HRVATSKA U 18. ST.

Uvod

- hrvatske zemlje dijele se na: Bansku Hrvatsku, Slavoniju, Vojnu krajinu, Dubrovačku Republiku, Dalmaciju i Istru

- njegovao se merkantilizam → plansko kontroliranje gospodarstva (s ciljem da prihodi budu veći od rashoda)

- prosvjetiteljski apsolutizam → vladar nastoji ograničiti moć plemićkog staleža, njegova je vlast bila zakonodavna, izvršna i sudska

- vladari kuće Habsburg: Leoplod I. (1657.-1683.), Josip I. (1705.-1711.), Karlo VI. (u Hrvatskoj Karlo III.) (1711.-1740.), Marija Terezija (1740.-1780.); Josip II. (1780.-1790.), Leopold II. (1790.-1792.), Franjo I. (1792.-1835.)

Demografska i društvena kretanja

- bitan položaj ima srednje plemstvo

- jednoselci u Turopolju, Kalniku i Zelini → sami obrađuju zemlju, te se od seljaka razlikuju samo u pravnom položaju

- u Slavoniji prevladava krupno plemstvo – veleposjednici, činovničko plemstvo, svećenstvo, kmetovi i građani, a u Vojnoj krajini časnici i krajišnici

- gradsko stanovništvo → plemići, trgovci, činovničko plemstvo, obrtnici, gradska sirotinja

- naredbom Marije Terezije popis 1754.-1757.

- Josip II. 1785. objavljuje prvi pouzdani popis za cijelu građansku Hrvatsku → jozefinski popis iz 1785./1787.

- gradova je bilo mnogo, ali su bili maleni

- najveći je bio Zagreb, Rijeka pa Varaždin

- na selu živi najveći dio hrv. plemstva

- 1804. građansko stanovništvo brojnije – neprivlačnost života u vojničkom sustavu

v     ŽUPANIJE:

1. Zagrebačka                      pod upravom bana i sabora (Banska Hrvatska)2. Varaždinska                    - 1745. jurisdikcija hrv. Sabora i bana 3. Križevačka                           proširila se na Slavoniju4. Virovitička                       civilni dio Slavonije (pod hrv. Saborom i banom)5. Požeška                            vojni dio – Slavonski generalat            6. Srijemska7. Severinska

v     GENERALATI I PUKOVNIJE:

1. 1.      Karlovački generalat

Lička Otočka Ogulinska Slunjaska pukovnija

1. 2.      Varaždinski generalat

Križevačka Đurđevačka pukovnija

1. 3.      Osječki generalat

Gradiška Brodska Petrovaradinska pukovnija

Zemljišni odnosi i problemi poljoprivrede

- u Banskoj Hrvatskoj → prenaseljenost kmetova i plemića

- stanovništvo živi od poljoprivrede, znanje o obrađivanju zemlje je oskudno, poljoprivreda i stočarstvo zaostali

- feudalni odnosi uređuju se urbarima

- žitni put Dunavom, Savom i Kupom

- alodij → dio posjeda koji se obrađuje po vlastitom plodoredu

- plemić je svoj posjed držao na osnovi kraljevske donacije (iura nobilia), a uživao je i mlinarsko pravo (iura regalia)

- kmetovi su uživali urbarijsko zemljište koje vlasnik nije smio otuđiti, a sastojalo se od selišta; kmet je smio imati i neko drugo zemljište → činženo ili izvanselišno zemljište

→ urbari su sastavljani na nalog kralja, vrlo su neujednačeni

→ kraljevski urbari donosili su se posebno za Bansku Hrvatsku, a posebno za Slavoniju

→ prvi carski urbar donio je za cijelu Hrvatsku Karlo 1737. (plemstvo ga nije prihvatilo)

- Marija Terezija stoga je morala izdati 1756. urbar za Virovitičku, Požešku i Srijemsku županiju (Slavonski urbar) → prema njemu su sva seljačka gospodarstva razvrstana u selišne jedinice. Selište se uz dopuštenje vlasnika moglo dijeliti čime se sprečavalo nastajanje siromašnih kmetova koji su tada postajali želiri koji su svoju radnu snagu prodavali u naturi ili novcu

- seljak je morao nešto dati i crkvi

- 1780. donesen je konačni urbar za cijelu Hrvatsku (donijela ga je Marija Terezija) – vrijedio je do ukidanja feudalizma 1848.

kategorija zemljišta u sklopu jednog selišta kmetske godišnje obveze (radne, naturalne, novčane) → radne: 52 radna dana

zaprežnom stokom, jedan dan prijevoza izvan veleposjeda, dovoz hvata drva do dvorca; naturalne: deveti dio ukupnog prihoda i devetinu vina; novčane: forinta po kući, a dvije forinte oni koji su imali kotao za pečenje rakije

kmetska prava → pravo prodavati vino, napasati stoku na područjima s kojih je skupljen urod i na zajedničkom pašnjaku, pravo na ogrjevno i građevno drvo, te na žir i šiške za prehranu svinja

- urbarijsko zemljište nije se smjelo pretvoriti u alodijsko

- kmet je na zemljištu mogao primjenjivati tropoljni sustav, ali nije mogao oranicu pretvoriti u livadu i obratno

- urbari Marije Terezije ublažili su oštrinu feudalnog sustava u Hrvatskoj i Slavoniji

- primorski i gorskokotarski posjedi činili su posebnu skupinu

- u Slavoniji → prelazak vlastelinstva i zemlje u ruke plemićkih obitelji ili crkvi

- velika potražnja za dobrima u Slavoniji i Srijemu, traži se plodna i dobra zemlja kao u Požeškoj kotlini

- najveće imanje bila je Pleternica, pa Kutjevo i Velika

- uzgajaju se pšenica, zob, ječam, raž, proso i kukuruz

- stočarstvo, konjarstvo, ovčarstvo, svinjarstvo, vinova loza (vlastelinstva u brdovitim krajevima)

- kmetovi u Slavoniji imali su velika davanja, morali su opskrbljivati vojsku (davanje sijena)

- utvrđenja u Osijeku i Petrovaradinu, Beogradu, na Savi Rača, Stara Gradiška, brodska tvrđava (spomenik kulture)

- obnova života u Slavoniji tekla je usporeno

- seljaci na crkvenim posjedima u boljem položaju

- seljak nije mogao otuđiti zemlju bez veleposjednikove privole, vinogradi se nisu smjeli dijeliti; kmet nije mogao nikoga naseliti na selište

- najbolji primjer običajnog prava „Naputak o ekonomskom upravljanju veleposjedom“ Ivana Kapistrana Adamovića 1774. → sažeta gospodarsko – upravna rasprava o upravljanju, obradi i iskorištavanju veleposjeda; pisana kajkavštinom, namijenjena veleposjedima Sv. Heleni, Imbriovcu i Đelekovcu

- „Satir iliti divji čovik“ Matije Antuna Reljkovića, „Ovčarica“ (kako se uzgajaju ovce)

Uprava i općedruštvene prilike do M. Terezije

- vladar na čelu države, pod njim plemstvo i svećenstvo

- upravni činovnici iz reda plemstva, a vojnici plaćenici, banderijalci iz redova krajišnika

- proizvođači → obrtnici, manufakturisti (trgovci)

- seljaci obrađivali zemlju alodija, ali su cijelo vrijeme na zemlji vlasnika

- Baltazar Patačić – najugledniji feudalac Hrv. zagorja, župan Virovitičke županije, a Franjo Ivanović požeški župan

- stvarnu vlast imaju vojni zapovjednici Habsburške Monarhije

- oskudica prisilila Mariju Tereziju da smanji vojna područja

- slavonske županije naplaćivale velike poreze, tim su se plaćali krajišnici

- ban kao potkralj i hrvatski sabor (skupljanje poreza i određivanje cijena) glavna je vlast

- biskup je podban za civilne poslove

- novac dobiva sve veću vrijednost

- porez → smanjen i dodjeljivan hrv. staležima za održavanje Banske krajine (jedino područje Vojne krajine čije zapovjedništvo nije ovisilo o bečkim institucijama, nego o banu i hrv. staležima)

- plemstvo se suprotstavlja reformama

- kretanje stanovništva → iz županija prelazi u Vojnu krajinu

Gospodarstvo Hrvatske i Slavonije do Marije Terezije

- odredbama Karla VI. počinje politika merkantilističkog kameralizma

- 1715. Karlo ukinuo unutrašnje carine olakšavši promet i trgovinu

- 1717. proglašava Jadran slobodnim morem

- 1719. Rijeka i Trst dobili status slobodnih pomorskih luka → domaći i strani brodovi mogu uplovljavati u Rijeku i Trst, utovarivati robu, plaćaju samo 0,5 % vrijednosti prodane robe; slobodno je naseljavanje stranaca

- Hrvatska se smatrala graničnom zemljom Monarhije s glavnom zadaćom čuvanja granice prema Veneciji i Osmanlijama

- brojne utvrde od Koprivnice – Karlovca – Senja

- nova prometna čvorišta → Sisak, Brod, Mitrovica, Zemun, Osijek, Varaždin, Vukovar

- izgradnja proizvodnih pogona u Gorskom kotaru

- prva staklana (markiz Don Ramon). Staklana kod Delnica

- krajevi oslobođeni od Turaka pretvaraju se u najplodnije zemlje Europe – žitnica Monarhije

- kuga

- slovenski trgovci iz Kočevja → opskrbljivači manufakturnom robom

- 1670. osnovana Trgovačka kompanija u Beču (trgovina s Osmanlijama)

