POVIJESNA ZNANOST

Povijest – prošla stvarnost, sveukupnost prošlih događaja - riječ je izvedena iz glagola (pri)povijedati Predmet povijesne znanosti – ljudska povijest, sva ljudska aktivnost u prostoru i vremenuPovijest je znanost koja se bavi istraživanjem, proučavanjem i objašnjavanjem ljudske prošlosti. (po čemu je znanost znanost?)Historia (grčki) – istraživanje, opisivanje, pripovijedanjeHistoriografo – pisati o povijestiHistoriografija ili povjesništvo – disciplina koja se bavi pisanjem povijesti, u doba antike shvaćala se kao grana književnosti (muza-zaštitnica bila je Klio)Povijesni izvori: usmena predaja, pisani izvori, materijalni, slikovni, zvučni…Sustavi računanja vremena (ere): kršćanska, grčka (olimpijska, od 776. g. pr. Kr), rimska (od osnutka grada, 753. pr. Kr), židovska (od Postanka, 3761. pr. Kr), islamska (od Hidžre, 622), budistička (563. pr. Kr) itd.Kalendar: lunarni, solarniUobičajena podjela prošlosti: 1. Prapovijest – čitava ljudska povijest prije otkrića pisma2. Stari vijek – od otkrića pisma (oko 3500. pr. Kr) do pada Zapadnog Rimskog Carstva (476)3. Srednji vijek – do otkrića Amerika (1492)4. Novi vijek – do kraja I. svjetskog rata (1918)5. Suvremeno dobaMitovi: legende koje objašnjavaju događaje važne za život zajednice nadnaravnim zbivanjima, preteče povijesti («povijest u kružno shvaćenom vremenu»)Grčka logografija – grana književnosti koja se bavila opisivanjem mitske prošlostiHerodot iz Halikarnasa (V. st. pr. Kr), Historija, djelo o običajima i prošlosti naroda, pokušava odrediti vjerodostojnost predaje i otkriti činjeniceTukidid (V. st), Peloponeski rat, opisuje i objašnjava događaje kojima je svjedočio, uzroke uvijek traži u ljudskom djelovanju (dok je Herodot uzroke vidio u volji bogova)Rimska historiografija: Tit Livije (Od osnutka grada), Kornelije Tacit (Anali), Plutarh (Usporedni životopisi), Gaj Svetonije Trankvil (12 careva)Biblija (Stari Zavjet): Hebreji vrijeme shvaćaju kao pravac, a ne kao kružnicu, povijest dobiva smisao, Biblija iznosi povijest saveza između Boga i Izabranog narodaZapadnjačko shvaćanje povijesti temelji se na grčkorimskoj i hebrejskoj baštiniSveti Augustin (4-5. st.) – u djelu O državi Božjoj piše o linearnom vremenu i smislu povijesti, borba dobra i zla u čovjeku pokretač je povijestiSrednjovjekovna historiografija: povijest pišu svećenici, ljetopisi (anali) biskupija i samostana, životopisi svetaca (hagiografije), biografije značajnijih kraljevaNovovjekovna povijesna znanost razvija se od doba renesanse i konačno dobiva oblik u 19. st. – kritičko proučavanje izvora (potpomognuto pomoćnim povijesnim znanostima)Hrvatska historiografija: pokušaj sinteze hrvatske povijesti započinje s Ivanom Lučićem iz Trogira, koji je sredinom XVII. st. napisao djelo O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, daljnji razvoj nastupio je u XIX. st, u preporodno doba (I. Kukuljević Sakcinski, F. Rački, T. Smičiklas) Pomoćne povijesne znanosti: kronologija – mjerenje vremena, paleografija – pismo, diplomatika – isprave (dokumenti), heraldika – grbovi, sigilografija - pečati, numizmatika – novac, genealogija – rodoslovlja, onomastika – nazivi i imena Arheologija – samostalna znanost koja se bavi proučavanjem materijalnih izvora (tumači ljudski život u prapovijesti i najstarijim civilizacijama)

PRAPOVIJEST – STARIJE I SREDNJE KAMENO DOBA

PODJELA PRAPOVIJESTI1. Starije kameno doba (paleolitik) – oko 3,000,000. do oko 10,000. god. pr. Kr.2. Srednje kameno doba (mezolitik) – oko 10,000 – 6000. pr. Kr. 3. Mlađe kameno doba (neolitik) – od oko 6000. do oko 3500. pr. Kr4. Metalno doba – početak metalnog doba podudara se s pojavom prvih civilizacija i početkom povijesnog doba, međutim, «civiliziran» je bio vrlo mali dio svijeta, tako da možemo govoriti o metalnom dobu u prapovijesti4. a) bakreno doba (eneolitik) – od oko 3500. do oko 3000. pr. Kr.4. b) brončano doba – od oko 3000. do oko 1200. pr. Kr.4. c) željezno doba – od oko 1200. pr. Kr.

POSTANAK ČOVJEKATeorija evolucije: temelji se na ideji prirodne selekcije (odabira), neka vrsta postupno se prilagođava okolišu dok se toliko ne preobrazi da možemo govoriti o novoj vrsti, teorija se primjenjuje i na postanak čovjeka, osim biološke možemo govoriti i o društvenoj evoluciji, svaki izazov upućen od strane prirode (i društva) rađa nova rješenja opstanka

- vjeruje se da čovjek i čovjekoliki majmuni imaju zajedničkog pretka- u razdoblju pleistocena (karakteriziraju ga ledena doba) čovjekov predak prilagodio se životu u afričkoj

savani dok su se preci čovjekolikih majmuna prilagodili životu u tropskoj šumiHominidi – vrste-preteče čovjeka, prelaze na dvonožan hod, što uzrokuje i druge anatomske promjene- australopitek (australopithecus afarensis, oko 3.2 milijuna godina, australopithecus africansis, oko 2.5 mil. god), dvonožan hod, postupno prelazi na prehranu mesom, služi se oruđem koje nalazi u prirodiHomo habilis - «spretni čovjek», oko 2 mil. god, istočna Afrika, početci obrade kamena

1

Homo erectus - «uspravni čovjek», oko 1.6 mil. god, proširio se od Afrike do istočne Azije (Kina i otok Java), ovladao vatrom, okresivanjem kamena zna izraditi ručni klinHomo sapiens – «razumni čovjek», najstariji fosili datiraju se na oko 200,000 god, a vjerojatno je još stariji, također potječe iz Afrike a preko Bliskog Istoka širi se na Europu i Aziju, prilagodio se opstanku u hladnijoj klimi, složeniji oblici sporazumijevanja i društvenog života, podvrste Homo sapiensa:

- neandertalac (po nalazištu Neanderthal) niži i snažniji od današnjeg čovjeka, izumro prije oko 30,000 god.

- kromanjonac (po nalazištu Cromagnon) sličniji današnjem čovjeku pa se pretpostavlja da mu je izravni predak, vjerojatno je nastao u Etiopiji prije stotinjak tisuća godina, a prije oko 40,000 stigao je na Bliski Istok i u Europu

- Homo sapiens sapiens suvremeni tip čovjeka koji je do mezolitskog razdoblja (10,000 godina) naselio sve kontinente

-NAČIN ŽIVOTA U PALEOLITIKU

- lov i sakupljanje: lov na krupnije životinje (mamut, bizon, jelen) zahtijevao je udruživanje u veće zajednice i složenije oblike sporazumijevanja - pojava govora

- homo sapiens udružuje se u čopore od 30 do 50 jedinki- u početku živi uglavnom na otvorenom, ali traži trajnija skloništa poput špilja, špilje će postati mjestima

gdje se održavala vatra te središte kulta i društvenog života - okresivanje kamena: klin, šiljak, nož, koplje, sjekira- vjerovanje u duhovni svijet: animizam (sva priroda napučena je duhovima), pojava kulta mrtvih

predaka i pokapanja pokojnika, animalizam (vjerovanje u duhove životinja - zaštitnike zajednice), totemizam (obožavanje moći životinja-zaštitnika roda koje se nastanjuju u posebnim predmetima)

- umjetničko izražavanje, špiljsko slikarstvo vezano uz magijske obrede za uspjeh u lovu, (Lascaux, Altamira), venere – kipići koji simboliziraju plodnost

MEZOLITIK (10,000 – 6000 god. pr. Kr.) - razdoblje otopljavanja i kraj ledenih doba, povećavaju se vodene površine, izumiru velike životinje poput mamuta, počinje prevladavati lov na manje i brže životinje te ribolov, izum luka i strijele te udice i mreže, obrada kosti i finija obrada kamena (mikrolitizacija), pripitomljavanje divljeg psa – prva domaća životinja

MLAĐE KAMENO DOBA (NEOLITIK, 6500 – 3500. g. pr. Kr.)

Neolitička revolucija: pojava poljoprivrede i sjedilačkog načina života, trajna naselja, društvene promjene, povećanje stanovništva, izumi novih pomagala za životNeolitička revolucija započinje u području Plodnog polumjeseca (nizine Mezopotamije i istočnog Sredozemlja)Poljoprivreda: redovita obrada zemlje i uzgoj žitarica – omogućuje proizvodnju viškova hrane i opstanak brojnijih ljudskih zajednica trajno nastanjenih na jednom području, kasnije će se, osim kultura žitarica, pojaviti i kulture riže u istočnoj Aziji te kukuruza u AmericiGlačanje kamena (tehnika pijeska i vode): omogućuje pojavu novih oruđa važnih za poljodjelstvo – motika, srp, plugStočarstvo: pripitomljavanje životinja za rad i prehranu (konj, ovca, koza, svinja, govedo, perad) – pojavljuju se nomadske zajednice koje se bave pretežno stočarstvom i putuju u potrazi za pašnjacima (stepe, polupustinje, planinska područja), dolaze u sukobe s ratarima koje žive sjedilački u nizinamaGradnja trajnijih nastambi: zemunice, kolibe, sojenice (kuće na vodi), nomadi žive u šatorimaRodovsko i plemensko društvo: prelazak na nov način života utvrđuje nova pravila za sklapanje brakova i uloge s obzirom na spol i dob, manje zajednice zasnovane na krvnom srodstvu (rodovi) udružuju se u veće teritorijalne zajednice (plemena) radi bolje organizacije proizvodnje, razmjene dobara i obranePrvi gradovi: sela na povoljnom prostoru doživljavaju demografsku eksploziju i prerastaju u veća naselja, koja se iz sigurnosnih razloga ograđuju zidinama, najstariji gradovi datiraju se oko 8000. pr. Kr. - Jerihon (Palestina), Çatal Hüyük (Turska)Neolitski izumi: tkanina, lončarsko kolo i keramika, kotačMegalitske kulture: Europa oko 5000-3000. pr. Kr, menhiri (uspravno kamenje), dolmeni (kameni stolovi), megalitski krugovi (Stonehenge)Vjera: duhove životinja zamjenjuje obožavanje prirodnih sila i nebeskih tijela, do brončanog doba prevladavala su ženska božanstva plodnosti, Zemlje i Mjeseca, kasnije će u vjerovanjima prevladati muška božanstva rata, oluje i Sunca

METALNO DOBA

1. Bakreno doba (eneolitik, 3500–3000. pr. Kr.): bakar se mogao naći u čistom obliku na nevelikoj dubini ispod zemlje, obrađuje se lijevanjem, u prvom se redu koristi za izradu nakita (kao i zlato), nedostatak bakra za izradu oruđa i oružja: premekan je, savitljiv i podložan korozijiEgipat i Mezopotamija: pojava prvih civilizacijaKulture europskog eneolitika: badenska, lasinjska, vučedolska2. Brončano doba (3000–1200. pr. Kr.): dodavanjem kositra bakru nastaje slitina bronca, bronca je tvrđa od bakra, ali krta i lako puca, pogodna je za izradu oružja i bojne opreme, brončanih sjekira, šiljaka za koplja i strijele, mačeva, oklopa, štitova, kaciga, pojavljuju se ratničke kulture koje podjarmljuju slabije od sebe, također i seobe naroda uzrokovane ratovima, u vjerovanjima će prevladati muška božanstva rata, oluje i Sunca

- Bliski Istok: velika carstva utemeljena vojnim osvajanjem (Akadsko, Babilonsko itd.)- brončano doba u Europi: rano (1700-1300. pr. Kr) – kulture tumula (grobni humci)- europsko kasno brončano doba (1300-800. pr. Kr) – kulture žarnih polja (urni)

2

3. Željezno doba: željezo je poznato otprije, ali ne i umijeće kovanja, potrebno je postići znatno više temperature negoli za taljenje bronce, željezo je čvršće i tvrđe, kovanje željeza prenijela su na Bliski Istok vjerojatno indoeuropska plemena sa sjevera, kovači su bili cijenjeni poput čarobnjaka

- Bliski Istok: nova carstva (Hetiti, Asirci, Kaldejci, Perzijanci)- rano europsko željezno doba (800–450. pr. Kr.) - Halštatska kultura (Hallstatt u Austriji)- kasno europsko željezno doba – kultura La Tene (Švicarska) – Kelti

Prvi narodi na prostoru Hrvatske: Histri (Istra), Liburni (Primorje i sjeverna Dalmacija), Japodi (Lika), Delmati (srednja Dalmacija), te će narode Rimljani nazivati zajedničkim nazivom Iliri prema srodnicima s južnog Jadrana, na sjeverozapadu Hrvatske žive Kelti i Panoni; gradine - utvrđena naselja

Pojava prvih civilizacija i država (Mezopotamija i Egipat, nešto kasnije Indija i Kina)- civilizacija (uljudba), složenija «kultura» s gradovima i pismom, određena prostorom i vremenom - povećavanje proizvodnje hrane (i usporedan demografski rast) vodi do potrebe za daljnjom podjelom

rada i pojačanim sustavom nadzora tj. državom- najčešće se tumači da su prve države nastale radi nadzora i održavanja irigacijskog sustava

poljoprivrede (kanala i nasipa)- država ima organiziranu religiju, utvrđene imovinske odnose i podjelu rada, pravni i porezni sustav te

naoružani sloj koji čuva poredak - staleži: podjela stanovništva prema zanimanju postaje podjela na povlaštene i obične ljude, na vrhu je

svećenički stalež, zatim slijede ratnici i činovnici, pa srednji sloj koji se bavi cijenjenim obrtima i trgovinom, zatim proizvođači hrane, ratari i stočari, naposljetku robovi, ljudi u vlasništvu države ili pojedinaca

- rodovsko društvo raspada se na manje jedinice, obitelji, a, s druge strane, plemena se povezuju u etnije ili narode, veće zajednice koje određuje jezik i kultura

- usporedo s time, potpuno prevladava patrijarhat, muževi postaju gospodari obitelji, a najvažniji društveni položaji pripadaju muškarcima

- dinastije: vladarske obitelji (opravdavaju se božanskim pravom), vladari preuzimaju vlast na temelju svećeničkog ili vojnog autoriteta

- pismo: pomagalo za pamćenje i komunikaciju, u obredima, trgovini i državnoj upravi, najstariji piktogrami (sličice) urezivali su se na kosti za proricanje

CIVILIZACIJA MEZOPOTAMIJE

Mezopotamija: međuriječje Eufrata i Tigrisa, plodno područje okruženo stepama i pustinjama, obrađivanje zemlje i trajno naseljavanje tu započinju već oko 8000. god. pr. Kr.

