Anne PlichotaCendrine Wolf

Oksa PollockŠUMA IZGUBLJENIH

jsteiner1-www.crowarez.org-

IZDAVAČ Školska knjiga d. d., ZagrebMasarykova 28

Za izdavača Ante Žužul, prof.

UREDNICAEmica Calogjera Rogić

Ilustracija na naslovnici © Laura Csajagi

NASLOV IZVORNIKAOksa Pollock, La Foret des egaresCopyright © XO Editions 2010. Ali rights reserved.

© Školska knjiga, d.d., Zagreb, 2011. za djelo prevedeno na hrvatskiNijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati,fotokopirati ni na bilo koji način reproducirati bez nakladnikova pisanog dopuštenja.

Anne PlichotaCendrine Wolf

OKSAPOLLOCK

**ŠUMA IZGUBLJENIH

Prevela s francuskogaNataša Medved

Zagreb 2011.

Strpljivoj, divnoji najdražoj Zoe

Kako je sve počeloOksa Pollock, Nevidljivi svijet

Trinaestogodišnja Oksa Pollock doselila se iz Pariza uLondon s roditeljima Marie i Pavelom i svojom neobičnom bakom Dragomirom. S njima je došla i obitelj njezina najboljeg prijateljaGusa. Oksa je živahna karaktera, meka srca i razvijenog smisla zahumor. Na prvi pogled ona je djevojka slična svojim vršnjakinjama, no jedne večeri spoznat će da to baš i nije tako.

Prvog dana škole Oksa upoznaje svoje nove prijatelje,Merlina i Zeldu, a nasreću i Gus je u istom razredu. Njezini su roditelji zaokupljeni uređivanjem francuskog restorana pa Oksa radosno prepričava baki Dragomiri svoj prvi dan u novoj školi St. Proximus, ali ne govori joj ništa o svom prvom susretu snepristupačnim profesorom matematike, fizike i kemije... Iste večeri Oksi se dogodilo nešto nevjerojatno. Dok je razmišljala o izazovima koji je čekaju u novom gradu i novoj školi, uvidjela je da može pomicati predmete samo snagom svoje volje!Oduvijek je sanjala da je nepobjedivi nindža, a sada otkriva da imamagične moći! Prestrašena i zbunjena ne usuđuje se nikome ništa reći. No to je bio tek početak: iznenada joj se na trbuhu pojavio tajanstveni znamen. Oksa se povjerava baki Dragomiri koja jojotkriva tajnu njezina podrijetla. Obitelj Pollock dolazi iz Edefije,nevidljiva svijeta skrivenoga negdje na Zemlji. Dragomira je bilanekoć Mlada Presvijetla, buduća vladarica Edefije. No zbog urote Izdajnika, ona i nekoliko desetaka stanovnika Edefije izbačeni su prije pedeset sedam godina iz Edefije u Izvanjski svijet gdje su seokupili u tajnu zajednicu Spašavaj-Se-Tko-Može. Svi zajednopokušavaju pronaći Edefiju kako bi se vratili u svoju zemlju harmonije i obilja. Znamen na Oksinu trbuhu znači samo jedno: ona je nova Mlada Presvijetla i za sve Spašavaj-Se-Tko-Može posljednja nada upovratak u njihov nevidljivi svijet.

Oksa otkriva još nevjerojatnih stvari o svojoj obitelji: nazadnjem katu kuće, u bakinu stanu žive stvorenja iz Edefije. Tu su Domdomci, nježni i dobri kućni pomoćnici s čudnim načinom izražavanja, a tu su i Frituliks, Goranova, Tupavac... U školi joj profesor McGraw zadaje muke. Očito je dobro upoznat s njezinim moćima, ali zašto ga ona toliko zanima? Oksa za rođendan dobiva prve rekvizite Mlade Presvijetle: Srditu-Prdo, malu narukvicu koja joj pomaže da obuzda svojtemperament, i Praskozrn, vrstu puhaljke za napad i obranu.

Za vrijeme školskih praznika Oksa i Gus odlaze u Walespraujaku Leomidu gdje će uvježbavati svoje nove moći. Dok lete u balonu nad prekrasnim velškim krajolikom, Leomida, Oksu i Gusanapada Izdajnik, koji je ni manje ni više nego profesor matematikeOrthon McGraw. Oksa će prvi put upotrijebiti svoj Praskozrn kako bi izvukli živu glavu.

Spašavaj-Se-Tko-Može odmah se okupljaju na BigtoeSquareu. Oksa upoznaje Naftali i Brune Knut te njihova unukaTugduala, lijepoga i tajanstvenog mladića, koji će u Oksi potaknuti čudne osjećaje.

Situacija je ozbiljna. Orthon McGraw je sin Ociusa, Izdajnikakoji je pokrenuo Veliki Kaos u Edefiji, i on će učiniti sve kako bi se domogao Okse koja jedina može otvoriti edefijske Dveri.

Oksa je sada pod stalnim nadzorom roditelja, a McGraw sveviše pokazuje svoje zle namjere.

Izdajnik uskoro odnosi prvu pobjedu: Oksina majka MariePollock otrovana je sapunom koji Oksi daruje školska kolegica Zoe- navodno Orthonova kći. Marie je paralizirana, u invalidskim kolicima i baka Dragomira čini sve kako bi stabilizirala njezino stanje. No bolest i dalje napada Mariein živčani sustav. Orthon jedne večeri u praznoj školi uspijeva uhvatiti Oksu u zamku. Borba je žestoka. Oksa se brani svim svojim moćima, ali McGraw je pogađa Gnjilotrulom - ubojitim Zrnoksom od kojega udovi počinju trunuti. Oksa uz Gusovu pomoć jedva uspijeva pobjeći. Usred napada pojavljuje se omiljena profesorica povijesti i geografije gospođica Crevecoeur i Orthon je ne poštedi. A profesorici se od napada pomrači um!

Nekoliko dana poslije uslijedio je novi napad. Dragomiradobiva poziv od Orthona i odlazi sama k njemu. Oksa i Gus ušuljajuse u kuću i u podrumu nalaze Dragomiru, no nešto nije u redu. U nju je ušao opasni Izdajnik! Oksa je mora spasiti, a Orthonov jenapad ovaj put još jači. Gus joj pomaže da oslobode Dragomiru, a Abakum, mudri Zaštitnik obitelji, zadaje mu završni udarac.Pogađa McGrawa smrtonosnim Zrnoksom Crucimaphilom, koji Orthona raspršuje u tisuće čestica te on nestaje u crnoj rupi. No je li to zaista njegov kraj?

1.Primirje kratka vijeka

Učenici su jurcali dvorištem St. Proximusa raskopčanih uniformi i razvezanih kravata i glasno slavili. Bio je zadnji danškole. Napokon! Ova školska godina bila je za Oksu Pollock i GusaBellangera beskrajno duga i praznici su došli u pravome trenutku.Toliko se toga dogodilo... Od objave Oksina tajnovitog podrijetla iuništenja Orthona McGrawa, smrtnog neprijatelja klanaSpašavaj-Se-Tko-Može, posljednji su mjeseci bili prepuniiznenađenja i izazova. Oksa se trgne kako bi odagnala crne misli pa odvuče Gusa do fontane u središtu popločenog dvorišta. Dječak se smijući se pokušavao oduprijeti. - Misliš da nisam prozreo tvoj vražji plan! - reče. - Nećeš valjda odbiti malo kupanja za proslavu ovog divnog dana! - uzvikne Oksa svom snagom navlačeći prijateljevu ruku. - Požalit ćeš zbog ovoga, stara! Zaboravljaš da mene ništa i nitko ne može ugnjetavati! Na te je riječi, hineći umišljenost, zabacio dugi crni pramen. Nasmijana, Oksa mu pusti ruku... i tresne koliko je duga i široka orub fontane.

- Aj! - zastenje. - Moj lakat! Na razderanoj se bluzi počeo iscrtavati crveni krug.

- Ah, kakav užas! - ražesti se Oksa. - Pogledaj! Sva samblatna!

Gus joj pruži ruku kako bi joj pomogao da ustane. Kada jestala na noge, Oksa se sagnula pokupiti malu torbicu koju je nosilapreko ramena. - Drži! - poviče dodajući mu je. - Možeš li je pričuvati dok se ne očistim? - Opa... Čarobnjački rekviziti Mlade Presvijetle? Kakva čast!

Oksa mu se nasmiješila i krenula prema sivom kamenomklaustru. Gus ju je slijedio pogledom sve dok nije nestala u sjenistubišta koje je vodilo u veličanstvenu građevinu.

Dvadeset minuta poslije, Gus je i dalje bio na istome mjestunaslonjen na zidić. - Gus! - poviče učenik kose plave poput žita. - Dođi! Idemo zaigrati košarku! - Ne, hvala, Merline! Čekam Oksu.

Iz dosade je opipao torbicu i osjetio okruglu i meku masu.Alarmito... Samo da ostane miran! Kao da mu čita misli, Alarmito odgovori:

- Ne brinite se, Mladi Gazda. Vladanje sobom moja je devizajer, kao što znate, uznemirenost i kamuflaža ne idu zajedno. Gusa je nasmijao taj ekscentrični naputak.

- Dobro, Oksa... Pa što radiš? - promrmlja malo poslije. - Mogu izvijestiti da se Mlada Presvijetla trenutačno nalazi kraj umivaonika na prvome katu, na pedeset šest metara odavde,u smjeru sjever-sjeverozapad - odmah se iz torbice oglasilostvorenje.

Gus se smrznuo od pomisli da bi netko mogao bitisvjedokom tog neobičnog razgovora. No svi su bili prezaokupljeni divljanjem po dvorištu da bi obraćali pozornost na njega. Na kraju je ustao i krenuo prema stubištu. Dok je prelazio prazan hodnik, čuo je samo žamor koji je dopirao iz dvorišta i zvuk svojih koraka. Preplavio ga je čudan osjećaj zbog kojeg se prisjetio užasnih događaja od prije četiri mjeseca... Ranjene Okse, poludjelog McGrawa, gospođice Crevecoeur...

Dok je prolazio pokraj učionice kemije, nije mogao odoljeti tomu da ne baci pogled unutra. U tom je trenutku začuo pjevanje. Bio je to tužan pjev nalik na plač. Radoznalo je okrenuo kvaku na vratima: učionica je bila otključana. Gus je ušao i pogledao oko sebe. Nije bilo nikoga, no ipak se čuo plač kao da netko jeca tik uz njega. Otvorio je Oksinu torbicu: Alarmito je bio miran, znači nije on.

- Što to znači? Što je to? Napravio je krug po razredu privivši uza se Oksinu torbicu.

Pogledao je ispod svake klupe, otvorio vrata kabineta, zatim velikiormar. Ništa... No plač, istodobno blag i uznemirujući, i dalje mu je odzvanjao u ušima. Prestao je s pregledavanjem i ostao stajati nasredini učionice napeto osluškujući i najmanji znak. Usred plača koji ga je okruživao, začuo je riječi koje nije mogao razabrati. - Što kažete? Gdje ste? - mrmljao je osvrćući se uplašeno oko sebe. Obratio mu se glas koji se istodobno činio i daleko i jako blizu: - Ovdje sam, ispred vas, treba mi pomoć. Molim vas, oslobodite me!

Oksa je isprala bluzu i spremala se izaći na dvorište kada je čula jeku brodske sirene. - Hm! Čini se da je to Gusov mobitel! Dok je prolazila pokraj učionice kemije na prvome katu, zvuk se pojačao, zatim utihnuo. Oksa se na mjestu zaustavila i pričekala nekoliko sekunda. Nasmiješena, čula je znak koji je čekala: dubok glas Darth Vadera koji javlja da je Gus primio poruku na telefonskoj tajnici. Oksa se nije prevarila! Odlučno je otvorila vrata učionice i ušla.

- Gus! Jesi li ovdje?Nije bilo odgovora. Oksa je gledala oko sebe i tražila pod

klupama. Gus nije bio tip od takvih igrarija, ali tko bi znao što muse mota po glavi... Iznenada je začula mobitel na podu. - A što ti mobitel radi tu? - promrmljala je mršteći se.

Podignula ga je, ponovno zamišljeno pogledala oko sebe iizašla iz učionice kako bi se pridružila ostalima.

- Jesi li vidjela Gusa? Zoe je podignula glavu i Oksa je vidjela tračak zabrinutosti koji joj je preletio lijepim licem. Kako je ne bi nepotrebnozabrinula, Oksa se odmah ispravila:

- Stvarno je blesav... Vidi, izgubio je mobitel!

Spontana kao i uvijek, Oksa je zgrabila Zoe za ruku i povelaje sa sobom. - Dođi, sigurna sam da se sakrio u blizini! Naći ćemo ga, ne brini se!

Otkad je Zoe stanovala kod Pollockovih, Oksa je bila sretnašto ima prijateljicu. Pravu prijateljicu. Sažaljenje koje je isprvaosjećala prema Zoe zbog njezina teškog života pretvorilo se u iskrenu uzajamnu privrženost koja ih je obje iznenadila. Sada sudijelile istu mračnu tajnu i to je samo učvrstilo njihovo prijateljstvo.

- Kad ga se dočepam... - mrmljala je Oksa. Prijateljice su se nakon pola sata uzaludne potrage vratile u

dvorište i bile zabrinutije negoli su htjele priznati. Poslijepodne sebližilo kraju i učenici su polako napuštali školu. - Trebala bi ga nazvati kod kuće - predložila je Zoe, namrštena čela što je samo pojačalo Oksinu bojazan.

Kada su se Pierre Bellanger i Pavel Pollock pojavili udvorištu, djevojke su bile očajne. Sat vremena grozničavo su pretresale školu.

- Nije na Bigtoe Squareu, ni kod nas... - rekao je Pierresklapajući mobitel.

Zatim je domar zatvorio teška vrata St. Proximusa i bilo jevrijeme za gorku istinu: GUS JE NESTAO! Oksa i Zoe pogledavale suse očiju punih suza. Jedno je bilo sigurno, mir je proteklih mjeseci bio samo primirje kratkoga vijeka...

Spašavaj-Se-Tko-Može bili su u šoku. Brune i Naftali Knut,naočiti Šveđani, te Leomido, Dragomirin brat, odmah su stigli u kuću Pollockovih. Odavno se već bila spustila noć i samo pojačala nelagodu već ionako mučne atmosfere. Pierre je lica izobličena od straha tješio suprugu Jeanne, koja je tiho plakala ne mogavšiprestati. Dragomira joj je prišla i primila je u naručje trudeći se pronaći riječi koje bi je mogle umiriti i utješiti. No nije ih nalazila. Pierre je stajao uz Marieina invalidska kolica i, gledajući u Oksu,

osjećao kako mu se tijelom širi tjeskoba poput kakva podmukla otrova.

- Trebalo bi možda obavijestiti policiju... - predloži Oksapromuklim glasom. - Ne, Oksa, to nije moguće - odgovori joj Abakum, zaštitnik Spašavaj-Se-Tko-Može. - Ionako svi znamo da će nam reći da je pobjegao... - Gus nije pobjegao! Oteli su ga! - poviče Jeanne, izvan sebe od straha.

„Ali tko?” pitali su se svi ne usudivši se izgovoriti to naglas.Jedino se Oksa ohrabrila:

- Mislite li da bi to mogao biti Izdajnik? Orthon McGrawsigurno nije bio jedini koji je izašao iz Edefije... Kako možemo znatida ih nema više? Svi su je zahvalno pogledali. Od svih mogućnosti, ovu su svi najviše priželjkivali. Jer, ako je tako, Gus je sredstvo zamjene initko mu neće učiniti ništa nažao sve dok ne počnu pregovori. No što ako to nije netko od Izdajnika? Bolje je ne misliti na to.

Cijele su noći, očiju uperenih u ulazna vrata i s mobitelima u rukama, bdjeli razmatrajući stotine teorija i mogućnosti. Oko pet sati ujutro, zavaljena na kanape pokraj shrvane Zoe, Oksa je otkrilanešto što će se pokazati kao početak traga. Zadržala je kod sebe Gusov mobitel i po stoti put slušala zadnju poruku. Bila je toJeanneina poruka: „Gus, ne javljaš se. Tata će te pokupiti za sat vremena. Vidimo se!” Začuđena što se toga nije ranije sjetila, Oksa je pažljivo proučavala sve što joj je prijatelj mogao snimiti. U pretincu s porukama, ništa. Ali u datoteci sa slikama bilo je neštoneobično: netom prije majčina poziva - potvrdio je to sat na mobitelu - Gus je snimio neobičnu fotografiju.

- Pogledajte! Oksa je pokazala sićušnu fotografiju koja se prikazala na zaslonu mobitela.

- Što bi to moglo biti?

Pavel je istog trena uključio svoje računalo kako bi povećao fotografiju i svi Spašavaj-Se-Tko-Može okupili su se oko njega. Čim se fotografija pojavila, Zoe je kriknula:

- To je moja baka! To je Memora!- Jesi li sigurna? - upita Dragomira.- Jesam!Svi su zurili u ekran: slika na kojoj je žena od sedamdesetak

godina i kojoj se vidi samo gornji dio tijela. Gledala je ravno predsebe, blijedih plavih očiju razrogačenih od očaja i straha. Bila je mršava, odjevena u tamno, a nježno lice pobuđivalo je ganutljivu samilost.

- To je moja baka... - dodala je Zoe glasa promukla odumora i uzbuđenja.

Dragomira i Abakum zbunjeno su se pogledavali. Iznenada,kao da su došli na istu pomisao, uglas su povikali:

- USLIKOVLJENJE!

2.Onaj koga nitko nije

očekivao Gus je pokušavao održati ravnotežu na crvotočnom rubu okvira u unutrašnjosti slike. Nekoliko sekunda prije bio je u učionici kemije u školi St. Proximus, ispred neobične slike iz koje je dopirao tužan, potresan glas. Zatim ga je zgrabio i usisao mutan portret slelujavim odsjajima... Da, koliko god zvučalo nevjerojatno, upravo se to dogodilo... I sada se Gus nalazio na drugoj strani, unutra,prestravljen na rubu šume koja kao da mu se trusila pod nogama.

- Slika... - promrmljao je. - Prošao sam kroz sliku! Ispred sebe razabirao je samo mračnu i nepokretnu masu od koje su ga prožimali srsi. Okvir slike poprimio je golemedimenzije i dječak se pred njime osjećao sićušno. Pažljivo se okrenuo i protegnuo kako bi opipao nategnuto platno. Uz malosreće ponovno će proći kroz njega i pobjeći iz te noćne more... Dotaknuo je platno vršcima prstiju i zastenjao od razočaranja: platno se pretvorilo u koprenu od ledene pare, jednakoneuhvatljivu kao i zrak u hladnjači. - Ima li koga? - upita Gus, gutajući riječi u grlu. - Čujete li me? - Glas mu je bio neobično mukao kao da se nalazi u zvučno izoliranoj sobi. Nikada nije čuo takvu tišinu. Osjetio je kako se komadić drvenog ruba pod njegovom težinom odlomio i pao u dubinu. Naćulio je uši, nestrpljivo osluškujući kako bi čuo udarac drva i procijenio na kojoj se visini nalazi. Prošlo je nekolikobeskrajno dugih sekunda a da nikakav zvuk nije odjeknuo. Činilo se da ponor pod Gušom nema kraja... Dječak je progutao slinu i na čelu i leđima osjetio hladan znoj. Jedna mu je kap kapnula u oko i zamaglila mu pogled. Instinktivnim pokretom primaknuo je ruku

licu kako bi si obrisao oči i pritom izgubio ravnotežu. Zamahnuo je rukama kako bi pronašao neki oslonac pa se uz očajnički krik strovali u bezdan. Činilo se da pad nema kraja, kao da vrijeme ne postoji. U potpunome mraku Gusovo je tijelo padalo prema nepoznatomodredištu, a Gus nije mogao kontrolirati nijedan pokret. Znao je dapada, ali nije osjećao ništa. Snažna gravitacija vukla ga je dolje, ali je on ipak padao gipko poput pera koje pustimo pa ono dugo lebdiprije negoli dotakne tlo. Hoće li pasti na glavu? Horizontalno ili vertikalno? Nemoguće je to znati, nije imao apsolutno nikakav osjećaj vlastitog tijela. Zapravo, osjećaj je bio fantastičan, no Gus je ipak bio jako uplašen. Možda je bio mrtav? Možda luta kroznekakvu crnu rupu u kojoj će biti zatočen do kraja života? Razrogačio je oči, užasnut zbog tih strašnih pomisli. Osjetio je napokon kako je doskočio na mekanu površinu poput kakva popluna. U panici je zadržao dah i stisnuo oči kako bi uspio vidjeti kroz mrak. Nikada nije vidio tako duboku tamu.Možda je to bilo ono što nazivaju tminom... Intenzivna ibaršunasta, toliko je bila gusta da je djelovala čvrsto. Gus je prestrašeno ispružio ruku, očekujući da će svaki čas na vršcima prstiju osjetiti... nešto. Zid. Vrata. Lice! No nije bilo ničega osim te guste i užasavajuće praznine. Oči su mu uplašeno istraživale potpuni mrak i uskoro je razaznao male, svjetlucavo plavemjehuriće koji su mu izlazili iz usta kao da mu se disanje materijaliziralo! Udahnuo je i izdahnuo nekoliko puta i čudna se pojava potvrdila: mjehurići svakojakih veličina uzdizali su se i zatim nestajali. Uznemiren, dječak je nastavio s proučavanjem. Nakon nekoliko minuta uspio je vidjeti usporeno pulsiranje koje suproizvodile male klijetke vrlo tamne ljubičaste boje. Srce tmine? Naježio se od te pomisli. „Ne misli na to...”, rekao si je uspaničen. „Tmina nema srce!” Gledao je posvuda oko sebe ne uspijevajući razaznati ništa više od žilica koje su ritmično vibrirale. Tmina sigurno nema srce, ali djeluje vrlo živo! Gus je odlučio prikupiti hrabrost i ustati. Noge su mu neprekidno klecale, zubi cvokotali, ali zadržao je ravnotežu iušao dublje u mrak.

Mrak se malo-pomalo razišao. Tračci svjetlosti, koji su prodirali kroz neobično blijedoljubičasto nebo, raspršili su se, šireći nad šumom bistrinu svitanja. Ništa nije vidio. Kao daje svaki oblikživota nestao. Spustio je glavu, ta savršena nepomičnost ispunjala ga je nelagodom. Ništa se nije micalo, čak je i zrak izgledao ukočeno. Gus je protrljao oči i nakon nekoliko sekunda problijedio. Uplašen, kliznuo je niz deblo gigantskog stabla i gurnuo glavu uruke.

- Što mi se dogodilo? - zastenjao je, a srce mu je lupalo kaoludo. - Što sve ovo znači? Dječak je odgurnuo pramen crne kose koji mu je pao na oči i nervoznim ga pokretom stavio iza uha. Činilo mu se da mu neka ljepljiva smjesa poput vrelog katrana ispunja svaki djelić duha i tijela. U ušima mu je zujalo kao da mu se usred mozga nastanilakošnica. Bio je paraliziran od straha, jedva se usudio disati, a jošmanje pomaknuti. Ta gdje se nalazio? Je li to neka drugadimenzija? U paralelnom svijetu? U Edefiji, Izgubljenoj Zemlji?Jedino što je sa sigurnošću znao bilo je to da je upao u sliku i da nije bio mrtav jer je osjećao da mu srce lupa.

Prošlo je nekoliko minuta - možda i sati, tko zna? - dok senije donekle smirio. Otkad se oko Oksina pupka pojavio tajanstveniznamen, Gusov život pretvorio se u niz pustolovina, sve jednanevjerojatnija od druge. Oluja peripetija. Bujica misterija. Iponajviše lavina briga koje sve imaju isti uzrok: Orthon McGraw.Noćna mora na javi. Čovjek opasnost. Ali McGraw je bio mrtav. Abakum, Čovjek-Vila, pretvorio gaje u prah od milijuna čestica bacivši na njega neumoljivi Zrnoks Crucimaphilu. Gus je to vidiovlastitim očima. Pa ipak, upravo je zbog McGrawa bio uhvaćen u zamku. Dječak se dobro sjećao kada je bezdušni profesor objesio prokletu sliku u učionicu kemije. Toga dana Oksa je opet bila pretjerala i poslužila se svojim moćima kako bi McGrawa dovela do ludila. Na tu se pomisao Gus stresao. Ponovno se usredotočio na šumu. I dalje naslonjen na golemo stablo koje kao da se savilo premaobliku njegova tijela, počeo je promatrati nepomičnu šumu oko njega. Djelovala je sablasno! Divovska stabla natkrilila su ga

svojom stravičnom visinom kao da su se htjela spustiti na njega. Krošnje tih divova uzdizale su se više nego što ljudski pogled možedosegnuti. Gusu se zavrtjelo u glavi te je spustio pogled. Upodnožju tih golemih stabala krivudao je put obrubljen biljkamačudnih oblika i boja. Dječakov je pogled zastao na najbližoj, s dugačkom stabljikom prekrivenom ljepljivim dlačicama i žljebastim cvijetom čije su jarkocrvene latice izgledale kao da će se svaki čas zapaliti. Pokraj nje, nalazila se druga biljka koja je privukla Gusovupozornost. Zdepastija od ostalih, sastojala se od električno plavog klobuka veličine nogometne lopte. Iz samog tla u kojemu je pustila korijenje, izraslo je osam stabljika koje su joj pridavale izgleddebele meduze. No najzačudniji nisu bili ni veličina stabala ni oblik biljaka. Najčudnija je bila svjetlost koja se probijala kroz guste krošnje. Svjetlost koja je djelovala... mračno! Zrake blijedoljubičaste boje izvirale su sa svih strana kao da neko golemo sunce obasjava nebo. Jedna od njih dopirala je do Gusa. Pružio jeruku i zraka mu je prošla kroz dlan kao da je proziran!

- Ludo... - promrmlja Gus.Meka i svjetlucava prašina izašla mu je iz ruke i pala na

mahovinu uz jedva čujno pucketanje. Otkad je dospio u ovu šumu, bio je to prvi zvuk koji je Gus čuo. Tišina se ponovno raširila šumom zaledivši zrak i svaki oblik života. Gus se naslonio na stabloi odmah poskočio: stablo je postalo vlažno! Dječak polako okrene glavu. Osjećao je da je kora i dalje bila tvrda, ali njezina površina kao da je bila sastavljena od tisuća latica svih nijansi od smeđe do zlatne. Znatiželjan, Gus oprezno ustane, kao da je deblo životinjakoju ne želi preplašiti, i vrškom prstiju dotakne tu čudnu koru. Bila je divna! Svaka ljuskica debla bila je nevjerojatno meka kaonajsviIenija koža. Gus se primakne, s neodoljivom željom da uronilice u tu predivnu materiju. U tom je trenutku kora počela vibrirati, proizvodeći tihi zvuk, a jato prekrasnih leptira izletjelo je iz nje i stalo lepršati okonjega. Dječak nije vjerovao svojim očima: cijelo je deblo bilo prekriveno tisućama i tisućama leptira! Ono za što je mislio da su latice, nije bilo biljnog podrijetla... Pakleni krug koji su sada stvoriliprekrasni Insekti bio je veoma zastrašujući. No bio je to istodobno i

najluđi prizor koji je Gus ikada vidio. Nije mogao skinuti pogled s tog plesa leptira, a u glavi su mu šuštala tanka krila koja suritmično lupala. Primijetio je da se krug suzuje. Sve se brže okretao i približavao muse Zadivljen, Gus je pao na leđa u elastičnu mahovinu. Osjetio je kako se ono malo hrabrosti što ju je imao pretvara u blagi užas. - Stanite! - promrmlja, držeći ruke ispred sebe uzaludno pokušavajući odgurnuti oblak leptira.

Tada je ugledao velikog crnog leptira kako se izdvojio iz rojai približio toliko blizu da je mogao osjetiti lepet krila na obrazu.Ukočio se i zadržao dah škiljeći kako bi mogao vidjeti leptira. Ne- I Nekoliko sekunda poslije, leptir se vratio u krug i roj je laganovibrirajući odletio prema ljubičastom nebu.

Gus se staložio i oslanjajući se na šake pokušavao ustati kada osjeti nešto. Nešto se migoljilo, gmizalo. Nešto živo! Zarnema kraja?

- Mislim stvarno, mogli biste malo paziti! Zdrobili ste me,samo da znate!

Glas je izlazio iz tla! Gus je skokom ustao i kriknuo.- Vidite na što sada nalikujem! - nastavi glas.Obuzela ga je panika i samo mu je jedno bilo na pameti:

pobjeći! No prije negoli je mogao bilo što poduzeti, noga mu je već bila sapeta korijenom koji se izvijao na tlu. Prilično neobičan korijen budući da je, kada je izašao iz zemlje, na njegovu kraju bila mala glava! Činilo se kao da šuma posvuda oživljava. Lišće na stablima počelo se micati, mahovina se spuštala i podizala kao da diše. No Gus ništa od toga nije vidio, toliko mu je prizor koji jeimao pred očima bio nevjerojatan. Ljuljajući se na kraju dugog korijena, mala glava srdito ga je gledala. Iznenada je ispustila pisaki više korijena, svaki s glavom na kraju, počelo se micati pod stablom. Onaj koji je Gus zgnječio približio se i dječak je mogao detaljno promotriti neobično lice koje mu je stajalo sučelice: ni sasvim ljudsko ni sasvim životinjsko, bilo je veličine šake i podsjećalo je na neki čudan spoj djevojčice lica prekrivena sunčanim pjegicama i vjeverice zlobna pogleda. Radoznala i

susretljiva glava promatrala ga je, približila mu se i omirisala ga, azatim malim zubima povukla rub njegove bijele košulje. Iznenadakrikne piskutavim glasom: - Jao, jao! Neće baš biti zadovoljan!

Druge glave na krajevima korijenja uzbudile su se i nastao jenervozan žamor, od kojega Gus nije razabrao ni riječi. Sve su male oči bile uperene u ljubičasto nebo i promatrale približavanje ptice u raskošnome letu. Zatim su, jednako hitro kao što su se pojavile,korijenje i njihove glave ponovno nestale u tlu, ostavivši Gusa unevjerici. Ptica se približavala i uskoro se mogao raspoznativeličanstven gavran crnih i blještavih krila. Kada je došla iznad Gusa, ptica se bez ustručavanja stresla i iz zlatnoga kljuna ispustila strašan zvuk. Potom je gunđajući spustila krila netremice gledajući Gusa prijekornim pogledom. Zapanjen, Gus je pustio da mu sepribliži, toliko blizu da ga je gavran mogao ubosti kljunom. Pticaustukne, začuđena. - Tko ste vi? Što radite ovdje? - zagrakće strogim glasom, dok su joj iz kljuna izlazili crni oblačići.

- Ovaj... ne znam... - odgovori Gus. - Ne znate tko ste? - odgovori gavran. - U svakom slučaju, ja znam tko vi niste!

- Ne! Ovaj... Znam tko sam! Zovem se Gus Bellanger -odgovori dječak smeten ovim dočekom. - Samo ne znam što radim ovdje. A vi? Znate li vi? - Sasvim je očito da ste uslikovljeni - odgovori gavran nervozno. - Ali nismo vas očekivali! Gavran uzdahne, ispustivši još jedan oblačić crnog dima.

- Nije moglo biti gore od ovoga... - dobaci potišteno.

3.Zabrinjavajuća istina

- Uslikovljen? - ponovi Gus. - Ali što to znači? Što sam napravio?

Gavran ispusti uzdah nezadovoljstva. Perje mu senakostriješilo i iz njega poletješe ledene kapljice.

- Vi? Vi niste ništa napravili! - odgovori on pomalorazočarano. On je taj! To je njegova pogreška!

- O kome govorite?- Govorim, naravno, o onome tko je trebao biti uslikovljen! -

odgovori gavran. - On je odgovoran za užas Pretraživača-Srca! - Uslikovljen? - poskoči Gus. - Pretraživač-Srca? Gavran je zavrtio očima, preplavljen emocijama i gotovo na rubu plača. - Od pogrešnog Uslikovljenja Pretraživač-Srca prepušten je Grozomornima - nastavi ne obazirući se na Gusovo pitanje. - Svi su putokazi izgubljeni i Uslikovljenje je potpuno izgubilo svoj prvotnismisao.

- Ne razumijem ništa... - uzdahne Gus. - Objasnite mi, molimvas! - Pretraživač-Srca je izvor Uslikovljenja - odgovori mu gavran. Otkada je onaj koji je trebao biti uslikovljen poremetiocijeli proces, zlo je uništilo dobro i zavladalo mojim svijetom. Iz togzla izrodili su se Grozomorni. Usprkos svojoj mudrosti,Pretraživač-Srca nije mogao spriječiti njihov nastanak i njihovo širenje. Oni se šire poput epidemije i crpu snagu hraneći se svime što je živo i smrtno. - Sto se može učiniti? - upita Gus zabrinuto.

- Onaj koji je trebao biti uslikovljen može poništiti Zlo kojenas je snašlo tako da plati svoj dug. Njemu je Uslikovljenje bilonamijenjeno. No ako on ne dođe, postoji i krajnje rješenje: uništenje Pretraživača-Srca. Bila bi to šteta jer Pretraživač-Srca nije

zlo, i strašno mi je žao što mu nisam bio od pomoći, ali moram se skrivati kako bih pobjegao Grozomornima. Da su me ubili, nitko odvas ovdje ne bi imao šanse preživjeti. - A gdje sam ja u toj priči? - Bojim se da ćete se morati izložiti velikoj opasnosti kako biste se vratili u vaš svijet. Samo jedno magično sredstvo posjeduje moć da vas vrati kući: čarobni napitak. Ostavljam vam svog Izviđača - reče pokazujući kljunom prema crnom leptiru. - Sada morate pronaći Svetište Pretraživača-Srca. Ono je u posjedu Grozomornih, negdje na teritoriju Kamenog Zida, u dubini tvrđave koju čuvaju uroci koje ni vi ni ja ne možemo zamisliti. Ovo će vam biti od pomoći! Na te riječi odvezao je malu bočicu koju je nosio oko vrata i pružio je vrhom kandže Gusu. - Što je to? - promrmlja Gus okrećući bočicu između prstiju. - Što moram napraviti? - Ako usprkos napadu Grozomornih uspijete stići do Pretraživača-Srca, morate upotrijebiti ovaj napitak, koji su proizvele Bezdobne Vile. On pokreće Čaroliju Uništenja koja može uništiti Pretraživača-Srca. Pomiješajte jednu kap krvi s čarobnim napitkom i zauvijek ćete pobjeći iz ove zamke.

- Ali zašto ga vi sami ne uništite? - upita Gus. - Vi ste mnogosnažniji od mene! - Snažniji sam od vas, to je točno. Ali nisam čovjek, a Čarolija funkcionira samo u kombinaciji s ljudskom krvi. Neka vam je sasrećom, mladi prijatelju. Do sljedećeg susreta...

Gavran je ispustio zadnji mlaz crnog dima, rastvorio svojavelika krila i odletio. Razgovor je završen. Gus ga je pratiopogledom nekoliko minuta dok nije nestao u blijedoljubičastom nebu.

- Vratite se, molim vas! - vikao je. - Ne ostavljate me ovdjesamoga!

Gavran kao da je usporio let. A onda ga je Gus zaista vidioda se vraća. Nekoliko zamaha krilima i našao se pred njim. Zakriještao je tako jako da se Gus stresao.

- Dajte mi neke upute! - molio ga je Gus. - Recite mi što mije činiti! - Već sam vam puno rekao - primijeti gavran. - Uslikovljenje mora sačuvati svoju tajnu. No jasno mi je da je situacija nesvakidašnja i dat ću vam neke naputke. Dobro slušajte jer ovo je zadnje što ću vam reći:

Izlaz iz Šume-bez-povratkaMoguće je pronaći Samo ako su sve snage usmjerene istome cilju.Valja stoga pazitiDa Praznina ne proguta Život.Okretnost i snaga potrebni su da se to izbjegne.Život je ponovno u opasnostiOd strašnih silaKoje dolaze iz zračnih dubina. Poslije slijedi Vladavina žeđi i vrućine Gdje iz ponora riga zlo. Na kraju će Kameni Zid Iz svoje dubine otvoriti Put prema van. No treba se čuvati Smrtonosne snage Grozomornih. Oni vladaju Životom Jer imaju moć nad smrću.

Ne čekajući Gusovu reakciju, gavran odleti u hipu. Zbunjen i zabrinut, dječak se okrenuo kako bi saznao nešto od crnog leptira. No uzalud ga je tražio, leptir je nestao: Gus je ponovno bio sam.Razmislio je o svemu što mu je gavran rekao. Ako želi izaći iz slike, mora ispuniti misiju koja mu se čini nemogućom. A ni zadnji napuci nisu mu se činili od velike pomoći, samo su mu dali naslutiti da ga čekaju teški trenuci. Praznina koja će progutati Život? Strašne sile? Smrtonosna snaga Grozomornih? On uopće nije bio spreman za takve pustolovine! No što mu preostaje? Ništa, i sam je svjestantoga. Ako ne uspije, progutat će ga Grozomorni i bit će zauvijek izgubljen.

Ponovno je pogledao oko sebe. U nekim drugimokolnostima obožavao bi ovo mjesto. Sve je bilo takoveličanstveno! No duboki mir šume nije mogao ublažiti njegovu

zabrinutost. Pažljivo je koračao prema mračnom grmlju, pazeći da ne nagazi neku usnulu biljku. Prolazio je kroz labirint od drveća uzdignutog u nebo poput crnih kipova. Što je više zalazio među gigantska stabla, šuma je postajala sve gušća. Mahovina oko njega dizala se i spuštala u sporome ritmu, kao da diše. Lišće se lagano gibalo na čudnome vjetru koji kao da je izlazio iz samoga lišća te nestajao u nebu. No kada se Gus zaustavio sve se zaledilo kao nafotografiji. Biljke su ostale savršeno mirne, kao da zadržavaju dahkako bi ga bolje promotrile. A to je postalo još strašnije kada su muse izravno obratile... - Postajem paranoičan... Ima li koga? - upita nesigurnim glasom.

Tišina je bila potpuna. Za razliku od toga u Gusovu je tijelusve odzvanjalo i samo pojačavalo njegov strah. Krv mu je kolala u žilama stvarajući buku nalik na prometnu autocestu. Srce mu se pretvorilo u gigantski bubanj, a pluća su mu huktala kao golema lokomotiva. Iz praznog želuca začulo se muklo kruljenje kao da je u daljini na pomolu oluja. Gus je poskočio, iznenađen tom neobičnom bukom koja je dolazila iz dubine njegova tijela.

- Ima li koga? - ponovio je glasnije. - Odgovorite, molim vas!Iscrpljen i prestravljen, sjeo je na tlo i ispružio se. Tlo je bilo

paperjasto poput krzna, ali Gus se, usprkos ugodi i umoru koje jeosjećao, nije usudio zaspati. - Crknut ću ovdje sam... - zavapi. - Od gladi za početak - nastavi trljajući trbuh. - Nikada nisam pomislio da ću tako skončati. Stvarno jadno...

Ostao je tako ispružen još neko vrijeme, moren mislima. Odpomisli na roditelje navrle su mu suze na oči. Hoće li ih ponovno vidjeti? Sigurno su ludi od brige. A Oksa? I Spašavaj-Se-Tko-Može?Učinit će sve da ga izvuku iz ove noćne more. Samo ne smije izgubiti nadu. Instinktivno je uza se privio Oksinu torbicu koju jenosio preko ramena. Unutra se nešto migoljilo! Otvorio je torbicu iiz nje je zbunjeno provirio Alarmito, osobni i živi alarm njegovevjerne prijateljice.

- Alarmito! - vikne Gus. - Kad bi samo znao kako mi je dragošto te vidim!

Alarmito se išuljao iz torbice i zanjihao svoje čunjasto tijelo. - Prijatelj moje Mlade Presvijetle vrlo je ljubazan - reče zacrvenivši se.

- Znaš li gdje smo? Gus je znao da je Alarmito stručnjak za sve vrste orijentacije. Možda ima neke naznake? - Moram priopćiti jednu nedvojbenost: nalazimo se u Velikoj Britaniji, u Londonu, Mladi Gazda. U središtu grada,zapadni dio, točnije Ulica Bean, škola St. Proximus, prvi kat, treća učionica od velikog stubišta, sjeverni zid, metar i pol od tla, dva metra i petnaest centimetara od zapadnog kuta, šest metara ičetrdeset dva centimetra od istočnog kuta. - Ah, da... - promrmlja začuđeno Gus. - Ali, možeš li biti malo precizniji? Gdje se točno nalazimo? - doda pokazujući rukom na čudnu šumu koja ih je okruživala.

- Nalazimo se u slici, Mladi Gazda! - odgovori Alarmitozaljubivši se. - U slici smo koja je široka trideset osam i visokadvadeset pol centimetara! Ne mogu biti precizniji, ne ljutite se. Nevidim nijednu stranu svijeta, ni visinu ni dubinu. Udaljenosti,vrijeme i nijemo jedinice ne postoje, ali atmosfera sadrži kisik...

- Da, primijetio sam... - promrmlja Gus.- ... i više je razina jedna iznad druge. Ne, nisu jedna iznad

druge ispravi se Alarmito. - Postavljene su jedna u drugu.- Kao ruske babuške?Malo je stvorenje kimnulo, zavrtjelo se oko svoje osi i

sakrilo u torbicu. Gus, nesigurniji i zdvojniji nego prije, šutio jetrenutak i zamišljeno gledao u tiho, mračno grmlje.

- Budi jak, dječače, ne daj se obeshrabriti... Gus je poskočio i podignuo glavu. Pogledom je prešao preko tla tražeći korijen s glavom s kojim je malo prije vodio čudan razgovor. U podnožju stabla bilo je mnogo biljaka koje kao da su gapromatrale. Jedna od njih, okrunjena golemom paperjastomkuglom, nagnula se prema bobicama koje su uzbuđeno drhtale i šapnula im nešto što Gus nije razumio.

- Odvažnost i izdržljivost često su ključ uspjeha... - nastavi biljka.

Gus je pogledom potražio siluetu u dubokom grmljunedaleko od njega. Odjednom mu je taj glas oživio u sjećanju, već ga je negdje čuo... Ali gdje?

- Ne boj se - nastavi glas. - Samo se nemoj bojati. Gus se pribrao, očekujući najgore. I iznenada, nejasni obris pretvorio se u ženu koja dolazi iz šume. Dječak je razrogačio oči, prepoznavši ženu koja mu se polako približavala: bila je to žena saslike koja ga je i namamila u tu prokletu zamku! Stajala je ovdje,pred njim i gledala ga tajanstvena osmijeha.

4.Proces Uslikovljenja

Oksa i Zoe izmijenile su pogled pun začuđenosti i zabrinutosti. Dragomira je stajala sučelice njima i izgledala kao da će se svakog trenutka srušiti u nesvijest. Blijeda, uznemirena pogleda, uhvatila je Abakumovu ruku i čvrsto je stisnula.

-Uslikovljenje... - jedva promrmlja. Abakum je duboko udahnuo i sklapajući oči pomilovao svoju kratku bradu. Kada ih je otvorio, lice mu je odavalo dubokuzabrinutost što nimalo nije umirilo ostale koji nisu imali ninajmanju ideju o tome što je to „Uslikovljenje”. A kada Čovjek-Vila izgleda tako zabrinuto, znači da je stvar ozbiljna. - To je nemoguće - reče Abakum uzbuđeno. - Mogu prihvatiti da je Memora uslikovljena, ali ne i Gus! - Hoćeš reći... da moja baka nije mrtva? - prene se Zoe. - Nije joj bilo lako - reče Leomido. - Najprije Otuđenje-Od-Voljenoga onda Uslikovljenje... Ali, Bogu hvala, živa je... - A Gus? - usudi se pitati Oksa panično pogledavši Pierrea i Jeanne koji su bili prestravljeni. Spašavaj-Se-Tko-Može gledali su se u čudu. Nitko se nije usudio prvi progovoriti kao da riječi mogu prouzročiti nepodnošljivu bol. Po običaju, Oksa je bila ta koja je prekinula tišinu: - Ako je Memora živa u slici, znači da je i Gus, zar ne? - reče energično. - To je logično! Ta slika u učionici kemije zadnje je što je Gus vidio. Fotografirao ju je i odmah zatim nestao!

Svi su se okrenuli prema ekranu sa slikom Memore.- To je Uslikovljenje, zar ne? - nastavi Oksa. - Gus je

zatvoren u slici s Memorom!Nježna Jeanne zastenje i zaljulja se u stolici. Pokraj nje,

Pierre je stisnuo šaku od bijesa. - Gus nije mogao biti uslikovljen... - reče drhćući.

- Ali Memora ipak jest! - izgovori Dragomira.- Možda je postojao razlog za to... - nadoveže se Abakum. -

Ali Gus... to je nemoguće, kažem vam! - Zašto? - vikne Oksa. - Pa vidiš da ne može biti ništa drugo!- Mlada Presvijetla nosi istinu u ustima - umiješa se

Domdomac širom otvorenih očiju. - Spašavaj-Se-Tko-Može moraju prihvatiti tu nedvojbenost u svojim srcima: prijatelj MladePresvijetle pretrpio je Uslikovljenje, otkriće je ispunjeno tragedijom, ali činjenica je neprijeporna. - Hvala, Domdomče - reče Dragomira pogladivši glavu malog stvorenja prekrivenu žutim paperjem. - Mislim da se moramosuočiti s tom činjenicom. Ne mogu vjerovati da se to dogodilo... Ima li netko od vas kakvo objašnjenje? Naftali? Brune? Vi ste biliSluge Pompinjaka prije Velikog Kaosa, znate li vi zakonitostiUslikovljenja? Ja sam bila premlada kada smo morali napustiti miluEdefiju... Sjećam se samo toga da samo jedna pravedna odluka može omogućiti Uslikovljenje za one koji su počinili teške prekršaje ili kaznena djela. To je neka vrsta zatvora, zar ne? - Pa, u načelu, da - složi se Naftali Knut, krupni ćelavi Šveđanin. - No to je više od običnog zatvora. Uslikovljenje je moćna vradžbina, vrlo komplicirana. I zbog toga je tako pouzdana. Zato sam više nego zbunjen ovime što se dogodilo, dragi prijatelji. - Što želiš reći? - upita Dragomira stisnuvši svoje plave oči. - Želim reći da se, ako se u prosudbi potkrade pogreška, proces odmah prekida. - Dakle, to znači da pogreške uopće ne može biti? - upita Oksa.

- Ne... - odgovori joj Naftali dubokim glasom. - Ali dopustitemi da vam objasnim... Događa se da ljudi iz lakomosti, očaja ili zbog ludila počine teška djela prema drugima. Edefija je bila društvo temeljeno na ravnopravnosti i harmoniji, društvo koje jepomagalo svojim članovima da ostanu daleko od takvih zastranjivanja. Kada smo stigli u Izvanjsko, otkrili smo svijet ukojemu je više neprijateljstva barem smo mi to tako doživjeli -svijet u kojemu su neki spremni izgubiti slobodu zbog bogatstva,slave ili ljubavi. Da ne govorimo o predsjednicima država koji su

spremni međusobno se uništavati i dovoditi svoj narod u opasnost zbog opskurnih političkih ili religijskih ciljeva... Svi smo bili šokirani time koliko ovdje malo vrijedi život jer u Edefiji je život bio najvišedobro kojemu je sve bilo podređeno. Ipak, moglo se dogoditi da nekome ne odgovaraju takvi temelji društva. Kao i u Izvanjskome, iu Edefiji je bilo nasilja, spletki i ubojstava. Jedina je razlika ta da seto vrlo rijetko događalo...

- Sve do Velikog Kaosa... - prekine ga Oksa. - Točno - potvrdi Naftali. - Veliki Kaos potaknuo je dotad neviđeni val nasilja i brutalnosti čemu se nismo znali suprotstaviti. To je bila naša glavna slabost i upravo je to uzrokovalo naš poraz:Dobro i Pravednost ne mogu pobijediti Zlo. Krupni Šveđanin neko je vrijeme šutio i svojim smaragdnim očima gledao drhtave ruke. Njegova žena Brune nervozno je okretala jedan od brojnih srebrenih prstena koji su joj krasilidugačke prste i ohrabrujuće pogledala Naftalija. - Vrlo je moguće da ljudi nisu tako dobri kako bismo mi to htjeli nastavi Naftali. - Čini se da dobrota nije prirodno dana: ona se stječe godinama, prenosi se, možda se i uči... Život u Izvanjskome potaknuo me na razmišljanje o tome: u ovome svijetunije jednostavno biti dobar jer je sve usmjereno protiv dobrote.Stanovnici Edefije znaju to od davnina. Zato je Edefija počivala na načelima dobročinstva i prema njima su se odgajali ljudi. Te su se vrijednosti prenosile stoljećima i to na svim razinama, sve je bilo uređeno tako da one budu u prvome planu. Ali kao što sam rekao, dobrota možda nije nešto samorazumljivo i, usprkos naporimavelike većine, neki su se odlučili na nasilje ili su čak i ubijali.

- Marpel - šapne Oksa. - Onaj koji je ubio Gonzala da muukrade Intemporentas...

- Da, Marpel je dobar primjer - složi se Naftali. - I, valjadodati, loš primjer! Već je kao dijete bio nasilan. Odbijao je svaki spomen rada, bilo za dobrobit društva ili za vlastito dobro: sve ječekao od drugih a da ništa ne da zauzvrat. Kada je odrastao, počeo je krasti, najprije potajno, a poslije se nije libio pretući onoga tko bi mu se suprotstavio. Proizvođačka nakita iz tog doba bila je jedna od zadnjih žrtvi i zbog nje je Marpel bio uslikovljen, a vjerojatno bi

bio i opet zbog ubojstva staroga Gonzala. No to je druga priča. Uslikovljenje, za razliku od zatvora koji poznajemo u Izvanjskome,nalaže uslikovljenom da se udalji od svijeta kako bi postao boljičovjek. U Edefiji se za svoje pogreške ne plaća: mi mislimo da je jedini mogući način da se ponovno postane dobrim taj da se popravi ono što se može popraviti. - Čak i kada je sve loše? - upita Oksa. - Kada uopće nema dobroga? - Čak se i najlošiji čovjek može popraviti, draga moja! - naglasi Dragomira. Naftali i Brune skeptično su je pogledali.

- Nisam baš takav idealist kao tvoja baka, Oksa. Ali, da, uEdefiji smo bili uvjereni da treba raditi na kvalitetama koje sumanje ili više usađene u svakome od nas. To je bio glavni cilj Uslikovljenja.

- Marpel je, dakle, imao i kvalitete? - upita Oksa.- Naravno!- Koje? Imaš li neki primjer?- Nemam - prizna Brune.

- Kako to? Bio je uslikovljen, a ti ne znaš po čemu je postao bolji? To je prevara! Unatoč teškoj situaciji svi su se nasmijali.

- Delikvent ne mora drugima opravdati svoje karakternopoljepšavanje - uplete se Domdomac. - Uslikovljenje predajedokaz, a Pretraživač-Srca daje svoj sud. Oksa je coknula jezikom i namrštila čelo u nevjerici. - Oprosti, Domdomče. Inače te pratim, ali sada ništa ne razumijem.

- Upravo sam govorio o toj složenosti Uslikovljenja - nastaviNaftali. - Kada je netko uhvaćen zbog teškog prekršaja, izvodi ga se pred Presvijetlu koja odlučuje hoće li ga se izložiti Vradžbini Uslikovljenja:Platnohvat - platno s magičnim moćima koje su izradile Bezdobne Vile razmata se, napinje i učvrsti na okvir. Prekršaj se izgovara naglas i ispisuje na Platnohvat. Delikvent zatim izgovara riječi, njegov se dah raspršuje po platnu sve dok ne stigne do

Pretraživača-Srca. Pretraživač-Srca je duša Platnohvata. On je njegova srž i njegov gazda. Kada primi dah i nedjela osuđenika, on ulazi u njegovo srce, pomno ga pretražuje i proučava sve njegove zakutke. Nakon višesatnog razmišljanja odlučuje zaslužuje li osuđenik uslikovljenje ili ne. Ako da, tada mu Pretraživač-Srca postavlja niz zadataka koji će mu pomoći da popravi ono što se u njemu može popraviti. Ti zadaci neizbrisivo se ispisuju uunutrašnjost Platnohvata, koje se zatim priprema primitiosuđenika čiji se lik malo-pomalo počinje iscrtavati na platnu. I Nakon što je dao kap krvi kao dokaz svog identiteta, on bivauslikovljen, odnosno usisan u sliku kako bi ondje obavio svezadatke koje mu je postavio Pretraživač-Srca. Ako ih ispuni, ako uspije ovladati vlastitim demonima i dati sve od sebe da sepopravi, biva oslobođen. U sobi je zavladala tišina. Svi su teško disali, a u očima im se vidjela velika zabrinutost. Oksa je opet postavila ključno pitanje: - Može li se Pretraživač-Srca prevariti?

Pogledala je zabrinuto u Gusove roditelje koji su se više odikoga bojali odgovora. - To je nemoguće... - jedva izgovori Naftali. - Pretraživač-Srca nikada nije uslikovio nevine...

- Kako možeš biti tako siguran? - nastavi Oksa. Svjedočio sam mnogim osudama prilikom kojih se razmatralo Uslikovljenje. - odgovori joj Naftali. - Pretraživač-Srca nikada se nije prevario. Čak i kada smo svi bili uvjereni u nečiju krivnju, pokazalo se da smo bili u krivu. Moram vam ispričati jedan važan detalj: u cijeloj povijesti Edefije uslikovljeni su samoizgrednici koji mi pokušali ubiti nekoga.

- Ali Gus nije nikoga ubio! - vikne Oksa u panici. - Zašto jeonda on uslikovljen?

Naftali je s knedlom u grlu pogledao Mladu Presvijetlu paGusove roditelje te šapnuo: - Bojim se da je Pretraživač-Srca žrtva nekog uroka.

5.Tragična pogreška

Kada je svanulo nad Bigtoe Squareom, Spašavaj-Se-Tko-Može prihvatili su strašnu istinu. Nitko nije mogao shvatiti kako setakvo što moglo dogoditi, ali svi su duboko u sebi znali da je Gususlikovljen. Jeanne i Pierre Bellanger bili su slomljeni, a njihovi suse prijatelji trudili utješiti ih. Najuspješniji u tome bio je DragomirinDomdomac. - Domdomac posjeduje saznanja o tajni života i smrti - reče stavivši debeljuškastu ruku na Jeanneino rame. - On vladasposobnošću detektiranja onoga što je živo i onoga što više nikada neće biti živo. Sadašnji trenutak popraćen je neupitnom nedvojbenošću: prijatelj naše Mlade Presvijetle ispunjen je životom i njegova prisutnost iskazuje čast opasnoj slici u društvu nesretne Memore. Neka vam je srce ispunjeno tim uvjerenjem. - Da si barem u pravu - promrmlja Pierre trljajući si ruke od očaja.

- Moj Domdomac uvijek je u pravu, to znaš - nasmije mu setužno Dragomira. - Mislim da nam Gatarka može pomoći u tome da saznamo više - doda ustajući.

Dragomira je sakupila svoju bujnu satensku haljinu, izašla izsobe te se ubrzo vratila s minijaturnom kokoši koja se tresla odhladnoće. - Drage moje - reče Dragomira Oksi i Zoe, mazeći Gatarku koja se sklupčala uz nju - ovo malo zimogrozno biće nije samo nadareno za određivanje smjera hladnih vjetrova ili prognoziranje toga za koliko će stupnjeva pasti temperatura. Ona ima još jedan talent, a to je iznimna sposobnost otkrivanja istine. Ako nam netkomože reći što se dogodilo, onda je to ona!

Svi su pogledali u malu kokoš koja je cvokotala od zime isklupčala se još dublje u vestu od mohera Babe Pollock. - Gatarko, Gus je uslikovljen - reče joj starica.

- To i ja znam! - odgovori čangrizavo stvorenje. - No može li mi itko reći zašto je ovako hladno kada smo usred ljeta? - Podsjećam te na to da smo u Londonu, što će reći malo ispod 45. paralele, daleko od tropa, pa ipak su 22 stupnja -odgovori Leomido pomalo iznervirano. - Možda! - odgovori Gatarka neprijateljskim glasom od čega su joj se nadula mala smećkasta krila. - Ali smijem očekivati i malo ugodnije temperature! Oksa i Zoe zakolutale su očima: Gatarka nije propuštala priliku da se pobuni zbog vremenskih prilika u Engleskoj. - Možeš li nam reći što se dogodilo sa slikom? - umiješa se Dragomira strogim glasom, prekinuvši raspravu o vremenu. - Je liPretraživač-Srca žrtva uroka? - To je očito! - živahno odgovori Gatarka. - Pretraživač-Srca napravio je fatalnu pogrešku kada je usisao Memoru umjestonjezinog brata blizanca, Izdajnika Orthona. Zbog počinjenih kaznenih djela on je trebao biti uslikovljen, a ne ona. OtadPretraživač-Srca ne radi dobro. Poludio je zbog svoje pogreške, kao što ću i ja poludjeti ako netko ne zatvori taj prozor! - urlala je svojim piskutavim glasićem. - Obavješćujem vas da mi se lede krila!

Leomido je uzdahnuo i zatvorio prozor kroz koji je ulaziodašak ugodnog zraka. - Pogreška Pretraživača-Srca lako se može objasniti - nastavi Gatarka. - Memora i Orthon imaju istu DNK, došlo je do zabune, Itko zna je li to bilo namjerno ili ne?

- A Gus? Što znaš o tome? - upita Dragomira. - Otkad je počinio pogrešku s blizancima, Pretraživač-Srca u stanju je potpunog kaosa. Dječak nije trebao biti uslikovljen: dvije osobe ne mogu biti u istoj slici.

Gatarka je zatim spustila malu glavu i pripila se uzDragomiru, drhćući kao da je promrznula do kostiju. Spašavaj-Se-Tko-Može začuđeno su se gledali.

- Zapravo je Mlada Presvijetla bila pozvana...- O, Bože! - vikne Dragomira s rukom na srcu.

- Ali kako je moguće da se Pretraživač-Srca tako prevario? - pobuni se Oksa. - Ne znam jeste li primijetili, ali Gus i ja prilično se razlikujemo! Trebaš biti totalno lud da nas zamijeniš!

- Gatarko, govorila si o istoj DNK Memore i Orthona -nastavi Zoe nervozno čupkajući rub majice. - To objašnjava zašto se Pretraživač-Srca prevario: za njega su oni jednaki. Gatarka potvrdi stresavši se od hladnoće. - Je li dovoljno to da je Gus imao djelić Oksine DNK da se Pretraživač-Srca zabuni? - nastavi Zoe. - Što želite reći? - upita Gatarka živahno. Djevojka se zacrveni od nelagode, sve su oči bile uprte u nju. - Mislim da znam što nam Zoe želi reći - uskoči Naftali. - Misliš na vlas Oksine kose koja je mogla ostati kod Gusa, ili nešto...Svi su se okrenuli prema Oksi koja je namrštila obrve dubokorazmišljajući. Odjednom se lupila po čelu i otvorila usta:

- O, NE! NE TO!Svi su se ukipili.

- Gus ima moju torbicu - reče Mlada Presvijetla jedva čujno. - A... što se nalazi u toj torbici? - upita Pierre drhtavim

glasom. - Nije moglo gore - odgovori Oksa teško dišući. - Moj Alarmito... Moj Sefito... Moj Praskozrn... Dragomira ju je zapanjeno gledala, rastrgana između želje da pukne od bijesa i brige da ne pogorša situaciju, koja je sadapostala krajnje dramatična. Skupila je ruke kako bi se smirila, ali Spašavaj-Se-Tko-Može nije promaknula zabrinutost od koje setresla. Oksa je pak odmjeravala razmjere katastrofe koju jenesumnjivo prouzročila. Baka i Abakum su je upozorili: nikada ne smije ostaviti nekome pribor Mlade Presvijetle. Nikada. Netkozlonamjeran mogao bi ga se dočepati, a posljedice toga nije teško zamisliti. Ali kako je mogla predvidjeti što će se dogoditi? Nos ju je počeo peckati, suze su malo-pomalo nadirale i osjetila je kako joj se jecaj penje u grlu. Duboko je udahnula u nadi da će ga zaustaviti. Kada joj se pogled sreo s Dragomirinim, koja je, moglase zakleti u to, kiptjela od bijesa, Jecaj joj se zamalo oteo iz grla.

- Što sam to napravila... - mrmljala je jedva čujno. - Razumiješ li sada što smo ti govorili? Najmanja

neopreznost može nas skupo stajati - reče Dragomira jedva potiskujući bijes.

- Svi smo u velikoj opasnosti - nadoveže se Abakumpotišteno. - U svakome trenutku. To si moramo utuviti u glavu. - Ne gubimo vrijeme na ono što se dogodilo - reče odlučno i Naftali. - Sada treba djelovati! Najhitnije moramo doći do slike. Ako je se netko domogne prije nas... Oksa je podignula glavu i pogledala krupnog Šveđanina. Ako se netko domogne slike, nitko od njih više nikada neće vidjeti Gusa.

6.Otac i kći nindže

Te večeri Oksi se činilo da noć nikada neće pasti. Kad su duge sjene nestale i nebo se napokon zamračilo, Oksa je bila toliko nestrpljiva da je mislila da će se raspuknuti. A izgrizla je i zadnji nokat očajnički gledajući kroz prozor.

- Je li sada trenutak? Idemo? - upitala je po stoti put tevečeri.

Njezin je otac ponovno promotrio nebo, a zatim ozbiljnopogledao Oksu. Kako bi sakrio uzbuđenje, sagnuo se zavezati tenisicu. Pavel Pollock bio je vječno zabrinut čovjek. Oduvijek mu je bilo teško prihvatiti svoje neobično podrijetlo, a tijekom posljednjih mjeseci nije prošao nijedan dan a da ga život nijepodsjetio na to da je sin Dragomire, Stare Presvijetle s iznimnimmoćima, i Vladimira, sibirskog šamana. Kao i na to da je otac Okse, koja je za Spašavaj-Se-Tko-Može bila jedina nada za povratak uEdefiju, Izgubljenu Zemlju. Neočekivana... Nakon neuspjelih pokušaja da izmakne neizbježnoj sudbini Spašavaj-Se-Tko-Može,kojima je, htio on to ili ne, i sam pripadao, postavio si je najvažnijicilj i trudio se nikada ga ne smetnuti s uma: zaštititi suprugu i kćer jedinicu. Marie Pollock i dalje je trpjela posljedice otrovanogsapuna koji joj je podvalio njihov neprijatelj Orthon McGraw.Premda za to nije bio odgovoran, Pavel je pogoršanje stanja svoježene doživljavao kao osobni neuspjeh koji mu je u dubini srcazadao bolnu ranu koju nitko nije mogao ublažiti. Dosad nikomenije bio od velike pomoći. Bilo je vrijeme da dokaže obitelji da mogu računati na njega kao na Abakuma i Leomida.

- Pripremi se, Oksa - rekao je muklim glasom. - Idemo po tusliku!

Kada su stigli do velebne zgrade St. Proximusa, nekolikoulica dalje od Bigtoe Squarea, noć se napokon spustila. Ipak, ulične

svjetiljke bacale su prilično jaku svjetlost koja je mogla ugroziti naum oca i kćeri Pollock. Za razliku od Okse, Pavel je dobro procijenio rizik u koji se upuštaju nepozvano ulazeći po noći u školu. Nije imao ni najmanju namjeru provaliti u školu. Ne! Bio jeto samo mali „posjet”, a njihove će im moći pomoći u tome da nitko ništa ne sazna. Uperio je kažiprst u svjetiljke i one su se jednaza drugom odmah ugasile, a ulica je utonula u zaštitničku tamu. Oksa je ispustila mali usklik oduševljenja. - Mrak! - šapnula je. - Stvarno bi trebala to naučiti. - Idemo - šapnuo je otac podižući crnu maramu na lice. - Izgledaš kao pravi nindža, tata! - primijeti Oksa gledajući oca odjevena u crno od glave do pete.

- I ti, Oksa-san - odgovori joj on u dahu. - Spremna sam, Velepoštovani Učitelju - reče Oksa prekrivši lice crnom maramom. Uspjela je još primijetiti tugaljiv osmijeh u očevim očima prije negoli se gipko poput mačke zaputio prema unutrašnjosti škole. Stopala su mu prianjala uz kamen, uspinjao se po ziduspretno poput pauka te stigao do vrha. Zadivljena očevim nastupom, Oksa se podignula u savršenom Letospustu. Zatim suse, držeći se za ruke, oboje spustili na drugoj strani.

Škola je bila mračna i prazna. U njoj kao da nije bilo žive duše. Samo je kamena fontana usred dvorišta djelovala živoizbacujući pravilne mlazove vode koji su svjetlucali u mraku. Obrisi vodoriga na krovu ocrtavali su se u noćnome nebu prošaranom narančastim svjetlom grada. Dok ih je gledala, Oksu su prolazili trnci od pomisli da bi se ta kamena čudovišta mogla osloboditi svojih okova, obrušiti se na nju i progutati je. - Idemo, požurimo - šapne Pavel vodeći je prema klaustru koji je okruživao dvorište. Tiho su krenuli jednim od četiri hodnika u prizemlju. Mjesečina je bacala hladno svjetlo na kipove postavljene duž hodnika popločenog velikim glatkim pločama. Oksa je osjećala neku nelagodu i začuđeno se okrenula. Imala je loš osjećaj da ih netko prati. Abakum? Čovjek-Vila ponovno se pretvorio u sjenu

kako bi ih pratio i štitio? Ne. Nije bilo nikakve sjene. Samoravnodušan pogled kipova u hodniku. Oksi je srce toliko snažnolupalo da joj je gotovo pozlilo. Ta što se to događa? Zar se boji? To bi stvarno bio prvi put... Da je Gus ovdje, gledao bi je začuđeno i rekao bi joj gurnuvši je laktom: „Hajde, Oksa-Nindža, valjda sam jatrtaroš, a ne ti!” Gus... Kako joj je nedostajao... A što ako Spašavaj-Se-Tko-Može ne pronađu rješenje? Što ako je urok bačen na Pretraživača-Srca premoćan da ga oni razbiju? Oksu je ta strašna mogućnost dovodila do ludila. Strah da je njezin vjerni prijatelj zauvijek nestao u toj đavoljoj slici stvarala joj je mučninu. Od panike je ostala bez zraka, ubrzano je disala i razrogačenih očiju zurila u kip koji ju je strogo gledao. Oko njezina zgloba Srdita-Prdopočela je titrati kada je primijetila nelagodu svoje mlade gazdarice. Oksu su prošli trnci i tijelom joj je prostrujio pucketavi val koji joj jeodmah pružio olakšanje. - Drž’ se, Gus - promrmlja odlučno. - Dođi, tata, ovuda.

Krenuli su širokim stubištem koje je vodilo na prvi kat iuskoro se našli u slavnoj učionici kemije. Slika je bila ondje, nekoliko metara od njih i svijetlila je nekom neobičnom gibajućom svjetlošću. No Pavel je, iznenađen tamom koja je vladala u učionici, udario u vješalicu za kapute te je ona glasno tresnula na pod.

- Kakav glupan - opsovao je Pavel. Izvadio je svoj Praskozrn i promrmljao nekoliko riječi te puhnuo. U trenu se pojavila živahna svjetlost te zatreperila usredištu učionice. Oksa je pojurila prema slici. - Izvući ćemo te odande, Gus! - reče nekoliko centimetara udaljena od živog platnaPazi! - upozori je Pavel i povuče natrag. - Sjećaš se što je rekla Dragomira: Platnohvat se ni u kojem slučaju ne smije dotaknuti! Tko ga dotakne mogao bi odmah biti uslikovljen.Na te je riječi izvukao iz džepa platnenu torbu koju je rastvorio te stavio na jednu klupu. Zatim je oprezno dohvatio sliku držeći je za drveni okvir.

-Otvori torbu, Oksa!

Djevojka posluša zadržavajući dah. Pavel umetne sliku u torbu, zategne uže i stavi je oko ramena. - U redu je - reče. - Hajdemo sada!

No tek što je stavio ruku na kvaku, u hodniku se upalilosvjetlo. Oksa se ugrizla za usnicu kako ne bi vrisnula. Netko ih ječuo! Još gore, taj netko upravo se penje po stubama! Domar? McGrawov duh? Paralizirana tom mišlju zastala je i izgubiladragocjene sekunde dok je otac već pokušavao ući natrag u učionicu. Teški i prijeteći koraci približavali su se. Pavel ju je povukao u učionicu i naslonio na zid stavivši joj u ruku malu kuglicu. Zatim je potiho zatvorio vrata.

Kada se kvaka spustila zaškripivši, Oksa je mislila da će se onesvijestiti. Domar je - ipak je to bio on - provukao glavu unutra. - Ima li koga? - vikne, a Oksa poskoči. Oksa se nadala da će njegova istraga tu i stati. No domar je bio pedantan čovjek vrlo razvijena sluha. Buka koju je čuo iz prizemlja gdje je pospremao svoj alat nije ostavljala sumnju: netkoje provalio u školu! Zaposlili su ga nekoliko dana ranije kako bi zavrijeme praznika čuvao školu i obavio neke sitne popravke. Ovo mu je bila prva noć i već su počele nevolje... Baš je imao sreće! Pritisnuo je prekidač struje u učionici. Zahvaljujući Pavelu nijedna se svjetiljka nije upalila. Samo je iz hodnika dopiralo malo svjetla. - Ah, tako, morat ću promijeniti žarulje - reče domar i izvadi džepnu svjetiljku. Uperio je snop svjetlosti u mrak učionice i kružeći pregledavao prostoriju.

Velika vješalica za kapute ležala je na podu. - Čudno - promrmlja mršteći čelo. Podignuo je vješalicu i krenuo u inspekciju učionice odlučan obaviti svoj posao što je bolje moguće. Posvuda je gledao, ispod klupa, u ormaru, iza vrata. Posvuda, samo ne u strop gdje su Oksa iPavel bili zakvačeni kao šišmiši. Neobavljena posla, domar je najzad izašao. Nekoliko minuta poslije ugasila su se sva svjetla inoć se u svom tihom ritmu vratila na hodnike St. Proximusa. Oponašajući oca, Oksa se otkvačila od stropa u spretnom saltu.

- Divno, Potencijalis Priljepak! - šapne uzbuđeno rumenih obraza. - Moglo bi se reći - odgovori joj Pavel kratko. - A sada požurimo! Nećemo imati drugu priliku!

Otvorio je jedan od brojnih vitrajima ukrašenih prozora izakoračio preko okvira.

- Tata! - krikne Oksa s rukom preko usta. - Nemoj mi reći da se bojiš sići ovuda! Čuvar je sigurno na ulazu, nemamo izbora. I Pavel skoči u mrak. Oksa je pojurila prema prozoru koji je gledao na ulicu. Otac je bio dolje i mahnuo joj da siđe. Stala je na rub prozora, pružila jednu nogu prema ponoru, provjerilaravnotežu i spustila se dolje lebdeći.

7.Ponovan susret pun

napetostiOzbiljnost situacije zahtijevala je hitan sastanak svih

Spašavaj-Se-Tko-Može, bez izuzetka. Jezgra klana koju su činili Pollockovi, Bellangerovi, Knutovi i Abakum, poslala je poziv ostalimSpašavaj Se-Tko-Može koje su pronašli diljem svijeta: Mercredicade La Fluente, elegantna Španjolka, nekadašnja SlužiteljicaPompinjaka i bliska Dragomirina prijateljica; Cockerell, Engleznastanjen u Japanu, bivši čuvar trezora obitelji Presvijetle koji je postao bankar; Bodkin, bivši obrtnik, sada zlatar u južnoj Africi. Triosobe koje zaslužuju njihovo potpuno povjerenje i koje su seodlično uklopile u Izvanjsko - a što su drugo mogle? No žudnja za povratkom u Edefiju nije ih napustila. Pridružio im se i Tugdual,mračni Knutov unuk, koji je ubrzo stigao i u Oksino srce ponovno unio nemir.

- Bok, Mala Presvijetla! - dobacio joj je nakon što jepozdravio sve Spašavaj-Se-Tko-Može s uobičajenom ravnodušnošću. Prišao joj je, a Oksa se na djelić sekunde uplašila da će je poljubili u obraz. No umjesto toga uputio joj je dubok pogledsvojim metalnoplavim očima i ona se blesavo zacrvenjela. Tugdual se nasmiješio, što ju je razbjesnilo, te je napokon odvratio pogled. - Reklo bi se da smo na vrhuncu drame - reče on. - Stvarno nije vrijeme za ironične primjedbe! - odgovori mu hladno djed Naftali. Mrzovoljni mladić uzvratio mu je svadljivim pogledom u kojemu je ipak bila i doza isprike. - Uvijek sam govorio da se možemo nadati najgoremu - reče Tugdual dok je nehajno čupkao svoju crnu košulju. - No nitko me

nikada nije shvaćao ozbiljno. Ili bih možda trebao reći: nitko ga nikada nije shvaćao ozbiljno. Govorim, naravno, o McGrawu. - Orthon je mrtav, ako te smijem podsjetiti! - reče oštro Mercredica gledajući strogo mladića.

Tugdual joj uzvrati samouvjerenim pogledom, koji je odavaoda on nije netko koga se tek tako može izbaciti iz takta.

- A ja u to, dozvolite mi, sumnjam - odgovori on gordojŠpanjolki. - Zlo nastavlja živjeti i nanositi štetu i nakon smrti. Zlonikada ne umire, to smo se danas osvjedočili, zar ne? Pitanje je ostalo visjeti u zraku, lebdeći u visini stropa poput oblaka prijetnje.

- Nije u tome problem - nastavi Mercredica prekinuvšitegobnu šutnju. Abakum i Naftali uznemirili su se na svojim stolicama. Činilo se da se nisu slagali s Mercredicom.

- Upravo u tome jest problem, draga Mercredice -suprotstavi joj se golemi Šveđanin. - Orthon je odgovoran za ovo što se upravo dogodilo. Uvjeren sam u to da je imao prste uuslikovljenju svoje sestre blizanke! - Kako je to moguće? - začudi se Mercredica zarivši u naslon fotelje svoje crveno lakirane nokte. - Pretraživač-Srca nikada se nije prevario!

- E ovoga puta jest, draga moja! - odgovori Abakum. - Alisada se moramo staviti u Orthonovu kožu. Moramo razumjetisvoje neprijatelje kako bismo ih pobijedili. - A kako to vi mislite pobijediti neprijatelje? - reče Tugdual škripeći zubima. - Iskreno, ne mogu vas baš zamisliti kao hrabre vojnike naše vrlo Mlade Presvijetle. Pa vi ni muhu niste ubili...

Posramljeni pogledi Spašavaj-Se-Tko-Može lutali su odAbakuma do Tugduala.

- Muhe nikada nisu pokušale ubiti one koje volim! -odgovori Abakum iznenađujuće mirno. - No ako im to padne na pamet, vjeruj mi da će skupo platiti, dragi mladiću. A što se tiče Orthona...

Stari Zaštitnik se prekine, podignuvši pred sebe ruku u znakpredaje. Za sve je bilo bolje prekinuti ovu beskrajnu raspravu prije

negoli krene u pogrešnom smjeru. U Oksi je pak sve kuhalo.Usprkos nemiru koji je uzrokovao kod nje čim bi bio u njezinoj blizini, mislila je da je Tugdual otišao predaleko s provokacijom izadirkivanjem. Znala je da se iza Abakumove mudrosti krije idruga strana, on je mogao biti opasan, opasniji od najratobornijegvojnika. Nije li on bio jedini koji je mogao baciti ZrnoksCrucimaphile na Orthona McGrawa? Nitko drugi to nije mogaoučiniti, Oksa je znala da to nije bilo lako i da će ga to mučiti dok je živ. No upravo zbog svoje bezgranične odanosti Abakum je bio čovjek bez premca: najsnažniji od svih Spašavaj-Se-Tko-Može. Ta vjernost Dragomiri, i cijeloj njezinoj obitelji, bila je izvor njegoveiznimne snage. Mentalne snage koja mu je omogućivala da se suoči sa svim izazovima. Ali kako to reći Tugdualu? Oksin mračni prijatelj nije hinio saznati da je Abakum pretvorio u prah OrthonaMcGrawa podrumu njegove kuće. Inače bi ismijao mirotvorstvo koje je starac toliko zagovarao. - Zaboravljaš da je Abakum Čovjek-Vila - kratko mu odbrusi Oksa, zacrvenjevši se od nelagode i zbunjenosti. - Kad smo već kod Vila - nadoveže se Tugdual sarkastičnim tonom nisu nas već dugo posjetile! Mogle bi nam možda priskočiti u pomoć, zar ne?

Dragomira se namrštenih obrva nagnula prema Naftaliju iBrune koji su strogo gledali svog unuka. - Činilo mi se da je bolje u posljednje vrijeme - šapne svojim prijateljima gledajući u Tugduala. - Učinilo mi se da je manje... - Manje morbidan? Manje neurotičan? - nastavi Tugdual podrugljivo okrećući očima. - Ne morate se brinuti, dobro sam! Abakuma, kojega cijenim više nego što mislite i koji me najboljepoznaje, nemam namjeru povrijediti. Samo vas želim podsjetiti nato što ste jednom rekli glede nedostatka iskustva u sukobu sneprijateljem. Vi se sami smatrate nesposobnim starcima. Alipogledajte se sada i budite iskreni: jeste li zaista spremni suočiti se sa surovim neprijateljem? Osim toga, uvijek ste mislili dapretjerujem kada je riječ o Orthonu kao inkarnaciji Zla. No to nisu bile mahnite misli neurotičnog dječaka, samo da znate. Jeste li se sada uvjerili? Moramo se spremiti na najgore. Uvijek na najgore.

Neki Spašavaj-Se-Tko-Može kimnuli su s odobravanjem.Mladić je zaista bio sklon pretjerivanju, ali bilo je istine u njegovim riječima i svi su bili svjesni njegove poruke: treba se pripremiti na najgore, znakovi ne varaju, sada je postalo očito.

8.Teška odluka

Gatarka se postavila na mali stol s kljunom nekolikocentimetara od slike. Premda je bio čvrsto nategnut na okvir, Platnohvat se lagano gibao i naizmjence svjetlucao tamnim isedefastim sjajem. Očiju uperenih u taj neobičan fenomen, Spašavaj-Se-Tko-Može nestrpljivo su čekali da mala kokoš donese svoj sud. - Gatarka raspolaže istinitošću podataka ovoga trenutka - objasni Domdomac šapćući Oksi na uho. - Ona zna otići onamo gdje tuđa misao ne ide. Istina je uvijek cjelovita u njezinu razumijevanju svijeta, nikada je ne posjeti pogreška. Možemorazviti sasvim veliko povjerenje: ona će donijeti objašnjenje problema koji je zadesio sliku.

- Psssst... - zakriješti Gatarka i bijesno pogleda Domdomca. -Kako mislite da ću se usredotočiti ako mi cijelo vrijeme urlate iza leđa? Oksa je pogledala Domdomca koji je poljubičastio od zbunjenosti i namignula mu trudeći se da ne prasne u smijeh. Poznata je stvar da je Gatarka sklona pretjerivanju; malo stvorenjetako je brzo i burno znalo planuti da su se Spašavaj-Se-Tko-Možejedva suzdržavali od smijeha. - Za sada ovdje urla samo jedno biće, a to je ta histerična kokoš! - primijeti drugo malo dlakavo stvorenje. - Začepi, Fritulikse - ukori ga Oksa veselim glasom. - Još ćeš si natovariti probleme.

Nakon nekoliko dugih minuta Gatarka se napokon okrenula,napuhala svoje perje i stresla se.

- Molim vas za malo pozornosti, poslušajte me, molim! -reče okupljenim Spašavaj-Se-Tko-Može.

- Bilo je i vrijeme - promrmlja Frituliks.

- Slušamo te, Gatarko - reče Dragomira uspravivši se u naslonjaču. - Reci nam što znaš! - Stvar je strašna i složena - počela je Gatarka ozbiljno. - Danas Pretraživač-Srca nije gazda slike: Zlo je preuzelo vlast te pokušava privući srce jedne Presvijetle. Je li se prevarilo kada je privuklo Gusa? Je li momak bio žrtvom nove pogubne pogreške? Iliga je Zlo ipak namjerno uhvatilo? Ne mogu biti preciznija jer su miosjetila smetena od tolikog nereda. No sve što sa sigurnošću osjećam jest to da vremena nema: dječak i starica posjeduju, doduše, smrtonosno oružje, ali nemaju šanse preživjeti bezpomoći prijatelja. Neki će se morati uslikoviti kako bi im pritekli u pomoć.

Gatarka se strese.- Što je? - upita Dragomira.- To je mjesto pravi pakao - izgovori Gatarka.