- 27.7.1718. u Požarevcu → trgovinski i pomorski ugovor između predstavnika Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva – uspostavljena sloboda i opća trgovina između podanika Rimskog i Osmanskog Carstva rijekama, kopnom i morem (ugovor pisan na latinskom i turskom j.) – Karlo VI. i sultan Ahmed Hanas

- Rijeka povećava stanovništvo, gradi skladište i luku

- izgradnja ceste Karlovac – Rijeka → gl. inženjer Matija Anton Weiss iz Baden Württemberga; gradili su je krajišnici; Podunavlje postalo povezano s Jadranom prometno i trgovački; život postaje brži i užurbaniji

Ratovi s Osmanskim Carstvom

- Osmanlije 1690. vratili veći dio Srijema i Slavonije

- Habsburgovci palili džamije i turska groblja

- 21.1.1699. sklopljen Karlovački mir – mir između Svete lige i Turskog Carstva u Srijemskim Karlovcima

- uspostavljene su granice koje i danas čine granice između Hrvatske i BiH

- time je završeno 155-ogodišnje osmansko vladanje u Slavoniji

- posljedica tih ratova → proširenje hrv. granica, novo doseljavanje kršć. stanovništva s osmanskog područja

- 21.7.1718. u Požarevcu sklopljen mir kojim su Osmanlije izgubili sve posjede u Srijemu i sjeverno od Dunava, te morali ustupiti desnu obalu Save u Bosni (Uskokenland), sjevernu Srbiju i Olteniju u Vlaškoj

- hrvatska granica tim mirom pomaknuta trajno samo u istočnom Srijemu do Zemuna, a granica u Dalmaciji prema BiH kao danas

- Turci dobivaju zonu kod Kleka i Sutorine s izlaskom na more

- Austrija 1737. ponovno zaratila s Osmanskim Carstvom i 18.9.1739. Beogradskim mirom morala je napustiti sve teritorije južno od Save i Dunava

- princ Hildburhausen opsjeda Banja Luku, poražen 4.8.1737.

- posljednji rat s Osmanskim Carstvom vodio se 1788.-1791. kada je sklopljen Svištovski mir  → Austrija posljednji put ušla u rat kao saveznica Rusije

- neuspjesi habsburške vojske → Laudon napokon 1789. preuzeo vrhovno zapovjedništvo i 9.10. zauzeo Beograd

- Leopold II. sklapa mir 4.8.1791. → osvojeni gradovi i države morali biti vraćeni Osmanskom Carstvu

- Hrvatska dobila Dvor, Cetingrad, Drežnik i uski pojas u istočnoj Lici (Petrovo Selo, Donji Lapac, Srb)

- posljednje proširenje Vojne krajine, najviše se proširila Lička pukovnija

Nasljeđivanje Monarhije po ženskoj liniji

- pragmatička sankcija → vladarska isprava koju je donosio vladar, trebao biti prihvaćen od Sabora

- češki, ugarski i hrvatski staleži obvezali su se da će, ako izumru njihove dinastije, vladare birati iz kuće u Austriji

- češke zemlje (Češka, Moravska i Šleska) dobile su apsolutizam i ograničenje staleških prava

- austrijske nasljedne zemlje (Unutrašnja Austrija, Donja i Gornja Austrija, Vorarlberg i Tirol) uređene apsolutistički

- zemlje krune sv. Stjepana – Ugarska i Hrvatska, Slavonija i Dalmacija → sukobljavanje mađarskog i hrvatskog plemstva

- Ugarski sabor 1687. priznao pravo nasljeđivanja samo po muškoj liniji

- Franjo II. Rakoczy → izabran za erdeljskog kneza, zbacuje Habsburgovce s ugarskog prijestolja i nudi krunu bavarskom knezu Karlu Albertu

- Rakoczy je 1704. pozvao hrv. staleže da mu se pridruže u borbi protiv Leopolda, ali je Hrvatski sabor s banom Ivanom Palffyjem na čelu to odbio

- Josip I. 1711. umire, na prijestolje dolazi brat Karlo VI. koji nije imao sinova

- Sabor na dvoru u Beču ima posebnog zastupnika (agens aulicus) – hrv. ministar (vrsta?)

- 1685. osnovana banska konferencija sa 6 osoba koja rješava upravne poslove → osnovana je jer se Hrvatski sabor u vrijeme ratova s Osmanlijama nije mogao redovito sastajati

- niže hrv. plemstvo postalo je zagovornik (iura municipalia) autonomnih hrv. staleških prava i sudjelovalo u radu Hrv. sabora, dok više plemstvo u radu Gornjeg doma Hrv. sabora

- ugarski staleži nastoje poništiti posebna prava Hrv. sabora

- na Požunskom saboru 1708. raspravljalo se o podnošenju zahtjeva (zak. članaka) izglasanih na Hrv. saboru koji ne bi bili u suprotnosti s ugarskim zakonima, što je obvezivalo na suglasnost hrv. zakona s ugarskim → taj članak nije bio prihvaćen

- na Požunskom saboru 1712. hrv. nunciji predložili su da se ozakoni valjanost svih zakona stvorenih do tada na Hrvatskom saboru → nije prihvaćeno

- na Požunskom saboru 1714. uspjelo se osigurati izglasavanje članka kojim je utvrđena nekompetencija Ugarskog sabora o pitanjima unutarnjeg zakonodavstva Hrvatske

- Livije Odeskalchi – rimski plemić dobiva 1697. iločko vlastelinstvo unatoč protivljenju Hrvatske

- Hrvatski sabor u Varaždinu → odluka da se skupe svi zakonski članci Hrv. sabora pod nazivom „Articuli regni Slavoniae“ → sudjelovali grof Rattkay, Ivan Znika, Juraj Završki, Ivan Stjepanić i Matija Patačić; djelo tiskano 1702. u Zemaljskoj tiskari

- borba hrv. plemstva za povrat svojih prava, položaja i zemalja → neuspješno jer stranci, školovaniji i materijalno bogatiji istiskuju domaće plemstvo na dajući da osvoje posjede u Slavoniji i Srijemu, ali dopuštaju u Hrv. zagorju, Međimurju i Gradišću (Patačići, Draškovići, Esterhazyjevi)

- Patačići, Esterhazy, Rauch, Drašković, Vitezović i dr. bili su članovi „Pinte“, društva vinskih doktora koje je osnovano 1696. u Vidovcu (Bartul Patačić) → ističe se potreba školovanja, oslanjaju se na isusovce

- na Požunskom saboru 1712. Karlo VI. okrunjen krunom sv. Stjepana – morao izdati krunidbenu zavjernicu (inauguralnu diplomu) → obećao Ugarskoj slobodu izbora kralja nakon izumrća muške loze Habsburgovaca

- zauzvrat Ugarski sabor pristao na osnivanje stajaće Kraljevske vojske u Ugarskoj i plaćanje poreza

- Ugarska komora izravno podvrgnuta kralju

- hrv. plemstvo prvo prihvaća pragmatičku sankciju → ona je potvrda političke i zakonodavne samostalnosti Trojedne kraljevine i jedan od osnovnih ustavnih zakona

- Petar Keglević, banski namjesnik za vojne poslove i Emerik Esterhazy, zg. biskup i banski namjesnik za civilne poslove, sazvali Sabor 9.12.1711. u biskupskom dvoru u Zagrebu

- izabrano 11 poslanika koji su se trebali pokloniti Karlu

- na čelu ban Palffy, grof  Ivan Drašković, senjski biskup Adam Rattkay, Juraj Erdödy, Ivan Čikulin, Gabrijel Erdödy, Krsto Delišimunović, te Juraj Plemić od Otoka

- bojeći se da se ne zamjere ugarskom plemstvu, ban i nekoliko plemića odbilo je sudjelovanje

- 1712. sastao se Sabor s 3 velikaša (Drašković, Delišimunović, Rattkay), svećenstvo i niže plemstvo nisu prisustvovali

- Hrvatska pragmatična sankcija (1713.) sastoji se od 3 dijela:

u 1. dijelu staleži ističu da pristajanjem uz žensku lozu izbjegavaju građanski rat u 2. dijelu ističu kojeg su člana ženske loze Habsburgovci voljni priznati (uz uvjet da

je austrijske krvi i da posjeduje Austriju, Štajersku, Korušku i Kranjsku, stoluje u Austriji)

u 3. dijelu nabrajaju što traže od Karla VI. kao protuuslugu

- 14. zakonski članak → svatko tko pogazi običaje i prava Hrv. Kraljevstva, te traži odluke i zaštitu od ugarskog Sabora, bit će proglašen nepodobnim da uživa prava Hrv. Kraljevstva

- 16. članak → zahtijeva se da se ban Palffy vrati u Hrvatsku

- 29. članak → Trojedna Kraljevina zahtijeva ponovno pripajanje Donje Slavonije Hrvatskoj

                          nunciji ne smiju odustati od deklaracije o nasljedstvu ženske loze

- adresu su kralju odnijeli Esterhazy, Drašković i Plemić → kralj je trebao poveljom Hrv. Kraljevstvu zajamčiti sva prava, povlastice i običaje, te obećati da će ih štititi, čuvati

- Tajno dvorsko vijeće odlučilo je HPS predložiti Ugarskom saboru

- kralj je prihvatio Hrv. pragmatičnu sankciju → poštovat će prava i privilegije Hrvatske

- Hrvati su tu potvrdu smatrali kao diploma securitatis et privilegiorum

- 20.10.1740. umro je Karlo VI. i habsburška dinastija u muškoj lozi

- na prijestolje dolazi Marija Terezija

- državne blagajne su joj prazne, susjedne države neprijatelji, plemstvo ne plaća poreze, teško stanje u vojsci

- pruski kralj Fridrich II. (F.Veliki) imao je najizvježbaniju vojsku u Europi → 14.12.1740. upao u Šlesku i počeo harati