- irigacijski sustav: budući da su poplave rijeka nepredvidljive a klima izrazito suha seoske općine upućene su na suradnju oko izgradnje i održavanja kanala i nasipa

- domaći proizvodi jesu hrana, opeke za gradnju i keramika dok u svemu drugom vlada oskudica- zbog potrebe za metalima, drvom i kamenom to je područje vrlo rano razvilo trgovačke veze sa

susjedima- neolitska kultura Mezopotamije naziva se Ubaid (po nalazištu), oko 3500. pr. Kr. pojavljuje se kultura s

gradovima i pismom, a jedno od najstarijih žarišta bio je grad Uruk

SUMERANI – narod koji je stvorio prvu civilizaciju na jugu Mezopotamije, «Crnoglavi», ne zna se kada su i odakle došli u Sumer, a jezik im nije srodan nijednom poznatom jeziku«Povijest počinje u Sumeru» - Sumerani izumljuju sustav znakova za vođenje knjigovodstva na glinenim pločicamaKlinasto pismo: izvorno piktogrami, sličice koje označuju pojmove, postupno postaju apstraktnije i jednostavnije, kao crtice, a broj znakova se smanjuje, naposljetku će svaki skup crtica označavati jedan slog, preuzeli su ga svi kasniji doseljenici u Mezopotamiju Gradovi-države: Ur, Uruk, Kiš, Nipur, Lagaš, Eridu, Larsa itd. – svaki od njih je samostalna država, Sumer nije bio centralizirano carstvo, međutim, pojedini su gradovi povremeno nametali svoju prevlast ostalima (povlašteni položaj imali su Uruk, Nipur pa Ur)Društvo: hramska, teokratska država, vladar (lugal) je ujedno vrhovni svećenik i vlada kao božji namjesnik među ljudima, u najranije doba vladar je dijelio vlast s vijećem građana, a kasnije ju je potpuno prisvojio, tik ispod kralja jest upravitelj grada (ensi), pojedini ensiji su se katkada osamostaljivali i vladali samostalno, povlašteni sloj čine svećenstvo, činovnici i vojska, dok su obrtnici i seljaci samo korisnici zemlje, koja je vlasništvo bogova odnosno hramova, i za nju plaćaju porez, postoje i robovi – ratni zarobljenici u vlasništvu vladara i hramova, a posjeduju ih i bogatiji rodoviIstočno ropstvo: oblik robovlasništva u kojem robovska radna snaga ima manji udio u sveukupnoj proizvodnji (za razliku od antičkog, grčko-rimskog ropstva)Zigurat – terasasti hram sa zvjezdarnicom na vrhu, svaki kat posvećen je nekom božanstvu, a najviši obično bogu-zaštitniku grada (npr. zaštitnik Ura bio je Nanna-Sin, bog Mjeseca), najniža razina predstavlja skladište viškova hrane i dragocjenosti, druga važna građevina sumerskog grada je egal, kraljevska palača, sačuvano je malo građevina jer su ih gradili od glinenih opekaIzumi: pismo, kotač, astronomija, matematika, kalendarVjera: politeizam (mnogoboštvo), sumerski su bogovi očovječene prirodne sile i nebeska tijela, važan je kult plodnosti, svaki grad imao je svojeg boga zaštitnika, u čije je ime vladar vladao, sumersku mitologiju preuzeli su susjedni semitski narodi, epovi O postanku svijeta (Enuma Eliš) i Gilgameš (sačuvani u akadsko-babilonskoj i asirskoj verziji)(Anu - nebo, Ki - zemlja, Enlil - zrak, Namu/Ea - ocean, Enki – slatka voda, Utu/Šamaš- Sunce, Nanna-Sin – Mjesec, zaštitnik Ura, Ninurta – izumitelj ratarstva, Inanna/Ištar – ljubav i plodnost)

3

AKADSKA DRŽAVA (oko 2334 – 2218. pr Kr.)Semiti – nomadski stočari koji se doseljavaju u Mezopotamiju s Arapskog poluotoka u potrazi za pašnjacima, postoji semitska skupina jezika, a naziv «Semit» izveden je od imena Šem (sin Noe iz Biblije), postupno prelaze na sjedilački način života i od Sumerana preuzimaju kulturne tekovine, Sumerani ih doživljavaju kao divljake, ali ih sumerski kraljevi uzimaju u službu kao vojnike-plaćenike 2334. god, prema predaji, Semit zvani Sargon («zakoniti kralj»), preuzeo je vlast u gradu Kišu, gdje je bio na položaju vojskovođe, nakon toga pokorio je jednoga za drugim sve sumerske gradove i ujedinio ih u prvo poznato carstvo, vlast je dalje proširio do obala Sredozemnog mora i na Malu Aziju, osniva prijestolnicu Akad u srednjoj Mezoptamiji (zaštitnica mu je Ištar), u osvojenim gradovima ostavio je domaće vladare i nametnuo im plaćanje danka i svog nadzornika

- Akadska država preuzela je kulturu Sumera i sumerski kao jezik znanosti i vjere- država je vjerojatno bila prevelika da bi mogla opstati na dulji rok- izvori tvrde da je Sargonov unuk Naramsin, «kralj četiriju strana svijeta», razljutio bogove razaranjem

hrama u Nipuru i da je zato ratnički narod Guta 2218. pr. Kr. potpuno razorio grad Akad (koji još nije pronađen)

SUMERSKA OBNOVA (oko 2200 – 2000. pr Kr.)– nakon oslobađanja od akadske vlasti dolazi do ponovnog procvata sumerskih gradskih država, osobito

Lagaša i Ura– poslije 2000. god, Sumerani će polako nestati i stopiti se sa semitskim narodima

BABILONSKA DRŽAVA (Starobabilonsko Carstvo, oko 1894 – 1595. pr. Kr)Amorićani (Martu) - semitski narod koji se oko 1900. god. pr. Kr. naselio u srednjoj Mezopotamiji (regije Mezopotamije: Sumer – jug, Akad – srednji dio, Asirija – sjever)Sumuabum - legendarni utemeljitelj grada Babilona i prve babilonske dinastije (Babilim, «Vrata Bogova»), prema predaji to se dogodilo 1894.

- grad Babilon ima vrlo povoljan položaj, na mjestu gdje se rijeke Eufrat i Tigris približavaju i spojene su kanalima, postaje važno trgovačko čvorište i kulturno središte, pa brzo zasjenjuje sumerske gradove

- Babilonija se doživljava kao nasljednica Akada, a službeni jezik jest akadskiHamurabi (1792-1750) – proširio je vlast Babilona na cijelu Mezopotamiju i do Sredozemnog mora, opisuju ga kao pravednog vladara koji je poštivao običaje i interese pokorenih naroda Hamurabijev zakonik: pisani zakonik od 282 članka, objedinjuje sumersko, akadsko i babilonsko običajno pravo, regulira pitanja vlasništva, nasljeđivanja, trgovine, te propisuje kazne za krivična djela po načelu odmazde («oko za oko, zub za zub»), svjedoči o staleškoj nejednakosti, kameni stupovi sa zakonikom postavljani su diljem carstvaMarduk - bog zaštitnik Babilona, poistovjećuje se sa sumerskim Enlilom- starobabilonska država bila je stabilnija od akadske, a tijekom XVII. stoljeća oslabile su je indoeuropske provale1595. – Babilon je opljačkao hetitski kralj Muršili, a nakon toga su ga osvojili Kasiti koji su tu uspostavili svoju dinastiju

KASNA CARSTVA MEZOPOTAMIJE (1500-500. pr. Kr)

Indoeuropljani – naziv za skupinu naroda i jezika, pradomovina im je vjerojatno sjeverno od Kavkaskog gorja, oko 1600-1500. pr. Kr. pojavljuju se u Europi, na Bliskom Istoku i u Indiji, zahvaljujući poznavanju lakih bojnih kola s metalnim kotačima koje vuku konji i kvalitetnom oružju od bronce i željeza nameću se kao osvajači starosjediocima, u indoeuropsku skupinu spadaju Hetiti, Perzijanci, Indoarijci, Grci, Italici, Kelti, Germani, Slaveni…

DRŽAVA MITANI (oko 1600-1400) – uspostavio ju je narod Hurita (nije sigurno jesu li Huriti starosjedioci koje su pokorili Indoeuropljani ili dotično indoeuropsko pleme), vladajući sloj jesu plemići (maryannu) koji posjeduju bojna kola, prvi su doveli pitome konje u Međurječje, država Mitani zauzima sjeverni dio nekadašnjih carstava Sargona i Hamurabija, uništili su je Hetiti oko 1380. pr. Kr.

HETITI - indoeuropski narod, koji se doseljava u Malu Aziju već oko 2000-1900. pr. Kr, vjeruje se da su naziv Hati preuzeli od predindoeuropskih starosjedilaca, prvi su počeli kovati željezno oružje na Bliskom Istoku, a tajnu željeza dugo su uspijevali skrivati od susjeda, društvo im je izrazito ratničko, vlast ima vojna aristokracija koja djeluje preko vijeća zvanog Panku i u prvim stoljećima bira i nadzire kraljeve, kasnije su kraljevi prisvojili nasljednu vlast i izdigli se iznad vijeća, ispod aristokracije su obični ratnici, a tzv. «ljudi-oruđe» nisu smjeli nositi oružje, bavili su se svim proizvodnim poslovima i plaćali porezeKraljevi: Labarna – legendarni osnivač prve dinastije, Anita – ujedinitelj hetitskih gradova u jedinstvenu državu (oko 1800), Muršili – opljačkao Babilon 1595. god, Šupilulijuma I. (oko 1380-1340) – uništio državu Mitani i proširio vlast uz sredozemnu obalu sve do PalestineSlabljenje: u XIII. stoljeću Hetiti se iscrpljuju ratovima protiv Egipta, a oko 1200. pr. Kr. jedinstvena država propada uslijed provale «naroda s mora» (moguće, Grci ili neki drugi Indoeuroljani)Kultura: prijestolnica Hatuša s velikim kamenim zidinama i ostatcima palača i hramova pomalo podsjeća na Mikenu, hetitski panteon ima oko tisuću vlastitih bogova uz preuzete bogove Mezopotamije, vrhovni bog, gromovnik zvao se Tešub, uz vlastito slikovno pismo i jezik Hetiti se služe i klinastim pismom te akadskobabilonskim

ASIRIJA (oko 1800- 612. pr. Kr.) – sjeverna planinska regija Mezopotamije, važna zbog trgovačkih putova prema Sredozemlju i rudnicima u obližnjem gorju, nastanjuju je semitska plemena, grad Ašur osnovan je prije 1800. god. (naziv je dobio prema istoimenom bogu koji se kasnije poistovjećivao s Enlilom i Mardukom), u prvim

4

stoljećima postojanja taj grad je živio od trgovačkih veza i lukavog sklapanja savezništva s moćnijim susjedima (Babilon, Mitani, Hetiti) Ekspanzija: nakon propasti Mitana Ašur predstavlja regionalnu silu, a nakon uklanjanja hetitske prevlasti Asirci postaju osvajači s dobro uvježbanom vojskom opremljenom željeznim oružjem i bojnim kolima, tajna stabilnosti njihovog carstva bilo je postupno širenje, najprije putem gospodarskog utjecaja a zatim nametanjem vazalnog odnosa, svaki pokušaj pobune kažnjavao se ratom do istrjebljenja (za primjer ostalima)Vrhunac: u VIII. i VII. stoljeću Asirska država postaje prostorno najveće dotadašnje carstvo i obuhvaća gotovo cijeli Plodni polumjesec s Egiptom Kraljevi: Šamši-Adad I, utemeljitelj kraljevstva koji je vladao oko 1800. pr. Kr, Tiglat-Pilesar I, prvi asirski osvajač koji se oko 1100. god. nametnuo gotovo cijeloj Mezopotamiji i opsjedao Babilon, Tiglat-Pilesar III. (744-727) «kralj Babilona, Sumera i Akada», Asirija je potvrđena velesila, Sargon II. (Šarukin, 722-704), proširio državu uz obale Perzijskog zaljeva i Sredozemnog mora, istrijebio 10 od 12 izraelskih plemena, Asurbanipal II (668-626) vlada državom najvećeg opsega (priključen i Egipat), skupio najveću knjižnicu tadašnjeg doba u prijestolnici Ninivi («učeni kralj») Propast: Asurbanipalovi nasljednici ne mogu nadzirati najveću državu svih vremena, pojedini namjesnici se osamostaljuju, izbijaju pobune i građanski rat, naposljetku, 612. god. Kaldejci i Medijci razaraju Ninivu Kultura: asirska kultura nastavlja se na sumersko-akadsko-babilonsku, razvijaju književnost na asirskom jeziku (sjevernosemitski) i pojednostavljenu inačicu klinastog pisma, karakteristični reljefi s prikazima iz lova i ratnih pohoda, krilati bikovi, četiri prijestolnice: Ašur, Nimrud, Dur-Šarukin, Niniva, ogromne kraljevske palače s vrtovima nadmašile su raskoš svih ranijih razdoblja, Asurbanipalova knjižnica uništena je 612. ali je otkopano više tisuća glinenih pločica, cijelih ili ulomaka, među kojima ima i nekih iz starosumerskog doba

NOVOBABILONSKA DRŽAVA (612-539. pr. Kr.)U doba uspona Asirije u Mezopotamiju se doseljavaju i nova semitska plemena, tako u zapadnom dijelu i uz Sredozemlje prevladavaju Aramejci čiji će jezik (s glasovnim pismom) preuzeti ulogu akadskog, dok se u Babiloniju doseljavaju KaldejciNabopolasar (627-605), nakon smrti asirskog vazala u Babilonu, na prijestolje je stupio Nabopolasar, osnivač nove Kaldejske dinastije, koji je postao vođa velikog protuasirskog pokreta mezopotamskih naroda, Babilon je bio središte više pobuna tijekom proteklog stoljeća i Asirci su ga razarali u dva navrata, a kako Asirija propada on ponovo postaje političko središte 612. god. Nabopolasar u savezništvu s Medijcima razara Ninivu i uspostavlja novo veliko carstvo Međuriječja (teritorij Asirskog Carstva bez Egipta)Nabukodonosor II. (605-562), vrhunac Novobabilonske države, učvršćuje vlast u sredozemnim gradovima i državicama koje su se pokušale osamostaliti uz pomoć Egipćana, tako razara Jeruzalem 586. i odvodi Judejce u «babilonsko sužanjstvo», obnovljeni grad Babilon je u njegovo doba nadmašio nekadašnji sjaj i raskoš (trostruke zidine duge 8 km, sedmokatni zigurat, tri ogromne palače, Ištarina vrata, Viseći vrtovi koji su pogrešno nazivani Semiramidinima) Nabonid (556-539), ovaj je kralj navodno postao omražen zbog pretjerane raskoši i zanemarivanja vjerskih običaja, zato je perzijski vladar Kir ušao u Babilon kao osloboditelj, i mogao priključiti Babiloniju svojem carstvu gotovo bez borbe

EGIPATSKA CIVILIZACIJA

Nilska dolina: područje najgušće naseljenosti u sjevernoj Africi, nakon posljednjeg ledenog doba, veliki dio sjeverne Afrike pretvorio se u pustinju i polupustinju, izuzetak je bila Nilska dolina, u kojoj rano počinje neolitska revolucija, ratarstvo i sjedilački način života, svake godine, nakon pojave zvijezde Sirus (početak egipatske kalendarske godine), Nil se izlijeva iz korita i izbacuje plodni mulj, omogućujući tri žetve godišnje, Kemet – Crna Zemlja