- Što točno vidiš? - Nije nalik ni na što što poznajem. Velika smutnja i opasna

sila zamaglili su mi pogled. Dragomira je suznih očiju pomilovala perje male kokoši, pogođena tragičnošću situacije. Ovo otkriće sručilo se na Spašavaj-Se-Tko-Može poput ledena vala koji im se uvukao u tijelo.Nijemi od zaprepaštenosti gledali su jedni druge namrštenih čela plitko dišući. Nitko od njih nikada nije pomislio da će povratak u Edefiju biti tako kompliciran. Čekaju to već pedeset sedam godina! No opasnosti nikada nisu bile tako brojne, pogotovo otkada su uruci držali sve ključeve: Znamen oko Oksina pupka, Dragomirin medaljon koji je naslijedila od majke Malorane, Smjerokaz Edefiječuvan na sigurnom u Domdomčevu srcu. Pavel, koji se najviše protivio povratku u Izgubljenu Zemlju, bio je užasnut. Nedavnaodluka da sudjeluje u toj nevjerojatnoj pustolovini mijenjala se izminute u minutu. Čemu toliko riskirati? Je li zaista vrijedno? Život u Izvanjskome nije bio toliko nepodnošljiv...

- Spomenula si srce jedne Presvijetle koje je Zlo pozvalo -obrati se Abakum Gatarki. - Možeš li nam reći nešto više? Spašavaj-Se-Tko-Može gledali su zabrinuto u Čovjeka-Vilu, svjesni važnosti tog pitanja.

- To je srce Mlade Presvijetle - potvrdi Gatarka. - Bez brige! - vikne Oksa skočivši sa stolice. - Spremna sam! - Oksa, molim te! - prekori je otac. - Nema šanse da uđeš u tu sliku!

- Ali, tata... - nastavi djevojka. - Nema „ali tata” - odgovori Pavel strogo. - Nećeš ući u tu sliku I gotovo. - Ali zaboravljaš daje Gus zatočen unutra! - ražesti se Oksa. - Ako ne budemo išli po njega, nema nikakve šanse da ikada izađe. Kako možeš biti tako... nehuman?

Nato se okrenula i demonstrativno napustila sobu.Zavladala je grobna tišina. Neki su Spašavaj-Se-Tko-Može samoošinuli Pavela pogledom, drugi su pokazali svoje neslaganjeprijekorno ga gledajući. Dragomira, zbunjena sinovom reakcijom, stavila mu je dlan na ruku nadajući se da će ga dovesti razumu. No Pavel je odmaknuo njezinu ruku i spustio pogled, zatvarajući se u sebe. Dvojba je bila strašna i nemilosrdno mu je stezala srce,odlučno kao što sokol kandžama zahvati plijen. Osjećao je patnju svojih prijatelja Pierrea i Jeanne čiji je sin jedinac zatvoren u toj klopci. Strašno je bilo zamisliti da je negdje izgubljen, prestrašen ida oni ne mogu učiniti ništa da ga izvuku. No ulazak u sliku također je značio rizik da se iz nje nikada ne izađe! Podignuo je glavu, izbjegavajući pogled Pierrea i Jeanne koji su ga gledali s užasom i boli. Pogled mu je skrenuo na zaslon računala sa zadnjom fotografijom koju je Gus snimio prije Uslikovljenja: portretMemore, Zoeine bake. U pozadini se kroz prozor naziralo ljetnonebo prekriveno ljubičastim oblačićima. Pavel je spustio glavu na ruke i prepustio se patnji. Kat ispod njega, Oksa je čučala u kutu sobe. Preplavila ju je ljutnja jača od svih napora koje je ulagala u to da se smiri. Srdita- Prdo neprestano joj je vibrirala oko zgloba kako bi jeumirila. No Mlada Presvijetla za njezine je pokušaje bilanedodirljiva. Naglim pokretom raščupala si je smeđu kosu i uzdahnula. Vani je grmjelo i nevrijeme se približavalo svombrzinom. Oksa je skočila kada je grom svom silinom odjeknuo točno ponad Bigtoe Squarea. Vjetar je silovito zahukao, a nekoliko

je prolaznika prestrašeno kriknulo. Iznenada je nebo proparalamunja i udarila u prozor Oksine sobe od čega se staklo rasulo na tisuće komadića.

- Dakle ovo... - promrmljala je Oksa zadivljeno. Nije to bio prvi put da je Oksa prouzročila takvu oluju. Ali ova je bila dojmljiva! Vjetar je kao preslika bijesa koji je Oksaosjećala rušio sve pred sobom: kante za smeće pale su i kotrljale se bučno po nogostupu, crepovi su padali na pragove kuća i razbijali se muklim zvukom, a televizijske antene letjele su po krovovima,iščupane silovitim naletima vjetra. Oksa je stajala pred razbijenim prozorom i zapanjeno gledala tu kataklizmu. Tada je vjetar naglopromijenio smjer. Umjesto da divlja na Bigtoe Squareu, svom sesilinom sručio na zbunjenu djevojku. Neopisiv, leden osjećaj raspalio je bijes koji je buktio u njoj. Vidjela je kako joj se crnioblaci približavaju i kao da joj preko očiju stavljaju taman veo. U prsima su joj se vjetar i vatra borili nesmiljenom žestinom od čega se gušila. Iz grla joj se oteo krik. Osjećala je da će se svaki čas onesvijestiti pa se čvrsto uhvatila za rub prozora prekriven krhotinama stakla te se krvavih ruku onesvijestila.

Kada je došla sebi, najprije je ugledala Tugdualovo lice.Mladić ju je gledao zabrinuto i s divljenjem. - Čini mi se da je bolje da te nitko ne naljuti - šapne blago se smiješeći. Oksa se namršti. Osjećala se slomljeno i toliko iscrpljeno kao da je satima dizala utege. Pogledala je kroz prozor. Nebo jebilo plavo, sunce je sjalo, sve je djelovalo normalno. - Mislila sam da je smak svijeta! - reče Oksa uspravivši se. - Pa zamalo je i bio - reče Tugdual zabavljeno. - Cijeli je kvart uništen. - Psst - reče mu djed Naftali.

Oko kanapea na kojemu je Oksa ležala mirno su stajaliSpašavaj- Se-Tko-Može. Ipak su im pogledi odavali dubokuzabrinutost koja ih je sve mučila. Pavel joj je prišao i položio ruku na rame.

- O, tata! - vikne Oksa i baci mu se oko vrata. - Oprosti mi!Stvarno sam jadna kad se tako naljutim. Ali... što je to?

Okretala je ruke. Bile su zamotane u zavoje.- Porezala si se na krhotine stakla - odgovori joj otac tihim

glasom. - Ne boj se, Dragomira je već napravila sve potrebno. Za nekoliko sati nećeš ni znati za rane.

- Hvala, Baba! Ovaj, upotrijebila si Filigranke? - upitadjevojka stresavši se od pomisli na male pauke krojačice.

- Upravo tako, Dušice! - potvrdi Dragomira. - Znači, dugo sam bila u nesvijesti? - Točno četiri i pol sata - precizira Pavel gledajući na sat. - Mi smo cijelo to vrijeme razgovarali, o tebi, Gusu i slici. I donijeli smovažnu odluku.

- Presudnu odluku - doda Tugdual sve zamišljeniji. Pavel si pročisti grlo i rukom prijeđe preko lica kao da traži ono što mora reći. A ponajviše način kako da to kaže. - Kao i svima ovdje, i meni se slama srce - počne žalosnim glasom. - Ne želiš ići po Gusa, jel’ tako? - prekine ga Oksa suznih očiju.

- Nije važno što ja želim, draga moja - odgovori joj kivnoPavel.

- Idemo po Gusa i Memoru - objavi Abakum. - Upuštamo seu velik rizik, ali nemamo izbora: ne možemo ostaviti nekoga odnaših zatočenog u slici. Usprkos Tugdualovim bojaznima - nastavi strogo pogledavši mladića - jači smo nego što izgledamo. Naše su bore možda duboke i kose sijede, ali imamo velike prednosti. Negovorim o tebi, draga moja, naravno. - Hoćeš reći da sam i ja dio pothvata? - reče Oksa širom otvorenih očiju.

- Ta je odluka potpuno ne-od-go-vor-na - uzbudi seogorčeno Mercredica. Teška punđa zatresla joj se na glavi. Oštro je pogledala Dragomiru koja je navlačila jednu dugu pletenicu, zamišljeno zureći pred sebe. Oksa je zadržala dah, prestrašena kao nikada dosad.

- Ne možemo drugačije nego povesti te sa sobom! - potvrdi tužno Pavel. - A to „mi” znači svi Spašavaj-Se-Tko-Može? - upita Oksa pogledavši sve Spašavaj-Se-Tko-Može koji su stajali oko nje. - Ne, Oksa - odgovori joj otac. - Bila bi ludost da svi uđemo, pogotovo jer ti je majka preslaba za takvu vrstu... iskustva!Dragomira, Naftali i Brune ostat će uz nju, kao i Jeanne, Zoe i Mercredica. A kako je naša snaga brojnost, Cockerell i Bodkinpotrudit će se pronaći ostale Spašavaj-Se-Tko-Može koji bi nam se mogli pridružiti. Naravno, uz pristanak svih.

- A restoran? - upita Oksa. Pavelove oči ispune se gorčinom. - Jeanne će ga voditi dok nas nema. - Znači, ja idem s vama? To je sigurno? - nastavi djevojka.

- Ponavljam da se protivim toj nepromišljenoj odluci da seOksa povede u sliku! - vikne Mercredica ljutito. - Kao da stezaboravili da je ona Mlada Presvijetla! Suludo je da se ona upuštau taj rizik. I da zbog nje MI toliko riskiramo! Podsjećam vas na to da je ona jedina koja može otvoriti edefijske Dveri. - Kao što sam rekao - nastavi Pavel ne obraćajući pozornost na Mercredičina upozorenja - gotovo je jednoglasno odlučeno da Leomido, Abakum, Pierre, Oksa i ja uđemo u sliku i spasimo Memoru i Gusa. Oksa je zinula u čudu. Nije bila u stanju izgovoriti ni riječ. Sve je bilo tako nestvarno! Nije ni znala što bi rekla, osjećala se nemoćnom od svih proturječnih osjećaja koji su se množili u njoj. Susrela je tužan Zoein pogled koja joj je pokušala uputitiohrabrujući osmijeh.

- Zaboravili ste nekoga! - upleo se Tugdual pomalo strogaglasa. - Da, oprosti, Tugduale - promrmlja Pavel. - Tugdual također ide s nama - reče gledajući Oksu.

- Super - izleti Oksi.U tom se trenutku osjetila tako glupo i to ju je ljutilo. Ipak

bila je sretna što će im se taj mračni mladić pridružiti.

- Ja sam Sluga naše Vrlo Mlade Presvijetle - reče Tugdual uronivši svoj safirni pogled u Oksine oči, a ona pocrveni do ušiju. - Ne zaboravi da sam za tebe spreman na sve.

9.Presudan argument

Pavel je kao skamenjen ležao ispružen na krevetu. Nousprkos toj prividnoj nepomičnosti u njemu je bjesnjela oluja. Bilo je to više od oluje zapravo, bio je to uragan koji je rušio sve predsobom. Pa ipak. očiju uperenih u strop prošaran sjenama s ulice, nije pokazivao znakove tog nemira. Naslonjen na prozor, Abakumga je promatrao ozbiljna izraza lica. - Znam da si imao drugačije mišljenje i svjestan sam velikog napora koji si učinio da prihvatiš odluku da budeš uslikovljen - reče mu.

- Niste mi ostavili izbora - odvrati Pavel. - Nitko od nas nema izbora - reče Abakum u dahu. - Budućnost Izvanjskoga, naša i onih koji nas prate, ovise o tome. Čak i ako ne vjeruješ u to, postoji drugi razlog zbog kojega se ne možemo sada povući. - Što želiš reći? Nije li dovoljno snositi odgovornost za budućnost svijeta?

- Taj je drugi razlog Marie - odgovori Abakum i umornouzdahne. Pavel je zanijemio. Činilo mu se da će zbog iznenadne vrtoglavice pasti u nesvijest. Srce mu je divljački lupalo dok je čekao Abakumovo objašnjenje. - Marieini su dani odbrojeni - reče mu slomljena glasa starac. - Robiga-Nervosa puno je snažniji otrov od svih lijekovakoje Dragomira i ja poznajemo. Sve smo pokušali. Žao mi je,Pavele. Jako mi je žao.

Zavladala je mukla tišina isprekidana samo ubrzanimdisanjem Spašavaj-Se-Tko-Može. Pavel se osjećao kao da se nebo srušilo na njega.

- Ali... ali - mrmljao je u panici. - Mislio sam da Crvikulumdjeluje! A onaj lijek na bazi... kako se već zove biljka... Tochalisa?

Vrlo je učinkovit, Marie je vidljivo bolje, i sam si rekao! Na dobrom je putu! Kako možeš sada reći da nema šanse? Kako mi to možeš reći, Abakume? Pavel više nije mogao govoriti, obuzeo ga je očaj. Sjeo je na rub kreveta i spustio glavu u ruke. Od smrti svoga oca nije seosjećao tako slomljen. Bilo je to u Sibiru. Imao je osam godina. Njegov otac Vladimir bio je unuk velikog šamana Mečkova koji je primio Dragomiru, Leomida i Abakuma nakon što su izbačeni iz Edefije. Jednoga hladnog prosinačkog dana, malo prije Božića, Vladimira je odveo KGB, tajna služba u Sovjetskom Savezu.Njegovo je uhićenje bilo vrlo brutalno. Policajci su ga tukli i vrijeđali pred ženom i malim sinom te ga odveli u gulag gdje su ga osudili kao „državnog neprijatelja”. Osim dobrih seljana koji suznali za njihove posebne moći, bio je to prvi put da se Pavel susreo s drugim Izvanjskima. A bio je to i posljednji put da je vidio oca. Jernekoliko tjedana poslije Dragomira je primila užasnu vijest:Vladimira su ubili čuvari pri pokušaju bijega. Ni Abakum ni Dragomira ni itko koga su poznavali nije vjerovao u tu verziju: da jeVladimir želio pobjeći, uspio bi. Pa zar nije bio moćan šaman? Zar nije dokazao da ne zaostaje za svojom ženom i njezinim najboljimprijateljem Abakumom koji imaju tako velike moći? Vlasti su lagale: u stanju u kojemu su ga odveli zasigurno nije imao snage niza što, a kamoli za bijeg. Vladimir je bio ustrijeljen, ubijen poputpsa zbog svojih golemih moći, to je bila istina. A Pavel nikada nije pronašao utjehu. Život je neumoljivo išao svojim tijekom. No ranase nikada nije zatvorila. Kada ga je Abakum ošinuo stravičnom viješću o Marie, osjetio je kako se rana rastvara i razdire mu dušu i tijelo. Nevjericaje prepustila mjesto neopisivom, bespomoćnom bijesu i ogorčenosti zbog te nepravde. Zašto Marie? Zašto ona koja je od svih Spašavaj-Se-Tko-Može najbezazlenija? Nije zaboravio da jeprvotna meta otrovnog sapuna bila Oksa. Ali Oksa bi, bez obzira nagodine i neiskustvo, bila u stanju boriti se protiv Robige-Nervose.Oksa, Mlada Presvijetla, Štićenica Bezdobnih Vila... Oksa, tako mlada i tako odlučna, tako ranjiva i tako snažna. Oksa, njegova kći jedinica, i Marie, njegova obožavana supruga. Obje su bile središte

njegova života. Pavel ih je toliko želio zaštititi, želio je biti ponosanna sebe kao otac i kao suprug. Umjesto toga, žena mu je bilaparalizirana u bolničkom krevetu, a sudbina kćeri u rukama staraca punih iluzija. Pa ipak, zar je imao izbora? Protiv svoje volje,Abakum mu je zadao najteži udarac iznoseći argument koji je sve promijenio. - U pravu si, Pavele - reče mu očiju punih suza. - Tochalis ili Neprocjenjivi Cvijet, kako ga mi zovemo, divno je djelovao naMarie. To je pravi protuotrov.

- Da, i? - ispali Pavel.- Za vrijeme Velikog Kaosa i našeg izbacivanja u Izvanjsko

ponio sam u Boximinusu izbor glavnih biljaka i stvorenja iz Edefijenastavi Čovjek-Vila i problijedi. U njemu je bila i Tochalis koju sam jedva održavao na životu. Zbog iznimne njege koju smo jojDragomira i ja pružali uspjeli smo dobiti nekoliko mladica. To jebilo veoma teško, vjeruj mi: kultura Tochalisa složena je izahtjevna jednostavno zato što sastav zemlje u Izvanjskome nesadrži dovoljno hranjivih tvari kojih ima u Edefiji. Uspjeli smo izcijeloga svijeta nabaviti primjerke zemlje kako bi je pokušaliuzgajati u njoj i mislili smo da smo uspjeli s mješavinom s istočnih obala rijeke Amazone i plantaža naranča u Cordobi. Zahvaljujući toj mješavini biljke su bujale i tako smo uspjeli napravitiprotuotrov koji pomaže Marie. Da, Pavele, Tochalis je jedini lijekkoji joj može pomoći. - Ne razumijem... Pa u čemu je onda problem? Ti i Dragomira pronašli ste lijek? Što nije u redu? Pavel se bojao odgovora. Bojao se odgovora koji će zvučati kao konačna presuda.

- Da, pronašli smo lijek, Pavele. To nije problem. Abakum se ponovno prekine, boreći se s osjećajima.

- Reci! Reci mi, molim te! - uzbudi se Pavel.Abakum ga je dugo gledao te nastavio.- Prije dva tjedna Marie je uzela dozu Tochalisa koja joj je

bitno popravila stanje. Ta je doza bila zadnja. Ostali smo bezTochalisa, Pavele. Uz sve naše napore, zadnja biljka nije izdržala.Umrla je jučer navečer.

- Ali što možemo poduzeti? - izgovori Pavel izgubljeno.- Tražio sam po cijelom svijetu i našao samo jedno mjesto

na kojemu raste Tochalis - objasni Abakum. - Ondje je ima uizobilju, dovoljno je samo sagnuti se i ubrati je. - Idemo odmah! Što čekamo? - vikne Pavel. Abakum stavi ruku na prijateljevo rame i gledajući ga u oči reče: - To mjesto zove se Nepristupačno, na divljim je ravnicama na jugu Edefije. Samo ćemo ondje pronaći Tochalis koji Marie može spasiti od smrti.

10.Tko je pravi TugdualOksi nije promaknulo to da su Abakum i Dragomira vrlo

zabrinuti. S obzirom na okolnosti zaista su i imali tisuće razloga za to. No Oksa, pronicava kakva je bila, sumnjala je da se iza togakrije još nešto. Nešto još gore i još tajnovitije. Naćulila je uši kako bi uspjela čuti djelić razgovora koji su njih dvoje vodili u dnevnom boravku nekoliko metara od nje. No oni su očito osjetili da ih netko promatra jer su se još više utišali pa je svako prisluškivanje postalonemoguće. Ojađena, Mlada Presvijetla zavalila se u grimizni kanape, između dva bakina Domdomca koji su mirno sjedili pokraj nje. Dva stvorenja gledala su je svojim velikim okruglim očima očekujući da počnu razgovor. No Oksa je, u mislima daleko, šutjela i odsutno milovala paperjastu podlakticu Domdomca. Uslikovljenjeje bilo predviđeno za sutra ujutro. Kako je to bilo čudno... Dok su se neki pripremali za praznike, drugi su se pripremali za ulazak uzačaranu sliku. - Svakome svoje - promrmlja Oksa ironično. - Riječi Mlade Presvijetle obavijene su dozom sarkazma - primijeti bucmasto stvorenje. - Dobro si to primijetio, Domdomče! - uzdahne Oksa pogledavši ga iskosa. - U svakom slučaju, drago mi je što će nam se Domdomka pridružiti na putovanju.

- Domdomci nikada ne smiju iskusiti odvajanje od gazdarica.Presvijetle su njihov razlog postojanja i njihova pratnja mora bitistalna, bez obzira na okolnosti. Domdomac je Čuvar Apsolutnog Smjerokaza, on će, dakle, nadgledati život Stare Presvijetle ovdje, a Domdomka će biti pratnja Mlade Presvijetle u slici. Smrt predstavlja jedino moguće razdvajanje. Na spomen te mogućnosti Oksu su prošli trnci. Sve je to bilo lijepo i uzbudljivo, ali ona je i te kako bila svjesna opasnosti i rizikatog pothvata. Sutra će se ujutro zajedno sa svojim ocem,

Tugdualom i nekoliko hrabrih Spašavaj-Se-Tko-Može naći u unutrašnjosti začarane slike kako bi spasili Gusa. To baš i nije bilo najobičnije iskustvo koje je dosad proživjela. Premda je imala čvrstu vjeru i bila je optimistična, ovoga puta nije zaboravila da je ishod vrlo nepredvidiv. No bila je riječ o Gusovu životu. I životu njezine majke. Neprestana Abakumova i Dragomirina skrb - davalisu joj injekcije Crvikuluma koji je danonoćno radio na njezinu živčanom sustavu - stabilizirala joj je stanje, ali Robiga-Nervosa bila je žilava i paraliza se širila cijelim ti¬jelom poput crne plime. AOksa je od danas i znala zašto. Tochalis...

- Mladu Presvijetlu posjetila je zabrinutost? - upita jeDomdomka promatrajući je sa zanimanjem.

- Ah... samo sam mrvicu prestravljena, znaš! - odgovori jojOksa namještenim osmijehom. - Nisam baš mislila da ću praznike provesti u slici koja je šenula. Ali naviknut ću se već. Mogli su se domisliti i toga da praznike provedemo u Iraku ili Čečeniji, tamo bismo se sigurno super odmorili. Ali ne, sve je to preobično za Pollockove! Oni moraju odabrati izvanserijski odmor, baš ponjihovoj mjeri! Na kraju krajeva, sve je vrlo jednostavno: ući ćemo u pomahnitalu sliku, osloboditi Gusa pa skoknuti do Edefije ubratiTochalis. Pa da! A usput ćemo i spasiti svijet. Cool program, zar ne?

Domdomci su šutjeli zbunjena izraza lica. - Da mi je barem znati o čemu razgovaraju - nastavi Oksa gledajući prema Abakumu i Dragomiri koji su i dalje tiho govorili. - Što to smišljaju? - Hm, hm - reče Domdomac. Oksa se okrenula prema njemu i gledala ga s iskrom u očima kao netko kome je upravo sinula genijalna ideja. - Aha! Pa ti znaš nešto o tome! - reče mu zabacujući kosu unatrag.

- Domdomac je ispunjen znanjem o svakojakim stvarima,Mlada Presvijetla upoznata je s tom činjenicom, zar ne?

- Naravno da jesam! - potvrdi Oksa. - Hajde, reci mi što znaš,a što ja ne znam?

Domdomac je pogledao oko sebe pa se uvjeren da nitko nesluša nagnuo prema djevojci i šapnuo joj na uho kreštavim glasom:

- Mlada Presvijetla mora primiti informaciju da je jedanIzdajnik naredio da se uspostavi nadzor nad Spašavaj-Se-Tko-Može. - Kakva je to sad priča? - promrmlja Oksa mršteći se. - Izdaja je u srcu događaja, Mlada Presvijetla - nastavi Domdomac dok ga je Domdomka uspaničeno gledala. - Izdaja djeluje unutar Spašavaj-Se-Tko-Može. Izvanjsko i unutrašnjeuspostavljaju sklad. Upozorenje je od najveće ozbiljnosti: ni Izdajnici, kao ni prijatelji, ne poklapaju se uvijek s našimuvjerenjima. - Znaš, Domdomče, nekada mi te zaista teško pratiti - reče Oksa ćeškajući si glavu u nevjerici.

- Ali to je kristalno jasno! - odjekne iza nje glas od kojeg jeposkočila.

Okrenula se i ugledala Tugduala naslonjena na vrata salona.Pramen crne kose skrivao mu je pola lica i premda je spustio glavu,Oksa je ipak vidjela kako je netremice gleda svojim plavim očima, Tugdual je zabacio pramen kose i otkrio svoje lijepo mršavo lice.Na licu mu se ocrtao čudan osmijeh, dobrodušan i zabrinut, što je uznemirilo Oksu. Ne ispuštajući je iz vida, mladić joj se približio, a Oksa se ukočila na kanapeu. Domdomci su pak ustali što su neprimjetnije mogli i sklupčali se u kutu kamina. - Domdomac je htio reći da prijatelji i neprijatelji nisu uvijek oni koji mislimo da jesu - objasni Tugdual bacivši se u foteljunasuprot Oksi.

Za razliku od nje, Tugdual je bio savršeno opušten. Prebacioje jednu nogu preko naslonjača i jezikom ukrašenim piercingom prelazio preko zubi proizvodeći iritirajuće škripanje. Oksa je uzdahnuIa, iznervirana što se tako zbuni svaki put kada je blizu togtajanstvenog mladića. Htjela je nešto reći, ali osjeti kako crveni u licu i kako su joj se od nelagode riječi pobrkale u glavi. - Ponovno si stavio piercinge? - reče ona srdeći se zbog svog glupog pitanja.

Tugdual se nakratko zbuni, no uskoro mu oči ponovno zablista- ju onom ledeno plavom bojom koja joj se toliko sviđala - i toga je u tom trenutku Oksa postala svjesna. Progutala je slinu i ugrizla se zadonju usnicu uzdrmana tom spoznajom.

- Pa, znaš, ljudi se zapravo nikada ne mijenjaju - odgovori jojTugdual.

Glas mu je bio ozbiljan, dubok i hladan kao zimski vjetar.Više no ikada Oksu su razdirali suprotni osjećaji: Tugdual je imao nježnu stranu koja ju je umirivala, no kod tog tajanstvenog mladića osjećala je i onu drugu, hladnu i opasnu, gotovo prijeteću stranu. Sve što je znala bilo je da joj srce počne lupati čim se nađe u njegovoj blizini i da to još nikada nije osjećala. Oksa ga je promatrala: nije bio puno drugačiji od Tugduala kojeg je upoznala prije skoro godinu dana. Mršav, mračan, odjeven u crno od glave do pete, s malim dragim kamenjem na obrvama, ušima i nosu,izgledao je i ponašao se isto kao i prvi put kada ga je vidjela onogadana kada je otkrivena Tajna Spašavaj-Se-Tko-Može. Jedina jerazlika bila ta što ju je sada gledao prodornijim pogledom negoprije. „Oksa-san, ne luduj... Zbroji se!” govorila si je. Savila je noge isjela na njih kako bi sakrila zbunjenost.

- No najvažnije je znati tko si i to prihvatiti - nastavi Tugdual. - A tko si ti? - ispali Oksa, zaprepaštena svojom hrabrošću. Tugdual je pogleda hinjeno iznenađeno, bilo je očito da ga je to zabavljalo. Oksa je imala dojam da gori. Kratko je razmislio paodgovorio dubokim glasom kakav je imala i njegova baka Brune:

- Tko sam? Želiš li službenu ili neslužbenu verziju? - Hoću točnu verziju - reče Oksa odlučno. - Želim znati tko je pravi Tugdual.

- Vrlo si radoznala, Mala Presvijetla! A nisam baš siguranhoćeš li podnijeti istinu.

- Misliš da sam malo dijete! - usprotivi se Oksa stisnuvšišake. - To je ponižavajuće! Tugdual se zabavljao gledajući je i smiješeći se. A to je Oksu dovodilo do bijesa. - Živciraš me - promrmlja okrećući glavu kako bi izbjegla pogled koji ju je žario.

- Stvarno želiš znati? - upita Tugdual nakon što ju je nekolikosekunda držao u neizvjesnosti. - Naravno da želim znati - promrmlja Oksa grizući nokat. - Dobro. Ja sam potomak dvaju najistaknutijih članova plemena Čvrstorukih protjeranih iz Edefije. Imam moći koje bi rado imali najsnažniji ljudi na Zemlji. Ja sam mogao biti najjači čovjek na svijetu, ali u dubini duše moram skrivati što sam jer, kada bih topokazao, mogao bih prouzročiti svoju smrt - a i smrt svojih bližnjih. Ali sve to vrijedi i za tvog oca, tvoju baku, Abakuma i moju baku idjeda. I za tebe, naravno. Pogotovo za tebe. Osim toga, ja imamšesnaest godina i sklon sam mračnoj i skrivenoj strani koja se krije u svim živim bićima, ljudima i životinjama. Neki kažu da je to bolesna opsjednutost crnim mislima i smrću. No ja smatram da je ono mračno i proturječno izvor mog razvoja te da me hrani i ispunja. Mogu biti i dobar i zao. Mogu biti najprivrženiji prijatelj inajopasniji izdajica, u istoj mjeri. Prijetnje i smrt, pogotovo kadanadilaze užasnu banalnost života, za mene su izazov i razlog zaživljenje. A budući da želiš znati sve, susret s nekom Malom Presvijetlom spasio me od smrtne ravnodušnosti iz koje sam mislioda se nikada neću izvući. Kada je ta sablast dosade zamalo potpuno ovladala mnome, ti si se pojavila kao malo čudo. Ukratko, mogao bih reći da si me spasila od užasno dosadne smrti, gospođice Neočekivana. Na te se riječi Tugdual protegnuo kao mačka i samozadovoljna osmijeha gledao Oksu svojim ledenim pogledom.Oksa je imala nelagodan osjećaj da je igračka u njegovim okrutnim pandžama. Kratko je razmislila pa ga odlučna glasa upitala:

- Rekao si da možeš biti najprivrženiji prijatelj i najopakijiizdajnik. A što si sada, u ovome trenutku? - upita ga Oksa sjetivšise Domdomčeva upozorenja.

- Što misliš? - odgovori Tugdual provokativno.- Ne trudi se biti lošiji nego što jesi! - odjekne Abakumov

glas.Oksa se okrenula i vidjela Abakuma kako stoji na vratima

salona. Pokraj njega stajala je Dragomira i umorno gledalaTugduala.

- To je omiljena igra našeg mladog prijatelja - objasniAbakum sjedajući pokraj Okse. - Predstaviti se kao da je zao, ali zapravo je u dubini duše strastveni pobornik naše stvari. Zar ne,Tugduale? Umjesto odgovora, mladić sa širokim blistavim osmijehom tako pogleda Oksu da je ona zamalo pala s kanapea. Stisnula ječvrsto šake boreći se s proturječnim osjećajima i trudeći se uzvratiti mu hladnokrvnim pogledom. No dobro je znala da se tajneobični mladić ne da tako lako prevariti.

11.Neznanac s trga

Zbunjenost, koju je u Oksi izazvao Tugdual, Dragomiri i Abakumunije promaknula. No nisu tome mogli posvetiti onoliko vremenakoliko bi htjeli jer je novi događaj pogoršao već ionako složenu situaciju. - Imamo problem, draga djeco - reče Dragomira pogledavši Oksu i Tugduala. - Među nama je izdajnik, zar ne? - žustro će Oksa. - Zašto to kažeš? - upita je baka mršteći se i ozbiljno pogledavši Tugduala.

- Pa... to je najgore što nam se može dogoditi, zar ne? -odgovori Oksa kako bi spasila prijatelja i sačuvala anonimnost svog izvora informacije sklupčanog u kutu kamina. Dragomira ju je zbunjeno gledala, popravljajući si pletenicu ispletenu oko glave te nastavila: - Ne mislimo da se među nama skriva izdajica. Ali znamo da nas netko prati. Otkad je Gus uslikovljen, netko nas prati ipromatra.

- Kako znate? - prekine je Tugdual.- Dobro znaš, dragi moj, da Abakum ima izvrsno razvijen

njuh. Miris špijuna prati nas već tri dana. Neprestano se osjeća nad Bigtoe Squareom, a vidjeli smo i muškarca koji je nekoliko satistajao između stabala na trgu. Kada si prouzročila oluju, Oksa, taj se čovjek nije pomaknuo ni milimetar, čak ni da se zaštiti. To nešto govori, zar ne? Abakum je upravo bio vani kako bi se uvjerio. Čim ga je vidio, muškarac je pobjegao. Dva sata poslije ponovno je bioondje. Abakum se pretvorio u sjenu i približio mu se. No muškaracje očito bio obaviješten jer je ponovno pobjegao. I to nas je dovelo do zaključka da je riječ o nekom Spašavaj-Se-Tko-Može.

- Ili o Izdajniku? - vikne Oksa.

- I Izdajnici su Spašavaj-Se-Tko-Može, Dušice - odgovori jojDragomira. - Da, točno - reče Oksa. - Ali to bi mogao biti i agent tajne službe, zar ne? Ili policajac?

Dragomira i Abakum se nasmiju.- Neki Izvanjski ne bi pobjegao kada bi mu se približila

Abakumova sjena - objasni Baba Pollock. - Ne bi pobjegao jer jujednostavno ne bi vidio! Samo netko od Spašavaj-Se-Tko-Može,blizak našoj obitelji zna za Abakumovu moć.

- Da, u pravu si - potvrdi Oksa i nastavi razmišljati. - Moždaje to neki Spašavaj-Se-Tko-Može koji pokušava stupiti s nama ukontakt? - Da je tako, drugačije bi se ponašao, ne misliš li? - suprotstavi joj se Abakum. - Za početak, ne bi pobjegao. Nego, Oksa, zašto ne možeš prihvatiti da je među nama špijun?

Oksa spusti glavu, uznemirena tim pitanjem kao imogućnošću da ih netko prati.

- Pa... zato što to ne želim! - odgovori ona. - Stvari su ionakoveć dovoljno komplicirane!

- Mislite li da bi to mogao biti Mortimer McGraw? -odjednom će Tugdual.

- On nam je prvi pao na pamet - odgovori mu Dragomira.- Ali zašto? Zašto bi nas Mortimer nadzirao? - upita Oksa. -

Zbog Zoe? Želi je vidjeti? Ona je na kraju krajeva dio njegoveobitelji... OH, NE! Možda je želi oteti! Ta ju je mogućnost užasnula više nego što bi ikada pomislila. Zoe, unuka Leomida i Memore, nećakinja Orthona McGrawa i potomkinja Orthona i Temistocla, okrutnih Krozazida. - Ne vjerujem da je Zoe meta špijuna - reče Abakum. - Mortimer zasigurno ima iste motive kao i njegov otac, ali oduvijeksam mislio da Orthon nije jedini Izdajnik u Izvanjskome. Ono u štosmo sigurni i što nam je danas veliki problem jest činjenica da će od trenutka našeg Uslikovljenja ta slika biti još traženija. Neki utebi vide samo ključ koji će im otvoriti vrata Edefije, Oksa. I sve će učiniti da se domognu slike. Dovoljno im je samo da čekaju i da te

pokupe kada budeš izlazila, ako mogu tako reći. To je još jednostavnije nego da te pokušaju oteti! - Hm... Nemojte misliti da se bojim ući u sliku, ali ako je to toliko opasno, zašto ne ostanem ovdje? - upita Oksa. - Istina je da nam taj čovjek koji nas nadzire komplicira stvar - nastavi Abakum. - Opasnost ne vreba samo unutar slike, tko znašto ćemo ondje pronaći i kako ćemo iz nje izaći, nego i vani. Mi smo zaista i razmišljali o tome da te ostavimo ovdje i da umjestotebe povedemo Dragomiru.

- Nema šanse! Idem s vama! - pobuni se Oksa.- Nitko te ne želi dovesti u opasnost, to ni nama ni

Izdajnicima nije u interesu. Da, naravno da ideš s nama - potvrdi jojtužno Abakum. Čula si što je rekla Gatarka: ti si jedina nada za spas naših prijatelja, to je neosporno.

- Zamislimo ono najgore... - predloži Tugdual. - Zamislimoda se taj Izdajnik, ili tko već jest, domogne slike. S nama u njoj, naravno. I zamislimo da je iz ovog ili onog razloga uništi. Što će biti s nama? Hoćemo li zauvijek lutati tom nepoznatom i opasnom dimenzijom? Hoćemo li umrijeti u strašnim mukama?

Dragomira je uzdahnula i stresla glavu. - Želiš li još više prestrašiti Oksu? - reče mu. - Misliš li da situacija nije dovoljno dramatična? - Stvarno si nemogući - vikne Oksa okrećući se prema mladiću koji je djelovao sretno zato što ju je razljutio. - Naravno da ćemo umrijeti, pa to je logično, zar ne? I ako baš želiš znati, uopće se ne bojim toga! Ne, nimalo! Dobro... možda malo - prizna neštotišega glasa. Tugdual se zahihoće zbog čega se Mlada Presvijetla još više razbjesnila. Suzdržavajući se da ne nasrne na njega, stisnula je čeljusti, odlučna da mu ne pokaže svoj bijes. - Zbog toga će Dragomira ostati vani i čuvati dragocjenu sliku, premda bi nam bila od velike pomoći unutra - zaključi Abakum. - A uz to, ne smijemo zaboraviti da tvoja majka trebanekoga da se brine o njoj. Tko to može bolje od tvoje bake,ljekarnice čarobnice?

12.Odlazak u nepoznatoMarie je svom snagom stiskala naslone za ruke invalidskih

kolica, zarivši nokte u debelu kožu. Oksa ju je čvrsto zagrlila s leđa i sa zebnjom se privila uz nju. Dan je bio na izmaku, posljednji danprije Uslikovljenja. Hoće li se ponovno vidjeti? Oksa nije sumnjala u to. Bila je potpuno sigurna u njihov uspjeh. No ipak je čim je otišla od majke osjećala razdražljivost i tjeskobu. Vidjela je majčine spregnute suze od kojih joj se ubrzao dah. Nosnice su je počele peckati od suza koje su nadirale. Oko njih stajali suSpašavaj-Se-Tko-Može spremni za odlazak. Dragomira je, vidljivoganuta, držala za ruku Abakuma, svog vjernog Zaštitnika od kojegaće prvi pula od svog rođenja biti razdvojena. Cijeloga su dana u tišini u samo-njezinu-atelijeru radili zajedno na zalihama Zrnoksa iPotencijalisa. I te kako će im trebati u toj začaranoj slici! Očiju crvenih od tuge i umora, Baba Pollock gledala je prijatelja i šaptala: - Čuvaj se, dragi moj. I dovedi ih natrag žive, preklinjem te! - doda slomljena glasa. - Sve će biti u redu - umiri je Čovjek-Vila nimalo uvjeren u svoje riječi. - Vratit ćemo se brzo, obećavam ti. Ništa nam se neće dogoditi. Znaš da imamo snage za sve što nas čeka: Pavel je jači negoli to želi priznati; Leomido ima iskustvo i mudrost; Pierre jeutjelovljenje čiste snage, a Tugdual mračnih snaga koje nama, idealistima, nekada mogu biti korisne. A naša Neočekivana... Ona to i ne zna, ali u njoj je nevjerojatna snaga. - Čuvaj je, molim te! - ubaci se Marie koja je slušala razgovor, kao i ostali Spašavaj-Se-Tko-Može. - Inače ću umrijeti...

Oksi se srce stisnulo od boli. Zbog pomisli da bi joj majkamogla umrijeti popustila joj je samouvjerenost. Smrt je kružila kaoneumoljiv lešinar, u pratnji svog neizostavnog pomagača vremena. - Pokret! - vikne Oksa iznenada, bojeći se da bi svake sekunde mogla izgubiti hrabrost da krene.

Pierre se pokrenuo prvi. Zagrlio je suprugu i svi drugi slijedilisu njegov primjer. Opraštanje se zbivalo u tišini, suze su nečujno tekle. Pavel je zadnji put poljubio Marie i prepustio mjesto Oksikoja je zarila lice u majčin vrat. „Umrijet ću od tuge”, pomislila je. Abakum joj je nježno položio ruku na rame, ganut golemom tugomkoja je slamala srce Mlade Presvijetle. Bilo je vrijeme za pokret.Oksa je prošla rukom kroz kosu kako bi prikrila tugu pa zauzelastav nindže. - Stižemo ti, vražja sliko! - vikne Oksa rukom brišući lice koje se sjajilo do suza. - Ne znaš što te čeka! Stižemo, Gus! Drž’ se!

Tek što je Pavel dotaknuo Platnohvat, šestero Spašavaj-Se-Tko-Može, ruke pod ruku, bili su usisani u taj neobičan spoj sedefastih boja koji se lagano gibao. Na trenutak su održavaliravnotežu na rubu okvira, ponad dubokog ponora ispod njih.Abakum se prvi prepustio čarima dubine i bacio se unutra, predvodeći prijatelje. - Mamaaaaaa! - urlala je Oksa koja je toliko čvrsto držala Abakumovu i očevu ruku da je na trenutak pomislila da će ih slomiti. Njezin krik zatomile su stijenke dugačkoga i širokoga grotla u kojem su nestajali čvrsto se držeći jedni za druge. Nekoliko su minuta imali osjećaj da lebde i vrte se poput pera usred nekog mračnog oblaka. Nitko od njih nije vidio ništa, osim tamne ljubičaste izmaglice koja je njihov pad okruživala kao prijeteći veo. Što su više ulazili u tu maglu, to je svjetlo bilo slabije, a njima svejezovitije...

Odjednom su se zaustavili. Okruženi savršenom tišinomprestali su disati. Sjedili su na spužvastom tlu, a oči su im bile širom otvorene do bola.

- Svi smo ovdje? - vine se mukao Abakumov glas. - Ja sam ovdje - odmah mu odgovori Pavel stišćući jače Oksinu ruku. - Jesi li dobro, Oksa? - Pa... da... čini mi se... - reče djevojka drhćući.

- I ja sam ovdje - oglasi se Pierre.

- Ja također! - reče Leomido. - No bojim se da sam izgubio Tugduala - nastavi drhtavim glasom. - Ispustili smo jedno drugomeruku netom prije kraja pada, ne bi trebao biti daleko.

Oksa je osjetila kako je problijedjela. Bila je na rubuživčanog sloma. Duboko je udahnula kako bi se smirila dok joj je Srdita-Prdo vibrirala oko zgloba dosad neviđenom silinom. - Tugduale! Gdje si? - poviče što je glasnije mogla. Po uzoru na Oksu, četvorica muškaraca počela su ga dozivati iz svega glasa, a Domdomka, koja je čvrsto privezana sigurno sjedila u nosiljci na Pavelovim leđima, pridružila im se svojim kreštavim glasom. To je Abakuma odmah podsjetilo nanjihova drugog malog pratioca: - Tupavče, jesi li ovdje? S Leomidovih leđa začuo se usporen i slabašan glas: - Da, čini mi se da sam tu, ali nisam baš siguran jer ništa ne vidim. A vi? Jeste li vi tu? I tko ste vi? Vaš mi je glas nekakopoznat... Jesmo li se već sreli? - Tupavac je u elementu, dobro je! - zaključi Oksa stisnuvši očevu ruku. - Aaaa! Što je to? Upomoć!!! - urlikne iznenada Oksa lupajući nogama u prazno. - Ovaj... ispričavam se, Oksa! Mislim da sam ti ja dodirnuo nogu.

- Tugduale, jesi li to ti? - upita Leomido. - Hvala Bogu da siovdje. Jesi li dobro? - Da, da, sve je u redu - odgovori mu mladić uobičajeno nehajno. Morate doći sa mnom, mislim da sam pronašao nešto. Oksa, daj mi ruku, a vi se držite jedni za druge. Vodit ću vas.

Tugdual je napipao Oksinu nogu, zatim bok, sve dok nijepronašao njezinu ruku. Oksa je bila sretna što je mračno kao u rogu, barem nitko neće vidjeti kako se zacrvenjela. Spašavaj-Se-Tko-Može uhvatili su se jedni za druge i polako ustali. Tama je idalje bila duboka, ali oči su im se počele navikavati: malo-pomalo kroz neprobojan mrak mogli su raspoznati baršunasto, ljubičasto i sivkasto pulsiranje od kojega je tama djelovala sablasno živom.Oksa se naježila.

- Lijepo je, zar ne? - upita je Tugdual, osjetivši njezin strah.

- Prekini! - vikne Oksa. - Umirem od straha. Tugdual jače stisne Oksinu ruku i sigurnim korakom povede skupinu u tminu koja je vibrirala u ritmu otkucaja srca.

- Tugduale, mogu li ti postaviti pitanje? - šapne Oksa.- Slušam, Mala Presvijetla.- Vidiš li u mraku?

- Pa, moglo bi se reći - odgovori joj dječak kratko. - Ne zaboravi da sam ja potomak Čvrstorukih! Sjećaš li se? Instinkt i snagu osjetila imamo kao i životinje. No nisam jedini ovdje kojiposjeduje te moći. Zar ne, Pierre? Pierre si pročisti grlo. - Da... Ali moram priznati da si što se tiče noćnog vida bolji od mene, dragi moj! - reče Viking. - Nije daleko, uskoro ćemo stići - reče Tugdual prijateljima iza sebe. Učinili su još nekoliko koraka po elastičnom tlu, očiju uperenih u mrak koji je sve više gubio intenzitet. Zatim se unekoliko sekunda tama raspršila, a pred njima se prostrla gusta isjenovita šuma.

13.Šuma-bez-povratka

Mliječna svjetlost prodirala je kroz guste krošnje veličanstvenih stabala, ocrtavajući na niskom raslinju mrlje neobične blijedoljubičaste boje. Ovako nepomična i tiha, šuma je djelovala strasnije nego što bi to bila da je u njoj vrvjelo životom.Spašavaj-Se-Tko-Može gledali su širom otvorenih usta taj ukočeni krajolik, čudeći se što su sada i oni dio njega. No iznenadni im pokret privuče pozornost: mala čudna glava izronila je iz tla! Lice, šiljasto kao u vjeverice, bilo joj je prekriveno sunčanim pjegicama. Dugački i debeli korijen činio je njezino tijelo koje se gibalo tako jako daje podizalo grumenje zemlje. Okrenuvši se prema Spašavaj-Se-Tko-Može, rastegnula se toliko da svojim dlakavim trepavicamadotakne Oksino lice. Djevojka je ustuknula pa se i mala glavavratila na svoje mjesto. - Ne mičimo se - šapne Abakum. - I ona se boji kao i mi. Nekoliko minuta gledali su se sučelice ljudi i glava-korijen, kada je na tlo pokraj njih doletio leptir svjetlucave crne boje. Bio jeto prekrasan primjerak s rasponom krila od dobrih tridesetcentimetara! Njegova crna baršunasta krila lagano su titrala dok jemalenim očima radoznalo i uporno gledao Oksu. Iz tla su niknule druge glave stvarajući neobičan kružok. Nastao je žamor. Spašavaj-Se-Tko-Može naćulili su uši i usredotočili se na došaptavanje kako bi razumjeli temu njihova razgovora. - To je Mlada Presvijetla! - reče jedno od malih, poluljudskih-polubiljnih stvorenja leptiru. - Možeš ga ići obavijestiti da je stigla. Ali, budi tako dobar i pokušaj ne sresti Grozomorne! - Neka mi je sa srećom... A ovi ljudi? Tko su oni? - upita leptir.

Oksa se nakašlje. Leptir se okrene prema njoj, zaleprša ipomiluje ju svilastim krilima. Oksa zadrži dah, spremna na obranu.Nikada nije voljela insekte, pa bih oni i tako lijepi kao ovaj

primjerak koji joj je upravo pomilovao kožu. Prateći svaki njegov pokret bila je spremna uništiti ga jednim pljeskom rukama! Nemamilosti! No on se okrenuo i nestao tiho u šumi, izbjegnuvši takostrašnu smrt gnječenjem.

- Tko je to bio? - upita Pavel. Prva glava-korijen odgovori mu uvrijeđenim tonom: - Zar niste prepoznali Izviđača od Poslanika Pretraživača-Srca?

- Pa... možda zato što nismo odavde, znate! - odgovori jojOksa zajedljivo. Kada je čula glas Mlade Presvijetle, mala glava se pognula, a njezina duga crvena kosa dotaknula je pjenasto tlo. - Najprije vrijeđate, a onda padate u naklon! - zakriješti Gatarka provirujući svojom malom glavom iz Abakumova sakoa. - Vidi, vidi! Pa ovdje je stvarno ugodno! Temperatura je savršena, astupanj vlage idealan. Raj na zemlji!

- Hm... na zemlji... Nekako sumnjam u to, Gatarko! -odgovori Oksa šarajući pogledom po tom neobičnom krajoliku.

- Rado bih vam pomogla i rekla gdje smo, ah nemamnikakvu orijentacijsku točku, čudno - zaključi mala kokoš. - Mladi dječak i stara gospođa bit će sretni što imaju posjet - reče glava-korijen piskutavim glasom. - Misliš na Gusa? - poskoči Oksa ozarena lica. - Vidjela si ga? - Pretjerano je reći da sam ga vidjela - odgovori stvorenje. - Recimo bolje da sam ga osjetila. Pogotovo kad je sjeo na mene! - Odlično! - vikne Oksa s olakšanjem.

- Da... ako volite da vas zdrobe! - primijeti glavica koja baš inije shvatila Oksino veselje.

- Gdje je? - upita Pierre. Očima je pretraživao mračnu šumu, vrebajući i najmanji znak koji bi mu potvrdio da mu je sin živ. Vođen nekim ludim instinktom odjednom je zašao u šumu i nestao prijateljima iz vida. - Pierre! - dozove ga Abakum. - Ne čini to! Izgubit ćeš se! - Ne može se izgubiti - reče glavica. - Kako to? - začudi se Oksa, zabrinuta za prijateljeva oca. - Uvijek se možemo izgubiti! Pogotovo u jednoj ovakvoj šumi!

- Ne može se izgubiti - uporna je bila glavica. - Jer u ovoj vasšumi vaši koraci vode onamo kamo želi poći vaša volja. Šuma-bez- povratka odabire put i prečace, ali posjetitelj je taj koji snagom volje odlučuje o ishodu putovanja. - Dakle, ako svi želimo ići na isto mjesto, sigurno ćemo se ondje naći čak i ako nam šuma odredi različite putove, je li tako? - upita Abakum.

- Savršeno ste dobro razumjeli! - potvrdi glavica. - A postoji mogućnost... - mrmljao je Tupavac i dalje na Leomidovim leđima. - Ja baš i nisam razumio. - Nema veze! - reče mu nježno Oksa. - Onda? Idemo? - doda izgarajući od nestrpljenja.

- Idemo! - odgovori Abakum. - Mislimo svi jako na Gusa i nepaničarimo ako se razdvojimo. Naš je zajednički cilj mjesto na kojem je Gus, a šuma će nas voditi. - Ne odvajam se ni pedlja od Okse - reče Pavel primivši kćer za ruku. - Kako hoćeš, Pavele. Ali bojim se da je šuma jača od tebe - reče mu Abakum. - Ako vas ona odluči razdvojiti, morat ćeš se prilagoditi tome. Čuvaj u glavi naš zajednički cilj i naći ćemo se, zajedno s Gusom.

Oksa je krenula prva. Gusovo lice jasno joj je bilo predočima. „Samo nemoj razmišljati, djeluj!” rekla si je i nasmijala se kada se sjetila što bi Gus na to rekao: „Dovraga, Oksa! Razmisliprije negoli nešto napraviš!” Upravo suprotno onomu što si je sadarekla, zadnji je put pogledala oca koji je bio silno zabrinut i odlučna se koraka uputila u Šumu-bez-povratka. Istog časa okružio ju je gotovo potpun mrak. Protrnula je. Pred njom se prostirala uska staza prošarana mrljama sablasnesvjetlosti koja se probijala kroz krošnje gigantskih stabala.Okrenula se u iskušenju da se vrati. Ali šuma kao da se zatvorila izanje i tako opravdala svoje ime. Jedino živo biće bio je prekrasan zec smeđeg krzna koji ju je nježno gledao.

- Abakume? - šapne.Zec kimne glavom i Oksa bi se mogla zakleti da se nasmijao.

Sagnula se i uzela ga u naručje, sretna što ima tako vjernu pratnju.

- Ne okreći se, draga moja - šapne joj zec. - Tugdual je odmah iza nas. Nemoj mu dati do znanja da to znaš, u redu? - Ali zašto? - začudi se Oksa.

- Potrebno mu je da misli kako je on tvoj tajni zaštitnik. - Razumijem - reče Oksa tiho. - Ali kako mu je uspjelo pratiti nas, a tata i Leomido su se razdvojili?

- Ah - uzdahne zec. - Tugdual je samo brže shvatio cijelupriču. Umjesto da si za cilj uzme Gusa, odabrao je tebe. Tako te prati svuda kuda ideš, jednostavno! Oksa se zacrveni. Njezin mračni prijatelj bio je stvarno zadivljujući.

- Ali ne daj se time smesti - podsjeti je zec. - Misli na Gusa. Oksa se zaputi u šumu. Očiju uperenih u put koji je vodio u srce guste šume, hodala je udišući svjež miris raslinja. Paprat viša od nje oblikovala je krov nad stazom obrubljenom tamnozelenommahovinom. Kada bi prošla, iza nje su se paprati zatvaralestvarajući neprobojan zid: nema povratka! Abakum-zec skakutao je nedaleko od nje, preskačući visoku travu. S vremena na vrijeme čula bi pucketanje granja ili šum lišća pa je pretpostavljala da je u blizini Tugdual. Čovjek-Vila i Čvrstoruki-Krozazid! Nije mogla zamisliti bolju zaštitu! Ta ju je misao opustila pa je hodajući stala promatrati šumu. Bilo je to nevjerojatno mjesto, carstvopretjeranosti! Stabla su bila kolosalna, a Oksi su se njihova veličina i ljepota činile nestvarnima. Čak i najveća stabla na svijetu, gigantske sekvoje u Sjevernoj Americi, djelovale su kao stabalca uusporedbi s ovim divovima. Oksa se sjetila opisa teritorija Šumskiho čemu su joj pričali baka i Abakum. Nikada se nije usudila priznati im da zapravo uopće ne može zamisliti cijele gradove izgrađene na krošnjama, nekoliko metara od tla. Ali sada kada je vidjela te divove, nije više ni sekundesumnjala! Zadrhtala je osjetivši znakove tjeskobe koja je navirala.Šuma je bila lijepa, to je neosporno. Ali ta je ljepota u sebi nosila inešto čudovišno i prijeteće. Tišina i nepomičnost koje su ovdje vladale nisu bile svakidašnje i Oksa se uznemirila. Osjećala se kao da je netko gleda, gotovo kao da je u zamci. Možda se iza svakogstabla, svake paprati i travke skriva neko opako, neprijateljsko i

opasno biće koje samo vreba trenutak da skoči na nju i rastrga je na komadiće! Podignula je glavu pokušavajući pogledom dosegnuti vrh stabala i, tko zna, možda i tračak neba koji bi odagnao taj osjećaj zatvorenosti. Razočarana, zaključila je da su vrhovi tih gigantskih stabala udaljeni vjerojatno kilometrima od tla.

- Gubim razum... - promrmlja. Podignute glave, Oksa je nastavila hodati orijentirajući se prema komadićima ljubičastog neba koje se probijalo kroz guste krošnje. Osjećaj klaustrofobije pojačavao se i Oksa je prateći lupanje srca ubrzala hod te na kraju od panike počela trčati. Suzdržala se da ne krikne kako ne bi prestrašila Abakuma i kako uTugdualovim očima ne bi ispala plašljivica, te nastavila trčati slijedeći krivudavi put koji je vodio sve dublje u šumu. No iznenada se spotaknula o nešto i pala koliko je duga i široka. Kriknula je,ljuta što je bila tako neoprezna. Ali bilo je tako mračno! Ispružena na putu prekrivenom crnom zemljom sitnom poput pepela,oslonila se na ruke kako bi ustala. U tom je trenutku vidjela da senalazi licem u lice s gadnom biljkom, koja je izgledala kao kuglaprekrivena dlakama, s nekoliko zračnih korijena zbog kojih je izgledala poput biljne meduze. Oksa se podignula s tla kako bipobjegla daleko od tog čudovišta. No nije računala na biljkinu želju za razgovorom. Biljka je pružila jedan od svojih korijena, omotalaga oko Oksina nožnog zgloba i Oksa se ponovno našla na tlu. Utom trenutku zec je doskakao do nje i s nepovjerenjem gledaobiljku. - Prestanite! - reče čudan glas iz biljke. - Naređujem vam da se smirite jer vam neću učiniti ništa nažao!

Oko Oksine noge i dalje je bila omotana biljka, ali ona sepodignula i postavila u pozu nindže. Upozorenja biljke-meduze višesu je plašila nego umirivala. Izvan sebe, Oksa je jurnula u zrak ivrtjela se u svojoj omiljenoj pozi ljudskog zvrka te se pokušalaosloboditi korijenja. No biljka se nije dala iznenaditi: sneizmjernom snagom uhvatila ju je za zglob i Oksa je bila poputkobasice omotana korijenjem koje je postajalo sve duže kao da jeu biljci golemo vitlo. Tresnula je na tlo, a zec joj je hitro priskočio kako bi zubima izgrizao okove.

- Pustite me! - vikala je Oksa koprcajući se, sada više bijesna nego prestrašena. I zaista, biljka je odmah pusti. Povlačila je korijenje i Oksa se kotrljala po pepeljastom tlu sve dok nije bila slobodna. Ustala je iljutito otresla prašinu sa sebe. Oblačići sitne prašine lebdjeli su oko nje.

- Samo se još jedanput usudi! - zaprijeti Oksa šakom. - Molim vas, prihvatite moje isprike - reče biljka svojim čudnim glasom. - Malo sam pretjerala u izražavanju veselja, ali samo sam željela pozdraviti Mladu Presvijetlu - doda i odmota sedo , Oksinih nogu.

- Ali kako znaš tko sam? - vikne Oksa zapanjeno.- Svi ovdje to znaju - odgovori tajanstveno biljka. - Ali sada

morate požuriti prema dječaku i starici. Vaš dolazak označuje kraj očaja, za njih, a i za nas. Požurite! Šuma nije strpljiva, a priroda je divlja. Ako previše zakasnite, put će se izbrisati. Bit ćete izgubljeni, kao i vaši zaštitnici. I nitko i ništa vas neće moći pronaći... osim Grozomornih! Požurite! Oksa je slušajući svoje srce koje ju je vodilo prema Gusu istog trena krenula i stala trčati kao gonjena.

14.Koraci vas vode onamokamo želi poći vaša volja

Što je Oksa brže trčala, vegetacija je postajala sve gušća i sve više divlja, kao da je priroda iznenada odlučila uskratiti joj naklonost koju joj je pružila pustivši je da uđe. Put se toliko zamračio da se djevojka svim silama morala truditi da ga raspozna. Svakim je korakom put bivao sve težim i u Mladoj je Presvijetlojrasla panika.Ljutila se na sebe što se nije kontrolirala, zbog panike je samogubila snagu i dragocjeno vrijeme. „Samo ne posustaj, Oksa-san!”ohrabrivala se. „Gus računa na tebe! Svi računaju na tebe!” No šuma se nije dala impresionirati i sve se više zatvarala. Oksa jejedva uspijevala raspoznati put što su ga zatvorile paprati koje sujoj greble lice i visoke trave koje su joj priječile hod. Oksa je iz očaja pokušala nasumce baciti pokoji Knock-Bong, zatim i pokoji Magnetus koji je uspio slomiti nekoliko stabljika. No ta strategija,djelotvorna za ljude, za biljke se pokazala neuporabljivom.Pokušala je s Vatrokrijesom, no bez uspjeha. Biljke su bileprezelene da bi mogle gorjeti. Kao zadnji pokušaj, stala je predjedno golemo stablo i, trudeći se usporiti srce koje joj je luđački lupalo, uspela se uz deblo. Zatim se, odgurujući se od hrapave kore, odbacila te doletjela na drugo slablo udaljeno desetakmetara. - Jiha! - vikne i zakvači se za granu. Nastavila je tako skačući sa stabla na stablo poput malog majmuna. Sjetila se i svojih dvaju zaštitnika.

- Abakume? Tu si? - dozvala ga je zabrinuta, namjerno nedozvavši Tugduala jer nije smjela odati da zna kako je on u blizini. - Samo nastavi, Oksa! - čula je glas iz paprati. - I nemoj prestati misliti na Gusa! Nakratko je pogledala dolje i ugledala zeca kako skakuće kroz gotovo crno raslinje. Smirena, poslušala je Čovjeka-Vilu i usredotočila sve misli na Gusa. Pred očima joj se pojavilo njegovo lijepo euroazijsko lice: duboko plave oči smiješile su joj se sve dok se u njima nije pojavila sjenka straha. Oksa je odlučno krenula dalje, a pred očima joj je titrao prestrašen Gusov pogled.

Nije više brojila stabla preko kojih je prelazila kada iznenadaprimijeti kako nešto svjetluca usred mračne šume. Isprva je svjetlucanje bilo jedva vidljivo, ali kako se približavala, postajalo jesve veće i sjajnije. Uskoro je stigla do njega i bila gurnuta kroz njega a da nije ništa učinila. Zatvorila je oči, kriknula, i u sljedećem trenutku osjetila kako se kotrlja po tlu jednako mekanom kao ipepeljasti put u šumi.

- OKSA! - Gus? Ti si? - odgovori glasu koji je čula. Zatvorenih očiju, bojeći se razočaranja ostala je sklupčana na zemlji.

- Ja sam, da! Ja sam, stara! - odgovori joj poznati glas. - Dajse odmotaj! Izgledaš kao plašljivi jež! Oksa je tada otvorila oči i ustala u hipu. Našla se oči u oči s Gusom koji ju je gledao kao božanstvo. - Stvarno ti je dugo trebalo - reče on zajedljivo kako bi sakrio radost.

Jednako ganuta kao Gus - i jednako nespremna to pokazati -Oksa mu se približila i promotrila ga. Unatoč veselju koje mu je obasjavalo lice, Gus je izgledao užasno: pod očima su mu se crnili podočnjaci, a lice mu je bilo ispijeno. Košulja mu je bila blatnjava i razderana, a kosa raščupana. Uhvatila ga je za ramena i snažno protresla. - To je sve što mi imaš reći, nezahvalniče jedan? - reče ona nastavljajući ga tresti kao stablo šljive. - Riskirala sam život u toj

šumi kojoj je na pameti bilo samo to da me živu proguta, a ti mipružaš takav doček! Grrr! Egoistu jedan! Sljedeći put kada budeš uslikovljen, podsjeti me da te pustim da se sam snađeš!

- Oh, lakše malo! Molio bih te da mi sinu ne slomiš svekoščice!

- Pierre!Gusov otac stajao je nekoliko metara od njih. Na licu mu se

vidjelo veliko olakšanje. Oksa mu se bacila u naručje i sve troje smijali su se presretni što su se ponovno našli.

- Plašljivi jež želi slomiti kosti prijatelju Mlade Presvijetle?Stanovnici ovog mjesta stvarno imaju drske običaje, moramo se paziti... Tupavac na Pierrovim leđima tek je završio svoju luckastu primjedbu, a njih troje ponovno su prasnuli u smijeh. Nekoliko imje minuta trebalo da se smire.

- Nisi imao problema pri prelasku šume? - upita OksaPierrea brišući si suze.

- Pa... Bilo je i ugodnijih šetnji, ali imao sam jaku motivaciju,znaš - reče Viking gledajući Gusa. - A ti? Jesi li dobro? - upita Oksa promatrajući prijatelja.

- Da, sada kada ste ovdje... - šapne zagledavši se negdje izaOkse. Oksa se okrenula i iza sebe ugledala Abakuma. Čovjek-Vila vratio se u ljudsko obličje i djelovao je iscrpljen od dugog hoda kroz šumu. Iz kratke brade izvadio je komadić paprati i prišao Gusu te ga zagrlio. - Lijepo te vidjeti, dječače...

Ganut i s velim olakšanjem, Gus zagrli starca.- Bok, Gus! - odjekne drugi glas.

Premda mu je bio poznat, Gusu nije baš bilo drago čuti taj glas.

- Bok, Tugduale - promrmlja smrknuvši se. - I ti si ovdje? - Tugduale! - vikne Oksa hineći iznenađenje. - Uspio si proći? - Kao po loju, Mala Presvijetla! - reče mladić. - Važan je cilj koji želimo dostignuti, znaš to...

Oksa zanemari tu primjedbu i okrene se prema Gusu koji jeteško skrivao svoje nezadovoljstvo. - Gdje su drugi? - upita ona gledajući oko sebe prvi put otkad je izašla iz šume.

Prizor je bio potpuno nov. Šuma je nestala, izbrisao se inajmanji trag zelenila. Umjesto toga, oko njih su se unedogledprostirali brežuljci prekriveni vrijeskom. Nebo koje se naziraloizmeđu krošnji stabala sada je sjajilo u svome ljubičastom sjaju. Golemo, zamagljeno sunce bacalo je blijede zrake i uranjalokrajolik u sablasnu svjetlost. Iza Okse i Gusa nalazio se ulaz umračnu špilju, za koju se činilo da se proteže ispod brežuljaka. Nešto dalje, Leomido je sjedio na jednoj stijeni, nalakčen na koljena, s glavom u rukama. Njegova duga srebrna kosa razvezalase tijekom prelaska šume i padala mu na lice. Nad njim je bilanagnuta žena, s rukom na njegovu ramenu. Nježno je podignulaLeomidovu bradu i vršcima prstiju milovala mu osjećajima izmučeno lice kao da želi zapamtiti svaki njegov djelić. Oksa je sa svog mjesta mogla vidjeti samo njezina leđa i bijelu kosu ispletenu u prekrasnu i kompliciranu frizuru.

- To je Memora? Pronašao ju je - šapne Oksa.- Da vas upoznam... - predloži Gus prijateljima.Prišli su tihim korakom. Oksa je pogledala Abakuma. U tom

trenutku nije ga vidjela kao Abakuma, moćnog Čovjeka-Sjenu, Zeca ili darovitog Čovjeka-Vilu, nego kao obična starca, dirnuta ponovnim susretom s dragom osobom nakon godinarazdvojenosti. Najprije je oklijevajući učinio jedan korak, a zatim je, isprekidana daha, pratio troje mladih prijatelja. Memora jeokrenula glavu prema njima i Oksa je ugledala najljepše lice koje jevidjela u životu. Stala je zadivljena. Iako njezin brat blizanac nijebio nitko drugi nego glavom i bradom Orthon McGraw, staricauopće nije nalikovala na njega. Njezina magična ljepota zračila je iz nje dok im se približavala s osmijehom na usnama. Gus je primioOksu za ruku i poveo je prema njoj, ali Abakum je bio prvi koji jestao pred nju.

- Memora - promrmlja naklonivši se glavom.- Abakume?

Glas starice zadrhtao je. Djelovala je potreseno. Napravila jenekoliko koraka poput plesačice i zablistala u svom sjaju. Imala je neizmjerno blage crte lica s tek nekoliko sitnih bora, a njezine oči intenzivno plave boje obasjavale su joj bijelu svilastu kožu. Bila jevisoka i odjevena u jednostavnu haljinu, gotovo asketsku, skrojenuod tanke sive tkanine koja je naglašivala njezinu vitku liniju. Kaojedini ukras nosila je oko vrata dugački lančić od perlica jantarnog odsjaja.

- Abakume... - ponovila je drhtavim glasom. Tako samsretna što te vidim... Nakon svih tih godina... Kako da ti zahvalimšto si došao? Spusti glavu - možda zbog siline osjećaja ili da izbjegne prodoran Abakumov pogled - i Čovjek-Vila položi ruke na njezina ramena ne mogavši skinuti pogled s nje. - Nisam se usudio sanjati da ću te jednoga dana ponovno sresti šapne gotovo nečujnim glasom.

Memora je zatomila jecaj i stavila ruku na srce. Iako su ovodvoje bili prilično suzdržani, Oksa je bila potresena iz dubine duše. Osjetila je kako joj naviru suze, koje su zatim potekle kao topli islani potoci niz lice.

- Prijatelji! Oksa! Uspjeli ste! Leomido se približio skupini i nježno, ali odlučno, prekinuo dirljivi ponovni susret. Dvojica muškaraca čestitala su si, sretni što su se ponovno pronašli nakon razdvajanja u šumi. - Oksa, upoznaj Memoru! - reče Gus i povuče prijateljicu za lakat.

Oksa je obrisala suze i snažno šmrcnula.- Memora, predstavljam vam svoju prijateljicu Oksu.

Starica ju je prodorno gledala. U očima joj se nazirala znatiželja i ganutost. - Tu si, dakle - šapne uzbuđeno. - Oksa... I na veliko Oksino iznenađenje, Memora joj se nakloni. Ta je gesta bila ispunjena poštovanjem na koje Oksa nije bila spremna.Dobar dan, gospođo... - promrmlja s nelagodom. - Ali... molim vas, uspravite se! Memora posluša i dalje ne skidajući pogled s Okse.

- Tvoj prijatelj Gus mnogo mi je pričao o tebi - reče šapćući. - Oh! Nadam se da nije otkrio previše kompromitirajućih detalja! - dobaci Oksa trudeći se opustiti atmosferu.

- Na što to ciljaš, stara? - upita Gus snažno je udarivšilaktom po svom dobrom starom običaju.

- Ne, ništa takvo! - odgovori Memora nasmiješivši se. - Aliispričao mi je mnogo stvari o tebi, o tvojoj obitelji, o mojoj dragoj Zoe - doda, iznenada slomljena glasa.

- Ona je dobro, ne brinite se! - utješi je Oksa. - Da samoznate kako joj je laknulo kada je shvatila da niste...

Oksa je oklijevala.- Mrtva? - pomogne joj Memora.- Ovaj... da - prizna Oksa.

- Ne, nisam mrtva, ali bila bih umrla od očaja da niste otkrili tajnu Uslikovljenja. Tada bih sigurno bila mrtva za cijeli svijet, i zamoju malu Zoe. - Uskoro ćete je vidjeti! - reče Oksa veselo. - Najprije se nekako trebamo izvući iz ove zamke - nadoveže se Memora snuždena lica. Neko je vrijeme šutjela. Oči su joj bile ispunjene suzama. - A tko je ovaj mladić? - pribere se i okrene prema Tugdualu koji je nezainteresirano promatrao cijeli prizor. - Upoznaj Tugduala Knuta - reče Leomido. - Unuka Naftalija i Brune. - Drago mi je, Tugduale - reče Memora naklonivši se glavom i s rukom na srcu. - Hvala ti što si imao hrabrosti ući u sliku. Dobro sam poznavala tvog djeda Naftalija. On je izniman čovjek, prava snaga prirode. On i tvoja baka Brune divan su par. Abakum i Leomido nijemo se slože, očarani izvrsnim pamćenjem Memore. - A tata? Gdje je tata? - odjednom će Oksa ogledajući se oko sebe. Svi su se trznuli iznenađeno. Oksa osjeti kako joj navire panika. Zajeca sa suzama u očima. - Je li netko vidio mog tatu? - poviče. - Je li netko vidio mog tatu?

15.Buđenje Zmaja od Tinte

Nekoliko sati prije, Pavel je ušao u stravičnu šumu. Oksa, Pierre i Leomido ušli su malo prije njega pa je Pavel pretpostavljaoda Oksa ne bi trebala biti daleko.

- Oksa! - viknuo je. - Oksa! Gdje si? No njegov glas nije imao nikakva odjeka. Gusta i mračna vegetacija kao da ga je progutala.

- Trebala bi biti u blizini - promrmlja. - OKSAAA! Dozivao ju je tako nekoliko puta, okrećući se u svim smjerovima kako bi povećao šanse da ga čuje. Uzalud. Dok je prolazio, primijetio je kako se šuma za njim zatvara: nije bilo nitraga maloj livadi na kojoj je nekoliko trenutaka prije stajao sOksom i prijateljima.

- Otac Mlade Presvijetle trebao bi probaviti savjete glave skorijenjem. Mlada Presvijetla nije lokalizirana na ovom području, ona Ide drugim putem. Domdomka koju je nosio na leđima izgovorila je to tankim piskutavim glasićem. Iznenađen, Pavel je odmah stao kako bi razmislio. Što je rekla neobična biljka? „Vaši vas koraci vode onamo kumo želi poći vaša volja. Šuma-bez-povratka odabire put i prečace, ali posjetitelj je taj koji snagom volje odlučuje o ishodu putovanja.” Duboko je uzdahnuo. Očito nije imalo smisla protiviti se tomu. Uostalom, cijeli je njegov život bio takav: uvijek bi sebunio trošeći brdo energije, a jedini je rezultat bio da se osjeća kao igračka u rukama sudbine. Promuklo je kriknuo, pun gorkoga bijesa, stišćući šake. Spustio je glavu i primijetio da se pred njim iscrtao put. Vijugajući tako između visokih paprati i gigantskih stabala, hodao je dosta vremena, tjeskoban zbog razdvojenosti odkćeri. To odvajanje od grupe nije mu slutilo na dobro. Ali nije mogao ništa protiv toga. Čim ih je slika usisala, Pavel je shvatio da nitko od njih ne drži konce u rukama i taj osjećaj nemoći dovodio

ga je do bijesa koji ga je zaslijepio pa mu je trebalo vremena dauvidi kako se put gotovo izbrisao. - Usredotoči se, idiote - govorio si je.

A na to je odmah reagirala Domdomka:- Otac Mlade Presvijetle zapada u pretjerivanje!

Koncentracija je zasigurno nužna, ali idiotizam je isključen iz pothvata. Ne prepustite se zaboravu savjeta glave s korijenjem:prijatelj Mlade Presvijetle čvrsto je povezan s ciljem koji otac Mlade Presvijetle mora imati pred očima i u dubini duše.

Pavel se tugaljivo nasmiješio i preko ramena potapšaostvorenje. Bila je u pravu: ako budu mislili na Gusa, svi će se naći uz dječaka kojega su došli spasiti. Pavel je zatvorio oči i pred njim se ponovno pojavio put. Zatim je, trudeći se da ne izgubi Gusovu sliku pred očima, krenuo odlučnim i nestrpljivim korakom.

Činilo mu se da je već satima u toj tihoj i mračnoj šumi, bio je izgubio osjećaj vremena i prostora. U jednom je trenutku hodanje zamijenio trčanjem, ali nije imao osjećaj da napreduje. Zaustavio se zadihan i s rukama na bokovima savio tijelo kako bidošao do zraka. Tišina koja je vladala u šumi bila je potpuna. Pavelse najednom stresao od snažnog bola i kriknuo. Uspravio se paponovno zgrčio, savivši ruke prema natrag kako bi došao do Domdomke zavezane za njegova leđa. - Otac Mlade Presvijetle pogođen je mukom? Oh, ne, težina Domdomke prouzročila je opterećenje tijela! Domdomkino žaljenje natopljeno je očajem i ona preklinje za oprost! Domdomka se počela koprcati u namjeri da se izvuče iz nosiljke, a Pavel je sve više stenjao od nesnosnog bola. Nekako seuspio osloboditi svoje Domdomke-torbe i malo se stvorenjeodmah postavilo pred njega. Položila je svoje debeljuškaste rukena Pavelove bokove, povukla ga prema sebi i naslonila bucmastuglavu na njegov trbuh. - Hoće li otac Mlade Presvijetle biti ljubazan i iskazati oprost svojoj preteškoj domarki? - reče Domdomka gurajući lice u Pavelov trbuh.

- To nema veze s tvojom težinom, Domdomko - reče Pavel dok se stenjući uspravljao. - Imao sam osjećaj da ću izgorjeti koliko su mi leđa žarila! Bol je malo-pomalo popuštala, ostavljajući Pavela iscrpljenog i bez daha. S Domdomkom zakvačenom oko struka, napravio je nekoliko koraka i sjeo pod stablo gigantskoga deblakako bi došao sebi. - Je li Domdomka bila uzrokom kuhanih leđa oca Mlade Presvijetle? - ispitivala je zabrinuto. - Ne... - reče Pavel. - Dakle otac Mlade Presvijetle oslobađa Domdomku svake odgovornosti? - nastavi Domdomka. - Da - potvrdi Pavel. - Krenimo dalje, može? Imam osjećaj da ovo nije kraj našim mukama. Tako su krenuli prateći put koji je vodio sve dublje u Šumu-bez-povratka. Domdomka je kategorično odbila ponovno ući u nosiljku i Pavel ju je sada nosio na ramenima kako bi bili brži. Idalje su ga boljela cijela leđa. Bol je doduše malo popustila, ali svejedno ga je peklo kao da ima opekline od sunca. Pavel je trčao, trčao, gubeći dah i razum. S vremena na vrijeme ispustio bi bolni jecaj od kojega bi nemoćna Domdomka protrnula. No iako je bio vrstan trkač, počele su ga strašno boljeti noge jer su mu se mišići grčili od napora. U takvim okolnostima bilo mu je sve teže usmjeriti misli na Gusa. Bio je izmučen od bola, nestrpljenja i zabrinutosti i mislio je samo im Oksu. Osjetio je kako je došao dogranice izdržljivosti i kako mu se zadnja snaga topi poput snijega.Iznenada, u gustišu koji je obrubljivao put, primijeti neki pokret.Odmah je stao i očima prešao preko gustiša. Kada je prepoznao nenadanu pojavu zamalo mu je stalo srce. - Oksa - izgovori neodlučnim glasom. - Oksa? Ti si? Sišao je s puta i razmaknuo lišće. A ondje je, nekoliko metara od njega, bila Oksa! Sjedila je na golemoj paprati i mazilaprekrasnog zeca smiješeći se.

- Oksa! - klikne Pavel presretan što je vidi. Prišao joj je i dalje izgovarajući njezino ime. No činilo se da ga djevojka ne čuje. Nastavila je maziti zeca kao da Pavel nije

ondje. Izbezumljen, Pavel je nastavio hodati prema njoj odmičući biljke koje su mu priječile put. A kada je stigao do Okse zgrčio se od bola još jačeg nego maloprije. Očajnički je gledao prema kćeri, ali ona je nestala! Zaurlao je od bijesa, a Domdomka skoči na tlo. Pavel je podnosio strašne muke, leđa su mu gorjela kao da mu plamičci vatre šibaju svaki centimetar kože.

- Ja gorim! - vikne. Domdomka mu je uhvatila glavu i masirajući mu sljepoočnice zurila u njega okrećući svojim velikim okruglim očima. Nekoliko sekunda poslije, bol je polako nestao. Pavel je bioslomljen.

- Hvala ti, Domdomko - šapne zahvalno.- Želi li otac Mlade Presvijetle pristati da mu Domdomka

pregleda zapaljena leđa? Pavel nato samo podigne majicu, stenjući od bola kroz stisnute zube. Domdomka mu pusti sljepoočnice i svojim teturajućim hodom stane iza njega. Nastala je tišina koju su prekidali samo Pavelovi jauci.

- Onda, Domdomko? Što vidiš? - jedva izgovori. Domdomka je čekala neko vrijeme pa odgovorila: - Otac Mlade Presvijetle u posjedu je traga na leđima - reče napokon. - Traga? Kakvog traga? - reče Pavel. - Trag je to fantastične životinje zaboravljene u vremenu, od koje su ljudi uvijek strepjeli. Otac Mlade Presvijetle nosi trag teživotinje! - Misliš na moju tetovažu? - reče Pavel s olakšanjem. - Tetovaža je nazočna - potvrdi Domdomka. - Zmaj od Tinte je vidljiv. Ipak, njegove su linije pokazale kretanje. Zmaj od Tinteovladao je leđima, ali i srcem i svakom porom tijela oca Mlade Presvijetle. Sada je Zmaj od Tinte upoznao snagu života, vodi gaželja da se oslobodi svoga gazde i da mu preda moć svoje snage.

Zgrožen, Pavel uhvati glavu rukama.- Otac Mlade Presvijetle ima saznanja o snazi Zmaja od

Tinte, zar ne? - doda Domdomka lupkajući Pavela po ramenu. - Zmaj od Tinte se probudio.

- Da... - reče Pavel. - Oduvijek sam znao da će se to jednom dogoditi. I oduvijek sam se toga bojao. - Ali dan otkrića nije za bojazan! - reče Domdomka. - Otac Mlade Presvijetle ispunit će se snagom Zmaja od Tinte koji sniva u njegovu srcu i iskusiti moć oslobađanja sila koje ga guše.

- Sile koje me guše... - mrmljao je Pavel.

16.Gorčina

Pavel se naglo zaustavio. Pred njim se uzdizao zid koji jelelujao kao da je prekriven vodom i koji je očito označivao kraj šume. Okrenuo se i vidio da su stabla i biljke nestali. Šuma kao daje isparila dok je on sve dublje ulazio u nju. Golema praznina,mračna i silovita, pojavila se na njezinu mjestu. Pavel je zadivljen i s iskrom u očima ispružio ruku prema tom ništavilu i osjetio leden dah koji mu se približavao. Vrhovi prstiju odmah su mu poplavili odtog ugriza hladnoće, dok su mu leđa i dalje gorjela. Privukao je ruku, očaran. Slijedio je samo instinkt i uputio se kroz lelujavi zid uz ratnički poklik. Sedefasta površina uvukla ga je i on je izgubio kontrolu nad svojim tijelom. Zatim je, sklupčan, sletio na biljni tepih. - TATA! - vikne Oksa hitajući prema ocu koji je ležao na tlu. - Tata! Tako sam se bojala!

Pavel se uspravio i presretan raširio ruke da mu Oksa padneu zagrljaj. - Kćeri! - mrmljao je zarinuvši lice u njezinu kosu. - Napokon sam te pronašao. Jedva je uspio zadržati suze, čvrsto stisnuvši oči tako da je vidio tisuće zvjezdica.