- no, slavonski plemić barun Trenk doveo je 1000 krajišnika (Trenkovi panduri) – Petar Trojilo Sermage dolazi upomoć sa 2500 vojnika

- carica je imenovala Trenka pukovnikom, a Sermage je dobio titulu grofa

- 1741. bavarski knez Karlo Albert, poljski kralj August III., Bourboni (španjolski), Francuska smatrali su Austriju svojom

- Francuska smatrali su Austriju posjedom bez gospodara → barun Trenk obranio Beč (njegovi vojnici ušli u povijest kao najsiloviiji)

- Dresdenski mir → Fridrich II. priznaje supruga M. Terezije Franju Lotarinškog za njemačkog cara, a ona njemu Šlesku; Franjo Trenk osuđen na tamnicu u Spielbergu zbog pljačke

- izgubivši Šlesku, narušen ugled habsburško-lotarinške dinstije

-  Aachenskim mirom 1748. sve europske sile priznaju pragmatički sankciju, ali Šleska ostaje Pruskoj

 

Upravne reforme Marije Terezije     

- vladavina M. Terezije (1740.-1780.) → nastojanja da se dradicionalna staleška uprava zamijeni modernim upravnim aparatom

- oslanjanje na poreznu sposobnost stanovništva i državno gospodarstvo

- Dvor pokušava zamijeniti vojnu obvezu stalnom poreznom obvezom; država planski potiče lokalno gdspodarstvo

- upravne reforme provedene su samo u Banskoj Hrvatskoj

- njezina uprava imala je staleški karakter

- osnovni cilj u vrijeme M. Terezije: formiranje aparata izvršne vlasti

- u Banskoj Hrvatskoj kralja predstavlja ban (prorex) koji dijeli ovlasti s Hrvatski saborom (ban je posrednik kraljevske i staleške vlasti)

- Hrvatski sabor →  vrhovni upravni organ Banske Hrvatske koji zajedno s banom odlučuje o činovništvu; utjecaj u lokalnoj, županijskoj upravi

- pod jurisdikcijom bana i Sabora bile su tri hrvatske županije: Varaždinska, Zagrebčka i Križevačka (najsamostalnija je Varaždinska – obitelj Erdödy ima apsolutnu vlast u uređenju županijske uprave)

- Zagrebačka i Križevačka županija su upravno i fiinancjski ovisile o Hrvatskom saboru i banu

- veliki župani Varaždinske županije određeni su nasljedstvaom, a Zagrebački i Križevački podbanskom čašću

- postojala je jedna zajednička blagajna koju je kontrolirao Sabor

- osnovni cilj upravnih reformi → uspostava kraljevske reprezentacije u upravi

- motivi koji su potaknuli upravne promjene u Banskoj Hrvatskoj  → uređenje porezne uprave, jačanje vojske i poticanje lokalnog gospodarstva

- 1745. → jurisdikcija Hrv. sabora i bana proširila se na Slavoniju

- ukinuta komorsko-vojna uprava → zemlja podijeljena na civilni i vojni dio

vojni dio: Slavnoski generalat (s tri pukovnije: Gradiškom, Brodskom i Petrovaradinskom) pod upravom Dvorskog ratnog vijeća

civilni dio: Požeška, Virovitička i Srijemska županija pod jurisdikcijom Hrv. sabora i bana

- župane postavlja kralj → oni su predstavnici kraljevkse vlasti

- županijske skupštine → središnja upravna tijela županije → tu se bira županijski magistrat, odlučuje se o pravosudnim i upravnim poslovima

- najveća novovst uvedena u poreznoj upravi → porezna uprava slavonskih županija bila je potpuno neovisna o Hrv. saboru

- slavonske županije ukljućene u mađarski porezni sustav → uvedene mađarske porezne jedinice porte (za njih je bilo odgovorno Ugarsko namjesničko vijeće)

- posebni županijski porez → cassa domestica (raspisivale ih slavonske županije za pokriće vlastitih potreba)

- zaključak Ugarskog sabora 1751. → slavonske županije imale pravo slanja izaslanika na zajednički sabor bez posredništva Hrv. sabora

- interesi Dvora → usmjereni na jačanje kraljevske vlasti u hrv. županijama

- primarni interes: uređenje porezne uprave

- reformira se središnja vojna uprava, dovršava reorganizacija Vojne krajine, provodi porezna reforma

- kontribucija hrv. županija nije pritjecala u kraljevsku vojnu blagajnu, već je dodjeljena hrvatskim staležima radi održavanja Banske krajine

- dva osnovna problema u održavanju Banske krajine: hrvatska davanja nisu pokrivala potrebe vojske i iznos kontribucije nije bio definiran

- 1749. uređenje Banske krajine po uzoru na ostale generalate (povišenje hrv. kontribucije) – to je sadržano u banskoj diplomi iz 1750. (temeljni dokument odnosa kraljevske vlasti i hrvatskih staleža) → njom je osigurano isplačivanje određenog iznosa kontribucije i utemeljena zasebna vojna blagajna

- izvršna vlast u Hrvatskoj ostala je netaknuta

- regulacija županija 1759. po uzoru na mađarske i slavnoske županije

- seljački nemiri u Križevačkoj županiji 1755. → plemićka vojska s Ivanom Rauchom (podban, župan Zagrebačke i Križevačke županije) okrutno ugušila bunu

- Dvor poslao kraljevsku komisiju na čelu s grofom Mihaelom Althanom da istraži uzroke bune

- nezadovoljstvno Rauchovim ugušenjem bune: Josip Drašković, Stjepan Patačić, Benedikt Krajačić i Ladislav Lukavski, Ivan Juršić, Petar Špišić i Baltazar Adam Krčelić

- zaključak: za izbijanje bune prevelika potraživanja vlastelina od podanika, politička moć u Hrvatskoj koncentrirana u rukama aristokracije, u zemlji nedostaje kraljevskog i banskog autorteta

- Althanova komisija zadužena da: izradi prijedlog urbarske regulacije i prijedlog reorganizacije hrvatske uprave 

- o prijelozima Althanove komisije u Beču raspravljala je dvorska komisija na čelu s banom Batthyanyjem

- Rauch i Raffay će se ukloniti iz javne službe (Josip Raffay – podžupan Varaždinske županije)

- staleži trebali izraditi stalni urbar na temelju privremenog urbara

- 1756. saziva se Sabor radi izrade stalnog urbara → sedmomjesečno zasjedanje („dugi sabor“) → mijenja se ban (Franjo Nadasdy) i naređuje reforma županijskih uprava

- Nadasdy je trebao vlastelinstvima dostaviti nacrt privremenog urbara, provesti sve kraljevske odredbe, narediti izradu prijedloga za uređenje županija, provesti odvajanje podbanske časti od velikih župana

- kraljica iskoristila pravo imenovanja velikih župana: veliki župan Zagrebačke županije Ivan Juršić, veliki župan Križevačke županije Josip Drašković, podban Adam Najšić, portonotar Petar Škrlec

- o najvažnijim poslovima više se ne odlučuje na Saboru nego na kraljevskim konferencijama

- preijdloge uređenja županija izradili su saborski odbori i poslali ih u Beč → nisu dobili pozitivni ocjenu Dvora jer su predviđali veću kontrolu Hrvatskog sabora nad županijskom upravom i financijama

- 1759. sustav novog uređenja županija izrađen na Dvoru → veliki župan definiran kao kraljev predstavnik u županijskoj upravi, uspostavljene su županijske skupštine koje će organizirati provođenje svih odredbi, uspostavljena županijska blagajna

- tako je svaka županija dobila mogućnost rješavanja unutarnjih poslova izvan Sabora

- na saborima se obavljaju poslovi ne županijski nego oni koji se odnose na Bansku Hrvatsku

- gospodarski interes Dvora u trgovini žitarica (iz Temišvarskog Banata na Jadransko more) – Rijeka postaje glavna izvozna luka

- na zrinsko-frankopanskim posjedima planski je naseljeno područje uz Karolinu

- organiziran je upravni aparat koji je planski poticao gospodarsku djelatnost

- na Dvoru: težnja da se težište vojne moći prebaci na Vojnu krajinu

- general Philipp Levin Beck imenovan je glavnim inspektorom Vojne krajine → proveo reorganizaciju varaždinskog, karlovačkog i slavonskog generalata jačajući financijsku upravu

- zbog odluke zbog ne povećanja kontribucije, Dvor pokazuje negativan stav prema banu i hrv. staležima, te dolazi do stavaranja gospodarsko-vojnog plana

- M.Terezija 1767. formira komisiju s namjerom da otkupi Sisak i neke posjede južno od Kupe kako bi se oni priključili Austrijskom primorju ili karlovačkom generalatu

- ban i hrv. staleži isključeni iz rada komisije → za predsjednika komisije imenovan je Koller, a uz njega su imenovani Beck s vojne strane i barun Pfefershofen kao predstavnik Komore

- formiranje komisije izazvalo novu upravnu reformu u Banskoj Hrvatskoj

- postavlja se pitanje uprave Banske Hrvaske

- 1767. pokrenut novi projekt reorganizacije uprave → osnivanje institucije izvršne vlasti u Banskoj Hrv. kao glavnog predstavnika kraljevske izvršne vlasti

- iste god. utemeljeno Kraljevsko vijeće za kraljevine Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju, često nazivano i Hrvatsko kraljevsko vijeće (prva moderna vladau Banskoj Hrvatskoj)

- hrvatski staleži željeli da se njima osigura nova institucija u Banskoj Hrvatskoj koja će imati jednake ovalsti kao Namjesničko vijeće u Mađarskoj i da je Sabor zakonodavan