Politička povijest i društvoNomi (nome) – poljoprivredne zajednice na čelu sa starješinom (nomarhom)Postanak 2 kraljevstva: Gornji Egipat (dolina na jugu) i Donji Egipat (delta na sjeveru) - oko 3100. prije Krista, Narmer (ili Menes), kralj Gornjeg Egipta pokorio je Donji EgipatTeokratska monarhija: kralj je neograničeni gospodar, božanstvo, smatra se sinom boga Sunca Raa, kasnije ga poistovjećuju i s bogovima Ozirisom i Horusom, faraon – grčki naziv, na egipatskom se faraona nazivalo per'aa (onaj koji stanuje u visokoj kući), obično se ženio sestrom kako bi se osigurala čistoća božanske loze, do smjene dinastije došlo bi u doba prirodne ili gospodarske katastrofe, kada bi se posumnjalo u božanskost faraona, zabilježeno je ukupno 30 dinastija (povjesničar Maneto, napisao povijest Egipta na grčkom u 3. st. pr. Kr), faraon je postavljao kancelara, prvog ministra, koji bi u njegovo ime vodio politikuDruštvo je bilo podijeljeno na staleže, povlašteni su bili svećenici, pisari i vojska, svi ostali, uglavnom su bili osobno slobodni seljaci i obrtnici, koji su plaćali porez u naturi/ proizvodima, postojali su i robovi, uglavnom ratni zarobljenici u vlasništvu države Stara država (oko 2690 –2180. pr. Kr, III-VI. dinastija): prijestolnica u Memfisu, centralizirana uprava, nomi – upravne jedinice, širenje na Nubiju (zemlja južno od Gornjeg Egipta, bogata drvom i metalima), faraonski zagrobni kult, piramide, Džoser, Keops, Kefren, Mikerin, uzdizanje svećeničkog staleža i slabljene središnje vlasti, pred kraj razdoblja nastupaju godine suša i gospodarske krize, nomarsi se osamostaljuju i država se urušava

Prvo međurazdoblje (2180 – 2040. pr. Kr, VII-X. dinastija): Egipat je razjedinjen na više manjih zaraćenih državica, upadi nomada, središta u Abidu i Tebi, razdoblje je zapamćeno po katastrofalnoj suši u kojoj je Nil gotovo nestao

Srednja država (2035-1730. pr. Kr, XI-XIII. dinastija): obnova političkog jedinstva Gornjeg i Donjeg Egipta, prijestolnica u Tebi, razvijena trgovina s ostalim dijelovima Sredozemlja, pohodi u Nubiju (na jug) i Palestinu

5

(istok), Sezostris III (19. st.) osvajač Nubije, kult Amona – boga Tebe (kasnije poistovjećen s Raaom, kao Amon-Raa), blagostanje su uništili strani osvajači

Drugo međurazdoblje (1730-1550, XIII-XVII): vladavina «pastirskih kraljeva», Hiksa, vjerojatno semitskih nomada koji su provalili Egipat, Hiksi su izravno vladali Donjim Egiptom iz grada Avarisa, dok im je Gornji Egipat morao plaćati danak, naposljetku su vladari Tebe protjerali Hikse i ponovo ujedinili Egipat

Nova država (1550-1070. pr. Kr; XVIII-XX): Amazis/ Amoze – pobjednik nad Hiksima i osnivač XVIII. dinastije, širenje Egipta sve do Eufrata, u doba Tutmozisa III. (15. st) Egipat je gospodar istočnog Sredozemlja, kulturni i gospodarski procvat, Amenofis IV. (14. st.) uvodi novu državnu religiju (štovanje isključivo jednog boga, Atona, prikazuje se kao sunčev disk, faraon se naziva Ehnaton, Atonov Sjaj), razvlastio stari svećenički sloj, koji mu se osvećuje nakon njegove smrti tako što brišu svaki spomen na njega, Amenofisovo doba naziva se još doba Amarna po njegovoj prijestolnici, Ramesidi - vladari XIX. i XX. dinastije (većina tih faraona zove se Ramzes), glavni oslonac vlasti Ramesida postaje vojska, Ramzes II. ratuje s Hetitima u Siriji (1282. bitka kod Kadeša), podigao hram u Abu Simbelu, stvorio se jak vojnički stalež o kojem naposljetku ovisi i faraonska vlast, Nova država raspala se iza 1080. pr. Kr. uslijed borbi između nekoliko središta moći

Kasno i saitsko razdoblje (1070-30): Egipat će biti, izravno ili neizravno, uključen u asirsku, perzijsku i makedonsku državu, samostalnost je obnovljena u doba XXVI. dinastije iz Saisa 664-525, posljednja dinastija bila je grčka – Ptolemejevići, naposljetku 31. pr. Kr. Egipat je priključen Rimskom Carstvu u kojem gubi stari identitet

KulturaHijeroglifi: zamršeno slikovno pismo nastalo najkasnije oko 3100. pr. Kr, kasnije su se razvili pojednostavljeni oblici – hijeratsko (svećeničko) pismo za vjerske i znanstvene tekstove te demotsko (narodno) pismo za pravne isprave, hijeroglife je odgonetnuo J. F. Champollion na temelju kamena iz Rosette na kojem je isti tekst zapisan na hijeratskom i demotskom pismu te grčkom jeziku, pisalo se perom na papirusuKnjiževnost: većina tekstova odnosi se na vjeru, zagrobni život i veličanje faraona, tu su natpisi u piramidama i hramovima, iz Prvog međurazdoblja sačuvana su misaona djela o uzaludnosti i teškoćama života, iz doba Srednje države sačuvano je putopisno djelo Pustolovine Sinuhea Egipćanina, u doba Nove države uz svakog važnijeg pokojnika stavljala se Knjiga mrtvihVjera: panteon s mnogo bogova, svaka noma imala je vlastite bogove-zaštitnike i vlastite inačice mitova, obično se prikazuju s ljudskim tijelima i životinjskim glavama, različite dinastije uzdizale su kao najvažnije vlastite bogove tako da se državni kult mijenjao, u egipatskoj vjeri središnje mjesto zauzima zagrobni život uz koji se povezuje i moralno učenje o nagradama i kaznama na drugom svijetu, najvažniji bogovi: Raa – bog Sunca i stvoritelj svemira (pojavljuje se kao Atum-Raa i Amon-Raa), Oziris – bog plodnosti i sudac u podzemnom svijetu, Izida – Ozirisova supruga, Horus – Ozirisov sin, poistovjećivao se s faraonom u nekim razdobljima, Set – zlo božanstvo pustinje, Toth – bog-pisar i zaštitnik znanosti, Anubis – gospodar svijeta mrtvih, Bastet – božica ljubavi, prikazivana kao mačkaBalzamiranje: postupak kojim se sprečavalo raspadanje tijela, vjerovali su da tijelo ne smije propasti kako bi pokojnik mogao uskrsnutiGraditeljstvo: mastaba – pravokutna grobnica, preteča piramida, velike piramide u Gizehu (Gizi) – najveći spomenik Stare Države, kasnije se prelazi na gradnju grobnica i hramova uklesanih u stijeni (Abu Simbel), veliki hramski kompleksi u Luksoru i Karnaku, Likovna umjetnost: freske, kipovi faraona i bogova, sfinga Znanost: znanost predstavlja tajno znanje svećeničkog staleža, razvijena astronomija, matematika i geometrija, solarni kalendar (ravna se po zvijezdi Siriusu), medicina i anatomija

ISTOČNO SREDOZEMLJE: FENIČANI I HEBREJI

Prostor između Male Azije i Egipta bio je napučen Semitima i tajanstvenim «pomorskim narodima» (Filistejci). Tu je postojalo više manjih država, koje su obično priznavale vrhovnu vlast susjednih velesila poput Babilonije, Egipta i Asirije i upijale njihove kulturne utjecaje. Područje je bogato drvom i upućeno na pomorstvo te predstavlja posrednika u trgovini između Egipta i Mezopotamije

Feničani: semitski stanovnici obale uz planinu Libanon (Gora Cedrova), naziv dolazi od grčke riječi foinikes = crveni, bili su poznati po crvenoj, tj. purpurnoj tkanini

- podneblje nije povoljno za ratarstvo, pa se okreću pomorstvu i trgovini, postaju posrednici između Mezopotamije, Egipta i Sredozemlja

- vlastiti proizvodi: libanonski cedar, purpurne tkanine, navodno su izumili i staklo- strani proizvodi: bakar (Hispanija), kositar (Britanija), jantar (Sjeverno more)- gradovi države: Tir, Sidon, Biblos, Ugarit (Berit), vlast imaju vijeća sastavljena od bogatih građana,

priznaju vrhovnu vlast Egipćana, Asiraca, Kaldejaca, Perzijanaca itd.- kolonije (naseobine) po čitavom Sredozemlju, najvažnija Kartaga u Tunisu (osn. 814.)- preuzimaju kulturna obilježja susjednih naroda, prvi oplovili Afriku- izum glasovnog pisma – alfabet - 22 znaka (bilo im je nužno jednostavno pismo za brzo bilježenje

trgovačkih transakcija)- kultovi bogova iziskuju i ljudske žrtve (Baal, Moloh, Aštarta, Melkart)

Hebreji (Izraelci, Židovi): pleme semitskih nomada, kretali su se od Ura do Kanaana, zatim do Egipta, natrag u Kanaan, pa opet u Egipat, praotac Abraham sklopio je savez s Bogom, starješine Izak, Jakov

6

(Izrael), Josip - moguće je da je bio kancelar nekog faraona iz dinastije Hiksa (pisani izvor – biblijska knjiga Postanak)- oko 12. st. prije Krista, prorok Mojsije izvodi ih iz Egipta u Kanaan, gdje se trajnije nastanjuju i osvajaju

zemlju od susjednih plemena - vjerski monoteizam (jednoboštvo), postupni razvoj od politeizma u henoteizam pa u monoteizam,

Božje ime pisalo se kao JHVH, a nije se smjelo izgovarati, značilo je «Ja sam onaj koji jesam», postoje strogi moralni zakoni i usmena predaja koja se pripisivala Mojsiju

- prema biblijskoj predaji bilo je 12 plemena koja su pripadala hebrejskoj vjeri- 11-10. st. ujedinjeno Kraljevstvo Izrael: kraljevi Šaul, David, Salomon, prijestolnica Jeruzalem, utvrda

s Jahvinim hramom- u doba kralja Salomona zapisana je hebrejska predaja – Petoknjižje (Tora), jezgra iz koje će nastati

zbirka svetih spisa poznata kao Biblija- raspad na sjeverno i južno kraljevstvo: Izrael (deset sjevernih plemena, prijestolnica Samarija, vraćaju

se na politeizam pod feničkim i sirijskim utjecajem) i Juda (dva južna plemena, prijestolnica Jeruzalem, zadržao se čišći oblik monoteizma, međutim, i tu postoje sirijsko-fenički kultovi)

- 722. pr. Kr. Asirci zauzimaju Samariju i raseljavaju Izraelce- 587. pr. Kr. Nabukodonozor razara Jeruzalem i odvodi Židove u Babilon (babilonsko ropstvo)- 538. pr. Kr. perzijski kralj Kir vraća Židove u domovinu – obnova Jeruzalema i Hrama- dijaspora – raseljenici- Kraljevstvo Juda (Judeja) postojat će kao samoupravno područje pod helenističkim vladarima i

Rimskim Carstvom, Rimljani će nakon nekoliko ustanaka raseliti Židove po čitavom Carstvu

PERZIJSKA DRŽAVA (CARSTVO AHEMENIDA)

Iransko visočje – u drugom tisućljeću prije Krista naseljavaju ga IndoeuropljaniMedija – sjever današnjeg Irana, podložnica Asirije, u doba slabljenja asirske države sklapa savez s Babiloncima i sudjeluje u razaranju Ninive, prijestolnica EgbatanaPerzija – pokrajina na Iranskom visočju, u nekoj je vrsti vazalnog odnosa spram Medijske države, sredinom VI. st. Pr. Kr. njome upravlja Kir, unuk medijskog vladara AstijagaKir (559-530), osnivač perzijske države i veliki osvajač, oko 550. god. Kir svrgava Astijaga i ujedinjuje Perziju i Mediju, 547. osvaja državu Lidiju u Maloj Aziji (prijestolnica Sard, kralj Krez – slovio je za najbogatijeg kralja tadašnjeg svijeta, prvi je kovao novac, Kir ga je lako porazio budući da ga je Krez podcijenio, legenda o delfskom proročanstvu), Kiru se pokoravaju i Grci na maloazijskoj obali (Jonija), 539. osvaja Babilon bez otpora zahvaljujući omraženosti kralja Nabonida, proglasio se Mardukovim slugom, nakon daljnjih osvajanja na zapadu (Sirija, Fenikija, Palestina) i istoku (Partija i Baktrija u današnjem Afganistanu i Pakistanu), stvoreno je dotada najveće carstvo koje se protezalo od Sredozemlja do rijeke Inda, svim narodima Kir se predstavlja kao čuvar vjere i poredka, vratio Hebreje u JeruzalemKambiz (530-522), Kirov sin, 525. osvaja EgipatDarije I. (521-485) - vrhunac moći perzijske države, nova prijestolnica Perzepol, vodi europske pohode protiv Skita, Tračana, Grka (uspio pokoriti samo Tračane)Kserks (485-465): doba grčko-perzijskih ratova u kojima Perzija gubi, početak slabljenja Perzije, uzrok: golemo prostranstvo i etnička i kulturna nejedinstvenost nadilaze mogućnosti tadašnje državne upraveIV. st. makedonski kralj Aleksandar osvaja čitavo Perzijsko KraljevstvoDržavni ustroj:- u teoriji, centralizirana i apsolutna monarhija na čelu s dinastijom Ahemenida, «kralj kraljeva» nije

smatran božanstvom, satrapije – upravne jedinice, u stvarnosti je svaki satrap gotovo samostalan vladar, glavni gradovi: Pasargada, Egbatana, Babilon, Suza, Perzepol, izgrađena kraljevska cesta koja je spajala Sard sa Suzom

- postoji i poštanska služba te «kraljeve oči i uši» - tajna policija- darik – zlatna novčana jedinica- pokoreni narodi mogli su živjeti po vlastitim običajima (vjerska tolerancija), a dužnost prema kralju bila

im je bila plaćati porez i davati vojne jedinice (svaki narod prema svojim mogućnostima)- «besmrtni» - kraljeva garda, elitna postrojba od 10,000 strijelaca

Religija – zoroastrizam: prorok Zaratustra (VI. st.), dualističko vjerovanje – Ahura Mazda (dobro božanstvo) i Ahriman (zlo božanstvo), simbol Ahura Mazde je vatra, najčišći element, prikazuju ga kao krilati disk, sveti spisi Zend avesta nema hramova, postoje otvorena svetišta sa svetom vatromUmjetnost – mezopotamijski uzori, kraljevske palače, apadana – prijestolna dvorana sa stupovima, reljefi, razvijeni obrti

INDIJSKA CIVILIZACIJA

Indijski potkontinent – zahvaljujući razmjernoj zatvorenosti (planinski lanci i ocean) i velikim riječnim nizinama (Ind i Ganges) tu se mogla rano i nesmetano razvijati civilizacijaDravidi – prastanovnici Indije, u brončano doba stvorili su gradske kulture u dolini Inda (današnji Pakistan)Arijci – indoeuropski pastirski nomadi koji su osvojili Indiju oko 1500. pr. KristaDravidska civilizacija (2500-1500. pr. Kr.) – sačuvani su ostatci gradova Harappa i Mohenjo Daro, standardizirani utezi ukazuju na postojanje središnje vlasti, razvijeni obrti, osim žitarica, uzgajao se i pamuk, piktogrami su sačuvani na pečatima, ali nisu odgonetnuti, arijska provala dokrajčila je već oslabljenju dravidsku civilizaciju (moguće je da je glavni uzrok njezine propasti iscrpljivanje tla i podbacivanje u proizvodnji hrane)Vedsko doba (1500-500. pr. Kr.) – doba oblikovanja nove indijske civilizacije, glavni izvor su Vede, sveti tekstovi Arijaca (zapisani su tek u II. st. pr. Kr, usmena predaja uspjela je sačuvati i Vede nastale još prije dolaska Indiju), postoji više manjih kraljevstava (radža = kralj) koja preuzimaju tekovine dravidske civilizacije, sanskrt - jezik vjere i kulture