- Dobro si? - šapne Oksi na uho. - Strašno mije bilo pripomisli da si sama u toj užasnoj šumi!

- Pa nisam bila sasvim sama! - odgovori mu djevojkapolutihim glasom. - Abakum je bio tu! Dobro, njegova životinjskaverzija, znaš na što mislim - doda šaljivo. - A ni Tugdual nije biodaleko.

- Dakle, dvojica koja su bila uspješnija od tvog nesposobnogoca promrmlja Pavel čvrsto grleći Oksu.

- Daj, tata, pretjeruješ kao i uvijek!

- Drago mije što te vidim! - prekine ih Abakum glasnimtonom. - I meni, Abakume - reče Pavel. - Pierre, Leomido, Tugduale... Vidim da sam ja zadnji! - zaključi s gorčinom Pavel dok se ponavljao s prijateljima. - To nije važno! - reče Abakum. - Glavno da si sada s nama. Pogledaj koga smo pronašli!

Gus je sa širokim osmijehom na ispijenom licu prišaoPavelu. - Stvarno si nas zabrinuo, dječače - reče mu Pavel grleći ga. - Tvoj je otac sada najsretniji čovjek na svijetu! - Hvala, Pavele, hvala - reče Pierre. - Dužnik sam ti, prijatelju. Pavel je podignuo glavu i gledao ga bez riječi. Viking je stajao pred njim, rukama držeći ramena svog pronađenog sina. Pavela je dirnula zahvalnost koja mu se vidjela u očima.

- Vrijeme je da ti predstavim još jednu Spašavaj-Se-Tko-Može, našu prijateljicu Memoru! - vikne Abakum.

Lijepa dama prišla mu je elegantnim korakom i naklonila muse. - Tako sličiš Dragomiri - promrmlja Memora.

Pavel ju je pozdravio s poštovanjem. Bio je zbunjen što stojioči u oči sa ženom o kojoj je toliko čuo. Nije mogao ni zamisliti da će je jednoga dana upoznati. Na kraju krajeva, svi su mislili da je ostala u Edefiji! - Da, doista po mnogočemu nalikujem na majku - potvrdi Pavel pomalo oštro. - Ali vi, ako smijem primijetiti, nimalo nesličite vašemu bratu Orthonu.

Memora problijedi i nervozno prekriži ruke na trbuhu.- Da se razumijemo, draga Memora, ovo što je Pavel rekao

velik je kompliment! - objasni Abakum kako bi odagnao nelagodu. - Onda ću ga kao takvog i prihvatiti - reče stara dama uputivši širok osmijeh Pavelu.

- Ne želiš li se možda osloboditi svoje male pratiteljice? -reče Abakum pokazujući prema Domdomki koja je strpljivo čekala u nosiljci.

- Čovjek-Vila u ustima nosi dobročinstvo - reče stvorenje. - Leđa oca Mlade Presvijetle i bez tereta svoje domarice pate od vatre Zmaja od Tinte. Abakum zabrinuto namršti čelo.

- O kojemu Zmaju od Tinte govoriš, Domdomko? - upita jeblago. - Izgrebao sam si leđa oko tetovaže - ubaci se Pavel. - Daj da vidim! - reče Abakum. - Ne treba! - odgovori mu Pavel saginjući se kako bi Domdomka izašla iz nosiljke. - To je samo mala ogrebotina. Ništastrašno. Domdomka je poljubičastila, a to je za stvorenja njezine vrste bio jasan znak velike zbunjenosti.

- Otac Mlade Presvijetle pokušava umanjiti važnost Zmajaod Tinte - promrmlja polutihim glasom. - Sve je u redu, Domdomko! - strogo će Pavel. - Nećemo sada dramiti oko bezvrijedne ogrebotine. - Onda, Oksa - reče iznenada promijenivši ton. - Nećeš mi pokazati ovo prekrasno mjesto? Savršeno je za miran odmor, zar ne?

Svi su se nasmijali i krenuli prema vrhu najbližeg brdašcakako bi se divili tom neobičnom krajoliku. Domdomka je to iskoristila da se približi Abakumu koji je to jedva čekao. Oksi nije promaknulo njihovo šaptanje pa je naćulila uši, sretna što može upotrijebiti svoju praktičnu moć Šaptočuja. - Čovjek-Vila mora dobiti informaciju da otac Mlade Presvijetle nije iskusio ogrebotinu - šaptala je Domdomka.

- Nisam ni sumnjao - prizna Abakum tihim glasom. - Što sedogodilo, Domdomko? Možeš mi vjerovati, neću odati izvor.

- Domdomki nije u navici obavljanje izdaje svoga gazde, alizatekla ju je nelagoda da za sebe zadrži tajnu toliko važnogdogađaja - prizna stvorenje ljubičasto poput patlidžana.

- Možeš govoriti bez straha. Što se dogodilo u šumi?Domdomka je nemirno pogledavala oko sebe nervozno

trljajući ruke o svoje debeljuškasto tijelo. Otme joj se jecaj i ona brzo stavi ruku na usta.

- Otac Mlade Presvijetle doživio je oslobođenje svog Zmaja od Tinte - povjeri ona Abakumu, užasnuta vlastitim riječima.

- Napokon! - šapne Abakum. - Dogodilo se...Domdomka ga je pogledala i ponovno zastenjala.

Čovjek-Vila zadovoljno se nasmijao, što je Domdomku toliko zbunilo da je tresnula na tlo od uzbuđenja.

17.Memora

Mala skupina penjala se na brežuljak predvođena Pavelom. Samo je Oksa, na začelju kolone, uspjela čuti razgovor između Domdomke i Abakuma. I to ju je veoma uznemirilo. Dok su se takouspinjali prema vrhu brežuljka, u Oksinoj su se glavi rojila pitanja.Otac joj je imao tetovažu na leđima? Sjeća li se da ju je ikada vidjela? Činilo joj se da nije. Otac nikada nije bio gol do pasa. Bio je presramežljiv? Zbog tetovaže? Sramio je se? I ako je to istina,zašto? Ne, sigurno je nešto drugo posrijedi. Iz onih nekolikoDomdomkinih riječi i Abakumovih pitanja zaključila je da je riječ o nečem tajnovitijem od običnog estetskog problema. - Grrrr, kako me živcira - kaže Oksa grebući se po obrazu.

- Imaš neki problem, Oksa? - upita je Abakum koji je došaodo nje s nemoćnom Domdomkom u rukama.

Oksa je gorjela od želje da mu odmah postavi sva pitanjakoja su joj se motala po glavi. No onda je odlučila da će radije promatrati i sama istraživati te doći do odgovora. - Ne, sve je u redu, hvala, Abakume! - reče ona trudeći se djelovati opušteno. - Što joj je? - upita mazeći Domdomkin obraz. - Previše uzbuđenja?

- Nije ovo lako za nju, znaš - objasni joj Abakum. - To neobično stvorenje ima previše psihičkih problema - javi se Tupavac sa začelja kolone. - Vidite joj boju kože! Reklo bi se da pati od zatvora. Aha! Shvatio sam! To je emotivni zatvor! -vikne oduševljeno. - Točno, Tupavče! - zahihoće se Oksa. - Izvrsna dijagnoza.

- Stvarno je jak! - ubaci se Gus koji se pridružio prijateljici.- Da, jak sam u dijagnozama - potvrdi Tupavac. - No,

podsjetite me, molim vas, tko ste vi. Poznato mi je vaše lice.Gus i Oksa prasnu u smijeh. Bio je to smijeh koji im je

odagnao svu napetost nakupljenu tih posljednjih sati, od straha da

se više nikada neće vidjeti i od svih drugih crnih misli. Oboje su se smijali do suza pred Tupavcem koji ih je zbunjeno gledao, začuđen što je on prouzročio toliko veselje. - Vrlo ste vesele naravi - zaključi najzad. Oksa si je obrisala suze i namignula Gusu zapečativši time njihovo staro prijateljstvo. Dječak pocrveni i spusti glavu. Na lice mu padne dug pramen i sakrije jednu stranu lica. Rukom ga zabacitrudeći se sakriti zbunjenost i neuobičajeno visokim glasom reče:

- Pogledajte!Abakum i Oksa su se okrenuli: Leomido i Memora stajali su

malo dalje od njih i bili zaokupljeni razgovorom. Oksin praujakdjelovao je potišteno dok mu je Memora nešto govorila.

- Možete to zamisliti! - vikne Gus sada normalnijim glasom.- Nisu se vidjeli pedeset sedam godina!

- A ona je još uvijek jednako lijepa - promrmlja Abakum,zadubljen u misli. Oksa i Gus su se pogledali, začuđeni Abakumovim glasom punim žaljenja i nostalgije.

- Ova je žena nevjerojatna! - ubaci se Tugdual koji im sepridružio. - Ociusova kći, Orthonova sestra blizanka i potomkinja genijalnog Temistokla, izumitelja ljudske metamorfoze, da vaspodsjetim.

- I ti misliš da je to divno? - dobaci mu Gus.- Naravno! - odgovori Tugdual. - Ona je ipak koncentrat

moći! Nešto kao Presvijetle, ako smijem primijetiti, Poštovana Mala Presvijetla. A osim toga, doživjela je i Otuđenje-od-Voljenoga. Prozirni joj je isisao svaki osjećaj ljubavi, ludo, zar ne? Koje su šanse da još jedanput u životu sretnete nekoga poput nje?Jeste li razmišljali o tome?

- Ne, nismo razmišljali o tome. Znaš, nisu svi tako uvrnutikao ti! - reče Gus. - Hajdemo do njih umjesto da slušamo ove gluposti. Tugdual slegne ramenima ne skidajući s lica svoj ironičan osmijeh.

- Zar se stalno morate podbadati? - mrmljala je Oksadobacujući mu prijekoran pogled.

- Ne podbadamo se! - branio se Tugdual. - Ja bih rekao daimamo iskren i otvoren odnos. - Da! - potvrdi Oksa. - Iskren i otvoren kao dva mladića koja se ne podnose i koji se neprestano moraju sukobljavati.

- Oh, ali nisam ja kriv što tvoj prijatelj nije britak kao ja! -cerio se Tugdual. - Stvarno si nemoguć! - bijesno će Oksa. - Ali to ti se sviđa na meni, zar ne? - zaključi mladić podrugljivo. - Začepi! Previše pričaš! - ražesti se Oksa. Tugdual se maknuo od njih glasno se smijući što je zaintrigiralo sve Spašavaj-Se-Tko-Može okupljene na livadi okoLeomida i Memore. Gus je kiptio od bijesa. - Čemu se tako smijete, djeco? - upita Memora sa smiješkom.

- Ovaj, znate, Tugdual misli da je jako zabavan, ali problemje u tome što ne nasmijava nikoga osim samoga sebe! - reče Oksa osvetnički.

- Da samo znate koliko sam sretna! - nastavi Memora. - Štosam vas upoznala i pogotovo što sam pronašla svoje stareprijatelje kojima se nisam nadala.

- Mogu li vas nešto pitati? - prekine je Oksa. - Ovaj... moždaje malo indiskretno...

- ... ali ti goriš od želje da me pitaš! - nastavi Memora sasjajem u očima.

- Da! - odgovori Oksa crvena u licu.- Slušam te.- Pa ovako, zanima me zašto niste potražili Leomida kada

ste stigli u Izvanjsko?Memora pogne glavu, potresena.

- Znala sam da će mi netko od vas postaviti to pitanje. Duga je to priča. - Nigdje nam se ne žuri - reče Abakum smirenim glasom.

Memora ga je tužno pogledala i polaganim pokretompopravila haljinu. Zatim je, zamišljeno gledajući u daljinu, počela:

- Kako bih odgovorila na tvoje pitanje, Oksa, moram sevratiti daleko u prošlost. Nekoliko desetljeća unatrag, u doba kada sam bila zaljubljena u tvog praujaka Leomida. Naše su obiteljioduvijek bile povezane. Moj brat blizanac Orthon, Leomido i jazajedno smo odrasli u Staklenom Tornju, pod budnim okomMalorane i njezina prvog Sluge, mog oca Ociusa. Kada sam stasalau djevojku shvatila sam da se prijateljstvo s mojim najboljimprijateljem iz djetinjstva pretvorilo u veliku ljubav. A kada mi jeLeomido rekao da su i njegovi osjećaji isti, bio je to najsretniji dan moga života. Naša je ljubav brzo otkrivena i to je bio početak naše zajedničke nesreće. Nismo znali zašto su Malorana i Ocius činili sve kako bi nas rastavili. Malorana je najprije Leomidu predstavljala djevojke, svejednu ljepšu od druge, a moj je otac činio isto, organizirajući prave povorke mladića koji su navodno bili ludi za mnom. Leomido i ja smijali smo se tome tada, zabavljali su nas ti pokušaji. Bili smo takonaivni. I dok mi još nismo slutili nikakvo zlo, naši su roditeljipoduzeli strože mjere. Moja se obitelj preselila na drugi krajEdefije kako bi, navodno, olakšali mom ocu upravljanje u Vrhu,teritoriju Čvrstorukih. Nisam tada znala da je svrha preseljenja bila rastaviti nas i, premda sam patila što sve rjeđe viđam voljenoga, ipak sam bila poslušna ocu. On je bio divan čovjek, ali mračan i vrlo autoritativan. Mnogi su ga se bojali, ali on je bio moj otac, aposlušnost prema njemu zaslijepila mi je um i zatomila pitanja kojasam si trebala postaviti. Bila sam zaljubljena i nesretna što smodaleko jedno od drugoga. Leomido i ja viđali smo se u tajnosti. Sati su prolazili tako brzo. Rastajali bismo se tužni, i svaki put svenesretniji. Zašto su nas pokušavali razdvojiti?

Jednoga dana otkrio nas je moj brat. Sastala sam se sLeomidom u jednoj od kuća Presvijetle, u lijepoj nastambi skrivenoj u šumi Zelenbrdo. Ponovno smo se zakleli na vjernost iohrabrivali se da ne gubimo nadu i da će sve doći na svoje kada je upao Orthon. Nikada ga nisam vidjela tako bijesnog. Njegove suriječi bile ispunjene mržnjom i okrutnošću koje dotad nisam zamijetila. Orthon se oduvijek divio Leomidu, smatrao ga je svojimbratom. Bratom kojemu se divio i na kojega je bio ljubomoran. Ali

toga dana u njemu sam prepoznala bešćutnu životinju. Nisam razumjela što se događa, sve mi se činilo pretjeranim i apsurdnim. Pokušala sam mu se suprotstaviti i rekla mu da volim Leomida i daželim živjeti s njime do kraja života. A on je tada dignuo ruku namene. Osjetila sam snažan bol, ali to je bilo ništa u usporedbi s bolikoja mi je razdirala srce. Iako sam u životu doživjela i gore stvari,toga se sjećam s gorčinom jer toga se dana u meni nešto zauvijek slomilo: moj brat blizanac s kojime sam uvijek bila bliska udario mesamo zbog toga što volim mladića protiv očeve volje. Orthon se izvan sebe od bijesa bacio na Leomida koji je, premda mlađi, bio jači od njega. Moj je brat iz borbe izašao slomljena nosa i s modricama, ali prije svega s neizlječivo ranjenim ponosom.

Od toga dana moj je život postao pakao. Brat i otac pratilisu me posvuda i smišljali tisuće načina da mi dokažu kako Leomido nije onaj za kojega ga držim. Sve su isprobali: uvjeravanje,prijetnje, ucjene. A Leomido je isto doživljavao od svoje majke.Kao da su nam se roditelji udružili da nas unište! Strašno sampatila zbog toga. Ništa nisam razumjela. No nisam se dala uvesti uogavnu igru Orthona, Ociusa i Malorane. Voljela sam Leomida isamo je to bilo važno. Uspijevali bismo se viđati uz pomoć ljudi koji su nam ostali prijatelji. A takvih je bilo malo: naši su roditelji sveučinili da nas izoliraju od svijeta, mene još više nego Leomida. Većinu sam vremena bila zatvorena u kući, tada smo živjeli u luksuznoj špilji u planinama Čvrstorukih, obloženoj dragim kamenjem. Majka me čuvala, bespomoćna u odnosu na moju nesreću: bila je prestrašena očevim prijetnjama koji je postajao sve stroži i suroviji. Sve je učinila da me odgovori od ljubavi prema Leomidu. No nijedan me njezin argument nije uvjerio. Upravosuprotno! Što su mi ga više branili, to mi je on više nedostajao i tosam ga više voljela. Vrlo sam brzo postala zatočenica vlastite obitelji. Bila sam kao lav u kavezu, život je gubio svaki smisao. Izlazila bih podbudnim okom očevih stražara ili moga brata. Orthon je postajao sve bezobzirniji. On koji je patio od nedostatka samopouzdanja, usamo se nekoliko mjeseci pretvorio u okrutna, gotovo nečovječna mladića. Slijedio je oca u svemu, nisam ga više prepoznavala.

Leomido, njegov „brat”, postao je njegov zakleti neprijatelj, astalna došaptavanja između Orthona i mog oca navela su me na pomisao kako nisam ja jedini uzrok te radikalne promjene. Svremenom sam, promatrajući i prisluškujući - jer mi je bilo dosadno u zatočeništvu - stekla dojam da je moja ljubav prema Leomidu tek mala prepreka događajima koji se spremanju i koji nemaju veze s našom ljubavnom pričom. U to sam vrijeme i čula ključni razgovor koji je potvrdio moje sumnje: Orthon i Ocius planirali su preuzeti vlast u Edefiji! Ali nije ih zanimalo vladanjeEdefijom, ne! Željeli su mnogo više. Malorana je nepromišljenopostupila kada je prikazivala svoje snoletove iz Izvanjskoga. To jedovelo do povećanja apetita, a svima su vam poznate strašne posljedice toga. Kada sam postala svjesna u kakvoj se opasnostinalazi naš narod zbog Izdajnika okupljenih oko moga oca, pojurilasam do Leomida u najbržem Letospustu života. On me tijekom tridana skrivao u tajnoj kući u Zelenbrdu dok me otac i njegovi žandari nisu pronašli. Sutradan me Ocius odveo u područje Gorioka, u špilju tajnog društva Krozazida gdje sam moralapretrpjeti najgoru kaznu.

18.Otuđenje-od-Voljenoga

Prozirni je iz mene isisao i zadnju kap ljubavi koju sam imalau sebi. To ogavno stvorenje izvlačilo je moju ljubav dok mu nije pozlilo. Iz nosnica mu je curila crna smola, bilo je to neštonajgadnije što sam ikada vidjela. Osjećala sam da mi je duša ispražnjena, a srce mi se skamenilo kao da ga je probila ledenastrelica. Postajalo je sve tvrđe kako mi je iz tijela istjecao život. Nisam više osjećala bol, samo užasnu hladnoću. Mislila sam da je smrt došla po mene i da je iz mene istekao život dok me Prozirniisisavao. Čak je i moj brat djelovao pogođen tom strahotom. Sjećam se da su nam se susreli pogledi. Stajao je u kutu špilje i bio je prestravljen. Nedaleko od njega moj je otac gledao cijeli prizortako ravnodušno da mu to nikada neću moći oprostiti. Samo su mu oči iskrile nemilosrdnim sjajem: sjajem onoga koji je postignuo svoj cilj. Prišao je Prozirnome i sakupio crnu smolu koja mu je curila iznosa u malu bočicu te je odmah stavio u džep. „Sve će biti dobro sada, draga kćeri...”, rekao mi je mazeći mi obraz. A moja jedina reakcija bila je da mu pljunem u lice - zbog lošeg stanja nisammogla učiniti ništa više od toga premda sam imala silnu želju ubiti ga. Obrisao se polako rukavom, pogledao me ravno u oči i nasmijao mi se pakosno i bez riječi.

Sutradan smo se ponovno preselili u Stakleni Toranj i ja sams užasom shvatila posljedice onoga što sam pretrpjela: više nisamosjećala ljubav prema Leomidu. Kada sam ga srela u hodniku Tornja, bila sam užasnuta vlastitom ravnodušnošću. Znala sam da sam tog momka voljela više od svega. Znala sam da je još jučer moje srce kucalo samo za njega. Onesvijestila sam se od boli kojuje odvajanje prouzročilo. Zbog Otuđenja-od-Voljenoga patit ću cijeli život jer se od tog tužnog dana nisam više mogla zaljubiti ni ukoga.

Moj je otac pobijedio. A Malorana, njegova saveznica u tojstrahovitoj priči, mogla se također radovati svojoj pobjedi: više nisam voljela Leomida. On je to vrlo brzo shvatio i počeo me izbjegavati. Trebala sam mu reći, ispričati mu moju muku, ali nisam mogla. U dubini duše bilo me je sram. A još sam se više bojalanjegove u akcije: da je saznao istinu, potekla bi krv, u to sam bilasigurna, jer Leomido nije čovjek koji bi takvu grozotu ostavio nekažnjenom, lako sam, zazidana u svojoj tišini, pala u dubokudepresiju koju je primijetila samo moja majka. A moj otac i brat zato su vrijeme razrađivali zamku u koju će navući Maloranu. Nisu se više brinuli zbog mene, nisu me gotovo ni primjećivali. Mogla sam ići kamo god želim, mogla sam prisluškivati njihove razgovore a da ih to uopće nije smetalo. Shvatila sam da će se uskoro otvoriti Izvanjski i da će oni zavladati Svijetom.

Pokušala sam upozoriti Leomida, ali on bi pobjegao odmene čim bih mu se približila. Maloranu nisam mogla vidjeti, a kamoli razgovarati s njom. Odnosi između nje i moga oca pogoršali su se, no i ona je bila jednako odgovorna za moju patnju kao i on.Rekla sam to majci koja je također patila zbog očeve okrutnosti i došla sam na ideju da prođem u Izvanjski zajedno s Izdajnicima. Ali ne kako bih zavladala svijetom, što je bio njihov plan, negojednostavno kako bih pobjegla iz zemlje koja mi više nije davala nisreću ni sigurnost. Moja majka nije bila sigurna, sve dok ju jedan događaj nije uvjerio da pođe sa mnom: bila sam trudna! Čekala sam Leomidovo dijete! Da je to saznao moj otac, dijete bi muposlužilo da se domogne vlasti. Zamislite: veza između pripadnice Krozazida i potomkinje Temistokla i sina Presvijetle Malorane!Nekoliko tjedana poslije došlo je do Velikog Kaosa nakonotkrivanja Tajne-koja-se-ne-govori. Zbog Izdajnika naša je lijepazemlja gorjela u krvi, a moja majka i ja, iskoristivši kaos koji jevladao, stigle smo do edefijskih Dveri. Vidjela sam Leomida iMladu Presvijetlu Dragomiru kako su prošli kroz njih zajedno snekolicinom ostalih. Dveri su se već zatvarale kada smo mi stigle. Uhvatila sam majku za ruku, stisnula je što sam jače mogla, i tako smo se bacile kroz prolaz pred zaprepaštenim pogledom moga oca

koji je urlao: „NE!” No bilo je prekasno! Već smo bile na drugoj strani, u Izvanjskome. Imale smo sreće što smo bile izbačene u Nizozemsku, zemlju blagostanja. Šest mjeseci poslije rodio se moj sin Jan. Nijeimao tu sreću da upozna baku: nekoliko tjedana nakon našeg dolaska u Izvanjsko, moja je majka umrla od tuge. Za mene je tajperiod bio vrlo težak. Da nisam imala sina, ne znam bih li izdržalasamoću egzila koju su sigurno svi Unutrašnji jednom osjetili. Često sam mislila na Edefiju i na sve koji su prošli kroz Dveri. Osjećala sam se istinski osamljeno, sama sa svojom patnjom, strahovima, apogotovo s tom golemom razlikom u odnosu prema Izvanjskima,koji su mi bili, kao i svima vama, neprestana opasnost. No borilasam se, prilagodila i na kraju naviknula na taj život. Postala samdragulj arka i stekla ugled koji mi je dao snagu i vjeru. Odgajalasam sina najbolje što sam mogla, život je tekao bezbrižno, bezvećih iznenađenja.

No jednoga dana, dvadeset godina nakon Velikog Kaosa,sudbina je razbuktala sjećanja koja su polako izblijedjela. U novinama sam naišla na članak o Leomidu Fortenskom, slavnom dirigentu. Odmah sam ga prepoznala na fotografiji. Nemam riječi da vam opišem osjećaje koji su me u tom trenutku preplavili. Bilo je to kao da se poda mnom otvorio ponor koji će me progutati. Dvadeset sam se godina trudila živjeti kao sav svijet i sada jeprošlost buknula kao da mi govori: „Ne zaboravi nikada tko si!” Učlanku je pisalo da Leomido te večeri ima koncert u Albert Music Hallu. Ne znam što me spopalo, pojurila sam u zračnu luku i uhvatila prvi avion za London, a tamo me dočekalo veliko razočaranje: sva su mjesta bila rasprodana! I tada sam napravila nešto što nisam radila već dvadeset godina i što sam si obećala da više nikada neću činiti: upotrijebila sam svoje moći i ukrala jednu ulaznicu ravno iz torbe neznanke. Srećom, ulaznica je bila za mjesto u ložama, skriveno od pogleda publike, tako da sam mirnomogla promatrati gledatelje bez straha da će me netko vidjeti. Nisam znala što me čeka, ali bila sam izvan sebe od uzbuđenja. Kada sam prepoznala Naftalija i Brune, srce mi je počelo mahnito

lupati. Sjedili su, onako uznositi, u drugome redu. Malo daljeprepoznala sam Bodkina, mog omiljenog Proizvođača nakita iz Edefije. I kao da je slučaj tako bi htio, toga sam dana na ruci nosila njegovu prekrasnu narukvicu od smaragda sa zvjezdicama, premdasam i sama već godinama izrađivala divan nakit. Pogledom sam grozničavo prešla preko dvorane, i odjednom se svjetlo ugasilo i pozornica se osvijetlila. Mislila sam da će mi srce stati kada sam ugledala Leomida. Pozdravio je publiku okrenuo se premaorkestru. Dva sata gledala sam njegov profil preplavljenaosjećajima. Nije se promijenio, ili vrlo malo.

Na kraju koncerta prišla mu je jedna žena i poljubila ga -njegova supruga, slutila sam, i na moje iznenađenje osjetila probadanje u srcu. Oženio se, dakle, ima svoj život. Naravno... Azašto i ne bi? Istodobno sam osjetila olakšanje i užasnu bol jer mije u tom trenutku postalo jasno koliko patim od samoće. Nikada više neću doživjeti ljubavnu sreću. S godinama sam prestala misliti o tome, ali sada me pri pogledu na taj divan par ta pomisaoubijala. Ostala sam slomljena u loži kada je iza mene jedan glasšapnuo: „Dobra večer, draga sestro... Drago mi je što te vidim.” Prošlo je dvadeset godina, ali taj bih glas prepoznala među tisućama. Na nekoliko centimetara od mene stajao je moj brat Orthon. Potpuno u šoku, nisam se odmah okrenula. Nisam mogla.Orthon je tako sjeo pokraj mene i stavio ruku na moju. Dopustilasam mu, paralizirana. „Naš zajednički prijatelj pravi je magnet za sve Unutrašnje, slažeš li se?” rekao je ironično. „Sigurno si kao i ja prepoznala neke od naših znanaca. No glavno da sam te pronašao.Bio sam uvjeren da nećeš odoljeti.” kada sam se okrenula i napokon ga pogledala, nisam mogla suspregnuti krik: izgledao jetako mladoliko! I tako opako. Nisu me uz njega vezivala lijepasjećanja. Ali u tom času mislim da sam ga mrzila. A zamrzila sam ga još jače kada sam shvatila njegovu motivaciju za povratak u Edefiju. Posvetio je cijeli svoj život tome da otvori Dveri i zato setrebao dočepati nove Presvijetle. Proputovao je cijeli svijet, budno iz anonimnosti prateći sve Unutrašnje koje je uspio pronaći. Svaka djevojka koja bi se rodila bila je predmetom njegova istraživanjajer ona je mogla biti nova Presvijetla. Kada sam mu rekla da imam

sina, jasno je pokazao svoje razočaranje, na moje, moram priznati, veliko olakšanje. Užasavala sam se brata, nisam željela da uđe u moj život. Pa ipak mi je, od te večeri koncerta, s vremena na vrijeme dolazio u posjet, ne samo kako bi me izvijestio o njegovoj potrazi, nego ikako bi provjerio ne krije li se u mojoj blizini potencijalnaPresvijetla. Kada su moj sin i snaha donijeli na svijet Zoe, njegovisu posjeti bili sve učestaliji. S obzirom na njezino podrijetlo, postojala je velika mogućnost daje Zoe buduća Presvijetla. Ja sam to dobro znala i dano-noćno strepjela od te pomisli. No srećom, to se nije dogodilo, jer je Orthon već svu pozornost usmjerio na Oksu, kad ju je pronašao.

Ipak, mir se nije vratio u moj život. Orthonova ambicija sveme više zabrinjavala. Taj je čovjek opasan i to više nisam mogla zanemarivati, a isto tako, on to nije ni krio. Znala sam da se neće libiti ubiti svakoga tko mu se nađe na putu, sam se hvalio time preda mnom. Tada sam učinila veliku pogrešku: zaprijetila sam mu da ću upozoriti Leomida ako nastavi sa svojim planovima. Bila sam vrlo zabrinuta za Oksu za koju sam osjećala da je nova Presvijetla i spremila sam se otići kod Leomida kako bih mu sve priznala. No tada se dogodilo nešto strašno: sin i snaha poginuli su uzrakoplovnoj nesreći od čega seja nikada nisam oporavila. Stara dama prekinula je svoju priču. Drhtavih usana i suznih očiju okrenula je glavu u stranu kako bi smirila dah i nastavila.

- Sumnja da ih je Orthon ubio nije mi više izlazila iz glave.Znala sam da je sposoban za to. Ta me misao proganjala nekolikomjeseci, ali nikome se nisam mogla povjeriti. Morala sam se bavitimalom Zoe i truditi se izdržati svu tu bol koja nas je ubijala.Jednoga dana na vratima se pojavio Orthon. Kao i svaki put kada bidošao u posjet, razgovor se brzo pretvorio u svađu. Rekla sam mu svoje sumnje jer sam bila na rubu živaca. Zaprijetila sam mu da ću otići do Leomida ili Dragomire i da ću im sve otkriti. To je bilo prije nekoliko mjeseci. I od tog sam dana ovdje, uslikovljena.

19.Morski Brežuljci

Memora je zašutjela ruku prekriženih na koljenima,nepomična poput kamena. Spašavaj-Se-Tko-Može gledali su je potreseni pričom. Domdomka je šmrcnula, prekinuvši mučnu tišinu.

- Draga moja Memora... - šaptao je Leomido, blijed kaosmrt. - Nisam mogao drugačije.

- Ne predbacuj si.- Nisam mogao! - ražesti se Leomido.- Dosta prežvakavanja prošlosti - predloži Memora. - Ne

možemo promijeniti ono što je prošlo. Moramo samo naučiti živjeti s tim patnjama najbolje što umijemo.

- Nisam znala te pojedinosti. To je strašno - mrmljala jeOksa, potresena.

Memora ju je znakovito pogledala, zatim je ustala uzdignuteglave.

- Krenimo. Moramo nastaviti naš put, zar ne? - Odozgo puca fantastičan pogled! Nikada niste vidjeli ništa slično, siguran sam! - reče Gus.

Uzeo je Tupavca za ruku, koji ga je blaženo gledao, i laganimkorakom krenuo prema vrhu brežuljka. - Dakle, ovo! - iznenada će Tupavac i stane. - To znači da je mlada Zoe unuka Memore i Leomida!!! - Pa... da! - potvrdi Oksa. - Ako hoćeš točno: mi to znamo već četiri mjeseca! - Četiri mjeseca? - ponovi zbunjeno stvorenje. - Aha, sada znam zašto nisam bio u tijeku...

- Ovaj je totalno opaljen! - prasne Gus u smijeh.Oksa je požurila naprijed i kada je stigla do vrha postalo joj

je jasno što je Gus mislio pod fantastičnim pogledom: pred očima joj se unedogled protezao krajolik poput pustinje s brežuljcima od

tamnog velura. No nije samo prostranost tog krajolika uzimaladah. Spašavaj-Se-Tko-Može bili su zadivljeni gibanjem brežuljaka.Brežuljci su se kretali! Hipnotično su se gibali poput valova nekog biljnog mora stvarajući glasan šum. Vrijesak koji ih je prekrivao svjetlucao je svakim pokretom poput blistave svile. - Mrak! - vikne Oksa očarana. - Kao da je more! Imam želju skočiti!

- Nemoj! - vikne Gus i uhvati je za ruku dok se onapribližavala čudnoj površini. - Ne znam točno što bi se dogodilo, ali bolje nemoj.

- U pravu je - potvrdi Tugdual, ne mogavši skinuti pogled sprizora. - Imam osjećaj da bi te progutalo kao biljka mesožderka muhu!

Oksa se naježila i ustuknula. Gus prezirno pogleda Tugdualakoji mu uzvrati hinjeno nevinim osmijehom. - Pogledaj, Oksa! - reče Gus upirući prstom u zrak. - Vidi nebo! Oksa pogleda gore i ostane zadivljena: blijedoljubičasto nebo kao ono koje se naziralo pri prolasku kroz Šumu-bez-povratka bilo je prekriveno planetima u ubrzanoj vrtnji oko suncaiz kojega su zračile tisuće ljubičastih zraka.

- Gdje smo? - promrmlja Oksa zadivljeno.- Želite li detalje? - upita je Alarmito.

- Ako ih imaš, rado! - odgovori mu Oksa pomalo skeptično. - Na zapovijed - reče Alarmito. - I dalje se nalazimo u Velikoj Britaniji, središte Londona, zapadni dio. No pozicija nam sepromijenila i sada smo na Bigtoe Squareu, zadnji kat, u prostorijizvanoj samo-njezin-atelijer, južni zid, metar i dvadeset od poda, trimetra i dvadeset pet centimetara od zapadnog kuta, tri metra ičetrdeset centimetara od istočnog kuta. Dodat ću i to da stojimo na dasci i da nas gledaju tri para očiju.

Spašavaj-Se-Tko-Može pogledom su pratili Alarmitov pogleduperen u ljubičasto nebo.

- Kako on sve to zna? - promrmlja Gus trepnuvši. - Ne znam, Mladi Gazda - odgovori malo stožasto biće njišući se na vrijesku. - Ali vidim!

- Alarmito je u pravu! - iznenada vikne Oksa pretjeranokreštećim glasom. - Pogledajte! Na nebu se vide sjene koje se pomiču! Svi su ponovno uperili oči u nebo, ovoga puta još pozornije. Sjenke su se gibale po čudnom nebu poput jata ptica koje se približava pa odmiče, što je samo pojačavalo dojam nečije prisutnosti.

- Sjene nisu na nebu, Mlada Gazdarice, one su iza neba!Pogledajte! - reče Alarmito. - Jedna nas od njih gleda! Točno iznad njih mračan i nepravilan krug zatamnio je nebo. iznenada su se iscrtali obrisi lica i svi su prepoznali Dragomiru.

- Baba! - stane vikati Oksa. - BABA! OVDJE SMO!No Baba Pollock gledala je u sliku kao da nikoga ne vidi.

Dozivanje i očajničko mahanje Spašavaj-Se-Tko-Može utapali su se u ljubičastom nebu ne doprijevši do Dragomirinih očiju i ušiju. Na kraju se staričino lice izbrisalo, a stanovnici slike zapali su u duboki očaj. - Trenutačno smo smotani u tuljac promjera osam centimetara i zavezani kožnatom vrpcom dužine četrdeset tri centimetra - iznenada izgovori Alarmito.

- Stara Presvijetla smotala je sliku i stavila je u drveni tuljac,čini mi se od bukve. Sada smo na sigurnom, u tajnom skrovištu samo-njezina-atelijera, iza portreta sina Stare Prosvijetle. - Spremište Zrnoksa! - vikne Oksa. - Znači da smo na sigurnom! Hej, pogledajte, čini se da je to leptir iz šume!

Spašavaj-Se-Tko-Može pogledali su u nebo i ugledaliveličanstvenog leptira koji je iz sekunde u sekundu bio sve veći kako se približavao brežuljku. - To je Izviđač od Poslanika Pretraživača-Srca! - objasni Gus. - Već si ga vidio? - začudi se Oksa. - Poznaješ Izviđača? Gus je ispričao Spašavaj-Se-Tko-Može svoj susret s gavranom i obavijestio ih o dragocjenim upozorenjima i napucimakoje mu je on dao.

- Dobro, barem znamo da nismo sami! - primijeti Oksanakon stoje Gusu ispričala sve tajne Uslikovljenja.

Leptir je došao do skupine i pozorno slušao razgovorizmeđu dvoje prijatelja kimajući glavom s vremena na vrijeme. Iznenada je poletio i stao ravno pred Oksu. - Morate pobjeći, Mlada Presvijetla! - odjekne njegov dubok i snažan glas. - Bježite, Spašavaj-Se-Tko-Može! - ponovi onobraćajući se skupini. - Bježite prije negoli vas proguta Praznina! Treba spasiti Mladu Presvijetlu! - Pogledajte ondje! - iznenada će Pavel prestravljeno. - Što je to?

- To je Praznina! - odgovori leptir. - Približava se, bježite! U daljini je golema mračna masa uz neviđenu buku letjela prema njima proždirući sve što joj se našlo na putu, nebo, planete, valovite brežuljke. - Trčite! - krikne leptir i odleti prema podnožju brijega.

Spašavaj-Se-Tko-Može zbunjeno su stajali na brežuljku, aliubrzo su postali svjesni opasnosti te mahnito pojurili niz padinu.Leptir je letio ispred njih i vodio ih prema špilji čiji se ulaz nalazio u podnožju drugog brežuljka, stotinjak metara udaljenom. - Uđite u špilju! - čuo se glas Izviđača. - Praznina ondje neće ući! - Tupavac! - krikne odjednom Oksa gledajući iza sebe. - Zaboravili smo Tupavca! Pavel je u trenu stao i bez razmišljanja počeo trčati uz padinu niz koju se upravo spustio.

- Tata! - vikala je Oksa. - Ne, ne idi tamo! Ali Pavel je već otišao. Abakum je uhvatio Oksu za ruku i odveo je u špilju. Pavel je stigao do vrha brdašca. Tupavac se nijepomaknuo ni pedlja s mjesta. Pavel ga je smjesta uzeo u naručje. No prije negoli je krenuo prema dolje, morao je još jedanputpogledati iza sebe. Prizor koji je vidio šokirao ga je: valovitibrežuljci sada su se gibali kao da nad njima bijesni neviđena oluja. Valovi zemlje pomiješane s vegetacijom prskali su u nebo koje sezamračivalo kako se Praznina približavala, kao da se priroda svim silama želi suprotstaviti tom smrtonosnom uništenju. Očajnička borba ipak

je bila uzaludna: Praznina je nesmiljeno gutala sve pred sobom uzstrahovitu tutnjavu.

- TATA! BRZO! Očajnički Oksini pozivi probudili su Pavela iz paraliziraj uče zapanjenosti tim prizorom. Pribrao se i odmaknuo pogled sapokaliptične predstave. Okrenuo se na mjestu i nošen snagom koja se od užasa udvostručila, jurio je niz padinu, leteći ponad livade. Spašavaj-Se-Tko-Može bili su sada na sigurnom u špilji ičekali ga na ulazu, prestravljeni. - Tata! Požuri! - vikala je Oksa panično.

Praznina je jurila i bila sve bliže Pavelu i Tupavcu za petama.Pavel se zadnjim snagama bacio naprijed. Leđa su mu kuhala, kao da će se svakog časa zapaliti. Oksa je panično pratila svaki njegov pokret kada joj se iznenada učini da joj se privida: iz očevih leđa raširila su se dugačka svjetleća zmajeva krila. Dovoljna su bila četiri zamaha krilima da Pavel stigne do špilje gdje ga je dočekao zapanjen Oksin pogled. Krila su tada ponovno poprimila obrise odtinte i Pavel je uz tresak sletio u unutrašnjost špilje. Nekolikosekunda poslije, ulaz u špilju nestao je u mraku. Tutnjanje jeprestalo, a ledeni vjetar zapuhao je skloništem Spašavaj-Se-Tko-Može.

20.Prevažan razgovor

Dragomira ispusti dubok uzdah i zatvori malo skrovište uzidu nakon što je u njega pažljivo položila drveni tuljac. Prije dvatjedna Pavel i Oksa bili su uslikovljeni zajedno s njihovim vjernimprijateljima kako bi pritekli Gusu u pomoć. Bila je to prilično opasna i nepredvidiva pustolovina kojoj nitko nije mogao proreciishod.

- Tako je puno vremena prošlo - ponovno uzdahne BabaPollock. - Kako mi nedostaju. Domdomac joj priđe i postavi se pred gazdaricu ljuljajući se s noge na nogu. - Stara Presvijetla mora sačuvati povjerenje u svome srcu - reče joj tankim glasićem. - Mlada Presvijetla iskusit će velike opasnosti, ali pratnja Spašavaj-Se-Tko-Može priskrbit će joj zaštitu i pomoć. A otac Mlade Presvijetle - i sin Stare Presvijetle - razvit će neviđenu i golemu snagu.

- Dragi moj Pavel - uzdahne Dragomira s nevjericomgledajući u Domdomca. - Tako je nevoljko prihvatio sve naše odluke! - Nevoljkost ne priječi to da uvjerenje bude duboko usidreno - reče Domdomac.

Dragomira ga je nježno gledala i tužna osmijeha kimnula sodobravanjem: - Volim tvoje primjedbe, dragi moj Domdomče. Uvijek su tajanstvene, ali kada ih uspijem dešifrirati uvijek se pokaže da subile točne.

- Domdomci posjeduju opažanje istine koja nastanjuje srcesvake Presvijetle. Stara Presvijetla može osloniti svoje povjerenjena domdomsku poslugu. - Dogovoreno, tako će i biti - uvjeri ga Dragomira.

- Ipak, Stara Presvijetla mora primiti informaciju daizdajništvo kruži oko nje. Opasnost nije lokalizirana samo uunutrašnjosti slike, nego i izvan nje. Prijatelji nasamaruju StaruPresvijetlu i žele doći u posjed slike kako bi se domogli Mlade Presvijetle odmah po izlasku. - Prijatelji? - začudi se Dragomira i problijedi. - Tko?

- Stara Presvijetla ima spoznaju da njezin Domdomac to nezna. Domdomac ne zna, on osjeća. Slika će pretrpjeti izdajničku pohlepu, njezina je zaštita krajnja nužnost.

Dragomira zabrinuto pogleda prema niši skrivenoj u zidu. - Ali nitko nema pristup tom skrovištu. Nitko! - reče ona tresući se. - Izdajnici se služe lukavstvom - reče Domdomac. - Lukavstvom i okrutnošću zbog kojih su moćniji od Spašavaj-Se-Tko-Može i Stare Presvijetle. Dragomira se baci u fotelju od ljubičastog baršuna i poluzatvorenih očiju stane razmišljati. Domdomčeve riječi prilično su je uznemirile. Stvorenja i biljke u samo-njezinu-atelijeruprekinuli su svoje poslove i smirili se ne želeći ometati Dragomiru u razmišljanju. Samo su Ptičke, male zlatne ptičice, doletjele do nje i sjele joj na rame gdje su ostale savršeno mirne. Nakon satvremena Dragomira se probudila iz obamrlosti i naglo ustala.Goranova, koja ju je cijelo vrijeme promatrala, poskočila je i nervozno mlatarala listovima. - Pretpostavljam da je opasnost golema budući da je Stara Presvijetla u ovakvom stanju! - primijeti biljka. - Svi ćemo umrijeti!

- Prestani plašiti sve, cmizdravice! - zadirkivalo ju jeraščupano stvorenje. - Začepi, Fritulikse! - odgovori mu Goranova. - Ja sam na prvoj liniji fronte!

- Na prvoj liniji? - šalilo se kuštravo stvorenje. - Možda prvojliniji jadikovanja, to da!

- Zaboravljaš da sam ja dragocjena biljka! - iživcira seGoranova. - Bez mene nema Praskozrna, nema Sefita,Crucimaphile, a ni Eliksira Krozozida!

Dragomira se strese.

- Što si to rekla? - upita nervozno, naginjući se prema Goranovoj.

- Bez mene nema Praskozrna, nema Sefita, Crucimaphile, ani Eliksira Krozazida! - ponovi Goranova sve se jače tresući. - Proizvodnja tog gnjusnog napitka značila je za Goranove najveće žrtve, ne zaboravite to! Krozazidi nas nisu tretirali nježno i pažljivokao Zrnolozi. Ne! - urlala je Goranova kipteći od bijesa. - Umjesto da nas muzu, Krozazidi su nam zarezivali listove, ti bezdušnici!Duboke posjekline od kojih se neke od nas nikada nisu oporavile!Ne želim to opet iskusiti! Nikada!

I nesretna Goranova padne u nesvijest, a listovi joj spuznuniz stabljiku. Dragomira je išla po bočicu s raspršivačem i pošpricala svaki list nesretne biljke. - Novi lijek, Stara Presvijetla? - upita Frituliks podižući nehajno jedan list koji je odmah ponovno pao. - Da - reče Dragomira. - To je Antikolapsus, vrlo je učinkovit za nesvjestice naše drage Goranove.

- Djelujete veoma zabrinuto, Stara Presvijetla - nastaviFrituliks gurajući nos u bočicu.

Dragomira kimne glavom.- I jesam, Fritulikse, i jesam. Goranova nije baš primjer

umjerenosti, ali njezini ispadi uvijek imaju razloga. A ono što jerekla ima smisla: ona je neizbježan sastojak za naše tajnepripravke. I za one naših neprijatelja, u tome i jest problem. Tapriča s Eliksirom Krozazida nešto je što nisam uzela u obzir. Goranova je najmoćniji katalizator čestica koji postoji. Razumiješ li što to znači?

- Savršeno, Stara Presvijetla - odgovori Frituliks s kosom uvis. U ovoj kući imamo četiri neprocjenjive stvari: sliku, Domdomca - Čuvara Apsolutnog Smjerokaza, Maloranin medaljon i Goranovu. Njihova je snaga iznimna, ali upravo smo zbog toga imeta Izdajnika. Na te riječi, Dragomira je pojurila prema uskom stubištu koje je vodilo u njezin stan kat ispod. Ušla je u kovčeg za kontrabas, položila dlan na njegovu donju stranu i kovčeg se

zatvorio iza nje, skrivajući tako prilaz samo-njezinu-atelijeru. Žurnim pokretom s golema je stola u dnu stana odmaknula sve štojoj je smetalo i bacila se na posao.

21.Alarmitovo izvješćeZavaljena u fotelju nasuprot prozoru Dragomira je budno

poput sokola promatrala trg. A ono što je očekivala uskoro se i dogodilo: tri prikaze prelazile su cestu hodajući ravno prema kući. Noć je odavno pala, ulične svjetiljke obasjavale su nogostup slabašnom svjetlošću, a pročelje kuće bilo je u mraku.

- Niste gubili vrijeme - promrmlja Baba Pollock. Ustala je, otvorila kovčeg za kontrabas te ušla unutra zagonetno se smiješeći. - Tko pod drugim jamu kopa... - reče zatvarajući kovčeg iza sebe. Tri prikaze provukle su se žurno kroz grmlje pred kućom i zalijepile uza zid.

- Siguran si da Dragomira nije ovdje? - šapne jedan oduljeza, visok i mršav muškarac. - Potpuno siguran! - odgovori mu drugi snažnije građe. - Kod Abakuma je, a Marie Pollock spava kod Jeanne Bellanger. Nezaboravi da su to informacije iz prve ruke. - Nismo mogli poželjeti bolji izvor informacija! - reče treći uljez, ženskog glasa i stasa. - A ona čini jezgru Spašavaj-Se-Tko-Može! - A ako sve bude išlo po planu, ta dobra Dragomira neće ništa primijetiti!

Sve troje zlobno se naceri. - A sada dosta likovanja o skoroj nesreći jadne Dragomire i njezinih naivnih prijatelja - reče krupniji uljez. - Sada je vrijeme za pokret! Nemojmo zaboraviti da naša budućnost ovisi o ovom pothvatu!

Dva muškarca i žena izvadili su zatim iz džepova malu kutijuiz koje su izvukli sedefasto bijelu pilulu te je progutali. Nekolikosekunda poslije, penjali su se poput pauka po pročelju kuće, držeći

se rukama za crvenu ciglu. Kada su stigli do trećega kata zaustavili su se i mršavi je muškarac čučnuo na rub prozora. Zatim je, kao nekom magijom, tijelom prošao kroz staklo i nestao uunutrašnjosti stana.

Dragomira je kroz uzak procjep gledala uljeze i trljala ruke.Njezina je zamka bila savršena! - Jeste li nešto pronašli? - reče muškarac. - Majka mi je govorila o drvenom tuljcu u kojem će slika biti smotana. Dugačak je četrdesetak centimetara i širok desetak u promjeru, to baš i nije lako sakriti, zar ne? Trebali bismo gapronaći.

Troje provalnika pretraživali su svaki kut prenatrpanogstana. Podizali su jastuke, otvarali ladice, provlačili ruke ispod i iza svakog komada namještaja. I tada je njihovu pozornost privuklajedna daska parketa koja je zaškripala. - Prijatelji, mislim da sam ga pronašla... - pobjednički će žena tihim glasom. - Ispod parketa? - začudi se mršavko. - Jako originalno, nema što! - Da, očekivali bismo više od Dragomire. To je valjda ono što zovu senilnost - kesio se krupniji muškarac. - Podignimo tu daskuda vidimo što se pod njom krije!

Zajedno su uhvatili dasku i nekoliko trenutaka poslije urukama držali dugački drveni tuljac.

- Pun pogodak! - vikne žena kada je provjerila njegovsadržaj. - Ili smo mi stvarno face, ili je Dragomirina reputacijaprecijenjena! - U svakom slučaju, to nam je dobar znak! - zaključi krupni muškarac. - No kako god, bježimo odavde! Trojac je otišao do prozora te se spustio niz pročelje isto kao što se i popeo. Dragomira ih je s prozora gledala kako nestaju natrgu i ispustila dubok uzdah olakšanja te pljesnula rukama. Dva dana poslije Alarmito je zakucao na prozorčić samo-njezina-atelijera. Starica je odgurnula stolicu i ustala kako biga pustila unutra.

- Tu si već, dragi moj Alarmito? - reče mu nježno ga pogladivši. Alarmito je sav zadihan uživao u tome te počeo presti poput mačke. - Tako sam sretna što te vidim! - reče mu Dragomira. - Sigurno mi imaš gomilu toga za ispričati, je F da? - Gomila je prava riječ, Stara Presvijetla - potvrdi malo stvorenje. - Ali bojim se da vijesti nisu dobre. - Nisam ni sumnjala, Alarmito, nisam ni sumnjala - reče Dragomira smrknuta lica. - Dakle, ovo je moje izvješće: uljeze, tri brojkom, činila su dva muškarca i jedna žena. Uspio sam čuti imena muškaraca: onaj viši zove se Gregor, a krupniji Oskar. Napustili smo London iautomobilom prešli šesto dvadeset tri kilometra u smjeru sjever-sjeverozapad te stigli do škotskih obala Hebridskog mora. Zatimsmo se ukrcali na brod do jednog otoka koji se nalazi osamnaestkilometara od obale, na pedeset sedmom stupnju sjevernegeografske širine i sedmom stupnju zapadne geografske dužine.Moram dodati i to da sam bio zatvoren u tuljcu koji su provalniciukrali i da sam stoga uspio uhvatiti samo djeliće razgovora. Osim toga, Staroj Presvijetloj poznato je da patim od putne bolesti. Tajdugi put autom, pa plovidba po Hebridskome moru i njegovimznanim strujama prouzročili su veliku mučninu. Bojim se da sam povraćao u tuljac, moja Stara Presvijetla. Dragomira se nasmijala i podragala Alarmita ne uzimajući mu to za zlo.

- Ali kako si uspio ostati nezapažen? - upita ona.- Kada je valjanje po moru napokon došlo kraju - nastavi

stvorenje - trojac je pješačio do kamene nastambe sagrađene četrdeset dva metra od mjesta gdje je pristao brod. Žena, koja je nosila tuljac u kojemu sam se nalazio, uspela se tri stube pa prešlapredvorje dugo šest metara i dvadeset centimetara i široko trimetra i osamdeset pet centimetra. Došli smo u sobu i osjetio samvatru u kaminu visokom deset metara i širokom dva metra itrideset centimetara. Ondje se nalazila još jedna žena koja ječekala u društvu trojice muškaraca. Nisam baš dobro čuo što su

govorili jer mi je bilo zlo od tih prokletih prijevoznih sredstava. Nosvi su djelovali zadovoljno! Otvorili su tuljac, a meni je srce stalood straha. Iz tuljca se odmah raširio miris moje bljuvotine i svi suse odmah požalili na smrad. No ono što ih je zanimalo bila je slika.Oprezno su je izvadili iz tuljca. Svi su bili usredotočeni na ono što su pronašli tako da sam uspio izaći iz tuljca koji je žena odložila na stol: sakrio sam se u kut sobe i dalje zelen od mučnine, i moram priznati da sam za dlaku umaknuo jer je Oskar uzeo tuljac kako bividio odakle dolazi svježa nečistoća na slici. Odmah su počeli tražiti uokolo. „Sigurno mora biti nečega! Dobro sve pretražite!” rekla je žena. Ja sam ostao skriven iza zastora, nisam ništa vidio, ali svesam čuo dok sam istodobno tražio izlaz iz te kuće. Zatim je iznenada netko kriknuo. Čuo sam kako žena govori: „Što je, majko?” A druga je žena vikala: „Nasamarila nas je! Ovo nije taslika!” Oskar koji je ne znajući to stajao četrdeset dva centimetra od mene zagrmio je: „Što to znači?” Žena je odgovorila: „Pogledaj, to je kopija! Naravno, sve je preglatko proteklo! Ta stara vješticaznala je što će se dogoditi i bila je korak ispred nas!” Zatim je od bijesa zgrabila tuljac i zavitlala ga u sjeverni kut sobe tri metra idvadeset četiri centimetra dalje.

Iznenada se zavjesa koja me skrivala rastvorila i ja sam senašao oči u oči s Gregorom, visokim mršavim muškarcem. Skupio sam hrabrost i pojurio prema vratima udaljenim više od petmetara i četrdeset centimetara. „Drž’te ga! Ne smije nam pobjeći!” urlala je druga žena. Svi su pojurili za mnom. A ja sam letio kao lud, krila su me užasno boljela i osjetio sam da ću ponovno povraćati. Došao sam u predvorje i osjetio zapuh vjetra iz mjera zapad-jugozapad, brzine četrdeset pet kilometara na sat koji je dolazio iz druge sobe. Istodobno su me moji strašni domaćini gađali Zrnoksima, a žena, očito njihova šefica, zamalo me sredila jednim Knock-Bongom. Mislim da su me spasili strah da me se nedočepaju i vjernost prema Staroj Presvijetloj. Pojurio sam u sobu iz koje je dolazio propuh i pronašao ventilacijski otvor upravo tolikovelik da se mogu provući kroz njega, oko sedam centimetara u promjeru. Točno u trenutku kada sam uspio ugurati cijelo tijelo unutra, osjetio sam snažan nalet vjetra od najmanje dvjesto

trideset kilometara na sat: zla žena bacila je na mene ZrnoksZvrkofil! Srećom već sam se nalazio u ventilacijskoj cijevi iz koje sam izašao dvanaest sekunda poslije. Onda sam najvećom brzinom pohitao vama, moja Stara Presvijetla! Svjestan sam toga da jemoja misija polovično obavljena, i sramim se. Možete li mi oprostiti zbog mojih nepotpunih informacija, moja StaraPresvijetla? - Naravno, dragi Alarmito - reče Dragomira, s nekim čudnim osmijehom na usnama. - Ti si savršen, apsolutno savršen. Ali, recimi, jesi li uspio vidjeti tko je ta žena? - Stara Presvijetla, unatoč mučnini nije mi promaknulo tko je Izdajnica - potvrdi stvorenje. - Hoćeš li mi reći njezino ime? Alarmito je pogledao oko sebe i promatrao neko vrijeme svastvorenja koja su zurila u njega te zanjihao tijelo od nelagode.Izgledalo je kao da intenzivno razmišlja, čvrsto stisnuvši svoje svjetlucave oči, te je napokon odlučio odgovoriti. Doletio je na Dragomirino rame i na uho joj šapnuo jedno ime, samo jedno ime.Baba Pollock je problijedjela, uhvatila se za srce i muklo zastenjala.

22.Dragomirina stara

prijateljica Hrabri Alarmito tek je završio svoje izvješće, a tri osobe već su u tišini provalile ulazna vrata kuće Pollockovih. Dragomira nije bila začuđena: očekivala je taj posjet. Još od sredine poslijepodneva s prozora je promatrala sve koji su se izmjenjivali unadziranju Bigtoe Squarea. Kada je pala noć, špijuni su se postavili ispred ulaza kako bi spriječili svakoga tko je htio ući ili izaći iz kuće. Od kraja poslijepodneva Dragomira je u kući bila sama s Marie koja je spavala u sobi na drugome katu. A Zoe je pomagala Jeanne urestoranu, tako da je bila na sigurnom. Dragomira je ugasila svasvjetla kako bi bolje vidjela tri prikaze na nogostupu. Zatim je sišlauskim kružnim stubištem i zatvorila iza sebe kovčeg od kontrabasa naslonjen na zid. Upalila je crnu svijeću i napokon, prekriženih nogu i s dlanovima na naslonima sjela u fotelju od baršuna bojestaroga zlata. Tako je čekala odlučna dok je u njoj kuhao bijes.

Uskoro su dvije žene ušle u stan Babe Pollock, a za njimavisok muškarac ispijena lica. Žmirkali su očima iznenađeni polutamom koja je ondje vladala. Soba je bila toliko pretrpananamještajem, stolićima, foteljama, slikama i raznim predmetima da nisu znali gdje bi najprije gledali. A tu smetenost pojačalo je i slabašno svjetlo svijeće čiji treperav plamičak kao da je oživljavao prostoriju. Muškarac izvuče Praskozrn. - Osvijetlit ću ovaj nered - reče. - Ne morate se truditi! - odjekne Dragomirin glas od čega su sve troje poskočili.

Jedna Fosforila zasvijetlila je sa svih svojih jedanaestkrakova, obasjavajući troje gostiju dok je gazdarica kuće ostala u mraku. - Dakle, to si ti - reče Dragomira sumornim glasom ženi koja je stajala u sredini. - Ti, moja stara prijateljica. Nisam željelavjerovati. Zašto, Mercredica? Zašto?

Visoka brineta strogog držanja podignula je bradu ipogledala u smjeru Dragomirina glasa, na drugom kraju prostorije. - Draga moja Dragomira - reče ona hladno. - Nekada si zaista naivna. Zar i dalje misliš da se život sastoji samo od ljepote iljubavi?

- Odavno sam izgubila te iluzije, draga Mercredica - odvratiDragomira. - Da budem precizna, u svojoj trinaestoj godini. Ondakada sam vidjela kako Ocius ubija moju majku. - Kad smo već kod Ociusa - reče Mercredica - dopusti mi da ti predstavim njegova unuka Gregora, mlađeg Orthonova sina! Dragomira se sledila u svom mračnom skloništu. Prsti su joj se zgrčili na fotelji, a leđima su joj prošli trnci. U sjećanje su joj navrle slike Orthona McGrawa koji se pogođen Crucimaphilom raspao u podrumu. Gregor je zlokobno zurio u nju i dao naslutitida ih čekaju teški trenuci. Bio je pljunuti otac: iste visine, istog arogantnog držanja, isti dojam snage i moći. Starica se stresla i jedva uspijevala obuzdati želju za osvetom koja joj je nadirala. - A prepoznat ćeš sigurno i moju kćer Catarinu, premda je dugo nisi vidjela - nastavi Španjolka.

Dragomira je gledala djevojku koja je stajala uz Mercredicu.Prilično se promijenila od zadnjeg susreta prije dvije ili tri godine. Strog i neumoljiv izraz bio je u suprotnosti s njezinim ženstvenimcrtama lica, velikim očima s gustim trepavicama, prekrasnom kosom koja je valovito padala na ramena i njezinom urođenom elegancijom naslijeđenom od majke. - Jako ti sliči. U svakom smislu, pretpostavljam - primijeti Dragomira zajedljivim tonom. - No vjerujem da niste došle uprijateljski posjet - doda obraćajući se prijateljici koja je postala neprijatelj.

- Može se i tako reći - odgovori Mercredica nakesivši se. Vrlo te ljubazno molim da mi predaš sliku, Dragomira! Izgovorivši te riječi zaputila se prema kraju sobe gdje je Dragomira sjedila u polutami. Baba Pollock bila je kivna na staruprijateljicu, ali i na sebe. Kako nije ranije uvidjela izdajuMercredice? Od kada joj je lagala? Kako god bilo, činilo se da je Mercredica dobro umjela sakriti svoju igru jer nitko ništa nijeprimijetio. Ni Leomido, koji je uvijek sumnjičav, a ni Abakum sa svojom poznatom intuicijom. - Zašto to činiš. Mercredica? Zašto? - zastenje Dragomira razočarana zbog te izdaje.

Mercredica uzdahne iznervirano što još više pogodiDragomiru. Stisnula je crne oči s teškom šminkom i odgovorila provocirajući je: - Izabrala sam drugu stranu, Dragomira. Pobjedničku. - Što bi to trebalo značiti? - upita Baba Pollock.

- Samo to da nemam iste ciljeve kao ti i tvoji prijatelji! -dobaci zajedljivo Mercredica.

- Moji prijatelji donedavno su bili i tvoji prijatelji.- Možemo li i dalje biti prijatelji kada imamo malo toga

zajedničkog? - upita Mercredica. - Moji prijatelji, moji pravi prijatelji, dopusti mi da to naglasim, oni su s kojima dijelim isti cilj iisti svjetonazor. A to nisam dijelila s tobom i ni s kim iz tvojeokoline. Sjećaš li se točno odgovora koji si dala našoj dragoj Oksi kada te pitala zašto Spašavaj-Se-Tko-Može odmah ne krenu uEdefiju? Nije joj bilo jasno vaše oklijevanje, a ti si joj rekla da zbogvaših godina niste u dobroj fizičkoj kondiciji. Sigurna sam da ti je nešto drugo, mnogo važnije bilo na srcu: svi vi imate tu suludunadu koja vas održava na životu, ali dobro znaš koliko je onauzaludna. Svjesna si toga da nada nije dovoljna. Znaš da se nećete moći nositi s onime što vas čeka u Edefiji. I u pravu si! Ja sam radije izbrala stranu jačega, tako sam sigurna da ću dobiti! - Što ćeš dobiti? - zagrmi Dragomira. - Što ću dobiti? Još pitaš! Moć, draga Dragomira, moć i bogatstvo! Sjećaš li se što smo ostavili u Edefiji? Jesi li svjesna

potencijala koji nosimo u sebi? Jesi li ikada razmišljala o tomekoliko smo nadmoćni?

- Ista si kao oni... - šapne Dragomira.- Naravno! - vikne Mercredica. - I ponosna sam na to!

Ponosna sam što pripadam tako snažnom narodu!- Ali zašto želiš više? Nije li ti dovoljno ovo što imaš?

- Život u Izvanjskome naučio me da se nikada ne zadovoljavam onime što imam - odgovori Mercredica hladno te sepribliži Dragomiri.

- A mene upravo suprotno! - odvrati Dragomira i ustane. -Ne približavaj se, Mercredice! Ne obazirući se na upozorenje, Mercredica je čvrstog koraka i ispružene ruke nastavila prema Dragomiri. S vršaka prstiju začulo se pucketanje i tanke munje zabljesnuše prema Dragomiri. NoDragomira je bila brža, i na opće iznenađenje troje neželjenih gostiju, poslala je prema Mercredici neočekivano snažan Knock-Bong, koji ju je zalijepio za suprotan zid. Od siline udarcakopče za kosu koje su držale njezinu savršenu punđu razletjele su se uokolo i tamnocrvena kosa prekrila joj je jednu stranu lica.Catarina je pojurila prema onesviještenoj majci, a Gregor je gipkopoput divlje mačke poletio prema mračnome kutu gdje je stajala Dragomira. Baba Pollock nije imala vremena reagirati na napadsina Orthona McGrawa. U strašnom srazu oboje su pali na leđa. Gregor je prekoračio Dragomiru i sjeo na nju tako da je ostala nepokretna. Nagnuo se nad nju i stisnuo joj zglobove uz pod pa jojzlobno šapnuo:

- Mercredica je u pravu, niste nam dorasli i to dobro znate!Predajte nam sliku, ovoga puta pravu, ako želite izbjeći dodatnu patnju ili čak besmislenu smrt! Dragomira je zadrhtala - od straha i od gađenja prema tom okrutnom muškarcu koji je toliko nalikovao na oca. Pred očima joj je bljesnula slika mladog Orthona, nježnoga i osjetljivog dječaka kakav je bio, te se poput fatamorgane ponovno izgubila. - Nećete se usuditi - reče ona.

Gregor se zlobno nakesi.

- A zašto ne bih? Vi ste se usudili narediti vašem slugi daubije mog oca! - odgovori joj ljuti to. - Kako... kako znate? - reče Dragomira prigušenim glasom. - Kako znam da ga niste vi ubili? - nastavi Izdajnik šapćući joj na uho. - Imate jedan pokušaj da pogodite, tako je zabavnije!Zapamtite nešto: mi vas ne trebamo. Nama treba djevojka, a nestara vještica čije su moći izblijedjele! Dragomira je u bijesu usredotočila svu svoju snagu na to da se okrene i izvuče iz Gregorova stiska. Iznenađen, Izdajnik je odletio na radnu površinu i pobacao pritom gomilu staklenihposuda i metalnih sprava sa stola. Dragomira je u trenu bila nanogama, zgrabila Praskozrn i pogodila ga Zrnoksom, od kojega jeGregor užasnuto zastenjao: Izdajnikovu ruku pogodio je Gnjilotrul!Prije negoli je uopće bio svjestan toga što ga je snašlo, ruka je već počela gnjiliti.

- Toliko od stare vještice! - vikne Dragomira.Dok se Gregor na podu previjao od boli, a Mercredica malo-

pomalo dolazila sebi, Catarina je odlučila prijeći u napad: Dragomiru je usred prsa pogodio Zvrkofil, od čega joj je pozlilo. Ostavši bez zraka počela se okretati oko vlastite osi, uhvaćena u malen, ali snažan uragan koji ju je bacao na sve četiri strane, u namještaj, zidove, predmete koji su se poput oružja okrenuli protivnje. Udarala je o rubove stolova, sudarala se s ostacima slika kojeje razbijala, izranjavala si ruke pokušavajući se uhvatiti za nešto čvrsto, no nije se mogla oduprijeti silini tog uragana. Napokon je skupila svu svoju snagu i zavrtila se u suprotnom smjeru odZvrkofila koji ju je zarobio. „Ljudski zvrk”, rekla je u sebi sjetivši seOkse kojoj je to bila jedna od omiljenih figura. Snaga Zvrkofilaubrzo je popustila, ali zato je Mercredica to odmah primijetila.Bacila se na Dragomiru i pritisnula je uza zid tako snažno da jeBaba Pollock mislila da će joj tijelo proći kroz njega. Osjećala je bol u svakoj koščici i bespomoćno je zastenjala. Mercredica joj je pritisnula zglobove ruku uza zid i cijelim tijelom stisnula Dragomirukao daje želi zgaziti. Jadna Baba Pollock ugledala je tada Catarinukako se približava opakog izraza lica, uz nju je bio okrutni Gregor.Kada ga je vidjela, Dragomiru je obuzela panika: rana koju mu je

nekoliko trenutaka ranije zadao Gnjilotrul, nestajala je! Ostao jesamo tanki ožiljak i oko njega krastice, a Izdajnik se zadovoljnosmješkao. Stavio je ruku Dragomiri pod nos i šapnuo: - Iznenađenje! Pogledao je Dragomiru svojim crnim očima i dodao:

- Moram priznati da ste mi nanijeli dosta bola timZrnoksom, ali panika koju vam sada čitam u očima vrijedi tih nekoliko neugodnih minuta! Oh, Dragomiro Pollock! Nemojte mireći da ste zaboravili tko sam ja! U mojim venama teče krv mog pretka Temistokla, a dobro znate što to znači i koliko smo zbog toga ja i svi moji moćniji od svih vas zajedno! U svakom slučaju, sada to više ne možete ignorirati.

Pobjedonosno se nakesio Dragomiri u lice. Iznenada sezačuje škripanje. Svi su se okrenuli: otvorio se kovčeg za kontrabas, a iz njega je provirila okrugla glava Domdomca. Dragomira seskamenila ne mogavši suspregnuti krik:

-NE!- Da, da, draga Dragomira! - klikne Gregor.

Kada je vidio gazdaricu u čvrstom stisku, Domdomac je izašao iz skloništa uzdignutih šaka. - Stara Presvijetla izdala je zapovijed. Nemate moć da joj pobjegnete! - zagrmi Domdomac. Njegovo neobično lice bilo je potpuno blijedo.

Umjesto odgovora, Gregor je ispružio ruku i poslao mujedan ubitačni Knock-Bong. Domdomac je odletio na stolić, udario glavom u željeznu nogu i srušio se u nesvjestici na pod. - Moramo ga odvesti s nama, Gregore - reče Mercredica. - On je Čuvar Apsolutnog Smjerokaza!

Dragomira se koprcala, izvan sebe od bijesa. No uzalud.Stisak njezine suparnice bio je prejak. Gregor je prišao Domdomcu.Tek što ga je dohvatio, dvije Ptičke izletjele su iz dubine sobe i jurnule ravno prema Izdajniku. Svojim majušnim tijelima svaka muje ušla ujedno uho i stala nesmiljeno kljucati po slušnom kanalu.Gregor je počeo urlati i rukama poklopio uši koje je parao bol. Domdomac je došao svijesti i, iskoristivši tu kaotičnu situaciju, ustao i pobjegao iz stana.

- Uf! - zacvili Mercredica. - Nema veze. Nemamo vremenatražiti ga, uskoro će se vratiti Knutovi, a htjela bih završiti s ovime prije toga. Umjesto Čuvara Apsolutnog Smjerokaza imamo barem ovo! - vikne Mercredica i s Dragomirina vrata strgne Maloraninmedaljon. - Neće ti biti od koristi! - vikne joj Dragomira lica iskrivljena od bola.

Mercredica se zlobno nasmije. - Ne brini se, draga moja Dragomira, znat ću ga iskoristiti u pravo vrijeme! A sada ti kažem posljednji put: predaj nam sliku!

- NIKADA! - vikne Dragomira. - Pa dobro, onda ćemo je pronaći bez tvoje pomoći, budi sigurna u to! - zaprijeti Španjolka. - Nećete je pronaći! - nastavi Dragomira. - Više nije ovdje!

Troje Izdajnika ostalo je na trenutak zbunjeno. Mercredicaje pogledala Gregora, namrštena lica. Zatim je prstima s lakiranimcrvenim noktima zabacila kosu i viknula svojoj zatočenici:

- Blefiraš! Pratimo svaki tvoj pokret još od Uslikovljenja.Slika nije napustila ovu kuću, sigurna sam. - Ništa nije sigurno - reče joj Dragomira strijeljajući je pogledom. - Dragomira? Što se događa? - iznenada se začuo glas. - Dragomira?

Marie Pollock, koja je kat ispod sjedila u invalidskimkolicima, dozivala je svekrvu. Dragomirin pogled susreo se sMercredičinim i ona je pretrnula prozrevši u njemu zlu namjeru Izdajnice.

- Catarina, molim te, pobrini se za našu Marie dok Gregorpronađe ono što tražimo - reče slavodobitno Mercredica. Dragomira je još samo vidjela kako Gregor ulazi u kovčeg za kontrabas, a onda je osjetila snažan udarac šakom, nakon čega se sve zacrnilo.

23.Savršeno skrovište

Dok je Izdajnik Gregor pretraživao Dragomirin samo-njezin-atelijer, Merlin Poicasse nervozno je razgledavao hermetički zatvoren drveni tuljac koji mu je povjerila baka njegove prijateljiceOkse Pollock. Predmet koji je počivao na stolu djelovao je savršeno obično i nitko ne bi posumnjao u to da je u njemu tako važan sadržaj. Pa ipak, o platnu smotanom u tuljcu ovisio je životnekoliko ljudi! Uključujući i Oksin, djevojke od čijeg bi pogleda Merlinu zatitralo srce. Oksa je bila najzgodnija djevojka koju jeikada vidio. Najljepša, najstrastvenija i sasvim sigurnonajmagičnija. Takva se djevojka susreće samo jedanput u životu! Od prvog dana kada ju je vidio, onako nesretnu zbog školskeuniforme, znao je da ona nije kao druge djevojke. Dok ju jepotajice promatrao, shvatio je da posjeduje magične moći, što mu je i potvrdila. Oksa nikada nije požalila što mu je otkrila tajnuPollockovih jer je Merlin šutio kao zaliven. Nikada u društvu nijeničim dao naslutiti što zna. I zbog toga je Merlin uživao potpuno povjerenje Okse i njezine obitelji. A dokaz tomu bio je i telefonskipoziv nekoliko sati ranije, javio se i na njegovo iznenađenje prepoznao glas zadivljujuće Oksine bake, Dragomire Pollock. Stara gospođa djelovala je uznemireno, ubrzano je disala i tiho govorila, kao da se boji da netko ne prisluškuje. No u njihovu razgovoru nijebilo nikakvih kompromitirajućih pojedinosti, izmijenili su tek par riječi.

- Pospremala sam Oksinu sobu i pronašla neke tvoje knjige -rekla mu je Dragomira. - Mogu li ti ih donijeti? Možda će ti trebati za vrijeme praznika, a Oksa je već otputovala. - Moje knjige? - upitao je Merlin začuđeno. Nije se sjećao da mu je Oksa spomenula da će otputovati za praznike.

- Da! - bila je uporna Dragomira. - Mogu li ti ih donijeti?Idem kod prijateljice koja stanuje blizu tebe...

- Ovaj... da, može, ako hoćete - rekao je Merlin, sumnjajući da mu Dragomira ima nešto važno priopćiti. Pola sata poslije, Dragomira je nervozno ispijala šalicu čaja u dnevnom boravku obitelji Poicasse. Merlinovi roditelji bili su naposlu. Dječak i ljekarnica bili su sami i ona mu je potanko ispričala sve događaje proteklih dana, od Gusova nestanka do Alarmitova izvješća. Osvrnula se, naravno, i na Uslikovljenje u koje su se upustili Oksa i ostali hrabri Spašavaj-Se-Tko-Može. Merlin je biouznemiren zbog tih groznih vijesti, ali bez oklijevanja pristao jesakriti Platnohvat smotan u drvenome tuljcu koji mu je predalaBaba Pollock. - Samo u tebe neće sumnjati, dragi dječače - reče mu Dragomira.

- Sigurni ste da vas nitko nije pratio? - upita Merlin i zadrhtipred velikom odgovornošću koja mu je iz vedra neba pala na krhka pleća.

- Sto posto sigurna! - uvjeravala ga je Dragomira.No usprkos Dragomirinu uvjeravanju, Merlin je nekoliko sati

nakon njezina odlaska imao loš predosjećaj. Razmaknuo je malo zavjesu u svojoj sobi i pogledao terasu kafića preko puta. Muškarac je i dalje bio ondje. Nakon dva sata nije se pomaknuo nipedlja, ispijajući šalicu za šalicom kave, pogleda prikovana za ulazna vrata kuće obitelji Poicasse. Možda je to bila slučajnost ili tek Merlinova bujna mašta raspirena nakon saznanja o najnovijimdogađajima kod Pollockovih. Ali Merlin zapravo nije vjerovao u to: taj je čovjek nadgledao njegovu kuću. Ali znao je da je Dragomira bila u kući i što je onda još čekao? Da je htio ukrasti Platnohvat, mogao je to učiniti bez problema! Samo je trebao ući, popeti se u njegovu sobu, zadati mu udarac u glavu ili ga privezati za stolicu -možda ga čak i ubiti! - i stvar je riješena...

- AAAA!Merlin se prestrašeno prene: na vratima je netko zvonio!

Zvonce nikada nije zvučalo tako prijeteće. Merlin je pogledao kroz prozor.

- Oh, ne... Ne vjerujem!

Muškarac više nije sjedio u kafiću! Znači to je sigurno on zvonio na vratima! Nije više bilo sumnje. Merlin je oprezno izašaona odmorište i usudio se pogledati prema ulaznim vratima odmliječnog stakla, iza njih ocrtavala se golema silueta! Dječak je osjetio kako mu klecaju koljena, a čelo mu se orosilo znojem. Mora odavde pod svaku cijenu! Okrenuo se na petama, zgrabio drvenituljac, strpao ga u ruksak i pojurio u kupaonicu na kraju kuće. Stao je na rub kade, otvorio mali prozor koji je gledao na stražnjedvorište i nervozno ga prekoračio škripeći zubima. Zavrtjelo mu se od visine, no ubrzo je shvatio da ima veći problem od tih nekoliko metara ponora: muškarac je ušao u kuću! Merlin je čuo njegove teške korake na stubištu. Ako ga nađe, uzet će mu sliku i Oksa će zauvijek ostati zatočena! Merlin se uhvatio za žlijeb i spretno, poput velikog pauka, spustio dolje odgurujući se nogama od ciglene fasade.

- Moj sin? Jeste li sigurni, Meredith?- Da, gospodine Poicasse, ovdje je na ulazu.- Stižem!

Edmund Poicasse krčio si je prolaz kroz turiste nagurane na stubištu slavnog sata Big Bena. Merlinov otac bio je stasit itemperamentan muškarac. Njegova strast prema Londonu, u samonekoliko godina koliko su ovdje živjeli, učinila je od njega pravog Londonca toliko da je gotovo zaboravio da je Francuz. Podrijetlomu je odavao samo blagi naglasak zbog kojega je bio iznimnosimpatičan kolegama i prijateljima. Sinu se također obratio na engleskome, a Merlina to ni najmanje nije smetalo budući da je savršeno govorio oba jezika. - Što radiš ovdje? - začudi se Edmund Poicasse.

- Pa došao sam vidjeti svog starog oca na radnome mjestu! -odgovori Merlin hinjeno veselim glasom. - Vjerovao ili ne, bilo mije malo dosadno i iznenada me uhvatila neopisiva želja da vidimBig Ben! Dugo već nisam bio...

- A ja sam se morao suzdržavati da ti to ne predbacim! -reče otac i rukom mu prođe kroz kovrčavu kosu. - Odvest ćeš me do sata?

- Vrlo rado, mladiću! Edmund Poicasse, blistajući od sreće, povede sina kroz labirint stubišta koje je vodilo prema satu. Merlin je još uvijek biou šoku zbog prisilnog bijega. Kroz uske prozore vidio je djelić Londona, Parlament, Westminstersku palaču, u daljini park St. James. A negdje na tim ulicama jedan ga je čovjek tražio... Opipao je drveni tuljac sakriven u ruksaku. Dragomira mu je povjerilaodgovoran zadatak. Mislio je na Oksu, koja je bila ovdje, zatvorenau Platnohvatu. Nikada nije bila tako blizu njega, a sada na njemupočiva njezina sudbina! Uhvatila ga je vrtoglavica. Morao se na trenutak zaustaviti i uhvatiti za rukohvat.

- Sve u redu? - upita ga otac.- Da, sve pet!

Odgovor je zvučao opušteno. Bio bi izvrstan glumac! Jer se u dubini duše osjećao napeto i zbunjeno. Kada je napustio kuću, trčao je poput maratonca i pritom grozničavo razmišljao. Gdje bi mogao sakriti Platnohvat? U St. Proximus? Ne dolazi u obzir! To jemjesto Izdajnicima bilo preočito. U zaključani pretinac na kolodvoru? Nije loše, ali možda prejednostavno. Nije smio riskirati.„Pa da! To je to!” iznenada je kliknuo. Okrenuo se i nastavio putemprema Parlamentu. Kada je stigao do Big Bena, pogledao je uvis sazadovoljnim osmijehom na usnama. - Ne brini se, Oksa! - šaptao je tapšući ruksak na leđima. - Ovdje te nitko neće pronaći! Big Ben bio je, doduše, najposjećenije mjesto u Velikoj Britaniji, ali Merlin je, za razliku od silnih turista koji svaki danpohode tu gradsku znamenitost, imao jednu veliku prednost:njegov je otac urar i prije nekoliko mjeseci primio je cijenjenutitulu „čuvara sata”. A to znači da on ima pristup prostorijama u koje nitko drugi osim njega i još dvaju čuvara ne smije ući.

- Moram te ostaviti na trenutak, trebam nešto srediti sJamesom!