- staležima je osigurano Vijeće u upravi Banske Hrvatske  koje će uživati jednak položaj kao Namjesničko vijeće u Mađarskoj

- Vijeće je s radom započelo 20.8.1767. → sjedište u banovoj palači u Varaždinu, onda u Zagrebu

- ban je bio predsjednik Vijeća u koje je ulazilo i 5 banovih savjetnika → Ivan Krstitelj Paxy, Mihael Malenić, Nikola Škrlec, Antun Janković i Žigmund Komaromy

- Hrvatsko kraljevsko vijeće je preuzelo vrhovnu upravu nad svim političkim, gospodarskim  i vojno-gospodarskim poslovima

- primarni zadatak → ispitivanje stanja u zemlji (sustav porezne uprave, ispitati urbarijske odnose, popisati sve hrv. zakone, privilegije i običaje, istražiti stanje lokalnog gpospodarstva)

- osnutkom Vijeća Hrv. Sabor potpuno gubi svoju upravnu funkciju

- 1773. – 1790. Sabor u Banskoj Hrvatskoj se ne saziva

- rezultati rada Vijeća: pomak u gospodarsko razvoju zemelj, uređenje trgovine, osnivanje manufaktura i lokalnog gospodarstva, obrtništvo u gradovima, razvoj obrazovanja

- obrazovanje – osnivanje visokoškolskih institucija (Kameralni studij u Varaždinu 1769., Kraljevska akademija znanosti 1776.), razvoj osnovnoškolstva, izdavanje priručnika gospodarskog i obrazovnog sadržaja; Vijeće poticalo izdavanje na narodnom jeziku

- djelatnost Hrv. sabora ograničena na zakonodavna i vojnofinancijska pitanja

- 1776. osnivanje Severinske županije (dio Austrijskog primorja, dio Zagrebačke županije i Rijeka)

- time se željelo obuhvatiti područje bitno za održavanje i daljnu izgradnju trgovačkog puta

- osnivanje te županije omogućilo je procvat Rijeke, najprometnije luke Monarhije → ona je u političkim poslovima bila podložna Vijeću, u gospodarskoj upravi je bila samostalna (o tome se brinuo Riječki gubernij – predsjednik Gubernija bio je Josip Mailath koji je ujedno i župan Severinske županije)

- 1779. Rijeka odvojena od Severinske županije  i uspostavljena je samostalna gradska uprava → to se upravo područje počelo nazivati Ugarskim primorjem

- iste godine ukinuto je Hrvatsko kraljevsko vijeće i sve su njegove ovlasti prenesene na Ugarsko namjesničko vjeće

- hrv. savjetnici nisu imali samostalnost u donošenju odluka

- u Ugarsko namjesničko vijeće postavljen ban → on je posrednik Namjesničkog vijeća i hrv. staleža

- iz Hrv. vijeća postavljena dva savjetnika – Nikola Škrlec i Antun Batthyany

- upravne refomre Marije Terezije rezultirale su padom političke moći Hrvatskog sabora u Banskoj Hrvatskoj

- hrv. staleži utočište traže u ugarskoj politici

 

Vlastelinstva u Hrvatskoj

- bečki Dvor naredio kardinalu Koloniću da 1687. izradi Compedium → njime je planirano popisivanje novooslobođenih krajeva, uređivanje uprave, procjenjivanje dobara i prodavanje imanja najboljim kupcima

- Dvor šalje komisiju s grofom Caraffom Di Stiglianom na čelu da uredi upravu u Slavoniji, popiše stanovništvo, uredi porezni sustav, procjeni dobra te ih proda najboljim kupcima

- Caraffina komisija ustrojila je prvi porezni sustav

- komisija je uvela i prve vlasnike na posjede i time je počeo proces dekameralizacije (rasprodaja zemlje pod vlasništvom komore) u dvije faze:

- prva faza trajala je od oslobođenja Slavonije do 1707. i provedena je na području Požeške kotline

- imanja su podijeljena predstavnicima Katoličke i Pravoslavne crkve

- Katoličkoj crkvi dodijeljena su imanja: Đakovo, Kutjevo, Aljimaš i Kaptol, a Pravoslavnoj: Dalj i Neradim

- bečki Dvor darivao je imanja za zasluge plemićkim obiteljima (grof Caraff), podmirivao svoje kreditne obveze, davao je imanja u zakup ili ih prodavao

- proces dekameralizacije prouzročio je veliko nezadovoljstvo stanovništva (Sirač, Našice i Đakovo) → stanovništvo nije dopuštalo novim vlasnicima imanja da ih preuzmu

- proces refeudalizacije → vlasnici imanje daju upraviteljima koji stvaraju alodijsko gospodarstvo kako bi povećali vlastelinske prihode (sporije se razvijaju u Slavnoji negu u Banskoj Hrvatskoj jer je to područje bilo slabo naslejeno)

- privreda nerazvijena, slaba naseljnost, nedostatak novca u optjecaju

- stvaranjem alodijskih gopspodarstava javlja se potreba za tlakom kao naturalnom obvezom

- u Banskoj Hrvatskoj alodijsko gopsodarstvo dobro razvijeno → brži razvoj potaknut je uključivanjem plemića u trgovinu

- nastojali su na posjedu stvriti što više viškova poljoprivrednih proizvoda

- stanovništvo je imalo obvezu raznih davanja vojsci

- stanovništvo je moralo održavati ceste i mostove, progoniti hajdučke družine

- nove obveze usporavale su razvoj seoskog gospodarstva i rast životnog standarda

- 1721. Dvorska komora započela novu prodaju imanja → druga faza procesa dekameralizacije koja je trajala do 1730.

→ prodaja valpovačkog i vukovarskog vlastelinstva te imanja Erdut i Karlovci u Srijemu

→ rasprodana većina slavnoskih imanja (Valpovo, Vukovar, Orahovica, Našice, Virovitica, Mitrovica, Pakrac, Pleternica, Zemun, Erdut i Karlovci)

- na kraju te faze u komorskom su posjedu ostali gradovi Osijek, Požega i Petrovaradin te zapadna Slavonija

- posljedica dekameralizacije → rasprodaja slavonskih posjeda koji su imali novac, tj. zadužili Dvor → tako su u Slavoniji nastala velika vlastelinska imanja u posjedu stranih plemićkih obitelji, a domaćih vlasnika bilo je malo

- u Banskoj Hrvatskoj većinu plemstva čini niže plemstvo, kmetovi žive na posjedima krupnog plemstva, a ima i činovničkog plemstva

- armalisti → kupili plemićku diplomu ili je zaslužili vojnom službom, ali nisu dobili imanje

- većina vlastelina želi se što prije obogaiti, a ne unaprijediti gospodarstvo → zato daju imanja u zakup komorskim službenicima, drugim plemićima (Ivan Kapistran Adamović nastojao unaprijediti zakupljno vlastelinstvo)

- ni Dvorska komora nije vodila brigu o odnisu novih vlasnika i stanovništva

- službenici Dvorske komore željeli su samo ubrati što više poreza i osigurati dovoljno sredstava za uzdržavanje vojske → zato su mnogi službenici prisiljavali stanovništvo na razne obveze, varali ih na porezu, kažnjavali ih radi bržeg bogaćenja

- zato su izbijale česte pobune – razni oblici otpora

- glavni vojni zapovjednik u Slavoniji bio je general Khevenhöller → opisao uvjete u kojima stanovništvo živi – taj prikaz zapanjio je bečki Dvor

- u I Slavoniji i Srijemu 1736. izbija pobuna stanovništva na vlastelinstvu Nuštar, Vukovar, Ilok i Zemun → bečki Dvor poslao Hamiltonovu komisiju da istraži uzroke i predloži mjere za poboljšanje

- Karlo III. donio urbar kojim je regulirao obveze stanovništa prema vlasnicima imanja → bila je zabranjena tlaka te neke naturalne obveze kao što su devetina, mala desetina, ukinuta je taksa za klanje stoke, taksa od kotlova za pečenje rakije, žirovina od hrasta , novčano

kažnjavanje i davanje posjeda u zakup, trškove uzdržavanja pandura popola snose seljaci i vlasnici imanja, vlasnici posjeda morali su vratiti sve parcele i pustare koje su oduzeli sljacima, te supuste obradive površine trebali naseljavati novim stanovništvom, onemogućen je daljni razvoj alodijske proizvodnje

- urbar je bio vrlo povoljan za stanovništvo ali nije bio proveden zbog raznih čimbenika → provođenje urbara omela je epidemija kuge u Slavoniji kojoj su vlasnici imanja pružali otpor

- 1736.-1756. u Slavoniji se vodila borba između vlasnika imanja i središnje vlasti za pretvaranje tlake iz novčanog u naturalni namet

- u Slavoniji je većina obradivih površina u posjedu stanovništva

- 1755. izbila pobuna  u Križevačkoj županiji te na slavonskim vlastelinstvima Donja Bukovica, Voćin, Virovitica, Valpovo, Pakrac, Podgorje, Orahovica i Našice → stanovništvo se žali da vlasnici stvaraju alodijska gospodarstva oduzimanjem oranica, livada i vinograda, nameću im nove obveze, zahtijevaju tlaku → ta je pobuna ujedinila krajišnike i kmetove

- Marija Terezija 1756. donijela je novi privremeni urbar za Hrvatsku i Slavoniju → stanovništvo moralo davati 48 dana ručne tlake, vlasnicima imanja dopušteno uzimanje prekobrojne tlake koju su morali plaćati (1404 dana u godini) → ovaj urbar omogućio brži razvoj alodijskog gospodarstva

- Slavonija je početkom 18. stoljeća bila slabo naseljena, bilo je malo novca u optjecaju

- stočarstvo u Banskoj Hrvatskoj i Slavoniji bio ekstenzivno zbog seoskih pašnjaka i šuma

- razvijeno svinjogojstvo zbog hrastovih šuma

- poticalo izgradnju cesta

- M. Terezija nastojala organizirati škole za obrazovanje činovnika

- Hrvatsko kraljevsko vijeće ubrzalo razvoj poljoprivrede, poticalo sadnju plantažu dudova, uzgoj dudova svilca, razvoj manufaktura (sukna), proizvodnju sirove svile

- Ivan Kapistran Adamović se isticao unaprijedivši vlastita imanja (Erdut i Čepin, te Valpovo)

- razvoj žitne trgovine → brži razvoj alodijskog gospodarstva i proizvodnja viškova pšenice

- vlasnici imanja prelaze na intenzivni uzgoj stoke u drugoj polovici 18. st.