7

- Arijci su nadmoćni Dravidima zahvaljujući bojnim kolima i mačevima, kako bi malobrojniji Arijci zadržali vlast nakon prelaska na sjedilački način života stvoren je kastinski društveni sustav u kojem je onemogućeno napredovanje nižih društvenih slojeva

- kaste – zatvoreni društveni slojevi zasnovani na rasi, zanimanju, kulturi i vjeri, četiri osnovne kaste nazivale su se varnama (varna = boja), vjerojatno zato što su se razlikovale bojom kože, iako je miješanje kasti u teoriji zabranjeno, vjerojatno jest dolazilo do miješanja Dravida i Arijaca, iz 4 osnovne razvio se sustav sa tisućama kasti koji je u Indiji opstao do danas

- brahmani – svećenici, učitelji i tumači zakona, navodno nastali iz glave boga Brahme- kšatrije – ratničko plemstvo, nastali iz Brahmina srca- vajšije – slobodni seljaci, obrtnici i trgovci, nastali iz Brahmina trbuha- šudre – robovi, tamnoputi potomci Dravida, nastali iz Brahminih stopala- parije – «nedodirljivi», ljudi izvan kasti koji se obično bave nečasnim poslovima- prvobitni indoeuropski politeizam (božanstva prirodnih sila, Agni, Indra, Varuna) razvio se u

hinduističku vjeru (ujedinjeni elementi arijskih i dravidskih vjerovanja s razrađenom filozofijom i moralnim učenjem)

- hinduizam: Brahma, bog stvoritelj, utjelovljuje se kao Šiva, razaratelj starog i stvaratelj novog te Višnu, održavatelj, ali i čitav niz nižih božanstava te svih živih i neživih bića (bog Brahma prisutan je u svemu i sve jest dio Brahme)

- učenje o dharmi, karmi i reinkarnaciji: svaki čovjek ima svoju dharmu, dužnost kao pojedinac i pripadnik kaste, a o tome kako ispunjava tu dužnost ovisi njegova karma (plodovi djela koji određuju sudbinu), tj. u kakvom će se obliku ponovo roditi nakon smrti, kastinski sustav opravdavao se tim učenjem

Epsko razdoblje (500. pr. Kr-500. n. e.)- hinduistički epovi: Mahabharata (Bhagavadgita je dio tog epa), Ramayana- budizam: nova vjera i filozofija nastala u VI. st. pr. Kr. kao reakcija na hinduistički formalizam, kraljević

Siddharta Gautama odrekao se prijestolja i posvetio se asketskom životu, no ni tu nije našao utjehu, naposljetku je ipak doživio prosvjetljenje i postao Buddha (Probuđeni), propovijeda put oslobađanja od boli, želja i lanca preporađanja, nirvana = stanje čiste svijesti i oslobođenja od svijeta, broj sljedbenika se širi jer privlači ljude iz svih kasti, tolerancija i nenasilje

- dinastija Maurya (III. i II. st. prije Krista) – Indijski potkontinent ujedinjen je u jedno carstvo, na vrhuncu je za vladavine Ašoke, preobraćenika na budizam koji daruje budističke samostane i pomaže misionarima (budizam se širi na Daleki Istok), prijestolnica Pataliputra (dolina Gangesa)

- nakon Ašoke, Indija se cijepa na više država, 183. pr. Kr. Pataliputru osvaja Demetrije, grčki kralj Baktrije, u Indiju prodiru helenistički utjecaji

- dinastija Gupta (IV-VI. st. naše ere) – obnovljeno jedinstveno carstvo, klasično doba hinduističke civilizacije, povratak hinduizmu i tradiciji te suzbijanje budističkih i stranih utjecaja, klasični indijski hramovi – hram nije obična zgrada nego slika svijeta i bogova, kompleks reljefa i kipova, razvijena matematika, astronomija i medicina, državu Gupta uništili su Huni, nomadi iz srednje Azije

KINESKA CIVILIZACIJA

Tri velike doline: rijeke Huang (Žuta rijeka), Yangtze (Modra rijeka) i Si (Biserna rijeka), dolina Žute rijeke povoljna je za uzgoj žitarica, a doline dviju rijeka na jugu za uzgoj riže- Kina se razvija gotovo izolirano od ostalih kultura, izuzetci su provale nomada sa sjevera, prodor

budizma iz Indije i Put svileNeolitik: pojava ratarskih zajednica, najprije uz Žutu, a zatim i Modru rijekuBrončano doba (2. tisućljeće prije Krista): pojava civilizacijeDržava/dinastija Shang (oko 1500–1000. pr. Kr) - najjače i najrazvijenije od kineskih kraljevstava brončanoga doba, kralj vlada kao «namjesnik neba» (ipak nije božanstvo kao u Egiptu), sačuvane su proročke kosti s piktogramima te oružje i kultni predmeti od bronce, kult predaka- suvremeni kineski piktogrami evoluirali su iz piktograma nastalih u to dobaDržava/dinastija Chou (1027-221. god. pr. Kr) - ti kraljevi bili su najprije vazali Shanga, ali su u ovom razdoblju uspjeli nametnuti svoju prevlast ostalim kineskim državama, pojava feudalnog društva, procvat kulture, usavršavanje ratne tehnike i kovanje željeza, kinesko feudalno društvo: kralj dijeli zemlju na upravu plemićkim obiteljima, koje su zauzvrat dužne prikupljati poreze i vojsku, običan puk dužan je proizvoditi viškove za feudalne gospodare i sudjelovati u javnim radovima (irigacijski sustav i utvrde)Veliki učitelji iz 6. stoljeća pr. Kr: Konfucije i Lao-ce – usredotočuju se na praktičnu filozofiju, kakvo treba biti čovjekovo ponašanje da bi imao sretan ovozemaljski život, Konfucije stavlja naglasak na ispunjavanje dužnosti i osobnu odgovornost, a Lao-ce na spoznaju prirodnog poretka i života u skladu s njim (taoizam, tao = put)Država/dinastija Chin (221-206. pr. Kr) – jedini vladar te dinastije po imenu Cheng uspio je povezati sve feudalne države u jedinstveno centralizirano carstvo, vlada samovoljno i okrutno, progoni konfucijance, gradi obrambeni sustav na sjeveru zemlje protiv hunskih provalaDinastija Han (206. pr. Kr.-220. n. e) – Kinesko Carstvo razvija se u činovničku državu uređenu prema Konfucijevom učenju (ta dinastija smatra se prvom pravom dinastijom, pa Kinezi svoju zemlju i naciju i danas nazivaju Han), za Wu-tija (Sin Neba) u 2. st. pr. Kr. Carstvo se širi vojnim osvajanjima, Kina počinje trgovati sa Zapadom (Putom svile Kinezi izvoze svilu i začine, a uvoze metale), početkom naše ere u Kinu preko Tibeta stiže budizam, razvoj znanosti (osobito astronomije, tj. astrologije), otkriće papira - budizam, konfucijanizam, taoizam i kultovi predaka u Kini nisu suparnička vjerovanja nego se međusobno nadopunjuju

PODJELA STAROGRČKE POVIJESTI

8

1. Kretsko-mikenska kultura brončanog doba ili Herojsko doba (oko 2700–1200. pr. Kr.) – kulturno središte je otok Kreta, grčko pleme Ahejaca doseljava se na Peloponez i prihvaća kulturne tekovine predindoeuropskog stanovništva, povijest se može tumačiti na temelju arheoloških ostataka i mitova o bogovima i herojima

2. Homersko doba (oko 1200-800. pr. Kr.) – doseljavanje Dorana, nestanak kretsko-mikenske kulture, pojava željeza, nema pisanih izvora, društveni razvoj može se tumačiti jedino na temelju Homerovih epova, koji su vjerojatno nastali u tom razdoblju, a zapisani su kasnije

3. Arhajsko doba (oko 800-500. pr. Kr.) – pojava alfabeta, razvoj društva i materijalne kulture, Grci se šire Sredozemljem

4. Klasično doba (oko 500-300. pr. Kr.) – vrhunac grčke civilizacije5. Helenističko doba (336-30. pr. Kr, tj. od početka vladavine Aleksandra Velikoga do rimskog osvajanja

Egipta) – doba Aleksandrovog carstva i njegovih država-nasljednica, prožimanje grčke kulture s kulturama Bliskog Istoka

EGEJSKI SVIJET U BRONČANO DOBA

Od oko 2700. pr. Kr. na egejskom području predindoeuropski stanovnici stvaraju razvijenu civilizaciju čija su središta bili Kikladski otoci i Kreta.Pelazgi – prastanovnici Grčke i egejskih otoka, Eteokrećani – predgrčki stanovnici KreteKreta – zbog povoljne klime otok je bio pogodan za poljoprivredu, a zbog zemljopisnog položaja stanovništvo je bilo usmjereno i prema pomorstvu i trgoviniMinos – mitski kretski kralj, prema grčkoj predaji Zeusov sin, Minos je vjerojatno bilo dinastičko ime svih kretskih vladara, a pretpostavlja se da je prvi, mitski Minos, gospodar Knosa koji je ujedinio kretske gradove u jedinstvenu državu najkasnije oko 1500. pr. Kr.MINOJSKA KULTURA (od oko 2700. pr. Kr. do oko 1470. pr. Kr)

- Arthur Evans – engleski arheolog- kretska država bila je talasokracija – gospodarica Egejskoga mora i okolnog kopna- trgovačko i kulturno posredništvo između Europe i Azije- gradovi s raskošnim palačama (, Knos, Fest Malija, Hagija Trijada)- palača u Knosu – Minotaurov labirint- labris – dvostrana sjekira, simbol kraljevske vlasti- kralj je vjerojatno bio prvak trgovačke aristokracije- kretska umjetnost: freske, oslikane vaze- bik je imao važan položaj u vjerskom kultu, postojala je obredna igra preskakanja bika- grčki mit o Minotauru: Minotaur je bio čudovišno biće, čovjek s glavom bika, kojega je Minos dao

zatvoriti u labirint, a hranio ga je mladićima i djevojkama koje su slali ahejski gradovi kao danak – vjerojatno je da su ahejski gradovi morali slati robove kao danak na Kretu, a ti robovi koristili su se u obredu preskakanja bika pri čemu su mnogi i pogibali

- božica plodnosti Dikta, prikazana je kao žena sa zmijama - linearno pismo A – glasovno pismo, nije odgonetnuto kao ni jezik Eteokrećana- oko 1470. god. erupcija vulkanskog otoka Tere (Santorini) – plimni val uništio je kretsku mornaricu i

luke, civilizacija se više nije oporavila, pa su otok osvojili i naselili Grci-Ahejci

TROJA (ILION, ILIJ) – grad u Maloj Aziji na tjesnacu Helespont (Dardaneli) i važno trgovačko središte na pomorskom putu između Crnoga i Egejskoga mora u II. tisućljeću

- iskopavanja je započeo arheolog-amater Heinrich Schliemann u XIX. stoljeću- pronađeno je devet slojeva, grad je više puta razaran i obnavljan- oko 1200. pr. Kr. Troju su nakon desetogodišnje opsade opljačkali Ahejci – taj je događaj ušao u

mitologiju i kasnije je opjevan u Homerovoj Ilijadi- Troja kralja Prijama koju opisuje Homer vjerojatno se nalazi u sloju 7a

MIKENSKA KULTURA (oko 1800-1100. pr. Kr)- nosilac te kulture bilo je grčko pleme Ahejaca, najvažnije središte bio je grad Mikena, a većina kulturnih

dostignuća preuzeta je od minojske kulture- oko 1800. dolaze grčka plemena Ahejaca, Jonjana i Eoljana, ratnici s brončanim oružjem, pokoravaju

Pelazge i preuzimaju njihova znanja o obradi zemlje (sredozemne kulture: maslina, vinova loza, smokva, ali i uzgoj žitarica), obrtima i pomorstvu

- Ahejci stvaraju više država čija središta su bili utvrđeni gradovi: Mikena, Tirint, Sparta, Atena, Teba- kiklopske zidine – debele zidine grada Mikene za koje se kasnije vjerovalo da su ih izgradili Kiklopi- Heinrich Schliemann otkrio je u ruševinama Mikene tzv. Atrejevu riznicu sa zlatnim maskama, peharima

i nakitom (svjedoči o razvijenim obrtima)- linearno pismo B – preuzeli su ga od Krećana, pisali su i na papirusu i na glinenim pločicama, pismo je

odgonetnuto, kao i jezik, jedan stari grčki dijalekt- u XV. st. Ahejci osvajaju Kretu, a u XIII. st. Troju- početkom XII. st. mikenska kultura uništena je u najezdi osvajača sa sjevera, vjerojatno uslijed

ekspanzije kulture žarnih polja (što se vremenski poklapa s najezdama «pomorskih naroda» na Bliskom Istoku)

- nakon propasti mikenske kulture, u Grčku se doseljavaju Dorani, sjeverno grčko pleme, slijedi «mračno doba» (homersko doba), a zatim obnova civilizacije

HOMERSKO DOBA (oko 1100-800)- naziva se i mračnim dobom jer postoji vrlo malo povijesnih izvora, o društvu toga doba može se nešto

saznati iz Ilijade i Odiseje, epova koji su zapisani u VIII. st. i pripisuju se Homeru- nestale su kulturne tekovine mikenske civilizacije, grčka plemena se premještaju

9

- najveći dio Peloponeza i Kretu zauzeli su Dorani, kulturno najzaostalije pleme, ostatci Ahejaca povlače se u unutrašnjost Peloponeza, koja se zove Aheja, Jonjani naseljavaju poluotok Atiku (moguće i prije toga doba) te obale Male Azije (Jonija), Eoljani sjevernu i srednju Grčku te Eoliju u Maloj Aziji, svako od ovih plemena govori vlastitim narječjem

- stvaraju se polisi (gradovi-države) u kojima je društveni poredak ratničke demokracije s kraljem kao «prvim među jednakima"

- Dorani su donijeli obradu željeza

GRČKO DRUŠTVO I KOLONIZACIJA (ARHAJSKO DOBA)

ARHAJSKO DOBA (oko 800. do 480. pr. Kr) – rano doba grčke civilizacije, Grci razvijaju obrte i trgovinu, pojava pismenosti, kolonizacija SredozemljaDRUŠTVO: patrijarhalno, plemenske zajednice, nastaju imovinske razlike i staleži

- rod (genos), bratstvo (fratria), pleme (fila)- kralj ili bazilej (basileus) – poglavar plemenske zajednice, s razvojem države vlast bazileja ograničava

aristokracija, u nekim polisima kraljevi će dobiti samo simboličku ulogu, a negdje će ta funkcija čak i nestati

- demos – puk; aristokracija («najbolji») ili eupatridi («koljenovići»)POLIS – grčka država-grad, teritorij polisa definirao je reljef (planinski lanci i razvedena obala), polis se sastojao od akropole (utvrda s hramovima), agore (gradski trg) i okolnih selaOblici državne vlasti: monarhija («vladavina jednog»), aristokracija («vladavina najboljih»), demokracija («vladavina puka»), tiranida («nezakonita vladavina», nije isto što i despocija – samovoljna vladavina, kako su Grci nazivali monarhije na istoku)DRUŠTVENI I GOSPODARSKI RAZVOJRudno bogatstvo: srebro, bakar, željezo, kvalitetan kamen, glinaObrtnički proizvodi: keramika, oružje, nakit, vunene tkaninePoljoprivreda: masline, vinova loza, smokve, stočarstvo