- U redu, tata, vidimo se!Merlin se sada nalazio sam u prostoriji. Pred njim se nalazio

veličanstveni mehanizam s nazubljenim zupčanicima. Kroz male prozore s obojenim staklom vidjele su se kazaljke najslavnijeg sata

na svijetu. Merlin je otvorio jedan prozorčić i provukao glavu: velika kazaljka nije bila daleko. Stao je na vrh prstiju kako biotvorio prozor nasuprot kazaljki. „Uf!” razljuti se. Bio je prenizak!I ne samo što je bio nizak, sada je valjalo djelovati brzo! Otac će se uskoro vratiti, a velika se kazaljka ne želi pomaknuti! Dječaka je uhvatila panika. Ponovno se nagnuo kroz prozor: kazaljka je bilagotovo na dohvat ruke. Još nekoliko sekunda... Izvadio je drvenituljac i izvukao vezicu iz jedne cipele. Kazaljka od lijevanog željezauskoro će se pojaviti u okviru malog prozora. Merlin je zavezao tuljac za kazaljku koja je nastavila svoj usporen hod i napravio čvrst čvor. Zatim je iscrpljen i zadihan gledao kako se tuljac udaljuje u ritmu sekunda. - Tako, Oksa! Ovdje te nitko neće naći. - šaptao je zatvarajući prozorčić. - Budi sigurna!

24.Procjena štete

Kada su Naftali i Brune Knut parkirali auto na BigtoeSquareu, odmah su uvidjeli da se nešto dogodilo. Usprkos svimmjerama opreznosti kojih su se pridržavali više od pedeset godina,Domdomac je visio na prozoru trećeg kata i nekontrolirano im mahao tako da ga je bilo koji prolaznik mogao vidjeti. Naftali iBrune požurili su se prema kući. Ulazna vrata bila su odškrinuta što je bilo neobično, pogotovo u ovoj situaciji.

- Švedski prijatelji Stare Presvijetle stigli su premaočekivanju! - reče Domdomac preskačući stube. - Nestrpljenje i uzbuna nastanili su domaćinstvo Stare Presvijetle. - Što se događa, Domdomče? - upita ga Naftali ozbiljnim tonom. - Potpuno si izvan sebe! Brune uzme stvorenje u naručje. Domdomac je drhtao i cvokotao zubima. Obavio je svojim dugim rukama Brune oko vratai čvrsto se stisnuo uz nju. - Izdajnici su uspostavili užas u ovoj kući! - jadao se piskutavim glasom. - Uzrokovali su kataklizmu u stanu StarePresvijetle. No njihova nakana da se domognu Platnohvataizigrana je jer je Stara Presvijetla bila ispunjena sumnjama te jeorganizirala bijeg.

- Dragomira! Dragomira! Što si to napravila? - kukao jeNaftali više za sebe.

- Skrovište Platnohvata posjeduje apsolutnu sigurnost jersamo Stara Presvijetla zna identitet njegova čuvara. No drama u ovome kućanstvu potpuna je, jao, jao... - jecao je Domdomac. - Izdajnici su pokazali okrutnost koja im steže srce, Stara Presvijetlaupoznala je ozljede, švedski prijatelji moraju se požuriti gore uhitnu pomoć!

Naftali je odmah pojurio stubištem koje je vodilo na kat.Brune ga je slijedila, nešto sporijeg koraka jer je Domdomac ostaozakvačen za nju.

- A Marie? - upita ona stvorenje.Domdomcu poteku suze i on zarije svoju veliku okruglu

glavu u Brunein vrat.- Majka Mlade Presvijetle doživjela je tragediju...

- Molim? - uzbudi se Brune. - Nemoj mi reći da je... mrtva? - Ne! - vikne Domdomac. - Majka Mlade Presvijetle nije

upoznala smrt. Ali Izdajnici su obavili otmicu! Majka MladePresvijetle je odvedena!

Brune krikne užasnuta. - To nije istina! Reci mi da nije istina, Domdomče!

- Moja usta samo prenose istinu. Da Stara Presvijetla imasaznanje o tom događaju, srce bi joj moglo prestati s otkucajima. Jao, jao! Drama je preplavila Spašavaj-Se-Tko-Može... Zahvaljujući Ptičkama, Domdomac, Čuvar Apsolutnog Smjerokaza, uspješno je obavio bijeg, strašno se izvukao... - Sretno... sretno si se izvukao! - kreštale su zlatne ptičice lepršajući oko Brune.

Uznemirena tim vijestima, Brune se pridružila Naftaliju uDragomirinu stanu. Dnevni boravak bio je opustošen, posvuda suležale krhotine stakla i dijelovi polomljena namještaja. Nakondetaljnog pretresa Izdajnika nije bilo nijednog netaknutogpredmeta, nijedna fotelja nije ostala pošteđena. Na jednom od rasporenih kanapea ležala je Dragomira, s gadnim crvenim tragomoko vrata, izobličena lica i natekla oka. No najgore je bilo vidjeti očaj u njezinu pogledu. Brune joj je prišla sva izvan sebe. - Brune... - mrmljala je Baba Pollock pružajući ruku prema staroj prijateljici. - Mercredica... To je bila Mercredica. Brune je začuđeno pogledala Dragomiru pa Naftalija. Što to Dragomira govori? Ne! Mercredica nije mogla biti izvor ovogkaosa! No Naftali je kimnuo glavom i potvrdio crnu istinu. - Mercredica de La Fuente je s Izdajnicima! - posvjedoči i Domdomac. - Zajedno sa svojim potomstvom po imenu Catarina i

potomstvom Izdajnika Orthona McGrawa po imenu Gregor, obavilisu napad na Staru Presvijetlu i otuđili njezin medaljon i Goranovu! Naftali sakrije glavu rukama, a Brunei se zavrti u glavi pa se srušina jednu klimavu stolicu.

- Gadovi... - grmio je Naftali. - Lijepo su se pripremili!- Da sam samo bila pažljivija! - žalila je Dragomira. -

Mercredica je oduvijek bila stroga i često tako nepopustljiva u svojim uvjerenjima. A posljednjih je mjeseci postala još oštrija.Izgledala je napetija i u nekoliko je navrata pokazala neviđenu drskost. Trebala sam biti opreznija i zapitati se... - Ne predbacuj si, Dragomira! - reče Brune. - Kako si mogla znati da je postala Izdajnica? Ona je tvoja najstarija prijateljica, snjom si prošla mnogo toga i ona se zaklela na vjernost tvojoj majciMalorani!

- Da! - prizna Dragomira shrvana od boli. - Trebala samznati! Trebala sam vidjeti da se nešto sprema! - Mercredica je znala da smo večeras trebali ići kod Abakuma kako bi dogovorili daljnje korake - nadoveže se Brune. -Iskoristila je to da uvede u kuću svoje „prijatelje”! Lijepo nas je nasamarila! - Ako je sretnem, neću joj ostati dužan, budi sigurna! - zagrmi Naftali s bijesom u očima. - Žao mi je, dragi prijatelji - reče Dragomira.

- Nisi ti kriva! - ponovi Brune i uzme je za ruku.- A Marie? - upita Dragomira nesigurnim glasom.

Brune se ugrizla za usnu i očajnički pogledala Naftalija. Još je čvršće stisnula Dragomirinu ruku. - Oteli su je, zar ne? - reče Dragomira slomljena glasa. Sa suzama u očima Brune ju je gledala ne mogavši izustiti ni riječ. Dragomira je zastenjala, a lice joj se izobličilo od muke. I posljednja se nada ugasila. Iz Babe Pollock nestao je svaki atomsnage i ona je, naslonivši glavu na Brune, zaplakala. - Ja sam kriva! - mrmljala je jecajući. - Mislila sam da joj se sama mogu suprotstaviti. Kakva sam ja jadna stara luđakinja... Brune, koja se i sama borila sa suzama, prekine je:

- Domdomac mi je sve objasnio, dobro si reagirala: izbjeglasi veliku katastrofu kada si sakrila Platnohvat. Ali nisi mogla svespriječiti. I ja bih na tvome mjestu učinila isto!

- A gdje je platno, Dragomira? Gdje je slika? - upita Naftaliblago premda je u njemu kuhao gnjev. - Naftali, Dragomira nam to neće reći - odgovori mu Brune. Naftali i Dragomira začuđeno su je gledali. - Ne smije nam reći gdje je! - nastavi Brune. - Tako je Izdajnici neće ubiti. Ne mogu joj ništa ako ona jedina to zna, a uostalom tako će i nas zaštititi.

- U pravu si, draga Brune - promrmlja Dragomira. - No bojim se da će im Marie sada služiti kao sredstvo razmjene - reče Naftali. - Ti gadovi imaju sredstvo za ucjenu o kojem nisu mogli ni sanjati. A znamo što će zahtijevati. - Marie za Oksu - reče Dragomira i sakrije lice rukama.

- Ali tu su se prevarili! - zagrmi Naftali. - Izdajnici sadamožda imaju znatnu prednost, slažem se. Ali sve dok je Oksa snama, mi držimo konce. Oslabljeni smo, i to je istina, ali ipak smo ujačoj poziciji. Oksa je najviša moć i čak je i najokrutniji Izdajnik nemoćan pred našom Neočekivanom. Ne zaboravi to, Dragomira!

25.Ispovijedi u špilji

U špilji je vladala grobna tišina. Tamna i gibajuća masa zatvarala je ulaz. Spašavaj-Se-Tko-Može bili su u šoku i bez riječi zurili u tu gnjecavu i prijeteću pojavu. - Da mi je netko rekao da će me jednoga dana ganjati Praznina... - šapne Oksa. - Brrr, ježim se, mrzim tu stvari Pogledom je potražila oca. Čučao je u najmračnijem dijelu špilje, rukama je obgrlio koljena i zavukao lice među njih. Tiho je zastenjao, ali svi Spašavaj-Se-Tko-Može mogli su ga čuti. Okrenuli su se prema Oksi. Abakum je stavio ruku na Oksino rame i šapnuo:

- Idi do njega. Idi do oca. Oksa ga je sumnjičavo pogledala i otišla do oca. Sjela je uz njega leđima naslonjena na hrapavi zid špilje. Pavel ju je zagrlio i čvrsto privio uza se kao da joj želi reći da stavi glavu na njegovo rame.

- Tata, što ti se dogodilo? - šapnula je Oksa nakon nekogvremena. - To je bio tvoj Zmaj od Tinte? Pavel se ukočio, začuđen Oksinim tako izravnim pitanjem o nečemu što je on godinama držao u tajnosti. Ali Oksa je imala dara za otkrivanje tajni. Bila je prvakinja u tome! Pavel uzdahne. - Moj Zmaj od Tinte oduvijek je bio tu - reče on. - Sve ove godine gušio sam ga u sebi i on se zavukao duboko u mene i ostaomiran i nepokretan. No sada ga više ne mogu obuzdati.

- Ali... to je pravi zmaj? - upita Oksa. - Vidjela si ga svojim očima - podsjeti je otac. - Kada sam bio u Kini, kao što znaš, jedan me svećenik poučavao borilačkim vještinama. Proveo sam mjesece s njim u planinama. Bio je mojučitelj, a ja njegov učenik. Od prvoga dana shvatio sam da zna moje podrijetlo. Oduvijek sam se pitao nije li i on jedan odSpašavaj-Se-Tko-Može, ali nikada nismo imali potrebu o tomegovoriti, jer to ionako ne bi ništa promijenilo. Nakon perioda

propitivanja, u kojemu nisam pronašao odgovore na pitanja kojasam si postavljao, stari svećenik predložio mi je da mi napravi tetovažu. To me začudilo i priznao sam mu da nisam sklon tome. Naravno, bila je to posebna tetovaža, budući da je moj učitelj posjedovao magične moći. Tetovaža je trebala služiti tomu da se moje patnje koncentriraju u meni i da se razvijaju na način koji će za mene biti manje bolan. Dotad su se one širile mojim tijelomtrujući mi srce i dušu. Bilo je to kao pokušaj pripitomljivanja moje mračne strane, način na koji ću ovladati sobom i transformirati bol u neku vrstu energije pomiješane s voljom i moći. Ti si, draga kćeri, puno jača od mene u mojim godinama, ti vladaš svojim moćima. - Hm, ne baš uvijek! - prekine ga Oksa prisjećajući se nekih epizoda.

- Ali važno je, i u tome se razlikuješ od mene tada, to što seti ne bojiš. Ne užasava te činjenica da si potomkinja Spašavaj-Se-Tko-Može. A znaš da je meni to više problem, nego... kako bihrekao... motivacija.

Nije to bio prvi put da je Pavel govorio o svojim mukama, alisada se Oksa nije mogla suzdržati od toga da mu postavi pitanje:

- Bojiš se onoga što jesi?- Nisam siguran da sam spreman o tome govoriti - odgovori

joj otac s nelagodom. - Recimo da se sve manje bojim. Buđenje Zmaja od Tinte dokaz je tomu. - To znači da postaješ veliki mudrac, tata! - reče Oksa lupnuvši ga laktom. - Da, čudovište! - odgovori Pavel s kiselim osmijehom.

- Daj, prekini! )a sam ponosna što imam takvog tatu! - vikneOksa. - Zamisli: „Da, moj tata je izravni potomak edefijskePresvijetle i u njemu živi zmaj. Vidjet ćete njegova prekrasna krila! Da, da, znam, on je zaista poseban.” - reče Oksa praveći se važna.

Pavel se sada iskreno nasmijao. Prošao je rukom krozOksinu kosu, a ona je bila sretna što se Pavel barem malo opustio. - Istina je da moram biti na visini zadatka uz takvu kćer! - namigne joj Pavel. - Ne mogu si dopustiti da budem prosječan i da me se vlastita kći zbog toga odrekne. Zato sam se odlučio za nešto

spektakularnije, priznajem. Ali kada želimo biti na visini, nesmijemo se bojati pucati predaleko... - Crni humor je vječan u ustima oca Mlade Presvijetle - izjavi Domdomka klikćući. - Crni humor je način preživljavanja - objasni Pavel ozbiljna pogleda, ali nasmiješen. - Svatko ima svoje oružje. Na te je riječi ustao, a Oksa je shvatila da ne želi više pričati o svom misterioznom Zmaju od Tinte. Primila ga je za ruku pa suse pridružili ostalim Spašavaj-Se-Tko-Može koji su stajali na sredinišpilje. Crni leptir letio je iznad njihovih glava mahnito mašući krilima. Čim je vidio Oksu doletio je do nje, a ona je ustuknula. - Oprosti mi, Izviđače, ali insekti mi nikada nisu bili dragi - opravdavala se Oksa. - Mlada Presvijetla želi reći da se užasava insekata! - nadoveže se Gatarka s manje diplomacije. - Gade joj se! Misli da suodvratni, gadni, gnjusni, odbojni...

- Dobro, Gatarko! - prekine je Tugdual. - Shvatili smo daimaš bogat rječnik!

- Ah, vi se javljate! - odgovori mu ljutito mala kokoš. - Radijesmislite kako ćemo izaći iz ove hladne rupe! Temperatura se spustila za dvadeset stupnjeva, kao da smo u hladnjači! Oksa je gledala oko sebe: špilja je bila mračna, osvijetljena samo krakovima Fosforile koju je izvukao Abakum iz svog Zrnoksa.Stijenke od sivoga kamena uzdizale su se do nepravilnog stropadva metra iznad njih. Na ulazu Praznina se njihala i dalje vrebala, anasuprot njoj nalazio se uzak prolaz koji je vodio u nepoznato. - Da, nije baš toplo ovdje - reče Oksa Gatarki koja se sakrila u Abakumov sako. - Gdje se nalazimo, Izviđaču?

Crni leptir zaustavio se pred njom i vrlo ozbiljnim glasomrekao:

- Nalazimo se u Mediusu, Mlada Presvijetla.- Što je to?

- Prije negoli stignete do Pretraživača-Srca i Svetišta koje čuva Povijest, morate prijeći više slojeva. Čuo sam Alarmita Mlade Presvijetle kako spominje ruske babuške i to je upravo isto načelo.

Pretraživač-Srca je najmanja babuška, ona koja se nalazi u središtu svih drugih. - Koliko ima babuški? - upita Oksa namrštena čela. - Ne znam, Mlada Presvijetla - prizna leptir mašući krilima. - Prošli ste već dva sloja: Šumu-bez-povratka i Morske Brežuljke. Između svakog sloja postoji prijelazna zona, poput ove ovdje. I to je Medius koji nas vodi do sljedeće razine. Svaki put treba obaviti određene zadatke.

- Kakve zadatke? - upita Oksa zabrinuto i nestrpljivo.- Svrha zadataka jest usavršivanje pojedinaca. To je prvotna

funkcija Uslikovljenja. Ti zadaci moraju popraviti onoga tko jeuslikovljen. Nažalost, Pretraživač-Srca je u komi i bojim se da bi zadaci mogli biti proizvoljni. Izdajnik Orthon imao je jedanPlatnohvat koji je uzeo sa sobom za vrijeme Velikog Kaosa. On jesam priznao svoja nedjela i puhnuo u Platnohvat. Pretraživač-Srca primio je zlodjela i dah nama omraženog Izdajnika. S obzirom napočinjena zlodjela, Pretraživač-Srca nije imao izbora nego uslikoviti ga. No Orthon je imao druge planove i nije ostavio kap krvi kojaomogućuje Uslikovljenje. Tako je umjesto njega uslikovljena njegova sestra blizanka Memora.

Leomido je duboko uzdahnuo i rukom si prešao preko lica.Memora mu je stavila ruku na rame i sramežljivo spustila pogled.Zatim je nastavila tamo gdje je leptir stao: - Kada je shvatio da je u mojim očima postao beskrupulozan luđak i da namjeravam razotkriti njegove monstruozne planove, za njega sam postala opasna. I tako je zaboravio to da smo blizanci!Zaboravio svako poštovanje nekoga svoga! Sve se odigralo vrlobrzo. Ali valja reći da je on sve jako dobro isplanirao. Jednom smo se po ne znam koji put posvađali i on je iznenada izvadio Platnohvat i puhnuo u njega. Na njemu su se odmah iscrtali crniobrisi kao olujno nebo, bilo je nevjerojatno. Nisam razumjela štonamjerava. Ali kada je izvadio nož i približio mi se gledajući me svojim hladnim očima te mi naredio da se predam, u sjećanje su mi navrle sve priče o Uslikovljenju koje sam slušala u djetinjstvu. Odmah sam shvatila da se moram dati u bijeg, ali uskoro mepogodio Zrnoks Lijanis i sputao me. Orthon mije zgrabio ruku i

zarezao dlan. Opirala sam se, skamenjena i prestravljena, ali nisammogla ništa protiv Lijanisa, kao ni protiv brata... Ta me nakazagledala ravno u oči i hladnokrvno mi rekla: „Zbogom, sestrice. Šteta što nisi htjela shvatiti.” Usprkos tim riječima koje su mi odzvanjale u ušima poput konačne presude, nadala sam se da bi mogao promijeniti mišljenje. Pogledala sam ga vjerujući da je u njemu ostao još komadić ljudskosti i samilosti i ugledala u dubini njegovih očiju tračak sumnje. Poveselila sam se, misleći da se još sve može promijeniti. No njegova teška narav prevladala je i on jeuzeo moju ruku i umočio prst u krvavi dlan. Zatim je pustio kap krvi na Platnohvat, a njegove su se boje pretvorile u spiralu. Orthon megurnuo i platno me odmah usisalo. Umjesto mog brata blizancaPretraživač-Srca uslikovio je mene! - Ta prva pogreška jako je poremetila Pretraživača-Srca - nastavi leptir. - Bio je to prvi put daje suočen s takvom zabunom. Najveći problem bila je promjena zadataka, od kojih su svi bili namijenjeni Orthonu, a ne Memori. A to je bilo još teže jerMemora nije mogla biti osuđena ni za jedan zločin koji bi zahtijevao Uslikovljenje. Jednom riječju, ona uopće nije bila uslikovljiva! Pretraživač-Srca dao je sve od sebe da ispravi svoju pogrešku i odslikovi Memoru. Ali to može samo Presvijetla. APresvijetle se ne nalazi na cesti, ako smijem tako reći. Kada je osjetio prisutnost Mlade Presvijetle u učionici kemije u St. Proximusu, vratila mu se nada. Pretraživač-Srca učinio je sve kako bi privukao njezinu pozornost. No ona je uvijek bila okruženaučenicima pa je bilo nemoguće uslikoviti je. Ipak, jednoga dana osjetio je da je sama i dostupna. Trebalo mu je samo nekolikosekunda da je usiše...

- Lijepo od njega što me zamijenio s Oksom! - mrmljao jeGus mršteći se. - Zasigurno je stvarno sišao s uma! - Nije otkrio vas, nego magične rekvizite Presvijetle. Izdali su vas Praskozrn i Sefito Mlade Presvijetle, da tako kažem. A ta jedruga pogreška bila fatalna za Pretraživača-Srca.

Leptir je snažno zamahao krilima i sletio na Oksino rame.Djevojka je za vratom osjetila ubrzan dah insekta i naježila se.

- Izvoli, Oksa, vraćam ti tvoje stvari - reče Gus pružajući joj torbicu. - Žao mi je. Nisam smio s njom hodati uokolo. Za sve samja kriv! Stvarno sam glup! - Hej! - razljuti se Oksa. - Dugo nas već nisi počastio svojom žalopojkom o jadniku koji je za sve kriv! Hoćeš li možda bič da se izbičuješ? Ako ti Pretraživač-Srca može pomoći u rješavanju tog problema i uvjeriti te da nisi kriv za sve ovo, bilo bi to velikoolakšanje za sve nas!

Postavila je dlanove pred usta kao megafon i viknula: - Pretraživaču-Srca, ako me čuješ, učini nešto, molim te! Ne možemo to više slušati!

Crven od bijesa i srama, Gus je bacio torbicu na tlo iokrenuo se kako bi pobjegao u dubinu špilje. Pierre je krenuo zanjim dok je Oksa, zaprepaštena Gusovom reakcijom, grizla usnuosjećajući grižnju savjesti. Možda je pretjerala? Ali Gus joj je katkad toliko išao na živce! Kada će napokon steći samopouzdanje? Tresući se od ljutnje, sagnula se da pokupi torbicu trudeći se izbjeći Tugdualov likujući pogled kada iz dubine špilje gdje su se uputili Gus i Pierre odjekne strašan krik.

26.Zračne Sirene

Spašavaj-Se-Tko-Može pogledali su se i u trenu pojuriliprema hodniku odakle je dopirao krik. Abakum je držao Fosforilu ipredvodio kolonu odlučnim korakom. Odjeknuo je i drugi, stravičan urlik.

- Ostavite nas na miru! Odlazite!Kada je Oksa prepoznala Gusov glas, sledila joj se krv u

žilama. „Što ga je pak sad snašlo? Taj stvarno zna upasti unevolje”, pomislila je. No te joj misli nisu odagnale strah zanajboljeg prijatelja. Uhvatila je Tupavca za ruku, koji je ostaoskamenjen nasred špilje, i požurila za ostalima. Tugdual ju ječekao. - Ne bi trebala ostajati sama! - reče joj prijekornim glasom. - To je neoprezno. Ne udaljuj se od nas.

Oksa ga je pogledala i u polumraku uspjela vidjeti njegovozabrinuto lice. Nekoliko sekunda nije mogla skinuti pogled s njega. - Jeste li vi nešto čuli? - upita Tupavac prekinuvši taj razgovor pogledima. - Kao da je netko kriknuo. Neki ljudski krik -precizirao je.

Tugdual i Oksa trgnuli su se i uplašeno krenuli premahodniku. Prolaz se sve više širio i poprimio veličinu nimalo privlačna željezničkog tunela. Zahvaljujući svjetlosti koju je bacala Fosforila, uspjeli su dvadeset metara dalje vidjeti Spašavaj-Se-Tko-Može koji su okružili Gusa i Pierrea.

- Ah, dobro je! - odahne Oksa kada je vidjela prijatelja živa izdrava. - Ali, što je to? - reče zabrinutim glasom.

Nije mogla razabrati što to lebdi iznad glava Spašavaj-Se-Tko-Može. Šišmiši? Golemi noćni leptiri? Zakoračila je naprijed, ali Tugdual ju je zadržao. - Čekaj - šapne. - Ne približavaj se.

- Što je to? - ponovi Oksa.

- Ludilo! Uvijek sam mislio da je to mit! Ne vjerujem! - reče Tugdual očiju uperenih u zrak. - Imaš li svoj Praskozrn, Mala Presvijetla? - upita ne ispuštajući neobičan oblak iz vidokruga.

- Ovaj... imam - promrmlja Oksa.- Možeš li nam izvesti jednu Reticulatu? - predloži joj.- Pa naravno!Oksa je izvadila svoj Praskozrn i izgovorila formulu:

Reticulata, ReticulataSve daleko oko da hvata Iz Praskozrna je izašao mjehurić i odmah poprimio obličje velike meduze. Tugdual se približio Oksi i vrhovima prstijudotaknuo njezinu drhtavu ruku kako bi usmjerio povećalo prema tajanstvenu roju. Djevojka se stresla od tog neočekivanog dodira, ali kada je ugledala što to leti iznad glava Spašavaj-Se-Tko-Možeinstinktivno je uhvatila Tugdualovu ruku.

- AAAA! - krikne Oksa.Odjednom se sve skamenilo. Spašavaj-Se-Tko-Može

okrenuli su se i zabrinuto je pogledali. Nažalost, ni ogavnastvorenja koja su joj se upravo prikazala nisu bila ni gluha nislijepa: uperili su u nju svoje jezive oči i istog se trena našli pred njom. Oksa je ispunila svoj Zrnoks iz ruke. Reticulata se ispuhala udodiru s tlom i tuklo pljasnula. - Ne boj se - šaptao je Tugdual gurajući joj u ruku Praskozrn koji je podignuo s tla. Zaštitnički je zakoračio. No stvorenja su ih okružila tvoreći savršen krug oko njih, ne ostavljajući im prostora za bijeg. - Ovo je... čudovišno - reče Oksa, fascinirana onime što vidi. Nevjerojatan prizor zračio je nekom sablasnom magijom. Nekoliko centimetara od Okse petnaestak je glava bez tijelalebdjelo u zraku. Njihove dugačke kose lepršale su blago oko nježnih lica oštrih pogleda. Jedna od njih prišla je Oksi i zurila unju. Djevojka ju je gledala istodobno zgađena i zadivljena. Glava je bila strahovito lijepa, prekrasna ovalna lica sa savršenim usnama.Samo su oči odavale nesmiljenu okrutnost koja je Oksu šokirala više od svega. Nije mogla izdržati njezin pogled pa je razoružanaspustila glavu.

- Zračne Sirene... - šapne Tugdual ne skidajući pogled s okruglih očiju prekrasnih letećih glava. - Oduvijek sam mislio da je to mit. - A što rade te Zračne Sirene? - upita Oksa mršteći se.

- Uspavaju nas kako bi nas otele i zauvijek posjedovale -odgovori joj u dahu Tugdual. - To je neka šala? - reče Oksa i okrene se prema njemu. No mračni mladić nimalo nije izgledao kao da se šali. Blijed i napet nije se pomaknuo s mjesta. Oksa mu je dotaknula ruku - bilaje tvrda kao kamen. Činilo se da je Tugdual u stanju velikog šoka. - Tugduale! Tugduale! Čuješ li me?

S druge strane kruga koji su stvorile Sirene, Spašavaj-Se-Tko- Može zbunjeno su gledali u taj prizor. Na čuđenje svih, Pavel se približio sirenama. Glave su se razmaknule i pustile ga da prođe, i dalje lebdeći u tišini, očiju uperenih u svakog od njih. Pavel je uhvatio Oksu i Tugduala za ruku, ne zaboravivši Tupavca koji jeblaženo promatrao stvorenja. - Imam osjećaj da im nešto nedostaje - reče on u svom poznatom stilu.

Oksa se okrenula prema Gusu:- Jesi li vidio ovo? Fora, zar ne?

- Prekini - odgovori joj on izbezumljeno. - Mislim da ću poludjeti skroz naskroz. Ovo je prava noćna mora. - Noćna mora koja može trajati cijelu vječnost ako nas Sirene uspiju uspavati - objasni Tugdual.

- Kakva je to glupost? - upita Gus. - Tugdual je u pravu - reče Abakum. - Zračne Sirene dolaze od jedne Bezdobne Vile koju su protjerali s Otoka.

- A zašto? - upita Oksa. - Ne prekidaj ga! - iznervirano će Gus lupnuvši je. - Pokušaj se svladati bar jedanput!

Oksa nije mogla vjerovati kakvim joj se strogim tonomobratio Gus. A Gusa je to zabavljalo. Pustio je pramen kose da mupadne preko lica i spustio pogled. Abakum je pozvao Spašavaj-Se-Tko-Može da sjednu oko njega. Fosforila se smjestila na sredinu

dajući im toplinu i svjetlost, a Zračne Sirene nastavile su lebdjeti iznad njihovih glava ne izgovarajući ni riječ.

- Ta Bezdobna Vila zvala se Cremona - nastavi Abakum. -Srce joj je pokvarila pohlepa i glad za moći. Ni Bezdobne Vile nisu pošteđene takvih razarajućih nagona. Cremona je pripremila zavjeru kojom je trebala stati na čelo Bezdobnih Vila i zavladati Unutrašnjima. Njezine su namjere na vrijeme otkrivene iBezdobnice su je protjerale iz zajednice, bacivši na nju urok zbogkojega je trebala ostati bez tijela. Od toga dana, Cremona seosjećala poniženo i neshvaćeno i zamrzila je svoje nekadašnje prijateljice. Tijekom stoljeća uspjela je na svoju stranu pridobiti više zlih Bezdobnih Vila koje su se okupile u klanu pod imenomZračne Sirene.

- Jesu li opasne? - upita Pierre.Abakum ga ozbiljno pogleda.

- Veoma opasne - prizna. - Ovo što je rekao Tugdual točno je: Sirene pokušavaju uspavati živa bića i uzeti im dušu. Drugim riječima, pokušavaju nas ubiti, jer bez duše smo samo prazna tijela. Još nismo upoznali njihovu pogubnu privlačnost, ali to je samo pitanje vremena. Moramo biti na oprezu i boriti se protiv snau koji će nas pokušati namamiti.

- Imate li volje poslušati jedno dragocjeno objašnjenjeupisano u mome sjećanju? - uplete se Domdomka. - Naravno, Domdomko! - reče Abakum. - Što znaš? - Uspavljivanje se ne događa neizbježno u stanju sna - reče Domdomka. - Uspavljivanje može biti priviđenje koje se vodi ciljem da zavede duh onoga koji napušta svoju svijest kako bi ga slijedio.Priviđenje je moćno, a Zračne Sirene lukave su i zavodljive, one su kraljice zamke ispunjene iluzijom.

Svi su zanijemjeli od tog Domdomkina upozorenja. - Spašavaj-Se-Tko-Može moraju se čuvati snage iluzije! - nastavi stvorenje. - Iluzija je mamac kojim one uspavljuju i kraduduše! - Shvatio sam potpuno što nam želiš reći - izgovori Abakum zabrinuto. - Perfidnije je nego što izgleda, dobro da si nasupozorila, Domdomko.

- Čuju li nas one? - prekine ga Oksa gledajući u bića duge kose. - Zračne Sirene ne pokazuju zanimanje za riječi koje izlaze iz naših usta - objasni joj Domdomka. - One crpe informacije iz srca.

- Dragi prijatelji - nastavi Abakum. - Moramo biti krajnjeoprezni. Predlažem da se međusobno nadziremo. Čim netko primijeti da je netko popustio zovu Sirena, neka ga upozori.Najbolje je da se držimo zajedno. Memora će bdjeti nada mnom, a Leomido nad Memorom, Tugdual nad Leomidom, Oksa nadTugdualom i tako dalje. Pavele, predajem ti Tupavca. A ti,Domdomko, ostaješ sa mnom. Na najmanju sumnju podižemouzbunu. Slažete li se? - Oksa će bdjeti nad Tugdualom? - mrmljao je Gus. - Nije li to malo...

- Malo što? - oglasi se Tugdual zadovoljno, što još višerazjari Gusa. - Malo opasno! - izusti Gus. - Jer ne bi se baš moglo reći da si simpatičan!

Tugdual umjesto odgovora ispreplete prste na rukama ikvrcne njima zureći u Gusa s ironičnim osmijehom na usnama. - Vas dvojica ste nemogući - reče Oksa. - Idemo? - reče gledajući oca. - Nećemo valjda dovijeka ostati u tom tunelu!

Pavel je kimnuo bacivši prijeziran pogled prema Sirenamakoje su i dalje lebdjele nad Spašavaj-Se-Tko-Može. Zatim je zagrlioOksu i svi su se bez riječi uputili kroz mračan tunel.

27.Nema milosti

Tunel se činio bez kraja i konca i kao da vodi ravno u središte Zemlje. Još je gore bilo to što je blago strmo tlo biloprekriveno oštrim krhotinama kamenja što je Spašavaj-Se-Tko-Može otežavalo hod. Memori je bilo najteže u njezinim laganimsandalama s tankim potplatom koje nakon kratkog vremena nisupružale nikakvu zaštitu njezinim ranjenim stopalima. Premda jeOksa na nogama imala glomazne udobne tenisice, posrtala jesvakim korakom što ju je dovodilo do ludila. A onda se sjetilarješenja, dostojna Mlade Presvijetle: svakih deset ili dvadesetmetara bacila bi Zvrkofil koji bi raščistio put od kamenja! Snažan vjetar podizao je kamenje i ono se uz prasak razbijalo o stijenketunela. - Pa neće nas valjda maltretirati to glupo kamenje! - kliknula je pospremajući Praskozrn.

Pod svjetlom Fosforila i budnom pratnjom Sirena, Spašavaj-Se-Tko-Može dugo su hodali i imali dojam da vrijeme više nepostoji. Satovi su stali u trenutku Uslikovljenja i nitko nije mogaoreći je li prošlo dva sata ili dva dana od njihova ulaska u zlokobnu sliku. Ali počeli su osjećati umor. Jednim okom svatko je pratio svog štićenika, a drugim Sirene što ih je posebno iscrpljivalo. Oksa je sve više osjećala kako gubi snagu. Svaka noga kao da je imala tonu, i ona osjeti neodoljivu želju za snom. Tugdual je, za razlikuod nje, spretno poput geparda hodao s njezine lijeve strane i činilo se da nije ni najmanje umoran. Ili to nije pokazivao. Iznenada seokrenuo i na Oksinu licu vidio znakove umora. - Ja ću preuzeti Zvrkofil - predloži on vadeći svoj Praskozrn. Spašavaj-Se-Tko-Može nastavili su hodati bez riječi, čulo se samo lomljenje kamenja duž tunela. Hodali su sve sporije, ali svi suse trudili ne pokazivati umor. A onda su prvoj Memori otkazalenoge i ona je blijeda kao krpa sjela na prašnjavo tlo i uzdahnula.

- Ne mogu više - reče. - Da napravimo stanku? - predloži Abakum na radost svih. -

Ali ostanite na oprezu!Svi su se pogledali, zabrinuti i iscrpljeni.- Zašto smo tako umorni? - upita Memora. - Ne hodamo

tako dugo. - Zbog Sirena? - reče Oksa. - Pokušavaju nas uspavati, zar ne? Na te riječi jedna je Sirena prišla i postavila se nekoliko centimetara od Okse. Pogledala ju je, a Oksa se sledila od togokrutnog pogleda. Duga kosa lepršala joj je oko lica kao da gamiluje. Oksa se stresla i iznenada joj se pred očima pojaviše neočekivane slike: više nije bila u tunelu, nego na vrhu nečega nalik na... Stakleni Toranj u Edefiji! Ispod balkona na kojemu jestajala prostirao se grad, a gomila je klicala njezino ime. U zraku sumuškarci izvodili akrobacije pred njezinim očima. Oksa je okrenula glavu ispunjena neopisivom srećom. Premda mu je lice bilo izborano, Oksa je pokraj sebe prepoznala svoga oca. U prostorijuje ušao muškarac i Oksa je zadrhtala kada ga je vidjela: i on jeostario. Ili bolje rečeno odrastao. Bio je to Gus! Crte lica postale su mu ozbiljnije, ramena šira, ali bio je jednako lijep kao nekoć. Zabacio je pramen kose koji mu je skrivao lijepe plave oči i pogledao je. Prišao joj je, a ona je osjetila njegove usne na svojima. - Sretna si? - šapne joj privivši je uza se i milujući joj leđa.

Oksa je presretna potvrdila i na obrazu osjetila njegovoneobrijano lice. Zatim je ugledala ženu koja im se približavala sasmiješkom. Bila je to njezina majka. I ona je djelovala starije, ali štoje najvažnije, stajala je na nogama!

- Mama! Ozdravila si! - šapne Oksa. Pavel je istoga trena zadao snažan udarac Zračnoj Sireni koja je odletjela ravno u zid tunela. Slika Marie koja tako stvarnostoji pred Oksom odmah je nestala. Oksa je u čudu pogledala Spašavaj-Se-Tko-Može. - Priviđalo mi se! - vikne ona, ganuta od snage svoje vizije.

- Pazi, Pavele! - vikne iznenada Pierre.

Zračna Sirena koju je Pavel onesvijestio došla je sebi! Širom otvorenih usta u muklom urliku jurila je prema Oksinu ocu. On seodmah postavio u pozu za napad i pokretom ruke snažno udariostvorenje. No Sirena je bila spremna: primila je udarac, ali nije sepomaknula ni centimetar od Pavela. Oči su joj se skupile, s mržnjom je zurila u Pavela, a onda joj je iz usta izvirila jednakoogavna druga glava!

- Što je sad to? - promrmlja Oksa izvan sebe.- Tako ste mi nedostajali... - odjekne iznenada Abakumov

glas.Svi su se okrenuli i s užasom ugledali Sirenu koja svojom

dugom kosom miluje lice Čovjeka-Vile, utonulog u snoviđenje. - O, Bože! - krikne Memora. - Ostavila sam ga bez nadzora!- Moji dragi roditelji... - mrmljao je Abakum usporeno. -

Tako bih volio... tako bih vam volio pokazati svoju ljubav... Oksa je poslušala samo svoj instinkt. Skočila je i uhvatila Sirenu za kosu. Kada je došao sebi, Abakum je uspio vidjeti kako jeOksa svom snagom bacila glavu na gomilu kamenja vičući:

- Gaduro! Ostavi Abakuma na miru! Glava se razbila poput lubenice, a Oksa se zgađeno namrštila. No primirje je kratko trajalo: iz razbijene glave izvirile sudvije nove glave, savršeno netaknute i motivirane za osvetu svojedružice. Odletjele su do ostalih Sirena i leteći roj prijetećih se pogleda približavao Spašavaj-Se-Tko-Može. - Izvadite Praskozrne - reče Abakum. - Nema milosti, prijatelji! U sljedećim sekundama na Sirene se obrušila nesmiljena kiša Zrnoksa. Pierre, Abakum i Tugdual počeli su s Gnjilotrulima i Colocynthisima. Pavel se odlučio za borilačke vještine. Trčao je duž stjenovita zida tunela i nogama odbacivao sve Sirene koje su mu senašle na putu. Oksa je pak najprije pokušala s Lijanisom, vezujući ljigave Sirene ljepljivom užadi. No one su bile veoma spretne i lakosu se izbavljale, pa je Oksa po uzoru na Memoru i Leomida prešlana vatru. Njih troje svojim je savršenim baratanjem Vatrokrijesomprouzročilo rasap u redovima Sirena, a I imelom se raširio trpak miris truleži i spaljenosti. Uskoro više nijedna glava nije lebdjela u

zraku, sada su potučene ležale na tlu. Neke su se potpuno izobličile, koža im je izgnjilila, a druge su se, raspolovljene, očajnički koprcale. Najgore su stradale žrtve Vatrokrijesa. Njihove su kose pucketale u vatri i proizvodile jedak dim koji je štipao grlo.Prizor je nalikovao na smak svijeta. U tunelu je zavladala sablasnatišina i Spašavaj-Se-Tko-Može nijemi od užasa, pribojavali su se daSirene, usprkos ovom porazu, neće tu stati. Oksa je čvrsto primila oca za ruku. I uskoro su se njihove bojazni obistinile: iz svake glaveizvirile su još dvije savršeno jednake, podivljale i prijeteće Sirene. Spašavaj-Se-Tko-Može ustuknuli su pred tim stravičnim čudovištima, spremno stišćući svoje Prasko- zrne u rukama. Oksa se sagnula i podignula velik kamen te ga bacila prema jednoj glavi.Pogođena, glava se razletjela u glasnom prasku. No nekoliko sekunda poslije, iz nje su ponovno izvirile dvije nove glave i tako sebroj Sirena udvostručio dosežući brojku od pedeset primjeraka. - Stanite, dosta! - reče Abakum podižući ruku. - Ne napadajte ih više! Nasiljem ćemo samo pogoršati situaciju! Moramo smisliti nešto drugo.

- Ali brzo! - šapne Oksa dok joj se približavala Sirena.Bila je umorna, a nježno milovanje Sirenine kose bilo je tako

blagotvorno. Borila se protiv sna i želje da se vrati u prekrasnuviziju od maloprije. Cijelo joj se tijelo opustilo i ona je kliznula uopojan drijemež, preplavljena dubokim osjećajem sreće. Koliko dugo već nije iskusila takvu radost? No tada se tako naglo vratila u stvarnost da je zamalo ostala bez daha. Ispred nje, golem jeplamen pržio sve Sirene, uključujući i onu koja ju je zavela. Čula je glasan krik: Pavel se nekoliko metara od nje grčio od boli, dok mu je iz leđa Zmaj od Tinte bjesomučno rigao razornu vatru.

- Tata! Stani! Probudila sam se! - vikala je Oksa.Odmah je sve stalo. Zmaj od Tinte se povukao i Pavel je

pojurio prema Oksi. - Ah, Oksa... Već sam mislio da ću te izgubiti! Zagrlio ju je i čvrsto privio uza se. - Nisam mogao drugačije, žao mi je - reče Pavel ostalima. - Svaki otac i svaka majka učinili bi isto, Pavele! - reče Memora drhtavim glasom. - Učinio si što ti je srce reklo, nitko te

ne može kriviti za to. Ali sada moramo naći načina kako se boriti protiv ovoga!

Pedeset spaljenih glava gotovo su se raspale. A sada se predužasnutim Spašavaj-Se-Tko-Može uzdignula gomila od stotinjakSirena, bjesnijih no ikada.

28.Dirljiva i bolna žrtva

- TRČITE! - odjeknuo je iznenada glas crnog leptira. - Trčite koliko vas noge nose! - Izviđač je snažno zamahnuo krilima i poletio u dubinu tunela. Pavel je zgrabio Oksu za ruku i pojurio za leptirom,Spašavaj-Se-Tko-Može za njima. Sirene su se odmah pokrenule iokružile ih straga i sa strane. Premda je trčala uz Pavela kao luda, Oksa se okrenula i pogledala Sirene: istog trena preplavile su jesanje. Koraci su joj bili sve tromiji, a srce sve sporije kucalo. Pavelju je pogledao i pobjesnio kada je vidio njezin potpuno prazanpogled. Oksa kao da je bila na granici dvaju svjetova: svijeta u kojiju je vodio njezin duh - blistavog i raskošnog u kojemu se našla sroditeljima u Gusovu naručju - i onog mračnog u kojemu se upravo borila protiv zavodljive privlačnosti zlih Sirena. Prvi svijet uvlačio ju je svim silama i ona mu se sve manje mogla oduprijeti. Kako seboriti protiv onoga što svim srcem želi? Pavel je, svjestan Oksineborbe sa samom sobom, zgrabio kćer za ruku i još brže potrčao tunelom. - Slušaj me, Oksa - reče strogo. - Dobro slušaj što ću ti reći! Usredotoči se samo na moje riječi, čuješ li! Oksa potvrdno kimne i usredotoči se na njegov glas. - Oksa, ti si budna! - reče on oštro. - Nalaziš se s prijateljima u tunelu negdje u dubinama slike. Za petama su nam zle Sirenekoje pokušavaju uhvatiti najosjetljivijeg među nama. Meni ne mogu ništa jer u sebi imam Zmaja od Tinte koji zatomljuje mojenajdublje želje kako ih ove ogavne zlice ne bi iskoristile protivmene. Ti se ne možeš boriti, draga moja, jer tvoje je srce otvorenaknjiga. Zaboravi njihove laži. Sirene ti lažu, Oksa. Ovo što tipokazuju nije stvarno, već ono što bi ti željela vidjeti! Usredotoči se na ovaj trenutak koji sada proživljavamo svi zajedno. Gledajkamenje kojim su obložene stijenke tunela! Gledaj kamenčiće koji

lete oko nas! Gledaj leptira koji nam krči put! Misli na prijatelje... Misli na Gusa, Tugduala... Reci mi što vidiš! Reci mi što vidiš okosebe! Gdje se nalazimo, Oksa? Gdje smo? Unatoč napadima Sirena i velikom umoru koji ju je obuzeo, Oksa je sakupila snagu i poslušala oca. Stisnula se uz njega ipogledala oko sebe pa počela glasno izgovarati imena Spašavaj-Se-Tko-Može koji su trčali jedni iza drugih. - U tunelu smo - reče ona gotovo urličući. - Jezive glave lete oko nas, a mi im bježimo. Vidim Memoru iza nas, Abakum je držiza desnu, a Leomido za lijevu ruku. Memora izgleda iscrpljeno, oči su joj neobična sjaja, kao da i ona jedva odolijeva Sirenama. Tugdual je blizu njih i nosi Domdomku na ramenima. JadnaDomdomka. Ima zatvorene oči, gotovo je prozirna, mislim da umire od straha. Tugdual djeluje dobro, vrlo je priseban.

Glas joj iznenada utihne. Jedna Sirena prešla joj je svojomdugom svilenom kosom preko lica. Oksa spusti glavu na očevo rame. - Nastavi, Oksa! - vikao je on tresući je. - Nastavi! Što još vidiš? Oksa je poskočila kao da ju je netko probudio iz duboka sna i poslušala oca. - Vidim Pierrea! - odgovori mu vičući kao maloprije on. - Tupavac mu je zakvačen za leđa, a u naručju nosi Gusa. Oh, ne! Izgleda da Gus više nije s nama! Zašutjela je, užasnuta onime što vidi. Gus je ležao u očevu naručju dok je ovaj trčao suznog lica. Pet Sirena okružilo ih je i kosama prekrilo jednu stranu dječakova lica na kojemu je Oksa vidjela samo Gusov odsutan pogled.

- Mama! - oglasi se Gus. - Silno sam te želio upoznati.- Imaju Gusa, tata! - krikne Oksa. - Vidi svoju majku! To je

strašno! Ali što je to s Domdomkom? Pavel se u hipu zaustavio, za njim Izviđač, ostali Spašavaj-Se-Tko-Može i Zračne Sirene. Svi su se okrenuli prema Domdomki koja je skočila s Tugdualovih leđa prema Pierreu i njegovu onesviještenu sinu kojeg su zavele leteće glave. Činilo se kao da je

vrijeme stalo u mučnoj tišini sve dok stvorenje Presvijetlih nije uzelo riječ. - Žaljenje mi ispunja srce što moram pribjeći ovako ekstremnom rješenju - reče pogladivši Gusovo lice kako bi odmaknula Sirenine kose. - Šmrcnula je i nastavila, dubokim pogledom gledajući Oksu koja se tresla od straha: - Sirene će nastaviti svoj lov u nevinim srcima sve dok ne uhvate jednog od njih. Čovjek-Vila pokazao je slabost koja ga je gotovo stajala života, ali on će povratiti svoj snažan duh. Mlada Presvijetla, njezin prijatelj i Memora glavne su mete, a njihova jesnaga preslaba u usporedbi s lukavošću Sirena. Velika je nesreća neizbježna: Sirene će neprekidno napadati sve dok jedno srce ne poklekne. Mladi prijatelj Mlade Presvijetle nije mogao nastavitiborbu, navijestio je predaju svoga srca.

- NE! - vikne Oksa, slomljena. - NE ON! Domdomka joj priđe i stavi debeljuškastu ruku na njezino rame. - Vaša Domdomka posjeduje rješenje - reče ona tužnim, ali odlučnim glasom. - Što? - upita Oksa brišući suzne oči. Malo stvorenje priđe još bliže Oksi i šapne joj nešto na uho. Oksa problijedi i stavi ruku na usta kako bi zatomila krik, a suzeponovno potekoše njezinim licem. Pogledala je Gusa, zatimDomdomku. Kao da su razumjeli, Abakum i Leomido prišli suDomdomki pa je zahvalno i tužno zagrlili jedan za drugim. - Sirene žele plemenito i nježno srce - reče Domdomka ostalim Spašavaj-Se-Tko-Može. - Ovo moje gori od želje da obavispašavanje prijatelja Mlade Presvijetle. Ta je želja beskrajno velikai njezina je snaga jača od svih želja koje vi nosite u srcima, a Sirene neće znati odoljeti toj privlačnosti. Izričem svoju odlučnost i opraštam se od vas. I ne čekajući reakciju Spašavaj-Se-Tko-Može, Domdomka se baci među leteće glave i zaplete u njihove kose koje su je proždrljivo progutale.

Svi su se okupili oko malog, svježe iskopanog humka, dok jeAbakum izgovarao potresan posljednji pozdrav Domdomki. - Naša će zahvalnost biti vječna - reče on slomljena glasa. - Sjećanje na tvoju žrtvu trajno će obasjavati naša srca.

Oksa zatomi jecaj. Bila je iscrpljena i užasno tužna. Dlanomje poslala poljubac prema malom improviziranom grobu i sjelapokraj Gusa pod stablo. Dječak je bio slomljen od tuge. Crna kosa padala mu je na oči ispunjene suzama. Kada je Oksa sjela pokraj njega, on se okrenuo i ponudio joj da se nasloni na njegova leđa. Nekoliko minuta Oksa je šutjela, a onda je stavila ruku njegovorame. Gus je zadrhtao i još se više ukočio. - Ja sam to trebao učiniti - reče jedva govoreći. Kada je Oksa to čula, sledila se. Skočila je na noge i kleknula pred njega. Podignula mu je glavu i žestoko se obrušila naprijatelja tako da se i sama iznenadila.

- Još ti nije dosta tih gluposti? - zagrmi Oksa. - Trebao bi sesramiti zbog ovoga što si izgovorio! Iz poštovanja premaDomdomki! Glas joj je puknuo i ona je okrenula glavu grizući se za usnu. Uspravila se i nastavila gledajući Gusa ravno u oči: - Iz poštovanja prema njoj trebao bi učiniti sve kako bi dokazao da zaslužuješ njezinu žrtvu! Jer inače je uzalud dala svoj život! Iako šokirana vlastitim riječima, Oksa je stajala pred Gusom, s rukama na bokovima i izazivačkim pogledom. Gus ju je samo gledao, a ona se osjetila razoružana tim pogledom punim bola iljutnje. Odmah je požalila što je ponovno otišla predaleko. Gus jepokušavao nešto reći, ali nijedna riječ nije mu izlazila iz usta. Nastavio je zuriti u nju, a njegov je tugaljiv pogled na kraju tolikopogodio Oksu da ga je, isprva oklijevajući, nježno uzela za ruku i rekla:

- Oprosti, Gus. Nekada sam stvarno grozna. - Hoćeš reći često - odgovori joj Gus šmrcajući. - Nisam želio da dođe do toga. - Nitko to nije želio - reče Oksa. - Nitko nije želio i nitko to nije očekivao. Ali ostali smo zatočeni u tunelu i netko je od nas

morao ostati ondje. Kao što vidiš, čim se Domdomka bacila među Sirene, sve je nestalo! Tunel, Sirene, sve! Kao da se želi uvjeriti u Oksine riječi, Gus je pogledao oko sebe. I zaista, Domdomkina žrtva odmah je izbrisala tunel injegove zle stanovnice. Spašavaj-Se-Tko-Može dospjeli su naotočić pun zelenila, pravi rajski vrt u kojem se čuo samo predivan pjev nevidljivih ptica i žubor vodopada koji se slijevao u kristalnobistro jezero. Spašavaj- Se-Tko-Može gledali su se zbunjeno i unevjerici, čudeći se što su još živi. Memora se bacila na sitan pijesak, iscrpljena nemilosrdnom borbom sa Sirenama. Stopala sujoj bila ozbiljno izranjavana, a na licu joj je bila krvava posjeklina.Abakum i Leomido pohitali su prema njoj i Čovjek-Vila izvadio je iz torbice bočicu s Filigrankama, nevjerojatnim paucima krojačicama. I Pierre je iscrpljen legao na pijesak. U očima mu je još tinjao očaj od pogleda na Gusa koji je zamalo ostao izgubljen u tunelu. Pavelse držao za leđa koja su ga užasno pekla. Savio se u luk kao da želi istegnuti kičmu koja nekoliko puta kvrcne. Kada je vidjela da joj je otac dobro, Oksa je pogledom potražila Tugduala. Mladić je čučao pokraj humka. Dugačkim prstima iscrtavao je lice hrabroga stvorenja, zatim je na njega stavio nekoliko kamenčića. Spašavaj-Se-Tko-Može stali su oko njega i s tugom u srcu pitali sekako će se njihova pustolovina nastaviti. Nitko nije imao snage pogledati Domdomkin grob. Oksa je gutala suze. Okrenula je glavuu stranu i tada joj je pozornost privuklo prekrasno cvijeće uz obalu jezera. Latice su mu bile jarko crvene boje pa se činilo da iz njih isijavaju mali plamičci. Oksa se očarana približila. Dugačke i elegantne biljke nalik na trsku njihale su se lagano premda nije biloni daška vjetra. Oksin se dojam potvrdio: iz cvjetova su tinjaliplamičci kao da u srcu svakoga cvijeta gori mali požar.

- Nevjerojatno - zadivi se Oksa. Prišla je još bliže i pričekala da se vatra ugasi. No to se nije dogodilo: cvjetovi s plamtećim tučcima nisu gorjeli - oni su sami bili plamen!

- Sigurna sam da bi joj se svidjeli - šapne Oksa tužnopogledavši prema Domdomkinu grobu.

Pružila je ruku kako bi ubrala nekoliko cvjetova. To je bilaprirodna gesta ljudi na Zemlji, ali ne i u začaranoj slici, što je Oksa uskoro shvatila.

- Ta što to radite, nesretnice? - pobuni se cvijet koji je Oksahtjela ubrati. - Pustite me, ugušit ćete me! Oksa je odmah poslušala, manje iznenađena biljkom koja govori - na to se već počela navikavati - a više vrelim oblačićem koji se širio iz latica i kretao ravno prema njoj. Oksa je ustuknulanekoliko koraka prestrašeno gledajući kako joj se goreći oblačić opasno približava. - Što je ovo? - promrmlja braneći se rukama. - Jao! To peče! - krikne mašući prstima koje je liznuo oblak.

- To je Plametak - odgovori Abakum - Ona je poput malogvulkana i sve mi se čini da si upravo prouzročila erupciju. Vidi! Biljka je zaista izbacila goreći oblak koji je opekao Oksu. Rigala je iskre i neku narančastu tvar nalik na lavu. - Čini se da je vrlo ljuta - primijeti Tupavac. Dok je promatrao taj začudni prizor, uhvatio je Oksu za ruku i ona je odmah osjetila ugodno hlađenje na opeklini.

- Nemojte misliti da vam je sve dopušteno samo zato što steMlada Presvijetla! - plane biljka izbacujući velike komade užarene lave. - Oprostite - reče Oksa i makne jednu iskru s majice. - Samo sam vas htjela ubrati i staviti na Domdomkin grob.

- Ubrati me? Samo ste me htjeli ubrati? - ponovno se ražestiPlametak. - Zar vam nitko nije objasnio da se Plamečci ne beru!

- Oprostite - ponovi Oksa.- Plametak se ne bere - nastavi biljka - ali može se množiti!

Evo, da ne kažete da nisam imala dobru volju! - zaključi ona izbacujući lavu iznad Oksine glave. - Vidi, Oksa - reče Tugdual pokazujući joj prstom Domdomkin grob.

Na malom humku gdje je doletjela kap lave procvao jeprekrasan Plametak, a za njim i cijeli buket malih cvjetovajarkocrvene boje. Tugdual je namignuo Oksi dok je Tupavacmrmljao:

- Netko ovdje riga vatru... Oksa se nasmiješila. Uzela je Tupavca u naručje, posljednji put pogledala Domdomkin grob prekriven Plamečcima i okrenula se. - Dobro - reče brišući suze. - A sada hajdemo vidjeti gdje smo.

29.Tisuću upitnika

Gatarka je izmiljela iz Abakumova sakoa, a kljun joj jepodrhtavao od zadovoljstva.

- Napokon! - vikne. - Napokon klima koja mi odgovara!Sretna sam što me netko najzad shvatio. Trideset jedan Celzijevstupanj, vlaga sedamdeset posto, bez vjetra, živa svjetlost kojaipak ne osljepljuje, divota!

- Gdje smo? - upita Oksa Alarmita koji je stajao na stijeniponad jezera.

Zanjihao se i rekao: - Sto se tiče orijentira našeg trenutačnog okruženja, njih je izbrisao urok bačen na Pretraživača-Srca. Kao što sam rekao, nema poznatih strana svijeta, ni geografske širine i dužine, kao ni dubine.Sva mjerila prostora i vremena nestala su ovdje. Ali naša selokacija vani promijenila, Mlada Presvijetla. Sada smo preseljeni ujužno središte Londona. Temza je ispod nas, na visini smo oddevedeset šest metara, pred zidom od obojenog stakla u oblikukruga, promjera sedam metara, okrenuti prema jugu. Abakum i Leomido začuđeno podignuše obrve. - Jesi li siguran? - upita Čovjek-Vila, svjestan toga da je pitanje nepotrebno. - Sto posto, možete računati na moju nepogrešivost - odgovori mu Alarmito naklonivši se. - Slika je, znači, na visini od devedeset šest metara? - ponovi zabrinuto Abakum. - Točno! - potvrdi Alarmito.

- Ali mi ne stanujemo tako visoko! - primijeti Oksa. - Osimako se London ne nalazi na toj nadmorskoj visini. Mislio si nanadmorsku visinu, Alarmito?

- Ne, Mlada Presvijetla. - Mislio sam na visinu od tla.

- Čudno. Čak ni Babin samo-njezin-atelijer nije na toj visini. Do njega ima samo nekih tridesetak stuba od prizemlja. - Prešli smo točno četiristo trideset sedam stuba - precizira Alarmito.

- Nešto se dogodilo - promrmlja Abakum veoma zabrinuto.Memora ga ispitivački pogleda pa okrene glavu prema Leomidu. - Sigurno postoji neko objašnjenje - reče on. - Mislim da moramo imati povjerenja u Dragomiru i usredotočiti se na našu blisku budućnost. - U pravu si - potvrdi Abakum. - Izviđače, što znaš o ovome mjestu?

Crni leptir se približi i zaustavi u središtu kruga koji suformirali Spašavaj-Se-Tko-Može. - Prešli smo četiri sloja: Šumu-bez-povratka, Morske Brežuljke i Tunel Sirena - reče Izviđač. - Sada smo u Mediusu u kojem ćemo prikupiti snagu za sljedeći sloj. - Hoćeš reći u Mediusu prije suočavanja s novim slojem - reče Oksa.

- Tako je, Mlada Presvijetla - potvrdi leptir. - Svaki je novisloj novi zadatak s kojim se moramo suočiti i, što je najvažnije, prijeći ga. - A Pretraživač-Srca svaki će put ubiti nekoga od nas? - upita Oksa s gorčinom.

Leptir je doletio do nje i zaustavio se nekoliko centimetaraod njezina lica. - Ne, Mlada Presvijetla, niste razumjeli. Pretraživač-Srca nije za to kriv. On vam ne želi zlo, i to iz jednostavnog razloga što je sobzirom na stanje u kojem se nalazi nesposoban za to. - Hm, ne bi se reklo! - reče Gus ljutito. - Za nesreću koja vas je zadesila kriva je pogreška Pretraživača-Srca - objasni Izviđač. - Zadaci koji su na vašem putu nisu namijenjeni vama.

- Ali mi ih moramo svladati! - nadoveže se Memora.Leptir duboko udahne.

- Zračne Sirene nisu poslane zbog vas, one su samo preslika Zla koje sada vlada slikom. Ne zaboravite daje Orthon McGrawtrebao biti uslikovljen!

Oksa je nekoliko sekunda razmišljala pa nastavila: - Što su mu trebale učiniti? - upita ona radoznalo.

- Odvesti ga u prošlost koju je izbrisao i zbog koje je postaoono što jest. Sirene tragaju za onim najdubljim u nama. One znajuizvući želje i žaljenje kojih nismo ni svjesni. Tako nas uvlače u zamku u kojoj nas hvataju.

- Ali ti si nam govorio o iluziji! - primijeti Gus. - To nije isto!- Povjerovati u to da su skrivene želje ili žaljenje stvarnost,

nije li to najsnažnija iluzija? - reče leptir okrenuvši se prema dječaku.

- To je grozno - šapne Oksa. A koje su bile Oksine tajne želje? Majčino ozdravljenje, Edefija, Gus... Pogledala je prijatelja i zacrvenjela se. Zgrozila se odpomisli na to da je svima otkrila osjećaje koje ni sama nije htjela priznati. Okrenula je glavu i vidjela jednako uznemiren Tugdualovpogled koji ju je znatiželjno promatrao. Imala je osjećaj da se zapalila poput Plametka i da će se od neugodnosti pred tim prodornim pogledom rastopiti.

- A ti, Gus, što si ti vidio kada su te Sirene zavele? - upitaTugdual ne skidajući pogled s Okse.

- Vidio sam majku. Majku koju ne poznajem. Pierre je skočio kao da ga je ubola osa i potresen gledao sina.

- I ja, dragi Gus - nadoveže se Abakum. - Vidio sam majkukoju nisam poznavao i koju nikada neću upoznati. Majku i oca. Sirene su stvarno vješte, naciljale su točno u središte! Pierre je stisnuo Gusova zapešća i bojažljivo ga pogledao.

- Zašto? - šapne Viking. - Zašto sada? - Tata, nisam ni sam znao da imam to u sebi - reče posramljeno Gus. - Ali to nije tvoja pogreška, Gus! - vikne Oksa. - Nećeš se valjda sramiti što si želio vidjeti ženu koja ti je podarila život! To jepotpuno normalno.

- Oprosti, tata - nastavi Gus i dalje zbunjen. - Nisam znao...Nisam htio... Jako vas volim, mamu i tebe!

Pierre ga zagrli.- Znam, Gus, znam - šapne mu.- Naše podrijetlo najvažnija je stvar u nama - ubaci se

Abakum blagim glasom. - Bez njega smo nitko i ništa. Kada svojekorijene tek polovično poznajemo, osjećamo se nepotpuno i uvijek nam nešto nedostaje.

Gusov otac okrene glavu i dlanom obriše suze.- Sasvim je prirodno da je Gusa privukla ta tlapnja - nastavi

Abakum. - To je nešto što će nositi u sebi cijeloga života, ali zbog toga vas neće manje voljeti. Pogledaj me, Pierre! Imam više od osamdeset godina, odgojili su me divni ljudi koje sam volio svimsrcem. Pa ipak, kada bih imao jednu želju, samo jednu želju, tadabi to bilo da vidim ljude koji su mi podarili život! Nitko se ne možeboriti protiv toga. Ta želja ne znači izdaju jer Gus voli tebe i Jeanne. Voli vas više od ikoga. To svi znamo. Zato ne kvari ovo što imate. Pierreu se otme glasan jecaj. Pocrvenio je i još čvršće privio Gusa uza se šapćući mu nešto na uho. Dječak ga je pogledao velikim plavim očima, a na usnama mu se iscrtao osmijeh pun nježnosti.

30.Mali Raj

- Dobro! - reče Oksa veselo. - A da posjetimo ovaj Mali Raj? Ustala je skokom i pridružila se Alarmitu koji je kraljevao na

stijeni. Odjednom joj se pred očima pojavilo okruglo lišće Domdomke i suze su joj zamaglile pogled. Pitala se koju je vizijuimalo drago stvorenje kada su je otele Sirene? Možda nastambu uStaklenom Tornju gdje je živjela s Maloranom? Veličanstvene šume Zelenbrda? Jadna Domdomka. Oksa je progutala suze iduboko uzdahnula da ne počne jecati. Trudila se gledati krajolik jer sada se nikako nije smjela prepustiti tuzi. A mjesto na kojem su seSpašavaj-Se-Tko-Može našli nakon mračnog tunela, imalo je sve da joj u tome pomogne. Njegova tropska i nestvarna ljepota djelovalaje kao daje izašla iz najluđih snova nekog genijalnog dizajnera. - Ovo je čarobno! - vikne Oksa u nadi da će njezino oduševljenje prijeći na druge. - Jeste li vidjeli ovu vodu? Kako istodobno može biti tako plava i tako prozirna? Ovo je stvarnofantastično!

Oko jezera rasla su stabla i povijala se pod teretom svojihgolemih, zamamnih plodova. Kao da joj čita misli, jedno stablo nagnulo je svoju najraskošniju granu prema Oksi. Djevojka je tadashvatila koliko je gladna. Ispružila je ruku i ubrala najsočniju voćku, nešto nalik na gigantsku marelicu, i zagrizla je. Sladak nektarraširio joj se u ustima i ona se odmah osjeti bolje. Proždrljivo ježvakala plod i promatrala bujnu vegetaciju. U blistavim krošnjamadrveća cvrkutale su male zlatne ptice i veselo lepršale mašući svojini malim krilima koja su se ljeskala na neobičnom blijedoljubičastom suncu. - Ne vjerujem! - poviče Oksa. - To su Ptičke!

Ispružila je ruku i jedna od njih, dužine tek nekolikomilimetara, nježno joj je sletjela na dlan. - Bok, Ptičke! - reče Oksa milujući je.

- Primite izraze mog najdubljeg poštovanja, MladaPresvijetla! - odgovori joj ptičica naklonivši svoju minijaturnu glavu.

Oksa se nasmijala. Pogledala je oca pa ostale Spašavaj-Se-Tko-Može, Gusa, Tugduala... - Vrlo si draga, Ptičko! - reče. - Znaš da moja baka ima dvije tvoje družice? Nosi ih na ljuljački koje joj služe kao naušnice! - Našim je prijateljicama sigurno velika čast što mogu krasiti uši Stare Presvijetle! - vikne ptičica piskutavim glasom. - Opravdavaju li tu sretnu sudbinu?

- Ah, ne uvijek! - nasmije se Oksa. - Imaju problema sponašanjem, ali toliko su drage da im uvijek sve oprostimo! - To me podsjeća na nekoga! - reče Gus pogledavši Oksu iskosa. - Joj, opet ti! - reče Oksa i pusti ptičicu da odleti. - Sad ćeš vidjeti!

Pojurila je prema njemu i oboje su se strovalili u mekipijesak ispod Plametaka koji su ispustili nekoliko iskrica. Kotrljali suse do obale jezera hihoćući se i završili u prozirnoj vodi. - Dođite! - vikne Oksa Spašavaj-Se-Tko-Može koji su veselo promatrali taj prizor. - Ovo je divno! - Zašto ne? - reče Abakum skidajući sako i čizme. Čovjek-Vila popeo se na tri metra visoku stijenu nad jezerom i skočio u mlaku bistru vodu. U nekoliko je zaveslaja doplivao do Okse koja se bacakala i prskala Gusa. - I to je Mlada Presvijetla! - vikne dječak opasna pogleda. - Prije bi se reklo mladi poludjeli pas!

Oksa se smijala i pokušavala potopiti Gusa, no neka ju je silau tome priječila.

- Ne želiš pod vodu, ha? - Suprotstavljaš se volji MladePresvijetle, drzniče! - Nisam ja, stvarno! - odgovori Gus umirući od smijeha. - Rado bih se podredio volji Mlade Presvijetle i zaronio, ali vidi! Nemogu! Ostajem na površini! - Dođite ovamo, djeco! - pozove ih Abakum.

Čovjek-Vila bio je na sredini jezera gdje je bilo najdublje. Pokušao je zaroniti radeći kolute, ali i on je cijelo vrijeme ostajao na površini. - Ne može se zaroniti u dubinu! - reče. - Voda je pregusta. - Da! - reče Oksa približivši mu se glave iznad vode i uspravna tijela. - Dubina je najmanje deset metara i ja ne radimnikakav pokret, trebala bih potonuti! Ovo je super!

- Ludo! - klikne oduševljeno Gus dok je kroz duboku voduhodao prema Oksi. - Tata, dođi!

Pierre je popustio moljakanju i bacio se u jezero nakon štoje na pijesku ostavio Tupavca koji ga je izabrao za čuvara. - Nisam siguran sviđaju li mi se vodene aktivnosti - promrmlja. - Je li mokro? - U svakom slučaju opasno! - odgovori mu Tugdual skidajući majicu. Gol mladićev torzo zabljesnuo je na svjetlosti i privukao Oksin pogled. Tugdual se pravio da nije primijetio, skočio je u vodu i pridružio se skupini na sredini jezera. - I? Sve u redu, Mala Presvijetla? - reče on hinjeno ravnodušno.

- I te kako! Ovdje je genijalno! - odgovori ona poletno. Kako bi sakrila svoju smetenost legla je na leđa i prepustila se strujama dok je Tugdual plivao kružeći oko nje poput morskog psa. - Zasigurno ga jako boli - reče on gledajući Pavela. Oksa se okrenula i pogledala oca kako sklupčan sjedi na pijesku. Prskao je Gatarku vodom, a ona je radosno kliktala.Nasmijavalo ga je Gatarkino oduševljenje, ali lice mu je biloiskrivljeno od boli.

- Tata! - pozove ga Oksa. Nije ga mogla gledati kako pati. -Dođi se kupati! Hajde, uskači!

Pavel je ustao i protegnuo leda.- Stižem! - reče on s bolnom grimasom na licu.

Na trenutak je oklijevao, a zatim odlučio skinuti razderanu majicu. Sprijeda se Zmaj od Tinte nikako nije mogao vidjeti, osimnjegovih kandži koje su sezale do malo preko ramena. Pavel je

hodao veoma oprezno premda je pijesak bio mekan, a voda mlaka.Polako sije poprskao gornji dio tijela i Oksa je mislila da sanja kadaje vidjela bijeli dim koji se širi iz njegovih leđa na mjestu koje su dotaknule kapljice vode. Pavel je ponovno iskrivio lice i jedva čujno zastenjao. Oksa ga nije ispuštala iz vidokruga, a Tugdual, koji jestajao nedaleko od nje, također je zainteresirano gledao Pavela. I onda se dogodilo: Pavel je ušao u vodu, a iz njegovih se leđa pucketajući širio gust oblak dima. Pavel je zaurlao od bola i preokrenuo očima.

- Tata! - vikne Oksa pojurivši prema njemu.Na površini jezera dim je isparavao oko Pavela koji je bio na

rubu nesvjestice. - Tata! Osloni se na mene, ja ću ti pomoći da izađeš! - vikne Oksa.

- Ne treba, sve je u redu! - umiri je Pavel drhtavim glasom. -Voda mi godi. Gasi svu tu vatru u meni, pravo olakšanje! Kad bisamo znala...

- Jesi li siguran? - upita Oksa u nevjerici. - Mislio sam da će mi leđa izgorjeti - nastavi Pavel koji je polako dolazio sebi. - Imao sam osjećaj da se kuham!

- Užas! - Mislim da moram naučiti vladati svojim Zmajem, ako ne mislim završiti na ražnju - reče Pavel svojim poznatim sarkastičnim tonom. - Osim ako ne želiš pečenog tatu u umaku za roštilj?

- Tata! - naljuti se Oksa lupnuvši ga. - Kako se možeš šaliti stim?

- Bolje mi je da se smijem, Oksa-san - promrmlja. - Bolje mije da se smijem.

Bolje smijeh nego patnja? Bolje da se smije nego da umreod toga? Ta su pitanja projurila Oksinom glavom dok je gledalaoca. Ostali su tako jedno nasuprot drugome, dok se oko njih zibalavoda, a onda ju je Pavel uzeo za ruku i poveo do stabala svoćkama. - Malo prije si se osladila, čini se - reče joj nježno, dajući joj do znanja da je tema Zmaja završena. - Nećeš mi dati da probam tu sočnu marelicu? Mislim da nam treba energije, zar ne?

Oksa nije morala ni ustati. Stablo pod kojim su sjedili samose nagnulo i ona je rukom mogla ubrati njegove najbolje plodove.Spašavaj-Se-Tko-Može sada su se odmarali uz jezero, opuštenikupanjem u tom idiličnom krajoliku. - Pogledaj Memoru! - reče Oksa dok je gutala sočnu marelicu. - Leomido je pazi i mazi! Malo dalje, između dva stabla, Memora se mirno ljuljala u obješenoj ljuljački koju je izradio Leomido od lijana golemog stabla banane. Iznad nje lepršao je velik vilin konjic i hladio je krilima.Filigranke su dobro obavile posao: stopala starice ponovno su bilazdrava, nije bilo nikakva traga ranama. No Memora je djelovalaiscrpljeno. Ruku prekriženih na prsima drijemala je, a veliki crnipodočnjaci odavali su umor. Leomido je stajao pokraj nje naslonjen na stablo, ozbiljna izraza lica. Jeo je velik mango neskidajući pogled s nje.

- Ovo mu je sigurno teško - promrmlja Oksa. - Vidjetivoljenu nakon tolikih godina...

- I nakon što je mislio da je mrtva - doda Pavel.- Misliš li da je i Abakum bio zaljubljen u Memoru? - upita

iznenada Oksa uhvativši Abakumov pogled u daljini.Pavel se nakašlje.

- Siguran sam u to - odgovori prateći Abakumov pogled zalijepljen za Memoru. - No ne zaboravi da je Abakum odan čovjek i, prije svega, čovjek u sjeni. Od rođenja je privržen obitelji Presvijetle. Najprije Malorani, pa njezinoj djeci Leomidu iDragomiri. A sada i nama. I premda je moćniji od svih nas, uvijek se držao po strani.

- To je više od privrženosti! - vikne Oksa.- Abakum je takav: njemu je odanost na prvom mjestu.

- Čak i prije ljubavi - oglasi se Tugdualov glas. Oksa se naglo okrenula: mladić je ležao na najnižoj grani stabla marelice.

- A to je gadan život! - nastavi on. - Biti sposoban vladationime što može vladati nama.

- Kako to misliš? - upita Oksa zbunjena. Očiju uperenih u nebo, Tugdual se nehajno češkao po glavi.

- Kada nešto ovlada nama to znači da smo izgubili sebe - odgovori on. - Ako znamo kontrolirati ono što bi moglo ovladatinama, tada smo jači od svega. Oksa namršti čelo.

- Znam da Mala Presvijetla želi primjer - nastavi Tugdualsmiješeći se od zadovoljstva. - Uzmimo za primjer osjećaj koji ima priličnu moć ovladati nama: ljubav. Vrlo je opasno prepustiti se tom osjećaju jer ga se teško kontrolira. Ako ga uspijemo nadići, odnosno preći prijeko njega i nastaviti dalje, to je uspjeh! Tada si nepobjediv!

- Možda - prizna Oksa. - Ali to sigurno uzrokuje velikupatnju! - Naravno! - reče Tugdual i grohotom se nasmije. - Inače bi bilo prejednostavno! Život nije bajka!

- Uz tebe je to jasno kao dan! - promrmlja Oksa i okrene seprema crnom leptiru koji joj se približavao. - Mlada Presvijetla, Spašavaj-Se-Tko-Može, morate doći vidjeti ovo - reče leptir. - Mislim da sam pronašao prolaz koji će nas odvesti u sljedeći sloj.

31.Nema odmora

Oksa je odmah ustala, a za njom i ostali Spašavaj-Se-Tko-Može. Leptir je vodio družinu duž jezera do vodopada.

- Ovdje!Abakum se primaknuo, ispružio glavu prema vodi i pozorno

gledao.- Ništa ne vidim.- Uronite glavu unutra - predloži mu leptir. - Ništa vam se

neće dogoditi sve dok vam je tijelo na ovoj strani. Dok su ga Leomido i Pierre pridržavali, Abakum je uronio

glavu u vodopad. Voda mu se sručila na leđa i poprskala Spašavaj-Se-Tko-Može. Nekoliko trenutaka poslije izvukao je glavu izvođene zavjese.

- Onda? - upita Oksa nestrpljivo.Abakum je kratko obrisao vodu s lica i zabrinuto rekao:

- Bojim se da će nam za sljedeći zadatak trebati mnogo hrabrosti i snage.

- Mogu li pogledati? - upita Oksa. - Da - reče Abakum.

Sada su Pavel i Pierre držali Oksu, a ona gurne glavu krozvodu. Zaboravila je silovite udarce vode po leđima čim je ugledala stravičan krajolik koji joj se pružao pred očima: nepregledna ravnica prekrivena sivkastom prašinom nad kojom je vitlao pepeou velikim naletima. Ponad te negostoljubive pustopoljine sijevalesu crne munje iz mramornog neba prošaranog tamnim žilicama ibacale jezivo svjetlo na duboke brazde u tlu. Taj stravičan prizor bio je popraćen zaglušujućom bukom sablasnog škripanja i tutnjanja. Oksa je prestravljena izvukla glavu iz vodopada itrepnula očima od blage svjetlosti Malog Raja koja ju je nakratko zaslijepila. - Ovo je stravično - šapne.

- To je Limb Pustoši - objasni leptir.Oksa je primijetila prestrašene poglede Gusa i Memore.

Pogledala ih je svjesna da su njih dvoje, iz različitih razloga, najosjetljiviji članovi družine. Bilo joj je teško vidjeti kako Memora, iscrpljena od dugog lutanja kroz sliku, sve više gubi odlučnost i snagu. Djelovala je tako umorno, lice joj je bilo ispijeno, a usnestisnute. Uhvatila se za Leomidovu ruku kao za pojas zaspašavanje. Kako će ona proći kroz taj neprijateljski svijet koji ih je čekao na drugoj strani vodopada? A Gus?

Zapravo on je bio najranjiviji, bez obzira na njegovu mladosti snagu. Memora je nesumnjivo bila na rubu snage, ali ona je ipakČvrstoruka, uz to i potomkinja Krozazida. A Gus je jedini bio Izvanjski i upravo je zbog toga bio ranjiv. On ne posjeduje nikakvumagičnu moć i bit će potpuno ovisan o drugima tijekom svih opasnosti koje im prijete na daljnjem putu. Oksa se okrenulaprema Domdomkinu grobu. Zadrhtala je, a Abakum je, kao da jojčita misli, došao do nje. - Nalazimo se u veoma opasnoj situaciji - reče on zaštitnički. - Ali moramo sve učiniti da izbjegnemo još gubitaka. Normalno je da se bojiš. No ne zaboravi naše adute: tvog oca s njegovimZmajem od Tinte, Leomida i krv Presvijetlih koja mu kola venama,Memoru i Pierrea sa svojim moćima Čvrstorukih, Tugduala i njegove brojne moći...

- I ne zaboravi jednog niškoristi koji je svima na teretu -prekine ga Gus.

- A da ne govorimo o Gusu koji je u više navrata dokazaokoliko je važan za ravnotežu mlade temperamentne djevojke -reče Abakum ozbiljnim tonom. - Svatko od nas ima svoju ulogu. - Pogotovo kada smo svi u istoj kaši - reče Tugdual slegnuvši ramenima.

- Upravo tako! - potvrdi Abakum - I Gus, dopusti mi da tepodsjetim na to kako nisi ti bio jedina meta Sirena. - Točno! - vikne Oksa. - Abakumu nije pomoglo to što je Čovjek-Vila, ni meni što sam Presvijetla, Sirene nisu činile nikakvu razliku među nama.

Gus je nešto promrmljao dok je vršcima cipela rovao popijesku. - Gusu je najbolje da začepi! - vikne Oksa trljajući ruke. - Ne pretjeruj, folirantice jedna! - odvrati Gus skrivajući osmijeh iza pramena kose. - A ti, mlada djevojko - reče Abakum stavivši ruku na Oksina ramena - ne zaboravi najvažniju stvar: ti si Mlada Presvijetla!

Oksa se namršti i ugrize za donju usnu. - Da... možda... ali nemam osjećaj da je to neka prednost! U usporedbi s tobom ja ne mogu ništa!

- Malu Presvijetlu uhvatio je „sindrom Gus” - našali seTugdual. Abakum je pogleda svojim dubokim sivim očima. - Nije važno ono što možeš, nego ono što značiš. Važan je potencijal koji nosiš u sebi. Nisi toga uvijek svjesna, ali ti si, Oksa,naš najveći adut.

Spašavaj-Se-Tko-Može spustili su pogled i zamišljeno zurili utlo. - Zanimaju li vas pojedinosti o sljedećem sloju? - upita iznenada Gatarka prekinuvši šutnju.

- O tome sam ti govorio, Gus, kada sam rekao da svatko imasvoju ulogu - reče Abakum namignuvši mu. - Naravno, Gatarko - reče okrećući se prema njoj. - U ovom su sloju klimatski uvjeti ekstremni, što znači vrlo neugodni. Veseli me temperatura koja ondje vlada - otprilikečetrdeset pet stupnjeva - ali kada nema vlage, ta idilična temperatura uzrokuje prilične tegobe.