- bečki Dvor mnogim slavonskim trgivištima dao povalstice za održavanje sajmova kako bi potaknuo razvoj trgovine

- loše ceste onemogućavale brži razvoj trgovine

- obnova slavonskih županija 1745. → M. Terezija odlučila da se carina naplaćuje samo za robu koaj se izvozi u druga područja Monarhije

- obrtnici i trgovci plaćali na svakom vlastelinstvu razne obveze što nije pridonosilo bržem razvoju obrta i trgovine

- pojedine feudalne obitelji (Pejačević, Janković Daruvarski) započele naseljavati vlastelinstva → poticali naseljavanje dajući doseljenicima besplatnu zemlju i povlastice; tako su željeli potaknuti razvoj obrta i trgovine na svojim vlastelinstvima i osnivanjem manufaktura

- pojava manufaktura → brže naseljavanje strune radne snage

- veleposjednici u Slavoniji, crkvene institucije i svećenički redovo osnivali su manufakture pepeljike za proizvodnju stakla i kemijske manufakture (pokušali iskoristiti šumsko bogatstvo)

- grofovi Janković Daruvarski i Pejačević otvorili su manufakture stakla koje su brzo propale zbog konkurencije i slabe kupovne moći stanovništva

Gospodarske reforme carice Marije Terezije

- carica smatrala da stan. Treba potaknuti na proizvodnju, baviti se svilarstvom, pčelarstvom, ovčarstvom

- srednje Podunavlje se pretvara u žitnicu Europe

- močvarnu zemlju trebalo je sušiti, gladiti kanale i sela

- carica forsirala kolonizaciju u TEMIŠVARSKOM BANATU

- 1746. osnovan je Vrhovni trgovački direktorij u Beču (1772. preustrojen u Trgovački savjet)® o njemu je ovisila TRGOVAČKA UPRAVA U TRSTU (njoj je 1752. podvrgnuta RIJEKA, te SENJ I KARLOBAG)

- 1750. osnivanje Privilegirane trgovačke kompanije Trst – Rijeka

- 1759. Temišvarska privilegirana kompanija za unapređenje trgovine

- time je Hrv. primorje pripojeno Austrijskom primorju ® protiv toga hrv. staleži prosvjedovali na Požunskom saboru (1764/65) – predlagali su da se od Hrvatskog primorja ustroji VINODOLSKA ŽUPANIJA – sjedinjena s Hrvatskom pod banskom upravo ® prijedlog iznesen na Hrvatskom saboru u VŽ 25.2.1770.

- na prijedlog Josipa II. Austrijsko primorje 1776. podijeljeno na 3 dijela:

· AUSTRIJSKO PRIMORJE u užem smislu (pod upravom TRSTA)         9.8.1776. u taj

· od SENJA do KARLOBAGA (pod VOJNOM KRAJINOM)                  terit. je uključen i

· grad RIJEKA (vraćen Hrvatskoj) ® bila podložna Hrvatsko                     Karlovac te je

kraljevskom vijeću osim u trgovačkim poslovima za koji je zaslužan               ustrojena

Riječki gubernij (merkantilistička politika)                                                       Severinska 

                                                                                                                          županija

- riječki guverner je bio i veliki župan Sev. županije – Josip Mailath ® povoljno za trgovinu i gospodarski razvoj

- najteže bilo – održavati riječni i cestovni put od Dunava do mora

- Karlovac –  izvanredno značenje, jer su se tu presijecali putovi sa više strana

  → privilegijem 1777. i Statutom 1778. status slobodnog i kraljevskog grada

- otpor stan. u Gorskom Kotaru ® tu se stvaraju kolonije naseljenika uz Karolinu

- SAVA i DRAVA pod državnom komisijom, a KUPA lokalna rijeka

- 1786. Josip II. ukinuo Sev. županiju – GK dodijelio Zagrebačkoj županiji, a od ostatka formirao Ugarsko primorje

- 1789. izgrađena JOZEFINA (Karlovac - Senj)

- POVLAŠTENO TRGOVAČKO DRUŠTVO U TRSTU osnovalo manufakturu šećera u Rijeci, imalo talionicu u Trebiću i Mrzloj vodi, kopalo ugljen na granici Istre i Kranjske, imalo vlastitu lončariju, stolariju, proizvodnju voštanih svijeća i likera

- Riječka rafinerija šećera bila je jedina ZUKERIA u Monarhiji (direktor – PIERRE VIERENDEELS)

- 1780. osnovana RIJEČKA BURZA

- Marija Terezija velika je zagovornica OSNIVANJA MANUFAKTURA (1000 njih)

- carica među nižim plemstvom tražila ambiciozne i pametne ljude da s njom surađuju privilegijem 1777. i statutom 1778. → Petar i Nikola Škrlec, Prandau, Magdalenić, Braća Patačić; Krsto Oršić – njega je uzdigla na grofovsku čast i imenovala ga zlatnim vitezom, bio je veliki župan ZG županije, sagradio je dvorac u Bistri

- Franjo Patačić → imao tvornicu platna i papira u Vidovcu

- Nikola Škrlec → zalagao se za gospodarsku suradnju Hrvatske i Mađarske

- na sjednici Trgovinske komisije 1770. carica zahtjevala ukidanje nezakonitih cestarina, mostarina i skelarina na žitnom putu

- carica ističe važnost uzgoja dudova svilca, osiguranje hrane za stanovništvo u neplodnim godinama i razvoj stočarstva

- krajišnike treba opskrbiti uniformama od kvalitetnog sukna (abe)

- zadužila svilarskog nadzornika Antonija Romana da organizira sadnju dudova u Varaždinskoj i Zagrebačkoj županiji

- Carlo Solenghi izradio upute o sadnji dudopva i uzgoju svilca → u Osijeku osnovan filatorij za cijelu Slavoniju u Temišvarski Banat

- 1763. carica naredila da se svi građani moraju baviti sadnjom dudova u Varaždinskoj županiji (slavonska narodna nošnja)

- cariva voljela tekstilnu proizvodnju

- prva suknara u Zagrebu osnovana 1750. od strane Franje Kuševića

- grof Petar Trojilo Sermage osniva suknaru u Stenjevcu

- Drašković otvara suknaru u Trakošćanu (grubo sukno – darovec ili oba)

- grof Theodor Batthyany proizvodi platno na imanju; prerada metala u Ozlju

- najkrupnije plemstvo osniva manufakture

- svilane → 1767. osnovana prva u Kutjevu kod isusovaca, u Osijeku 1770.

- prva manufaktura za metal → osnovao Petar Zrinski 1651. u Čabru

- Leopold Erdödy → vlasnik samoborskog rudnika bakra, Krsto Erdödy → vlasnik željezare u Bregani

- najveća manufaktura u Hrvatskoj → manufaktura peći i zemljanog posuđa baruna Ignjata Magdalenića u Križevcima

- 1764. staklana u Trakošćanu Kazimira Josipa Draškovića

- staklana u Sušici Franje Antuna Holuba

- prva i najstarija staklana u Slavoniji u Seoni kod Našica na posjedu Pejačevića

- najveće i nastarija papirana u Novoj vesi u Zagrebu, od 1771. u vlasništvu zagrebačkog kaptola

- carica pridavala pozornost radu cehova

- u Varaždinu carica osnovala kameralno-političke studije

- 1777. uvodi novi školski sustav → staro ugarsko sveučilište iz Trnave preseljno u Budim – tamo je radio Adalbert Barić → carica ga imenovala profesorom svih nastavnih predmeta, bio je poliglot, podučavao upravne i gospodarske nauke

- Sonnenfels (njegov udžbenik bio službeni udžbenik političke ekonomije u Habsburškom Carstvu) i Gotlob von Justi → caričini gospodarski savjetnici

- kameralistički studij 1776. preseljen u zagreb gdje je uklopljen u Pravni fakultet Kraljevske akademije

Reforme Josipa II.