- žitarica često manjka, pa ih Grci uvoze iz Egipta i drugih zemaljaPomorstvo – zbog pomorske i trgovačke orijentacije Grci razvijaju brodogradnju i postaju suparnici FeničanimaIzvor: Hesiod – Poslovi i dani (VIII. st)Dužničko ropstvo – sitni zemljoposjednici prisiljeni su na zaduživanje, kada ne mogu otplaćivati dug gube zemlju ili postaju robovi dok ne otplate dug, hipoteka (dužnički kamen)Hopliti – teško naoružani, oklopljeni pješaci, čine ih pripadnici srednjeg sloja koji si mogu nabaviti opremu, od VIII. st. uvodi se bojni red, falanga, novi način ratovanja i vojna obuka(u homersko doba vojska se sastojala od aristokrata s bojnim kolima i rulje naoružane praćkama i bodežima)KOLONIZACIJA – od VIII. st. Grci se počinju naseljavati diljem sredozemne obaleUzrok: prenapučenost polisa (ali i društvene napetosti i dužničko ropstvo)Matica – polis osnivač kolonije, kolonija – naseobina, novi neovisni polisPravci kolonizacije:

- južna Italija (Kima, Neapol, Kroton, Sibaris)- Sicilija (Sirakuza, Selinunt, Akragant) – Rimljani su je zvali «Velika Grčka»- Južna Francuska (Masalija)- Libija (Kirena), Egipat (Naukratis)- Mala Azija, Trakija, Bospor (Bizantion), Crno more (Trapezunt), Krim- Jadransko more (Adria, u IV. st. pr. Kr. Grci sa Sicilije koloniziraju južni dio naše obale – Issa (Vis),

Pharos (Hvar), Korkyra Melaina (Korčula), Tragurij (Trogir), Epetij

SPARTA

Sparta ili Lakedemon – najznačajniji dorski polis na Peloponezu, još od postanka spartansko društvo je izrazito ratničko društvo, odgoj djece je kolektivistički, a imovinske razlike među članovima spartanske zajednice nisu velikeVIII. st. Sparta se također suočila s problemom prenapučenosti i riješila ga je ratnim osvajanjem Mesenije (735-715. prvi mesenijski rat, u 7. i 5. st. vodit će se još dva mesenijska rata koji su uzrokovani pobunama Mesenjana)

- aristokratska država- Likurg – kralj i zakonodavac, početkom 8. stoljeća donio je zakone koji su utemeljili spartanski društveni

sustav, najvažniji su bili propisi vojne obuke- spartanski odgoj: od sedme godine dječake odgaja država, čeličenjem bi se odgajali okrutni, skromni i

neustrašivi ratnici- Sparta je u neprestanoj opasnosti od pobune helota, pa joj je bila nužna stalna vojna pripravnost- heloti – robovi koji obrađuju posjede spartijata, nekoliko puta brojniji od slobodnih građana, drže ih u

pokornosti neprestanim terorom, heloti su potomci pokorenog ahejskog stanovništva, a kasnije su i gotovo svi preživjeli Mesenjani pretvoreni u helote

- kriptije – povremeni pokolji potencijalnih buntovnika među helotima- perijeci – slobodni seljaci i obrtnici, uglavnom potomci Ahejaca, nemaju politička prava i ne smiju živjeti

u samom gradu- spartijati – jednaki, punopravni građani i vojnici, spartijatom je postajao Doranin sa navršenih 30

godina, nakon vojne službe i promaknuća u vojni čin- 675. agrarna reforma, preraspodjela zemljišta – broj lakedemonskih građana utvrđen je na 9000, a

svaki je dobio jednaku česticu zemlje - apela (narodna skupština) – čine je svi spartijati, ne donosi odluke nego ih samo potvrđuje- geruzija (vijeće staraca) – čini je 28 uglednih staraca i 2 kralja

10

- kraljevi – zapovjednici vojske, u doba mira predsjedaju sjednicama geruzije i brinu se za vjerske obrede- efori – vijeće petorice izbornih činovnika, najviša izvršna vlast

ATENA

Atena – stari jonski polis na poluotoku Atici, zaštitnica grada je božica Atena, zbog manjka plodne zemlje Atenjani su bili dosta usmjereni na obrte i trgovinu

- do VII. st, kada je bazilej razvlašten, Atena je bila aristokratska monarhija (bazilej će postati tek izborni činovnik zadužen za bogoslužje, jedan od 9 arhonata

- eupatridi – atenska aristokracija- arhonti – tri, kasnije devet izbornih činovnika koji imaju izvršnu vlast za jednogodišnjeg mandata- areopag – aristokratsko vijeće i vrhovni sud- bule - aristokratsko vijeće sa zakonodavnom vlašću - eklezija (narodna skupština) – čine je svi punopravni muškarci, potvrđuje zakone, ali se bule i areopag

ne moraju složiti s njezinim odlukama, članovi eklezije mogu birati činovnike, ali birani su mogli biti samo eupatridi

- demos je nezadovoljan aristokratskom upravom, najveći društveni problem je dužničko ropstvo, koje je u porastu zbog povećanja stanovništva i socijalnih razlika

- 630. Kilonov pokušaj uvođenja tiranide- 621. Drakonovi zakoni: popisano je običajno pravo i stroge kaznene mjere- 594. Solonove reforme: ukinuto je dužničko ropstvo, građani su podijeljeni u četiri imovna razreda,

propisana su njihova prava i obveze, uvedena je timokracija (time- procjena imetka), vlast ne pripada samo eupatridima nego i pučanima koji su se obogatili, Solonovi zakoni postat će atenski ustav

- 546-527. vlast osvaja tiranin Pizistrat koji se oslanja na demos, formalno zadržava postojeće organe vlasti, puni državnu riznicu srebrom iz novootkrivenih rudnika, kuje atenski novac i uvodi javne radove, gradi nove hramove na Akropoli

- nasljeđuju ga sinovi Hipija i Hiparh (Pizistratidi), zatim slijedi urota i obnova aristokratske države- 510. Klistenove reforme: umjesto imovinske teritorijalna podjela stanovništva (10 dema),

ravnopravnost svih građana, eklezija dobiva pravu zakonodavnu vlast – pravni temelj demokracije- ostrakizam – mjera protiv tiranije, tajno glasovanje o mogućem tiraninu, onaj čije bi ime najviše puta

bilo zapisano na ostrakonu (keramičkoj pločici) bio bi prognan na deset godina

HELENSKA VJERA I KULTURA DO KLASIČNOG DOBA

MITOLOGIJA – politeizam, helenski bogovi zamišljani su u ljudskom obliku i s ljudskim osobinama, posredstvom Homerovih epova, kasnije književnosti i umjetničkih prikaza sačuvan je velik broj mitova o bogovima i herojimaTitani – stari naraštaj bogova koje je Zeus svrgnuo s vlasti, Uran i Gea (Nebo i Zemlja), Kron (Vrijeme) i Rea, to su, vjerojatno, predindoeuropska božanstvaOlimpski bogovi – 12 glavnih božanstava koji vijećaju na vrhu planine Olimp; Zeus (gospodar neba), Posejdon (gospodar mora), Had (gospodar podzemlja), Hera (zaštitnica braka i majčinstva), Demetra (zaštitnica poljodjelstva), Atena (božica mudrosti, rata i mira), Afrodita (božica ljubavi), Artemida (zaštitnica lovaca), Apolon (bog Sunca, ljepote i umjetnosti), Hefest (bog vatre i zaštitnik kovača), Ares (bog rata), Dioniz (bog vina i veselja)- uz njih postoji i čitav niz nižih bogova i duhova prirode, npr. nimfe, Muze – 9 zaštitnica umjetnosti, te

čudovišta s pomiješanim osobinama ljudi i (ili) različitih životinja (satiri, kentauri, gorgone, zmajevi, kiklopi, giganti itd.)

Heroji (ili polubogovi) – potomci bogova i smrtnika, koji su smrtni, ali obdareni izuzetnim sposobnostima, vjerojatno, stvarne povijesne osobe iz homerskog i ahejskog doba, Heraklo, Perzej, Tezej, Jazon, Ahil itd.SVETIŠTA I SVETE IGREDelfi – Apolonovo proročište, Dodona – Zeusovo proročišteOlimpija (nije isto što i Olimp!) – glavno svetište posvećeno Zeusu, središte hodočašća i Olimpijskih igara (olimpijska era – priznaju je svi Grci, uz lokalne kalendare pojedinih polisa, olimpijada – razdoblje od četiri godine između igara, npr. naša 772. pr. Kr. bila bi prva godina druge olimpijade)GRADITELJSTVO I UMJETNOST- hramovi, kazališta, stadioni - u arhajsko doba počinju se graditi zgrade od kamena i razvija se tzv. dorski stil- oslikavanje vaza: geometrijsko razdoblje, razdoblje crnih figura, raz. crvenih figura- arhajsko kiparstvo: kuros (mladić) i kora (djevojka)- epika i lirika, rapsodi (recitatori) i aedi (pjesnici)- drama se razvila iz Dionizova bogoslužja, tragedija i komedijaFILOZOFIJA I ZNANOSTFilozofi – ljubitelji mudrosti, pokušavaju objasniti svijet, ne bave se samo čisto filozofskim razmišljanjima već i znanstvenim promatranjimaMiletska škola (Tales) – tragaju za prapočelom, Pitagora - matematičar i mistik,Heraklit (Panta rei), Parmenid (elejska škola), Empedoklo (učenje o 4 elementa), Demokrit (učenje o atomima)

GRČKO-PERZIJSKI RATOVI

11

- sukob Perzije i grčkih polisa trajao je, s prekidima, pola stoljeća (499-449)- najvažniji izvor je Herodot

Uzroci: težnja Perzije da zavlada Sredozemljem, težnja Grka da sačuvaju samostalnost - to je bio i sraz kultura jer Heleni u Maloj Aziji nisu mogli pristati na despotski način vladanja i raskoš

perzijskih vlastodržaca, gospodarski uzrok – perzijski kraljevi omogućili su feničkim trgovcima da trguju sa Skitima na Crnom Moru i tako potkopali monopol Mileta u toj trgovini

499-494. pr. Kr. ustanak maloazijskih i ciparskih Grka predvođen gradom Miletom, pomoć im šalju Atena i Eubeja, ustanici u početku imaju uspjeha, razorili su Sard (sjedište satrapa), tijekom pet godina ustanici su svladani, Milet je sravnjen sa zemljom492. prvi pohod kralja Darija – velika perzijska flota stradala je u oluji490. drugi pohod kralja Darija – Darije je odlučio kazniti Atenjane, perzijska vojska iskrcala se u AticiBitka kod Maratona – malobrojnija atenska vojska na čelu s Miltijadom iznenadila je Perzijance, zadala im poraz i tako ih demoralizirala da su se morali povući, hoplit Filipid trčao je od Maratona do Atene (42 km) s vijestima i umro od iscrpljenosti (maratonska utrka njemu u čast)- Sparta, kao vodeća vojna sila, okuplja polise u protuperzijski savez (budući Peloponeski savez)- Atenjani ulažu srebro iz novootkrivenih rudnika u izgradnju jake ratne mornarice (projekt je smislio

strateg Temistoklo)480-479. pr. Kr. Kserksov pohod – kralj Kserkso odlučuje napasti Heladu s dvije strane, veliku ratnu mornaricu šalje izravno prema Ateni, dok je velika kopnena vojska krenula preko Bospora i trebala pokoriti jedan po jedan polis od sjevera prema juguBitka kod Termopila – spartanski kralj Leonida dočekuje Perzijance u Termopilskom klancu u Tesaliji, 300 boraca brani klanac do smrti i uspijeva zadržati Perzijance dok se Atenjani ne evakuiraju iz grada na otok SalaminuBitka kod Salamine – Temistoklo prijevarom navodi Kserksa da napadne atensku mornaricu kod Salamine, atenski brodovi su manji i brži, pa mogu lakše manevrirati u tjesnacu između kopna i Salamine, katastrofalan poraz perzijske mornariceBitka kod Plateje (479) – odlučujući poraz perzijske kopnene vojske od strane Spartanaca- do 449. (Kalijin mir) svi maloazijski polisi i Cipar oslobodili su se perzijske vlastiPosljedice grčko-perzijskih ratova:- prestaje razdoblje ekspanzije Perzijske države i ona dolazi u krizu- Sparta i Atena ojačale su gospodarski i vojno i potvrdile su se kao dva najutjecajnija polisa- započinje razdoblje suparništva između Sparte i Atene za prevlast nad ostalim polisima Peloponeski savez – predvodi ga Sparta kao najjača kopnena sila, u njemu će ostati uglavnom dorski polisi koji nisu imali interesa za nastavak rata s Perzijom preko moraDelski savez (Atenski pomorski savez) – Atena i njezini jonski saveznici istupaju iz Peloponeskog saveza i stvaraju novi pomorski savez sa sjedištem na otoku Delu 478. god, Atenjani su opremali i zapovijedali mornaricom, dok su ostali polisi, uglavnom, izdvajali novac u tu svrhu, taj savez prerast će u atensku pomorsku državu

ZLATNO DOBA ATENE

Druga polovica V. st. pr. Kr – zlatno doba Atene, Atena postaje glavno političko i kulturno središte helenskoga svijeta, na vrhuncu je vojne i gospodarske moćiRAZVOJ DEMOKRACIJEEfijalt – vođa demokratske stranke, 464. oduzeo Areopagu gotovo sve ovlasti i prenio ih na Ekleziju (zakonodavna vlast) i Bule (izvršna vlast), ubijen u zavjeri eupatridaDemokratski poredak: 500 članova Bulea bira se ždrijebom na rok od jedne godine, kao i 600 sudaca Helijeje, Areopag je sveden na vijeće 9 arhonata koji se brinu isključivo za vjerske poslove, 10 stratega, vojnih zapovjednika, bira se prema sposobnostima kao i različiti državni službenici (poreznici, nadzornici, pisari itd.) Periklo – novi vođa demokratske stranke, biran za stratega (vojnog zapovjednika) uzastopce petnaest godina (444 - 429), u vanjskoj politici provodi ekspanziju Atene, u unutarnjoj dovodi demokratsko uređenje do krajnosti, uveo plaću za sve državne službe čime je motivirao i najsiromašnije da sudjeluju u zasjedanjima Eklezije i kandidiraju se za druge dužnosti, obnovio Akropolu i izgradio luku Pirej i Dugi zid (između Atene i Pireja), okružio se umjetnicima i filozofima, umro od epidemije u doba spartanske opsade Atene (Peloponeski rat)

KULTURA PERIKLOVA DOBA- klasično doba helenske umjetnosti- Akropola – nijedna akropola nije se mogla mjeriti s Atenskom, na projektu su sudjelovali najveći

tadašnji arhitekti i kipari na čelu s Fidijom- Partenon – veliki hram Djevičanske Atene (Athena Parthenos) izgrađen u dorskom stilu (Iktin i Kalikrat)

s veličanstvenim frizom - osim Partenona, na Akropoli su se nalazili hram Erehtej, hram Atene Nike (Pobjednice), Zeusovo

svetište, prilaz zvan Propileji te veliki Atenin kip od slonovače i zlata (Fidija)- kipari: Miron (Bacač diska), Poliklet (Nosač koplja), Fidija (osim Atene, izradio je i veliki kip Zeusa u

Olimpiji, jedno od sedam svjetskih čuda)- tragičari: Eshil (Okovani Prometej, Orestije), Sofoklo (Antigona, Kralj Edip), Euripid (Medeja, Elektra,

Ifigenija)- najveći grčki komičar: Aristofan, njegove komedije ismijavaju osobe iz tadašnjeg javnog života u Ateni

(Oblaci, Ptice, Žabe)- Atena je bila središte filozofije, u V. st. tamo su djelovali Anaksagora, više sofista i Sokrat, u IV. st.