- Kako to misliš? - upita Oksa.- Nema ni kapi vode. Ondje vlada apsolutna suša! - vikne

Gatarka. - Nikada nisam vidjela takvo što, ali čini mi se veoma napornim, ako me baš pitate. Koliko ja vidim, zrak je zasićen sitnim zrncima leteće prašine, poput čađe. Morat ćemo se zaštititi ako se ne želimo ugušiti. Nadam se da će mi netko od vas pružiti zaklon u džepu, koji ne namjeravam napustiti.

Abakum potvrdno kimne glavom i ohrabri Gatarku danastavi.

- Moram vas još upozoriti na tlo: prošarano je brazdama bezdna. Ako netko upadne unutra, zauvijek je izgubljen.

- Divota - promrmlja Gus.- Kako to misliš brazde bez dna? - ponovno upita Oksa.

Gatarka preokrene očima i zapjeni se. - Pa to je jasno kao dan! - reče. - Nema dna! Netko padne i fijuu, ravno u bezdan! Praznina! Ništavilo! - Sve je jasno - reče Oksa. - Onda ćemo paziti da ne upadnemo...

- Mislite da je to lako! - ponovno se oglasi Gatarka. - Cilj nijeda ne padnete, nego da izbjegnete pad.

- Kakva preciznost! - primijeti Tugdual. - Jednom kada prođete ovaj sloj, ako ga ikada prođete, stići ćete u Svetište Pretraživača-Srca.

- Svetište je poseban zadatak - doda crni leptir. - I tonajvažniji jer ondje se odlučuje o vašem Odslikovljenju! - Čut će me taj Pretraživač-Srca! - zagrmi Oksa. - Rado bih mu darovala jedan lijepi Plametak ravno u nos! - Radije uzmimo što više zaliha - reče Abakum. - Voća i vode, to će nam sigurno trebati. A kao zaštitu od prašine mogli bismo iskoristiti one biljke ispod stijena u hladu. Ako me pamćenje služi, to su Spužviksi koji se zahvaljujući njihovim brojnim porama mogu upotrebljivati kao filtri za zrak. Napravit ću nam maske koje će nam i te kako dobro doći.

Gus ga užasnuto pogleda. - Hoćeš reći da odmah ulazimo u taj pakao? - reče. - Nemamo što čekati! - oglasi se Tugdual. - Tebi to očito nije nikakav problem! - odgovori Gus. - Bit ćeš u svom okružju! Što jezovitije, to bolje za tebe!

Tugdual slegne ramenima i okrene glavu. - Iako mi nećeš vjerovati, uopće se ne radujem onome što nas čeka - reče Tugdual ozbiljnim tonom. - Nije vrijeme za svađu - uplete se Pavel. - Tugdual je u pravu, nemamo što čekati.

- A tako nam je lijepo ovdje - šapne Oksa.

- Da - potvrdi Pavel i stisne joj ruku. - Ali naš je krajnji ciljizaći iz slike, zar ne? A to nećemo postići ako ostanemo ovdje. Pavel je bio potpuno u pravu i toga su svi bili svjesni. Kako bipotvrdio njegove riječi, Abakum je izvukao svoj Praskozrn i izgovorio:Reticulata, ReticulataSve daleko oko da hvata

Pogledom je pratio meduzasti mjehur koji je izašao izPraskozrna i usmjerio ga prema vodopadu. Voda se nakupila umjehuru i ispunila prozirnu Reticulatu koja je od pritiska sve višebujala. Po uzoru na njega, svi Spašavaj-Se-Tko-Može izvadili susvoje Praskozrne i izgovorili formulu te je svaki svoju Reticulatunapunio vodom. Gus je za to vrijeme sav nesretan stajao ispodstabala koja su se natjecala u tome koje će mu pružiti svoju granu s voćem. Kada je napunio sve torbe Spašavaj-Se-Tko-Može, Gus je još jedanput bacio pogled na Domdomkin grob. Bilo mu je teškopri srcu, želio joj je nešto reći - iskazati zahvalnost? Žaljenje? Obećanje? - ali riječi mu nisu dolazile. Zatim je spuštene glave došao do prijatelja koji su ga čekali. - Dođi, Gus - reče mu otac. - Nosit ćeš moju torbu s hranom, ja moram nositi Tupavca - reče mu namještajući nosiljku u koju je uskočio Tupavac. Učvršćen u nosiljci na Pierreovim leđima, Tupavac je gledao oko sebe. - Ali gdje je nestala ona draga gospođa s pletenicama svezanima oko glave? - upita iznenada. - Živio sam kod nje prijenegoli sam dospio ovdje, već je dugo nisam vidio. Nadam se da nije umrla!

Pavel si je nervozno prešao rukom preko lica dok je Oksazačuđeno gledala u Spašavaj-Se-Tko-Može. Samo da nije neki predosjećaj... Kao da joj čita misli, Abakum je odmah umiri: - Tupavac nema intuiciju - reče odlučno. - On ima brojne kvalitete i moći, ali nema nikakav instinkt, ne brini se. No Oksa je osjećala kako je Tupavčeva primjedba pogodila sve Spašavaj-Se-Tko-Može, počevši od njezina oca. Čak je i Abakum

djelovao uznemireno usprkos njegovu samopouzdanju. Onda jeGatarka izmiljela iz njegova sakoa i zapečatila sumnju: - Izdajnici vode igru i svakom minutom imaju sve veću moć! Abakum ju je odmah vratio u džep sakoa i odlučno krenuo prema vodopadu. Spašavaj-Se-Tko-Može, naoružani vodenimmjehurima čije su prozirne stijenke svjetlucale na suncu, uhvatili su se za ruke i slijedili Čovjeka-Vilu. Oksa je još jedanput morala pogledati u mali humak pod kojim je počivala Domdomka pa joj pošalje posljednji poljubac. Zatim je, držeći oca za ruku, prošla kroz vodenu zavjesu vodopada.

32.Suptrakcija polovice

Dragomira je deset dana bila prikovana za krevet i još senije potpuno oporavila od divljačkog napada Izdajnika. Njezini ljekoviti pripravci pomogli su joj da zaliječi tjelesne rane koje joj je zadao neprijatelj, posebno Catarinin napad Zvrkofilom i bolniudarac šakom njezine bivše prijateljice Mercredice. No nikakavbalzam ni napitak nisu joj pomogli da zaliječi duševnu bol. Nije moglo biti gore: Izdajnici su oteli Marie, što je već samo po sebi bilo tragično, ali sada su i posjedovali medaljon i jednu Goranovu. - Koja sam ja glupača - uzdahne već stoti put toga dana. Ispružena na kanapeu, gledala je suznih očiju Zoe koja joj je stavljala Filigranke na duboku ranu na ruci. - Stara Presvijetla ne bi si smjela toliko predbacivati - reče Domdomac. - Bila sam tako neoprezna - nastavi starica opipavajući si nateklo oko. - Vidiš, dragi Domdomče, moj pretjerani ponos samo je pogoršao stvari. - Kućebrižnik Stare Presvijetle nema razumijevanje za taj prijekor - reče Domdomac. - Ponositost nije uzrok tragedije: u Izdajnicima leži odgovornost koju nitko ne smije zaboraviti.

Dragomira ponovno uzdahne. Nekako se uspravila nakrevetu, cijelo ju je tijelo boljelo. Zoe joj je pomogla da se naslonina jastuke i tužno je gledala.

- Možda... zasigurno... - nastavi Dragomira. - Ali da nisambila toliko samouvjerena da imam dovoljno snage suprotstaviti setim Izdajnicima, bila bih tražila pomoć i ništa se od ovoga ne bi dogodilo. Htjela sam dokazati da sam jača od njih. No istina je drugačija: ja sam obična oronula starica.

Domdomac joj je prišao i gledao je svojim okruglim plavimočima. Bio je blijed i pogrbljen i djelovao je vrlo nesretno.

- Pretjerano ste strogi - reče. - Stara Presvijetla prije svega je Stara Presvijetla. - Kakva mudrost! - dobaci Frituliks skakućući na uzglavlju kanapea. - Svaka čast! - Sarkazam neće povrijediti Domdomčevo srce - odgovori debeljuškasto stvorenje. - Nije ga ni dotaknuo.

- A zašto si onda tako blijed? - nastavi zadirkivati Frituliks.Domdomac je šmrcnuo i sjeo na tepih. - Dvojac Domdomaca je slomljen - reče on promuklim glasom. Na te riječi Dragomira je skočila s kanapea i uhvatila ga za ruku.

- Ženski dvojnik pretrpio je gubitak duha - nastaviDomdomac i slomi se. - Ponovan susret je odgođen. - To je nemoguće! - vikne Baba Pollock izvan sebe. - Kakva stravična vijest - reče Naftali dubokim glasom. Visoki Šveđanin i njegova supruga stajali su na vratima Dragomirina stana. Prišli su Domdomcu i kleknuli pred njega te gapodragali po paperjastoj glavi. - Hoćeš reći da je Domdomka... - reče Zoe ne usudivši se izgovoriti strašnu riječ.

- Bezdobne Vile protjerane iz zajednice obavile susuptrakciju duše voljene Domdomke - potvrdi Domdomac i suzemu potekoše niz lice. - To nije moguće - promrmlja Brune suznih očiju gledajući jadno stvorenje. - Rizik gubitka ujedinio se sa stvarnošću. Frituliks samilosno skoči i pruži mu maramicu. Rastužen tom viješću, stao je pred Domdomca i zagrlio ga. - Nikada nisam ozbiljno mislio da si samo običan sluga, znaš - reče kako bi sakrio potištenost. - I računam na to da ćeš mi napraviti onaj tvoj slasni tost - reče kako bi ga oraspoložio.

Domdomac je odmah poslušno ustao i krenuo premakuhinji gdje je počeo premetati po posudu. Frituliks se trudio ispraviti svoju netaktičnost pa mu je pričao viceve koje je sam izmislio, ali misli su mu bile drugdje. Domdomac je ostao zatvoren

u sebi, sam sa svojom boli. Dragomira je teškom mukom ustalaoslanjajući se o Zoe. - Od početka si znao, zar ne?

- Domdomci su imali svjesnost o suptrakciji druge polovice iprije ulaska u sliku - reče on gledajući Dragomiru. - Srce im je bilo spremno na beskrajno razdvajanje, ali ne i na bol.

- I niste ništa rekli? Ni jedan ni drugi? - promrmljaDragomira i uzme ga u naručje.

- Stara Presvijetla ne smije upasti u zaborav da Domdomcine izgovaraju ono što znaju osim kada im je upućen upit - odgovori Domdomac jecajući. - Izostanak upita uzrokuje izostanak poruke.

- Naravno, ja sam kriva, trebala sam te pitati što znaš prijeUslikovljenja. - Znati i reći što znamo ne sprečava sudbinu da se bez milosti sruči na one koje je odabrala.

- Ali tada ne bismo uslikovili Domdomku! - vikne staricasuznih očiju.

- Moja Domdomka primila je nalog sudbine da spasi jednogSpašavaj-Se-Tko-Može. Njezina je poslušnost bila potpuna jer izbornije postojao. - Ne možemo pobjeći sudbini - šapne Zoe, vidljivo potresena. - Prijateljica Mlade Presvijetle nosi istinu u srcu - reče tiho Domdomac.

Glava mu je pala na Dragomirino rame, a ona se zanjihalapod težinom malog stvorenja. Naftali je požurio do nje kako bipomogao Zoe pridržati Babu Pollock pa su sve troje otpratiliDomdomca do sofe na koju su ga polegnuli. - Nadam se da će se oporaviti - reče Zoe.

Domdomac je pogleda.- Prijateljica Mlade Presvijetle nosi nadu na usnama i

njezina će želja naići na ispunjenje - reče on iscrpljenim glasom. - Domdomčevo srce ostat će slomljeno do njegove smrti, ali njegov će život iskusiti dugovječnost. - Žao mi je što te to moram pitati, dragi Domdomče - nastavi Dragomira. - Ali...

- Domdomac ima svjesnost o zabrinutosti Stare Presvijetle -prekine je stvorenje. - Spašavaj-Se-Tko-Može obavit će gotovo potpun povratak, to je neminovnost.

- Gotovo potpun? - uzbudi se Naftali, a Dragomiraproblijedi. - Vječni odlazak ponovno će se dogoditi - odgovori Domdomac.

Dragomira krikne:- TKO? RECI MI TKO?

- Jedan uslikovljeni Spašavaj-Se-Tko-Može napustit će život. Ali Domdomac ne zna o kome je riječ. Domdomac nije Sudbina - zaključi tužno stvorenje i sklupča se na sofi.

Petero Spašavaj-Se-Tko-Može u kući na Bigtoe Squareu bili su šokirani tom tragičnom najavom. Dragomira se klecajućih koljena vratila na svoj kanape. Duboko je uzdahnula i zatvorila oči mučena crnim mislima. Brune i Naftali sjeli su preko puta nje na fotelje koje su ostale rasporene nakon Izdajničkog pohoda na Dragomirin stan. Bili su vidljivo potreseni. A Jeanne, izmorenabrigama za svoje, i iscrpljena od rada u restoranu, djelovala jepotpuno slomljeno. Zoe je osjećala kako se u nju uvukla praznina. To je iskusila već nekoliko mjeseci ranije kada je ostala bez roditelja, zatim bez bake Memore, i na kraju bez svog praujakaOrthona McGrawa. Svi su otišli tako iznenada, odnoseći sa sobom i dio nje. I sada se ponovno osjećala isto: praznina se nastanila ondje gdje je buktjela bol i zauzela mjesto onih komadića nje koji su bili iščupani. Sve te patnje koje je Zoe iskusila naučile su je da stvori obrambeni mehanizam: preživjeti uz pomoć praznine. Je li joj u tome pomagala njezina krv Čvrstorukih? Dio Krozazida u njoj? Ili krv Presvijetle? Iz svog kuta gledala je Jeanne, Naftalija, Brune iDragomiru. Bila je svjesna briga koje su ih morile. Knutovi su mislilina svog unuka, a Jeanne na supruga i sina. A Dragomiri su u slicibili zarobljeni sin, unuka i brat. A na koga je ona mislila? Na baku?Leomida, djeda kojega je tek upoznala? Na Gusa? Morala jeduboko razmisliti, a strah od boli koja je mogla biti neizdrživa ili

čak smrtonosna bio je velik. Upregnula je sve snage i pred očima joj se pojavilo lice bake Memore.

33.Teret sjećanja

Dobro se sjećala posljednjeg puta kada je vidjela baku. Bio je četvrtak, vani je bio prekrasan sunčan dan, na nebu tek pokoji bijeli oblačić. Krenule su veselo prema školi - Memora ju je uvijek pratila i dolazila po nju. Pozdravile su se zaželjevši si ugodan dan iZoe je otišla u svoj razred. No te večeri baka je nije dočekala na izlazu iz škole, nego njezin praujak Orthon. Kada joj je rekao da seMemora utopila, u očima mu je zasjala iskra. Ta vijest, nakon samo par mjeseci od smrti roditelja u zrakoplovnoj nesreći, dokrajčila je Zoe i oduzela joj i posljednji tračak veselja.

Nakon te nesreće Orthon ju je uzeo k sebi. Svi su bili prijazni prema njoj. Njegova žena Barbara, inače blaga i nježna, često je bila tmurna raspoloženja jer joj je neizmjerno nedostajala njezinadomovina Amerika. Zoein rođak Mortimer ponašao se prema njoj zaštitnički kao pravi brat. A praujak Orthon bio je vrlo nježan usprkos svom gadnom karakteru. Ništa joj nije nedostajalo i ona senaviknula na njegov mračan i strog pogled kojim ju je uvijek neobično promatrao. Troje McGrawovih bili su njezina jedina obitelj i ona im je bila privržena i zahvalna. Dok je živjela s njima, Zoe je često bila svjedokom svađa između Orthona i Barbare. Srećom, povod svađama nije bila ona, nego neka Edefija, a Barbara je optuživala Orthona da je otišaopredaleko. U to vrijeme nije razumjela o čemu je riječ, čak je mislila da je Edefija žena s kojom je Orthon u tajnoj vezi! Sadakada zna svaki detalj o povijesti obitelji Pollock i o Spašavaj-Se-Tko-Može, kojima i sama pripada, razumije zašto su se Barbara iOrthon tako žestoko svađali. No tada joj to nije bilo ni na kraj pameti. Jedne večeri vratila se iz škole i zatekla Mortimera i Barbaru u suzama. Barbara je ridala, a Zoe ništa nije bilo jasno, noshvatila je da se dogodilo nešto strašno.

- Idi u svoju sobu, Zoe, ne brini se - rekao joj je Mortimerjecajući. - Odmah ću doći. Bio je to posljednji put da je vidjela rođaka. Čekala ga je cijelu večer, a onda je zaspala, shrvana tugom. Kada se probudila, kuća je bila prazna. Sablasno prazna. Zoe je čekala nekoliko sati da se netko pojavi, ulazila je u sve prostorije, ostavljala poruke naOrthonovu i Mortimerovu mobitelu. Sati su se pretvorili u dane, aposljednje Zoeine nade sve je više nagrizala strašna istina: ostala jesama na svijetu, bez igdje ikoga. Bio je to novi šok koji je Zoemorala pretrpjeti.

Danima je nesretna djevojka lutala sama po kući. Jednoga hladnog jutra, dva tjedna nakon što su McGrawovi nestali, Zoe jenapokon donijela odluku. Svijet nije mario za nju. Hladnjak i ostavabili su prazni, na namještaju se svakoga dana skupljalo sve višeprašine, na zidovima se počela stvarati paučina. Činilo joj se da ju je kuća zarobila i tako postala njezin grob i to ju je saznanje trgnulo. Spakirala je malu torbu s najdražim stvarima koje jesakupila u svom mladom životu: album sa slikama svojih prvihtrinaest godina života, rođendanske čestitke koje su joj roditelji pisali sve do smrti, mirisnu maramu koju je majka rado nosila,očevo teško nalivpero i neobično vreteno njezine bake. S torbom preko ramena, uputila se Pollockovima, ne osvrćući se za sobom.

Kada je Dragomira otvorila vrata, ostala je zabezeknutavidjevši Zoe, onako mršavu i prljavu, koja ju je gledala suznih očiju s crnim podočnjacima. - Gospođo Pollock, oprostite što sam došla kod vas. Ne znam kamo da odem. I u tom trenu djevojka se, shrvana osjećajima, onesvijestila na pragu. Dragomira, koja je nakon događaja u McGrawovu podrumu jedva hodala, pozvala je u pomoć Domdomce. Zoe je bila toliko iscrpljena da nije imala snage biti prestrašenom od ta dvačudna stvorenja. Domdomci su je donijeli u Dragomirin stan i polegnuli na kanape gdje je Zoe iznemogla od žalosti i tuge odmahzaspala.

- Zabluda će uskoro biti popravljena! - reče Domdomac misterioznije no inače. - Molim te, Domdomče, nije trenutak za zagonetke! - opomene ga Dragomira. - Čuvajte se suda punog pogrešaka i zlobe, naša Stara Presvijetla - ipak nastavi stvorenjce. - Velika važnost mora sedarovati mladoj djevojci jer ona ima krv Presvijetlih...Stara Presvijetla namršti obrve pa sjedne na kanape preko putaZoeina. Premda je prekorila Domdomca, duboko u sebi znala je daće ta djevojka iz temelja preokrenuti njihove živote.

Kada se Zoe probudila, Dragomira je sjedila preko puta nje ipromatrala je. Zoe je bilo neugodno, ali u Dragomirinu pogledunije bilo ni trunke neprijateljstva. - Dobar dan, Zoe - reče joj blagim glasom. - Jesi li bolje? Zoe je jedva čujno odgovorila „ne”. Dragomira se nadvila nad nju i nježno je uhvatila za ruku te joj prijateljski šapnula:

- Bojiš se, razumijem te. I mene bi bilo strah na tvomemjestu. Želim ti samo reći da ti neću nauditi, upravo suprotno. Možeš mi vjerovati.

Zoe sramežljivo pogleda Dragomiru. - Možda da mi ispričaš sve od početka? - predloži joj Dragomira. Zoe je isprva oklijevala, a onda su riječi šiknule iz nje. Gušila se u jecajima, sjećanja su bila bolna, ali Zoe je nastavila govoriti. Govorila je i plakala istodobno, nije se mogla zaustaviti, aDragomira joj je milovala ruku uvidjevši tek sada ozbiljnostDomdomčeva upozorenja. - Zoe, znači Orthon McGraw nije tvoj tata? - upita naposljetku Baba Pollock što je moguće opreznije.

- Ne! Moja je baka njegova sestra blizanka. Jednom mi jerekla da se vama mogu obratiti za pomoć ako mi bude potrebna.

Dragomira je bila potresena. Znatiželjno ju je gledala.- Jako vas poštuje. Imam njezine fotografije ako je želite

vidjeti. - Naravno! - reče Dragomira.

Zoe je iz torbe izvadila album sa slikama i pružila gaDragomiri. Ona ga je oprezno uzela u ruke i dok je okretalastranice sve ju je više obuzimala slabost. Pogledavala je čas Zoe, čas fotografije, svakom novom stranicom rasla je njezina smetenost.

- Baka je znala mnogo stvari o svemu, posebno o stijenama idragom kamenju - nastavi Zoe. - Bila je draguljarka. Oduvijek ježivjela s nama jer je obožavala mog oca. Bio joj je sin jedinac. Kadaje umro, znala sam da je svu energiju usmjerila na ljubav premameni. Često smo se morale suzdržavati od plača kako ne bismo još više rastužile jedna drugu i teško nam je bilo praviti se da smojake. Ja sam izgubila roditelje, a ona sina jedinca.

- To je strašno - šapne Dragomira. - Ovo na fotografijama jetvoj tata? - upita je pokazujući joj jednu stranicu albuma.

-Da.- Bio je jako lijep.Dragomira je neko vrijeme promatrala fotografiju sa

Zoeinim ocem. Namrštena čela, problijedjela je od nevjerojatne pomisli koja joj je prošla glavom. Očiju i dalje uprtih u fotografiju, rekla je drhtavim glasom:

- Htjela bih te nešto pitati, Zoe. Kako se zvao tvoj otac? Iznaš li kada se rodio? - Tata je rođen 29. ožujka 1953. i zvao se Jan Evanvleck. Na te se riječi Dragomira snuždila na svom kanapeu. Te informacije pogodile su je kao grom iz vedra neba i prouzročile joj vrtoglavicu pomiješanu s potisnutim patnjama i tajnama starim više odpedeset godina.

Zoe je u međuvremenu saznala za veze koje je spajaju s Pollockovima i zašto je Oksa bila tako neprijateljski raspoloženaprema njoj. Sada više ništa ne može razdvojiti rođakinje, koje veže komplicirano obiteljsko stablo Pollockovih i McGrawovih i velikauzajamna privrženost. No nije bilo lako zadobiti Oksino povjerenje.Zoe se teško nosila s neprijateljstvom koje joj je pokazivala Oksa, akoje je nakon otrovanog sapuna od kojega se Marie razboljela, bilojoš jače. Ali Oksa je bila pametna. Ubrzo je shvatila da je Zoe bila

samo igračka u Orthonovim rukama. Premda iz različitih razloga, Mlada Presvijetla i ona jednako su mrzile Izdajnika Orthona. Kakojoj je sada nedostajala. Otkad je Oksa uslikovljena, Zoe se osjećala lako osamljeno. Zoe se u sjećanju malo-pomalo vratila na baku. Mislila je da je mrtva, a sada ipak ima šanse ponovno je vidjeti živu. No ta jemogućnost nakon Domdomčeve najave bila poljuljana. Zatim joj se pred očima ukazalo Leomidovo lice. Kratko ga je poznavala, ali već ga je toliko voljela. Za njim su izvirala ostala lica: Pavel, uvijek takonesretan i tako drag; Abakum, Čovjek-Vila, onaj koji sve zna i razumije; Gus, njezin prijatelj. Gus, za kojega kuca njezino srce.Potpuno. Bez ostatka. A on je zaljubljen u Oksu, premda to ni samne zna. No ona je sigurna. Uostalom, tko može ne voljeti Oksu?Iznenada su joj Domdomčeve riječi zazvonile u ušima: „Jedan uslikovljeni Spašavaj-Se-Tko-Može napustit će život”, reklo je stvorenje. Zoe se zatekla kako sama sebi postavlja pitanje: ako biona morala odabrati, za koga bi se odlučila? U tom je trenutku osjetila spasonosnu prazninu koja je ovladala njome i spriječila crne misli. Sklupčala se u fotelji i pokušala ravnomjerno disati.

34.Otok u Hebridskome moru - U svakom slučaju mi im sada ne možemo pomoći! - reče iznenada Naftali i pusti Bruneinu ruku. - Nemoćni smo. Dragomira poskoči. - Zato moramo sve učiniti kako bismo ovdje imali što manje gubitaka! - nastavi visoki Šveđanin dok mu je iz kristalno zelenih očiju sijevao bijes. - Zlo je učinjeno, prijatelju - primijeti Dragomira rezignirano.

Naftali je ustao i stao pred nju.- Gdje je nestala Dragomira koju poznajemo? - zagrmi. - Što

se dogodilo s borbenom Presvijetlom, punom poleta isamopouzdanja, koja nam treba otvoriti edefijske Dveri? Ti se nepredaješ tek tako!

Dragomira je teška srca gledala male Filigranke koje su bezprestanka radile na njezinoj ranjenoj ruci. - Što možemo? - reče ona ustajući.

- Najprije se moramo uvjeriti da je Marie dobro - odgovoriNaftali. - Alarmito se vratio iz inspekcije s Hebridskog mora?

- Još ne. - Doći će - umiri je naočiti Šveđanin. - Znam već što će nam reći o Marie jer Izdajnici ne mogu riskirati i mučiti je. Mislim da će nas uskoro kontaktirati, to je sigurno. Marie će im služiti kao taokinja kako bi od nas dobili ono što traže.

- Sliku... - promrmlja Dragomira.- Razmislimo - nastavi Naftali. - Što je Izdajnicima

najvažnije? Koji je njihov krajnji cilj?Dragomira, Brune i Jeanne razmišljale su neko vrijeme, a

onda jednoglasno rekle: - Ući u Edefiju!

- Upravo tako! - potvrdi Naftali. - A što, odnosno tko imtreba da im to uspije? Oksa! Samo ona može otvoriti Dveri, a njima

je samo to važno. Oksa im treba kao ključ. A to dokazuju i brojni pokušaji njezine otmice. Pogledajmo istini u oči: slika je samo način da se domognu naše Mlade Presvijetle. Zahvaljujući tebi, Dragomira, slika je na sigurnom. Tamo mora ostati pod svakucijenu. Oprosti na pitanju, ali jesi li sigurna da je ne mogu pronaći? - Sigurna sam! - reče Dragomira. - Iskreno, u ovome trenutku ni ja ne znam gdje se nalazi. Četvero Spašavaj-Se-Tko-Može zbunjeno su je pogledali. Je li poludjela? Je li posenilita? Naftali je skupio oči i zabrinuto nabrao čelo, ali onda se na njegovu licu pojavi širok osmijeh. - Imaš tajnog pomagača! - reče on s olakšanjem. - O, kako mi je drago da si ponovno u punoj formi! - Vrlo lukavo - reče Brune. - Tvoje neznanje najbolja je zaštita, bravo!

Dragomira se nasmije i odmahne rukom.- Ovo je moja teorija - nastavi Naftali. - Kao i mi, Izdajnici

moraju čekati da se Oksa odslikovi, što znači da je sada izvan njihova dohvata. Ali kada se to dogodi, poslužit će se s Marie kako bi nas ucijenili dok ih Oksa ne odvede do Dveri, odnosno dok ih neotvori.

- Zaboravljaš na to da ih Oksa sama ne može otvoriti! -primijeti Dragomira. - Nama za to treba medaljon, a IzdajnicimaČuvar Apsolutnog Smjerokaza. - Točno! - prizna Naftali. - Lopta je kod njih jer s Marie imaju znatnu prednost u odnosu prema nama. Hoćemo li se suprotstaviti njihovim molbama? Bojim se da nećemo, a i ti to dobro znaš. U jednom ćemo trenu morati popustiti. Ili barem učiniti ustupke. - Osim ako prije ne oslobodimo Marie - začuje se tihi Zoein glas. - Osim ako ne oslobodimo Marie - potvrdi Naftali kimajući glavom. - Ali to je sada nemoguće! Nemamo dovoljno snage! - vikne Jeanne.

- U pravu si - složi se Naftali. - Moramo se strpjeti dok senaši prijatelji ne vrate iz slike. Zajedno smo jači. U međuvremenu moramo biti još oprezniji jer se s Izdajnicima nikada ne zna. Bolje

da se pripremimo na to da će sve učiniti kako bi se dokopali slike prije odslikovljenja umjesto da se uzdamo u njihovo strpljenje.

- Nema šanse da im to uspije! - vikne Dragomiraslavodobitno.

Naftali se okrene prema njoj i suzdržanije kaže:- Oprez, Dragomira! Sjeti se: podcijeniti neprijatelja može

biti fatalna pogreška. Pogotovo jer su već pokazali da su spremni na najgore - reče on mrka pogleda.

Dragomira se zbuni i spusti glavu. Naftali je bio u pravu.- Hej! Vidite tko nam stiže! - vikne Zoe.

Krenula je prema prozorčiću i otvorila ga zadihanom Alarmitu koji je kucao na staklo. Mali stručnjak za orijentaciju stao je na klimav stolić i umorno odahnuo. Zoe mu je pružila čašu vode veličine napršnjaka. Ispio je naiskap i smirio dah dok ga je djevojka mazila po malim leđima zgrbljenim od dugog puta koji je prevalio. - Oooo, ova masaža je blaženstvo! - mrmljao je njišući se desno-lijevo.

- Alarmito, jesi li vidio Marie? - uputa Dragomira nestrpljivo.- Alarmito Stare Presvijetle javlja se na dužnost! - vikne

stvorenje. - Šesto četrdeset jedan kilometar razdvaja ovu kuću od mjesta gdje je locirana majka Mlade Presvijetle, na otoku uHebridskome moru, na kojem sam već bio. Prešao sam petnaest kilometara od obale do otoka na ribarici s Izdajnicima, zatim desetkilometara na leđima simpatične foke i zadnji kilometar plivajući u moru temperature petnaest stupnjeva Celzijevih. Kada sam stigaona otok, prešao sam sedamsto četrdeset tri metra do nastambe u kojoj se nalazi Marie Pollock. Ta nastamba ima velike proporcije.Dvadeset dva metra dužine i deset metara širine. Sastoji se odvisokog prizemlja, kata i dvaju podruma iskopanih u stijeni, ukojima sam vidio najmanje četiri laboratorija. - Dva podruma? -začudi se Brune. - Da - potvrdi Alarmito. - Prvi je podrum veličine prizemlja, a drugi se nalazi ispod njega. Nisam dobro mogao procijeniti veličinu drugog jer nisam uspio ući u njega. Ali prema mojoj procjeni, on bi trebao biti dvaput veći od prvog. - To je golemo! - reče Naftali.

- Broj ljudstva je velik - nastavi Alarmito. Uspio sam nabrojitidvadeset osam osoba koje prebivaju ondje, plus majka MladePresvijetle.

Dragomira se namršti. - Dvadeset osam? - vikne u panici. - To znači da su Orthon i Mercredica uspjeli oformiti pravu četu. Znaš li, Alarmito, jesu li svi ti ljudi Spašavaj-Se-Tko-Može?

- Da, Spašavaj-Se-Tko-Može i njihovi potomci! - odgovoriAlarmito. - Vidio sam Mercredicu de La Fuente i njezinu kćer Catarinu, Gregora i Mortimera McGrawa... - Mortimer! - vikne Zoe u čudu.

- Da, kao i Lukasova dva sina i tri unuka. - Čekaj, čekaj - prekine ga Naftali rukom. - Hoćeš reći Lukas, veliki mineralog iz Edefije? - Glavom i bradom! - reče Alarmito.

- Poznajete ga? - upita Zoe. - Naravno! - uzdahne Naftali. - Lukas je bio veliki stručnjak za minerale dok smo bili u Edefiji. Ako se dobro sjećam najviše se bavio energetskim potencijalom kamenja iz Gorioka, zar ne,Brune?

Brune potvrdno kimne.- Bio je i veliki poklonik kristalokemije - prisjeti se ona. -

Lukas je bio pravi Čvrstoruki. Imao je sve karakteristike tog plemena, ali deset puta izraženije. Tu najviše mislim na njegovuambiciju, zbog koje su se neki suprotstavili vladavini Presvijetle. Nezaboravljam pritom da sam i sama Čvrstoruka, kao i moj suprug, kao i vas dvije pomalo, Jeanne i Zoe. To ću pleme cijeniti dok sam živa, ali neću zaboraviti njihovu odgovornost za Veliki Kaos koji je uništio Edefiju. I to zbog ljudi poput Ociusa. I Lukasa.

- Je li bio opasan? - upita Zoe. - Vrlo opasan! - odgovori joj Brune. - Barem kada je počeo Veliki Kaos. Lukas je tada pokazao svoju pravu narav i neki su zbognje platili životom.

Brune spusti glavu i utone u misli. - Sada bi trebao imati više od devedeset godina - reče Dragomira.

- Devedeset tri godine, četiri mjeseca i petnaest dana točno! - javi se Alarmito. - Sinovi mu se zovu Hektor i Pjotr, imaju pedeset dvije i četrdeset devet godina. Pjotr ima tri sina koji stanuju na otoku, Kaspara, Konstantina i Oskara. Napominjem daje to isti Oskar koji je bio u vašem stanu zajedno s Catarinom iGregorom, Stara Presvijetla. - Mlada generacija spretno kroči stazama svojih predaka! - promrmlja Dragomira ironično. - Jesi li prepoznao ostale Izdajnike, dragi Alarmito? - Dao sam sve od sebe, ali iz straha da će me otkriti i zatočiti bio sam prisiljen poduzeti mjere opreza koje su spriječile detaljniju inspekciju. Uspio sam čuti Goranovu kako stenje u jednoj prostoriji u podrumu. Zatim sam vidio Ljigavca i jednog Glasnogrlog koji jekopao po Memoteci Arhiva Presvijetlih.

- Zanimljivo! - vikne Naftali. - Je li to možda bio Agafon?- Imate dobar nos! - odgovori mu Alarmito. - To je bio

Agafon, danas ima osamdeset devet godina, osam mjeseci idvanaest dana. - Mnogo nas je izbačeno iz Edefije - primijeti Dragomira. - Puno više nego što sam mislila.

- Prema onome što sam uspio saznati - nastavi Alarmito -Agafon se nakon prelaska Dveri našao u Finskoj. Danas živi najednom otoku u Hebridskome moru sa svoje dvije unuke, blizankepo imenu Annikki i Vilma, koje imaju dvadeset osam godina isedamnaest dana. To su, Stara Presvijetla, informacije do kojihsam došao. A Marie Pollock sam locirao u petoj sobi na prvomekatu, lijevo od središnjeg hodnika, gledano s južne strane zgrade.Odvažio sam se na to da je posjetim u njezinoj sobi.

- Kako je? - upita nestrpljivo Dragomira.- Izdajnici je tretiraju dobro, soba je velika. Nažalost, Robiga

Nervoza i dalje uništava njezin živčani sustav. Ali vidio sam kako joj Agafonova unuka Annikki, koja je bolničarka, daje injekciju Crvikuluma, što dobro djeluje na bolesnicu. Annikki se dobro brineo njoj jer zna da je ona majka Mlade Presvijetle i to poštujepremda je Izdajnica. Ipak, dobra njega ne pomaže protiv briga:

majka Mlade Presvijetle pati zbog pritvora i nedostatka novosti osvojim bližnjima. Alarmito se ponovno počeo ljuljati uznemiren tim svježim sjećanjima. - Kada sam vidio njezinu patnju, odlučio sam riskirati i doći do nje. Čekao sam dva sata i četrdeset tri minute da Annikki izađe pa sam se ušuljao u sobu. Majka Mlade Presvijetle bila jepresretna što me vidi. Opisao sam joj poziciju na kojoj se nalazi irekao da će Spašavaj-Se-Tko-Može uskoro doći osloboditi je. Rekla mi je da se čuvate Izdajnika i da nište ne riskirate. Onda se Annikki vratila i ostala u sobi. Morao sam se sakriti ispod kreveta i čekati jedan sat osamnaest minuta i tri sekunde da pobjegnem. To samuspio skočivši u dimnjak i penjući se kroz zadimljenu cijev pet metara i četrdeset tri centimetra na temperaturi od pedeset dva stupnja. Trebalo mi je petnaest sati i dvanaest minuta da se vratimu London, na Bigtoe Square, koristeći se raznim prijevoznim sredstvima: galebom, dupinom, brodom, stočnim prijevozom, golubom i turističkim autobusom. Nadam se da će moje izvješće biti od koristi Staroj Presvijetloj i njezinim prijateljima.

- I te kako, dragi Alarmito - potvrdi mu Dragomira i nasloniglavu na naslon fotelje. - I te kako.

35.Mutni obrisi

Nakon Alarmitova izvješća, Zoe je bila preuzbuđena da zaspi. Znala je, doduše, da Izdajnici dobro postupaju s Marie i dasve čine kako bi joj olakšali fizičke tegobe. U svakom slučaju, to je u njihovu interesu jer ako Marie umre, izgubit će jedino sredstvo za ucjenu. Ono što je u polumraku sobe mučilo Zoe bile su najnovije vijesti o Mortimeru. Alarmito nije rekao puno, ali i sam juje spomen njegova imena uznemirio. Nekoliko joj je mjeseciMortimer bio i više od obična rođaka: unatoč urođenoj drskosti i mržnji koju je gajio prema Pollockovima, prema njoj se odnosiokao brat i pružao joj veliku utjehu u mjesecima nakon smrtiroditelja. Čim je stigla kod obitelji McGraw, oni su bili dobronamjerni i brižni prema njoj. Potpuna suprotnost onomukako su se prikazivali drugima! „Idi u svoju sobu, Zoe. Ne brini se.Odmah ću doći”. To su bile njegove posljednje riječi, koje je izgovorio kroz suze. Plakao je, a nije ni čudo, jer mu je otac upravo bio nestao u oblaku prašine pred njegovim očima. No usprkos obećanju, dječak nikada nije došao u njezinu sobu. Pobjegao je, ostavivši je bez ikakva objašnjenja. Je li mu zamjerala? Malo.Mogao ju je povesti sa sobom, sigurno bi mu bila od koristi. Noumjesto toga, Zoe je sada živjela kod Pollockovih. Sudbina se lijepopoigrala s njom: svi su je prihvatili i ona se osjećala ravnopravnim članom te nevjerojatne obitelji. A Pollockovi su bili dragi i pažljivi, više negoli je to očekivala kada je tek stigla na Bigtoe Square. No sve njihove kvalitete nikada neće moći nadomjestiti obitelj koju je izgubila. Mislila je na baku. Ako je nekim sretnim slučajem ponovno vidi, kako će se Memora ponašati? I hoće li svoju ljubav okrenuti prema Leomidu, svojoj izgubljenoj ljubavi, jednom odstupova obitelji Pollock? Ili će pak njezino srce pripasti Mortimeru, sinu njezina brata blizanca, vođe Izdajnika? Više no ikada Zoe je osjećala teret svog dvostrukog podrijetla zbog kojega je bila

podvojena više negoli se to činilo. U njezinu tijelu kolala je krv Presvijetle, Čvrstorukih i Krozazida, a ta ju je mješavina dovodila u velike sumnje. Koji je od ta tri dijela u njoj najizraženiji?

U glavi joj je vladao kaos. Mislila je na Ociusa, glavnogIzdajnika zbog kojega je uništena Edefija, i klan Presvijetlih. A taj ječovjek bio jedna strana njezine obitelji. Na drugoj strani obiteljskog stabla nalazila se Malorana, neoprezna Presvijetla. Zoezbunjeno uzdahne. Koje je njezino mjesto u toj priči i postoji li ono uopće? Ako da, je li ono na strani Leomida ili Mortimera? Mora li zaista odabrati jedan tabor? Prevrtala se nervozno po krevetu,zbacila sa sebe poplun i okrenula se na trbuh. Valjda će u danom trenutku srce odlučiti. A do tada će ovako patiti. Zoe glasno zijevne. Glavom su joj prolazile čas jezovite, čas sretne slike, a zatim joj se pojavilo tužno Gusovo lice. Napola je otvorila oči i lutala negdje između jave i sna. Znala je da je Gus poput nje. Unatoč njihovu različitu podrijetlu, oboje su ih mučile mračne tajne zbog čega su patili i bili nesigurni. Taj manjak samopouzdanja nagrizao je Zoeino srce. Pognula je glavu i prepustila sedogađajima ne otkrivajući što se sve krije u dubini njezine duše. Jer ništa se neće srediti sve dok ona ne prihvati svoje podrijetlo. Iznenada su je proželi trnci, kao da joj je leđima prošao hladan vjetar, i Zoe se naježila. Zatvorila je oči, izmoždena crnim mislima. I zato Zoe nije vidjela neobičnu siluetu koja se upravo odvojila od nje i nestala kroza zid u mrklu noć.

Nekoliko kilometara od Bigtoe Squarea i Zoe, MerlinPoicasse trznuo se na krevetu i zbunjeno gledao oko sebe. Imao jeneugodan osjećaj da je netko u sobi. Upalio je svjetiljku i namrštena čela promotrio sobu. Nigdje nikoga... Ugasio je svjetlo i legao. Po drugi put prošli su ga trnci, ali slabije nego maloprije.Pogledao je budilicu na noćnom ormariću: deset sati i deset minuta. Uzdahnuo je, ponovno se ispružio na krevetu i pokrioprekrivačem. Nekoliko minuta poslije spavao je snom pravednika.

Muškarac je prošao kroza zid i kružeći pogledom promotrio polumračnu sobu. Prišao je krevetu mlade djevojke u potpunoj

tišini, a njegovo jedva vidljivo tijelo lebdjelo je iznad poda. Vršcimaprstiju pomilovao je Zoeinu ruku koja je zadrhtala od ledenogdodira. Muškarac je na trenutak zastao. Djevojka se okrenula panapola otvorila oči. Ostala je tako trenutak, zamišljeno gledajući u daljinu. Ulična rasvjeta prodirala je u sobu kroza zavjese uronivši sobu u mliječnu svjetlost koju je toliko voljela. Pogledom je prešla preko sobe i zaustavila se na neobičnom obliku uz njezin krevet. Nešto nalik na ljudsku siluetu mutnih obrisa. Je li to duh?Halucinira li? Znala je da bi sada najlogičnije bilo da zaurla iz petnih žila i iskoči iz kreveta. No nije se bojala, a to ju je čudilo više od same prisutnosti tog nejasnog lika. Stisnula je oči i ponovno ih širom otvorila kada je vidjela da se obličje približava i stavlja joj svoju mutnu ruku na čelo. - Profesore? - reče ona zbunjeno. - Vi ste?

Ledeni val prostrujio joj je mozgom i proširio se odatle usvaku poru njezina tijela. Prije negoli je ponovno usnula, Zoe jepomislila na to kako bi se zaklela u to da je upravo vidjela zlobanosmijeh mrtvog profesora McGrawa.

36.Laži i iznenađenja na

bacanjeZoe i Dragomira hodale su ruku pod ruku prema školi. Zoe

se užasavala prvog dana škole nakon praznika. Nervoza je bilamanja nego lani kada je tek krenula u novu školu, no ipak je jedvačekala da taj dan završi. Zabacila je svoju riđu kosu preko ramena i popravila kravatu školske uniforme te se pokušala smiriti. NiDragomiri nije bilo ništa lakše. Toliko bi voljela da su Oksa i Gusodslikovljeni prije početka nastave... Čekala je do posljednjeg trena kako bi obavijestila gospodina Bontempija, ravnatelja školeSt. Proximus. Službeno objašnjenje bilo je to da su njih dvoje nadrugom kraju svijeta ostali prikovani uz krevet zbog neke egzotične zarazne bolesti i njihov bi prerani povratak mogao imati fatalneposljedice. Srećom, gospodin Bontempi bio je slab na Dragomiru i svaki put kad bi je vidio ona ga je sve više očaravala. Čim ju je vidio na školskom dvorištu požurio joj je u susret. - Draga gospođo Pollock, moje poštovanje! - uzvikne on i poljubi joj ruku ukrašenu prstenjem. - Kako ste? I kako našibolesnici?

- Bolje su, hvala na pitanju - odgovori Dragomira i prijateljskise nasmiješi. - Ali još uvijek nisu spremni vratiti se kući ni krenuti u školu. - Nadajmo se da će se uskoro vratiti! - reče ravnatelj. - A gdje su točno? Rekli ste mi, ali pamćenje me baš ne služi. Znate, kolateralne štete starenja - reče on smiješeći se. - Oh, da, to mi je dobro poznato! - reče Dragomira uz šarmantan osmijeh. - Nisam ni ja pošteđena. Nego, dok ne zaboravim vaše pitanje, ili odgovor, Oksa i Gus su u maloj bolnici u

Kota Kinabalu na Borneu. Moj sin Pavel i Pierre Bellanger su snjima. - Odlično - reče gospodin Bontempi.

Zatim se okrene prema Zoe i nastavi: - Gospođice Evanvleck, vi ćete dakle pomoći prijateljima da nadoknade propušteno? - Naravno - reče Zoe. - Možete računati na mene. - Divno! Vrlo ste ljubazni gospođo Pollock što se dopratili ovu mladu damu danas!

Dragomira se nakratko zbunila što je samo Zoe primijetila. - Možda ne znate, ali Zoe je moja nećakinja! Zoe Evanvleck? Nećakinja Dragomire Pollock? Gospodin Bontempi zna samo daje ona nećakinja profesora McGrawa! Na trenutak je ostao zatečen, te namrštena čela pokušao spojiti dijelove koji su mu promaknuti. - Zaista? Nisam znao! - reče on smeteno. - Dakle, profesor McGraw bio je član vaše obitelji? - doda on nesigurnim glasom. Prekrižio je ruke na prsima, začuđen što je tek sada pohvatao veze između Pollockovih i McGrawa. Nikada nije previše volio tog mračnog i ciničnog čovjeka koji je maltretirao učenike i kolege. Istina, bio je izvrstan profesor matematike, fizike i kemije,sa svjetskim referencama, ali u njemu je bilo nečega što je gospodina Bontempija odbijalo. Nitko nije bio sretan kada je čuo za njegovu smrt u prometnoj nesreći nekoliko mjeseci prije, ali nitko baš nije ni pretjerano žalio za njim. Ravnatelj je ponovnopogledao Dragomiru koja je blistala od ljepote u jantarno svilenojhaljini. „Ova je žena čista suprotnost McGrawu”, pomisli Bontempi. A Dragomira, kao da mu čita misli reče:

- Da, daleki rod. Nismo bili u kontaktu. Nismo imali mnogotoga zajedničkog, znate - objasni. - Ali, recite, nije li ono gospođica Crevecoeur ondje? Gospodin Bontempi okrene glavu. Čim je ugledao dražesnu ženu kako nasred dvorišta razgovara s nekolicinom učenika, lice mu se ozari. - Čini se da je dobro! - reče Zoe, sretna što vidi profesoricu povijesti i geografije.

- Da. Zahvaljujući ljekovitim pripravcima vaše prekrasne tete! - reče gospodin Bontempi i nježno primi Dragomiru za ruku. - Vječno sam vam zahvalan na svemu što ste učinili za Benedicte, gospođo Pollock. Više nikada neću sumnjati u moć biljaka. Pred vama stoji najgorljiviji zagovornik alternativnemedicine! - doda kroz smiješak. - Oh, vrijeme je da se uputim napozornicu! Učenici čekaju. Moj naklon, gospođo Pollock, doskora, gospođice Evanvleck. Naklonio im se i popeo na pozornicu. Zoe je ispitivački pogledala Dragomiru. - Nisam znala da si njegovala gospođicu Crevecoeur!

- Pa nisam tu nesretnu ženu mogla ostaviti u takvom stanju!- vikne Dragomira i snažno zatrese glavom, tako da su joj naušniceu obliku ljuljački zazvečale na ušima. - Ponudila sam se pomoći gospodinu Bontempiju i on je to prihvatio, doduše u početku je bio dosta skeptičan. Ali kao što vidiš, vrlo je brzo promijenio mišljenje! - Sjeća li se ona... svega? - upita Zoe pomalo u strahu od toga da bi se dobra profesorica mogla sjetiti stravičnog napada McGrawa.

- O, Bože, nikako! - vikne Dragomira prestravljena od tepomisli. - Recimo da joj je sjećanje ograničeno na određenu epizodu.

Zoe se nasmije.- Što je, draga? - upita je starica.- Nikada nisam vidjela da netko...Zoe zastane.- ... tako dobro laže? - nastavi Baba Pollock. - Znam, znam.

No vjeruj mi da nisam ponosna na to. Ali što se može, laži su dioinstinkta za preživljavanje kod Spašavaj-Se-Tko-Može. Da nitko odnas nikada nije lagao, naša bi zajednica već davno nestala. - U svakom slučaju dobro si se pripremila za razgovor!

- Za sposobnost anticipiranja pitanja koja netko možepostaviti, kao i za laži, nužan je dar - zaključi Dragomira. - Hajde, draga moja, pridruži se prijateljima, čekaju te. Gospodin Bontempi također je bio dobro pripremljen: Zoe će ići u isti razred s prijateljima Merlinom i Zeldom. Bila je sretna

zbog toga, katkad se osjećala tako osamljeno. A u osmi razred Vodika ići će i Gus i Oksa kada se oporave od tropske bolesti, kako je navijestio gospodin Bontempi. Nažalost, među učenicima tog razreda našlo se i ime Hilde Richard, Primitivke, kako ju je Oksaprozvala, i to je razljutilo Merlina.

- Užas!Dok je negodovao, pogled mu je privukla Dragomira koja je

stajala postrance, naslonjena na golem kip anđela. Oksina baka diskretno mu je mahnula i blago se nasmiješila. Otkad mu jepovjerila začaranu sliku, izbjegavali su bilo kakav kontakt kako bi sačuvali svoju tajnu. Dragomira je bila pod budnim okom Izdajnika, a i Merlina su pratili. I on je to znao jer nakon što je sakrio sliku uBig Ben, njegova je kuća bila okrenuta naglavačke. Svaka je soba premetnuta, ali ništa nije ukradeno. Čak ni novo računalo! Pa ni novčanica od dvadeset funta ostavljena na stoliću! I Merlin je odmah znao da nije riječ o običnoj provali. Naježio se od te pomisli. Samo da Oksa izađe iz te grozne slike! - Bok, Merline! - začuje iza sebe glas. Okrenuo se i našao oči u oči s Hildom Richard. Drska i bezobrazna djevojka toliko se promijenila da je Merlin ostao paf! - Pustio si kosu? - nastavi ona skenirajući ga od glave do pete. - Dobro ti stoji! Dobri praznici? Merlin ju je začuđeno promatrao: djevojka od koje su svi bježali bila je, doduše, i dalje krupna i zdepasta, ali iz nje je zračilo nešto ženstveno. Njezine male oči kao da su izgubile zloću, a još ih je i namazala plavim sjenilom. Gledala ga je pomalo zavodnički.

- Ovaj... da, hvala! - odgovori Merlin smeteno.Djevojka mu se nasmiješila i on se još više zbunio. Prvi put

gledala ga je tako prijateljski! Okrenula se na petama i udaljilazabacujući bokove, a suknja školske uniforme lepršala je oko nje. - Što je ovo? - vikne Zelda popravljajući kravatu. - Hilda Richard postala je prava dama! Praznici su joj stvarno dobroučinili! Zoe i Merlin su je pogledali, iznenađeni sarkastičnim tonom inače uvijek susretljive prijateljice. - Pazi, vraća se! - šapne Zelda i namigne Merlinu.

Merlin je pocrvenio kao paprika i spustio pogled. - Jesi li vidio, Merline? - obrati mu se Hilda trudeći se biti pristojna. - U istom smo razredu i razrednica nam je gospođica Crevecoeur, to je super, zar ne?

Zelda se nije mogla suzdržati od toga da ne prasne u smijeh,i Hilda je prezirno pogleda. Merlinu je pak bilo užasno neugodno.

- Da, super - promrmlja. - Dobro, vidimo se! - veselo će Hilda izazivački pogledavši dvije djevojke.

Naglim pokretom namjesti ruksak na ramenu i ostavi trojeprijatelja u čuđenju.

- Srcolomac! - vikne Zelda Merlinu.- Poštedi me svojih komentara! - odgovori Merlin crven u

licu. - Ja nemam ništa s tim! Hajdemo u učionicu, nećemo valjda pustiti da nas gospođica Crevecoeur čeka!

37.Zoeino rastrgano srce

Zoe, Zelda i Merlin uspinjali su se po veličanstvenom stubištu u učionicu na prvome katu. Ispred njih hodala je nova Hilda Richard, djevojka koja je prošlih godina maltretirala svoješkolske kolege i čija je preobrazba sve začudila. Čini se da je gotovo s podmetanjima noge, naguravanjem i zlobnimprimjedbama. Svi su se radovali zbog te nagle promjene nekadnajopasnije djevojke u školi, ali ipak je valjalo biti na oprezu, jerovo je predobro da bi bilo istina - Hilda tek mora dokazati da sezaista promijenila i svi su to čekali. A najviše Merlin.

A nije se samo Hilda Richard promijenila: praznici su izgledadobro učinili i Zeldi. Sramežljiva i nespretna djevojka koja se svega bojala, narasla je nekoliko centimetara, ali što je bilo još važnije,zadobila je i samopouzdanje. Kada im je profesorica rekla da mogusjesti kako žele, učenici su se sjurili prema klupama kako bi zauzeli željeno mjesto, a Zelda se požurila prema klupi koju je odabraoMerlin. Kladio bi se da se pritom nije libila izgurati ostale. „Što ju jespopalo?” pitao se dječak. Jesu li to znakovi puberteta? Samo je Zoe ostala ista: sramežljiva, blaga, tužna. Vidio je razočaranje na njezinu licu kada je Zelda dograbila mjesto pokraj njega. Tužno jojse nasmiješio, a ona mu odvratila smiješkom u kojem nije bilo ninajmanje osude. Zatim je sjela sama u prvi red i sva se stisnula usebe. Merlinu je bilo žao i baš joj se spremao nešto reći kada osjeti kako ga netko lupka po ramenu. Okrenuo se i ugrizao za usnu.Hilda Richard, naravno. - Znaš li gdje su Babuška i njezin tjelesni čuvar? - upita ga tihim glasom. - Navodno su bolesni?

- Ona koju zoveš Babuška moja je najbolja prijateljica, samoda znaš! - odgovori joj Merlin smjesta. - Hej, pa nisam mislila ništa loše! - reče mu bivša Primitivka. - Samo se brinem!

- Da, sigurno - promrmlja Merlin, iznenada manje uvjeren unjezinu čudnu promjenu.

- Pa što je? Babuške su baš slatke! - Tišina, molim! - oglasi se gospođica Crevecoeur.

Merlin se okrene, sretan što više ne mora razgovarati snapornom kolegicom. - Ponajprije bih vam željela reći koliko se radujem tomu što vas ponovno vidim - reče profesorica. - Zahvaljujem vam na svim dobrim željama i darovima koji su mi značili više negoli možete zamisliti. Ono što sam proživjela ostaje zagonetka, ali odlučila sam okrenuti novu stranicu i zato sam danas s vama ovdje. Ja sam vašarazrednica i želim vam i ove školske godine puno uspjeha.Pomagat ću vam koliko god budem mogla. Nekoliko se učenika zahvalilo, sretno zbog nove razrednice koja se toliko razlikuje od ciničnog McGrawa. - Dobro! - reče ona veselo. - A sada na posao. Za početak ćemo se po običaju predstaviti, i molim vas da svatko kaže kako je proveo praznike, u redu?

Zoe je iz prve klupe jednim uhom slušala kolege. Njezinapozornost bila je usmjerena na profesoricu. Gospođica Crevecoeur sjedila je za svojim stolom. I dalje je bila mršava i mladolika kaonekada. Samo joj je lice odavalo ono što je proživjela: oko očiju su joj se pojavile sićušne bore i oči joj više nisu bile onako vedre i vesele. Vratila se u školu fizički netaknuta, ali Zoe nije mogla zaboraviti prizor profesorice koja se u razderanoj haljini iraščupane kose bacakala po hladnoj vodi u fontani i pjevala dječje pjesmice. A još je manje mogla zaboraviti da je njezin praujak,Orthon McGraw, odgovoran za taj bešćutan napad. Je li znala za rodbinske veze koje su spajale Zoe i McGrawa? Naravno da jest. Aličinilo se da joj to ne zamjera. A kako bi i mogla? Zoe je znala što se dogodilo, ali gospođica Crevecoeur nije imala ni najmanju ideju! Sve je zaboravila. Mislila je da je njezin neugodni kolega stradao uprometnoj nesreći. Zoe je izgubila skrbnika i to je to. Kako čudno. Svi su mrzili njezina praujaka, ali on nije bio samo zli profesor iokrutni Izdajnik. Zoe je znala da je on bio dobar čovjek koji joj je

širom otvorio vrata svoga doma. Nije mogla vjerovati u to da je onna bilo koji način umiješan u Uslikovljenje njezine bake. Gatarka se sigurno prevarila. Svi su se prevarili. Suznih očiju, ugrizla se za usnu do krvi dok je bila zadubljena u te misli. Profesorica ju je ponovnopogledala, a ona se strese kao da joj je na licu mogla pročitati brige. Gospođica Crevecoeur dobronamjerno joj se nasmiješila. No Zoe je prepoznala i dozu samilosti u osmijehu što ju je još višerastužilo: ponovno je pobudila samilost kod nekoga tko u grubimcrtama zna njezinu priču. Uzvratila je osmijeh profesorici stisnutih šaka, frustrirana i povrijeđena. - Vi ste na redu, gospođice Beck! - reče profesorica. No tek što je izgovorila te riječi, gospođica Crevecoeur problijedi i pogled joj se zamagli. Uhvatila se rukama za rub stolatako snažno da su joj šake pobijeljele. - Zovem se Zelda Beck - počne Zelda i uspravi se na stolici odlučno gledajući profesoricu. - Volim čitati, učiti strane jezike, slušati elektroničku glazbu i trčati. Ovoga ljeta bila sam u Muzeju zrakoplovstva i svemirskih istraživanja. Bilo je super, tamo se možedoznati svašta o povijesti svemira. - To je istina - reče smeteno gospođica Crevecoeur. - Hvala, gospođice Beck, gospođice Evanvleck, molim vas... Da je mogla, Zoe bi najradije ispričala istinu o sebi: „Zovem se Zoe Evanvleck, volim povijest, pogotovo naroda Unutrašnjihkojima i sama pripadam. Ovoga ljeta vidjela sam kako mojusestričnu i djeda usisava začarana slika koja je zatočila moju baku za koju sam mislila daje umrla i mog najboljeg prijatelja koji misilno nedostaje.Inače svaki dan treniram kako bih usavršila svoje moći. Mogu prolaziti kroza zidove, htjela bih srušiti rekord u trčanju na sto metara i znam levitirati u svojoj sobi.” Žudjela je za tim da svimakrikne u lice ono što proživljava. Bi li joj bilo lakše? Ne bi, znala jeto. Tako je zatomila u sebi taj poriv koji ju je gušio.

- Zovem se Zoe Evanvleck - odgovori ona razdražljivo. -Volim povijest, magična stvorenja i biljke te fantastične priče. Ljeto sam provela s praujnom, brinule smo se o životinjama njezinanajboljeg prijatelja koji je otputovao na odmor.

- Odlično, hvala, gospođice Evanvleck! - nasmiješi joj se gospođica Crevecoeur. - A sada vi, gospodine Forster...

Kada se oglasilo zvono za odmor, Zoe je skočila kao pogođena strijelom i pojurila do zahoda. Zaključala se u jednoj kabini i leđima se naslonila na vrata. Bila je na rubu živaca a da ni sama nije točno znala zašto. Ili bolje rečeno, nije znala zbog kojeg od tisuće valjanih razloga danas osjeća baš ovakav nemir. Duboko je uzdahnula i rukom si prošla preko lica kao da će tako odagnati uznemirenost. Kada je izašla, Merlin i Zelda su je čekali. I Merlin se promijenio. Nije više bio plavokosi dječak rumenih obraza. U samo nekoliko tjedana postao je mladić. Narastao je i postao snažniji, a prekrasni plavi anđeoski uvojci sada su bili bujno zlatni i činili ga „zanimljivijim” no ikada. - Sve u redu, Zoe? - upita je on netremice je gledajući. - Da... Ne volim početak škole, nikada ne znaš na koga ćeš naletjeti. - Pa ova je godina dobro počela - ubaci se Zelda veselo. - Nema više McGrawa da nas terorizira, što nam više treba?

Merlin ju je lupio laktom i strogo je pogledao. Zelda seugrizla za usnicu, shvatila je, ali prekasno, kako je bila netaktična.

- Oprosti, Zoe - promrmlja. - Stvarno sam glupa.- U redu je - odgovori Zoe tužnim osmijehom. - Uvijek si

tako nespretna. Idemo do fontane? - Idemo! - reče Merlin. - Mogu li s vama? - začuje se glas iza njih. - Ah - reče Merlin okrenuvši se. Po drugi put toga dana našao se sučelice Hildi Richard koja gaje gledala neviđeno prijateljski. Ponovno je pocrvenio u licu, a Zelda i Zoe su se zahihotale. - Shvatit ću to kao „da”! - klikne Hilda.

- Kakav uspjeh! - šapne Zelda Merlinu na uho. - A gdje jetvoj vjerni pratilac? - upita obraćajući se krupnoj djevojci koja ih je čekala. - Po tjerala si ga?

- Misliš na Axela Nolana? - upita Hilda. - Pa, znaš, razvilasam se od prošle godine, i to ne samo tjelesno!

- Primijetili smo! - odgovori Zelda posprdno. - Ne trenirašviše boks i ragbi?

- Znam što misliš o meni - odgovori Hilda. - Znam što svimislite o meni. Ali nije me briga! Nikada neću biti mamina curica koja ide na balet i igra se plišanim medvjedićima. I ponosna sam na to! Iznenađeni tom reakcijom, troje se prijatelja pogledalo. Merlin je slegnuo ramenima i počeo pričati o praznicima. I Hilda je dala sve od sebe da se u tom razgovoru pokaže simpatičnom. Dvije prijateljice cijelo su vrijeme odmora bile na oprezu, dok se Merlin,pristojan i dobro odgojen kakav je bio, upustio s Hildom urazgovor, koji i nije bio tako neugodan…

38.Limb pustoši

Oksa osjeti snažnu vrtoglavicu čim ju je progutalo mračno, vrelo okno. Nekoliko sekunda poslije stajala je pokraj oca i ostalihSpašavaj-Se-Tko-Može u svijetu koji je vidjela nakratko krozvodopad Malog Raja u kojemu je šibao vjetar podižući prašinu. I taj je kratki pogled već izazivao jezu, a sada se tomu pridružila nesnosna vrućina i grozan smrad. Stavila je ruku na nos. Abakum im je podijelio Spužvikse i Spašavaj-Se-Tko-Može odmah su ihstavili na nos kako bi se zaštitili od sitne leteće prašine od koje su jedva disali. Tugdual je gledao oko sebe i u daljini opazio velikustijenu. - Dođite! Sakrijmo se! - poviče.

Spašavaj-Se-Tko-Može pošli su za njim prema privremenomskloništu, stiskajući čvrsto Spužvikse na nosu.

- Kako je samo uspio vidjeti stijenu? - mrmljao je Gus. - Jane vidim ništa u ovom oblaku prašine! - Ne zaboravi da on ima moć Optikosa zbog kojeg ima oko sokolovo! - podsjeti ga Oksa trudeći se ne izgubiti mladića iz vidokruga. Unatoč snažnome vjetru, čula je kako Gus negoduje. Ta kada će se već jednom prihvatiti takav kakav jest? Prostrijelila ga je pogledom boreći se protiv naleta vjetra koji je otežavao napredovanje Spašavaj-Se-Tko-Može. Najzad su svi stigli dostijene, potpuno šokirani uvjetima novog sloja. - Ovaj smrad ubija! - primijeti Tupavac njuškajući. - Podsjeća me na nešto.

- Na pokvarena jaja! - krikne Gatarka provirivši izAbakumova sakoa. - Fuj! I buneći se i dalje svojim kreštavim glasom, vrati se u džep. - Što ti se čini? - upita Leomido Abakuma. - Hoćemo li uspjeti? - reče i zabrinuto pogleda Memoru.

Abakum pogleda staru gospođu koja je djelovala izmoždeno. - Odgovorit ću ti pitanjem: imamo li izbora? Oksa je podignula glavu, prestravljena onim što je čula. Pogledala je zabrinuto oca, ali nijedan Spašavaj-Se-Tko-Može, pa nion, nisu bili u stanju ohrabriti je. Stijena ih je, srećom, štitila od tisuća čestica prašine ljepljive poput čađe koja je gotovo horizontalno letjela kroza zrak. No vjetar je bio prejak i njihoviSpužviksi natopili su se smradom, a vrućina je bila nepodnošljiva. Čak je i Gatarki, inače navikloj na visoke temperature, to bilo previše. - Skuhat ćemo se! - kreštala je. - Hvala, Gatarko - reče Oksa. - Stvarno nas znaš utješiti!

- Pih - uzvrati mala kokoš. - Samo sam rekla da moramo bitipametni ako ne želimo izaći odavde kuhani i pečeni. Pročistila si je grlo i zavukla se natrag u Abakumov džep. - Dobro da smo uzeli vodu! - reče Gus. - Ali zašto me tako gledate? Što je?

Na spomen vode, Spašavaj-Se-Tko-Može problijedjeli su.Pogledali su prema Reticulatama koje su još maloprije bileprepune vode, a sada su sploštene kao palačinke ležale na tlu. Prozirne meduze bile su prazne, dragocjena je voda isparila! A sobzirom na paklenu vrućinu koja je vladala, to baš i nije bila dobra vijest.

- Ali... što se dogodilo s vodom? - promrmlja Oksa. - Prokletstvo! - vikne histerično Gatarka. - Imamo još voća - reče Gus.

Prekapao je po svojoj torbi i odjednom se sledio. Izvukao jeruku na kojoj su migoljile tisuće poput prsta debelih crva, nabreklih od nektara koji su ispili iz voća. Gus je kriknuo i počeo tresti rukom kako bi se oslobodio ogavnih crva. Čim su pali na tlo, crvi su se raspali i pretvorili u prašinu. Sada su i ostali Spašavaj-Se-Tko-Može posegnuli u svoje torbe nadajući se da će izvući marelicu ili bananu. No sve je već istrulilo, ništa nisu mogli spasiti.

- Oh! - vikne Tupavac. - Pa ako imamo vode onda je sve uredu! Zar se ne kaže da je voda život?

- Ali više nemamo vode, blentavče jedan! - uznemiri se Gatarka iz džepa. - Aha, tako - začudi se usporeno stvorenje. - Znači da ćemo umrijeti - doda on pomirenim tonom kao da se mora odreći slatkiša.

- Lijepo od tebe što si nam to objasnio! - promrmlja Oksa narubu plača. Stisnula je jače Spužviks na lice kako bi sakrila paniku. Pogledala je Spašavaj-Se-Tko-Može: crna istina sve ih je dotukla.Leomido, koji je odjednom ostario za deset godina, pridržavao jemalaksalu Memoru. Uz njih je stajao Abakum očiju uperenih u tlo, bezizražajna izraza lica. Gus i Pierre stisnuli su se jedan uz drugogaod šoka. Tugdual je stajao nasuprot njima i gledao Oksu nekimčudnim izrazom lica tako da se djevojka pitala je li uopće svjestan ozbiljnosti situacije. Nešto dalje od njih stajao je Pavel i promatraoih. Iz leđa su mu izbijali oblačići bijelog dima i to se Oksi nije ni najmanje sviđalo. Prišla mu je četveronoške kako bi ostala u zaklonu stijene.

- Tata, jesi li dobro?- Bilo je i boljih dana... Zapravo moj dobro poznati

optimizam u posljednje mije vrijeme malo splasnuo. Oksa se morala nasmijati na riječ optimizam koja je bila u potpunoj suprotnosti s Pavelovim karakterom. Pavel nikada uživotu nije bio opušten ili optimističan. Upravo suprotno. - Baš te snašlo! - reče Oksa i stavi mu ruku na rame. - Ali sigurna sam u to da ćemo se izvući iz ovoga!

Pavel je šutio. - Nema šanse da bude drugačije! - vikne Oksa glasno kao da i sama sebe želi uvjeriti u to. - Budući da smo ostali bez vode i hrane, mislim da ne bismo trebali gubiti vrijeme. Morali bismokrenuti! - Bolje djelovati nego umrijeti - to si mislila reći, Mlada Presvijetla? - dobaci joj Tugdual s blagim osmijehom na licu.

- Možeš se šaliti koliko god želiš! - odgovori mu ona. - Što biti? Da sjedimo i čekamo dok ne postanemo prašina?

- U pravu si - složi se Abakum.

- Ali kamo da idemo? - upita Leomido. - Nemamo nikakavputokaz!

Svi su pogledali u ravnicu koja se protezala unedogled.Vjetar je oslabio i prašina je bila podnošljivija. No krajolik prednjihovim očima nije bio nimalo privlačan: zemlja je bila suha, ispucana i prekrivena čađom. Beskrajna pustinja. Isušena i negostoljubiva pustoš. Oksa zaškripi zubima. Iznenada joj oči zaiskriše i ona savije noge kao da se priprema za Letospust.Usredotočila se svom snagom, ali uskoro joj se na licu pojavi razočaranje.

- Dovraga, ne ide mi! - opsuje Oksa. - Letospust nije moguć kada je gravitacija poremećena - objasni joj Alarmito. - Gravitacija? Poremećena? - ponovi nestrpljivo Oksa.

- Da - potvrdi Alarmito. - Možda niste toga svjesni, ali zakonifizike koji vladaju u Izvanjskome ovdje ne postoje. Možete probatiLetospust, vidjet ćete.

Leomido se odmah postavi u pozu za Letospust, rukuskupljenih uz tijelo. I on se trudio svim silama i zatim razočarano morao odustati. Kao i Oksa, i Leomido se nije mogao podignuti uLetospust. Zatim su pokušali Pavel, Pierre i Tugdual, uzalud... - Gdje je leptir? - upita Oksa ljutito gledajući oko sebe.

Spašavaj-Se-Tko-Može pogledom su pretraživali mramornonebo u potrazi za malim kukcem. Vjetar se sada smirio i laganopuhao, ali crni prijeteći oblaci strahovito su brzo putovali i otežavali im potragu. - Sigurno ga je vjetar otpuhao - reče Gus.

- Ali ne možemo bez njega! - vikne Oksa. - Već će on nas pronaći - umiri ih Tugdual. - U ovoj pustoši vidimo se na kilometre! - Nema kilometara - reče Alarmito i izvuče se iz Oksine torbice. - Mjerne su jedinice ovdje ljudima nezamislive. Pustinjanema granice, nalazimo se usred ničega.

- Ako još netko ima ovako utješnih vijesti, neka ne oklijeva -reče Oksa.

- Oh, Mlada Presvijetla, oprostite! - ispriča se Alarmito. - Kada sam rekao da ova pustinja nema granica, mislio sam nagranice koje su nama shvatljive. - Što hoćeš reći? - zapjeni se Oksa.

- Mislim na horizontalne granice, koje mi znamo. - Dakle, to znači da ovdje postoje vertikalne granice? - upita Oksa s iskrom nade u očima. - Točno, Mlada presvijetla! - potvrdi Alarmito.

- Gore ili dolje? - nastavi Oksa.- Izlaz može biti i u zraku i pod zemljom - objasni stvorenje.- Zar moramo kopati? - upita Abakum.

- Nema smisla! - odjekne Gatarkin glas iz džepa. - Prolaz će se pokazati na vrijeme. - Nadam se prije nego li pocrkavamo od žeđi - reče Gus. - Sigurno ćete umrijeti bez vode - ubaci se Tupavac. - Voda je život - ponovi on nehajno.

- Samo da te podsjetim na to da se to i na tebe odnosi! -zakriješti Gatarka. - Čak i blesavcima poput tebe treba voda za život!

Tupavcu je trebalo neko vrijeme da primi tu informaciju.- Sigurni ste u to što govorite?

Gus problijedi i prasne u histeričan smijeh. Od smijeha mu ispadne Spužviks i on se odmah namršti.

- Fuj! Ovaj smrad je ogavan! - To je sumpor, prijatelju Mlade Presvijetle - pouči ga Alarmito i požuri dohvatiti njegov Spužviks. - Zaštitite se, vrlo jeopasan! - Znači imamo izbor: umrijeti od žeđi, umrijeti od trovanja ili umrijeti od očaja, divota! - promrmlja Gus stavljajući Spužviks na lice.

- Zaboravio si glad - nadoveže se Tugdual. - Što sad to znači? - upita Gus.

- Ništa, samo da možemo umrijeti i od gladi.Oksa ih nervozno pogleda. Zatim ustane i gledajući nepreglednu užarenu pustinju pred sobom odlučnim glasom reče:

- E pa meni se ne umire i ne želim da itko od nas umre!Dakle, ustajte i slijedite me! Već ćemo naći taj prokleti izlaz!

39.Užarena pustinja

Spašavaj-Se-Tko-Može teško su napredovali kroz užarenupustinju bez ikakvog putokaza. Vjetar je napokon potpuno prestaopuhati, ali nebo iznad njih djelovalo je prijeteće. Pred njima se prostirala beskrajna pustoš. Zemlja pod njihovim nogamanalikovala je na smrvljeno gnojivo pomiješano s ostacimaizgorjelog ugljena, toliko je bila crna, prašnjava i vruća. Spašavaj-Se-Tko-Može svakim su korakom podizali prašinu koja im je poputiskrica pržila gležnjeve. Hodali su u tišini, svatko se sam borio stom mukom, ali bol je postajao sve nepodnošljiviji. Iscrpljena, Oksaje prva stala, lica orošena znojem. S rukama na bokovima udisalaje kroz Spužviks pa se sagnula kako bi skinula vezice s tenisica injima zavezala traperice oko gležnja. Stisnula je čvor i ohrabrena nastavila dalje. Tugdual ju je prijateljski pogledao pa je i on gurnuohlače u čizme.

- Kako podnosiš taj smrad? - upita ga Oksa kada je vidjela daje spremio Spužviks u džep. - Očito su moja osjetila drugačija - odgovori joj on. - Točno - promrmlja Gus. - Kao kod šišmiša!

Tugdual okrene glavu i nasmije mu se. Oksa ih pogleda.Kako su samo dosadni s tim provokacijama! I kako je samoživciraju! Ali sada nije bilo vremena za takve misli. U beskrajnomLimbu životi su im bili na kocki. „Smiri se, Oksa!” rekla je u sebi ijoš jedanput pogledala dvojicu mladića. „Imat ćeš vremena razmišljati poslije... ako izađeš živa iz ovog pakla!” Zatim se okrenula i nastavila hodati. Najmlađi su bili najhrabriji. Oksa je hodala na čelu kolone s Pavelom. Iza njih, Gus je jedva držao korak s Tugdualom koji jepokazivao nevjerojatnu fizičku izdržljivost. A i Pierre, još jedan Čvrstoruki, dobro je podnosio te nemoguće uvjete u Limbu Pustoši. „Baš im zavidim!” rekla sije Oksa dok su joj snage svakim

korakom popuštale. Ali ona je bila Mlada Presvijetla! Vladaricanaroda Edefije! Morala im je služiti kao primjer, i samo ju je tamisao gurala naprijed. Malo dalje, Abakum je sa začelja kolone gledao Oksu. Svojim istančanim instinktom osjećao je Oksine dvojbe, uspone i padove u njezinoj duši. Nije znala što joj je činiti, i to je dobro nanjušio. No imao je potpuno povjerenje u nju, i znaoje, kao i svatko od njih, da će ih ona spasiti. To nije bila samo nada, nego duboko uvjerenje, jasno kao dan. Ne smije se zaboraviti ni danad njom bdiju Bezdobne Vile. Jedino je pitanje bilo hoće li se svi zajedno oduprijeti snazi Grozomornih... Abakum se iznenadanatmuri. Uspravi se pa ponovno pogleda Oksu i nastavi dalje.Usprkos godinama, dobro je podnosio put, za razliku od Leomida iMemore. Starica je naočigled gubila snagu. Ovo je bilo previše za nju. Nakon svega što je prošla sa Spašavaj-Se-Tko-Može, apogotovo nakon dugog i mučnog samovanja u slici gdje je mislila da će ostati zauvijek, fizički je propala. A sada joj je još i vrela prašina ranjavala stopala, nezaštićena u laganim sandalama. Leomido joj je odmah umotao stopala u rukave svoje debelepamučne majice, ali tijelo visoke starice sve je više posustajalo pred tim beskrajnim užasom. Čak joj ni pomisao na to da će ponovno vidjeti unuku Zoe nije davala snage: umor ju je svladao isve više iscrpljivao. Svom se težinom oslonila na Leomida, i on jegledao kako njegova voljena svakim korakom sve teže hoda. I samje bio premoren, ali sada je sve snage usmjerio u to da pomognesvojoj davnoj ljubavi. - Nosit ću te - reče on promuklim glasom. Memora je pristala bez riječi. Iza njih Abakum je bespomoćno stisnuo šake.

- Koliko dugo hodamo? - upita Oksa oca. Pavel slegne ramenima bez odgovora. I sam se pitao hoće li uopće izdržati taj pakleni ritam. Čvrsto je držao Oksinu ruku. Bila je vrela.

Nitko se nije usudio pomišljati na to, ali nedostatak vodeuskoro bi mogao biti fatalan. Samo je Tupavcu taj problem i daljebio na pameti. - Može li mi netko dati malo vode? - reče. - Umirem od žeđi.

- I mi! - odgovori Oksa nervozno.- Samo malo hladne vode, nisam vam htio smetati - nastavi

naivno stvorenje.- Naravno, s ledom! - odgovori iznervirano Gus.- Mmmm, to bi bilo divno! - poveseli se Tupavac. - Hvala

vam, prijatelju Mlade Presvijetle. - Nema na čemu! - reče Gus i lupi nogom o prašnjavu zemlju. - Stiže za minutu, ali samo ako začepiš!

Tupavac je malo mozgao pa stavio ruku na usta kako mu nebi nešto pobjeglo. Tako je čekao svoju čašu vode, ali tko zna, možda je u međuvremenu i zaboravio na žeđ. To se nikako ne bi moglo reći za Spašavaj-Se-Tko-Može. Svatko je patio za sebe, skrivajući paniku koja ih je obuzela. Jer jedno je bilo sigurno: još nekoliko sati hoda i svi će biti mrtvi! Hodali su tako dalje zaustavljajući se kako bi se odmorili na vrelom prašnjavom tlu. Rezerve energije brzo su se trošile. Prema Alarmitovimprocjenama hodali su kroz Limb Pustoši već tri dana na temperaturi od pedeset stupnjeva - barem po izvanjskimmjerilima, i to je već bio neviđen pothvat. Memora i Gus bili su najviše pogođeni. Suhih usta i s crnim podočnjacima bilo im je sve teže stavljati jednu nogu ispred druge. Leomido je prihvatioAbakumovu pomoć pa su se izmjenjivali u nošenju starice koja je teško disala, ali i oni su se brzo umorili. Pierre i Pavel su paknaizmjence na leđima nosili Gusa, jedinog koji nije bio Spašavaj-Se-Tko-Može. U ovom okrutnom svijetu, prednosti potomaka Edefijejasno su dolazile do izražaja i svi su se trudili pomoći dječaku iz Izvanjskoga. Gus je sada bio na prvome mjestu! Brisali su znoj sčela kako bi navlažili usta njihova mladog prijatelja, a Oksa je skupljala paru koja je izlazila iz Pavelovih leđa kako bi dobila nekoliko kapi više. - Sramim se - promrmlja Gus sakrivši lice u očevo rame. - Prekini s tim glupostima! - vikne mu Oksa trudeći se sakriti zabrinutost. I tako su se vukli kroz pustinju, oči su im bivale sve krvavijim, a stopala sve žuljevitija. Prava katastrofa! Budući da nisu pili vodu, sve su se manje znojili i prijetila im je smrt od

dehidracije. Oko nj ili se unedogled protezala pustinja, trpak mirisgotovo je nestao ali u tlu su se pojavile brazde o kojima je govorilaGatarka. Sada im je bod postao još mučniji. Vrijeme kao da se rastegnulo, sati, ili dani, nizali su se jedan za drugim u beskonačnu slijedu.

Kada se Oksa zaustavila, svi su šutke slijedili njezin primjer,sretni zbog stanke, koja ipak ništa nije promijenila.

- Ne mogu više - zastenje Mlada Presvijetla.Spašavaj-Se-Tko-Može su je pogledali. Lica su im bila

ispijena i crna od prašine, odjeća im je visjela u prljavim dronjcima, kose raščupane, a potplati cipela spaljeni od vrele zemlje. Oksa je iz očaja podignula ruku prema nebu i moleći viknula: - Upomoć! Pomozite nam!