- Josip II. (1780.-1790.) od 1765. suvladar majci

- provodio je germanizaciju, ukinuo županije, uveo njemački jezik kao jedini službeni

- bio je odgajan u duhu prosvijećenog apsolutizma (drži se ideje neograničene carske vlasti)

- prepreka njegovom apsolutizmu → smatrao da je to crkva i staleži

- zalagao se za autarkičnu politiku te za zabranu uvoza strane robe

- želio protestante učiniti ravnopravnim katolicima → 25.10.1781. izdao edikt o vjerskoj toleranciji proglašujući slobodu vjeroispovijesti, ulazak pripadnicima svih vjera u državne službe

- ograničio je utjecaj svećenstva u upravi

- ukinuo sve muške i ženske samostane koji se nisu bavili njegovanjem bolesnika ili nastavom, pa su pavlini prestali djelovati u Lepoglavi → zgrade tih samostana pretvorene u škole, kasarne, manufakture

- 1784. proglasio je njemački jezik službenim u cijeloj državi

- želio provesti ujedinjenje svih habsburških zemalja u zasebnu njemačku državu

- 1786. podijelio Ugarsku i Hrvatsku na 10 okružja, ukinuta banska čast

- 25.8.1785. ukinuo kmetstvo → seljak se mogao slobodno seliti i ženiti bez dozvole vlastelina, učiti obrt, pohađati školu i slobodno raspolagati imovinom

- komora rasprodaje ukinute crkvene redove, njihova dobra

- Josip II. odijelio je sudstvo od uprave, ukinuo smrtnu kaznu i ubrzao sudske postupke

- ukinuo Banski stol (od tad postoje samo okružni stolovi)

- 1787. nalog da se popiše zemlja i pučanstvo i da se svi obvežu na porez

- 1786. ukinuo Severinsku županiju i njezin Gorski kotar dodijelio Zagrebačkoj županiji, od ostatka formirao oblast Ugarsko primorje (sastojalo se od riječkog, bakarskog i vinodolskog kotara) pod ugarskom vladom

- 1796. radi spašavanja žitne trgovine Josip Šipuš objavio djelo Temelji žitne trgovine

- reforme cara izazvale protivljenje plemstva

- 1789. ponestalo mu sredstava za rat, pa je sazvao ugarske i hrvatske skupštine – Mađarima i Hrvatima vratio ustav kakav je bio kad je došao na prijestolje

- od svega je zadržao samo patent o toleranciji i ukinuće kmetstva

- Leopold (1790.-1792.), brat Josipa II., uredio je Toskanu kao zemlju kao zemlju prosvijećenog apsolutizma

- zalagao se da se moć vladara ograniči nadzorom podanika

- Franjo I. (1792.-1825.) vladao konzervativno, vladavina obilježena francuskim ratovima

- Josip Šipuš → zalaže se za povećanje broja pučanstva, za slobodnu trgovinu žitom, pravilno skladištenje namirnica

- Maksimilijan Vrhovac → zagrebački biskup, pristaša slobodarskih ideja, protivnik mađarizacije, francuskog osvajanja hrv. zemalja; skuplja dokumente i spise koji su dokazivali povezanost Dalmacije i Hrvatske, utemeljio tiskaru u Zagrebu, 1790. na Požunskom saboru založio se za zadržavanje latinskog jezika umjesto mađarskog

Vojna krajina

- 15.6.1703. povelja cara Leopolda I. kojom je potvrdio da područje između Kupe i Une pripada pod nadležnost bana → to područje nazvano Banska krajina ili Banovina

- dva su glavna razloga zbog kojih bečki Dvor nije ukinuo Vojnu krajinu:

Habsburgovcima se bilo teško odreći Vojne krajine Krajina je pripadala pod zapovjedništvo Dvorskog ratnog vijeća kojeg su podržavali

unutrašnjoaustrijski staleži i njih je zanimala Vojna krajina kao izvor prihoda

- Krajina je trebala postati politički i financijski neovisna o utjecaju staleža; izdvojena je od vlasti hrv. bana i Sabora

- 1712. Komora odlučila Liku i Krbavu prepustiti Karlovačkom generalatu

- određeno da se vojno stanovništvo odvoji od civilnog

- vojni se dio trebao sastojati od milicije i čardaklija (stražari) → dobili vojna lena na doživotno korištenje umjesto plaće

- društveni položaj slavonskih krajišnika pogoršan → morali obavljati rabotu, postali više terećeni od seljaka; rabota kočila razvoj poljoprivrede

- 1734. grof Khevenhüller morao preurediti Petrovaradinsku, Brodsku, Gradišku i Račku natkapetaniju → odredio da slavonski krajišnici nikad ne mogu dobiti status seljaka ili zemljoposjednika, oslobođeni svih davanja i kontribucije za izgradnju tvrđava

- prema njegovu Regulamentu muško stanovništvo podijeljeno na 3 razreda: djelatni vojnici, vojnici namijenjeni zemaljskoj obrani i službi u čardacima, te krajišnici koji su se posvetili kućnoj radinosti i poljoprivredi

- u Varaždinskom generalatu krajišnici su imali povlastice zahvaljujući Vlaškom Statutu

- 1732. grof Cordua pokušao provesti reformu → predložio regulaciju njemačke milicije – predvidio podjelu Varaždinskog generalata na 4 natkapetanije s 30 vojvodstava, svakom vojvodi priznao je čin satnika

Krajiška preraspodjela na pukovnije i satnije

- vojvoda Sachsen-Hildburhausen morao provesti reformu za jeftiniju i bolju vojsku

- predvidio ukidanje natkapetanije i stvaranje nacionalne milicije → povećao broj vojvodstava na 40, povisio plaću vojvode

- mirom u Aachenu 1748. završen Rat za austrijsko nasljedstvo → Habsburška Monarhija očuvala svoju cjelovitost, ali je Prusiji zajamčena Šleska (taj gubitak M. Terezija nije mogla preboljeti)

- kraljica je reformu vojske povjerila predsjedniku Dvorskog ratnog vijeća Leopoldu grofu Daunu

- Vojna krajina preustrojena prema uzoru na uređenje regularnih formacija carske vojske; ukinuta krajiška podjela na kapetanije i vojvodstva, a umjesto njih stvorene su generalkomande,  pukovnije, bataljuni i satnije

- reorganizacija:

1745. Varaždinska krajina (Križevačka i Đurđevačka pukovnija) 1746. Karlovačka krajina (Slunjska, Ogulinska, Otočka i Lička pukovnija) 1747. Slavonska krajina (Brodska, Gradiška i Petrovaradinska pukovnija) 1750. Banska krajina (Glinska i Kostajnička pukovnija)

- 1754. Vojnokrajiška prava → zbirka propisa o sudovima, civilnom i krivičnom postupku, pravnim odnosima; potvrđeno pravo krajišnika na zemljišni posjed, slobodno iskorištavanje zemljišta kao vojnog lena

- krajišnici za svoje usluge nisu plaćeni u novcu nego nagrađivani zemljom

- stvorena posebna Krajiška proventna zaklada za prihode i rashode → prihodi od državnih dobara za državnu blagajnu

- oporezivanje krajiškog stanovništva → pobunjeni krajišnici tražili slobodno raspolaganje nekretninama, neograničeno iskorištavanje šuma i pravednije tržišne odnose

- Vojna krajina tim preustrojem izgubila svoje obrambeno obilježje → pretvorena u vojarnu na otvorenom

- poljop. proizvodnja na niskoj razini, obrtničke i trgovačke djelatnosti zamrzle → izlaz se vidi u stvaranju vojnih komuniteta – povlaštenih krajiških gradova → Karlovac kao utvrda simbolizira početak „stare“ Krajine, a Bjelovar i Nova Gradiška označavaju početak „modernizirane“ Krajine

- 1787. → prekretnica za Vojnu krajinu u upravnom i gospodarskom pogledu → tada je provedena reforma koja je promijenila sustav Krajine

- Josip II. samo u Krajini mogao provoditi političku vlast – potrebno poduzeti mjere za promjenu sustava

- pukovnik Johann Georg Geneye trebao provesti podrobnu pretragu ustrojstva → zaključio je da Krajina nema jedinstven sustav, zalagao se za poboljšanje poljodjelstva, predlagao ukidanje časničkih zemljišta, stvaranje posebne Krajiške blagajne, poboljšanje konjogojstva, izgradnju karlobaške ceste, razgraničenje Karlovačke i Banske krajine

- Wartensleben je pregledavao ustrojstvo Banske krajine → usredotočio se više na voji aspekt- uvidio je da vojna sposobnost krajišnika nije zadovoljavajuća

- Josipov najbliži savjetnik maršal Lacy smatrao je kako je prva i glavna namjena krajišnika njihova vojna služba → nije preporučljivo da žive u obilju

- on preporuča podjelu svake pukovnije na tri kantona, a svaki kanton na dva odjela

- kantoni – posebne upravne oblasti s vlastitim upravnim ili gospodarskim časnicima i činovnicima

Kantonski pokus najviših vojnih krugova

- car Josip II. prihvatio je Lacyjev prijedlog → novi popis stanovništa i imaovine, otkupljivanje časničkih nekretnina, te uvođenje zemljarine

- 1787. konačno obznanjen Kantonski propis → ustrojeni kantoni kao upravno područje

- kanton je pod upravom potpukovnika podjeljen na dva okruga koja su vodili satnici

- cjelokupan sustav kantonskog osoblja → 311 osoba

- no, krajiško se gospodrastvo ni tada nije popravilo

- zbog stalnih ratova s Turcima i Francuskom nisu se mogli brinuti o poljoprivredi

- nezadovoljstvo potaknuto teškim gospodarskim stanjem Vojne krajine

- zahtijevi za ukidanje kućnih zadruga (tamo je nametnut zajednički život krajišnika)

- diobe ili ukidanje kućnih zadruga nisu bile prihvatljive jer su one predstavljale glavni kriterij vojnih obveznika

- vlasti, umjesto da su razriješile gospodarsku krizu, one su ublažavale stvar (ukidao se porez na pašnjake, smanjena je zemljarina na oranice, ukinuta rabota)

- podjela upravnih funkcija na vojne i gospodarske izazvala je sukobe

- zbog toga 1797. Dvorsko ratno vijeće šalje generala DeVinsa da izvidi situaciju; svjestan je teških životnih uvijeta stanovništva, treba hitno riješiti problem gladi i siromaštva

- stoga 1799. Dvorsko ratno vijeće objavljuje nacrt s prijedlozima za rješavanje krize u gospodarstvu → imenovano je 5 brigadira koji su dobro poznavali vojnokrajiško ustrojstvo

- De Vinsa je zamijenio Collored

- ti su brigadiri morali koordinirati predradnje za dolazak Colloreda

- Dvor je zahtjevao popis stanovništva, procjenjivanje zemljišta, evidentiranje gospodarskih djelatnosti, novčanih i radnih obveza, podatke o šumarstvu, građevinarstvu

Ukinuće kantonskog sustava

- krajiški život u kućnim zadrugama bio je osnovica krajiškog sustava

- davanje zajmova krajišnicima, smanjivanje radnih obveza

- 17.9. 1800. Dvorsko ratno vijeće izdalo je naredbu za promjene u ustrojstvu → preporuča se uključivanje žena u poljodjelstva, poticaj za sadnju krumpira, konoplje, lana i voćke, poboljšanje pčelarstva i ovčarstva

- najavljeno ukidanje kantonskog sustava, njegove neovisnosti o pukovniji

- odluka o ukidanju kantonskog sustava stupila je na snagu 1.11.1800.