Platon i Aristotel- sofisti – putujući učitelji, otkrili su logička pravila i usavršili umijeće uvjeravanja, kasniji filozofi doveli su

ih na zao glas zbog njihovog čestog etičkog relativizma (Protagora: «Čovjek je mjera svih stvari.»)

12

- Sokrat – atenski «ulični» filozof, djelovao u doba i nakon Peloponeskoga rata, protivnik sofističkog relativiziranja, otkrio definiciju i majeutiku, tvrdi da su vrlina i znanje isto, «Znam da ništa ne znam.», protivnici su ga 399. optužili da kvari atensku mladež, navodno je, umjesto progonstva, izabrao mučeničku smrt (popio otrov), učitelj Platona, utemeljitelja idealističke filozofije i škole Akademije

PELOPONESKI RAT (431 – 404)

- dugi rat između Sparte i Atene i njihovih saveznika koji je označio kraj klasičnog doba helenske civilizacije

- glavni izvor je Tukidid (djelo Peloponeski rat)Uzrok: suparništvo Peloponeskog i Pomorskog (Delskog) saveza, ali i otpor atenskoj prevlasti unutar samoga Pomorskog savezaPovod: sukob Atene i Korinta (spartanski saveznik) oko korintske kolonije Potideje, Atenjani su željeli zavladati strateški važnom Korintskom prevlakom i osigurati se od moguće izdaje Potidejana koji su bili u Pomorskom savezu, naložili su im da poruše zidine, što su oni odbili, Atenjani su napali Potideju, a Korinćani su im krenuli pomoći, Atenjani su pobijedili, Spartanci su objavili rat AteniTijek rata:- Sparta (tj. Peloponeski savez) je imala apsolutnu prednost u kopnenoj vojsci, Atena (tj. Delski savez) u

mornarici- 431-421. Arhidamov rat (Arhidam je bio jedan od spartanskih kraljeva), spartanska strana pustoši

poluotok Atiku i opsjeda Atenu, ali izbjegava pomorske bitke, atenska strana ugrožava Peloponez pomorskim ekspedicijama i izbjegava kopnene bitke

- nijedna strana nije mogla ostvariti brzu pobjedu takvom taktikom jer su Atenjani opskrbljivani iz jonskih polisa u Maloj Aziji, a Spartanci iz dorskih polisa na Siciliji

- 421 – 418. Nikijin mir (Nikija je atenski vojskovođa), 421. je potpisan mir koji su obje strane smatrale samo strateškim primirjem, borbe su ponovno započele kada su Atenjani pridobili Arg na svoju stranu, što je izazvalo Spartance

- 415-413. Sicilski pohod: atenski demagog Alkibijad poveo je glavninu flote na Siciliju s ciljem da uništi spartansku opskrbu, glavna meta bila je Sirakuza, Atenjani su doživjeli težak poraz – prekretnica u ratu

- 411-404. Dekelejski rat, završnica rata u kojoj su Spartanci izvojevali konačnu pobjedu, Perzija počinje materijalno pomagati Peloponeski savez, koji gradi flotu

- 405. spartanski admiral Lisandar kod Egospotama porazio glavninu atenske mornarice- 404. Atena pristaje na spartanske mirovne uvjete: morali su predati ostatak ratne flote, srušiti Dugi zid,

raspustiti Delski savez i platiti veliku ratnu odštetu, Spartanci su na vlast u Ateni doveli «trideset tirana» (demokracija je obnovljena godinu dana kasnije)

Posljedice Peloponeskog rata:- svi grčki polisi katastrofalno su se iscrpili- Sparta je zadobila hegemoniju koja je potrajala desetak godina (do spartansko-perzijskog sukoba 394.

pr. Kr), međutim, broj spartijata bio je osjetno smanjen i uskoro će doći do ozbiljne krize spartanskog društva i državnog ustroja

- Atena nikada više neće biti velesila, nakon oporavka Atene, takav pokušaj završio je jednim novim ratom između Atene i Tebe (362. god. pr. Kr.)

- Perzijanci su, također privremeno, obnovili vlast nad polisima u Joniji- započeo je uspon Makedonije

USPON MAKEDONIJE – HELENISTIČKO DOBA

Makedonija – nalazi se između Helade i Trakije, ostali Grci su Makedonce smatrali «barbarima», tj. negrcima, no nije jasno je li to zato što su bili na nižem kulturnom stupnju ili zato što su bili tračkog ili ilirskog podrijetla, prevladava teorija da su drevni Makedonci, ipak, jedno od grčkih plemena, Makedonija je bila aristokratska monarhija, stanovništvo se pretežno bavilo stočarstvom i ratarstvom, nije bilo polisa, aristokracija je usvojila helensku kulturu, u doba Filipa II. Makedonci dobivaju pravo sudjelovanja na Olimpijskim igramaFilip II. (359 - 336) – proširio vlast Makedonije na velik dio Trakije i tako došao do rudnika zlata i drugih metala te stekao veliko bogatstvo

- pomirio zavađene aristokratske obitelji- preustroj vojske: profesionalna vojska, makedonska falanga – novi bojni red hoplita (16x16) naoružanih

kopljima dužine 7 m, također, jaka konjica- nova prijestolnica: Pela- 348. porazio savez grčkih polisa na poluotoku Halkidici- Filipov cilj: ostvariti hegemoniju nad svim Helenima i povesti ih u pohod protiv Perzije- stječe pristaše u svim polisima, ako ne zbog političkog slaganja, onda podmićivanjem («Zlatom

natovareni magarac otvara vrata svih tvrđava.») - protumakedonska stranka je osobito jaka u Ateni (govornik Demosten – filipike)- 338. bitka kod Heroneje: Filipova vojska porazila je udružene snage Atene i Tebe, nakon čega je

ostvarena makedonska hegemonija nad Heladom- Korintski savez: čine ga svi polisi, koji su formalno sačuvali neovisnost, i Makedonsko kraljevstvo,

članicama su zabranjeni međusobni sukobi i dužne su izdvajati za zajedničku vojsku

Aleksandar III. Veliki (336 – 323)- postaje makedonski kralj s dvadeset godina- odgojio ga je veliki grčki filozof i znanstvenik Aristotel- odlučio je ostvariti projekt svojega oca o pohodu protiv Perzije, nije imao namjeru potpuno uništiti

Perzijsko carstvo, nego samo osvojiti Malu Aziju i učvrstiti makedonsku hegemoniju nad svim Helenima, međutim, Perzijska država pokazala se krhkijom no što se činila

13

- 334. pr. Kr. Aleksandar na čelu makedonsko-helenske vojske od oko 50,000 ljudi prelazi tjesnac Helespont

- perzijski kralj Darije III. podcijenio je Aleksandra i nije poslao pomoć satrapu iz Sarda, Aleksandar pobjeđuje na rijeci Graniku i osvaja Malu Aziju

- 333. bitka kod Isa, Aleksandar pobjeđuje i veliku Darijevu vojsku, nastavlja pohod prema jugu kako bi zauzeo važne perzijske luke u Fenikiji, opsada i pad Tira

- legenda o Gordijskom čvoru- 332. Aleksandar ulazi u Egipat, gdje ga svećenici proglašavaju Amonovim sinom i novim faraonom,

osniva novu egipatsku prijestolnicu Aleksandriju, opijen pobjedama nastavlja pohod vjerujući da je doista božanstvo

- 331. odlučujuća bitka kod Gaugamele u Mezopotamiji, Aleksandar zauzima Babilon i razara Perzepol- 330. Darije III. bježi u Baktriju (Afganistan – Tadžikistan), satrap Bes daje ga ubiti, a Aleksandar ubija

Besa i sahranjuje Darija s kraljevskim počastima- Aleksandar se proglašava novim perzijskim kraljem i premješta prijestolnicu u Babilon, «svadba Europe

i Azije»- pohod na Indiju, Aleksandrovi vojnici odbijaju nastaviti prijeko rijeke Inda, povratak preko pustinjske

Gedrozije- 323. Aleksandrova smrt- Aleksandrova država bila je jedinstvena samo u teoriji, budući da nikakva vlast nije mogla potpuno

nadzirati tako golem prostor, pa satrapi vladaju kao samostalni vladari

POSLJEDICE ALEKSANDROVIH OSVAJANJA- političke: nakon Aleksandrove smrti počinju borbe između njegovih vojskovođa i nastaju države

dijadoha, tj. nasljednika, Makedonijom je zavladala dinastija Antigonida, čiju hegemoniju priznaju i helenski polisi (prijestolnica Pela), Egiptom dinastija Ptolemejevića (prijestolnica Aleksandrija), dok je Sirijom i Mezopotamijom vladala dinastija Seleukida (prijestolnica Antiohija), u Maloj Aziji nastalo je nekoliko manjih država, a na istoku Perzije pojavila se država Parta

- gospodarske: blago iz perzijske riznice Aleksandar daje prekovati u novac što dovodi do pada vrijednosti novca i rasta cijena, padaju jedino cijene robova budući da se njihov broj znatno povećao, obezvrijeđen je rad slobodnih obrtnika i oni propadaju, gospodarska kriza je najviše pogodila upravo helenski svijet

- kulturne: grčki jezik i običaji šire se daleko na istok, dolazi do miješanja helenske kulture s kulturama Bliskoga istoka, rezultat se naziva helenističkom kulturom (helenističko doba: IV – I. st. pr. Kr), od tridesetak novih gradova pod nazivom Aleksandrija opstala je jedino ona u Egiptu koja je postala prvi pravi kozmopolitski velegrad (uz sirijsku Antiohiju i maloazijski Pergam)

- kozmopolitizam – uvjerenje o čitavom svijetu kao domovini- sinkretizam – prožimanje religija, istočnjački mistični kultovi, koji obećavaju pročišćenje duše i spas

proširili su se čitavim sredozemnim svijetom, npr. kult Mitre (Perzija), Izide i Ozirisa (Egipat), Kibele (Bliski istok)

- pojava novih filozofskih škola koje uče kako se čovjek može uzdići do ideala mudraca: kinici (odbacivanjem kulture i društvenih konvencija), stoici (prihvaćanjem sudbine), epikurejci (uživanjem u pravim stvarima), skeptici (suzdržavanjem od donošenja sudova)

- razvoj pojedinačnih znanosti (pospješila ga je razmjena znanja): matematika, zemljopis, astronomija, zoologija, botanika, fizika, kemija, medicina

mnogi helenistički vladari sanjali su o novom svjetskom carstvu, no to je pošlo za rukom tek Rimljanima

DREVNA ITALIJA

Apeninski poluotok – povoljan za život zbog blage klime, plodnog tla i dovoljno vode- tijekom indoeuropske seobe u Italiju dolaze različite etničke skupine- prvi val: brončano doba, kultura terramare- drugi val: željezno doba, kultura villanova- do VIII. st. pr. Kr. oblikovali su se zasebni narodi- Sikani: prastanovništvo koje se održalo ponegdje na jugu - Italici: najbrojnija skupina indoeuropskih plemena, Latini, Samnićani, Sabinjani, Volsci- Etruščani: narod nepoznata podrijetla u današnjoj Toskani- Iliri: jug talijanske jadranske obale- Kelti (Gali): dolina rijeke Po- Heleni: kolonije na Siciliji i u južnoj Italiji, gospodarski i kulturno najnapredniji- Kartažani: kolonije na Siciliji, Sardiniji i Korzici

ETRUŠČANI- zovu ih i Tuskima i Tirencima (otuda Toskana i Tirensko more)- neki smatraju da su se doselili iz Male Azije, neki da su autohtoni (starosjedioci)- prvi od apeninskih naroda koji je stvorio civilizaciju, etrurska kultura ima dosta zajedničkih obilježja s

kulturom Grka u arhajsko doba- politička organizacija slična je grčkom polisu, u svakom gradu vlast ima aristokracija i kralj (koji je

vjerojatno dolazio na vlast izbornim putem)- dvanaest etrurskih gradova (Tarkvinija, Luna, Voltera, Klusij itd) čini labavi savez- u VII. i VI. st. pr. Kr. etrurski savez predstavlja talasokraciju na Tirenskom moru, vlada Korzikom (koju

se preoteli Grcima, a u sporazumu s Kartažanima) i Lacijem- vladajući Latinima, utvrdili su Rim i ondje postavili dinastiju Tarkvinijevaca- etruščansku pomorsku ekspanziju zaustavila je Sirakuza, dok su ih u Padskoj nizini zaustavili Gali- do III. st. pr. Kr. svi etrurski gradovi podvrgnuti su vlasti Rima, a Etruščani su postupno latinizirani

14

- u starom svijetu bili su na glasu kao vješti trgovci i obrtnici- materijalna obilježja njihove civilizacije uglavnom su poznata po njihovim grobnicama, podzemne i

nadzemne grobnice (tumuli), freske i sarkofazi, uz pokojnika su polagali nakit i dragocjenosti- etruščanska religija bila je usredotočena na zagrobni život i duhovni svijet, razvili su različite postupke

umirivanja demona i duša preminulih (npr. gladijatorske borbe na groblju) te postupke gatanja (utroba žrtvovane životinje, let ptica i sl.), trojstvo vrhovnih bogova – Tinija, Uni, Minerva

- Etruščani su prvi koristili lukove u graditeljstvu što im je omogućilo gradnju svodova, podzemnih cisterni i hodnika, vodovod i kanalizaciju

- etruščansko pismo je odgonetnuto, ali njihov jezik ne- mnoga obilježja njihove kulture preuzeli su i razradili Rimljani

POČETCI I USPON RIMA

753. g. pr. Kr. prema predaji te je godine osnovan grad Rim, rimska era započinje tom godinom (Varonova era)7 brežuljaka: Palatin, Aventin, Eskvilin, Kvirinal, Viminal, Kapitol, CelijLegenda o postanku: Romul i Rem, blizanci, sinovi Ree Silvije i boga Marsa, njihov stric Amulije, nezakoniti vladar Albe Longe koji je preoteo vlast bratu Numitoru, dao ih je izložiti u prirodi, našla ih je i othranila vučica, a zatim ih je odgojio jedan pastir, kada su odrasli pomogli su Numitoru da se vrati na vlast, on im je dao zemlju da osnuju novi grad, izbila je svađa među braćom, Romul ubija Rema i postaje prvi rimski kraljArheološke interpretacije:- IX. st. pr. Kr. nastaju prva naselja na brežuljcima uz rijeku Tiber, dolina je bila močvarna i nije bila

pogodna za život - VII. st. pr. Kr. latinskim selima uz Tiber zavladali su Etruščani, Etruščani su pomogli domorodcima isušiti

močvare, sela na brežuljcima su se postupno ujedinila u jedinstveno naseljeDoba kraljeva: prema predaji traje od 753. do 509. pr. Kr.- spominje se sedam legendarnih kraljeva, od kojih su trojica posljednjih bili Etruščani, sigurno ih je bilo

više od sedam- rimsko stanovništvo dijelilo se na tri plemena (tribus), svako pleme na deset kurija (curia), a svaka

kurija na deset rodova (gens), društvo je bilo izrazito patrijarhalno- patriciji, kasnija rimska aristokracija, potječu od tih prvobitnih 300 rodova, imali su politička prava,

imaju pravo glasa u skupštini, tj. komiciji kurije (comitia curiata)- plebejci, plebs, puk, kasniji doseljenici u Rim, uglavnom obrtnici, nisu imali politička prava i živjeli su

odvojeno na Aventinu- kralj (rex), vrhovni sudac, svećenik i vojni zapovjednik, nije imao nasljednu vlast nego ga je birala

skupština a potvrđivao senat- senat (senex = starac), vijeće staraca, čine ga starješine rodova, potvrđuje odluke skupštine- navodno je šesti rimski kralj Servije Tulije proveo novu podjelu stanovništva na imovinske razrede