Oksi se majica podignula i poglede Spašavaj-Se-Tko-Možeprivukao je njezin znamen. Osmerokraka zvijezda bljesnula jejantarnim sjajem i svi su pogledi bili uprti u nju. Iznenada se začuje melodija. Abakum je dubokim glasom počeo pjevati.

Glasnogrli, Čvrstoruki, plemena sva, Zapjevajte glasno dva po dva!Šumski, Bezdobne Vile i stvorenja roj,Frituliksi, Gatarke, nek’ čuje se poj! Veliki Kaos protjerao nas je van,Malorana je ostala, i mi čuvamo naš san. Dolje Ocius, Orthon, Izdajnici svi,Vratit ćemo se u Edefiju ponovno mi. S Oksom na čelu, i znamenom s njezine kože, Nek’ zaori se himna Spašavaj-Se-Tko-Može!

- Što je to? - upita Oksa iznenađeno. - Himna Spašavaj-Se-Tko-Može - odgovori joj Leomido ganut

do suza. - Napisali smo je kada se Znamen pojavio.Leomido se, kako bi se ohrabrio, pridruži Abakumu.

Natrag u Edefiju naše srce juri,Naći ćemo je već, nigdje nam se ne žuri. Presvijetla Dragomira snagu nam daje,A sad i uz Oksu naša potraga ne staje.Srce naše u nadi treperi,Da naći ćemo put do dragih nam Dveri. Rukom pod ruku dan čekamo taj, Kad slavit ćemo radosno našeg lutanja kraj. S Oksom na čelu, i znamenom s njezine kože, Nek’zaori se himna Spašavaj-Se-Tko-Može!

Pierre se svojim basom priključio dvojici muškaraca, a uskoro je odjeknuo i Pavelov promukli glas.

U carstvo naše vratio se mir,Pompinjak blista kao najljepši safir.Od Otoka Vila preko Zelenbrda i Vrha,Nek’ čuje se pjev tog nepokolebljivog duha. Srca su nam gorda jer prijatelji smo svi,U patnji i nevolji zajedno ostali.Oksina hrabrost pokazala nam je svima,Da i u najgoroj muci nade ima.S Oksom na čelu, i znamenom s njezine kože, Nek’ zaori se himna Spašavaj-Se-Tko-Može!

Spašavaj-Se-Tko-Može krenuli su naprijed nošeni ritmompjesme koja im je dala snage i ispunila srca nadom. Oksa je bilapreplavljena osjećajima. Bilo joj je neugodno što je ona predmet takvog poštovanja. Crvena u licu, hodala je na čelu kolone. Himna njoj u čast? To se ne događa svakome. No pitala se je li zaslužila takvu čast? Nije imala taj dojam. Nije se usudila pogledati nikoga premda je evala od ponosa. - S Oksom na čelu, i znamenom s njezine kože... - pjevušio je Tugdual sustignuvši je. - Daj, ne zezaj me - reče ona.

- Ne zezam te!

- Ako me imalo cijeniš, nećeš više nikada to spomenuti - reče mu Oksa. - Kako hoćeš, Mala Presvijetla. lako mi ništa ne znači da to ne radim.

Oksa nije imala vremena razmišljati o Tugdualovomtajanstvenom odgovoru jer je tup zvuk tijela u padu privukaonjezinu pozornost. Okrenula se: Gus se srušio na užareno tlo. - Ne mogu više - stenjao je krvavih očiju. Oksa ga je pogledala. Prijatelj joj je izgledao očajno. Ovim tempom neće dugo izdržati. Slamalo joj se srce. Iznad nje mramorno nebo bilo je prekriveno metalnim oblacima. S vremenana vrijeme crne munje proparale bi nebo zbog čega bi se nesretni Spašavaj-Se-Tko-Može stresli. Ali upravo je silovitost tih munjiGusu dala ideju.

- Oksa! - pozove je Gus. Oksa poskoči iznenađena Gusovim tonom. - Dugo se već nisi razljutila - reče on.

Gledala ga je u nevjerici. Što ga je obuzelo? - Ovaj... oprosti, Gus, ali zar ne misliš da su stvari već same po sebi dovoljno komplicirane? Umirem od žeđi, iscrpljena sam i očajna. I ako baš hoćeš znati, zgražam se pri pomisli da ću umrijeti za nekoliko sati... ali nisam ljuta. Nimalo! Za to bi mi trebalo maloviše energije! Pogledala je Gusa koji joj je uzvratio jedva uočljivim osmijehom. - Sjećaš li se kada te McGraw izbacio sa sata? - upita je.

Oksi je trebalo par sekunda da shvati na što Gus cilja.- PA DAAA! - klikne ozarena. - Ljutnja jednako oluja, jednako

KIŠA! Riječ kiša odzvonila je u ušima Spašavaj-Se-Tko-Može poput posljednje nade. - Hajde, razljutite me! - naredi im Oksa s iskrom u očima. - Dignite mi tlak!

40.Niski udarci

Spašavaj-Se-Tko-Može umorno su se pogledavali. Oksa seveć usredotočila na misli, sjećanja i slike koji bi joj pomogli da se razbjesni. McGraw i Mortimer prvi su joj pali na pamet. Ali, nanjezino veliko iznenađenje, zaključila je kako ih samo žali. Posljednja slika Izdajnika u podrumu njegove kuće, nekoliko sekunda prije negoli će se rasprsnuti i nestati u crnoj rupi Crucimaphile, uopće je nije razljutila. A na Mortimera je mislila samo kao na dječaka koji je izgubio oca. „Užas! Nakon svega što su ti učinili ti ih žališ! Oksa-san, stvarno si nepopravljiva...” Dok su Spašavaj-Se-Tko-Može razbijali glavu kako bi pronašli okidač za Oksinu ljutnju, Mladoj Presvijetloj glavom su prolazila sjećanja. Slika majke prikovane za invalidska kolica rastužila ju je, nos ju jepočeo peckati kao da je udahnula hren, ali osjećaj je bio daleko od ljutnje. Duboka tuga i strah zbog majke samo su joj slamali srce.Bila je na pogrešnom tragu... Sjetila se Zoe i njezine tužne priče. Kako joj je samo nedostajala njezina blagost i nježnost... Zatimslike Dragomire. Njezine Babe. Umirala je od želje da joj se bacioko vrata, da je gleda kako prčka po samo-njezinu-atelijeru i da se davi u njezinim divnim ukrajinskim nalesinkijima. Ništa od toga!Gubila se u nedostižnim željama umjesto da se barem malo naljuti.Malo-pomalo slike su se izbrisale i ustupile mjesto jadu i očaju.

- Oksa! - dozove je Gus tihim glasom. - Znaš što? Ja sampotpuni gubitnik i ne zaslužujem te za prijateljicu.

Oksa ga je zbunjeno gledala. - Gus... Stvarno nije trenutak - promrmlja Oksa pokušavajući si izbiti iz glave slike majke.

- Gus je ovaj put u pravu! - nadoveže se Tugdual i prostrijeliga svojim ledenim pogledom. - Ako mi bude trebalo tvoje mišljenje, reći ću ti, jasno? - odgovori Gus pridržavajući se za oca. - Oksa, žao mi je. Ja sam za

sve kriv. Ja sam kriv za sve što nam se događa! Nisam smio prići slici, bolje da sam pobjegao. Ali ne, ja sam joj se približio, moraosam izigravati frajera, a običan sam gubitnik! Čuješ li, ja sam nitko i ništa! Najveći luzer na kugli zemaljskoj, koji je svoju najbolju prijateljicu, svoga oca i prijatelje bacio u ralje poludjele slike! - Ah, stvarno mi dižeš živac! - vikne Oksa trudeći se svim silama zaboraviti to kako Gus namjerno pretjeruje samo da jeizbaci iz takta.

- Moram priznati da si stvarno uprskao - primijeti Tugdualzajedljivim tonom. - Ali dobro, od tebe nije bilo drugo ni zaočekivati.

- Tugduale! - pobuni se Oksa. - A tebi bi bilo bolje da začepiš! - razljuti se Gus. - A što si ti sve bio u stanju učiniti... - A što sam ja to bio u stanju učiniti, molim te? - upita Tugdual strogim tonom. - Pa, na primjer, one ceremonije s tvojim gotičarima i napicima od žabljih i štakorskih iznutrica? Već si zaboravio? - plane Gus.

Tugdual problijedi i smrkne se. A Oksa više nije znala što damisli. Jesu li momci igrali igru? Jesu li se udružili kako bi jerazbjesnili? Ili ih je sada umor nagnao da si kažu sve što su dosadprešućivali? - Odvratan si! - reče Gus Tugdualu koji je ostao skamenjen, stisnutih šaka. - Bolje to nego prosječan - odgovori mladić. - Uostalom, možda i jesam ogavan, ali to se nekome i sviđa! - E pa meni je draže biti prosječan nego gnusan Krozazid! Potomak ljigavih Nozdrvaca! Tugdual ga je gledao svisoka, ipak prilično ljut. Oksa ih je u nevjerici promatrala. Mrzili su se, to je očito. Ali ipak ne toliko da si sipaju uvrede u lice?! Gus nije bio takav, a Tugdual je biopreuznosit da bi se dao uvući u takvu zamku. Ali možda ih je ova teška situacija nagnala da... igraju tu komediju? Oksa nije moglaizbiti iz glave tu mogućnost i ništa joj nije pomoglo da se razljuti.

- Kao što si sam rekao, totalni si luzer. Ali barem priznaješ.

Gus je zaurlao i zadnjim se snagama bacio na Tugduala.Tugdual kao da je čekao takav odgovor. Nimalo iznenađen, podignuo je ruku i savršenim Knock-Bongom odbacio Gusa naprašnjavo tlo. Pierre je opsovao i pojurio prema sinu dok su ostaliSpašavaj-Se-Tko-Može u čudu gledali taj prizor. Gus je bijesno odgurnuo očevu ruku i sam se osovio na noge. Klimava je koraka krenuo ravno prema Tugdualu koji gaje gledao ledenim pogledom.Pavel je zakoračio kako bi se postavio između njih, ali Abakum ga je zaustavio. - Gubitnik se brani, ha? - reče Tugdual izazivački pružajući ruku za novi Knock-Bong. - Začepi, čudovište! - odgovori mu Gus. - Možda jesi jači od mene, ali isti si kao McGraw i cijela škvadra. Oduvijek sam se pitaonisi li ti možda krtica koja mu dojavljuje sve što... Tugdual problijedi. Vratne žile iskočile su mu kao da će svaki čas eksplodirati.

- Ti, koji si nas doveo ovdje, misliš da još imaš pravoprigovarati? - zaurla Tugdual. - Zar se ne sjećaš toga kako si malo prije cendrao o svojoj odgovornosti. Smijem li te podsjetiti tko jezaslužan za ovo?

Oksa je bila izbezumljena i nije mogla razmišljati. Vidjela jesamo to kamo ova svađa ide. Povrijedit će jedan drugoga i to se više neće dati ispraviti.

- PREKINITE! - zaurla Oksa.Tugdual se okrene prema njoj, a Gus zatetura.- Ali zašto, Mala Presvijetla? - upita Tugdual iznenada

blagim tonom. - Bojiš se da ti prijatelj ne podnosi istinu?Tugdualov pogled pogodio ju je kao munja. Stajao je pred

njom, nepomičan, blijed, njegovo se visoko tijelo iscrtavalo pred mramornim nebom, spremno da Gusu zada posljednji udarac.Pogledom ga je preklinjala da ne izgovori nepovratne riječi kojih se toliko bojala. Iznad njihovih glava stvorio se golem crn oblaknabijen elektricitetom, koji se praznio munjama crnim poputoniksa. Podignula je glavu i vidjela da je to učinio i Tugdual. Onda su im se pogledi ponovno sreli. Oksa nije znala je li mladića

ponijela ljutnja ili pak nagon za preživljavanjem, ali znala je da nemože ništa protiv tog hladnog i odlučnog pogleda. - Sjećaš li se, pametnjakoviću, zbog koga je umrla Domdomka? - dobaci zlobno Gusu. Oksa nije vidjela kako se Gus na te riječi slomio jer se bacila Tugdualu za vrat urlajući od bijesa.

- Zašto si to rekao? Zašto? - vikala je.Tugdual se ni najmanje nije branio i oni oboje padnu na

zemlju. Mlada Presvijetla udarala je Tugduala po prsima i greblamu lice plačući od gnjeva. Oko njih letjela je užarena prašina, ali ni jedno ni drugo nije osjećalo peckanje. - Nisi se mogao suzdržati? - reče Oksa između dva jecaja od kojih je ostala bez daha. - Pravo si čudovište! Čuješ li, čudovište!

Tugdual više nije mogao podnijeti Oksin napad, uhvatio ju jeza zglobove ruku i snažno stisnuo. Zatim je naglim trzajempreokrenuo Oksu i svalio je na leđa. A to ju je još više razbjesnilo.

- Boli me! - vikala je, a jedna je munja proparala nebo. -Mrzim te! MRZIM TE!

- Lažeš - šapne joj Tugdual nagnuvši se nad nju. Pokušala se osloboditi tog stiska koji ju je izluđivao. Ali nije imala snage.

- Lažeš - ponovi Tugdual stavivši lice uz njezino tako da muje mogla osjetiti leden dah. Od tog je bliskog susreta zadrhtalacijelim tijelom. Smetena, odolijevala je još nekoliko sekundaTugdualovu hipnotičnom pogledu, a onda su je preplavili proturječni osjećaji: imala je neodoljivu želju ugristi ga, a s druge strane, što je bilo još jače, želju da joj ponovno približi lice. U istom je trenutku, ne znajući zašto, pomislila na Gusa, i to je vrati u stvarnost.

- Zašto si to rekao? - ponovi. - To je bilo okrutno! Inepravedno! Njezina ljutnja sve je više rasla i počela je gušiti. Tugdual je duboko uzdahnuo i ustao. - To je samo mala uvreda njegovu egu, već će doći sebi! - reče nacerivši se. - I, gle, isplatilo se, zar ne?

Na Oksino čelo padne velika kap. Zapanjena, Oksa je gledala u crno nebo. Nekoliko sekunda poslije na Spašavaj-Se-Tko-Možesručio se strahovit pljusak. Oksa se nalaktila i u nevjerici se počela smijati. Oko nje smijali su se Spašavaj-Se-Tko-Može i pohlepnopružali lice kiši. Oksa se ogledala, tražeći Gusa. Došao je sebi. Otac ga je držao za ramena i obojica su tažili žeđ lica okrenutih prema nebu. Gusova crna kosa rasprostrla se poput lepeze bojeebanovine po njegovim uskim leđima koja su se ocrtala kroz mokru majicu. Izgleda tako krhko, pomisli Oksa i baci se na sadablatnjavu zemlju. Pokraj nje sjedio je Tugdual i rukama obgrliokoljena. Zatvorila je oči, prepuštajući čudotvornoj kiši da natopi njezino izmučeno tijelo. Suze su joj se pomiješale s vodenim kapima. Za dlaku su preživjeli! Ali pod koju cijenu? Bila jepreumorna i presretna da sada razmišlja o tome. Osjeti kako jenetko prima za ruku. Nije morala otvoriti oči da sazna kako je to Tugdual. S tajanstvenim osmijehom na licu, legao je uz nju u blato,očiju uperenih u nebo iz kojeg je pljuštalo kao iz kabla. Oksa na svoje veliko iznenađenje nije pokušala odmaknuti njegovu ruku. Je li to zbog umora? Nije bila sasvim sigurna. Premda je trebala biti uzGusa i veseliti se s njime spasonosnoj kiši, Oksa je zatvorila oči i ostala ležati pokraj mračnog mladića koji ju je nježno uzeo za ruku i čvrsto stisnuo.

41.Napad reptila

Divovski reptil otvorio je jedno oko i šapom obrisao kapljicevode s glave. Kiša je padala i nanosila sitno kamenje u brazdu ukojoj je spavao od davnina. Kiša? Otkad je reptil nije vidio... Otkadsu Grozomorni podvrgnuli Pretraživače-Srca svojoj opakoj volji. Probuđen iz duboka sna, reptil je stao na kratke noge i provirio glavom iz brazde. Do njega su dopirali veseli, ljudski glasovi! Aonda se potvrdilo i ono čemu se nije usudio sanjati: osjetio je mirise! Nesumnjivo, na površini su bili ljudi. Ako bude imao sreće, bit će mladi i meki. Reptilu su potekle sline i on dugačkim hrapavim jezikom obliže gubicu. Zakvačio se kandžama za strmu liticu brazde i počeo uspinjati, omamljen divnim mirisima.

Oksa je ležala u blatu prepustivši se kiši i malo-pomalodolazila sebi. Tugdual ju je i dalje držao za ruku, a ona se nijebunila. U glavi joj sijevne pomisao: po prvi put u životu nije biladobra prijateljica svome prijatelju Gusu. Premda je strastvenostala u njegovu obranu, ipak je bez truna oklijevanja odabralaTugduala. je li se sada kajala? Je li joj bilo žao? Tako se dobroosjećala uz njega dok je kapima kiše tažila žeđ. Ali što ju je činilo tako sretnom? To što je spasila Spašavaj-Se-Tko-Može ili to što ležiuz Tugduala? Namrštila se zbog odgovora koji je slutila. Duboko jeuzdahnula i upozorena vibriranjem Srdite-Prdo prepustila seljepoti trenutka. - Oksa! Ne miči se! Oksa otvori oči. - Ne miči se i ne govori ništa! - odjekne Gusov glas. Djevojka ostane ležati očiju uperenih u crno nebo.

- Što je? - šapne. Umjesto odgovora, čula je buku nalik na lavlju riku. - Pavele! NE! - začuje se Abakumov glas.

Oksa skoči na noge. Pavel se, zajedno sa svojim Zmajem od Tinte koji je raskrilio golema krila, borio protiv čudovišnog stvorenja većeg od pet metara, nalik na golema kameleona jarko zelene boje.

- Gmazoks! - vikne Abakum. - Brže, prijatelji! PomognimoPavelu!

Usprkos silovitom napadu Oksina oca, Gmazoks nije bio ninajmanje oslabljen. Vatra koju je Zmaj od Tinte rigao na njegovukrestu nije ga prestrašila. Nastavio je snažno mahati kandžamaprema Zmaju koji mu se približavao. - Tata! Pazi! - poviče Oksa.

Upozorenje je stiglo prekasno. Oslijepljen Zmajevomvatrom, Pavel nije uspio izbjeći kandžu koja mu je zadala dubok rez na trbuhu. Krv je štrcnula u Gmazoksovo lice i on se slasno obrisaojezikom. Za to se vrijeme Zmaj ponovno pretvorio u tetovažu naPavelovim leđima, koji se u blatu previjao od boli. Abakum je stavio Praskozrn na usta i najprije ispalio jedan Lijanis, a potomdva Colocynthisa. Ali Zrnoksi nisu imali nikakav učinak, kao da je Gmazoks bio imun na zrnologiju. Strašna se životinja nasmijala -Oksa bi se kladila da je to vidjela - i zurila svojim žutim i pohotnimočima u Mladu Presvijetlu. Zatim se neočekivanom brzinom bacio na nju. Oksa je pala na leđa i reptil ju je prekrio cijelim tijelom, ipak je nastojeći ne zdrobiti. Oksa je vidjela njegove prljave zube i nekoliko centimetara od nje osjetila smrad koji se širio iz njegovegubice. Čula je oko sebe Spašavaj-Se-Tko-Može kako viču i vidjela Gusove iznošene tenisice kako svom snagom udaraju neman. AGmazoks je samo živčano podignuo glavu i nogom odgurnuo smetalo. Oksa je vidjela Gusovo tijelo kako leti i nekoliko metaradalje pada na tlo. Životinja se mirno vratila svojoj prvotnojzanimaciji: mladoj djevojci koja će uskoro biti sočan zalogajčić! - Pusti me na miru, čudovište smrdljivo! - urlala je pokušavajući se osloboditi. A gušter ju je samo ponovno počastio smradom iz gubice. Oksa ga je snažnim Knock-Bongom pogodila posred nosa. Zelenabeštija u šoku je zabacila glavu unatrag i Oksa je uspjela vidjetiAbakumov pogled.

- Drži se! - viknuo joj je. - Pokušaj ga pogoditi Vatrokrijesomu trbuh, to mu je slaba točka! U cijeloj toj strahoti Oksa se uspjela usredotočiti na vatru i uskoro ju je osjetila kako raste u njoj. Usmjerila je dlanove premaprsima životinje i vidjela kako po njegovoj tvrdoj koži iz njih sukljaplamen. Ali nije bilo dovoljno! - Nastavi, Oksa! - vikao je Pavel bez prestanka gađajući guštera. - Na dobrom si putu! Zadihana i puna bijesa, djevojka se još više usredotoči. Vatra se rasplamsala, a Oksa se molila da izađe žive glave iz te buktinje. Čula je ohrabrujuće povike Spašavaj-Se-Tko-Može dok se debela koža čudovišta počela topiti kao da je ga spržila pištoljem za zavarivanje. Trenutak prije negoli se životinja stenjući srušila, Oksa se uspjela otkotrljati van. Gmazoks joj je izgorio pred očima.

- Što je ovo bilo? - upita Oksa kad je došla sebi. - Gmazoks - odgovori joj Abakum gledajući u spaljene ostatke čudovišta. -Nastao je davno križanjem guštera i lava. Od guštera je zadržao oblik, a od lava prehrambene navike...

- Baš lijepo! - vikne Oksa. - Nije neka slavna smrt završiti uželucu guštera mesoždera! Ali kako znaš sve to? Čovjek-Vila prođe si zamišljeno prstima kroz bradu. - Već sam ih vidio - reče on namrštena čela. - Na teritoriju Nepristupačnoga. - Misliš... u Edefiji? - začudi se Oksa.

- Ništa ne mislim, draga Oksa - nastavi starac. - Edefija ili ne, moramo što prije živi izaći odavde! - reče Pavel.

Oksa je gledala oca. Ležao je na tlu, a Memora mu je naranu položila Filigranke. Djelovao je iscrpljeno, ali u očima mu se sjajila odlučnost. - Čekajte! - reče Leomido. - Ovo što je rekao Abakum vrlo je važno! - Kako to misliš? - vikne Pavel širom otvorenih očiju. - Ne misliš valjda da smo u Edefiji?

- A zašto ne? - odgovori Leomido kao da se brani.

Na spomen Edefije Spašavaj-Se-Tko-Može su zanijemjeli.Oksa ih je gledala jednog po jednog dok su joj kroz glavu prolazilerazne misli. Vidjela je nadu na licima Leomida, Memore i Pierra.Abakum se pak zatvorio poput školjke ne pokazujući nikakav osjećaj. Pavel je stajao pokraj njega i djelovao je ljutito. Oksa je vidjela samo Gusova pognuta leđa - udarac Gmazoksa dobro ga je sredio. Tupavac se privio uz njega i gledao ga s divljenjem. Svi subili ovdje, zadubljeni u misli. Osim jednoga. Oksa se u paniciokrenula. Tugdual je bio nekoliko metara iza nje i čučao pokraj kostura Gmazoksa.

- A ti, Mala Presvijetla? Što ti misliš o tome? - Nismo u Edefiji! - reče ona glasnije no što je htjela. Spašavaj-Se-Tko-Može okrenu se prema njoj.

- Zašto to misliš? - upita blago Memora.Oksa bez razmišljanja odgovori:- Pa da smo u Edefiji, znala bih to!- Mlada Presvijetla je u pravu - ubaci se Gatarka provirivši iz

Abakumova sakoa. - Edefija je još daleko. Zakopajte nade i radijepotražite put odavde! Prvi put nakon svađe s Tugdualom Gus je pogledao Oksu u oči. Ona je odolijevala njegovu pogledu začuđena što u njemu ne vidi nikakvu ljutnju. Na kraju krajeva, možda si je sve umislila. Gus iTugdual ipak se nisu toliko mrzili i samo su je pokušali razljutitikako bi mogla prouzročiti oluju. - Onda, stara, postala si pravi nindža! - vikne Gus prilazeći joj, a Tupavac ga je slijedio. - Jesi li svjesna toga da si sredilagolemoga guštera? - Sredila? - reče Oksa likujući. - Misliš spalila! Tko traži, taj i dobije! Gus se nasmijao pa odjednom uhvatio za leđa s bolnom grimasom na licu. - Ozlijeđen si? - prestraši se Oksa.

- Ne... Samo bih volio da me više ne bacaju po zraku, akokužiš na što mislim - reče, prezirno pogledavši Tugduala. Oksi je odmah postalo jasno da njezina pretpostavka kako su sedvojica mladića udružila da je izbace iz takta ne drži vodu.

- I volio bih da me tvoj šišmiš prestane gledati tako zlurado!- nastavi Gus. - Ne zovi ga „šišmiš” - uzvrati mu Oksa trudeći se ostati mirna.

Gus mrzovoljno uzdahne. - Pokušat ću, ali ništa ne obećavam! Ništa, samo da znaš! - reče i nervozno malene kosu s lica. - A tebi, stara, savjetujem da se čuvaš. Taj tip nije sasvim svoj. Zapravo, jako je čudan!

- Došli smo u Edefiju? - iznenada se oglasi Tupavac i daljezalijepljen za Gusa. - Kakva divna vijest! Znam jednu staru gospođu koja će biti presretna. Ali kako joj je ono ime? Oksa je bila sretna tom promjenom teme. Na Tupavčeve riječi prasnula je u smijeh, a za njom i ostali Spašavaj-Se-Tko-Može. Gatarka je provirila glavom iz džepa i ciknula:

- Kakav je glupan ovaj stvor! - Da! - potvrdi Tupavac i ne sluteći da je riječ o njemu. - Jeste li ga vidjeli s tim bodljikavim tijelom? A i ta mu je zelena bojabolesna. Ali gdje je sada? Gatarka uzdahne i zakoluta očima pa se vrati u Abakumov džep. - Javite mi kada ovaj nešto bude kopčao! - promrmlja. - Glupan je ondje! - reče Oksa pokazujući Tupavcu hrpicu pepela.

- Hm, skriva se? Kakav šaljivac!Gus se držao za trbuh i smijao do suza.

- Obožavam ga! - reče Gus. - Zabavan je, zar ne? - nastavi usporeno stvorenje. - A i ta

mu je pepeljasta maska pun pogodak! Spašavaj-Se-Tko-Može prasnuli su u smijeh. Čak se ni Pavel nije mogao suzdržati.

- Sada mi je jasno zašto smo ga poveli. Nema boljeg zapodizanje raspoloženja! - vikne Oksa previjajući se od smijeha. - A to nam je prijeko potrebno - reče Tugdual smrtnim glasom. - Pogledajte tko nam stiže ususret!

42.Borba na smrt

Spašavaj-Se-Tko-Može zanijemjeli su kada su vidjelidvadesetak Gmazoksa kako idu ravno na njih. Zbog težine iukočenosti od duga boravka u isušenim procijepima nisu se mogli brzo kretati. No od prizora te horde s prijetećim krestama Spašavaj-Se-Tko-Može sledila se krv u žilama. Oksa se zgrozila odpomisli na smrdljivu gubicu Gmazoksa.

- Bjež’mo! - krikne Oksa i okrene se kako bi dala petamavjetra. Na njezino veliko iznenađenje otac je zaustavi.

- To nema smisla. - Ali zašto? Pa nećemo ih valjda ovdje čekati? - šapne ona u strahu. - Borit ćemo se, Mlada Presvijetla! - poviče Tugdual i postavi se u pozu za napad. - Jesmo li Spašavaj-Se-Tko-Može ili ne?

- Zar nisi vidio koliko nam je trebalo da se riješimo jednoga?- urlala je izbezumljeno Oksa. - Zrnoksi ne pomažu, Letospusti sunemogući, a mi smo na rubu snage. Umrijet ćemo, to je sigurno! - Mislio sam da si borbenija - reče joj Tugdual podrugljivo.

Oksu je ta primjedba pogodila i ona mu dobaci pogled punmržnje.

- Hajde, stara! Sjeti se nindže u sebi! - šapne joj Gus. Na te ohrabrujuće riječi prijatelja, koje su bile u potpunoj suprotnosti s njegovim prestravljenim izrazom lica, Oksa požali štose predala. Ona je imala barem neke moći, a Gus? Gus nije imao ništa i njegov je život ovisio o njima. - Vatrokrijes je malo prije imao učinka, zar ne? - nastavi on. - A možda bismo mogli iskoristiti Tupavca i njegov smisao zahumor pa da čudovišta umru od smijeha? - doda.

- Prekini, nije smiješno! Tupavac protiv Gmazoksa...

- Niste ni svjesni koliko ste u pravu! - nadoveže se Abakum. -Tupavac nije samo dobrodušni šaljivac... Čovjek-Vila okrenuo se prema stvorenju koje je gledalo u ostatke sprženog Gmazoksa i šapnuo mu nešto na uho. Tupavac jepodignuo glavu i kimnuo te se okrenuo prema hordi Gmazoksa.Abakum i Leomido su ih okružili, a Pierre i Tugdual postavili su sena lijevu i desnu stranu oko grupe kako bi štitili Memoru i Gusa.

- Oksa! Stani iza Tupavca i napadaj svime što imaš! -savjetovao joj je Abakum s Praskozrnom u ruci.

Nad Spašavaj-Se-Tko-Može nadvila se sjena: Pavelov Zmajod Tinte raširio je duga krila iznad njihovih glava. Oksa je pogledalauvis i vidjela oca stopljenog sa Zmajevim trbuhom. Iz ramena sumu izlazila krila kojima je polagano mahao. Prizor je bio moćan i ohrabrujući i Oksa je osjetila kako se napaja snagom i borbenošću. Postavila se u pozu nindže, desne noge savijene ispred sebe i lijeveispružene unatrag. Ruke pružene pred sebe očima je ciljala hordu Gmazoksa koji su sada bili na stotinjak metara udaljenosti. - Ne štedi ih! - vikne Gus. - Odužit ću ti se, obećavam!

- I bolje ti je! - procijedi Oksa kroza zube.- Pripremite se! - vikne Abakum iz sveg grla kako bi

nadglasao riku Gmazoksa. - NEMA MILOSTI!

Ako su se zelena čudovišta poradovala da će im ljudi ispred njih postati slastan zalogaj, brzo su se razočarali. Jer Spašavaj-Se-Tko-Može nije bilo ni na kraj pameti da se tek tako prepusteraljama tih stvorova. Čim su se Gmazoksi približili dovoljno da im mogu vidjeti ogavne žućkaste oči, Oksa i njezini prijatelji zasuli su ih kišom Knock-Bongova, silovitom kao i strah koji su osjećali. Gmazoksi s prve linije padali su na one iza njih i gnječili ih svom težinom. - Pazite! Vraćaju se! - vikne Abakum. Bjesniji no ikada zbog prvoga poraza, proždrljivo hitajući prema ljudskoj poslastici, nekoliko Gmazoksa ponovno je nagrnulona njih. Dok su ih Oksa, Leomido i Pierre gađali snažnim Knock-Bongovima, Abakum i Tugdual pržili su ih vatrom bacajući im Vatrokrijese u najosjetljivije dijelove: oči, uši, njuške, prsa. Oksa

je osjetila kako je preplavljuje val energije i kako u svaku porunjezina tijela prodire blagotvorna snaga koja joj je davala osjećaj nevjerojatne moći. Nikada u životu nije osjećala takvu hrabrost i snagu. Bila je nepobjediva! Pružila je ruku prema najvećem Gmazoksu. Čudovište je odletjelo deset metara uvis i srušilo se na tlo kao vreća te pritom zdrobilo jednog Gmazoksa. Tijela dviju nemani eksplodirala su od udarca, a njihove ogavne iznutriceraspršile su se po tlu.

- Bravo! Samo nastavi, Oksa! - ohrabrivao ju je Gus.Oksa ga je kratko pogledala pa zateturala od iscrpljenosti

kao da je taj Knock-Bong isisao svu snagu iz nje. Gus je primijetiotrenutačnu Oksinu slabost pa ju je glasnije ohrabrivao:

- Hajde, Oksa! Nema odmora! U napad!- Hvala na podršci! Ali ovi prokletnici imaju sto tona! -

promrmlja Oksa.Okrenula se ponovno prema Gmazoksima i Gus je vidio

kako sakuplja svu snagu za novi napad. Uskoro je novi Knock-Bong,snažniji no ikada, pogodio dvije životinje takvom silinom da su seone sudarile u zraku, a oštri su im se zubi razletjeli u gubici. MladaPresvijetla nagnula se prema naprijed i s rukama na koljenimapokušavala doći do daha. Ubrzo se uspravila i usprkos umoru nastavila udarati još jače. Za to vrijeme Pavel i njegov Zmaj od Tinte napadali su iz zraka strmoglavljujući se ravno na hordu reptila i pržeći ih vatrom. A na začelju borbene postrojbe također se nije sjedilo prekriženih ruku. Gus je sakupljao kamenje i bacaoga na životinje. „Ništa od toga”, rekao si je kada je vidio kako sekamenje samo odbijalo od ogavnih tijela. „Ali bolje išta negoništa!” Memora je sve ostavila u šoku kada je usprkos teškomfizičkom stanju Gmazoksu zadala smrtonosan udarac: raširila je prste kao orao kandže prije nego što će zgrabiti plijen. Zatim je ispružila ruku prema ljigavom čudovištu, skvrčila prste i okrenula zglob ruke kao da drži nešto čvrsto što mora saviti. Glava životinje uhvaćena u taj nevidljivi i tajanstveni stisak izvijala se dok nije došla pod pravi kut. Reptil se pokušao boriti, ali uzalud. Ispustio jezadnji krik i srušio se na tlo dok mu je glava ostala visjeti na vratu.

Gus je zadivljeno zazviždao, a Memora mu je uzvratila umornimosmijehom. - Bravo! Kakva tehnika! - reče očaran. - Hvala, dječače - promrmlja Memora i sjedne na prašnjavo tlo.

- Jeste li dobro? - upita je Gus kleknuvši ispred nje.Memora kimne i pogleda prijatelje koji su se i dalje hrabro

borili protiv Gmazoksa. Leomido je bio vidljivo oslabljen i to jezabrinulo Memoru. Ostalo je još pet Gmazoksa. Petnajizdržljivijih... Obrana Spašavaj-Se-Tko-Može opasno jeposustajala, a pet zvijeri približavalo im se s nepodnošljivomrikom. Dok ga je Tugdual pokrivao Vatrokrijesima, Abakum je svojPraskozrn usmjerio prema najvećem reptilu koji je odolijevao svim napadima. No činilo se da je taj imao razvijeniji obrambeni instinkt od ostalih: savio je leđa, uvukao glavu i tako ponudio samo najdeblje i najotpornije dijelove tijela. Vatra je samo liznula rožnatioklop, a Oksini Knock-Bongovi odbacili bi ga samo nekoliko metaradalje. Ponad bojnog polja, Pavel je također djelovao umorno. Zmaj od Tinte sve je slabije mahao krilima i letio je mramornim nebompoput zalutale ptice. - Tupavče! - poviče Abakum potpuno iscrpljen. - Ti si na redu! Tupavac ga iznenađeno pogleda.

- Oh! Ja baš i nisam od igre, znate... - odgovorinezainteresirano. - A ova komična bodljikava kreatura nije mi pretjerano simpatična. - PLJUNI! - poviče Abakum.

Oksa je zbunjeno gledala Abakuma dok je Tupavcu trebalonešto vremena da shvati poruku. - Povucite se! - reče Čovjek-Vila prijateljima. - Pljunut ću! - obavijesti ih Tupavac.

Postavivši se ravno pred pet Gmazoksa koji su slinili odbijesa i gladi, Tupavac u velikom luku ispljune tisuće kapljica sline. Kada je prva kap pala na najvećeg reptila, on se zgrčio od bola, a oklop mu se kao pogođen kiselinom počeo topiti. Debela koža izobličila se od nagrizajuće sline. Posvuda su se pojavile rupice iz

kojih je izlazio jedak miris, zajedno s komadima mesa, iznutricamai mišićima. - Imam još sline! - objavi Tupavac svojim uobičajeno nehajnim tonom. Ovoga puta kiša sline sručila se na preostala četiri Gmazoksa. Nisu se ni stigli obraniti od sudbine koja ih je snašla iveć su se njihova tijela počela rastapati. Kada je od njih ostao još samo kostur izjeden kiselinom, Spašavaj-Se-Tko-Može gledali su seu tišini.

- Genijalno! - vikne Oksa i stavi ruke na bokove. - A zašto sitako dugo čekao s tim? - upita Tupavca, neodlučna bi li mu zahvalno skočila oko vrata ili ga kudila.

Tupavac ju je gledao. - Ne znam što sam jeo, ali čini se da imam kiselinu u želucu... - začudi se on. - I te kakvu! - reče Oksa kroz smijeh. - Obećaj mi da me nikada nećeš pljunuti! - Naš je prijatelj možda usporen, ali vrlo je poslušan - reče Abakum i čestita Tupavcu. - On pljuje samo kad mu se naredi. -I bolje! - vikne Oksa. - Uspjeli smo se nekako izvući, što kažete?

Svi su osjetili veliko olakšanje. Spašavaj-Se-Tko-Može sjeli suna zemlju koja se počela sušiti i gledali ostatke spaljenih i raznesenih Gmazoksa. Pavel je sjeo pokraj Okse, a njegov Zmajvratio se u tetovažu. - Kako si, kćeri?

- Jesi li vidio kako se borim? Knock-Bongovi stvarno su mibili savršeni! - Bila je to borba koja će ući u povijest najvećih borbi - reče Pavel. - Hrabri Spašavaj-Se-Tko-Može protiv zlih Gmazoksa. Lijepprizor, pogotovo iz zraka!

Oksa se nasmije i pogleda Gusa.- Bila si dobra, Oksa!- Hvala na ohrabrenju.

- Nema na čemu! Gus pomakne pramen kose s lica i namigne joj. Oksi padne

kamen sa srca. Mislila je već da je izgubila svog najboljeg prijatelja,

ali ponovno su bili kao nekad. Ipak nije mogla zaboraviti Tugduala imali potres koji je prouzročio u njoj. Okrenula mu se i, kada su im se pogledi sreli, ona pocrveni. Ljutila se na sebe zbog takvereakcije, ali još više zbog toga što je time, čini se, povrijedila Gusa. Dječak je ustao, lupio nogom u kamen i potom im svima okrenuo leđa. - Dobro - reče Gus osorno. - Nećemo sada trunuti ovdje! Mogli bismo krenuti. Na te riječi Gus se uputio u nepreglednu pustoš, za njim su se podizali komadi blata. Iznenađeni, Spašavaj-Se-Tko-Može gledali su ga kako se udaljuje sve dok iznenada nije nestao uizbrazdanoj zemlji.

43.Procijepi bez dna

- GUS! - kriknula je Oksa. Pierre je skočio na noge zaurlavši poput medvjeda i pojurio prema procijepu koji je progutao Gusa. U tlu su se stvorile brojnebrazde koje je Viking morao preskakati. Spašavaj-Se-Tko-Možetrčali su za njim što su brže mogli. Memora, čije su noge i dalje bile ranjene, usprkos Abakumovoj njezi, nespretno je preskočila preko jedne svježe stvorene brazde. Mašući rukama jedva je održavala ravnotežu nad bezdanom i Leomido ju je u zadnji čas uspio uhvatiti oko struka i izvući.

- Gus, gdje si? - urlao je Pierre ponad procijepa. Čuo je mukli i panični glas koji je odzvanjao iz dubine. Spašavaj-Se-Tko-Može problijedjeli su od strahote. - Ovdje sam, tata! Učini nešto, molim te! Pierre je očajnički pogledao prijatelje. - Drži se, Gus! Izvući ćemo te! - vikne Oksa.

Nagnuti nad rub procijepa širokog oko jedan metarpokušavali su vidjeti Gusa. No u pukotini je vladao potpuni mrak ini uz najbolju namjeru nisu mogli odrediti na koju je dubinupropao Gus.

- Alarmito, možeš li pogledati gdje je Gus? - upita Oksavadeći iz torbice malog stručnjaka za orijentaciju. - Na zapovijed, Mlada Presvijetla! - reče Alarmito i sjuri se u ponor.

Minute koje su uslijedile bile su zasigurno najduže uživotima Spašavaj-Se-Tko-Može. A čekanje im se činilo još dužim jer u Pustoši nije postojalo vrijeme. Oksa si je izgrizla zadnja trinokta koja su uspjela preživjeti sve izazove i nestrpljivo čekala. Malo zatim, pojavio se Alarmito prljav od prašine. Otresao se iponosno stao pred gazdaricu.

- Alarmito Mlade Presvijetle javlja se na dužnost!

- Slušamo! - reče nestrpljivo Oksa. - Prijatelj Mlade Presvijetle nalazi se na maloj kamenoj

platformi dugačkoj pedeset pet i širokoj trideset dva centimetra. Debljina iznosi svega pet centimetara, ali prijatelj MladePresvijetle svojom težinom ne ugrožava stabilnost platforme.Prijatelj Mlade Presvijetle porezao se prilikom pada na tri mjesta,ima dvije rane na licu i jednu na desnoj ruci. No ozljede supovršinske i prijatelj Mlade Presvijetle nije u opasnosti.

- Na kojoj je dubini? - upita Pierre, blijed kao krpa. Alarmito razvuče lice i reče: - Procijenio sam dubinu na četiristo šezdeset tri metra, prema mjerilima iz Izvanjskog. - Četiristo šezdeset tri metra!!! - krikne Oksa. - Četiristo šezdeset tri metra - potvrdi Alarmito.

Pierre opsuje i ljutito lupi nogom o tlo. Leomidobespomoćno pogleda Abakuma. Čovjek-Vila razmišljao je namrštena čela i ozbiljna izraza lica. Pokraj njega Pavel je ležao potrbuške i zurio u mračnu provaliju.

- Moj Zmaj od Tinte ne može unutra, preusko je - šapne.- A moje se ruke ne mogu produžiti preko deset metara -

reče Abakum i rukama se uhvati za glavu. Spašavaj-Se-Tko-Može razmišljali su u tišini. Bojali su se

najgoreg: neće pronaći nikakvo rješenje za Gusov spas. Oksa zatrese glavom kako bi odagnala te crne misli. „Ne može ovo bitikraj!” pomisli suznih očiju.

- A da probam s Potencijalisom Priljepkom? - predloži Oksaotvarajući torbicu. - Trebala bih ih imati dovoljno za tamo i natrag!

Abakum je zabrinuto pogleda.- Natrag... - promrmlja. - Upravo u tome i jest problem. Uz

najbolju volju nećeš se moći popeti s Gusom. Djevojka pogne glavu. Srce joj se kidalo.

- Pomozite! - začuje se Gusov glas. Kada je čuo taj vapaj iz dubine pukotine, Pierre je bolno uzdahnuo. Tugdual je sjedio postrance rukama obujmivši koljena.Pogledao je Alarmita i ozbiljnim tonom upitao: - Od čega su sastavljene stijenke procijepa?

- Od vapnenca - odgovori stvorenje. - Uočio sam u stijeni brojne udubine različitih veličina, od pet milimetara do deset centimetara. Ali iz stijene vire i pravilni oštri šiljci koji su opasni zasilazak.

- Divno! - vikne Tugdual. - Ja idem! Skočio je u hipu i zaputio se prema usjeku. - Čekaj malo, mladiću! - povuče ga Abakum za ruku. - Zašto da čekam? - odgovori mladić i istrgne se iz stiska.

- Samo ga ja mogu spasiti i to dobro znate!- Da... - potvrdi Abakum. - Znam.- Ali kako? - krikne Oksa.Tugdual se okrene prema njoj, stavi joj ruke na ramena i

pogleda je ravno u oči blago se smiješeći. - Aranea, Mala Presvijetla.

- Kakva Aranea? - plane Oksa na rubu plača. - Zar si zaboravila moje naslijeđene moći?

- Tehnika paukova! - Upravo to - reče Tugdual. - Moć ogavna Krozazida, zvanog Šišmiš, spasit će običnog zemaljskog dječaka! Tko bi rekao, ha? A i napokon nešto novo, a ne samo zidovi mrtvačnica i medicinskih fakulteta! - doda keseći se.

Maknuo je ruke s Oksinih ramena i šapnuo joj na uho:- Vidimo se, Mala Presvijetla...Zatim se okrenuo prema Pierreu i ozbiljno ga pogledao.

- Pierre, znam da i ti imaš moć Araneje. - Ali, bez uvrede, ja imam više iskustva. - Znam - potišteno će Pierre.

- Idem sada. - Vječno sam ti zahvalan. Čuvaj se.

Tugdual se oslobodi Pierreova zagrljaja i klekne na rubprocijepa.

- Tugduale? - pozove ga Abakum. Mladić se okrene. - Trebat će ti Lijanisi i Suspense. Uzmi ih. Čovjek-Vila okrenuo je nekoliko puta svoj Praskozrn među prstima dok se nije otvorio. Zatim je izvadio sve Zrnokse iz njega i

napunio Tugdualov Praskozrn. Pozvao je i ostale Spašavaj-Se-Tko-Može da učine isto. - Kako se ovo otvara? - nervozno će Oksa. - Nisam ni znala da se to može! - Ovako, Mala Presvijetla - odgovori joj Tugdual okrećući njezin Praskozrn. - Okreneš triput ulijevo, dva i pol puta udesno,stisneš dvaput na trećini razmaka od otvora, izgovoriš u glavi veruculum dok pod prstima ne osjetiš usjek: to je otvor. Sada jošgurneš nokat u nj i tvoj je Praskozrn otvoren!

- Ali imam još samo jedan nokat! - pobuni se Oksa.Tugdual se nasmiješi i gurne prljavi nokat kažiprsta u prorez.

Kada je napunio svoj Praskozrn, okrenuo se, stavio dlanove na rubprocijepa i spuznuo unutra. Uskoro ga više nisu vidjeli, nestao je ugustoj tami provalije.

44.Spašavanje u dubini

Tugdual je napredovao pravilnim tempom, koristeći i najmanju udubinu u stijeni. Više no ikada osjećao se polupauk, polušišmiš. Vid mu se brzo prilagodio mraku koji je vladao uprocijepu i on je vidio dobro kao mačka u noći dok je rukama i nogama opipavao stijenke kako bi pronašao oslonac. Pokreti sumu bili spretni kao da nema ničega prirodnijeg od silaska u duboki ponor oslanjajući se samo na gole ruke. Netko drugi već bi izgubio hrabrost, ali ne i Tugdual. On je bio drugačiji od ostalih i taj zadatak za njega nije bio kao spuštanje u pakao, naprotiv.Samopouzdanje koje je osjećao povećavalo je njegove fizičke i psihičke sposobnosti. Blijedoljubičasto nebo s metalnim oblacima daleko iznad njega sada je bilo samo tanka linija i njegovo jeuzbuđenje sve više raslo. Suprotno onomu što su svi mislili - počevši od Gusa - on nimalo nije mrzio Oksina prijatelja. Gus ga je samo živcirao, a tonema veze s mržnjom! No možda je to bilo i gore. Valja priznati daje dječak stalno upadao u nevolje, a time i dovodio u opasnost sve Spašavaj-Se-Tko-Može, ponajprije Oksu. Malu Presvijetlu dubokasiva pogleda. Nindžu blistava osmijeha. Neočekivanu, koju su čuvale Bezdobne Vile i Spašavaj-Se-Tko-Može. Tugduala je živcirala njezina bliskost s Gusom. Bio je svjestan toga da on nikad neće upoznati tako čvrsto prijateljstvo. Bio je preneobičan da bi imao prijatelje. Prerazličit. Jedini prijatelji koje je imao bih su slabići kojima je mogao manipulirati i koji su ga vidjeh kao utjelovljenjepoštovanja vrijednoga crnog vrača. Je li ih uopće mogao nazvati prijateljima'' Čak su i njegovi roditelji odustali od njega i povjerili ga baki i djedu. A znao je i da Spašavaj-Se-Tko-Može nemajujedinstveno mišljenje o njemu. Samo je Abakum prihvatio uzeti gapod svoje, drugi su ga trpjeli, ali samo iz poštovanja prema Brunei iNaftaliju, a ne zbog njega samoga. Bio je svjestan svega toga, ali

nije više patio jer je odlučio nepovjerenje i neprijateljstvo drugih okrenuti u svoju korist. „Svatko se snalazi na svoj način”, često bi si govorio. Na kraju se pomirio sam sa sobom kada je shvatio da nemože biti drugačiji. A osim toga, čini se daje upravo takav bio zanimljiv jednoj djevojci...

- Prešli ste gotovo pola puta! - odjekne iznenada piskutavAlarmitov glas.

- Oh, ti si ovdje?!- Mlada Presvijetla poslala me da vidim je li sve u redu.- Lijepo od nje! - odgovori Tugdual s osmijehom koji se

jedva nazirao u mrklome mraku.- Šalje vam snagu i Reticulatu punu vode za osvježenje -

reče stvorenje i pruži mu meduzu veliku kao naranču. Tugdual se s dvama prstima zakvačio za udubinu u stijeni i vrškom cipele oslonio na izbočinu jedva nešto širu od nožnog palca. Zatim je od zadihanog Alarmita uzeo Reticulatu i svježomvodom utažio žeđ. - Ovo je bilo osvježavajuće, zahvali Maloj Presvijetloj.

- Na zapovijed!Alarmito je nato poletio prema gore i ostavio Tugduala koji

je zadovoljno krenuo dalje.

- Stvarno si se lijepo strovalio... Gus poskoči i iznenađeno krikne.

- Tugduale? - promrmlja. - Glavom i bradom! - odgovori mladić. - Čuo sam da se nešto miče i pomislio da je ponovno neki Gmazoks. Trebao si me obavijestiti! - Potrudit ću se sljedeći put - reče Tugdual i stane uz Gusa na usku izbočinu. - Zaboravio sam da ne vidiš u mraku. - Haha! Jako smiješno! - odgovori Gus ironično. - Ni ja ni još pet milijardi ljudi na zemlji!

Tugdual se nasmije na tu zajedljivu primjedbu. - Inače... drago mi je što te vidim! - reče Tugdual.

- Da, oprosti - promrmlja Gus nevoljko. - Bok. I hvala što sidošao.

- Dobro, a sada dosta prenemaganja i bacimo se naspašavanje. Ovo je moj plan: bacit ću Lijanis i napraviti ljestve po kojima ćeš se uspeti. Žabokrilke će te pridržavati za ramena, a ja ću ići prvi. U redu?

- Ovaj... postoji jedan problem. Kao što si to lijepoprimijetio, ja ne vidim u mraku. - Što ti kažeš na to? - reče Tugdual Fosforili koja je odmah osvijetlila ponor. Gus je žmirkajući gledao oko sebe.

- Brrr... koja jeza! - Idemo? - reče nestrpljivo Tugdual i zalijepi se za stijenu spreman za uspon.

- Ovaj... postoji još jedan problem.- Što je sada?- Nisam baš dobar u penjanju.Tugdual uzdahne i prostrijeli ga pogledom.

- A postoji li nešto u čemu si ti dobar? Osim u tome da me iživciraš... - Podsjećam te na to da sam ja samo čovjek! - zagrmi Gus. - A ne neki šišmiš!

- Oho, gospodin puca iz sveg oružja! Idemo, nemamovremena na bacanje. Vidio sam golemog Gmazoksa u jednomotvoru i nemam namjeru probuditi njega i njegov apetit.

- Stvarno?- A što misliš? - odgovori Tugdual ljutito.Prepustio je Gusa njegovim sumnjama i izvadio Praskozrn.

Puhnuo je prema zidu stijene na kojoj se odmah pojavila dugačka žuta lijana. Neko se vrijeme njihala u zagušljivom procijepu pa sesvojim malim kandžama zalijepila za stijenu. Tugdual je uhvatioFosforilu i osvijetlio mračnu provaliju: lijana se uspela na visinu od petnaest-dvadeset metara. Zatim je ponovno puhnuo u Praskozrnu smjeru Gusa. Iz njega su odmah izašle dvije Žabokrilke. Doletjelesu do Gusa i uhvatile ga za ramena kako bi ga dovele do Lijanisa. - Pokret! - vikne Tugdual uspinjući se golim rukama po stijeni.

Uspon kao daje trajao cijelu vječnost, barem se tako činilo Gusu koji se mučio više negoli je htio priznati. Ali i Tugdual se mučio. Osim što je morao stalno obnavljati Lijanis, Tugdual si je zacrtao da se Gusu ne smije ništa dogoditi. Pazio je na svaki njegovpokret - i na njegove nespretnosti - a to mu je oduzimalo prilično puno snage. Kako je i sam rekao, Gus nije bio dobar u penjanju,pogotovo u ovakvim uvjetima. Lijanisi su, doduše, bili bolji zauspon od izbočina u stijeni, ali bili su skliski i ljepljivi. Žabokrilke su, srećom, bile od velike pomoći. Čvrsto su držale dječaka i tako izbjegle padove koji bi u ovakvoj situaciji bili pogibeljni. Alarmitose redovito vraćao kako bi pratio njihov napredak i ohrabrivao ih u ime Spašavaj-Se-Tko-Može. - Mlada Presvijetla poručuje vam da se držite, uskoro ste na površini! - Reci joj da nam to mnogo znači - odgovori Tugdual u dahu. - Koliko još, Alarmito? - Više od dvjesto četrdeset metara. Gus je uzdahnuo kada je to čuo. Više od dvjesto četrdeset metara! Pekla su ga pluća, mišići su mu bili napeti, a oči gorjele od užarene prašine. A uz to je imao neodoljivu, jezivu, strašnu želju dazaspi na licu mjesta. Borba sa snom sada je bila na prvome mjestu,a strah da ne zaspi jači od straha od bezdana pod njime.

- Tebi se ne spava, Tugduale? Mladić-pauk naglo se okrenuo prema njemu i zabrinuto ga gledao. - Nimalo - odgovori mu kratko. Nije mu se činilo vrijednim napominjati kako on može izdržati više dana bez sna.

Tugdual se pitao koliko dugo Gus nije spavao i iznenada muse smiluje. Dječak ih je pratio od početka prilagodivši se njihovu tempu i činilo se da se nitko nije pitao može li on to izdržati. Tugdualu je odjednom bilo žao Gusa.

- Mogu li ti nešto priznati?- Reci - promrmlja Gus.- Mislim da si stvarno hrabar.

- Hvala - odgovori Gus sramežljivo. - Imaš li nešto da me držibudnim? Tugdual je razmišljao prekapajući po džepovima.

- Žao mi je. Ali pokušaj gledati na drugu stranu, u stijenu nadrugoj strani procjepa, to bi ti trebalo pomoći. Gus se zakvačio za Lijanis i okrenuo glavu na drugu stranu prema širokom otvoru u stijeni. Na dnu udubine raspoznao jeGmazoksa koji je spavao dubokim snom. Njegovo golemo tijelodizalo se i spuštalo u pravilnom ritmu disanja. Gus je zamaloispustio Lijanis... Tugdual ipak nije lagao.

- Bolje nam je da se ne zadržavamo tu! - Apsolutno! - reče Gus i počne se brže uspinjati.

Kada su iz ponora ugledali komadić blijedoljubičastog neba, dvojica mladića osjetila su veliko olakšanje. A Spašavaj-Se-Tko-Može nijemo su stajali na rubu provalije i gledali dolje, uplašeniAlarmitovim vijestima da u špilji spava Gmazoks. PremaAlarmitovoj procjeni ostalo im je još četrdesetak metara i Tugdual se razveselio. Već je iskoristio zadnju Fosforilu, ali sada je srećom vanjsko svjetlo dopiralo do njih. Tugdual je vidio kako se Guszadnjim snagama bori s umorom i snom i bio je sretan što seusponu nazire kraj.

- Još malo, Gus!Uzeo je Praskozrn kako bi bacio još jedan Lijanis, ali

puhaljka nije poslušala njegovu molbu. Pokušao je saŽabokrilkama. Uzalud. Zalihe Zrnoksa bile su iscrpljene. Tugdual jerazmišljao. Nije imao mnogo izbora: ili će pozvati Abakuma s njegovim „teleskopskim” rukama, ili će se pokušati sam snaći. I njegov ponos ubrzo se odlučio za drugo rješenje. - Gus - reče tiho. - Imamo problem.

Gus, koji se držao za zadnji Lijanis, odmah je stao. - Da pogodim... nemaš više Fosforila? Nije strašno, već nam dopire vanjska svjetlost.

- Malo je kompliciranije...Gus se naježi.- Aha, nemaš više Lijanisa?

- Ni Lijanisa ni Suspense - odgovori Tugdual. Gusu glavom prođu slike uspavanog Gmazoksa. - Molim!? - procijedi kroza zube. - Hoćeš reći da smo zapeli nadomak izlazu?

- Ti si zapeo! - odgovori zlobno Tugdual.- Hvala što si me podsjetio na to! - razbjesni se Gus. - Ostavi

me ovdje i idi. Ionako nisam za niš...Tugdual uzdahne.- Uvijek si takav?

- Kakav? - ljutito će Gus. - Beskoristan? Nesposoban? Niškoristi? Pa da, prema vašim kriterijima!

- Gluposti... Živciraš me lagano s tim kompleksom manjevrijednosti - promrmlja Tugdual. - Hajde, zakvači se za mene pa da završimo s ovom alpinističkom epizodom.

Gus nije mogao vjerovati. - Misliš... Hoćeš reći da ćeš me ti nositi do gore? Tugdual zakoluta očima.

- Ne, nego tko? - Ali pretežak sam! - primijeti Gus. - Nećemo uspjeti! - Volim tvoj optimizam - reče Tugdual. - Djeluje ohrabrujuće. Nevjerojatno je kako mi dobro čini.

- Ali...- Nema „ali” - prekine ga Tugdual. - Znam da ne izgledam

tako, ali mogu nositi dvostruko više od svoje težine. Kao mravi...Ako misliš da mi je tvojih pedeset kila problem...

- Pedeset dvije!- Penji se na mene! - vikne Tugdual slavodobitno.

45.Izlaz u zraku

Nekoliko trenutaka poslije, dvojica mladića izbila su na površinu. Spašavaj-Se-Tko-Može bili su presretni, a Pierre punzahvalnosti. Zadnja je etapa uspona Tugdualu bila najteža. Trudiose ne pokazati iscrpljenost, ali njegovo ispijeno i fantomski blijedolice odavalo je stanje u kojem se nalazi. Osjećao se ponosno što je uspješno obavio zadatak, ali ni ponos nije mogao prikritinadljudske napore koje je uložio u spašavanje Gusa. Iscrpio je izadnji atom energije. Ljutio se sam na sebe zbog te slabosti i baciose na prašnjavo i užareno tlo.

- Tugduale! - krikne Oksa i pojuri prema njemu. - Sve je u redu, Mala Presvijetla - reče on jednoličnim glasom, očiju uperenih u nebo. - Dobro sam. Samo me uhvatila slabost. Možeš li me ostaviti samog na trenutak? - Ovo što si napravio je veličanstveno, Tugduale! - nastavi Oksa ne obazirući se na njegovu molbu. - Ne mogu vjerovati da si uspio! Ti si... GENIJ!

Tugdual okrene glavu prema njoj i namršti obrve.- Zar si sumnjala?Oksa se zacrveni i ugrize za usnu.- Ne! Nikada! Ali svejedno si bio genijalan!

- Nećeš me poljubiti za nagradu? - Što?!

- Ma zezam te - reče Tugdual ustajući. Okrenuo je glavu kako bi sakrio osmijeh koji mu je zablistao

u očima. Oksa je ostala zbunjena. - Zna li netko što se ondje zbiva? - reče iznenada Tugdual.

Svi su slijedili Tugdualov pogled prema nepreglednoj Pustošii u daljini ugledali crni prijeteći uragan kako se muklo grmeći približava. Okretao se oko vlastite osi kao golem lijevak i podizaooko sebe oblake užarene prašine.

- Ludilo! - vikne Oksa očarana tim prizorom. - Golem je! Tek što je to izgovorila, uragan se naglo okrenuo i jurio ravno uSpašavaj-Se-Tko-Može koji su zgranuti promatrali novu prijetnju.Oksa je stavila ruke na bokove i ljutito viknula.

- A sada je dosta! Ne možemo više! Tada je osjetila kako ju je otac zgrabio za ruku i počeo trčati pred uraganom. Abakum i Tugdual slijedili su njihov primjer,zgrabivši Tupavca koji je i dalje promatrao spaljeno tijeloGmazoksa. Leomido je sakupio svu snagu i uzeo u naručje Memoru, a Gus je bio preumoran da se pobuni protiv očeve naredbe. - Popni mi se na leđa! Dječak ga je poslušao, ljut što ponovno mora ovisiti o drugome. Ali kada je vidio brzinu kojom Pierre trči, odmah je zaboravio svoju muku. Znao je da je Oksa izvanredna trkačica, ali Pierre je, zahvaljujući svom podrijetlu Čvrstorukih, bio još brži od njegove prijateljice.

- Tata! - klikne Gus, koji je prvi put postao svjestanneobičnih moći svoga oca. - Znam, dragi moj, znam... - prekine ga Pierre preskačući spretno preko jednog procijepa.

- Samo za informaciju: tvoj tata i ja možemo pobijeditigeparda u trku - dobaci Tugdual ne mareći za Gusov osjećaj manje vrijednosti.

- Bojim se da je ovo što nas proganja strašnije od geparda -primijeti Viking i pogleda preko ramena.

I Gus se okrenuo: ne samo da im se uragan opasno približio,nego se i upeterostručio! Iza njih jurilo je pet golemih lijevaka! Iznenada odjekne Oksin prodoran krik. Kada je vidjela opasnostkoja im je za petama, Oksa je još brže potrčala kroz užarenu pusti¬nju. No uragani su bili sve bliže...- Ovuda! - vikne Abakum i skrene ulijevo.Svi su potrčali za njim. Nakon nekoliko stotina metara okrenuli su se i zgrozili se: uragan ih je slijedio u stopu! Uzaludni pokušajbijega bacio ih je sve u očaj. Zaustavili su se, bez daha i potpuno izbezumljeni.

- Gotovi smo - reče Gus. - Ne prestaješ? - odgovori mu Tugdual.

- Razmislimo - reče Oksa. - Ako nas uragani slijede, nema im smisla pokušavati pobjeći! To nešto znači. Oksa si je razbijala glavu ne ispuštajući iz vida prijeteće uragane. - Pa da! - iznenada vikne. - Možda je to zračni izlaz o kojemu nam je govorio Alarmito! Sjećate se? Spašavaj-Se-Tko-Može gledali su je u čudu.

- U pravu si, stara! - vikne Gus. - Najbolja si!- Samo je jedan mali problem: koji izabrati?

Na veliko iznenađenje sviju, Gus se bacio u najveći i nestao u divljem oblaku.

- Za njim! - vikne Oksa. - IDEMO!

Vrtlog od užarene prašine progutao je jednoga po jednogaSpašavaj-Se-Tko-Može. U oku uragana vrtloženje je bilo silovito.Oksa je urlala od straha dok ju je uragan poput plišane lutke bacaoamo-tamo. Okretala se i vrtjela u krug kao daje upala u centrifuguperilice za rublje, a od vrtoglavice joj je bilo slabo. Zatvorila je oči i usta kako bi se zaštitila od užarene prašine. Vjetar joj je takosilovito šibao lice da je imala osjećaj da joj netko brusnim papirom prelazi preko kože. Bilo joj je grozno što je tako bespomoćna, ali nije imala izbora nego prepustiti se silama prirode da odluče o njezinoj sudbini. Bila je uvjerena u to da su to posljednji trenucinjezina života... Osjetila je kako se uzdiže u silovitoj spirali ipomislila: „Katapultirat će me u nebo i crknut ću tamo! Spektakularan kraj, nema što!” Odjednom je udarila glavom onešto tvrdo. Kamen? Kost Gmazoksa? Opipala je rukama glavu,imala je osjećaj da je puknula na dva dijela. Ali nije otkrila ništa. Samo se mučnini pridružila grozna migrena. Oksa je srećom dosegnula vrh uragana koji ju je izbacio van kao daje trešnjinakoštica.. Dok je letjela kroz blijedoljubičasto nebo urlala je od straha. Očajnički je mlatarala rukama dok nije otvorila oči i uvidjela da leži na pjenastom tlu, usred male čistine okružene gigantskim stablima.

- Kakav let! - odjekne Gusov glas. Oksa ga pogleda čudeći se tomu što je još živa. - Stvarno si lud! - poviče Oksa približavajući se prijatelju.

- Smiri se, stara! Ne zaboravi da sam ti ja spasio život!Oksa se tresla cijelim tijelom i dalje u šoku.- Sva si zelena u licu, to je normalno? - upita zajedljivo Gus.

Umjesto odgovora, Oksa se nagnula naprijed i počela povraćati. Tijelo joj se treslo od grčeva koji su joj parali trbuh. Gus joj je zabrinuto prišao i stavio ruku na rame.

- Jesi li dobro? - Jedva - uzdahne Oksa uspravljajući se. - Mislila sam da ću umrijeti!

- To je zato što mi ne vjeruješ! - primijeti Gus.- Moram priznati da si ovoga puta rasturio!Zahvalno ga je pogledala.- Kako si znao da je on pravi?

Gus je slegnuo ramenima i odgovorio s lažnom skromnošću: - Stvarno želiš znati?- Da!- Vidio sam da se jedan od pet uragana vrti u smjeru

suprotnom od kazaljki sata. Odmah sam znao da je on pravi. Ludo,zar ne?

- I te kako! - potvrdi Oksa. - Sasvim u skladu s tvojimgeslom: razmisli prije negoli djeluješ! To je ključ uspjeha!

Gus nije imao vremena odgovoriti. Ostali Spašavaj-Se-Tko-Može padali su kao meteoriti s neba i odskakivali od biljnog tepihalivade. Na licima im je svima bio isti izraz nekoga tko je smrtigledao u oči. Čak je i uvijek priseban Abakum djelovao potreseno. Dlanovima se držao za natkoljenice i savijen prema naprijed, borios napadajem mučnine. Pavel i Pierre sjedili su s glavama među rukama i malo-pomalo dolazili sebi. Leomido je ubrzano disao ijedva jedvice uspio se podignuti kako bi došao do Memore koja ječučala malo dalje. Kada je Tugdual izletio iz uragana, Oksa je odahnula. Blijed kao krpa, mladić je legao na pjenasti pokrov i

netremice zurio u nebo. Oksa je krenula prema njemu, ali Abakumju je zaustavio.

- Pusti ga!- Ali...- Mislim da ne bi želio da ga tko vidi u tom stanju - objasni

joj tiho Čovjek-Vila. Leomido je došao do njih.

- Za dlaku! Bravo, dječače! - reče položivši ruku na Gusovo rame. - Jedanput da i ja nečemu poslužim - promrmlja Gus.

- Kakva oluja! - iznenada se oglasi Tupavac. - Sigurno samcijeli raščupan! - Ali ti nemaš kosu, Tupavče! - primijeti Oksa. - Nemam? - začudi se stvorenje tapkajući se po glavi.

Oksa se nasmiješi i okrene prema Tugdualu koji je dolaziosebi. Slušajući samo svoje srce, Oksa se uputi prema njemu. Tugdual se češkao po glavi namrštena lica.

- Jesi li dobro? - upita Oksa. - Ovaj... bio sam i bolje - promrmlja mladić. - Osjećam se kao da me netko pogodio ciglom posred glave! Ovdje, vidi! Uzeo joj je ruku i stavio je točno na mjesto gdje se stvorila kvrga veličine jaja. Oksa je od nelagode povukla ruku. - Hm, možda sam to bila ja - reče ona sjetivši se udarca u uraganu. - Ako je tako, onda imaš prilično tvrdu glavu! - reče Tugdual sa smiješkom. - Kako god, živi smo i zdravi! Dobar potez, Gus! -reče on dječaku koji ih je gledao krajičkom oka. - Možeš mislit’! - zagrmi Gus. - Opet smo na početku! Svi su pogledali oko sebe i zaključili da je Gus u pravu. Nalazili su se točno na mjestu na koje su dospjeli nakon Uslikovljenja.

- Nevjerojatno! - vikne Oksa. - Nadam se da nismo sve ovoprošli uzalud!

- Upravo suprotno! - uplete se crni leptir koji je dolepršaoispred nje. - Obavili ste misiju!

- Ah, to ste vi! Možete li nam možda objasniti što to znači? - reče Oksa.

- Vidite li pravokutnik koji treperi na nebu?Spašavaj-Se-Tko-Može pogledali su u nebo i zaista vidjeli sjajanpravokutnik.

- To je slika? - poveseli se Oksa. Leptir joj priđe još bliže i pogleda je svojim majušnim očima.

- Ne, Mlada Presvijetla.- Što? - povikaše uglas Spašavaj-Se-Tko-Može.

- Žao mi je što vas moram razočarati, ali ovo što vidite nije slika - nastavi leptir. - To je ulaz u prolaz koji će vas dovesti do Kamenog Zida.

- Oh, ne, ne! - zakuka Oksa. - Ima li kraja?- Ima! - odgovori leptir. - Jer sve ima kraj, ovdje, kao i bilo

gdje drugdje. Budite sigurni, Mlada Presvijetla, i svi vi! Iza tog Zidanalazi se kraj vašeg Uslikovljenja. Naravno, pod uvjetom dauspijete uništiti Pretraživača-Srca i suprotstaviti se Grozomornima. - Naravno - reče Gus. - To je mačji kašalj! - Vjerujte mi - savjetovao im je leptir mudro. - Prođite kroz prolaz i pronaći ćete izlaz.

46.Negostoljubiv bezdanPrvo što je Spašavaj-Se-Tko-Može palo na pamet kako bi

dohvatili svjetlucajući pravokutnik bilo je da se popnu na stabla. Gus ih je odgovorio.

- To nema nikakva smisla! - Zašto? - začudi se Oksa koja se već počela verati uz stablo. - Dovoljno su visoka! - Vjeruj mi jedanput u životu! - rasrdi se Gus. - Već sam probao. Čini ti se da se penješ, ah zapravo cijelo vrijeme stojiš na tlu. - U pravu je - potvrdi leptir. - To je zbog moći halucinacije Pretraživača-Srca, zbog koje ste također mislili da se nalazite na početku. Vaš vam se put činio ravnocrtan i horizontalan, ali zapravo ste se kretali vertikalno u spirali, jednako tako, činit će vam se da se penjete uz stablo, ah ostat ćete na mjestu.

- Pravi kaos! - vikne Oksa nakon što je probala. - Ah štoćemo onda? - Imam ideju - reče Gus. Uputio se prema mračnu raslinju i počeo tražiti nešto pod stablom. Odjednom su iz zemlje niknuli korijeni s malim glavama ipiskutavo se oglasili. - Ovdje ste svi! - reče jedna od njih promotrivši sve Spašavaj-Se-Tko-Može. - Čestitam! - Hvala! - reče Oksa.'

- Jeste li sreli Grozomorne? - Još ne - odgovori Gus. - Samo njihove žandare Zračne Sirene i Gmazokse. - I uspjeli ste im pobjeći? Još jedanput čestitam! - Nažalost ne svi - promrmlja Oksa, a pred očima joj se pojavi punašno lice Domdomke. - Ali nećemo ostati dužni tim Grozomornima! Možete li nam pomoći?

- Naravno! Što nam je činiti? - upita mala glava nestrpljivo. - Moramo doći do svjetlećeg pravokutnika, ondje gore...

- Mislite na rupu za izlaz? Prolaz prema Kamenom Zidu?- ŠTO? - krikne Gus ljutito. - Morali smo se upustiti u sve te

opasnosti, a vi ste od početka znale da je to izlaz? - Da, ali on je dostupan tek kada prođete sve slojeve! - odgovori glava. - Ne zaboravite da je temeljno načelo Uslikovljenja suočavanje s izazovima.

Nakon kratke stanke Oksa se okrenula prema korijenu-glavi.- Dobro... Imamo problem. Ne možemo koristiti Letospust

niti se penjati po stablima, a tatin Zmaj od Tinte trenutačno nije aktivan. - Razumijem što nam želite reći, Mlada Presvijetla, i veliko nam je zadovoljstvo što vam možemo pomoći - oglasi se odmah polu- ljudsko, polubiljno stvorenje. - Prijatelji, pokažite se!Moramo pomoći Spašavaj-Se-Tko-Može. Na te su riječi iz zemlje izmiljeli drugi korijeni-glave i uzbuđeno se piskutajući postavili u skupinama od pet-šest oko svakog Spašavaj-Se-Tko-Može. Otvorili su usta i oštrim zubićima zagrizli njihovu rasparanu odjeću. Zatim su rastegnuli svoja korjenasta tijela i zaljuljali se prema blijedoljubičastu nebu kako bi svoj teret ispustili u otvor.

- Ludo! Ovo je mrak! - vikne Oksa. - Misliš s kakvom lakoćom to rade - reče Gus. - Dakle to je taj slavni prolaz koji će nas dovesti do Pretraživača-Srca! - promrmlja Abakum gledajući otvor. - I do Grozomornih! - doda Tugdual opipavajući rubove otvora kako bi pronašao ulaz. - Čudilo bi me da ti je nešto lijepo palo na pamet! - promrmlja Gus. - Evo ga, otvoreno! - reče Abakum i sklupča se. - Napokon ćemo imati priliku upoznati zlotvore!

Jedan po jedan Spašavaj-Se-Tko-Može provlačili su se kroz otvor koji je po svemu nalikovao na žlijeb: tamne, skliske stijenke,smrdljiv i ustajao zrak. Nakon što su se bacili u kamenu cijev,

sletjeli su u nisku i usku prostoriju u koju bi teško stala još jednaosoba. Iznad njihovih glava otvor se zatvorio i stopio sa stropom.

- Samo je jedan smjer - oglasi se Alarmito iz Oksine torbice. - Da? - reče Leomido i odjednom nestane.

- Leomido! - kriknuše Spašavaj-Se-Tko-Može. - Stanite na sredinu - reče Alarmito. - Prolaz je točno ispod. Svi su odmah poslušali, s Oksom na čelu. Čim je stala na mjesto s kojega je Leomido upravo nestao, osjetila je kako ju jenešto tako silovito povuklo prema dolje, kao da je drži za zglobovei vuče u ledene dubine. Bila je sretna što je ponovno vidjela Leomida, ali ipak su je prošli trnci. Bilo je to najjezovitije mjestokoje je ikada vidjela, još jezovitije od tunela Zračnih Sirena. Sa zidova osvijetljenih s nekoliko baklja cijedila se neka ogavnazelenkasta tekućina. Oksa nije željela ni znati što je to. Jedna kapljica pala joj je na glavu i ona je zgrožena kriknula. Spašavaj-Se-Tko-Može stizali su jedan po jedan u tu prostoriju od koje im sesvima ledila krv u žilama. - Sada siđite ovuda! - uputi ih Alarmito na stubište u tlu. - Jedva čekam! - vikne Oksa sretna da napuštaju taj jezoviti hodnik. Stubište je bilo beskonačno. Srećom, stube su se, na početku visoke i uske, kružno širile kako su silazili pa su mogli lakše nastaviti put. No ipak, strah i tjeskoba kao da su sve više rasli kodsvakog Spašavaj-Se-Tko-Može. Ovaj zadnji sloj trebao je biti put koslobođenju, ali svima se činilo kao da sve više uranjaju u negostoljubiv ponor koji će ih progutati.

- Mrzim ovo - promrmlja Gus. - Ne brini se, uspjet ćemo! - utješi ga Oksa i sama malo uvjerena u svoje riječi. - Koliko još stuba, Alarmito?

Malo stvorenje izašlo je iz torbice i nestalo u dubinama.Nekoliko dugih minuta poslije objavio je rezultate svojih izračuna. - Prešli ste dvije tisuće petsto četrdeset devet stuba. Još vam ostaje sedam tisuća četiristo pedeset.

Oksa zazviždi kroza zube. - To znači da moramo prijeći deset tisuća stuba kako bismo stigli... gdje već moramo stići!

- Upravo tako, Mlada Presvijetla! - Deset tisuća stuba? - začudi se Tupavac. - Barem će mi listovi ojačati! - Ali ti nemaš listove, Tupavče! - nasmije se Oksa. - A i Pierre te nosi. - Aha, tako. I meni se to učinilo.

- Idemo dalje! - uzdahne djevojka i baci pogled na kružnostubište u mračnim dubinama.

Spašavaj-Se-Tko-Može trudili su se zaboraviti strah od togsilaska u nepoznato. Sve su više osjećali klaustrofobiju i u njima je rasla napetost. Uskoro su morali učiniti novu stanku. Oksa je sjela na stube, skinula tenisice i tužno ih gledala. - Vrijeme je da izađemo - reče ona gledajući u izbušene potplate tenisica. Skinula je ostatke čarapa s nogu i masirala si stopala puna žuljeva. Sumnja joj je počela nagrizati srce. Kako će sve ovo završiti? Nije željela o tome ni misliti, ali osjećala je sjenu smrti koja ih prati i samo čeka trenutak kada će uzeti nekoga od njezinih voljenih. Trgnula se kako bi odagnala te zle misli i nježnopomilovala glatku Tupavčevu glavu. Iznenada se kraj njih pojavi Gatarka. - Sretan rođendan, Mlada Presvijetla! - veselo će Gatarka. - O čemu govoriš? - Rođendan vam je! - Prestani, uopće nije smiješno - odgovori joj ljutito Oksa.

- Ja se nikada ne šalim! - ražesti se mala kokoš. - Danas jedan vašeg rođenja. Imate četrnaest godina!

Spašavaj-Se-Tko-Može upregnuli su moždane vijuge, a Oksaje ostala zapanjena. - To znači da smo ovdje već dva i pol mjeseca - reče Pavel i pomisli na Marie. - Imam četrnaest godina! - promrmlja Oksa.

Tugdual je sjeo pokraj nje. Nagnuo se i šapnuo joj na uho: - Sretan rođendan, Mala Presvijetla...

Mladićeva kosa pomilovala ju je po obrazu, a njegove usne dotaknule su joj vrat. Oksa je bespomoćno zadrhtala. - Dobro - reče Gus nesigurnim glasom. - Ako mislimo proslaviti taj veliki događaj kako spada, bolje nam je da krenemo.

Oksa ga zahvalno pogleda. Gus joj uzvrati tužnim pogledom,a njoj se oči napune suzama. Kako se ne bi prepustila osjećajima, skočila je na noge i viknula promuklim glasom: - A kada izađemo iz ovog pakla, hoću najveću tortu na svijetu! Najveću na svijetu! Dugo već lutamo ovuda, zar ne? Idemo! Na put prema Izvanjskome!

Napokon su Spašavaj-Se-Tko-Može prešli i zadnju stubu. - Uf! - vikne Oksa masirajući si kukove. - Dobro da je ova bila zadnja! - Samo da se ne moramo vratiti istim putem - reče Gus.

- Ne budi tako negativan! - uzvrati Oksa. - Kad smo već negativni, nadam se da nismo u klopci - reče Tugdual. - Pogledajte! Stubište je nestalo, nema ga više. Čini se da smo stvarno u zamci. Ne znam kako ćemo mu pobjeći ako se netko sjeti napasti nas! Spašavaj-Se-Tko-Može, iscrpljeni i bespomoćni, promatrali su u tišini golemi zid pred sobom koji se prostirao unedogled.

- Kameni Zid - šapne Gus.

47.Kameni Zid

Nakon što su se Tugdual i Pierre uzalud pokušali popeti nanjega, Spašavaj-Se-Tko-Može morali su pogledati istini u oči: beskonačno dug i visok Zid bio je neprobojan. Okupani magličastom polutamom stali su opipavati svaki kamen duž Zida nadajući se da će se pokrenuti neki mehanizam i otvoriti im izlaz iz te klopke. - Možete danima tražiti, nećete ništa naći! - oglasi se Gatarka nakon nekoliko sati.

- Hvala na potpori - promrmlja Oksa prstiju izgrebenih odgruba kamena. - Piffff- uzdahne kokoš pakosno. - Upregnite pamćenje i sjetite se onoga što je gavran rekao prijatelju Mlade Presvijetle!

Svi su se okrenuli prema Gusu koji se zbunjen zacrvenio.Pierre mu je prišao i gledao ga s povjerenjem. Dječak si je pročistio grlo, u strahu da se neće sjetiti gavranovih riječi. Umor, strah i pritisak samo su pogoršavali njegove napore. U glavi mu se svepomiješalo, a Spašavaj-Se-Tko-Može nestrpljivo su ga gledali. Oksaje shvatila Gusove muke. - Hajde, Gus - reče ona odlučno. - Sjeti se! Što ti je točno rekao gavran o ovom glupom Zidu?

Stavila mu je ruke na ramena i hrabrila ga pogledom.Ohrabren Oksinom podrškom, Gus se još više potrudio. Nakonnekoliko trenutaka, pobjedonosno je izgovorio:

Izlaz iz Šume-bez-povratka Moguće je pronaći Samo ako su sve snage usmjerene istome cilju.Valja stoga paziti Da Praznina ne proguta Život.Okretnost i snaga potrebni su da se to izbjegne.Život je ponovno u opasnostiOd strašnih silaKoje dolaze iz zračnih dubina. Poslije slijedi Vladavina žeđi i vrućine Gdje iz ponora riga zlo. Na kraju će Kameni Zid Iz svoje dubine otvoriti Put prema van. No treba se čuvati Smrtonosne snage Grozomornih Oni vladaju Životom Jer imaju moć nad smrću.