- 3 glavna provoditelja reforme bili su braća cara Franje II. (I.): Karlo, Johann i Ludvig

- Karlo → predsjednik Dvorskog ratnog vijeća → započeo preustroj austrijske vojske, uveo obvezatni vojni rok, stvorio divizije (velike vojne jedinice), obučavao konjaništvo

- imenovao Josefa Kleina za predsjednika Krajiške organizacijske komisije → članovi komisije protive se ukidanju Vojne krajine

- Karlo je sastavio posebno Krajišku putnu dvorsku komisiju koja je trebala raspravljati o stanju sustava i uprave u Krajini → ustrojstvu i administraciji nedostaje jedinstvenost

- 1.11.1807. Temeljni zakon za Karlovačko, Varaždinsko, Bansku, Slavonsku i Baratsku vojnu krajinu – to je konačan, jedinstven propis za pravni sustav cijele Vojne krajine→

regulirao je pravne i gospodarske odnose krajiškog stanovništva  → krajišnik prvi put dobiva tzv. nasljedno carsko leno, slobodno raspolaže viškom polja

- time se stvorila podloga za novčano gospodarstvo Krajine

Dalmacija i Boka kotorska

- Dalmacija → od Krka na sjeveru do Neuma na jugu, svi otoci od Krka do Korčule

- Boka kotorska → područje do Budve

- mala gustoća naseljenosti, spor gospodarski razvoj, nizak životni standard, zarazne bolesti, oskudica, glad, smrtnost, iseljavanje

- stanovništvo živi u manjim naseljima, u gradovima 10-15%  stanovništva

- Zadar, Šibenik, Trogir, Split – razvijeni

- u Boki glano središte Kotor, manja naselja: Perast, Prčanj, Dobrota, Tivat

- gradsko stanovništvo činili su pripadnici gradskog patricijata i pučani

- odredišta migracija: obalni gradovi, Slavonija i zemlje Srednje Europe; u dalmatinske gradove dolaze Talijani

- Dalmacija i Boka bile su podjeljene na 22 upravno-administrativne jedinice

- Dalmacija: Krk, Cres s Osorom, Rab, Pag, Zadar, Šibenik, Trogir, Split, Omiš, Makarska, Korčula, Hvar s Visom, Brač, Nin, Knin, Sinj, Imotski i Klis (Poljica, Neretva)

- Boka: gradske općine Kotor, Herceg Novi i Budva; manja naselja imala su status manjih jedinica – Perast, Prčanj, Dobrota i Župa

- poseban položaj imalo je zadarko područje i bilo je podijeljeno na 3 dijela: grad, otoke i Ravne kotare

- sela između Velebita i Zrmanje → Podgorje (zasebna vojno upravna jedinica )

- istočnaojadranska obala → politički interes Austrije i Rusije

- na čelu pokrajinske uprave bio je generalni providur (nosilac i vojne, sudske i upravne vlasti), sjedište u Zadru (guvernerova palača)

- osim providura u Zadru su djelovali i gradski knez (civilna uprava) i kapetan (vojne ovlasti)

- novostečenim područjima upravljali su providuri (Makarska, Sinj, Knin, Imotski, Klis) → vladali su samo u mjestima svog boravka

- u Boki je mletačku vlast predstavljao izvanredni providur podređen vrhovnom providuru u Zadru

- patricijske obitelji doživljavaju pad i osiromašenje

- u seoskim su sredinama postojale opća skupština ili zbor i skupovi pučnih starješina

- sudstvo nije bilo odjeljeno od uprave

- sudski postupak slabo organiziran, procesi trajali godinama

- krivičnio zakon sadržavao je mletački statut, a građanski zakon zasnivao se na starim statutima gradova

- službeni jezik sudstva i uprave bio je talijanski

- gospodarsko nazadovanje u Dalmaciji → usitnjenost posjeda, zaostali način obrade zemlje i poljodjeskog oruđa

- u Boki → stočarsvo na niskoj razini, zaostale metode uzgoja, stočne bolesti

- glavni poljodjelski proizvod u Dalmaciji je vino, te smokve i ulje; ribarstvo nazaduje

- u Splitu, Zadru i Trogiru osnivane gospodarske akademije

- vodeće zanimanje gradskog stanovništva – obrtne djelatnosti: brodograditelji, drvodjelci, mesari, pekari, bačvari, kovači, krčmari, brijači, posluga

- manufakturna proizvodnja → radionice voska u Zadru, Kotoru, Šibeniku i Splitu; u Zadru manufakturna proizvodnja likera (rosolj)

- proizvodnja soli: paške, rapske i šibenske solane

- prerada kože (bokeljski kožari); dalmatinska vuna

- mastionice u dalmatinski gradovima za potrebe bojenja tkanine

- rudarska proizvodnja → ležišta Trogir, Siverić, Sumartin na Braču; željezna ruda u Sinju, Vrlici

- brodogradnja i brodarstvo se razvija dobro – Korčula, Lošinj, Trogir, Brač, Kotor, Herceg Novi

- veći brodovi u vlasništvu brodara s Kvarnera, a manji brodovi u Zadru, Šibeniku, Hvaru

- u Boki se otvaraju privatne pomorske škole

- ističu se brački i lošinjski brodari

- trgovačka djelatnost doživjela napredak – mletačka uprava gradi ceste, mostove, luke i trajektna pristaništa

- primat ima Zadar, manja trgovača središta su Šibenik, Skradin i Makarska

- u Boki se trgovačka djelatnost razvija u Kotoru, Herceg Novom i Risnu

- trgovači se razvijaju Obrovac, Knin, Imotski i Sinj

- Drniš – trgovina mesom, Benkovac – prihvatilište osmanlijskih karavana

- porezi su se povećavali u slučaju ratne opasnosti

- najteži nameti → plaćanje desetine plodova i travarine u novcu

- seosko stanovništvo pogađa javna tlaka (rabota, kuluk) jer su tada poljodjelski radovi bili obustavljeni

- javna tlaka: državna, za sigurnost teritorija i vlasti, javni radovi i izvanredna tlaka

- kulturni napredak u razvoju → osnivaju se škole za mladež imućnijeg sloja, pohađa se Padovansko sveučilište (pravo, medicina teologija i filozofija)

- iz talijanskih gradova šire se poticaji → putujuće kazališne družine, kazališne kuće, knjižnice, knjižare, akademije, kazino, amaterski zabavljači, niču kavane u gradovima

- epidemije, higijena na maloj razini

- polet brodarstva i pomorske trgovine

- iseljavanja u prekomorske zemlje

- u gardovima jača elitniji sloj građanstva (trgovci, poduzetnici, djelatnici u državnoj službi)

Inkorporacija Rijeke 1776. godine

- utjecaj merkantilizma

- 1666. u Beču osnovan Trgovački kolegij sa zadaćom da razvija izvoz domaćih proizvoda, a sprečava izvoz neprerađenih ruda i sirovina te uvoz gotovih proizvoda iz inozemstva

- bit merkantilizma → piticanje vanjske trgovine od strane države

- država štiti domaću proizvodnju i potiče izvoz

- Karlo VI. 1717. proglašava slobodnu plovidbu Jadranom (iz austrijskih luka na Jadran)

- 1719. proširuje područje na Rijeku i Trst gdje se mogu doseljavati stranci i proglašava ih slobodnim lukama (domaći i strani brodovi mogu obavaljati utovar i istovar, plaćaju samo 0,5% vrijednosti prodane robe) – strancima omogućena kupnja i gradnja kuća, a u skučaju rata imaju rok od jedne godine za iznošenje stvari

- 1725. Karlo VI. smanjuje carinu za rbu uvezenu preko slobodne luke

- nastojanja za poboljšanjem prometnih veza središta Monarhije s morskim lukama

- od 1725. do 1728. gradila se Karolina (Karlovac - Rijeka) preko Bosiljeva-Sušice-Mrkoplja-Fužina

- u Rijeci osnovana manufaktura voštanica i brodskih konopa

- Rijeka je izvozna luka za žito iz Podunavlja

- 1746. osnovan Vrhovni trgovački direktorij u Beču koji je 1772. pretvoren u Trgovački savjet radi bržeg razvoja trgovine → o njemu je ovisila Trgovačka intendenza u Trstu → njoj je podvrgnuta Rijeka 1752. (u političkom, financijskom, trgovačkom i vojnom smislu) te Senj i Karlobag

- preijdlog osnivanja Vinodolske županije pod banskom upravom

- 1776. Austrijsko primorje i tri djela:

Austrijsko primorje (pod upravom gubernija u Trstu) dio od Senja do Karlobaga (pod Vojnom krajinom) grad Rijeka (vraćena Hrvatskoj)