(classes) koji su se dijelili na centurije, a time je i narodna skupština preustrojena na centurijatske komicije

- posljednji kralj Tarkvinije Oholi protjeran je iz Rima zato što je nj. sin silovao djevojku po imenu Lukrecija, proglašena je republika, a Rim se oslobodio prevlasti Etruščana

Rimska Republika: od 509. do 27. pr. Kr.- res publica = javna stvar- sve državne službe (magistrature) su izborne i vremenski ograničene- kraljevske ovlasti prelaze na dvojicu konzula koji se biraju na godinu dana- sva stvarna vlast koncentrirana je u senatu, Rim je aristokratska republika- plebejci su nakon Servijevih reformi imali pravo glasa u skupštini, no nisu imali pristup magistraturama

i nisu smjeli sklapati brakove s patricijima- 494. pr. Kr. plebs dobiva pravo birati pučkog tribuna koji sudjeluje na sjednicama senata i ima pravo

veta- 367. plebejci i patriciji izjednačeni su u građanskim pravima- magistrature: pretor – vrhovni sudac, pontifex maximus – vrhovni svećenik, kvestor – nadzire državnu

blagajnu, edili– nadziru javni red i mir, utege, gradsku čistoću, diktator – izvanredna magistratura, u posebnim uvjetima diktator dobiva neograničenu vlast od senata na rok od šest mjeseci, cenzori – svakih pet godina biraju se cenzori koji popisuju stanovništvo i imovinu te određuju visinu poreza

Rimska vojska: vojni obveznici su svi slobodni građani od 17 do 46 godina, u doba Republike opremaju se o svom trošku, osnovna jedinica je legija (3000 kasnije 6000 pješaka – legionara, pomoćne jedinice konjanika, strijelaca i bojne tehnike), dijeli se kohorte (600), manipule (200) i centurije (100), stroga stega, veterani dobivaju mali zemljišni posjed

USPOSTAVA RIMSKE VLASTI NAD SREDOZEMLJEM

Jačanje rimske države:- zahvaljujući ustroju države i društva rimski građani odani su Republici i spremni su se za nju žrtvovati- rimska vojska bila je dobro uvježbana i disciplinirana- ravnoteža snaga u Italiji i na Sredozemlju bila je krhka, pa su se Rimljani uspjeli nametnuti kao vodeća

sila spretnom politikom- Divide et impera! (Podijeli pa vladaj) – odnos prema svim poraženim protivnicima nije bio jednak, jedni

su doslovno porobljeni, drugi podvrgnuti hegemoniji, treći pretvoreni u saveznike (socii) Osvajanje Italije (IV-III. st. pr. Kr):

- 390. pr. Kr. Rimljani su odbili najezdu Gala («guske su spasile Rim»)- 340. Latinski rat – rimska pobjeda nad Latinskim savezom

15

- samnitski ratovi – Rimljani lome otpor Samnićana i učvršćuju vlast na jugu Italije (pokoren je i grčki grad Neapolis, današnji Napulj)

- početak III. st. Rim se miješa u razmirice između helenskih polisa na jugu Italije, u rat između Rima i Tarenta umiješao se epirski kralj Pir («Pirova pobjeda»)

- 285. Pir se povlači iz Italije – čitav jug Apeninskog poluotoka je pod vlašću Rima, dok Siciliju zauzimaju Kartažani

- 265. pad Volsinija, posljednjeg etruščanskog uporišta- ager publicus (državna zemlja), daje se u zakup uglednim rimskim građanimaPunski ratovi (III-II. st)- Puni = Kartažani- Kartaga – kolonija feničkog grada Tira u današnjem Tunisu, osnovana u IX. st. pr. Kr, do IV. st. Kartaga

je od trgovačkog središta prerasla u glavnu talasokraciju zapadnoga Sredozemlja, na vlasti u Kartagi je oligarhija, Kartažana je malo, ali zahvaljujući gospodarskoj moći imaju jaku plaćeničku vojsku sastavljenu od Grka, Italika, Kelta itd, njihova kultura ima miješana, tj. helenistička obilježja

- Prvi punski rat (264 - 241) – sukob Kartage i Rima oko Sicilije, «žitnice Sredozemlja», nakon kartaškog zauzimanja Mesane, Rimljani napadaju Siciliju, uz velike napore i gubitke Rimljani su uspjeli izgraditi flotu i izvojevati pobjedu, Kartažani su prisiljeni povući se sa Sicilije, Sardinije i Korzike koje postaju prve rimske provincije

- Drugi punski rat (219 - 202) – Kartažani šire posjede na Pirenejskom poluotoku (Hispanija), koji je bogat rudama, osnovana kolonija Nova Kartaga, Rimljani se spremaju napasti Kartažane u Hispaniji, međutim, preduhitrio ih je vojskovođa Hanibal, Hanibal je prešao Alpe i počeo pustošiti Italiju, na njegovu stranu stali su Kelti i neki italski gradovi, 216. težak rimski poraz kod Kane, neuspjela opsada Rima, 204. rimski vojskovođa Scipion iskrcava se u Africi, Hanibal se mora povući iz Italije, 202. rimska odlučujuća pobjeda kod Zame, Kartažani moraju platiti ratnu odštetu i predati Rimljanima svu mornaricu, rimska provincija Hispanija

- Treći punski rat (148 – 146) – Kartaga se brzo oporavlja, što navodi Rimljane da preduhitre obnovu njezine talasokracije (Katon: «Uostalom, mislim da Kartagu treba razoriti.»), povod ratu je sukob Kartage s rimskim saveznicima Numiđanima, nakon dvogodišnje opsade, Kartaga je sravnjena sa zemljom, provincija Afrika

Osvajanje istočnog Sredozemlja:- Ilirski ratovi (229 – 167), Rimljani se sukobljavaju s Ilirima zbog njihova gusarstva, u tri rata zavladali su

cijelom istočnojadranskom obalom, provincija Ilirik- sukob s Makedonijom, započinje u doba 2. punskog rata jer je Filip V. bio Hanibalov saveznik,

Makedonija priznaje poraz 167.- 148. provincija Makedonija- 147. Rimljani razaraju Korint, provincija Ahaja- pergamski kralj Atal III. nema nasljednika i oporučno ostavlja svoju državu Rimu, tu će nastati rimska

provincija Azija

KULTURA I DRUŠTVO RIMSKE REPUBLIKE

Obitelj: rimska familija, temeljna jedinica društva, obuhvaća širu obitelj, klijente i robove, vlast oca (pater familias) je neograničenaReligija: rimska religija razvila se kao spoj italsko-etruščanskih i grčkih vjerovanja, bogovi rimskog panteona su italska božanstva s preuzetim osobinama grčkih bogova, najvažnija je Kapitolijska trijada – Jupiter (Zeus), Junona (Hera) i Minerva (Atena), osobito se štovao i Mars, bog proljeća, poistovjećen s grčkim bogom rata Aresom, Rimljani su preuzeli etruščansko vjerovanje u duhove (lari, penati, geniji), obredi su uključivali žrtvovanje životinja i gatanjeSvakodnevni život: Forum Romanum (glavni trg) bio je središte društvenog i političkog života, dok se trgovalo na drugim trgovima, mladi patriciji odgajaju se da budu sposobni u svojoj društvenoj ulozi, dobivaju poduku iz čitanja i pisanja, matematike, retorike te prolaze vojnu obuku, rimske vrijednosti: vrlina, rad i vjera, patricijske obitelji u to doba same obrađuju zemlju, robova ima malo, oni su posluga i pomoćna radna snaga, plebs živi nešto skromnije od patricija, ali ima neka politička prava i vojnu obvezuUmjetnost: najjači je helenski utjecaj, izvorna umjetnost je na skromnom stupnju, ali s osvajačkim ratovima umjetnost dostiže grčki izraz, nekrokorintija – zaplijenjena keramika iz Korinta i drugih grčkih gradova, portretističko kiparstvo, epsko i lirsko pjesništvo, komedija (Plaut, Terencije)Društvene suprotnosti – s vremenom se povećavaju, što je posljedica osvajačkih ratova

- podjela na patricije i plebs sve je manje značajna zbog povećanja imovinskih razlika, pojavljuje se sloj veleposjednika (nobili), dok se velika većina građana pretvara u svjetinu bez zemlje i posla (proletarijat)

- nobili se dijele na senatorski i viteški stalež, senatorske patricijske obitelji prigrabile su najveće zemljišne posjede, dok su vitezovi plebejci koji su se obogatili trgovinom i zelenaštvom (vitezovi služe vojsku kao konjanici, taj naziv će se održati sve do srednjeg vijeka, kada će označavati niže plemstvo u zapadnoj Europi)

- zbog prelaska na robovsko obrađivanje veleposjeda tržište uništava sloj seljaka-sitnih posjednika, koji se proletariziraju i dolaze živjeti u grad od prosjačenja, sitnog kriminala i milostinje političara

- pojava stranaka u političkom životu: optimati – stranka senatora koja želi povećati ovlasti Senata, populari – stranka koja privlači niže slojeve obećanjima o agrarnoj reformi

- agrarnu reformu pokušali su provesti pučki tribuni Tiberije Grakho (133. pr. Kr), pa zatim njegov mlađi brat Gaj (123. g), obojica su ubijena u senatorskim urotama

- Italici koji su bili u savezničkom odnosu s Rimom zahtijevali su puno rimsko građansko pravo i preraspodjelu zemlje u kojoj bi i oni sudjelovali, to je urodilo i Savezničkim ratom

- nakon punskih ratova, rimsko gospodarstvo potpuno prelazi na robovsku privredu, robovi će naposljetku raditi u doslovno svim zanimanjima i to gotovo isključivo oni

16

- ustanci robova: 138. pr. Kr. Sicilija, 73. pr. Kr. Spartakov ustanak (započeo u gladijatorskoj školi u Kapui)

RIM U DOBA GRAĐANSKIH RATOVA

II – I. st. pr. Kr – zaoštravaju se društvene suprotnosti, što će dovesti do tri građanska rata (Marije – Sula, Pompej – Cezar, Marko Antonije – Oktavijan), urota i političkih ubojstava te dva velika ustanka robova- sloj sitnih seljačkih posjednika potpuno nestaje- Rim je prenapučen besposlenim proleterima- vojska postaje neučinkovita (popunjava se građanskom mobilizacijom, vojnici se opremaju o svom

trošku, a za vojnu službu ne prima se redovna plaća nego udio u plijenu, pad motivacije rimskih vojnika) – veliki gubitci u ratu s Numiđanima i porazi od germanskih plemena na sjevernoj granici

Gaj Marije – plebejac koji je uspio u vojnoj i političkoj karijeri, jedan od vođa stranke populara, 105. god. uspješno priveo kraju rat protiv numidskog kralja Jugurte, 102-101. god. porazio Cimbre i Teutone, istodobno je pet puta uzastopce biran za konzula i stekao veliko materijalno bogatstvoMarijeva vojna reforma: uvodi se profesionalna vojska, vojsci pristupaju dragovoljci na rok od 16 godina, dobivaju vojnu opremu i plaću od države te mirovinu u obliku zemljoposjeda, time je povećana moć vojnih zapovjednika i uloga vojske u državi jer su vojnici ponajprije odani svojem zapovjedniku (zapravo se radilo o privatnim vojskama), osnovna vojna jedinica postaje legija od 6000 ljudiLucije Kornelije Sula – vođa optimata i Marijev suparnik, iz ugledne patricijske obitelji, istaknuo se u Savezničkom ratu (90 – 88. god, pobuna Italika koji su tražili puno rimsko građansko pravo, Italici su poraženi u ratu, ali im je ipak priznato građansko pravo), također je stvorio vlastitu privatnu vojskuPrvi građanski rat (88–82) – Senat je odlučio pokrenuti vojni pohod u Malu Aziju protiv pontskog kralja Mitridata VI (očekivao se velik ratni plijen), zapovjedništvo je povjereno Suli, no populari i vitezovi uspjeli su ga razriješiti te dužnosti i predati je Mariju, Sulin državni udar, nakon odlaska Suline vojske na Istok, grad ponovo zauzimaju Marijeve snage, 82. god. Sula se vraća, zauzima grad, postaje diktator i provodi političke čistke (proskripcije – popisi državnih neprijatelja koje je svatko mogao ubiti i dobiti nagradu)79. god. nakon što je osigurao prevlast optimata, Sula predaje vlast i povlači se iz politikeMarko Tulije Ciceron – političar, književnik i filozof, zagovara republikanstvo i čuvanje rimske tradicije, kao konzul, 63. god. razotkrio i spriječio državni udar Lucija Sergija Katiline, 43. god, u doba Drugoga trijumvirata ubijen u proskripcijamaPrvi trijumvirat (59–49) – kako bi izbjegli međusobni sukob, trojica najutjecajnijih političara, Cezar, Pompej i Kras podijelili su vlast nad Rimskom Republikom(Pompej i Kras istaknuli su se pri gušenju Spartakova ustanka)Marko Licinije Kras – najimućniji Rimljanin kojega su podržavali novčarski krugovi, Pompejev suparnik, poginuo u vojnom pohodu u SirijiGnej Pompej – proslavio se vojnom karijerom, obnašao dužnost konzula, nakon Krasove smrti povezao se sa senatorskim staležom i postao Cezarov suparnikGaj Julije Cezar – patricij koji je uživao podršku puka, osvajač Galije te upravitelj Galije i Ilirika, ima ambicije postati teokratski monarh, a uzor mu je Aleksandar VelikiDrugi građanski rat (49-48) – Cezar pobjeđuje Pompeja, proglašen doživotnim diktatorom44. god. Cezar je ubijen u senatorskoj urotiDrugi trijumvirat (43-31) – vlast dijele Cezarove pristaše Gaj Oktavijan (Cezarov pranećak i posinak, koji postaje konzul), Marko Antonije i Lepid, sva trojica dobivaju diktatorske ovlasti, provode proskripcije i dijele državu na tri dijela (Zapad – Oktavijan, Istok – Antonije, Afrika – Lepid), Oktavijan spletkama uspijeva isključiti Lepida iz vlasti, a Marka Antonija proglasiti državnim neprijateljem (potonji je otišao u Egipat i postao ljubavnikom kraljice Kleopatre)31. god. pomorska bitka kod Akcija – Oktavijanova pobjeda, Antonije i Kleopatra počinili su samoubojstvo, Oktavijan osvaja Egipat i postaje upravitelj te nove bogate provincije, ubrzo će provesti reforme koje će ga učiniti monarhom – uspostava Carstva 27. pr. Kr.