Spašavaj-Se-Tko-Može razrogačili su oči u čudu. - Pa da! - klikne Oksa lupivši se dlanom u čelo. - Zid se otvara iznutra! - Odlično - reče Gus. - Ništa mi nije jasno - reče Memora.

- Vrata su unutra, stavila bih ruku u vatru! - vikne Oksa. - Ato znači da samo Krozazid može proći kroza Zid i pronaći izlaz.

- Idem ja! - vikne Tugdual. Zatvorio je oči i usredotočio se, tijelom stisnut uza Zid. Vratne žile poplavile su mu od napora kojim je gurao kamenje. Jošje pojačao pritisak pa razočarano uzdahnuo. Kameni Zid ostao je neprobojan. - I to mi je neki Krozazid - ironično će Gus. - Već sam rekao da nisam istreniran! - odgovori Tugdual skrivajući bijes. - Možda ti ja mogu pomoći? - predloži Memora.

Starica je stala kraj Tugduala i prošla kroza Zid s takvomlakoćom da su Spašavaj-Se-Tko-Može ostali zapanjeni. Zatim su iz Zida izvirile njezine pružene ruke kojima je uhvatila Tugduala zaramena i povukla ga u Zid. - Mrak! - očarano će Oksa. - E, ovo treba znati! - Ludo! - reče Gus zadivljen prizorom. - Sve bih dao da mogu ovo!

No njihovo veselje ubrzo su prekinuli krikovi s druge straneZida. - Što se događa? - problijedi Oksa.

- Ne znam - odgovori Abakum vidljivo uznemiren. Oksa ga je pogledala i još se više uspaničila. Bio je to prvi put da Čovjek-Vila ne zna odgovor na neko pitanje. A to nije bio dobar znak. - Nađite vrata i otvorite nam! - vikne Pavel kroza Zid.

Oksa i Gus bili su prestravljeni. Tišina koja je zavladala bilaje još gora od krikova. Jesu li Grozomorni napali Memoru iTugduala? Jesu li još živi? Hoće li Spašavaj-Se-Tko-Može ostati s ove strane Zida zatočeni ovdje do smrti? Obuzela ih je panika.

- Gdje je Leomido? - promrmlja Abakum.Svi su zabrinuto ogledali oko sebe.

- Posljednji put kada sam ga vidio krenuo je onuda! - reče Pavel pokazujući prema mračnom putu s desne strane zida. Mislim da traži izlaz.

- Ali to nema smisla! - razljuti se Abakum. - Gatarka nam jelijepo rekla! I vrlo je neoprezno od njega što se odvojio od nas!Abakumove riječi prekinuo je neki pokret na Zidu. Iznenada se u kamenju stvori otvor kroz koji će se Spašavaj-Se-Tko-Može spasiti iz zamke. Na otvoru se pojavi Tugdual a za njim Memora i netkokoga nitko nije očekivao s onu stranu Zida. - Leomido? - uglas se začude Gus i Oksa.

Starac ih je zabrinuto pogledao.- Pronašao sam prolaz u Zidu, malo dalje od mjesta na

kojem smo se zaustavili - objasni on jednoličnim tonom. - Kako, pa sve smo pretražili? - primijeti Oksa.

- Očito nismo - odlučno će Leomido. - Dobro - reče Abakum namrštena čela. - Glavno da smo sada svi na okupu. Ali što se dogodilo? Čuli smo krikove.

Tugdual je stao pred njih i ukaže im ugriz na svom lijepomlicu. - Napali su nas šišmiši s mrtvačkim glavama - reče on drhtava glasa.

- Smrtopiri! - klikne Gus sjećajući se svog susreta s ogavnim stvorenjima na velškome nebu.

- Vidio sam kako su se obrušili na Memoru, kao ose napekmez. Htio sam ih potjerati, ali onda su se obrušili na mene.Nisam se mogao braniti. Srećom, naišao je Leomido i rastjerao ih Vatrokrijesom. Mislim da mi je izgorjelo nekoliko pramenova, aliprošao sam netaknut. Hvala, Leomido!

Starac sramežljivo obori pogled. - Ta su stvorenja jeziva - reče Tugdual pokazujući ranu. - Dobro došao u klub Izgriženih! - reče Gus, sretan što ima iskustvo više od protivnika. - Kako se osjećaš? - upita ga Abakum zabrinuto.

- Malo oduzeto... - Imaš izvanrednu građu, jer rijetki su oni koji nakon ugriza Smrtopira mogu stajati na nogama. Ipak bih ti želio srediti ranu.Tugdual i Abakum udaljili su se i sjeli pod jednu baklju. Abakum jeiz torbe izvadio nekoliko bočica i premazao ranu različitim balzamima. Oksa ih je pozorno gledala i primijetila Abakumovoozbiljno lice, a kada je vidjela da njih dvojica ozbiljno razgovaraju,naćulila je uši. - Vidio si kada je Leomido prošao kroza zid? - čudio se Abakum. - Ali to je nemoguće! Smrtopiri su ti sigurno zaklonili vidik.

- Vjeruj mi, Abakume! - branio se Tugdual. - Znaš dagovorim istinu. Nisam sanjao, Leomido je prošao kroza Zid!

- Ali kako mu je to uspjelo, pa on nije Krozazid! - Kako znaš? - reče mladić.

- Ne mogu ti vjerovati - šapne Abakum s knedlom u grlu.- Ne želiš mi vjerovati! - odgovori Tugdual.

Oksa je u čudu stavila ruku na usta. Pogledom je potražila Leomida koji je izdaleka gledao svog starog prijatelja i Oksa serastuži. Njezin praujak djelovao je tako nesretno... Okrenula jeglavu kako ne bi primijetio njezinu brigu i promatrala veliku kružnuprostoriju koja se prostirala pred Spašavaj-Se-Tko-Može.

48.Čarolija Uništenja

Abakum se prvi usudio ući. Baklje na zidu bacale su jantarnu svjetlost na tlo prekriveno trokutastim pločicama komplicirana uzorka. Nad prostorijom se uzdizala golema kupola koju nosetordirani stupovi sa širokim kapitelima. U bazenu obloženommozaicima na sredini prostorije ključala je blatna voda čiji je trpak miris grizao nosnice i oči. - Ostanite ovdje - reče Čovjek-Vila. Prišao je bazenu i čučnuo na rubu kako bi promotrio ključajuću vodu. jedino što je mogao vidjeti bili su veliki mjehuri koji su se raspršivali na površini i prskali rub bazena. Abakum jedotaknuo vodu vrškom prstiju. U tom trenutku bazen kao da seprobudio iz duboka sna: mjehurići su bubrili i rasprskavali se, a zrakom se proširila smrdljiva žućkasta para. Abakum je nesigurno ustuknuo. - Ne sviđa mi se ovo mjesto - promrmlja Gus. - Ma nemoj! - reče Oksa. - Imam osjećaj da smo u klopci kao štakori! Jezivo! - Ne brini se, Mala Presvijetla! - reče Tugdual. - Uskoro ćemo saznati što nam je pripremila sudbina - doda gledajući neki nejasan oblik koji je letio prema njima.

Gavran je sletio pred Oksine noge i naklonio joj se. Oksu suzadivila njegova raskošna blistava krila u kojima su seSpašavaj-Se-Tko-Može mogli ogledati. Kroz zlatni kljun ispustio jeoblačić crnog dima.

- Vaše su zasluge velike, Mlada Presvijetla. Vaš se dolazakdugo očekivao i stigli ste u pravi čas. Oksa je čučnula ispred njega kako bi bili iste visine, a to je očito uznemirilo Gavrana.

- Ne! - usprotivi se gavran. - Morate odmah ustati!

Oksa ga iznenađena i zbunjena posluša. Gavran tada rastvori krila, poleti i stane pred Oksu. - Ne mogu se zadržati ovdje - reče on zadihano. - Grozomorni su mi za petama, mislio sam već stoput da sam gotov prije negoli sam vas pronašao. Da skratim: sve vaše moći beskorisne su u usporedbi sa snagom zlih Grozomornih. Imatesamo jedno sredstvo protiv njih, a to je žućkasta para koja je ovdje u zraku. Usprkos njezinu mirisu ona je vaša najbolja obrana. Nonjezina je učinkovitost kao i ona: kratkotrajna i privremena. Morate biti brzi. Ako se para rasprši, Grozomorni će zauzeti Svetište i oduzeti život vama i svemu što se nalazi u slici. Zato, nečekajte! Teško mi je što vam to moram reći, ali morate uništiti Pretraživača-Srca, nema drugog rješenja!

- Ali gdje je? - upita Oksa.- Ondje - pokaže gavran kljunom prema bazenu iz kojega su

sada izlazili golemi mjehuri. - Pomiješajte vašu krv sa sadržajembočice koju sam dao dječaku, bacite je u Pretraživača-Srca i Čarolija Uništenja će vas osloboditi. A sada se moram pridružiti svojima ili onima koji su joj živi... Doviđenja, Mlada Presvijetla, doviđenja, Spašavaj-Se-Tko-Može. Neka vam je vječna hvala! I gavran nestane u pari.

- Dobro, mislim da je sve jasno! - reče Oksa promuklim glasom. - Gus, hoćeš li nam dati bočicu koja ti je oko vrata? Dječak oprezno povuče lančić i drhtavom rukom pruži Oksi bočicu. - Mislim da je gavran s pravom upozorio na brzinu - reče Tugdual ozbiljnim tonom. - Pogledajte, para se raspršuje, a ono štočeka iza nje ne djeluje nimalo lijepo...

Svi su u strahu gledali po kružnoj prostoriji i zgroženozaključili da mladić ne pretjeruje: duž kružnih zidova para se malo po malo raspršila prepuštajući mjesto stupovima od guste crne pare iz kojih su dopirali jezivi krici. - Grozomorni se približavaju! - reče Abakum prestravljeno. - Požurimo! - Kako se ovo čudo otvara? - razljuti se Oksa koja je u svim smjerovima okretala bočicu sa zašiljenim vrhom.

I Abakum je pokušao prodrijeti u tajnu otvaranja bočice, ali uzalud. Za to vrijeme krici su bili sve glasniji.

- Probaj puhnuti u nju - predloži Gus. - Možda funkcionirakao Praskozrn.

Oksa ga je odmah poslušala dok su je Spašavaj-Se-Tko-Možegledali puni nade. Mlada Presvijetla puhnula je i mali se poklopackao čudom otvorio. Istodobno je s druge strane iskočila mala oštrica.

- Gus! - vikne Oksa ozarena. - Znaš što? Ti si genij! - Dobro, dobro, poslije ćemo dijeliti komplimente - reče dječak zacrvenjevši se. - Mislim, kada izađemo iz ovog pakla!

- Požurimo, sve su bliže! - vikne Pavel.Što su se više strašne sjene približavale, to je u prostoriji

bilo toplije. Odjednom je postalo nesnosno vruće. Krici su bili sve glasniji, a kroz žućkastu paru mogli su se vidjeti zli obrisi. Štit koji je čuvao Spašavaj-Se-Tko-Može nestajao je sve brže. Grozomorni će se uskoro pojaviti...

Oksa se prva porezala oštricom s bočice. Krv je potekla i djevojka je stisnula posjeklinu kako bi kap krvi upao u bočicu. Tekućina je poprimila neobičnu promjenjivu boju i iz nje je izašao smećkasti dim. - Vi ste na redu! - vikne Oksa pružajući bočicu Spašavaj-Se- Tko-Može. - Brzo! Oko njih tama je bila sve dublja i zastrašujuća. Još nekoliko metara i sve će završiti. Zauvijek. Pavel i Pierre u pozi za napad čuvali su svoju djecu spremni dati život kako bi ih spasili. Za to vrijeme bočica je išla od ruke do ruke i punila se krvlju Spašavaj-Se-Tko-Može. - Dosta je, Oksa! - vikne Tugdual podižući bočicu uvis. - Jesi li siguran? - upita Oksa prihvaćajući je.

-Da!- Onda idemo!

Čim je Oksa stavila nogu na uzak rub bazena, smrdljiva je voda nestala, a na njezinu mjestu pojavilo se nešto neobično: bezoblična masa bubrila je sve dok nije zauzela cijeli bazen.

Prošarana ljubičastim, gotovo crnim linijama ritmično je pulsirala. Srce! Oksa je progutala slinu.

- Živo je! - šapne.- Naravno, Mala Presvijetla! - odgovori Tugdual nervozno. -

A i Grozomorni koji će nas uskoro napasti također! - Moraš uništiti Pretraživača-Srca, Oksa! - vikne Pavel. - BACI BOČICU! Zlokoban dah Grozomornih raspršio je i zadnje djeliće žućkaste pare. Odjednom je crni jezik najproždrljivijeg Grozomornog liznuo list Oksine noge i zapleo se oko njega. Oksa seokrenula i vidjela najodvratnije stvorenje na svijetu: tijelo bezmesa s kojega vise komadi crne kože i iz kojega se širi nesnosansmrad. Za razliku od toga glava mu je djelovala više ljudski, s očima prošaranim crnim žilicama i beskrajno dugačkim, debelim jezikom s oštrim priljepcima. Oksa krikne. Pokraj nje Tugdual se sledio odužasa. Koji je Spašavaj-Se-Tko-Može u stanju uništiti to ogavnostvorenje? Ali kada je vidio kako ljigava kreatura jezikom privlači Oksu sebi, bijesno je kriknuo i njegova odlučnost da spasi djevojku nadjačala je strah. Ispružio je ruku i iz vrškova prstiju zaiskri tanka munja te se pretvori u vatrenu kuglu koja pogodi Grozomornog.Smrdljivo stvorenje popustilo je stisak i palo na tlo, grčeći se od bola u vatri koja ga je proždirala. A onda se dogodilo čudo: kroz dim i vatru Grozomorni se raspolovljena tijela podignuo kao da seništa nije dogodilo i nasrnuo na Tugduala svom silinom. - Zašto ne umre? - krikne Tugdual uhvaćen u jezik ogavne pojave. Grozomornom su ispale oči od bijesa i on odluči uništiti Tugduala. Spašavaj-Se-Tko-Može bili su nemoćni. Tugdual je s jezom u očima pao na tlo, sapet jezikom neumoljiva stvorenja. - Učinite nešto! - urlala je Oksa.

Abakum je ispalio jedan Zrnoks, zadnji koji je imao. Bio je toZrnoks za nuždu - Crucimaphila. Odletjela je kao strijela iodjednom kao da je vrijeme stalo. Krici su utihnuli i sve se usporilodok se iznad ljigave glave Grozomornog stvarala crna rupa.Podignuo je oči prema toj neobičnoj pojavi i grohotom se nasmijao. U njegovim širom otvorenim ustima nazirala su se vatra

pakla koji ga je gutao, i on je jezikom čvrsto stisnuo Tugduala kako bi ga poveo sa sobom u taj gorući ponor. Oksa je skupila hrabrosti i svom snagom bacila bočicu u pulsirajućeg Pretraživača-Srca.

49.Srca će krvariti

Podignuo se silovit vjetar i sa sobom uskovitlao Spašavaj-Se-Tko-Može. Još jači od uragana koji ih je otpuhao iz Limba Pustoši, vjetar je divljao raznoseći Spašavaj-Se-Tko-Može koji su urlali od straha. Nekoliko sekunda poslije bili su izbačeni s brojčanika Big Bena u kišno nebo Londona, narančasta odsjaja. - Tataaaaa! - vikala je Oksa mlatarajući rukama. Kao jeka začuo se i Gusov glas. Nitko nije mogao zamisliti da će biti izbačeni u prazno, a njihov povratak u Izvanjsko i ponovan susret sa silom težom sve je iznenadio. Sve osim Pavela koji jesamo raširio svoja duga zmajeva krila.

- Oksa, upotrijebi Letospust! Stižem!U dva zamaha krilima Pavel je najprije doletio do Gusa koji

je slobodno padao i uhvatio ga kandžama pa poletio premaAbakumu i Tupavcu koji su visjeli na brojčaniku Big Bena. Oksa je za to vrijeme jedva održavala Letospust, preplavljena panikomzbog praznine pod njom. Prepoznala je slavni sat i odmahzadovoljno zaključila da se nalaze u srcu Londona i da su spašeni. Spašeni! No odmah se i zgrozila zbog pomisli da bi ih bilo kojiprolaznik mogao vidjeti kako lete... Kada ju je Zmaj od Tinteuhvatio u letu, Oksa je mislila da će joj stati srce. Djevojka koja leti šezdeset metara od zemlje nije bio baš uobičajen prizor, ali zmaj iznad londonskog neba bilo je nešto još luđe! No Pavela to kao da nije zabrinjavalo. S Oksom, Gušom i Abakumom u kandžamapronašao je Tugduala, Pierrea i Memoru koji su u Letospustudoletjeli na slabo osvijetljen trg u blizini Westminsterske palače.

- Tugduale! Ovdje si! - kliknula je radosno Oksa. - Jesi lidobro? - Da - odgovori joj kratko mladić. - Još sekunda i bio bih gotov... Ali gdje je Leomido? - upita on pogledavajući oko sebe. Svi su se pogledali. Nitko nije znao gdje je završio starac.

- Možda je izbačen malo dalje - pokuša ih umiriti Memora. - Možda - reče Abakum zabrinuto. - Idemo odavde - reče Pavel. - Penjite se, smjer Bigtoe Square! Spašavaj-Se-Tko-Može bili su preumorni da mare za tokako će ih netko vidjeti te su se popeli na Zmaja i u trenu nestali na horizontu.

Točno u trenutku Odslikovljenja na Big Benu, Domdomac je skočio i kliknuo:

- Uspjeh! Uspjeh!Sjurio se niz kružno stubište iz Dragomirina samo-njezina-

atelijera u njezin stan kat ispod. Frituliks ga je sav raščupan slijedio u stopu. - Kakav uspjeh? - čudio se Frituliks. - To što si probudio cijelu kuću u tri sata ujutro? Domdomac je upao u Dragomirinu sobu. Baba Pollock već je bila na nogama odjevena u debeo kućni ogrtač.

- Stara Presvijetla mora primiti informaciju da jeOdslikovljenje postignulo uspjeh - poviče Domdomac. - Znam, dragi Domdomče, znam - odgovori starica uzbuđeno.

- I ja sam osjetila. - Treba li kućanstvo zaprimiti tu obavijest? - upita stvorenje. - Daje li Stara Presvijetla dopuštenje da njezin kućebrižnik obznani prijateljima? - Nije potrebno, Domdomče - začuje se dubok Naftalijev glas. - Znamo već! Veliki Šveđanin, Brune, Jeanne i Zoe stajali su na vratima sa sjajem u očima. Svi su se instinktivno probudili u isto vrijeme. Nisu mogli vjerovati da se Odslikovljenje koje su čekali gotovo tri mjeseca zaista dogodilo. Bili su presretni i svi su se izgrlili i izljubili.No njihova sreća sadržavala je i dozu gorčine. Marie je bila zatočenica Izdajnika na otoku Hebridskog mora i Dragomira se bojala trenutka kada će to morati objaviti Pavelu i Oksi. A nije zaboravila ni Domdomčevo upozorenje: neće se svi Spašavaj-Se-Tko-Može vratiti iz pogibeljne pustolovine u slici. Domdomka je

stradala i još se jedan njihov prijatelj neće vratiti. Ali tko? Strašan odgovor saznat će prije svitanja. Brune nije primijetila Dragomirinu zabrinutost, prišla joj je i stavila joj ruku na rame. - To je fantastično! - uzviknula je dijeleći s Dragomirom svoje veselje. Dragomira se prepustila općoj euforiji, ne primjećujući Domdomca sklupčanog u svome kutu. - Uspjeh nije potpun - šapne slomljenim glasom. - Sreća će biti okaljana suptrakcijom moje polovice i bratstvom StarePresvijetle. Veselje je bilo preveliko da itko čuje riječi malog stvorenja koje je sve više tonulo. Nestrpljivi, Spašavaj-Se-Tko-Može pojurilisu pred kuću i odatle gledali trg i kišno nebo. Domdomac je zaboravio sve sigurnosne propise pa je otvorio prozor na trećem katu i nagnuo se van kako bi vrebao dolazak hrabrih Spašavaj-Se-Tko-Može. Debeljuškastom rukom obrisao si je suze koje su teklebez prestanka. Frituliks je došao do njega i sasvim neočekivano naslonio svoju malu glavu na njegova prsa te ga čvrsto stisnuo uza se.

- Nestrpljenje da ugledam Mladu Presvijetlu i njezineprijatelje golemo je - šmrcao je Domdomac. - Ali susret nije cjeloviti srca će krvariti... - Nisu svi na broju? - upita Frituliks sluteći odgovor.

- Ne - zajeca Domdomac. - Rezultat je nepotpun.

Čim su se približili Bigtoe Squareu, Zmaj od Tinte jače je zamahao krilima. Odslikovljena družina kriknula je od sreće kada je vidjela kuću Pollockovih.

- O, Bože! - vikne Dragomira kada je ugledala obrise Zmajaod Tinte u noći. - Što je to?

- Izgleda kao zmaj, draga Dragomira - odgovori joj Naftali. - Objašnjenje bi vam moglo nahraniti razumijevanje - reče Domdomac s prozora. - Vaš je pogled upoznao Zmaja od Tinte kojije snivao u srcu sina Stare Presvijetle.

- O, Bože, Pavel! - šapne Dragomira zapanjeno.

Pavel je, dakle, bio živ. Baba Pollock duboko je udahnulakako bi se obranila od napadaja vrtoglavice. Njezin sin jedinac.Tako se bojala da će ga izgubiti. Zmaj je napravio još nekoliko krugova iznad Bigtoe Squarea čekajući da se trg isprazni, jedan je auto prošao pa skrenuo u obližnju ulicu i Zmaj se napokon mogaospustiti. Odslikovljeni Spašavaj-Se-Tko-Može odmah su skočili i pojurili prema petero prijatelja koji su ih nestrpljivo čekali ispred kuće.

- Baba! - kliknula je Oksa i poletjela baki u zagrljaj.- Draga moja Dušice! Napokon! O, Bože, u kakvom si to

stanju? - viknula je Baba Pollock kada je vidjela izmučeno i prljavo lice unuke. Ali... tvoj tata?

Premda je bila presretna, ipak se nije mogla prestati brinutiza svoga sina, koji se malo-pomalo vraćao u ljudski oblik. Oksa se okrenula i vidjela Pavela kako im se približava. - Tata je bio odličan, Baba! Trebala si ga vidjeti! Borio se kao lav, jako sam ponosna! Bez njega bismo svi već stoput bili mrtvi! Dragomira se nasmije i zagrli sina i unuku pogledavajući ostale prijatelje. Prekrasna žena koja drži Zoe u naručju zasigurno je Memora...

¸- Divno - šapne Dragomira i dalje vidljivo zabrinuta.I onda odjednom protrne.

- Uđimo! - reče ona odlučno kako bi prikrila suze. - Još će nas netko vidjeti. - Da, nismo baš bili neprimjetni noćas! - nasmije se Oksa. - Mislite da je zmaj neprimjetan? - reče Tupavac. - Niste baš pažljivi!

Oksa se glasno nasmijala, presretna što je izašla iz ukleteslike, i krenula za Dragomirom koja ju je čvrsto držala za ruku kao da je nikada više ne želi ispustiti. U dnevnom boravku slavlje senastavilo, a onda je Oksa zabrinuto upitala: - A gdje je mama? Ona još ne zna! Dođi, tata, idemo je iznenaditi!

Oksa je pojurila uza stube koje vode na prvi kat.

50.Oni kojih nema

Dragomira je skamenjena gledala unuku kako preskače stube. Naftali i Brune ostali su sjediti paralizirani, a Jeanne jezaplakala. Gus ih je začuđeno gledao.

- Nešto se dogodilo Marie? - upita tiho.Jeanne nije mogla odgovoriti, samo gaje tužno pogledala.

Pavel je uhvatio njezin pogled i u trenu problijedio. Okrenuo seprema Dragomiri i pridržavajući se za zid da se ne sruši jedva čujno izgovorio:

- Marie nije ovdje? U bolnici je?Baba Pollock bacila se u fotelju i stavila ruku na srce.- Ne - kratko je rekla.Pavel je sada bio bijel kao kreda.- Ona je...

Strašna riječ zapela je Dragomiri u grlu, gotovo je gušeći. U tom trenutku Oksa se prestravljena pojavila na vratima dnevnogboravka.

- Gdje je mama? - kriknula je drhtavim glasom. - Baba, gdjeje mama? Dragomira je zatvorila oči. Nije mogla podnijeti bol svoga sina i unuke. Na njihovo čuđenje, Zoe je uzela riječ. - Nije ono čega se bojite - reče ona blagim glasom. - Marie nije umrla. Dobro se brinu za nju, dobro je njeguju, budite sigurniu to. Na te riječi Pavelovo srce ponovno je zakucalo, a Oksa je viknula:

- Tko su to „oni”?Dragomira je sakupila snagu i odgovorila:- Izdajnici. Marie su oteli Izdajnici.

Odslikovljeni Spašavaj-Se-Tko-Može u čudu su se pogledali. Oksina reakcija bila je najžešća. Najprije je zanijemjela od jeze, a

onda se plačući i urlajući bacila na pod. Zoe, Tugdual i Gus dojurili su do nje i pokušavali je utješiti.

- Mama! - zagrmi Pavel bijesnim glasom. - Kako si to mogladopustiti? Dragomira ga je bespomoćno pogledala. Prišao im je Domdomac očiju nateklih od suza. - Spašavaj-Se-Tko-Može pretrpjeli su velike gubitke - reče on Pavelu. - Srca su natopljena velikom boli. No vaše srce imaobvezu i zadatak ostati hrabro: zdravstveno stanje supruge sinaStare Presvijetle i majke Mlade Presvijetle nestalno je, ali vrsna jenjega zajamčena. Alarmito je svojim izvješćem to potvrdio. Annikki, unuka Izdajnika Agafona, poznaje umijeće njegovanja i vaša nada može biti budna: Izdajnici imaju razumijevanja zazatočenicu od velike vrijednosti. Nikada neće preuzeti rizik da joj nanesu štetu. Vaš Domdomac podarit će vam zato jedan savjet: valja poduzeti brisanje suza jer hrabrost i snaga nužni su zaspašavanje zatočenice. I ponajprije, nemojte povećavati svoju bol optužbama i prigovorima: Stara Presvijetla pokazala je raskošanotpor Izdajnicima. Život joj je visio o koncu! No njezina je snagaimala premalo težine, Izdajnici su upotrijebili lukavstvo i okrutnost.Morate znati da snage nisu bile izjednačene. Otpor Stare Presvijetle pretrpio je slabost unatoč njezinoj nepokolebljivoj volji. Kada je čuo te riječi, Pavelov bijes pretvorio se u bol koja ga je presjekla. Dragomira je s mukom ustala i s pruženim ga rukamamoleći gledala. Pavel je nakratko oklijevao, zatim se okrenuo i zagrlio Oksu.

- Domdomac je u pravu - uplete se Naftali. - Marie jepredragocjena da bi Izdajnici riskirali. Ne želim, naravno, reći da je u dobrim rukama, ali iskreno mislim da će Izdajnici prema njoj biti vrlo pažljivi.

- To se nije smjelo dogoditi! - optuživao je i dalje PavelDragomiru strijeljajući je pogledom. - Nisam se smio pouzdati u tebe!

- Pavele - zastenje Dragomira. - Dosta, Pavele! - odlučno će Abakum. - Čuo si da je Dragomira učinila sve da to spriječi.

- Onda se nije trebala ni miješati ako je rezultat ovakav! -vikao je Pavel. - Moramo ići po mamu! - odjednom vikne Oksa kroz suze. - To je sada najvažnije. Prestanite se svađati!

Spašavaj-Se-Tko-Može gledali su se u mukloj tišini koju suprekidali samo Oksini jecaji.

- Na zapovijed, Mlada Presvijetla! - vikne DragomirinAlarmito. - Čim se odmorite, krećemo prema Hebridskome moru - reče Naftali. - Već imam plan za spašavanje. - Morate udvostručiti oprez - prekine ga Domdomac. - Jer gubici su već znatni. Nemojte pasti u ponor zaborava: polovica vašeg Domdomca i bratstvo Stare Presvijetle napustili su život uslici. Dubok jecaj prekinuo je zadnje Domdomčeve riječi. Spašavaj-Se- Tko-Može zanijemjeli su iznenada svjesni da još netkonedostaje.

- Leomido? Gdje je Leomido? - upita Oksa u panici. Dragomira je do tog trenutka gajila još tračak nade da će ponovno vidjeti brata. Domdomac se možda prevario. Ali sada je ita nada izbrisana jednim potezom. Domdomac se nije prevario. Onse nikada ne vara.

- Gdje je Leomido? - ponovi Oksa. - Leomido se neće vratiti - reče Dragomira slomljenim glasom. - Ali... to nije moguće! - šapne Memora grleći Zoe. Spašavaj-Se-Tko-Može bili su shrvani kada su čuli tu strašnu vijest. Abakum je prišao Dragomiri koja je bila na rubu nesvjestice.U tom trenutku začuje se prasak. Snažan bljesak zabljesne u salonu i osvijetli nesretna lica. Zrakom prostruji neobična spirala od zlatne prašine.

- Bezdobne Vile - šapne Oksa.U sredini spirale ocrtao se crni lik. Gavran je raširio svoja

velika krila i preletio nekoliko krugova po dnevnom boravku te sespustio pred Oksu.

- Mlada Presvijetla, Spašavaj-Se-Tko-Može, bića iz Unutrašnjega, primite izraze vječnog poštovanja i zahvalnosti od stanovnika slike! Riječi su mu izlazile iz kljuna pomiješane s crnim oblačićima koji su se širili sobom. - Gdje je Leomido? - upita Oksa treći put.

- Krozazid iz obitelji Presvijetlih, sin Malorane i Valda, bratStare Presvijetle, Izdajnika Orthona i Memore, više nije s nama -reče teška srca gavran.

U sobi su zavladali šok i nevjerica. Na trenutak nikome ništanije bilo jasno. Zatim su se sve glave okrenule prema Dragomiri iMemori, koje su u čudu razrogačile oči.

51.Vrijeme je za istinu

- O čemu govoriš? - promrmlja Oksa. - Jesi li poludio? Jesi li prolupao kao Pretraživač-Srca?

Nagnula se nad njega i htjela ga uhvatiti u ruke, no gavran jebio bestjelesan poput duha. Kada ga je Oksa dotaknula, gavran seraspršio u crnom oblaku dima pa se malo zatim ponovno uobličio.

- Možda vaša srca nisu to spremna prihvatiti, ali ja samrekao istinu - reče on.

Nato je prhnuo prema odškrinutu prozoru.- Ne možeš nas sada napustiti! - vikne Oksa.

- Bezdobne Vile sve će vam ispričati! - odjeknuo je gavranov glas. - Doviđenja!

Oksa krikne bijesno. Pogledom je potražila oca i vidjela gakako sjedi na podu, slomljen i s glavom među rukama. Zatim joj se pogled zaustavio na Memori, koja je bila skamenjena od jeze. Srukom na ustima kao da želi zatomiti krik, Zoe je stajala pokraj njetakođer u potpunom šoku. U sredini sobe zlatna spirala još je sjajnije blistala proizvodeći glasno pucketanje. Začuo se jasan i ozbiljan glas: - Iskazujemo čast Mladoj Presvijetloj i poštovanje svim Spašavaj-Se-Tko-Može te onome koji je ostavio život u slici. Nenadajte se njegovu povratku i prihvatite njegov izbor.

- Njegov izbor? - krikne Oksa ljutito. - Imamo li izbora kadase žrtvujemo?

- Leomido se nije žrtvovao - ispravi je Bezdobna Vila i timejoš više zbuni nazočne. - Mogao je izaći iz slike zajedno s vama. Sam je izabrao ostati.

Memora i Dragomira su zajecale. - A što znači ta priča o Krozazidu iz obitelji Presvijetle i bratu Orthona i Memore? - upita Zoe.

Bezdobne Vile nisu odmah odgovorile. Spirala se zatamnila.Zatim se ponovno začulo pucketanje i ona jače zasvijetli. Začuo se glas:

- Orthonov i Memorin otac Ocius bio je blizak prijateljobitelji Presvijetle, a djeca obiju obitelji zajedno su odrastala. Nokada je Memorino i Leomidovo prijateljstvo preraslo u ljubav, svese pokvarilo. Presvijetla Malorana i Ocius sve su učinili kako bi ih razdvojili, ali uzalud. Istodobno su Ociusovi apetiti sve više rasli.Došao je na suludu ideju da Orthonu otkrije tajnu koja će mu omogućiti da njime manipulira i koja će pobuditi njegovu mržnju prema Presvijetloj. Malorana nije bila svjesna opasnosti i kada ju jeOrthon pitao, potvrdila mu je ono što mu je Ocius već otkrio: tajnu njegova podrijetla i njezine ljubavi prema njemu i njegovoj sestriblizanki Memori. Tajnu majčinske ljubavi. - Ne! - viknula je Memora, kojoj se lice izobličilo od te strašne istine.

- Nitko nije slutio takvo što - nastavi Bezdobna Vila. - Obojesu rođeni kada je Malorana bila još vrlo mlada, u tajnoj vezi s Ociusom. Nakon toga udala se za Valda i dvije godine poslije rodiose Leomido. Memoru i Orthona po njihovu su rođenju uzeli Ocius i njegova neplodna žena. - Ne vjerujem! - reče Oksa. - Znači, ako dobro razumijem, Baba, Leomido, Orthon i Memora su braća i sestre!

Spirala je bljesnula i snažno zapucketala. - Polubraća i polusestre, da budemo precizni - reče Bezdobna Vila. - No nije važno, ono što je neprijeporno jest da su urodu. Kada je Orthon čuo priznanje iz usta svoje prave majke, njegovo se ponašanje potpuno promijenilo. Oduvijek je živio uočevoj sjeni, koji nije propuštao priliku da ga ponizi pred Leomidom. Orthon je bio osjetljiv i krhak dječak, koji se nije mogao nositi sa zahtjevima okrutnog oca. To je samo još više potaknulonjegovu mržnju prema Malorani: ako ona nije mogla preuzetiodgovornost za njega, to je u njegovim očima značilo samo to da Malorana smatra kako on nije dostojan biti njezin sin. SinPresvijetle. Ne, Leomido je imao to pravo, ali ne i on. To je mislioOrthon i njegovo je srce uskoro postalo kameno. Neke nas istine

mogu ubiti, ili nas pak ojačati i učiniti nepobjedivima. Njegova je bol prerasla u neodoljivu želju za osvetom. Najprije je bio sudionikOtuđenja-od-Voljenoga svoje sestre Memore, samo kako bi pokazao ocu daje i on jednako okrutan i kako bi povrijedioLeomida.

- A Leomido je znao za tu tajnu? - prekine je Zoe. - Orthon mu ju je otkrio odmah nakon Memorina Otuđenja- -od-Voljenoga - odgovori Bezdobna Vila. - Tvoj je djed od šokazamalo izgubio razum. Čarobna spirala jače je zabljesnula i prišla Memori slomljenoj od tih novih spoznaja. - Leomido vas nije izbjegavao zbog Otuđenja-od-Voljenoga - reče joj Bezdobna Vila. - Izbjegavao vas je jer je znao da ste u rodu. To ga je dokrajčilo. A Malorana nije znala detalj zbog kojega je njezina šutnja Leomidu bila još veći zločin: čekali ste dijete.

Spirala se vratila na sredinu sobe.- Leomidu je to bilo kao da se pod njim otvorila zemlja.

Saznanje da je Memora njegova polusestra i da nosi njegovo dijetezamalo ga je ubilo. On, koji je bio čiste duše i čvrsta karaktera, odlučio se osvetiti. Kada ga je Orthon pitao da pomogne Tajnom Društvu Krozazida da prijeđu u Izvanjsko, Leomido im se pridružio. Ceremonija se održala nekoliko dana poslije. Dva posvađana brata ponovno su se udružila kako bi postala Krozazidi iz obiteljiPresvijetle. To udruživanje bilo je tek prvi korak za Leomida iOrthona. Njihovi su motivi bili različiti, ali jednaka je bila osvetnička mržnja prema Malorani. Leomido se odlaskom u Izvanjsko želio osvetiti, a Orthon je želio zadobiti očevo poštovanje. Želje su im se ispunile mnogo brže negoli su očekivali. Orthon je predložioLeomidu da provali u Memoteku i ukrade Elzevir Presvijetle, kojisadrži upute o Tajni-koja-se-ne-govori i sudbina je uzela stvari usvoje ruke. Veliki Kaos obavio je Edefiju u najcrnji mrak, a dvabrata izbacio u Izvanjsko. Jedini koji je naslućivao Leomidovu izdaju bio je Čovjek-Vila.

Svi su se okrenuli prema Abakumu koji je tupo buljio u zidpred sobom.

- Leomido je pedeset sedam godina živio mirno. Uspio jepreboljeti Memoru za koju je mislio da je više nikada neće vidjeti. Ono što slijedi već znate: Memoru je uslikovio njezin brat Orthon i tako je Leomido pronašao ženu koju nikada nije prestao voljeti. None znate koliko ga je mučila pomisao da će je ponovno vidjeti. Nije ju vidio otkad je saznao istinu o njihovoj krvnoj srodnosti iLeomido se bojao njezine reakcije. Je li ona uopće znala tajnu? I ako jest, kako će se ponašati prema njemu. Leomido je bio izvan sebe. Sjećanja na njihov posljednji susret u Staklenom Tornju oživjela su i osjećaj srama zbog njegove izdaje. Došlo je vrijeme da se sazna istina. Njegova voljena sestra Dragomira uskoro će doznati to da je on potaknuo uništenje Edefije i doveo sve uopasnost. Još i prije Uslikovljenja, Leomido je donio odluku: ući će u sliku kako bi ponovno vidio Memoru. A zatim će ostati u slici jer ne bi mogao podnijeti poglede voljene Memore i Dragomire kadaim se otkrije bolna istina.

Glas Bezdobne Vile utihnuo je i ostavio Spašavaj-Se-Tko-Može da u tišini prihvate tu nevjerojatnu istinu.

- A ti, bako? - upita Zoe. - Jesi li ti znala? - Nisam znala. Sve do danas - odgovori Memora jedva čujno.

- A ti, Baba? - upita Oksa Dragomiru koja je cijelo vrijemeimala zatvorene oči.

- Znam odnedavno - prizna Baba Pollock. - Orthon mi je sveispričao kada sam otišla kod njega.

- Sada mi je jasno zašto nisi mogla baciti Crucimaphilu nanjega! Znala si da ti je polubrat! - vikne Oksa.

- Da... - promrmlja Dragomira. - Nisam mogla...- Ali ne zaboravite to da je Orthon Krozazid iz obitelji

Presvijetle - podsjeti ih Bezdobna Vila.- Bio je - ispravi je Oksa.- Varate se - nastavi Bezdobna Vila. - Crucimaphila je vrlo

opasna, ali ona nije smrtonosna za onoga tko ima snagu Krozazidai moć Presvijetlih. - Što to znači? - začudi se Oksa. - Mislim da ste već shvatili - odjekne glas Bezdobne Vile u mučnoj tišini. - Orthon nije mrtav!

Za to vrijeme diljem svijeta:

Island, 18. lipnja: u snijegom okovanoj regiji Vatnajokullzamijećena je iznenadna vulkanska aktivnost. Najviši vulkan na otoku, Hvannadalshnjukur, ponovno je aktivan nakon više od tristoljeća. Cijela južna polovica otoka prekrivena je lavom.

Japan, 2. srpnja: razorni tajfun opustošio je otok Hokaido.Njegov je nastanak zagonetka meteorolozima diljem svijeta.Oživljen je mit o božanskome vjetru Kamikazi. Četiri dana poslije tajfun je ojačao i svom se silinom obrušio na Tajvan i sjever Filipina.

Kalifornija (SAD), 24. kolovoza: Rasjed San Andreas proširiose za oko pola metra što je prouzročilo potres magnitude 8,5 po Richteru. Svi se boje da se ne ponovi strašni „Big One”. Regija SanJose izbrisana je s lica zemlje, San Franciscu podrhtavaju temelji.

Pokrajina Anhui (Kina), republika Utar Pradesh (Indija),regija Kharkiv (Ukrajina), Perth (Australija), 3. rujna: niz snažnihuragana pogodio je četiri regije i prouzročio velike ljudske gubitke i materijalnu štetu. Mjerni instrumenti pokazuju udare više odčetrdeset uzastopnih uragana na istom području u samo jednoj minuti.

Otok Reunion, 14. rujna: nakon Hvannadalshnjukura naIslandu, Vezuva u Italiji i Maune Loae na Havajima, aktivirao se iPiton de la Fournaise. I drugi vulkani neaktivni nekoliko stoljeća, čak i tisućljeća, također su zabrinuli stručnjake: planina Ararat u Turskoj, Furnas u Portugalu, planina Kenya...

Jemen i Oman, 17. rujna: snažno pomicanje tektonske ploče u dubinama Indijskog oceana prouzročilo je golemi tsunami koji je poharao jemensku i omansku obalu. Zahvaljujući sustavu za dojavu tsunamija spašene su tisuće života. Procjenjuje se da su valovi doprli pedeset kilometara na kopno.

Grčka, Albanija i Bugarska, 21. rujna: olujne kiše zahvatile su jugoistok Europe. U dva dana izlile su se rijeke Vardar i Strumate poplavile šire područje regije.

Meksički zaljev, 24. rujna: olujne kiše zahvatile su Meksiko, Teksas, Louisianu, Mississippi, Alabamu i Floridu. Milijuni ljudiostali su bez krova nad glavom. Rijeka Mississippi poplavila jesjever te države. Voda je u Mexico Cityju, Floustonu, Baton Rougeui New Orleansu dosegnula vodostaj od dva metra.

London, 1. listopada: šefovi najvećih država pozvali su klimatologe, meteorologe, seizmologe i vulkanologe na izvanredni sastanak nakojemu će razgovarati o iznenadnom porastu prirodnih katastrofa.

52.Neželjen povratak u školu

Dragomira je naslonila čelo na hladno staklo i gledala van kroz prozor dnevnog boravka i držeći čvrsto Abakumovu ruku.

Dva kata ispod, u malome hodniku predvorja, Oksa je bilana rubu živčanog sloma. Dragomira je naćulila uši i pozorno slušala. - A da odem sutra? - čula je Oksin vapaj. - Tata, molim te! - Sutra će biti isto kao danas - promrmlja Pavel. - A možda i još gore - reče i pogleda prema prozoru iza kojeg je stajala Dragomira. Baba Pollock ustuknula je korak. Iz sinovljevih očiju sijevao je bijes kao da ga proždire crni plamen. Dragomira stavi ruku nausta i zajeca. - Nisi ti kriva - reče Abakum, nježno joj stavivši ruku na rame. - Učinila si sve što je bilo u tvojoj moći, ali nisi imala šanse sama protiv trojice.

- Jesi li vidio kako me gleda? Mrzi me! Vlastiti me sin mrzi! - Ne mrzi te, samo pati - reče Abakum.

Željezna dvorišna vrata snažno su se zalupila. Dragomira sestresla i sjela u svoju staru baršunastu fotelju. - Ovo je nepodnošljivo - reče starica očiju natopljenih suzama.

- Nismo im dorasli. Katkad bih najradije odustala... - Čak i da to hoćemo, dobro znaš da ne možemo - reče Abakum. - Nitko ne može pobjeći od vlastite sudbine, nitko - nastavi, gledajući Oksu kako se udaljuje na ulici. - Bezdobne Vile su progovorile, znaš što to znači. Ne pokušavaj pobjeći onome što stoji napisano. Nitko to ne može. Oksa je hodala odlučna i brza koraka po mokrom nogostupu. Gus je pokušavao držati korak s njom, zabrinuto je

pogledavajući. Prijateljica je izgledala izmučeno: veliki crni podočnjaci naglašivali su joj blijedo lice, disala je kao da joj prsa pritišće težak teret. Vidjela je komad novinskog papira i htjela ga odgurnuti nogom. List papira zalijepio joj se za cipelu i ona se jošviše razljutila. Protresla je nogu, ali papir se i dalje nije želioodlijepiti. Rastvorila je dlan i ljutito izgovorila nekoliko riječi. Papir se odmah zapalio, a prolaznici su se u nevjerici osvrtali.

- Oksa! - vikne Pavel kada ih je sustignuo. No kada je vidio suze u Oksinim očima odmah je prekinuo s prijekorima. - Nervira me sve to smeće uokolo - procijedi Oksa kroza zube i zamalo se rasplače. - Hej, stara, pa nećeš valjda plakati zbog komada novina!? Oksa ga pogleda i brižne u plač. Otac ju je čvrsto zagrlio i prošao joj rukom kroz kosu. - Ne plačem zbog tog glupog papira - reče kroz suze.

- Znam, draga, znam... - A i ova šugava kravata me stišće! - reče Oksa i stane razvezivati čvor. - Gušim se!

Pavel ju je tužno gledao i pomogao joj otpustititamnocrveno-plavu kravatu u bojama škole St. Proximus.

- Moraš biti jaka. Kao i svi mi - promrmlja Pavel i pogledaZoe, koja je stajala malo dalje od njih. - Hajde, stara! - reče Gus. - Nindže se ne predaju tako lako! Pogotovo ne zbog neke školske uniforme! Uostalom, znaš da ti taplisirana suknja dobro stoji. Naglašuje ti te čačkalice od nogu! - Pazi da ti čačkalice ne dolete u nos - reče Oksa brišući suze.

Oksa je zavrtjela rukom. Istog trena zapuhao je jak vjetar iotpuhnuo crni pramen kose na Gusovo lice. Dječak odmakne kosu i zaprijeti Oksi osvetom. Oksi se oteo blag osmijeh. Zahvalno jepogledala Pavela i Gusa, ali nije se mogla suočiti sa Zoeinim tužnim pogledom. Ona je sigurno jednako patila, ali ništa nije pokazivala.Od kada su Vile otkrile bolnu istinu, djevojka se začahurila u sebe. Nije ni zaplakala, nije rekla ni riječi o tajni koja se nje najviše ticala. Takvo ponašanje zabrinulo je Oksu. Kako je mogla ostati tako

hladna nakon što je saznala uzroke zbog kojih je njezin djedLeomido ostao u slici? Dok je podizala ruksak s tla, Oksa se nijemogla suzdržati od toga da je pogleda. Zoe joj je uzvratila pogled ukojemu je Oksa pročitala duboku bol pomiješanu s ljutnjom i strahom. No već trenutak poslije Zoe je ponovno stavila neprobojnu masku i djelovala potpuno opušteno. Oksa je trepnulakao da ne može shvatiti tu preobrazbu.

- Dobro, a sada bismo mogli i krenuti polako! - vikne Oksaprebacujući ruksak preko ramena. - Još ćemo i zakasniti zbog tih vaših gluposti. Gus začuđeno pogleda Zoe, koja je samo slegnula ramenima, naviknuta na Oksine ispade. - Idemo - reče Pavel kratko.

53.Zbunjujuće promjeneKada su stigli pred ulazna vrata koja su vodila u

veličanstveno dvorište St. Proximusa, Oksa i Gus su zastali. Više od tri mjeseca nisu bili ovdje.

- Spremna? - upita hinjeno poletno Gus.- Spremna - uzdahne Oksa. - Vidimo se, tata!

- Sve će biti u redu - ohrabri ih Pavel. Oksa se uspravi i uzdignuta čela zakorači u dvorište, a za njom Gus i Zoe. Nekoliko parova očiju odmah se okrenulo prema njima.

- Divota - promrmlja Oksa nervozno.- OKSA! GUS!

Prema njima je veselo hitao dječak s plavim kovrčama. - Merline!

Oksa se nije ni snašla i već je na obrazu osjetila zvučne poljupce. Merlin je crven kao paprika stajao pokraj nje. - Dakle, moram reći da mi je neizmjerno drago što te vidim... što vas oboje vidim! - reče i još više pocrveni. - jeste li dobro? Jeste...

- ... u jednom komadu! - prekine ga Oksa i ugrize se za usnu. - Pričajte! Umirem od znatiželje! - reče Merlin pretvorivši se u uho.

Oksa ga ozbiljno pogleda.- Oh, kako sam sretan! Mislim da nikada nisam bio sretniji u

životu! - klikne Merlin.Oksa se nasmiješi, a Gus je lupne laktom u rebra.- Što ti je s glasom? - upita Gus zajedljivo. - Kao daje

istodobno visok i dubok?- Šuti! Mutiram - odgovori mu Merlin kao da je to

razumljivo samo po sebi. - Totalno ludo, mislim da hvatam sveoktave!

Oksa i Gus prasnuli su u smijeh zaboravivši strah koji su domaloprije osjećali. Nekoliko trenutaka poslije pridružili su im se Zelda i drugi učenici i pitanja su pljuštala na sve strane.

- Kakva je to bila bolest? Malarija? Neka tropska bolest?- Je li zarazna? Jeste li halucinirali? Bili u deliriju?- Rekli su nam da ste na Borneu? Je li lijep? Vidjeli ste divlje

zvijeri?Na Oksino i Gusovo zadovoljstvo oglasilo se zvono za

početak nastave. - Spas! - šapne im Merlin dok su hodali dvorištem.

Oksa mu se nasmije i rukom prijeđe preko čela u znak olakšanja.

- Merline? - Oksa? - reče on okrenuvši se.

- Hvala ti na svemu. Od tih jedva čujno izgovorenih riječi Merlin je ponovno pocrvenio, a srce mu je zatitralo od sreće. - Ispričat ćete mi sve, je l’ tako? - Obećavam! - odgovori mu Oksa.

Jutro prvog dana škole i nije bilo tako grozno kao što su seGus i Oksa pribojavali. Za vrijeme velikog odmora bili su pošteđeni napada prijatelja jer ih je gospođica Crevecoeur zadržala kako bi im pokazala propušteno. - Dugo vas nije bilo, ali već ćete vi to nadoknaditi marljivim radom - reče im ona. - Netko će si pomoći Potencijalisom Excelsiorom dok će njezin navodno najbolji prijatelj crknuti od posla - šapne Gus Oksi.

- Što je Potencijalis Excelsior? - upita radoznalo profesorica.Oksa se nije dala smesti:

- Ma to je samo stimulans koji pomaže mozgu da radipunom parom. Tajni recept moje bake - doda Oksa dok je Gus širiooči u čudu.

- Aha, tako. Nadam se ništa ilegalno - nasmiješi segospođica Crevecoeur.

Oksa se nasmije.

- Samo prirodni sastojci!Profesorica se zadubila u udžbenike i pokazivala im koje

lekcije moraju naučiti. Oksa ju je slušala jednim uhom kada iznenada Zelda privuče njezinu pozornost. Stajala je u hodniku s kipovima i gledala kroz prozor prema njoj. Oksu je prožeo osjećaj mučnine i umora. I gospođica Crevecoeur osjetila je da je netko gleda pa je okrenula glavu. Oksu su u tom trenutku proželi trnci.Ponovno je pogledala prema hodniku. Zelda je nestala jednakonestvarno kao što se pojavila. Ali osjećaj mučnine i dalje je nije napuštao. Gus je upitno pogleda.

- Što se dogodilo? - šapne. Oksa slegne ramenima, a gospođica Crevecoeur nastavi s nabrajanjem lekcija kao da se ništa nije dogodilo. Samo je Oksaprimijetila blago drhtanje njezinih ruku, što je dobra profesoricapokušavala sakriti.

Taj je prizor Oksi odmah bio znak za uzbunu. Ostatak danakrajičkom je oka promatrala Zeldu pokušavajući proniknuti u to što ju je kod nje toliko uznemirilo. Kada je to ispričala Gusu između dvaju satova, on je kriknuo prestrašeno pogledavajući oko sebe: - Zelda? Nisam ništa primijetio, ne. Ali ne znam jesi li već vidjela Hildu Primitivku... Ona se potpuno promijenila!

- Slažem se s tobom! - uplete se Merlin. - O meni pričate? - vikne Hilda prilazeći im s osmijehom koji je trebao biti zavodnički. - Bravo, dečki... - gunđala je Oksa pa se okrenula prema djevojci. - Oh, Hilda! Baš smo pričali o ženskom turniru kriketa. U pravo si vrijeme naišla! Hilda je ustuknula povrijeđena izraza lica, tako da je Oksa gotovo požalila što joj se tako drsko obratila. - Ne moraš biti tako bezobrazna - reče Hilda iznenađujuće prijateljskim tonom. - Nemaju svi tu sreću da budu babuške. - Što hoćeš reći? - ražesti se Oksa i pogledom prostrijeli Hildu. - Hoću reći da i one koje nisu babuške imaju pravo pričati s najslađim dečkima u školi - odgovori Hilda zajedljivo.

Popravila je sako i njišući bokovima polako prošla ispred Merlina i Gusa, koji bi u tom trenutku najradije bili kilometrimadaleko. Oksa je zbunjeno gledala za njom i zazviždala. - Čudno, zar ne? - reče Zelda koja se odjednom pojavila. - Na neke pubertet stvarno loše djeluje?

- Zelda! - zagrmi Merlin. - Priznaj da je bolja nego prije.Zelda je najprije pogledala Hildu, koja je u ženstvenoj pozi

sjedila na klupici, pa u Merlina, kojemu je lice po tko zna koji putatog dana bilo crveno kao paprika. - Hoćeš reći smješnija! - reče Zelda i prasne u smijeh. - Meni je to jadno. Na te riječi Zelda se sagnula i pokupila kamenčić pa ga bacila prema fontani. Kamenčić je precizno pogodio rub fontane pa se odbio i pao na Hildinu cipelu.

- Pun pogodak! - vikne Zelda. Oksa i Zoe začuđeno su se pogledale i istodobno pomislile na isto.

- Misliš li isto što i ja? - šapne joj Oksa.

54.Sablasne slutnje

Zoe nije odgovorila na Oksino pitanje. Nije bilo potrebe.Dovoljan je bio jedan pogled. Nekoliko minuta poslije, svi su senašli u učionici kemije, na prvom satu nakon popodnevnog odmora. Oksa i Gus iz zadnjega su reda imali savršen pogled naZeldu u trećemu redu i na Hildu u drugome. Merlin je ponovno bio prepušten milosti i nemilosti dviju djevojaka. Ovoga je puta Hildazgrabila mjesto pokraj njega i nije se libila pokazati svoju malupobjedu. - Gospodine Lemon! - iznenada će Zelda. - Možete li zamoliti Hildu Richard da se ne razmeće svojim ljubavnim uspjesima? Već pretjeruje. Svi su bili zapanjeni tom drskošću, uključujući i Oksu. Nespretna i plašljiva Zelda nije bila za prepoznati! Ali njezinvokabular, način izražavanja i ta arogancija djelovali su tako poznato. Dok je Oksa razmišljala o tome, Hilda se bijesno okrenulai ispalila prema suparnici patronu s crnom tintom.

- Aaa! - kriknula je Zelda i pokušala se izmaknuti, ali bluza jojje već bila poprskana crnom tintom. - Ova je luda!

Profesor Lemon strogo pogleda dvije djevojke. - Nisam namjerno - izvlačila se Hilda.

- Šališ se? - razbjesni se Zelda. - Prestanite obje! - prekine ih profesor. - Gospođice Beck, otiđite do tajništva vidjeti imaju li čistu bluzu. A vi me gospođice Richard pričekajte nakon sata.

Zelda je ustala i bijesna izašla iz razreda. Oksa se iznenadaobrati profesoru: - Gospodine Lemon, zaboravila sam bilježnicu u ormariću. Smijem li otići po nju?

Profesor je uzdahnuo i odobrio joj izlazak.

- Što ti je? - šapne joj Gus pogledavajući bilježnicu koju je Oksa sakrila pod klupu. - Šuti, sve ću ti objasniti.

- Naravno - promrmlja Gus. Gus se ponovno osjećao isključenim. No za Zoe se to ne bi moglo reći. Kada je Oksa prošla pokraj nje, djevojka ju je čvrsto uhvatila za ruku i rekla:

- Ne idi, Oksa!Oksa je vidjela njezin zabrinut pogled, ali samo je

odmahnula rukom i nastavila dalje. Zoe ju je gledala kako napuštaučionicu i snuždila se u klupi.

Skrivena iza jednog kipa u mračnom kutu hodnika, Oksa je čekala da se Zelda vrati iz tajništva. Nekoliko minuta poslije djevojka je izašla u čistoj bluzi. Iznenada se zaustavila nasred hodnika kao da nešto osluškuje, zatim se odlučna koraka uputila prema kipu iza kojega se skrivala Oksa. Mlada Presvijetla osjetila jekako joj se koža naježila. Zalijepila se za zid zadržavajući dah. - Što radiš tu? - upita Zelda sarkastično kada ju je pronašla. - Špijuniraš me?

- Ma ne! - odgovori Oksa pomalo u strahu. - Mislila sam dasam zaboravila bilježnicu u ormariću pa sam išla provjeriti.

Zelda joj se nasmiješila kao hijena i kažiprstom pritisnulaOksina prsa. Oksa je ustuknula, prestravljena. - Razočarala si me - nastavi Zelda istim tonom. - Jednoj tako pronicljivoj djevojci poput tebe nije se smjela potkrasti takvapogreška! Dok je s ironijom izgovarala te riječi, stiskala je kažiprst u Oksina prsa. Mlada Presvijetla osjeti kako joj navire mučnina pomiješana s bijesom.

- Ali možda si izgubila na oštrini za vrijeme boravka naBorneu - doda Zelda.

- Dobro sam, ne brini se! - uspjela je izustiti Oksa.A zapravo je bila sve gore. Srdita-Prdo vibrirala je bez

prestanka na ručnom zglobu pokušavajući je smiriti i ohrabriti. Oksa je disala u ritmu stisaka male živuće narukvice koja ju je

smirivala i upozoravala. Zelda ju je netremice gledala. Nosnice sujoj podrhtavale, a iz očiju su joj sijevale crne munje koje su sablaznile Oksu. Nebo se odjednom zamračilo i prekrilo crnim oblacima. Koliko god je bila hrabra i jaka, Oksa nije bila spremnapriznati ono što je vidjela u crnom pogledu zaklete neprijateljice:Orthona McGrawa, glavnog Izdajnika! Zateturala je, a prve teškekapi kiše pale su na mramorni pod. Iznenada, u sljedećem trenutku, Zeldine su oči postale svijetle, prijateljske i dobre. Oksa je pomislila da je halucinirala. Ne bi bilo čudno nakon umora koji ju je pratio još od Odslikovljenja, od ponovnog susreta s ostalimSpašavaj-Se-Tko-Može i ponajviše od otmice njezine majke. Sve juje to iscrpilo. Ali duboko u sebi znala je da se nije prevarila. Zeldaju je uhvatila za ruku i odvela do stubišta. - Dođi, Oksa. Profesor Lemon ljutit će se što nas nema tako dugo! Dat ću ti lekcije koje si propustila, ne brini se - reče Zelda blagim tonom kao nekada. Oksa se bespomoćna prepustila vodstvu prijateljice poput izgubljena djeteta. Kada su djevojke ušle u učionicu, prasnuo je snažan grom i svi su poskočili u klupama, a Oksa je osjetila kako joj prsa pritišće olovno težak teret.

Napokon je došao posljednji sat tog ogavnog dana. Učenici osmog Vodika divljali su po hodniku s kolonadama dok su prelaziliu drugu učionicu. Nekoliko učenika okružilo je Oksu i Gusa. Uskoro im se pridružila i Zelda pogleda crnjeg od noći bez mjesečine. Oksa problijedi. - Bilo je gadno na Borneu, ha? - provokativno će Zelda. - Sigurno si se osjećala osamljeno. Tvoji su bili s tobom?

Oksa se sabrala.- Dio obitelji, da, bez mame.- Nije ti jako nedostajala?Gus i Merlin nisu mogli vjerovati kako Zelda drsko razgovara

s Oksom i prijekorno su je pogledali. A u Oksi je sve kiptjelo.McGraw se želi igrati mačke i miša? Pa dobro, onda će vidjeti s kakvim mišem ima posla!

- Zašto te to zanima? - upita ona.

Zelda je zlobno pogleda.- Pa stalo mi je do tebe! - odgovori. - Je li ona bolje? - upita

prostrijelivši Oksu pogledom.- Da, svi su dobro - promrmlja Oksa.- Još je u invalidskim kolicima? - uporna je bila Zelda.Oksa ju je pogledala pa se potrudila veselim tonom

odgovoriti:- Moja mama? Dobro je! Sve bolje i bolje, ako baš želiš

znati. Moždane vijuge radile su joj sto na sat i ne bi je začudilo da joj je iz ušiju počela izlaziti para. Sablasne su se slutnje potvrdile i Oksa je odlučila prijeći u napad. - Kada već pričamo o svima, znaš li što je s onim Gadom Mortimerom McGrawom? - upita Oksa gledajući Zeldu ravno u oči.

55.Vuk u janjećoj koži

- Mortimer? Ne znam... - odgovori Zelda i okrene glavu. -Idemo sada?

Krenula je prema Bigtoe Squareu.- Ali to nije tvoj put! - primijeti Oksa.- Nije, ali idem pozdraviti tvoje roditelje. Dugo ih nisam

vidjela. - Ne možeš! - odgovori Oksa brzo se udaljujući.

Gus ju je zbunjeno pratio. Zelda, Merlin i Zoe ostali su predSt. Proximusom.

- Pa što te obuzelo? - promrmlja Gus. - Zašto si takva premanjoj? - Ne mogu ti sada objasniti - reče Oksa škripajući zubima. - Ali ne smije s nama!

- Ali zašto? - uporan je bio Gus. Oksa ga je pogledala moleći ga za strpljenje, a u tom se času pokraj njih stvorila Zelda s čudnim osmijehom na licu. - Neću dugo ostati, obećavam! - reče djevojka odlučno. - Samo da pozdravim tvoje roditelje i baku. - Mislim da nisu kod kuće - odbrusi Oksa.

- Svejedno bih pokušala! Ako nisu ondje, nema veze.Oksa uzdahne i pogleda Zoe. Zoe ju je zabrinuto gledala i

grizla se za usnu. Obje su bile u panici jer su znale što Zeldinonavaljivanje znači. Zelda je bila samo lutka na koncu u rukama okrutnog McGrawa. - Dobro, pa nećemo noćiti ovdje, idemo! - vikne iznenada Gus.

Okrenuo se na petama i povukao prijateljicu sa sobom.Oksa se namrštila i bacila posljednji pogled Zoe. Djevojka joj jekimnila glavom, bespomoćna, ali spremna za suočavanje s

nezamislivim. Zelda je hodala ispred njih u pratnji Merlina i Gusa.Oksa i Zoe gledale su je s leđa i osjećale se bespomoćno. - Vuk u janjećem krznu - promrmlja Oksa. - Što misliš, što hoće? - upita Zoe. - Pokazati nam da je i dalje živ i da je jači no ikada. To je čista provokacija! Zamisli! On je u Zeldi i može nam se približiti, a mi mu ne možemo ništa! Ima veliku prednost! U tom trenutku Zelda se okrenula prema njima. Oči su joj ponovno izgubile sjaj i prekrile se crnilom. Oksa je držala ruku uztijelo i iz dlana prema njoj izbacila malu vatrenu kuglu. To jeodlučujući test! Nimalo iznenađena, Zelda je gledala kako kugla leti prema njoj i nonšalantno je preusmjerila tankom munjom koja jojse stvorila na vrškovima prstiju. Zloban osmijeh pojavio se na licuone koja više nije bila ona, i to je sada bilo potpuno sigurno, aOksu i Zoe još je više uznemirilo. Obje su instinktivno izvadilemobitele kako bi obavijestile Spašavaj-Se-Tko-Može. No baterijeoba mobitela bile su prazne...

Petero „prijatelja” stiglo je na Bigtoe Square prilično brzo, vođeno tempom Zeldina nauma. Gus je razgovarao s njom i Merlinom, nimalo svjestan muke koju su proživljavale Oksa i Zoeiza njih. - Dragomira i Abakum već će znati što treba učiniti - reče Oksa tiho kako bi umirila samu sebe. - Oksa, bojim se za baku - šapne Zoe. - Ne znam hoće li ona to podnijeti... Umjesto odgovora, Oksa ju je čvrsto stisnula za ruku. A što je drugo mogla učiniti. I sama je bila nasmrt preplašena. Zašto se sve to dogodilo danas kada je bila tako umorna i ranjiva? Zar nemaodmora? Nikada? Srdita-Prdo divljala joj je oko zgloba, a ona jedržala spreman Praskozrn u ruci. A da pogodi Zeldu nekimZrnoksom? Hoće li to nešto promijeniti? Čak i ako Crucimaphila nije ubila McGrawa, vrlo je vjerojatno da bi Zelda od nje moglastradati. I što drugo mogu Lijanisi ili Zvrkofil osim pojačati snagu onih protiv kojih se Spašavaj-Se-Tko-Može nisu još spremni boriti?

Kao da je nešto nanjušio, Abakum je stajao na ulazu kuće i čekao ih. Oksa i Zoe razveselile su se tom neobičnom dočeku: Čovjek-Vila je znao. A kada je Zelda - ili onaj koji je sada bio u njezinu tijelu - vidjela starca pred kućom, zastala je na trenutak pa nastavila prema kući. - Dobar dan! - veselo će djevojka. - Merlin i ja željeli smo vidjeti kako su Oksini roditelji i Zmaj... - Svi su dobro! - prekine je Abakum na veliko iznenađenje Gusa i Merlina. - Lijepo od tebe što se brineš za nas, uđi.

Oksa i Zoe ostale su zapanjene tim pozivom, ali Abakum ihje pogledom umirio. - Tako ćemo saznati što smjera - promrmlja za sebe.

„Ali kako zna?” pitala se Oksa. Zelda je ušla prva i zastala uulaznom hodniku. Nije mogla vjerovati onomu što vidi predsobom: na četvrtoj stubi stajala je Memora, blijeda i nepomična poput duha. Pokraj nje uznosito je stajala Dragomira. Obje ženezračile su neopisivom snagom. Čak je i Oksa bila zadivljena. Pavel je stajao iza njih čvrsto poput kipa. S lijeve strane bio je Tugdual naslonjen na zid, sklopljenih ruku i s pramenom kose preko lica.Nasuprot njemu, na ulaznim vratima salona, Naftali i Brunenetremice su gledali djevojku. Iza njih virili su Pierre i JeanneBellanger. Jezgra Spašavaj-Se-Tko-Može okupila se u tomskučenom prostoru i suprotstavila Zeldi koja je na trenutak ostala zatečena, no ubrzo se sabrala i arogantno odolijevala njihovim pogledima. - Vidiš, svi su dobro! - reče Oksa.

Mlada Presvijetla ponovno je skupila hrabrost kada jeshvatila Abakumovu strategiju: iskoristiti iznenađenje dočekom kako bi se McGrawa uhvatilo u vlastitu zamku i kako bi moždauspjeli iz njega izvući i poneku informaciju. Naravno, nadali su se da Izdajnik neće napasti sve dok je zatočen u Zeldinu tijelu. - Uđi! - doda Oksa gurajući Zeldu u salon. - Baba će nam napraviti fini čaj. Može, Baba? Dragomira kimne glavom i šepajući se spusti nekoliko stuba. Lice joj je bilo napeto, a iz očiju joj je sijevao bijes. Memora pak više nije bila ni sjena sebe. Obje su se uputile prema kuhinji i Oksa

ih je čula kako tiho razgovaraju, ali nije se mogla usredotočiti kako bi raspoznala riječi. Bila je previše zaokupljena Zeldom. A djevojka je sjela na mjesto koje joj je ponudio Abakum, na sredinu salona,nasuprot Spašavaj-Se-Tko-Može. Atmosfera je bila ledena. A svi sui znali zašto, svi osim Merlina i Gusa koji su uzalud pokušavaliprivući Oksinu pozornost. - Onda, Zelda, bila si zabrinuta za nas? - Pavel uzme riječ.

- Naravno! - odgovori Zelda poletno. - Jako volim vašuobitelj. - Ne sumnjamo u to - odgovori Pavel mršteći se.

- Kada sam saznala da je Oksa bolesna na drugom krajusvijeta, bila sam u šoku. Bojala sam se da je nikada više neću vidjeti. Ali sada kada je ovdje, živa i zdrava, puno mi je lakše.

- Ah, razumijem te - uzdahne Naftali. - Bila bi tragedija zasve nas izgubiti našu Oksu. Za sve nas - naglasi veliki Šveđanin. Oksa je vidjela kako se Gus buni u svome kutu. „Jadan, sigurno muništa nije jasno”, pomisli Oksa. - Oksina mama nije ovdje? - iznenada će Zelda. Pitanje je sve iznenadilo. Dragomira je zadrhtala i prolila čaj po poslužavniku, a Pavel je zatvorio oči i stisnuo usne. - Na oporavku je - odgovori Abakum zadivljujuće mirno. - Na malome otoku u Hebridskome moru. Znamo da su njezininjegovatelji divni ljudi. Annikki, mlada predana bolničarka, neprestano je uz nju. No već gorimo od želje da je vidimo. Uskoro će se vratiti, svi se pripremamo za to. Zelda, alias Orthon, na trenutak je izgledala iznenađeno. Crna sjena bljesnula joj je u očima dok ju je Abakum netremice gledao. - Ne treba se žuriti - reče Zelda kada se sabrala. - Prijevremeni povratak mogao bi naštetiti njezinu zdravlju. Ali gdjeje Leomido, nisam ga vidjela. Je li on dobro? Oksa je zamalo podivljala zbog tih ciničnih primjedbi. Dragomira je stisnula šake, a Memora je zatomila krik. Dvije staricebile su na rubu snaga. Pavel je prostrijelio Zeldu pogledom, držeći u džepu Praskozrn. Kako ju je samo želio pogoditi Zrnoksom! Oksase pravila da ide po šećer i povukla oca sa sobom u kuhinju.

- Ubit ću ga - grmio je Pavel bijesno. - Kako se samo usuđuje doći u moju kuću i šaliti se na račun Marie i Leomida?

- Nemoj, tata. Tako bi ubio Zeldu, a McGraw to dobro zna.Dok je u njoj, ne možeš ništa. Ali ni on! Dođi, vidjet će da smo jači nego što misli! Kada su se vratili u salon, Abakum je objašnjavao gošći da se Leomido povukao na svoje imanje u Walesu i da je dobro. Oksa sedivila njegovoj smirenosti i žalila što ona ne može biti takoopuštena. Najradije bi da se može baciti na Zeldu i tresti je dok iznje ne ispadne McGraw. No umjesto toga, samo je ispalila: - Kada si već ovdje, reći ću ti jednu veliku vijest - reče Oksa provokativnim tonom.

Zelda se znatiželjno okrene prema njoj.- Svi idemo na daleko putovanje - objavi Oksa.

Spašavaj-Se-Tko-Može različito su reagirali na tu objavu. Dragomira se zagrcnula čajem, Memora je ispustila šalicu na pod, Pavel i Abakum zbunjeno su se gledali, a Knutovi i Bellangeroviukočili su se od iznenađenja. Gusu i Merlinu činilo se da su izvan igre. Samo su Tugdual i Zoe djelovali kao da su shvatili Oksinunamjeru. Gledali su je puni očekivanja, Tugdual sa svojim neizbrisivim smiješkom u kutu usana, a Zoe s ohrabrujućim pogledom. - Sve je spremno! - nastavi Oksa. - Krećemo za nekoliko sati! - Ali... - mrmljala je Zelda. - Zar nećete čekati tvoju mamu? Ne možete otići bez nje! - Ona će nam se poslije pridružiti. I sama si rekla da se ne treba žuriti. Najprije moramo sve pripremiti kako bi njezinpovratak protekao u najboljem redu!

Zeldine crne zjenice još su se više zacrnile. Oksa je pogledalaoca, koji je djelovao slomljeno, zatim Abakuma, koji joj sediskretno nasmiješio. Čovjek-Vila razumio je njezinu igru, to je sigurno. - Ali ne možete to učiniti! - odjekne Zeldin drhtavi glas. Abakum joj priđe i hladno je upita:

- A zašto ne bismo mogli? Zašto, Orthone?

56.Ledeno ništavilo

Zelda se stresla. Zjenice su joj se najprije raširile pa skupilekao u mačke koja se sprema skočiti na plijen. Abakum je stajao nasred sobe, nekoliko koraka dalje. Zračio je odlučnošću koju nije mogao narušiti ni kaos koji je sljedeće sekunde nastupio. Odjednom se podignula oluja i stala kositi sve što joj se našlo naputu. Rebrenice na prozorima divljački su lupale, predmeti i slike padali su i razbijali se o pod. U kaminu se vatra toliko raspirila da jezamalo zapalila tepih. No Spašavaj-Se-Tko-Može nisu biliimpresionirani tom demonstracijom sile. Ili su se barem pravili danisu. Stajali su nepomični, na oprezu. Prvi su reagirali Pierre i Pavel. Viking je gurnuo Gusa i Merlina iza kanapea kako bi ihzaštitio od letećih krhotina, a Pavel je tijelom zaštitio Oksu. Nekada mirna školarka Zelda stajala je sred tog kaosa i gromkimglasom urlala neke neraspoznatljive riječi. Iz njezine ruke iznenada bukne vatra. Iz širom otvorena dlana Čovjek-Vila poslao joj je natrag plavičastu pucketajuću munju. Oksa krikne:

- Pazi na Zeldu!Upozorenje je stiglo prekasno. Munja je svom snagom

pogodila djevojku ravno u prsa. Istog trena oluja se stišala, a tijelonesretne djevojke palo je beživotno na pod. Oksa se izvukla izPavelove zaštite i pojurila prema njoj.

- Ne, Oksa! - vikao je Abakum. - Nije gotovo! Oksa je jedva uspjela izbjeći čudan oblak koji je sukljao iz usta njezine prijateljice. Oblak je najprije bio bezobličan pa se uskoro pretvorio u ljudski obris, poput neoštrih silueta ljudi nateleviziji. Mutna sjena približila se prestravljenoj Oksi. Pavel iAbakum s Praskozrnima u ruci pojurili su prema njoj, izbacujući jedan za drugim sve Zrnokse koje su imali. No Zrnoksi su se odbijaliod sjene kao da je oko nje štit. Onda se Tugdual bacio između Okse

i spodobe. Brune je kriknula. Sjena je zastala pa se opasnopribližila mladiću. Tugdual se nije dao smesti, spreman za borbu.

- Želiš li mi se možda pridružiti? - odjekne dubok Orthonovglas.

- Ne, hvala - odgovori mu Tugdual s prezirom.- Šteta, bio bi izvrstan sljedbenik - odgovori Izdajnik. - Još

nije kasno, znaš? Ali ponuda nije vječna! - Ne hvala, to je moj odgovor!

- Kakva šteta... Ali nemoj me poslije doći preklinjati kada uvidiš da si loše izabrao. Zgazit ću te kao bahatog slugu što i jesi! Na te riječi iz sjenke izleti val crn kao čađa i odbaci Tugduala ravno u strop gdje je nekoliko trenutaka ostao visjeti i zatim paona pod grčeći se od bola. Mutna spodoba krenula je prema Oksi koja ju je neuspjelo pokušala zaustaviti ispruženom rukom. Sjenaju je dotaknula i Oksu prožme strašan osjećaj. Kao da joj se cijelo tijelo zaledilo u santi leda. Čula je prestravljene krikove oko sebe i vidjela kako Pavel i Dragomira trče prema njoj sve dok se nisu pretvorili u lelujave obrise. Zatim se sve zamračilo.

Oksa je pokušala otvoriti oči, ali nepodnošljivi su je bolovi u tome spriječili. Pokušala je nešto izustiti.

- Tata... Je li joj riječ uopće izašla iz usta? Nije mogla znati. Ništa nije čula, ništa nije vidjela, ništa nije osjećala. Je li bila mrtva? Ne! Ne sada! Ne još!

Spašavaj-Se-Tko-Može okružili su obje beživotne djevojke.Pavel je bio očajan. Sjeo je kraj Okse, stavio joj glavu na svoja bedra i bijesno gledao Dragomiru. - Ubit ću te ako je mrtva - zaurla. - Nećeš morati - izgovori starica satrvena od bola. Abakum je opipao Oksino bilo. Čekao je nekoliko sekunda zureći pred sobom u prazno. Lice mu se smrknulo i samo je slegnuo ramenima. Pavel je bolno zajecao. Abakum se nagnuo nadOksu kako bi poslušao diše li.

- Živa je!

- Ali brzo! Dragomira, imaš li još Eliksir Ambisimus?Dragomira je u panici gledala svog Zaštitnika i lice joj se odjednomozari. Okrenula se i pojurila uza stube u svoj stan. - Ne želim da se ta žena približava mojoj kćeri! - zaurla Pavel. - Već nam je nanijela dovoljno zla!

Spašavaj-Se-Tko-Može stresli su se od Pavelova glasa, aDragomira se skamenila nasred stubišta. Do salona je dopro njezinbolan jecaj koji joj je razdirao dušu. - Ta je žena tvoja majka - reče mu Abakum blago, ali odlučno. - Da nije bila ovdje sve bi bilo još mnogo gore. - A tako? - reče pakosno Pavel. - Oteta Marie, mrtvi Domdomka i Leomido, moja kći i njezina prijateljica na rubu smrti, a mi svi izručeni milosti i nemilosti sila protiv kojih se ne možemo boriti. Misliš li da to nije dovoljno? - Prestani! - vikne Čovjek-Vila iznenada. - Prestani i bori se! Ako znaš što to uopće znači. Pavel je bio u šoku. Abakumove riječi pogodile su ga ravno u srce. Stisnutih usana, shrvano je zurio u Abakuma.

- Tvoja majka nije kriva za zlo koje nas je zadesilo, i to dobroznaš! - nastavi starac. - Velika razlika između tebe i nje jest u tome što se ona nikada neće predati, čak i kada bi to svim srcem željela. Tvoja majka nije savršena, ali ona je borac i ne da se lakoobeshrabriti. I zato te molim da pokažeš malo poštovanja premanjoj. Uvrijedivši je, uvrijedio si sve nas. Počevši od vlastite kćeri.

Pavel je nekoliko sekunda uspio izdržati njegov pogled, aonda je spustio glavu i suze mu poteku licem. Abakum mu staviruku na rame kao da ga želi utješiti. Pavelova bol bila je neizmjernai svi su patili zajedno s njim. Spašavaj-Se-Tko-Može oduvijek su bilisolidarni jedni s drugima i to je bila njihova velika snaga. Dragomira se ubrzo vratila iz samo-njezina-atelijera držeći u ruci kristalnu bočicu. Kleknula je pokraj Pavela i Okse i otvorila voskom zapečaćen čep bočice iz koje se raširio jak močvarni miris. - Sigurna si da je to neće otrovati? - gunđao je sumnjičavo Pavel. Umjesto odgovora, Dragomira mu je uputila pogled ukojemu su se miješali ljutnja, ljubav i bol.

- Eliksir Ambisimus vraća nevine duše iz ponora gdje su bespomoćne ostale zatečene - odgovori mu Abakum.

- Dragi sine, možeš li otvoriti Oksina usta? Pavel je posluša, pogođen majčinim obraćanjem s „dragi sine”. Ljekarnica-čarobnica kapnula je kapljicu mrkocrvene tekućine, pričekala nekoliko sekunda pa kapnula još jednu i podignula glavu Mlade Presvijetle. Eliksir se proširio svakomporom njezina skamenjena tijela, zagrijao ga, oživio i udahnuo munovi dah. Mlada Presvijetla počela je kašljati. Kao da je upravo spašena od utapanja, iz nje su šikljali mlazovi vode. Pluća su joj se ponovno napunila zrakom, a srce počelo normalno kucati. Kada je napadaj kašlja prestao, pogledala je oko sebe, sva zadihana, a grloju je strahovito peklo. - Kćeri! - klikne Pavel privivši je uza se. Čvrsto je stisnuo oči kako ne bi zaplakao. Kada ih je otvorio, najprije je zahvalno pogledao Dragomiru, koja mu se nasmijala,ganuta i ponosna. - Gdje je? - upita Oksa prestrašeno gledajući oko sebe.

- Orthona više nema, ne brini se - šapne joj Pavel. - Smrznula sam se - promrmlja Oksa cvokoćući zubima.

Pavel ju je pokrio debelom vunenom dekom i još je višeprivio uza se. - Želiš me ugušiti? - reče Oksa mršteći se. - Već vidim novinsku naslovnicu: „Djevojka sretno izbjegla smrt pa je ugušiovlastiti otac”. Pavelu se otme smiješak. Kći mu je bila bolje, u to nema sumnje! Gledao ju je pun nježnosti i ona mu uzvrati pogled. Još jojse malo vrtjelo u glavi, pogotovo od pomisli da je za dlaku izbjeglasmrt! Kada ju je neobična kreatura okrznula - samo okrznula! - osjetila je kao da propada u ledeno ništavilo. Strava i užas! Proželisu je trnci od same pomisli. No sada je sve bilo dobro. Baremnapola dobro. Pogledala je prema Zeldi koja je nepomično počivala na kanapeu.