- od tog teritorija formirana je Severinska županija podčinjena Hrvatsko kraljevskom vijeću s banom na čelu

- Rijeka je od 1779. priključena ugarskoj kruni kao posebno tijelo, ukinuto Hrv. vijeće

- nakon 1776. Rijeka je u svemu bila podložna Hrv. kraljevskom vijeću osim u trgovačkim poslovima kojima je trebao upravljati Riječki gubernij

- veliki župan Severinske županije → riječki guverner (riječki i bakarski kapetan Josip Mailath)

- Rijeka je 1776. reinkorporirana u Hrvatsku, a preko Hrv. kraljevskog vijeća podvrgnuta Ugarskoj dvorskoj kancelariji, dok na financijskom području kontaktira izravno s kraljicom

Istra

- pogođena gladnim godinama – nestašica žita

- važan uzgoj maslina

- bila je slabo naseljena

- uzurpacije → nezakonit oblik gospodarskog širenja tuđe seoske općine i trajno prisvajanje općinske zemlje

- stanovništvo Premanture bavi se ribolovom (no to je ratarsko-stočarska općina)

- pulska i rovinjska općina u svađi → rovinjska imala veće brodove i vještije ribare

- Rovinj jedini ima povoljan demografski razvoj

- zakonodavnu vlast činili su veliki savjet i paralment (najbogatiji i najutjecajniji građani)

- izvršnu vlast (civilna i vojna vlast) činili su sindik i podestat (podestat je bio mletački patricij, birao ga senat – nadzirao upravljanje crkvama, zdravstvo)

- stanovništvo je bilo podjeljeno na plemiće (nobili) i pučane (popolani) → plemiće i građane predstavljao je Gradski savjet, a pučane Arengo

- podestat i njegova tri suca suradnika činila su uglavnom upravljačko i administrativno tijelo komune

- sindik je imao kontrolu nad cijelom  administracijom, camerlingo je brinuo o prihodima i rashodima, općinski kancelar je čuvao arhive i gradsko skladište, a gradski notar sastavljao je opruke i ugovre

- svi su dokumenti pisani talijasnkim jezikom iako je statut nalagao da se pišu latinskim

- municipalna je vlast bila oligarhijska – u njoj nisu sudjelovali pučani. Pa je zbog toga doalzilo do bune

- 1682/83. pokret pučana u Rovinju – odlučeno da pučani izaberu svoja dva sindika, ali u Savjetu nisu imali puno pravo odlučivanja

- 1653. na Pićanštini izbila najveća seljačka buna u Istri → uzrok su bile društvene, gospodarske i političke krize u Pazinskoj knežiji (nedjeljivi dio austrijskih zemalja)

- česti su sporovi s obiteljima Antolović, Bašić, Monfardin, Tkalčić i Terlević u Finidi

- fenomen razbojstva → područje Poreča

- mletački rektor Giorgio Bembo tvrdi da su uzroci razbojstava: velika gospodarska i populacijska kriza, nepostojanje obrta i manufaktura te heterogenosti stanovništva

- razbojnika je bilo i u Puli, Rovinju i Balima → za suzbijanje je uvedena ustanova poljara koja je bavila hvatanjem zlikovaca

- općine pogođene plaćanjima, radnim obvezama, davanjima vojnika za daleka bojišta → krizom je najteže bila pogođena Pula koja se održavala jedino useljavanjem stanovništva (Pulu su nazivali „gradom – mrtvacem“)

 

Dubrovačka Republika

- sve se više vezuje za austrijsku politiku

- Beč i Pariz → središta dubrovačke diplomatske aktivnosti

- početak 18. st. potpuni slom dubrovačke kopnene trgovine → tgovina soli odvija preko mletačkih skela u Splitu, Herceg Novom, Makarskoj i Risnu

- Dubrovnik se pretvori u tranzitno trgovište

- dubrovački brodovi izvoze podunavsko žito, stočne i agrarne proizvode

- 1776. sklopljen dubrovačko-francuski ugovor kojim su stabilizirani odnosi s Francuskom

- 1769. dubrovačka pljenidba jednog ruskog broda u Genovi → ruski admiral Orlov proglasio dubrovačko brodovlje neprijateljskim i naredio njihovu pljenidbu

- Dubrovnik uz pomoć Austrije vodi duge pregovre u Genovi

- 1775. sklopljen ugovor u Pisi  → dubrovački predtavnik Frano Ragnina predao je Orlovu 20 000 dukata odštet, a Dubrovnik se obvezao na primanje ruskog konzula za čije je potebe trebala izgraditi pravoslavnu kapelicu

- tridesete godine 18. st. – doba uspon, novo razdoblje demografske tranzicije (smanjenje stopa smrtnosti i rast broja stanovnika)

- u rukama građanskog plemstva bilo je vlasništvo nad pomorskim kapitalom

- kriterij čiste krvi u borbi sorboneza i salamankeza počeo se dodatno zaoštravati

- među vlastelom i građanima pojavljuje se frankofilska, austrofilska i rusofilska struja

- sorbonezi (stariji rodovi)

- salamankezi (novo plemstvo)

- barnabotti (zemljovlasničko plemstvo)

- marttimi (pomorska aristokracija) – cilj im je uskladiti državni ustroj s vlastitim gopodarskim probitkom

- karatisti (vlasnici suvlasnici brodova i tereta) njima jača skupina marittima

- najvažnije bratovštine antunina i lazarina

- pučani se dijele na srednje trgovce i obrtnike, te na sitne trgovce i preprodavače

- najniže slojeve činili su sluge, mornari, pomoćni radnici

- dubrovački Židovi → posebna trgovačka skupina gradskog stanovništva – njihov položaj nije bio prerciziran posebnim zakonom, zastupala ih je židovska bratovština

- argarno stanovništvo u teškim uvjetima → složeni imovinsko-pravni i zemljišni odnosi

- samo su vlastela i građani mogli posjedovati nekretnine → konzervativna vlastela malo je ulagala u pomorstvo, živjela je od zemljišnih prihoda te nastoje vezati seljake za zemlju

- rasla je radna renta → dovela je do otpora seljaštva koje je 1799./1800. diglo ustanak u Konavlima i manje nemire u Župi i na Lastovu

- neposredni povod pobuni bio je namet obvezne kupovine soli

- propast trgovačkih kolonija, skromna domaća proizvodnja, potreba za velikim uvozom hrane

- najviše se uvozilo žito, riža, meso, ugljen i luksuzna roba

- vozarine i rente bile su visoke zbog ratnog rizika, pa se povećala i zarada karatista

- razvija se dubrovačka flota → njeni brodovi plove od Carigrada, Aleksandrije i Livorna do Marseillea i španjolske obale, a ponekad i do New Yorka, Philadelphije i Baltimora

- slabo razvijena manufakturna proizvodnja

- dubrovčani nisu ulagali novac u svoju državu već ga polažu u inozemne banke

- Dubrovačka Republika bila je jedna od najrazvijenijih europskih zemalja krajem 18. st. (po visini društvenog proizvoda i bogatstvo po stanovniku)

- građanski sloj pretvara se u vlasničku elitu bez političke vlasti

- najviši sloj građana (antonini i lazarini) drži 75 % vlasništva brodskog prostora

- aristokracija putem zakonodavstava usporava razvoj privatnog vlasništva, onemogućuje građanskom sloju slobodu udruživanja i organiziranja

- ne može se razvijati privatno vlasništvo niti potpun tržišni sustav

- vojnodiplomatski zaplet doveo do propasti Republike → poprište diplomatskih i vojnih sukoba

- Grad se predao Francuzima 1806. u opasnosti od ruskog zauzeća

 

Bosna

- Bosna siromaši → pritjecanje velikog broja muslimanskih izbjeglica, iseljavanje katoličkog stanovništva

- dolazi do buna i ustanaka – izravni sukobi među staležima

- broj katolika prepolovljen, pravoslavaca više (tri puta više nego na početku 17. st.)

- u 16. st. vrlo su aktivni muslimasnski trgovci , u 17. st. dolazi do uspona katoličkih, a u 18. dominiraju pravoslavni

- uživanje posjeda selišta

- na posjedima spahija i kapetana naseljeni kmetovi nisu često posjedovali ni kuću u kojoj žive

- velik broj siromašnih spahija → često iseljavanje raje prema Srbiji i mletačkoj Dalmaciji

- tvrđavske posade brojnije, ima više utvrda, razvijaju se i kapetanije, vijeća prvaka i cehovskih udruga

- Carigrad želi da i muslimani plaćaju novi porez (taksit) i obavljaju vojnu službu što je dovelo do žestokih buna od 1748. do 1756 → došlo je do kompromisa: taksit je ostao, ali su svi muslimani proglašeni askerom i tako je učvršćena socijalna suprotnost između vjeroispovijesti

- broj utvrda, kapetanija i posada povećan

- krajiška vojska uživa velik dio dažbina kršćanskog stanovništva

- kapetanije obuhvaćaju nekoliko desetaka sela → kapetan je zemaljski gospodin, uvodi vlastite namete

- muslimansko stanovništvo angažirano u obrani zemlje

- nastupa ajanstvo kao upravno-sudska funkcija

- ajanska kasta → vladajuća oligarhija koja stoji u vezi s uvođenjem „mirnodopske pomoći“ na temelju tog novog poreza i dotadašnje službe ajana

- osim ajana ljučnu su ulogu u specifičnom položaju Bosne kao tvrđave na granici igrali kapetani i janjičari sa središtem u Sarajevu

- prejaka autonomija i samosvijest Sarajeva →  sredšnja vlast središte Bosne seli u Travnik