57.Potresna ispovijest

- A sada je vrijeme da se pobrinemo za ovu djevojku - reče Dragomira i priđe beživotnoj Zeldi.

Na veliko zadovoljstvo svih Spašavaj-Se-Tko-MožeDragomirin pripravak bio je veoma učinkovit i Zelda je uskoro došla sebi. Uspravila se na kanapeu i u čudu gledala prisutne oko nje.

- Što se dogodilo? Što radim ovdje? - Bilo ti je slabo, ali ne brini se, draga! - reče Dragomira s blagim osmijehom na usnama. - Popij ovaj specijalni napitak, vratitće te iz mrtvih.

Dok joj je pružala vrelu šalicu, Dragomira je iz nabora haljineizvadila svoj Praskozrn. Zeldino lice nestalo je iza šalice i Dragomiraje iskoristila priliku da je pogodi Zrnoksom od kojega se Zeldazaledila kao kip.

- BABA! - pobuni se Oksa. - Gumica-Za-Brisanje-Pamćenja - šapne joj Pavel na uho dajući joj znak da se ne miče. Oksa se sjetila da je Dragomira već upotrijebila tu metodu. Prošle godine dvojica policajaca imala su priliku uživati u čarima Gumica-Za-Brisanje-Pamćenja i Dimne Misli. Ta moć uvjeravanja koju imaju samo Presvijetle bila je fantastična i Oksa je jedva čekala da ovlada njome! Za sada se samo divila tomu kako to baka radi. Starica je zatvorila oči da se bolje usredotoči i nekoliko sekunda poslije u Zeldino desno uho uvukla se trakica plavičasta dima i odmah izašla na lijevo uho. Dragomira s Praskozrnom u ruciizgovori:Moćima Zrnoksa Nek’ razbije se čahura! Iz pamćenja izbriši sve, Moje riječi nek’ zadrže se!

Zatim je Zeldi na uho izgovorila nekoliko rečenica. Zelda se napokon probudila, sretna i zadovoljna. - Divota! Ne znam što ste stavili u napitak, ali osjećam se fantastično! - reče Zelda gledajući u netom ispijenu šalicu.

- To je dobra vijest! - razveseli se Dragomira. - Dragadjevojko, već je kasno. Predlažem da te Tugdual otprati do kuće, roditelji se sigurno već brinu.

Tugdual joj je prišao s osmijehom u kutu usana, zadivljenDragomirinom moći Dimne Misli. Kada ga je vidjela, Zelda se zbuni i Oksi dobaci upitan pogled.

- Obiteljski prijatelj - odgovori joj ona. - Moglo bi se i tako reći - reče Tugdual i strugne piercingom po zubima.

Spašavaj-Se-Tko-Može pozdravili su se sa Zeldom izadovoljno gledali za njom.

- Nije li, nakon svega što se dogodilo, riskantno ostaviti jebez nadzora? - upita Pierre namrštenih obrva. Spašavaj-Se-Tko-Može stajali su na kućnom pragu i gledali Tugduala i Zeldu kako se udaljuju.

- Bojiš se da bi Tugdual mogao pasti u iskušenje i prihvatitiOrthonovu ponudu? - upita ga Naftali također zabrinut.

- Ne želim mu pripisivati takvo što.- Ali misliš da je moj unuk nestabilna osoba i da bi lako

podlegnuo tom zovu sirena - nastavi Naftali tužno. - Istina, on jedrugačiji od većine nas, ali ne zaboravi da je dokazao svoju odanost za vrijeme Uslikovljenja.

Pierre posramljeno obori pogled.- Oprosti, Naftali.- Ne prepirite se - ubaci se Abakum. - Normalno je da

sumnjaš kada ne poznaješ Tugduala kao Naftali i ja. Orthonovpoziv nije ga ostavio ravnodušnim, to je sigurno. Ali ja vjerujemtom mladiću. Uostalom, spreman sam dokazati onima koji sumnjaju da je mladić dostojan našeg povjerenja. Na te se riječi Čovjek-Vila pretvori u crnu sjenu i zaputi prema trgu za mračnim mladićem.

- Hoćete li i meni izbrisati pamćenje? - začuje se drhtav Merlinov glas kada su se vratili u salon.

Dragomira se okrenula. - Što bi ti želio, dječače? - upita ga ona. - Ovaj... ne znam - promrmlja dječak. - Kako vi hoćete - doda i već spremno zatvori oči.

Baba Pollock prasne u smijeh, a za njom i ostali Spašavaj-Se-Tko-Može. - Mislim da neće biti potrebno! Pokazao si nam da možemo imati povjerenja u tebe. Čak bih rekla i da si postao naš dragocjen saveznik! Nemamo nikakva razloga da se na taj način osiguramo.

Merlin s olakšanjem uzdahne i uputi joj širok osmijeh.- Dobro, a sada kada smo sami, može li nam netko objasniti

što se dogodilo? - sramežljivo upita Gus.Istina, nitko od Spašavaj-Se-Tko-Može nije mislio na dva

dječaka, osim da ih spasi od podivljalog Orthona. A njih je Gatarka upozorila na opasnost i svi su znali što se događa i prije negoli se Zelda pojavila na Bigtoe Squareu. Jedini Izvanjski, Gus i Merlin,nisu imali pojma o tome što se zbiva. Kada su Spašavaj-Se-Tko-Može okružili Zeldu, ostali su zgranuti tonom kojim joj se obraćaju. Kada se odjednom prolomila oluja, bilo im je još manje jasno. Akada je neobičan oblak izašao iz Zeldina tijela, nad glavama im se pojavilo tisuće upitnika.

- Ono je stvarno bio Orthon u Zeldinu tijelu - zamuckivao jeMerlin. Spašavaj-Se-Tko-Može gledali su ih bez riječi. Onda se Zoe ohrabrila. - Vjerovao ili ne, upravo je tako - reče ona iz kuta u kojem je sjedila naslonjena na Memoru, obgrlivši rukama koljena. - Orthon,ili McGraw ako hoćeš, nastanjuje Zeldino tijelo već nekoliko tjedana, po mome mišljenju još od ljeta. Dragomira je začuđeno pogleda.

- Sumnjala sam od prvoga dana škole - nastavi djevojkatihim glasom. - Zelda se jako promijenila, bila je puna sebe, cinična i okretna, čista suprotnost Zeldi koju smo poznavali. Stvarala mi je

nelagodu i u više sam navrata u njezinu pogledu i na licuprepoznala poznati izraz. - Zašto nam ništa nisi rekla? - upita Dragomira nastojeći ne zvučati prijekorno.

Zoe se stisnula uza zid. - Bilo je prenevjerojatno da bi bilo moguće. Mislila sam da haluciniram. A vi biste mislili da sam luda. Nisam htjela da sebrinete za mene.

Dragomira je kleknula ispred nje i zagrlila je.- Jadno dijete - šapne joj na uho. - Oprosti mi što sam te

zapostavila.- A on je i dalje ovdje? - upita Oksa promuklim glasom.

- Nije - umiri je Pavel. - Čim te dotaknuo, čestice su se raspršile. Nastao je nov oblik, nejasan no ipak prepoznatljiv obris.Orthon. Pokušali smo ga zaustaviti, ali on je krenuo ravno premazidu i nestao u njemu. - Ludo! - reče Oksa. - Ali zašto Zelda? - Vidjela si što se dogodilo kada ste se dotaknuli - reče Pavel. - Orthon možda nije znao, ali to vas je oboje zamalo stajaloživota. Zelda mu je onako blaga i bespomoćna bila lak plijen. A osim toga, ona je u tvom krugu prijatelja. Mislim da je Zoe u pravu.Sigurno je ušao u nju već ljetos kako bi došao do Merlina i slike. Jer ne vjerujem da nije znao Merlinovu ulogu. Nije uzeo sliku, aliosigurao si je mjesto u prvome redu nakon Odslikovljenja.

- Pa da, naravno! - vikne Merlin. - Zato mi se Zelda onakonabacivala od početka škole! Ja sam se više bavio Hildom Richard, koja je također bila čudna. Mogao sam znati da je nešto posrijedi. A mislio sam da je to zbog mog neodoljivog šarma! - reče dječak s kiselim osmijehom. - Što se tiče Hilde to i jest istina! Sretniče! - našali se Gus.

Merlin mu zaprijeti šakom. - Jadna Zelda - nastavi. - To znači da će ponovno biti loša u matematici?

- Dimne Misli brišu samo ono nužno - odgovori muDragomira tajanstveno se smiješeći.

- Da, kužim - odgovori joj Merlin. - A sada sam se sjetio itoga da sam se jedne noći ovoga ljeta probudio s čudnim osjećajem kako se netko nalazi u mojoj sobi. Proželi su me trnci i odmah sam upalio svjetlo, ali nikoga nije bilo.

- Sigurna sam da je to bio Orthon! - vikne Oksa. - I ja sam osjetila isto - reče drhtavim glasom Zoe. Zoe im ispriča što se njoj dogodilo. - Misliš da se Orthon pokušao uvući u tvoje i Merlinovo tijelo prije negoli je pronašao Zeldu? - upita Oksa. - Da, čini mi se - reče Zoe problijedjevši.

- Vrlo vjerojatno - oglasi se Abakum, koji se vratio iz svoje„šetnje”.

- Ali zašto je odustao? - zapita se Oksa.- Možda mu nije uspjelo... iz emotivnih razloga, što bi me

čudilo jer on nije taj tip. Ili možda iz praktičnih razloga, što je puno vjerojatnije. Ne zaboravimo da je Zoe Krozazid. Moguće je da je njezin DNK bio nestabilan da u tom trenutku primidematerijaliziranog Orthona. A što se tiče Merlina, i sam se pitam što ga je spriječilo. Ti si mu bio idealna meta, dječače. Merlin namršti čelo i razmisli o Abakumovim riječima.

- Spomenuli ste nestabilan DNK. Ne znam ima li to veze, alimeni se krv ne zgrušava, imam hemofiliju.

Abakum kimne glavom.- To sve objašnjava! Krug je zatvoren. Orthon si je stvarno

dao truda - reče Abakum i okrene se prema Oksi. - Oksa, svaka čast na potezu s navodnim putovanjem u Edefiju. Orthon je bioiznenađen. Počeo je sumnjati i to je dobro. - Da, ali nismo uspjeli izvući više informacija o mami. - A što nam garantira da taj gad neće ponovno pokušati ući u nekoga od nas? - procijedi Pavel.

- Zna da smo na oprezu - odgovori Dragomira.- I evo rezultata! Krasno!- Hvala ti na tvom optimizmu i podršci - odgovori mu

povrijeđeno starica.

- Oprosti što ne skačem od veselja, draga moja majko - nastavi Pavel naglašujući posljednje tri riječi. - Samo su me pogodili naši nedavni gubici. Na te riječi Pavel je napustio prostoriju i popeo se na kat. Vrata su se zalupila, a Spašavaj-Se-Tko-Može ostali su u tišini.

58.Tisuće toplih mjehurića

Ispružena na krevetu s rukama pod glavom, Oksa jerazmišljala o svim nevjerojatnim događajima posljednjih nekoliko sati, kada se na vratima sobe začuje kucanje. - Da? - reče Oksa zadubljena u misli. - Mogu li ući? Kada je čula Tugdualov glas, uspravila se na krevetu.

- Ovaj... da.¸ Mladić se nije zamarao otvaranjem vrata: prošao je ravno kroz njih i upao u sobu. - Zanimljiv ulazak - reče Oksa i sjedne na rub prozora. Tugdual je sjeo na pod i gledao je svojim metalno plavim očima. Oksa se smela i okrenula glavu. - Drago mi je što ti se sviđa - reče Tugdual. - Ne uspije mi svaki put, ali uz malo upornosti dolazimo do cilja.

Oksa uzdahne. Išle su joj na živce njegove aluzije. A još višeono što su pobuđivale u njezinu tijelu i srcu.

- Kako si, Mala Presvijetla? - Živa sam - kratko će ona. - Neobičan početak škole, ha? - Da, to mi je uža specijalnost - reče Oksa sjetivši se prošlogodišnjeg prvog dana škole i prvog susreta s McGrawomkada se onesvijestila. - U svakom slučaju, pokazala si se, čestitam! - Da... osim što sam mislila da ću umrijeti kada me McGraw dotaknuo - namršti se Oksa. Tugdual je još intenzivnije pogleda u oči. - Što si osjetila? - reče on i stane nekoliko centimetara ispred nje.

Oksa proguta slinu od uzbuđenja. Zatvorila je oči kako bi se sabrala. Zašto se osjeća tako glupo kada razgovara s Tugdualom? Što joj se događa?

- Mislila sam da sam mrtva - izgovori ona.- I to je sve?

Duboko je udahnula trudeći se ostati smirena. - Oduševljava te sve što ima veze sa smrću, zar ne? - Oksa i samu sebe iznenadi tim pitanjem. Tugdual je neko vrijeme ozbiljno zurio u nju. Onda su mu oči ponovno zaiskrile onim poznatim hladnim sjajem. - Da! - reče on odlučno. - Fasciniraju me svi oblici moći, a smrt je jedan od njih.

- Kako to misliš? - Moć nad životom i smrću najjača je od svih, zar ne?

- Da, u pravu si - prizna Oksa.- To je bila tvoja i Orthonova igra!- Igra? Šališ se?!- Sve je to igra, Mala Presvijetla. Život je ruski rulet, lutrija, a

veliki mag, onaj tko sve zna, jest Sudbina. Ona ljudima stavljaoružje u ruke i povlači konce, ali ona i odlučuje kako će sve završiti. Samo što mi nismo obične marionete.

- Zašto? - zainteresira se Oksa. - Jednostavno zato što mi imamo moć nad životom i smrću kao nitko na ovome planetu. A ti, Mlada Presvijetla, ti imašnajveću moć! - Odlično, hvala... oduševljena sam - namršti se Oksa. - Ti imaš najveću moć i zato što budućnost cijeloga svijeta ovisi o tebi.

- Sada sam izgubila nit... - Uskoro ćeš shvatiti što je ulog u igri i tko je na kojoj strani - reče Tugdual tajanstveno. - Ali nisi mi odgovorila na pitanje! Što si osjetila kada te Orthon dotaknuo?

- Ne odustaješ!- Nikada...Oksa se ugrize za usnu. Ponovno mu je dala povod, a

Tugdual je, naravno, znao iskoristiti priliku.

- Onda? - Pa, ako baš želiš znati, bilo je strašno. Čim sam prstima dotaknula Orthona, osjetila sam kao da padam u zaleđeno jezero. Ali pretpostavljam da smrt tako i izgleda: obavijen si ledom,paraliziran, ništa više ne osjećaš, ni bol, ni tugu, ni strah.

- Nikakav strah? - Ne, čudno. Znala sam da bih trebala osjećati strah, ali ništa! Kao da sam postala kip ili robot. Tek se sada užasavam odtoga.

Oksa zastane s knedlom u grlu.- Od toga i od svega drugoga... - doda.

Okrenula je glavu boreći se sa suzama. Kada joj je Tugdual nježno prešao prstom preko obraza nije ga odgurnula. Taj blagidodir smirio ju je i utješio. - Ne zaboravi nikada da si ti najjača među nama - šapne joj mladić na uho. Tuga i radost, strah i uzbuđenje, miješali su se u Oksinu srcu. Mislila je na Leomida, na majku, na sudbinu Spašavaj-Se-Tko-Može i osjetila je kako je obuzima neka mračna hladnoća. Zatim je osjetila Tugdualov dodir i kao da joj se u tijelu raspršilo tisuće toplih mjehurića. Čudila se tomu kako se ta dva suprotna osjećaja ne sukobljuju, nego upravo hrane jedan drugim. Oksu je toistodobno veselilo i zbunjivalo. Zatvorenih očiju uzela je Tugdualovu ruku i zaplela prste u njegove. - Mala Presvijetla - šapne Tugdual stavljajući obraz na njezin.

Drugom rukom stavio joj je glavu na svoje rame i milovaojoj kosu. Oksa je zajecala i još se više privila uz njega. Tugdual ju jezagrlio i uronio lice u njezinu zamršenu kosu.

- Oksa! Moraš brzo doći vidjeti ovo, stara! Ovaj... Ispričavam se. Gus je ostao paf kada je vidio Oksu u Tugdualovu naručju. Zaustavio se na vratima sobe kao skamenjen. - Zar nisi čuo za kucanje? - viknula je Oksa crvena kao paprika.

- Oprostite - mrmljao je Gus. - Stvarno mi je žao.- Odlazi!Oksin uzvik probio je Gusovo srce poput oštrice noža. Osjeti

snažnu bol koja mu se poput otrova širila tijelom i zamaglila muvid. Oksa je i sama bila iznenađena svojom reakcijom i razrogačenih očiju gledala je prijatelja kojega je tako nepravedno povrijedila. Tresla se od bijesa i srama pokušavajući se izvući iz Tugdualova zagrljaja, ali ovaj ju je još jače stisnuo. Bespomoćna, Oksa je bijesno zastenjala i zabila lice u Tugdualov vrat kao da želinestati. Čula je kako su se vrata sobe zalupila i Gusove korake na stubištu.

- Što sam to napravila? - šapne Oksa. Tugdual joj je samo podignuo glavu i uzeo je među dlanove. Lice mu je obasjao čudan osmijeh, kao da ga sve to zabavlja, a Oksa se osjećala izgubljeno. Zatvorila je oči. Nije dugo čekala: nekoliko sekunda poslije, Tugdualove usne dotaknule su njezine iOksa je zadrhtala.

59.Prijetnja Srcu Svijeta

Oksa je nepomično stajala na odmorištu prvoga kata i slušala glasove iz dnevnog boravka. Samo zbog jednog nije moglasići dolje. Grizla je usne, ljuta na sebe i na svoje okrutno ponašanje. Ali silno je željela biti sama s Tugdualom... Naravno, tonije bio razlog da se onako otrese na Gusa. Ispričat će mu se i Gus će shvatiti. Ali prije toga mora se prestati sramiti. Pa nije učinila ništa loše.

Skupila je hrabrost, sišla i ušla u dnevni boravak gdje jenitko nije primijetio. Svi su gledali televiziju na kojoj su seizmjenjivale apokaliptične slike. Spiker je ozbiljna glasa govorio o nezapamćenoj oluji koja je zahvatila jug Francuske. Udari groma bili su tako jaki da su mjerni instrumenti eksplodirali. Ažurna obalabila je opustošena i bilo je stotine mrtvih. Obnova će trajati godinama. Oksa se tiho približila, prestravljena tim vijestima. Pavelje okrenuo glavu i netremice je gledao, kao i svi prisutni:Dragomira, Abakum, Memora, Zoe, Knutovi i Bellangerovi. Sviosim Gusa, koji je uvrijeđeno zurio u televizor. Oksa je gledala čas u televizor, čas u Spašavaj-Se-Tko-Može. Ali zašto je svi tako gledaju?

- Nisam ja kriva za to!- I bolje - zagrmi Gus.- Što se dogodilo? - nastavi Oksa.Abakum ustane i ugasi televizor. U sobi zavlada grobna

tišina. - Stvari su se ubrzale - reče on ozbiljnim tonom.

- Kako to misliš? - upita Oksa.Abakum sjedne u fotelju i zabrinuto pogladi bradu.

- Desetljećima se Izvanjski ne brinu za ovu zemlju koja im je najveće blago - reče on. - Šteta je velika, ali da se popraviti. No dublji su razlozi prirodnih katastrofa koje su se nanizale proteklih

nekoliko mjeseci, a ne samo ljudski nemar. Svi ti vulkani, oluje,potresi...

Starac namršti obrve. - Abakume? - nestrpljivo će Oksa.

- Kaos dolazi iznutra, draga moja. - Ne razumijem - reče Oksa. - Kaos dolazi iz Srca Svijeta - tužno će Abakum.

- Srca Svijeta?- Srce Svijeta je naš Svijet, Oksa.

Oksa osjeti kako ju je prožeo leden val. Riječi koje je izgovorio Abakum donijele su joj odgovore na sva pitanja, riješilesve sumnje. Edefija. Srce Svijeta. Sve je povezano. - Ovo sve znači da je stanje u Edefiji jako loše - objasni Abakum slomljena glasa. - Tko zna, možda upravo nestaje. A sveove prirodne katastrofe samo su posljedica kaosa u našojIzgubljenoj Zemlji. Domdomče, znaš li ti nešto više?

Domdomac je prišao potpuno shrvan. Stao je pred Oksu igledao je svojim velikim blagim očima. - Dvije osobe posjeduju moć da prekinu proces.

- Dvije? - Mlada i Stara Presvijetla morat će pokazati ujedinjenje svojih moći. Kaos će napraviti zastoj ako obje ispoštuju naputke. - Koje naputke? - nervozno će Oksa.

Domdomac je pogleda.- Poslušnost mora biti apsolutna.- Koja poslušnost?

- Bezdobne Vile darovat će smjernice i nitko neće imati moć oglušiti se. Edefija i Unutrašnji proživljavaju krajnje čekanje: povratak nikada nije poznavao takvu skorost.

- Povratak?- Povratak, upravo, Mlada Presvijetla.Oksa je prestala disati, a Domdomac se polako odgegao do

kuhinje.Odrasli Spašavaj-Se-Tko-Može odmah su se sjurili u

Dragomirin samo-njezin-atelijer kako bi održali sastanak, dok sumladi u šoku ostali u dnevnom boravku. Od Oksina dolaska u

dnevni boravak Gus se nije pomaknuo ni milimetar, a to je samopojačalo njezin sram. Vladala je nelagodna šutnja. Tugdual je prvi uzeo riječ i svi su se počeli meškoljiti. - Valja nam spremiti kovčege - reče on hladno.

- Jako smiješno - promrmlja Gus i krene prema vratima. - Baš i nije - reče Tugdual sa smiješkom koji je bio čista suprotnost njegovu hladnu pogledu. - Ali možemo to i tako gledati,zašto ne? Ti ionako nemaš veze s Edefijom. Gus je stao ukopan na mjestu. Lice mu se izobličilo. Ali prije negoli je imao vremena bilo što reći, Oksa je preuzela riječ: - Pretjeruješ - reče ona Tugdualu. - Zašto? - izazivački će mladić. - Nisam rekao ništa što ne stoji. Naš prijatelj nije u stanju uvidjeti ono što se sprema. - Prestani - reče Oksa suznih očiju.

- Ne moraš me braniti! - vikne Gus. - Idi spasiti svijetobješena za vrat svog superheroja, a mene zaboravi! Te su riječi pogodile Oksu ravno u srce. Blijed i odlučan Gus prođe pored nje. Htjela ga je zaustaviti, ali ponestalo joj je hrabrosti kada je susrela njegov pogled: nikakve ljutnje iliponiženja nije bilo u njemu. Samo golema tuga. I Gus je zamalozastao, ali kada je vidio Oksin pogled samo se još više rastužio: onaje prema njemu osjećala samo žaljenje! Izašao je u predvorje i snažno lupio nogom u zid. Živciralo ga je to što ne može kao svakinormalan četrnaestogodišnjak izaći iz kuće. Znao je da su im Spašavaj-Se-Tko-Može s pravom zabranili da sami šetaju poLondonu, ali sada više nije mogao ostati u toj kući. Otvorio je vrata i zalupivši ih snažno za sobom nestao s Bigtoe Squarea.

60.Istina boli

- Stvarno je naporan! - uzdahne Tugdual i zavali se u foteljus nogom preko naslona. - Jesi li sada sretan? - reče Oksa.

Tugdual se nasmije. Oksa je izbjegavala njegov pogled,nesigurna u sebe: Tugdual joj se sviđao i istodobno je odbijao. Što da radi? Da mu da zasluženu pljusku? Kako, kada je sjećanje na njegov poljubac bilo tako lijepo. Kako je sve bilo komplicirano...Tugdual je istodobno bio nježan i okrutan, blagotvoran i opasan. Anajgore od svega bilo je to što ju je privlačio i ona se osjećala vezanom za njega osjećajima snažnijima od bilo čega. Snažnijima i od prijateljstva koje je gajila prema Gusu - a upravo se to maloprijei pokazalo.

- Znaš kako se kaže: istina boli.- Bah... - izusti Oksa.- Ljutiš se, Mala Presvijetla?- Imam razloga, zar ne?Brz poput munje, Tugdual je uspio uhvatiti Oksu za ruku u

trenutku kada se okrenula i htjela izaći. Ustao je u skoku i približio svoje lice njezinu, ne ispuštajući joj ruku. - Ne, nema razloga - reče tiho i dodirne joj usne.

Oksa se pokušala izbaviti, ali Tugdualov stisak bio je prejak.Nesigurnost je sada prerasla u iskren bijes: iz dubine njezina srcajedan je Knock-Bong pogodio Tugduala i lansirao ga na drugi krajsobe razbivši pritom vazu i svjetiljku. Zoe, koja je cijelo vrijeme bilaispružena pred kaminom kriknula je od iznenađenja i prestrašeno pogledala Oksu. To je bilo previše čak i za Mladu Presvijetlu. Potpuno izvan sebe okrenula se i pobjegla u svoju sobu.

Desetak minuta poslije začula je lagano kucanje na vratima.

- Ostavi me na miru! - grmjela je Oksa uvjerena u to da seobraća Tugdualu.

- Ja sam, Oksa - odjekne Zoein glas.Kvaka se spustila i vrata su se odškrinula. Djevojka je ušla

tiho poput mačke. Kose boje meda skupljene u rep, djelovala je tako krhko. Nesigurna je koraka prišla Oksi. - Zoe, izgubljena sam - počne joj se jadati Oksa i sjedne na vrh kreveta s glavom među rukama.

- Znam... svi smo pomalo izgubljeni. Ovo je teško razdoblje.Zoe je govorila tiho, nježnim i drhtavim glasom.- To je grozno - nastavi Oksa. - Sve se ispremiješalo i imam

osjećaj da samo radim gluposti! Upravo smo saznali novosti iz Edefije, Svijet je na rubu propasti, majka mi je u rukama Izdajnika,a ja samo kompliciram situaciju. Nisam zaslužila... Oksa se strese od očaja.

- Koga, Gusa? - upita Zoe.- Misliš li da sam ga izgubila?- Ne. Ne možeš ga izgubiti. On te voli.Oksa podigne glavu i zbunjeno je pogleda.

- Zašto se sve to sada mora događati? - šapne Oksa. - Žao mi je, Zoe - reče Oksa kada je vidjela kako joj je prijateljica nesretna. Oduvijek je sumnjala u to da je Zoe zaljubljena u Gusa. Ako je toistina, sigurno joj je cijela ova situacija nepodnošljiva, a njezino jekukanje samo još više rastužuje. Oksa se divila njezinoj hrabrosti ismirenosti.

- A ti? Kako si ti? - upita je Oksa.- Nisam baš najbolje - odgovori Zoe spustivši pogled.

To priznanje samo je pojačalo Oksin osjećaj krivnje. - Ako ti smijem dati savjet: čuvaj se Tugduala - reče Zoe.

- On nije ono što svi misle da jest! - usprotivi se Oksa svacrvena u licu.

- A što ako nije ono što ti misliš da jest?- On nije Izdajnik...- To nitko nije rekao. Ali stariji je od tebe... Samo se

zabavlja! Vidi što ti radi. Pogledaj kako se ponašaš otkad ste se...zbližili.

- Ali nisam se nimalo promijenila! Ista sam kao prije! Misliš lida ti ne poklanjam dovoljno pažnje zbog toga? Rado bih tipomogla, ali ne znam kako.

Oksa je bila iživcirana.- Nije u tome problem, Oksa. Nemoj namjerno brkati

lončiće - reče Zoe. - Meni nitko ne može pomoći. Možda ću s vremenom sve preboljeti. Ali sada samo želim da me svi ostavitena miru. - Grozno je to što govoriš - reče Oksa, pogođena.

- Jesi li svjesna toga da je Gus sam otišao van usprkoszabrani, a ti nisi prstom maknula da ga spriječiš? Nisi to smjela dopustiti.

Oksa problijedi. Zoe je bila u pravu. - Ne daj se zaslijepiti - promrmlja Zoe izlazeći iz sobe.

Tiho je zatvorila vrata za sobom, ostavivši Oksu potpunoizvan sebe.

61.Izbor krvi ili srca

Zoe je jako dobro poznavala takve zabrane, baka Memoraponavljala ih joj je nekoliko puta na dan. I nije bio prvi put da ih jekršila. Već je dvaput prošla glavom kroza zid - a u njezinu slučaju to je bilo doslovno - i potajno nestala. Nakon mučne rasprave s Oksom, krenula je prema ostavi pokraj kuhinje, koja je vodila ustražnje dvorište i prošla kroz cigleni zid bez ikakva problema. Vanije već gotovo pala noć, a nebo se kolebalo između plavkasto sive i pepeljasto crne boje. Zoe je duboko udahnula kako bi smirilasnažne otkucaje srca. Sjetila se Gusa i srce joj se samo još višestisnulo. Ali zašto da se muči? Gus nije bio predodređen njoj i nikada neće biti. U najboljem slučaju i dalje će joj se povjeravati kako je to činio posljednjih dana. Isprva je oklijevao, govoreći joj samo sitnice koje su ga mučile. A onda joj je otvorio svoje srce. Između njih razvilo se pravo prijateljstvo, i ona u njegovim očima više nije bila samo kolegica iz razreda. I tada se sve promijenilo:što su više upoznavali jedno drugo, Zoe je sve više gubila nadu. Ato se razočaranje na kraju pretvorilo u patnju. Još jednu u nizu. Ponovno je pogledala prema nebu. Pred očima joj je bljesnulo Gusovo lice. Zamišljala ga je u njegovoj sobi, tužnog i nesretnog.No ipak je krenula u suprotnom smjeru, prema Hyde Parku, gdje juje čekao onaj u čijim je rukama sada bila njezina sudbina.

Park je bio slabo osvijetljen, a stabla su bacala golemesjene. Zoe se nije bojala. Već je nekoliko mjeseci ništa nije moglo prestrašiti, jer sve čega se u životu bojala, već se dogodilo: izgubila je svoje voljene. Hodala je kroz noć i sa sjetom pomislila na roditelje. Srce joj se raspalo u tisuće komadića kada je shvatila da ih više nikada neće vidjeti. Na dan sprovoda, usprkos boli koja ju je razdirala, ušla je u crkvu uspravna kao da je se to ne tiče. Kao da ništa od toga nije stvarno. Probudit će se, otvoriti oči, čuti majku kako komentira vijesti na radiju i oca koji je neuspjelo stišava.

Vidjet će ih kako joj se smiješe kada ulazi u kuhinju. Probudit će se i sve će opet biti isto. Toliko je vjerovala u to... No ništa se nije vratilo na staro. Odmah nakon njih otišla je i Memora i u Zoeinusrcu nastanila se tuga. Bila je kao obamrla. Samo je susret s Oksomi Gusom uspio malo razbiti njezin oklop. Kako ih je voljela. Oboje.Na svoj način i usprkos McGrawu i njegovoj mržnji prema njima. Onda su je Pollockovi primili kod sebe bez zadrške. Otkrila je daponovno može biti sretna. Katkad je sreću doslovno mogla osjetiti vrškovima prstiju i tada bi joj srce preplavila blagodatna nježnostkoja joj je pomogla da preživi. Spašavaj-Se-Tko-Može...Zahvaljujući njima njezina je baka oslobođena iz kandži Pretraživača-Srca. Kada ju je ponovno ugledala, bilo je to najčudnije iskustvo u njezinu životu. I jedno od najpoučnijih: snaga podrijetla je velika, ali na kraju srce odlučuje kojom stranom poći i komu darovati vjernost. Memora je usprkos svomu podrijetlu bilabezrezervno odana svojim spasiteljima, i to ne samo zato što su jeizbavili iz slike. Njezina privrženost njima bila je duboka i dolazila jeiz srca: Memora je bila Spašavaj-Se-Tko- Može iz uvjerenja i ništaje nije moglo pokolebati da prijeđe na stranu Izdajnika kojima je njezin brat, tako isti, a tako različit, bio vođa. Zoe je to shvatila odmah nakon strašne istine koju su iznijele Bezdobne Vile. Bojalase da će baka odabrati krvnu vezu, ali Memora je pokazala nevjerojatnu čvrstinu, što nikoga nije začudilo. Nije posumnjala ni u jednom trenutku.

Zoe svoje sumnje u vlastito podrijetlo nije odala nikomu. Udubini duše, da nitko ne zna, djevojka se osjećala podvojeno, točnije raščetvereno. A sada kada je znala odakle potječe, nije joj bilo nimalo lakše. Abakum i Memora pokušavali su joj reći da se ne smije sramiti zbog nečega za što nije kriva, ali to je bilo jače od nje: svoj život zahvaljuje vezi između Leomida i Memore. Oni su bili iste krvi i činjenica da to nisu znali u Zoeinim očima nije umanjivala sramotu. A Leomido se nije nimalo prevario. Zoe je ipak znala daon nije u pravu jer se za Spašavaj-Se-Tko-Može ništa neće promijeniti. Otkrivanje istine samo je pojačalo njihovu želju za borbom protiv Izdajnika i Ociusa. Ni u jednom trenutku njihovopoštovanje prema Leomidu nije bilo poljuljano. Zar nisu imali

nimalo povjerenja u sebe? Tako je Zoe razmišljala. Ali sada, kada jei sama upoznala ljubavne jade, razumjela ih je. Osjećaj srama, nemoći, bolno saznanje da je bila samo sredstvo u službi Izdajnika... Leomido nije imao hrabrosti suočiti se s tim. Bez obzira na godine i snagu, on je radije izabrao smrt nego pogled voljenekada sazna istinu. Leomido i Memora bili su glumci u vlastitojtragediji, ali ono što je Zoe osjećala bilo je još gore: sebe je vidjela kao zrelu voćku, koja je kad se zagrize trula do srži i izjedena crvima. Bila je Čvrstoruki-Krozazid-Presvijetla koja ne pripada nigdje. Odnosno, koja osjeća da pripada dvjema stranama.

Zaputila se prema mračnom šumarku gdje je rasla visoka trava. To je bio najosamljeniji dio parka u kojemu je priroda biladivlja i nepristupačna. Vjetar je puhao neobično jako kao da se sprema oluja. Zoe je pomislila na neravnotežu Svijeta. Iznad njevisjelo je mramorno, prijeteće nebo. Proželi su je trnci, ali nastavila je hodati kroz visoku travu. Stisnula je oči i promatrala raslinje. Napokon ga je ugledala naslonjenog na stablo. Prišli su si i toplo sezagrlili. - Bojao sam se da nećeš moći doći - promrmlja dječak. - Nema toga što bi me moglo spriječiti - reče Zoe. - Kako si se promijenio - doda i zakorači unatrag kako bi ga bolje promotrila. I zaista, Mortimer McGraw nije bio nimalo nalik na onoga koga jeOksa zvala Gad. Krupan dječak grubih crta lica sada je imao sportsko držanje i zračio je snagom. U sedam mjeseci narastao je desetak centimetara, izdužio se i dobio mišiće. Lice mu je bilo ispijeno, a crte lica još grublje. Sličnost s ocem sada je došla do punog izražaja. To je Zoe odmah primijetila kada ga je prije četiri dana vidjela. Razred je išao u British Museum i kada joj se drskoobratio ispred Kleopatrine mumije, Zoe se zamalo onesvijestila odiznenađenja. Nije mogla vjerovati da pred sobom vidi dječaka koji se prema njoj uvijek ponašao kao stariji brat. Sve dok je nijenapustio. Toliko je bila preneražena da su sva pitanja i sva ljutnjaposljednjih sedam mjeseci nestali. „Dođi u Hyde Park u srijedu navečer, u šumarak zapadno od Albert Halla”, šapnuo joj je i nestao u hodnicima muzeja.

Četiri dana čekanja bila su beskonačno duga i ispunjena sumnjama. Zašto se Mortimer vratio? Je li je želio odvesti doIzdajnika? I ona bi im na kraju krajeva mogla biti od pomoći. Ili bi ona trebala preuzeti Mercredičinu ulogu špijunke? Je li se vratio iz računice ili iz ljubavi? Sedam mjeseci nije imala nikakve vijesti. Ništa. Pa zašto u ovome trenutku? Usprkos svim pitanjima idvojbama, Zoe je bila puna nade, ali i duboke tuge od čega joj je zaigralo srce u trenutku kada ju je Mortimer gledao na svjetlumjesečine. - Dobro si? - upita je dječak i povede ispod velikog hrasta.

Zoe nije znala što da mu odgovori jer nije bila ni dobro niloše. - A ti? - snađe se Zoe.

- Dobro! Moj tata, znaš, nije mrtav.- Da, znam. A ja sam pronašla baku.

Mortimer joj prijeđe prstom preko obraza. - Dobro se brinu o tebi?- Pollockovi? Da, jako su dragi. Sada sam dio obitelji.- Dobro se slažeš s Oksom?- Ona mi je najbolja prijateljica.

Zoe obori pogled, iznenađena svojom spontanošću. Odgovorila je bez razmišljanja i to je značilo da je iskrena. Da, Pollockovi su se dobro brinuli za nju, i, da, Oksa je bila njezinanajbolja prijateljica. Unatoč svemu...

- Kako je na otoku? - upita odjednom Zoe. Mortimerov se pogled zamrači.

- Znaš za to?- Mislim da znamo isto koliko i vi.

- Čini se... Nastupila je tišina. Vjetar je hučao, a dvoje rođaka gledalo se pomalo izazivački.

- Zašto si došao? - upita Zoe. - Otac te šalje? - Možda ne znaš, ali moj te otac voli kao vlastitu kćer. Zoe osjeti mučninu.

- Tvoj otac ne voli nikoga, Mortimere - odgovori onadrhtavim glasom. - Iskoristio me kao što iskorišćuje svakoga.

- A misliš li da te tvoji prijatelji Pollockovi ne iskorišćuju? - Oni me nikada nisu natjerali na to da otrujem nekoga

nevinog. Zoe se jako dobro sjećala otrovnog sapuna koji je uzrokovao Marieinu bolest. Nikada se neće prestati osjećati krivom. - Dođi sa mnom, Zoe. Zoeine oči napune se suzama. - Molim te, dođi sa mnom.

Zoe nije mogla govoriti. Mortimer ju je gledao ozbiljna iiskrena izraza lica.

- Nisi kao oni i to dobro znaš - nastavi. - Ti si kao ja,Čvrstoruka i Krozazid. Našim venama teče Ociusova krv...

- I Maloranina - prekine ga Zoe.- Malorana je bila slaba. Odabrala je pogrešnu stranu. Da

nisu vršili pritisak na njezinu obitelj i Pompinjak, ne bismo danasbili ovdje. Njezino glupo protivljenje našem klanu dovelo je doVelikog Kaosa. Zoe ga je začuđeno gledala. - Ne misliš valjda ozbiljno?! - reče Zoe. - Izdajnici i njihova častohlepnost doveli su do toga! - Zoe, suoči se s istinom! Zašto se boriti protiv onoga što je očito? Oduvijek su jači vladali slabijima. - A ti misliš da ste jači? - Naravno! I to dobro znaš! I zato želim da pođeš sa mnom.

Zoe problijedi.- Ne želim da ti se nešto dogodi, a s nama si sigurna.

- Prekasno, Mortimere - reče ona u dahu. - Zašto? - usprotivi se dječak.

- Niste me trebali napustiti. Bojala sam se, ništa nisamrazumjela, a ti si me ostavio, samu u toj praznoj kući. Obećao si da ćeš se vratiti i ja sam te čekala. Danima sam čekala! A ti se nisi vratio! Lagao si! Tada ti je bilo svejedno jesam li u opasnosti, imaosi važnijeg posla. Mogla sam umrijeti od tuge, sama kao luđakinja, a tebe je bilo baš briga!

Posljednje riječi eksplodirale su iz Zoe. Sav bijes sakupljen tije¬kom najtežih razdoblja njezina života srušio se sada na Mortimera kojiju je zapanjeno gledao.

- Tvoj je otac ubio moje roditelje, Mortimere - nastavi onaljutito. - A onda mi je uzeo i baku, vlastitu sestru! Je li mi je onvratio? Ili možda ti? Netko od tvojih moćnih prijatelja? Ne! Vratili su mi je oni koji su me prihvatili kao ravnopravnog člana obitelji! No u pravu si, ja nisam kao oni. Ja u sebi imam i mračnu stranu tvoje obitelji. Nemam čistoću Spašavaj-Se-Tko-Može, moje je srce crno poput moje krvi. Znam to, osjećam, nagriza me poput kiseline. Ali ipak neću poći s tobom! Prije sedam mjeseci slijedila bih te i u pakao da si me pitao. Voljela sam te kao brata,Mortimere. Ali danas je prekasno.

Mortimer ju je gledao s okrutnim zadovoljstvom.- Ti si poput nas, Zoe. Tvoje je mjesto uz nas.

Usprkos svom gorljivom govoru, Zoe se osjećala kao mjesečarka, kao da luta između dvaju svjetova okružena prazninom. Još joj je posljednje pitanje gorjelo na jeziku.Posljednje i odlučujuće.

- Zašto me nisi poveo sa sobom prije sedam mjeseci?Rekla je to hladnim tonom, premda je sve u njoj kiptjelo.

Mortimer ju je pozorno gledao, očiju uperenih u njezine i ruku na njezinim ramenima. Zoe je odolijevala njegovu pogledu. Presudaće biti donesena. Znala je da će razočaranje biti jednako kao i nade koje je polagala u ovaj susret. Pripremala se na šok.

- Nismo imali izbora - odgovori Mortimer.Zoe se nakratko zamisli.- Ako me imalo cijeniš, molim te, ne laži mi. Ne danas. Zašto

me nisi poveo sa sobom? Kao da najavljuje ono što će uslijediti, snažan nalet vjetra zanjiše stabla i nekoliko grana padne im pod noge.

- Zašto? Mortimer je oklijevao, zatim je izgovorio ono čega se Zoe bojala:

- Bila si nam korisna u blizini Pollockovih!

Zoe je uzmaknula, pokošena istinom. Oteturala je dovelikog stabla i naslonila se na deblo hvatajući zrak. Nekoliko metara dalje, Mortimer ju je samilosno gledao. Patnja u njegovimočima spriječila ju je da ga ne rastrga.

- Odlazi! - viknula je. - I ne zaboravi: tvoj otac ne voli nikoga!Nikoga!

Okrenula se prema stablu i obgrlila deblo pa glasnokriknula. Stablo se zatreslo i u zaglušujućoj škripi iščupano iz tla Zoeinom boli srušilo na tlo.

62.Zajedništvo

Spašavaj-Se-Tko-Može- Mlada Presvijetla pokazuje veliku odjevnu eleganciju,

ocjena je zaodjenuta u iskrenost. - Hvala, Domdomče, baš si drag! - odgovori Oksa gledajući se u zrcalu. - Dragost nije motivacija vašeg Domdomca - reče on i glasno šmrcne.

Oksa pogleda debeljuškasto stvorenje pokraj sebe.Domdomac je patio zbog gubitka svoje družice i izgledao je istokao i drugi Spašavaj-Se-Tko-Može: blijedo i zabrinuto. - Kako si, dragi Domdomče?

- Preživljavanje tijela protuvoljan je refleks, MladaPresvijetla, jer srce vašeg kućebrižnika ima svojstvo mišića koji naređuje automatsko kucanje. Pa ipak to isto srce pokreće preživljavanje unatoč spoznaji o nepodnošljivom gubitku dugogodišnje družice.

Oksa se ganuta spusti do Domdomca i zagrli ga. Taj joj jedodir činio dobro kao kap vode isušenu grlu.

- Mlada Presvijetla proživljava nemir? - Jedva čekam vidjeti mamu - uzdahne Oksa. - Ti koji toliko toga znaš, imaš li neke informacije? - upita ga Oksa koja se sjetilada Domdomac odgovara samo onda kada mu se postavi pitanje.

- Majka Mlade Presvijetle podnosi patnju udaljenosti odsvojih bližnjih, ali ne pokazuje pogoršanje zdravstvenog stanja.Bolničarka po imenu Annikki upućuje joj njegu s velikim učinkom zahvaljujući medicinskim sposobnostima nekih prokletih Izdajnika. - Hoćeš reći da imaju Tochalis? Domdomac odmahne glavom.

- Mrski Izdajnici nisu u posjedu vrhovnog lijeka jer, kao štoje naznačio Čovjek-Vila, vrhovni lijek moguće je pronaći samo u Edefiji, u području Nepristupačnog, gdje je njegova bujnost zajamčena. No omraženi Izdajnici upoznali su ovladavanje nekim medikamentima koji utječu na uravnoteženje nestabilnih stanja kakvom je izložena majka Mlade Presvijetle. Vaš Domdomac moževam objavili izjavu da će majka Mlade Presvijetle uskoro ugledati Spašavaj-Se-Tko-Može, potvrda je apsolutna. - Ne govoriš to kako bi me smirio? - reče Oksa.

Domdomac je tužno pogleda. - Kućebrižnik Presvijetlih ne podliježe sposobnostima laganja, Mlada Presvijetla mora zapamtiti tu sigurnost i imatinepovredivo povjerenje u svojeg Domdomca. - Istina, oprosti, dragi Domdomče - reče Oksa mazeći ga po glavi. - Ali tako se brinem.

- Mlada Presvijetla na raspolaganju ima objašnjenjaAlarmita, koji je iznjedrio izvješća prepuna utješnih detalja s Hebridskog mora. A je li se suočila s idejom da pitanja iznese Gatarki? - Ne! - vikne Oksa lupivši se po čelu. - Hvala, Domdomče, u pravu si, ona sigurno zna više o tome!

Odjurila je na gornji kat i upala u bakin stan.- Mogu li na minutu razgovarati s Gatarkom, Baba? Molim

te! Dragomira kimne glavom i uputi je na širom otvoren kovčeg za kontrabas. Oksa je ušla unutra i popela se do samo-njezina-atelijera. Frituliks ju je dočekao s perom u ruci zabacivši svoju bujnu kosu.

- Dobar vam dan, elegantna Mlada Presvijetla!- Dobar dan, Fritulikse. Znaš li gdje je Gatarka?- Tko je to? I tko je ta dlakava kugla koja govori?

Frituliks zakoluta očima. - Hej, Tupavče! - reče spomenuta kugla. - Dobro me pogledaj. Ja sam Fri-tu-liks.

- Frituliks? Fora ime. Znamo se?- Da! Samo osamdeset godina!

- Aha, sada mi je jasno! - reče Tupavac s olakšanjem. Oksa prasne u smijeh kao i svaki put kad Tupavac otvori

usta. - Ne popravlja se - reče ona veselo se smijući pred usporenim stvorenjem. - Mislili ste, nikada se i neće popraviti! - zagrmi Frituliks. - Ali htjeli ste vidjeti Gatarku? Pogledajte oko kamina! Oksa priđe kaminu i ugleda Gatarku pod majušnim pokrivačem, nekoliko centimetara od žara koji je ostao od sinoć.

- Gatarko! - šapne Oksa nježno je dodirnuvši vrškom prsta.Gatarka poskoči kao na opruzi. Izbuljenih očiju vrtjela je glavu na sve strane kao da je radar. - Osjećam propuh iz smjera sjever-sjeverozapad - reče ona strogim tonom. - Mislim da ovaj prozor ne brtvi dobro i da izvlači toplinu iz sobe. Ljutito pogleda prema jednom prozorčiću i klizne pod pokrivač. Oksa čučne pokraj nje.

- Gatarko, trebam te... - Ako ste mi došli reći da napokon iz ove nesnosne klime odlazimo u tropske krajeve, obavješćujem vas da sam spremna! - zakriješti prekrivajući glavu krilima. - Pa, znaš, Engleska ima još relativno toplu klimu - reče Oksa.

- Šalite se? - odgovori Gatarka. - Zemlja koju šibaju hladnivjetrovi i zemlja s najvećim postotkom oborina?

Premda ovakve rasprave nisu bile novost, Oksu su svaki putiznova zabavljale. Djevojka se suzdržavala od toga da ne prasne usmijeh kako ne bi uvrijedila malu kokoš, dok su Ptičke lepršale oko nje.

- Prognozirali su snježnu oluju za danas! - zakriješti prva. - ... i neviđen pad temperature! - nastavi druga. Oksa ih je pogledala stišćući usne kako se ne bi počela smijati. Gatarka se zavukla dublje pod pokrivač i zakmečala. - Ja ću te čuvati, Gatarko! - reče joj Oksa. - Obećavate? - proviri Gatarka kljunom.

- Naravno, možeš računati na mene! Neću dopustiti da se smrzneš! Ali htjela sam te nešto pitati...

- Slušam vas. - Znaš li što će biti s nama? I s mojom majkom? - Ja ne proričem budućnost, ali kako vam je Alarmito rekao, vaša se majka nalazi na nenastanjivom otoku, klimatski, mislim. Alidobro se brinu o njoj. Izdajnicima je u interesu da sačuvaju njezino zdravlje. Ako joj se što dogodi, izgubljena je svaka mogućnost za pregovore. Oksa namršti čelo. - Vaša je majka jedini jamac Izdajnicima da će stići u Edefiju kada mi, Spašavaj-Se-Tko-Može, napokon odlučimo napustiti ovu ledenu zemlju. Ona je ključ koji će im otvoriti vrata Edefije, ako se smijem tako izraziti. - Hoćeš reći daje neću vidjeti prije negoli dođemo u Edefiju? Oksu uhvati panika.

- Objasni mi, molim te. - Hoću reći da se grozim sudjelovanja u tom pothvatu, koji će, klimatski gledano, biti strašan. Ali sukob je između Spašavaj-Se- Tko-Može i Izdajnika neizbježan. Zato ćete uskoro vidjeti majku. Ona je i Spašavaj-Se-Tko-Može i Izdajnicima preduvjet za povrataku Edefiju. Svjesni ste toga, zar ne?

- A ona je dobro? - Bolje je - utješi je Gatarka. - Zahvaljujući Mercredici Izdajnici imaju određene tajne recepture koje su Stara Presvijetla i Čovjek-Vila upotrebljavali pri liječenju vaše majke. Prilagodili su ih i uspješno ih upotrebljuju.

Oksa duboko uzdahne i zamišljeno pogleda pred sebe. Nijeznala bi li joj trebalo biti lakše ili bi se trebala još više zabrinuti.

- A Orthon? - odjekne glas iza nje.Oksa se okrenula i vidjela da nisu same, svi Spašavaj-Se-Tko-

Može pozorno su slušali svaku riječ. - Izdajnik Orthon uskoro će se potpuno materijalizirati. Boravak u Zeldinu tijelu dao mu je snage zahvaljujući snazi i toplini njezine krvi - naglašujem toplini, jer u ovom je mrzlom kraju nema.Goranova koju su ukrali Staroj Presvijetloj bila je glavni sastojak za

njegovo sastavljanje. Izvukli su iz nje velike količine soka kako bi povratili stanice sramotnog Izdajnika.

- Jadna Goranova, ne želim ni pomisliti na to što je prošla -reče Oksa. - Nadam se da su Izdajnici barem pažljivo izvlačili sok. - To im je u interesu ako žele da preživi! - reče drhtavim glasom Gatarka. - Bolni rezovi koje je davno pretrpjela glavni surazlog visoke stope smrtnosti Goranovih. Kao što izlaganjenenormalno niskim temperaturama šteti osjetljivim bićima poput mene. Čujem li ja to snježnu oluju vani?

Oksa je zamotala malu kokoš u deku i stavila je bližekaminu. Zatim se okrenula prema Spašavaj-Se-Tko-Možeokupljenima u polukrugu. - Sada znamo na čemu smo - reče Oksa s knedlom u grlu. - Sjeti se, Dušice - reče Dragomira - da Gatarka govori istinu koja samo trenutačno vrijedi. Sve je u neprestanom pokretu i sve se mijenja. Ono što vrijedi za ovaj trenutak, već se u sljedećem može promijeniti. Sve ovisi o okolnostima i upletenim osobama:neki potiču promjenu, a drugi pak biraju status quo. No jedno je sigurno: što god činili, valja nam biti na velikom oprezu.

- Idemo po mamu? - upita tihim glasom Oksa.- Ne možemo sjediti prekriženih ruku! - nadoveže se Pavel

ljutito.- U pravu si, Pavele - potvrdi Abakum. - Sada smo oslabljeni,

ali lopta je na našoj strani. Za sada Izdajnici nemaju nikakvarazloga da poduzmu nešto i da se razotkriju. Znaju zaOdslikovljenje, imaju Goranovu i Maloranin medaljon, brojni su imogu se dobro pripremiti na tom zabačenom otoku. A uz to imaju i Marie, što im daje veliku prednost. Tu se slažem s Gatarkom:Marie je jamac povratka u Edefiju. Objema stranama. - Osim toga što mi je Orthon povjerovao da ćemo krenuti bez nje - reče Oksa i problijedi.

Disanje joj se ubrzalo od pomisli koja ju je gušila. - Ako misli da je ne trebamo za povratak u Edefiju, ubit će je! Zašto sam to rekla? Zašto? - vikala je Oksa.

Spašavaj-Se-Tko-Može zapanjeno su je gledali, prestravljenizbog Oksine primjedbe koja je i te kako imala smisla. Nakon ne

koliko sekunda potpune panike, Dragomira i Abakum izmijenili supoglede. - Ovo što govoriš ima smisla. Draga Dušice - reče Stara Presvijetla - ali to nije i Orthonova logika.Oksa podigne oči natopljene suzama. - Orthon zna da nećemo ostaviti nekoga od nas samo radi cilja koji želimo dostignuti - nastavi Abakum. - Iskreno, mogli smonastaviti i bez Gusa. Ali nismo li odlučili ući u sliku kako bismo ga spasili? Orthon je svjestan opasnosti i rizika koji smo prihvatili. Bi lion bio u stanju učiniti isto? Nikako! I u dubini duše on to zna.

Oksa je nekoliko trenutaka razmišljala o Abakumovimriječima. Čovjek-Vila zaista je znao biti uvjerljiv. - Dobro sam poznavala Orthona - reče Memora tužnim glasom. - On je moj brat blizanac, a oni koji ga okružuju isti su kao iOciusovi podanici. Ti muškarci i žene veoma su snažni, ali njihpokreće samo osobna ambicija i ništa drugo. Ujedinit će snage kako bi ostvarili svoje ciljeve iskorišćujući jedni druge. - Zar se toliko razlikujemo? - reče Dragomira.

- Duh Spašavaj-Se-Tko-Može snaga je koje niste svjesni -odgovori joj Memora. - To nema veze s moćima Presvijetlih, Pavelovim Zmajem ili Abakumovim sposobnostima. Govorim vamo duhu Spašavaj-Se-Tko-Može koji pokreće naša srca, o toj dobroti zbog koje smo posebni. No nas ne spaja isto što i Izdajnike: namaje moć sredstvo za uspostavljanje harmonije, a Izdajnicima cilj koji im omogućuje dominaciju. Budi sigurna, Oksa. Uzdrmala si Orthona kada si mu rekla da se vraćamo u Edefiju bez Marie, da. Ali on joj neće učiniti ništa nažao, upravo suprotno. Ona je njegov put do onoga tko je istodobno njegova slabost, ali i snaga: donašeg oca Ociusa.

63.As u rukavu

- Orthon je rano uvidio da naš otac nema nikakvogpoštovanja prema njemu - nastavi Memora. - Divio mu se, cijenioga je i bojao ga se. A najviše se bojao toga da ga ne razočara. Sve što je radio Ocius je ocjenjivao, kritizirao i osuđivao, ali rijetko cijenio. Nikada nisam čula da je naš otac rekao nešto pozitivno o Orthonu. No zato je bio pun hvale za Leomida.

- Sin kakvog je želio - promrmlja Dragomira.- Ja sam u usporedbi s tobom, Dragomira, bila u istoj

situaciji kao Orthon. Ocius je tebe želio za kćer kada mu je postalo jasno da ja nisam Presvijetla koja će naslijediti Maloranu. Ta je nada postojala, i samo ju je zato zaveo. Kada si ti proglašenaPresvijetlom, morala sam trpjeti njegovo razočaranje i nezadovoljstvo. Više nisam bila ni za što i u samo nekoliko dana odkćeri u koju je polagao sve nade postala sam obična beskorisna djevojka. Zahvaljujući Leomidovoj ljubavi uspjela sam izdržati njegovo ponižavanje i ostati čista. Ali Orthon nije bio te sreće. Beskrajno se trudio zadobiti njegovo povjerenje, gledala sam gasvaki dan kako se bori sam sa sobom. A naš je otac samoodmahivao glavom ili ga je, još gore, ismijavao i ponižavao. Drugisu uvijek bili bolji. Ne znam zašto je to Orthonu bilo toliko važno.Trebao je pobjeći i prekinuti svaku vezu. Što god je činio, Ociusu nikada nije bilo dovoljno dobro. Osim onoga dana kada jesudjelovao u mom Otuđenju-od-Voljenoga. Tu je nešto puknulo: Ocius se promijenio i na sina počeo gledati kao na saveznika koji možda zaslužuje mjesto u njegovoj blizini. Nakon godina truda,Orthon je napokon dobio priznanje. No u njegovu srcu nastanilo sezlo. Mržnja i osveta učinili su svoje. Godine bez očeve ljubavi od Orthona su učinile čovjeka željnog priznanja i moći. - Sjećam ga se iz Edefije - uplete se Brune. - Uvijek je bio u Ociusovoj blizini, očiju punih divljenja i straha. Bilo je tužno.

- Divljenje i strah na kraju su ga slomili - nastavi Memora. - Ipretvorili se u destrukciju i mržnju. A to je najgore. To ljude čini okrutnima.

- Psihopatima - nadoveže se Oksa. - Osjećaj manje vrijednosti kod Orthona se pretvorio u bolesnu ambiciju. Sve što je radio, radio je samo da Ociusu pokažekako je postao jači od svih, kako je učenik nadišao učitelja. To je njegova jedina ambicija. Sve je drugo sporedno.

Spašavaj-Se-Tko-Može zamišljeno su je slušali.- A što ako po povratku u Edefiju sazna da je Ocius mrtav? -

upita Tugdual. Memora je kratko razmišljala pa tužnim glasom reče: - Mislim da će mu to uništiti životni san. Ubit će ga jer mu je stalo samo do toga da se dokaže Ociusu.

- To je strašno! - vikne Oksa iznenadivši samu sebežaljenjem njihova zakletog neprijatelja. - Da - reče Abakum. - Ali ne smije nas zavesti žaljenje. - ... inače smo gotovi! - reče Memora. - A zašto mu ne priuštimo to da ponovno vidi oca? Tako će mu pokazati da je moćan i jak, a nas će ostaviti na miru! - predloži Oksa. - Stvar je mnogo složenija - reče Abakum. - Orthon je došao do točke bez povratka. - Ne razumijem - reče Oksa. - Postoje tri oblika moći, draga moja: harmonija, dominacija i destrukcija. Ako Ocius ne prepozna snagu svoga sina, Orthonneće prezati od toga da odabere treću opciju. - To je vrhunska moć! - oglasi se Tugdual namignuvši Oksi. - Moć uništenja i smrti.

- Ali to je samoubojstvo! Kako su Izdajnici mogli pristati nato?

Abakum je tužno pogleda. - Zato jer ne znaju što muči Orthona. Tugdual je u pravu, potpuno uništenje njegovo je najjače oružje. Neće prezati od toga da ga izvuče bude li potrebe.

- Poznajući Ociusa mislim da možemo očekivati najgore - doda Memora. - Čak i ako je živ, sumnjam da se promijenio, a činjenica da je ostao zatvoren u Edefiji, dok su drugi uspjeli izaći, sigurno je samo pojačala njegovu mržnju. Ako ga Orthon ponovno vidi, ne gine mu razočaranje. Jer Ocius će iskoristiti svaku priliku da ga ponovno ponizi. - Da je Ocius izašao iz Edefije, zavladao bi svijetom - reče Dragomira problijedjevši. - Da, zavladao bi svijetom. I Orthon je to mogao, ali mračne sile koje ga pokreću nalažu mu da ga uništi. I to je njegov as u rukavu. Jer tko ima najveću moć? Onaj koji vlada ili onaj koji uništava? Čega se ljudi najviše boje? Potlačenosti ili smrti? Samo fanatici biraju smrt, a oni su u manjini. - A gdje smo mi u cijeloj toj priči? - upita drhtavim glasom Mlada Presvijetla.

- Kaos je zavladao Srcem Svijeta. Moramo se vratiti u Edefijušto je prije moguće kako bismo uspostavili harmoniju - reče Abakum. - Domdomče, pomozi mi, molim te.

Malo stvorenje dogega se do njega. - Ako smrt uspije zavladati Srcem Svijeta, Izvanjski će upoznati uništenje. Kraj će se nadviti nad oba Svijeta nakon što ih uroni u katastrofu. Opasnost je ušla početkom ljetnog doba, kada ste vi Mlada Presvijetla i Spašavaj-Se-Tko-Može iskusiliUslikovljenje.

Spašavaj-Se-Tko-Može pogledali su se ne mogavši izgovoritini riječ. Oksa je čučnula pred Domdomca.

- Što možemo napraviti? - upita ga.Domdomac glasno šmrcne pa obriše nos u kariranu

kuhinjsku krpu te nastavi: - Bezdobne Vile podarit će smjernice kada trenutak upozna priliku. Pripremite se na njihovo obraćanje jer kaos se širi, a spašavanje dvaju Svjetova traži hitnost. Zbijte redove. Soba Plaštaokružuje Srce Svijeta štitom, ali taj štit djeluje sve slabije, što zaposljedicu ima kaos na kopnu i moru u Izvanjskome. Očuvanje ravnoteže u Unutrašnjemu i Izvanjskome locirano je među zidovima Sobe i moći dvije Presvijetle moraju pokazati ujedinjenje

kako bi se osigurala pobjeda nad propašću dvaju Svjetova. Samo će tako dva Svijeta susresti preživljavanje. - Osim ako Orthon nema nešto drugo u planu - zgroženo će Memora. - Promišljanje sestre nečasnog Izdajnika ispunjeno je istinom - reče Domdomac. - Super, imamo dvije mogućnosti! - vikne Oksa prestravljeno. - Ili će se kaos dvaju Svjetova nastaviti pa ćemo umrijeti u najvećim mukama, ili će nas Orthon spriječiti u tome da uspostavimo ravnotežu kako bi pokazao ocu da je najjači, i opet ćemo umrijeti u najvećim mukama! - S jednom razlikom: s Orthonom će to biti puno brže - precizira Tugdual.

- Jako smiješno... - promrmlja Gus.- A zašto ne ubijemo Orthona? - oglasi se ponovno Oksa. -

Tako će svijet preživjeti! - Ne zaboravi da on drži Marie...Pavelov glas kao da je dopro iz groba i zaledio atmosferu u

Dragomirinu samo-njezinu-atelijeru. Oksa stavi glavu među dlanove, zgrožena snagom nadolazeće katastrofe i onoga što je u igri. Osjeti kako ju je otac zagrlio snažnim rukama. - Uspjet ćemo - šapne joj. - Obećavam ti. Oksa iznenađeno podigne glavu i pogleda ga u oči u kojima je zaiskrio dobro znan žar. Žar jednog odlučnog i samouvjerenog Spašavaj-Se-Tko-Može. Čovjeka u kojem se krio Zmaj od Tinte. Njezina oca, nepripitomljivog, ali pouzdanog, koji ju je znaoutješiti. Dragomira im ganuta priđe.

- Sine moj - šapne pomilovavši mu rame.Pavel se okrene. U njegovu pogledu više nije bilo ljutnje.

- Raščistimo jednu stvar, mama - reče on. - Spasit ćemo Marie i dva Svijeta, a poslije ćeš me pustiti da živim svoj život, u redu?

Dragomira mu umjesto odgovora uputi osmijeh. Pavel je biovažan član Spašavaj-Se-Tko-Može i njihove razmirice to nisu mogle promijeniti.

64.Bijeg usred potopa

Noć nakon te burne rasprave bila je nemirna. Spašavaj-Se-Tko-Može odlučili su ostati zajedno na Bigtoe Squareu gdje je vladala mučna i panična atmosfera. Samo su se Naftali i Abakum odmah nakon odluke o spašavanju Marie u Hebridskome moruzaputili na Abakumovo i Leomidovo imanje kako bi sakupili svastvorenja u Abakumov Boximinus. Povratak u Edefiju bio je svebliži i svi su toga bili svjesni.

Izgledi za nesigurnu i opasnu budućnost nisu bili jedini razlog nemira na Bigtoe Squareu. Usred noći oglasile su se gradske sirene i probudile Spašavaj-Se-Tko-Može, kao i sve stanovnikeLondona i okolice. Nebom su brujili helikopteri, a na ulicama jetrčala vojska s razglasima, izdajući stanovnicima naredbu da se hitno evakuiraju na najviše katove kuća te da prate vijesti na radiju i televiziji. Oksa je prestrašeno izletjela iz svoje sobe i naletjela naZoe i Memoru koje su izašle iz susjedne sobe. - Što se događa?

- Razina Sjevernog mora porasla je tri metra u nekoliko sati -objasni im Tugdual. - Područje Greenwicha poplavljeno je i Temza prijeti izlijevanjem iz korita. - Djeco, brzo dođite! - vikne Dragomira sa zadnjega kata.

Gus je uznemiren banuo iz gostinjske sobe. Prestrašeno jepogledao u Oksu pa ponovno vratio svoj hladni izraz koji mu uopće nije pristajao. Oksa je uzdahnula. - Penjite se! - naredi im Pavel gurajući ih.

Kada su svi Spašavaj-Se-Tko-Može bili u samo-njezinu-atelijeru, Pavel je upalio televizor i slike s ekrana sve su ostavilebez daha.

- O, Bože - promrmlja Baba Pollock s rukom na srcu. - Ovo je strašno - reče Memora zgranuta.

Slike iz zraka pokazivale su razmjere katastrofe: obaleEngleske i Francuske nestale su pred naletom snažnih inepredvidljivih morskih struja čiju snagu nitko nije mogao zamisliti. Temza, koja inače utječe u more, sada se vraćala na kopno i potapala sve pred sobom. Voda je već jurila prema Londonu, a vodostaj je iz sata u sat rastao desetak centimetara ičinilo se da neće stati. Četvrti najbliže Temzi već su bile pogođene, Big Ben i Westminsterska palača virili su iz vode. No najgore od svega bio je nedostatak informacija. Nitko nije mogao objasnitiuzroke tog divljanja morskih struja ni njihove razmjere. Evakuacijastanovnika iz najizloženijih područja već je počela, ali bilo je teško evakuirati sve stanovnike Londona. A situaciju je pogoršavala i noć, kao i jaka kiša koja je lijevala kao iz kabla. Upute su bilejednostavne: doći do uzvišenijih dijelova grada ili viših katova zgrada i čekati. - Gotovi smo - reče Gus u panici. - Govori za sebe! - odgovori mu Tugdual i priđe prozoru. - Rekla sam vam! - zakriješti Gatarka. - Trebali smo otići iz ove negostoljubive zemlje dok je još bilo vremena! A sada jekasno, upali smo u klopku te ledene vodurine!

- Pogledajte! - vikne Oksa i proviri kroz okrugli prozor. Spašavaj-Se-Tko-Može ostali su sleđeni od jeze. Kiša je tako jako padala da je stvorila gust voden zastor. Pravi potop! Ipak sumogli vidjeti da su Bigtoe Square i obližnje ulice prekriveni s dobrihdvadeset centimetara vode. Sa svih su se strana čuli krici, zavladala je panika. - Nadam se da su Abakum i Naftali dobro - reče zabrinuto Memora.

- Sada bi trebali biti kod Leomida - umiri je Pierre. - Njegovaje kuća na nekoliko metara nadmorske visine i nema rijeke u blizini. Osim toga, čini se da je zapadna obala pošteđena. - Što ćemo sada? - nervozno će Oksa. - Nemamo vremena - reče Dragomira kada je vidjela kako voda sve više nadire. - Predlažem da se što prije pridružimoAbakumu i Naftaliju jer oni se neće tako lako vratiti u London. - Ali ne možemo samo tako otići! - promrmlja Oksa.

- Što je novo? - upita Pavel Tugduala koji je tipkao pomobitelu. - Ništa dobro - odgovori on namrštivši čelo. - Neobjašnjive struje zamijećene su u cijeloj Europi i šire. Voda se odmah popela nekoliko metara, pogođeni su Lisabon, Guangzhou i Seattle. Spašavaj-Se-Tko-Može bili su bez riječi, samo je Gatarka iskazivala svoju ogorčenost piskutavo grakćući. - Morali bismo krenuti - promrmlja Dragomira gledajući Pavela očiju natopljenih suzama. - Odmah.

Ovo je bio najbolniji hitni odlazak od svih koje su BabaPollock i njezin sin iskusili u životu. No usprkos tomu valjalo jedjelovati. Pavel je duboko udahnuo i ozbiljno izgovorio: - Ja ću vas odvesti kod Leomida.

Oksa ga je pogledala. - Misliš na... leđima Zmaja od Tinte?

- Nemamo drugog izbora - odgovori joj Pavel. - Osim akonetko od vas negdje ima skriveni helikopter, ne vidim drugognačina da napustimo poplavljeni grad. Koliko nas je?

- Deset s tobom - odgovori Dragomira zabrinuto. - Bezstvorenja. Misliš li da je to moguće?

Pavel potvrdno kimne. - Inače ćemo morati plivati - reče on i kratko se nasmije. - Osim tebe, draga majko, ti ćeš ostati suha! - reče on aludirajući na Dragomirinu moć Vodohoda.

Starica mu uzvrati osmijehom.- Predlažem da se oni koji se mogu letospuštati izmjenjuju

kako bi rasteretili Pavela - reče Pierre. - Ali godinama niste prakticirali Letospust pri tako velikoj

udaljenosti - reče Pavel. - A i lijeva kao iz kabla! - Dopusti da pokušamo i da ti pomognemo koliko možemo.

Pavel kimne glavom, zabrinut, ali zahvalan.- U redu, ali ne dolazi u obzir da se i Oksa letospušta s vama.- Ali, tata...- Rekao sam da ne dolazi u obzir da upotrebljuješ Letospust

usred noći i po ovakvu vremenu! - ponovi Pavel strogo. - Nemaš povjerenja u mene ili?

- Draga unuko, molim te, poslušaj oca - preklinjala ju jeDragomira.

Oksa nije imala izbora. - Upozoravam vas na to da nema šanse da smočim ijedno pero! - kričala je Gatarka pogledavajući kroz prozor. - Umrijet ću!

- Perje ne propušta vodu, za tvoju informaciju - odgovori jojFrituliks zakolutavši očima.

Tupavac se na to stao pipati po tijelu ne bi li saznao je li i onvodonepropustan. Oksa mu je prišla i uvjerila ga da je sve u redupa je ponovno vratio svoj tupi izraz lica.

- Idem obavijestiti Abakuma i Naftalija da uskoro dolazite! -oglasi se Brzinko i skoči na rub prozora.

- Dobra ideja, ali predlažem da i Alarmito ode s tobom,dugo nisi bio u misiji - reče Dragomira.

Brzinko odmah pristane i krene se istezati dok mu jeAlarmito davao upute o putu. Geografsku dužinu i širinu,temperaturu, visinu, vlagu... Kada je Brzinko završio tjelesnepripreme, dva stvorenja skočila su na skliske crepove na krovu. Spašavaj-Se-Tko-Može vidjeli su ih kako nestaju u olujnoj kiši.Onda su pogledali vodu koja je sve više napredovala. Jedanvojnički kamion prošao je ulicom, za njim kola hitne pomoći. - Ne gubimo vrijeme! - reče Dragomira. - Možete me slobodno ostaviti ovdje - reče Gus gledajući Oksu. - Budući da nisam ni od kakve koristi, radije bih da me spase spasilačke službe, kao i sve normalne ljude. Oksa ga je pogledala istodobno pogođena i bijesna.

- Znaš što, gori si od Gatarke!- Pa jasno je da ja ne pripadam ovdje! - odgovori on ljutito. -

Samo mi nemoj reći da i sama to nisi pomislila. - Gluposti! - reče Oksa sa suzama u očima.

- Nitko ovdje ni za koga ne misli da mu tu nije mjesto -uplete se Memora. - Ti pripadaš ovdje i mislim da su svi ovdje već dokazali to da im nešto značiš, zar ne?

- Svatko ima svoju ulogu - doda Brune.

- A moja je uloga dvorske lude Mlade Presvijetle! - ljutito će Gus. Oksa je izgubila volju. Učinila je sve što je mogla... Zoe ga samilosno pogleda i makne se u stranu.

- Sada je dosta, Gus! - prodere se Pierre. - Ne znam što setrenutačno događa između tebe i Okse, ali molim te da to ostaviš za poslije! Ne smijemo gubiti vrijeme, moramo se pripremiti zapolazak!

Nakratko je zavladala tišina koju su ubrzo prekinule tri ženejurcajući uokolo i skupljajući sve nužno za put. Tko zna hoće li se Spašavaj-Se-Tko-Može ikada vratiti u London? Svi su se trudili nemisliti na to, ali ovaj odlazak možda je bio posljednji. Zatim su sepo uzoru na tri žene i ostali bacili na pakiranje. - Jedna torba po osobi! - reče Dragomira dok je punila mali kovčeg s bočicama Zrnoksa i Potencijalisa.

Oksa je odjurila u svoju sobu. Nekoliko minuta poslijeuzdahnula je od očaja. Cijeli krevet bio je prekriven stvarima bez kojih nije htjela otići.

„Pitanje je preživljavanja, Oksa-san”, govorila si jepremećući knjige, odjeću, cipele i razne predmete na krevetu. Zgrabila je svoj najdraži remen, onaj s kopčom u obliku mrtvačke glave, i prebacila ga preko ramena.

- Aj! - odjekne Tugdualov glas. Oksa se nervozno okrene. Mladić je stajao naslonjen na vrata s malim ruksakom na ramenu i Oksinim remenom u ruci.

- Oprosti - promrmlja djevojka i nastavi s pakiranjem. - Da sam na tvom mjestu, uzeo bih ovo! - reče Tugdual izvlačeći iz hrpe robe pulover, tople čarape i kabanicu. - S time ćeš uspjeti preživjeti. - Poznata empatija - promrmlja Oksa promatrajući mali kip od vulkanskog kamena koji je obvezatno htjela ponijeti. Ta primjedba nasmijala je Tugduala. Uzeo joj je kipić iz ruke i stavio ga na krevet.

- Uzmi i neke fotografije - predloži joj. - Dobre su zanostalgiju, a i lagane su, lako se nose!

- Ah, taj tvoj cinizam...

- Mlada Presvijetla, ne možeš me uvrijediti. Bolje ti je da sepožuriš. Opa, jako si zgodna na ovoj! - reče on gledajući fotografiju koju je Oksa spremala u plastičnu omotnicu.

Oksa zaškripa zubima i istrgne mu fotografiju iz ruke. U tomtrenutku vidjela je Gusa kako prolazi hodnikom i stisnulo joj sesrce. - Preživjet će - reče Tugdual kao da joj čita misli. Lice mu je bilo ozbiljno i privlačno kao i uvijek. Oksa je smetena prekinula slaganje stvari koje joj nije išlo. Zatvorila jeruksak i pakosno pogledala Tugduala te se uputila u samo-njezin-atelijer gdje su čekali Spašavaj-Se-Tko-Može.

Iz Pavelove nutrine zagrmi snažna rika: Zmaj od Tinte grčio se sve dok nije raširio svoja velika krila. Velike kišne kapi padale sus neba prošaranog reflektorima helikoptera dok su Spašavaj-Se-Tko-Može zauzimali mjesto na Zmajevim ljuskavim leđima. - Daj to meni! - reče Pavel Dragomiri, koja je u kovčegu nosila Boximinus sa svim stvorenjima, zalihom Zrnoksa i biljnimpreparatima. Dragomira ga posluša i zakvači dragocjenu prtljagu oko Zmajeva vrata. - Sad ili nikad! - poviče Brune gledajući prazne ulice oko trga. - Ovako će biti još bolje! - reče Pavel i zapucketa prstima.

Ulica je u trenu utonula u potpun mrak. Oksa zadivljenokrikne.

- Obožavam kad to napraviš, tata! - šapne mu na uho.Pavel se okrene naprijed i vikne promuklim glasom:- Drž’te se!

Zmaj je zamahao krilima, isprva polagano, a onda sve jače, te poletio. Uz njega su ih Pierre i Jeanne pratili letospuštajući se. Spašavaj-Se-Tko-Može, stisnuti jedni uz druge na leđima goleme životinje, promatrali su sve manja i manja stabla i kuće. I kuća Pollockovih se smanjila pa nestala, a Oksa osjeti prazninu u trbuhu. Kroz kišni zastor Zmaj je uskoro preletio St. Proximus čije je dvorište bilo pod vodom, i Oksa osjeti još jaču bol u želucu. Je li

ovaj odlazak konačan? Hoće li ikada ponovno vidjeti svoju kuću? I školu? Prijatelje? Kako će joj svi nedostajati. Kako je strašno bilo otići ovako, s potpuno neizvjesnom mogućnosti povratka. Prvi je put shvatila što su Spašavaj-Se-Tko-Može osjećali napuštajući svoju Izgubljenu Zemlju: bolnu rastrganost. Okrutno kidanje dijelasebe. Rana koja nikada neće zacijeljeti. Zmaj je dosegnuo visinu i ušao u mračne oblake. Tugdual i Memora sjahali su s njegovih leđa te se bacili u Letospust. Prizor je bio jedinstven, bajkovit. Iznenada Zmaj ispusti prodoran krik. Bilaje to Pavelova bol, koji je patio više od ikoga zbog ponovnogodlaska. Malo-pomalo, svjetla grada izgubila su se s vidika.Okrenuli su novu stranicu, a sljedeće poglavlje zasigurno će biti jednako kaotično kao i ova olujna noć u koju su se uputili Spašavaj-Se-Tko-Može.

ZahvaleNeka izrazi izdašne zahvalnosti zaodjenu srca svih koji vole

Oksu i imaju vjeru u njezinu sudbinu.Neka Estelle prihvati izraze posebnog priznanja jer je

podarila himnu Spašavaj-Se-Tko-Može.

Bilješka o autoricamaAnne Plichota rođena je u Dijonu. Nakon studija kineskog

jezika i književnosti nekoliko je godina provela u Koreji i Kini. Bila jeučiteljica kineskoga, medicinska sestra, a sada radi kao knjižničarka. Živi u Strasbourgu.

Cendrine Wolf rođena je u Colmaru. Studirala je kineziologiju i u problematičnim četvrtima provodila društveno-kulturne akcije. Obožava ilustraciju i fantasyknjiževnost. I ona živi u Strasbourgu.

Priča o putu ove knjige do uspjeha izvanredna je kao i njezin sadržaj. Autorice pustolovina Okse Pollock, Anne Plichota iCendrine Wolf, objavile su roman najprije u vlastitoj nakladi, nopriču su odmah prepoznali mladi čitatelji diljem Francuske koji su sami kontaktirali s izdavačima pretvorivši ovu izuzetnu seriju u uspjeh kakav se rijetko vida.

Pustolovine Okse Pollock se nastavljaju!

Oksa Pollocktreći dio

SRCE DVAJU SVJETOVA

Potresi, vulkanske erupcije, poplave ...

Zemlja se raspada! Dok je London poplavljen pobjesnjelomTemzom, Oksa i obitelj Pollock odlaze u potragu za Dverima kojeće ih odvesti u Edefiju. To je jedini način da se uspostavi mir u Izvanjskome.

Opasna je to misija za Oksu, Mladu Presvijetlu koja se moraudružiti s Izdajnicima, svojim smrtnim neprijateljima, koji neprezaju ni pred čime kako bi se domogli Edefije. Nasreću, pomoć joj stiže s više strana. Pomažu joj njezina izvanredna baka Dragomira, otac Pavel koji se pretvara u Zmajakad se razljuti te Gus i Tugdual koji se bore za njezinu naklonost, atu su i vrijedni Domdomci i ostatak družine čudesnih stvorenja...

Oksa će se na putu do edefijskih Dveri susresti s brojnim izazovima i uspjet će pronaći toliko dugo tražene Dveri, ali da bi mogla proći kroz njih mora platiti strašnu cijenu i imati dovoljno hrabrosti zakoračiti u nepoznato. Što će Mlada Presvijetla pronaći jednom kad zakorači kroz Dveri u Nevidljivi svijet?

Oksa Pollock osvojila je Europu! Od prvog izdanja 2010. ovajfantastični serijal koji su napisale dvije knjižničarke iz Strasbourga postao je fenomen.

Francuski mediji pišu o pollockmaniji koja je zahvatilaFrancusku - u nekoliko mjeseci prodano je više od 100 000primjeraka, a prava su prodana u 20 zemalja. Ne smijemozaboraviti spomenuti i prava na filmsku adaptaciju koja je kupioJim Lemley, producent Sumrak sage.