RIMSKO CARSTVO: DOBA PRINCIPATA

AUGUSTOVA VLADAVINA – 27. pr. Kr – 14. p. Kr.Principat – sustav vladavine za Augusta i nj. nasljednika, formalno republikanskiAugust je prisvojio sve važne magistrature, nadzire vojsku i državnu riznicu1. Princeps senatus – prvak Senata, prvi iznosi mišljenje u Senatu, istodobno je cenzor i osobno sastavlja popis senatora2. Imperator – vrhovni zapovjednik vojske3. Konzul4. Prokonzul – upravitelj državnih provincija5. Tribun – to mu osigurava nepovredivost osobe6. Pontifex maximus – nadzor nad bogoslužjem, kalendarom i običajimaAugustove reforme

- zakoni o ćudoređu, obitelji i vjeri- nobile pridobiva mjestima u Senatu i vojnim položajima- vitezove pridobiva mjestima u upravi- dijeljenje žita i cirkuske igre za puk (Kruha i igara!)- vojne reforme: smanjen broj legija, pretorijanska garda, pomoćni odredi- carske i senatske pokrajine- romanizacija provincija

Nove pokrajine: Egipat, Germanija, IlirikPax romana (rimski mir) – red, mir i blagostanje – zlatno doba rimske povijestiCarski kult – obožavanje carevog genija

17

JULIJEVSKO-KLAUDIJEVSKA DINASTIJA (do 68. g)- nastavlja se doba procvata, ali dolazi do sukoba između careva i Senata te državnih udara, nasljeđivanje se temelji na načelu usvojenja, car bira nasljednika, koji je obično sposoban mladi rođak usvojen kao carev sinTiberije (14-37) – nastavlja Augustovo djelo, štedljiv i strog, ali paranoičan, pred kraj života povlači se na otok CapriKaligula (37-41) – neuravnotežen i nasilan, ubijen u pretorijanskoj urotiKlaudije (41-54) – obrazovan i cijenjen, vlada u slozi sa Senatom, osvaja Britaniju, međutim, ubijen je u pretorijanskoj urotiNeron (54-68) – oponaša helenističke vladare, omražen zbog samovolje, neki ga okrivljuju za velik požar u Rimu 64. god, prvi sustavno progoni kršćane, također svrgnut vojnim udarom69 – godina triju careva

FLAVIJEVSKA DINASTIJA (68-96) – tri nasljedna cara, nastavak gospodarskog procvata i nova osvajanjaVespazijan (69-79) – zapovjednik u pobunjenoj Judeji, vojska ga je proglasila carem, provodi reforme i ponovo uspostavlja red u CarstvuTit (79-81) – guši židovski ustanak i raseljava Židove po CarstvuDomicijan (81-96) – naziva se gospodarom i bogom, svrgnut državnim udarom

ANTONINSKA DINASTIJA (II. stoljeće) – adoptivni carevi, vladari te «dinastije» nisu povezani krvnim srodstvom nego ustanovom usvajanja, vrhunac moći Carstva i početak krize, nazvani su Antonini po jednom od vladara (Antonin Pio)Trajan (98-117) – prvi car rođen izvan Italije (Hispanac), uspješni osvajački ratovi i najveći teritorijalni opseg Carstva (Dacija, Armenija, Mezopotamija, Arabija)Hadrijan (117-138) – vodi obrambene ratove i napušta Mezopotamiju, uređuje sustav obrane na granici i osobno posjećuje sve dijelove Carstva, Hadrijanov zid u Britaniji, raseljava Židove nakon novog ustanka, potiče romanizaciju i osnivanje novih gradovaMarko Aurelije (161-180) – «filozof na prijestolju», ratuje protiv Germana i Parta, naslijedio ga je sin Komod, koji se pokazao potpuno nedostojnim vladarom, pa je svrgnut

SEVEROVSKA DINASTIJA (193-235) – uvođenje otvorene vojne monarhije, oslanjaju se na vojsku i neitalsko stanovništvo, veliki troškovi – inflacija (kvarenje novca), Septimije Sever (193 – 211), Karakala (211-217)212. Karakalin edikt – svi slobodni stanovnici dobivaju građansko pravo

KRIZA RIMSKOG CARSTVA (III. STOLJEĆE)- doba vojničkih careva, koji ne tvore dinastiju, nego, u pravilu, dolaze udarom na vlast- stalan pritisak na istočne i sjeverne granice (Parti, Germani) - ogromni izdatci za vojsku i golemi činovnički aparat - novi građanski ratovi između protucareva- gospodarska kriza: manjak radne snage, previsoki porezi, pad proizvodnje, hiperinflacija, zbog

nedostatka robova veleposjedi se počinju dijeliti u zakup kolonima- barbarizacija – počinje naseljavanje Germana i drugih plemena duž granice kao «saveznika»

PREOBRAZBA RIMSKOG CARSTVA

Dioklecijan (284-305)- časnik pučkog podrijetla iz Dalmacije- DOMINAT – novi sustav vladavine, car je neograničeni gospodar svojih podanika, istočnjački dvorski

ceremonijal- Upravne reforme: tetrarhija (četverovlašće), podjela na 12 dijeceza, preustroj i razdvajanje činovničkog

aparata i vojske- Gospodarske reforme: porez u naturi, vezivanje poljodjelaca uz zemlju, propisi o cijenama- Jupiterov kult, progoni kršćana- Dioklecijanova palača

Konstantin Veliki (306-337)- pobjednik u građanskom ratu između tetrarha- nastavlja reforme- dinastičko četverovlašće (august + 3 cezara)- prefekture pretorija (Istok, Ilirik, Italija, Galija)- prefekti pretorija – civilna uprava- magister militum – vrhovni zapovjednik vojske- pogranična i pokretna vojska- reforma novčanog sustava – zlatni standard- prvi car kršćanin, Milanski edikt (313)

330. nova prijestolnica – Konstantinopol

DRUŠTVO U VRIJEME CARSTVA

Limes – sustav pograničnih utvrdaCestovna mreža – vojska, pošta i, izuzetno, trgovinaIstočni je dio Carstva gospodarski razvijenijiTrgovina: žito, vino, maslinovo ulje, roboviObrti: većina obrtnika su slobodnjaci, obrtničke udruge – preteča cehovaRudnici: Alpe, Hispanija, Britanija, Ilirik

18

Poljoprivreda: pojava kolonatskog sustava, koloni – zakupniciSmanjivanje broja robova – prestanak osvajačkih ratova, oslobođeniciGradovi: kolonije i municipiji (novi i stari gradovi koji imaju samoupravu) Civitas – gradska općinaVillae urbanae (gradske bogataške kuće s unutarnjim dvorištem) Villae suburbanae (ladanjske kuće)Insulae (višekatnice s najamnim stanovima)Javne građevine: bazilike, terme, teatri, biblioteke, cirkusi, stadioni, amfiteatri

UVOD: SREDNJI VIJEK

Podjela povijesti na stari, srednji i novi vijek – uvedena u doba renesanse u Italiji, srednji vijek predstavljao je «mračno» razdoblje između «zlatnog doba» antičke civilizacije i «preporoda» u XV. stoljeću, tu podjelu prvi je uveo Flavio Biondo no sam nije rabio pojam «srednji vijek», od XVIII. st. (u doba prosvjetiteljstva i vjere u napredak) povijesna znanost usvojila je tu podjelu, no ona se u potpunosti može primijeniti samo na povijest Zapada Srednji vijek – obično se smješta između 476. god. (propast Zapadnog Rimskog Carstva) i 1492. (Kolumbovo otkriće Amerike), to je razdoblje u kojem se na razvalinama antičke civilizacije postupno uzdigla nova, europska civilizacijaOpća obilježja srednjeg vijeka:

- feudalno društvo (temelj privrede i društva je zemlja, tj. feud)- nastanak etničkih država (preteče nacionalnih država, među njima i Hrvatske)- prevlast kršćanske vjere i kršćanskih vrijednosti- antička baština (latinski jezik, klasična djela, rimsko pravo)

Podjela srednjeg vijeka:- rani – od V. do XI. stoljeća- razvijeni (visoki) – XI – XIII. st.- kasni – XIV. i XV. st.

Rani srednji vijek: doba seoba europskih naroda, propadanje i iskrivljavanje antičke kulture i ustanova, nastanak barbarskih država, početci feudalnog društva, propadanje gradova i trgovine, niska razina proizvodnje (nema viškova), Crkva ostaje jedina ustanova koja čuva pismenost i kulturu, relativno malo pisanih izvora (zato se naziva «mračnim dobom»)

SEOBA NARODA I PROPAST ZAPADNOG RIMSKOG CARSTVA (V. ST.)

GERMANI – skupina indoeuropskih naroda, u doba rimske civilizacije obitavaju uz granice Rimskog Carstva na Rajni i Dunavu, u potrazi za obradivom zemljom i pašnjacima krče šume i žive polunomadskim životom, za nerodnih godina bave se pljačkom i dolaze u sukobe s Rimljanima i drugim susjedima, društvo – ratnička demokracija

- Vandali, Burgundi, Franci, Angli, Sasi, Langobardi, Goti, itd.HUNI – ratnički, nomadski narod iz srednje Azije, njihovo premještanje na zapad potaknulo je prvi val seobe naroda u IV. i V. stoljeću, u 1. pol. V. st. stvaraju veliki savez plemena sa središtem u Panoniji, vrhunac moći u doba Atile, hunski prodor na zapad zaustavila je rimsko-germanska vojska 451. god. u bitci na Mauricijakovu polju u Galiji, propast hunskog saveza

SLOM ZAPADNOG RIMSKOG CARSTVA- podjela Carstva koju je proveo Teodozije 395. god. bila je konačna- Zapadno Carstvo je gospodarski slabije i rjeđe naseljeno, pa neće uspjeti prevladati krizu- zapadni carevi kupuju mir s Germanima tako što im dijele zemlju kao federatima (saveznicima), istočni

carevi to čine u manjoj mjeri (što im omogućuju velike rezerve zlata), rimski carevi ovise o samovolji germanskih vojskovođa plaćenika

- Rim je opljačkan dva puta (410. Vizigoti, 455. Vandali), prijestolnica postaje Ravenna- do sredine V. st. pod nominalnom (samo po imenu) vlašću rimskog cara ostaje tek Italija, a stvarnu

vlast on ima samo u Rimu, Ravenni i još nekim gradovima- 476. Zapadno Carstvo i službeno prestaje postojati, vojskovođa Odoakar svrgnuo je Romula Augustula i

proglasio se kraljem Italije

VIZIGOTI – Zapadni Goti, u IV. st. žive uz Crno More, kada su Huni pokorili Istočne Gote (Ostrogote), preseljavaju se na teritorij Rimskog Carstva u Meziju i Trakiju, 378. teško su porazili Rimljane kod Hadrijanopola, kralj Alarik poveo ih je u pljačkaški pohod po Italiji, 410. zauzeli Rim, odlaze dalje na zapad i osnivaju državu u Hispaniji, opstala je do VIII. st. kada je osvajaju Arapi

OSTROGOTI – nakon propasti hunske «države», pljačkaju balkanske provincije Istočnog Rimskog Carstva, na nagovor cara Zenona 488. odlaze u Italiju, kralj Teodorik porazio je Odoakra i stvorio Ostrogotsku državu, koja uz Italiju obuhvaća i Ilirik, opstala je oko pola stoljeća, do Justinijanovih osvajanja

VANDALI – država u današnjem Tunisu, 455. pljačkaju Rim (otuda pojam «vandalizam»), Vandalsku državu uništio je također car Justinijan

FRANCI – nakon bitke na Mauricijakovu polju, kao federati dobivaju pravo da nasele sjevernu Galiju, kralj Klodvig obratio se na kršćanstvo, pa Istočno Rimsko Carstvo priznaje Franačku državu, Klodvig i franačka

19

aristokracija podijelili su vlast, tj. zemljoposjede, s galorimskom aristokracijom i Crkvom, dinastija Merovinga

ANGLI, SASI I JITI– nakon povlačenja Rimljana iz Britanije, iz Danske i sjeverne Njemačke dolaze Angli, Sasi i Jiti, anglosaska kraljevstva tek će se kasnije ujediniti u današnju Englesku, u Irskoj, Škotskoj i Walesu dolazi do keltskog preporoda

(U svim barbarskim državama postoji dvostruki pravni sustav: rimsko pravo koje vrijedi za starosjedioce i germansko običajno pravo koje vrijedi za doseljenike.)

FEUDALNO DRUŠTVO ZAPADNE EUROPE

- temelj srednjovjekovne privrede, kao i u antici, jest poljoprivreda- kasnoantičko društvo: veleposjednici, radna snaga – koloni (zakupnici) i robovi, tu su još i slobodni ljudi

koji se bave različitim obrtima, trgovinom, vojnici itd.- rani srednji vijek: pojavljuje se novi sloj veleposjednika, to su pripadnici ratničkih družina germanskih

kraljeva, dio starih rimskih veleposjednika, koji je ostao odan novom vladaru, uspio se održati, uz ovisnu radnu snagu na veleposjedima, pojavljuju se i slobodni seljaci, uglavnom doseljeni Germani (i drugi narodi) koji imaju manje posjede, dostatne za preživljavanje

- u ranom srednjem vijeku prevladava robna razmjena (naturalna privreda), novac postoji više kao obračunska jedinica, manje kao gotovina, gotovim novcem raspolažu samo oni najbogatiji koji za zlato i srebro kupuju luksuznu robu iz Bizanta i arapskih zemalja

- vladari isplaćuju svoje činovnike i vojsku zemljom, tj. feudima (leno)- do IX. stoljeća postupno se pojavljuju feudalni i vazalsko-seniorski odnosi- IX-XI. st. doba klasičnog feudalizma u zapadnoj Europi- Feud: zemljišni posjed uređen tako da je podijeljen na dio koji izravno pripada posjedniku-feudalcu i na

dio koji je dodijeljen na uživanje zavisnim seljacima – kmetovima- u ranom srednjem vijeku feud je autarkična (samodostatna) gospodarska jedinica, proizvodi dovoljno

hrane i obrtničkih proizvoda iz kućne radinosti za svoje potrebe, međutim, proizvodnih viškova je veoma malo ili ih uopće nema, pa je trgovina slabo razvijena

- postanak kmetova (proces komendacije): u doba ratova i gladi slobodni seljaci s malim posjedima prinuđeni su predati (prodati) vlastiti posjed imućnijem posjedniku kako bi se održali na životu, s vremenom broj kmetova raste, a broj sitnih slobodnih posjednika pada, također, se postupno briše pravna razlika između kmeta i kolona (bezemljaša-zakupca)

- u nekim zemljama (npr. Engleska i sjever Europe) slobodni seljaci uspjeli su se održati kao jak društveni stalež sve do kraja srednjeg vijeka, klasični feudalizam najjače je izražen u Francuskoj, na Sredozemlju dugo opstaje kolonat

- kmetske obveze spram feudalca nisu jednake u svim zemljama; uobičajena je tlaka – obrađivanje zemlje koja pripada izravno feudalcu te određeni dio prinosa s kmetskog selišta

- Leno: nedjeljivi zemljoposjed koji vladar daje podaniku na doživotno korištenje, a ovaj ga zatim prenosi na svojega nasljednika (koji ima iste obveze prema vladaru)

- Vazalsko-seniorski odnos: doživotni ugovor dvojice slobodnih ljudi od kojih bi moćniji štitio slabijega dobivši nešto zauzvrat, sklapanje takvog ugovora predstavljalo je svojevrsni obred, vazal je mogao dobiti leno od seniora, ali ne nužno, ako je već imao zemlju otprije

- senior pruža vazalu pravnu i fizičku zaštitu, vazal je dužan senioru davati vojnike u slučaju rata ili mu plaćati stanovitu ugovorenu naknadu

- nečiji vazal mogao je imati i vlastite vazale, kao što je i neki senior mogao imati vlastitog seniora, čak je slabiji kralj mogao biti vazal nekog moćnijeg kralja

- feudalna piramida (kralj – velikaši – srednje plemstvo – niže plemstvo (vitezovi) – slobodnjaci – kmetovi) - tu je i Crkva koja ima posebne političke i gospodarske odnose s pojedinim vladarima te vlastite vazale i

posjede s kmetovima- srednjovjekovna Europa (nakon Karolinga) nije bila Europa nacionalnih država nego Europa feuda

različite veličine između kojih su postojali složeni, pa i višestruki vazalsko-seniorski odnosi, kraljevstva su države sa slabom središnjom vlašću

FRANAČKA DRŽAVA

Doba Merovinga (V-VIII. stoljeće)- dinastija je dobila ime po Meroveju, legendarnom kralju koji je u V. st. doveo Franke u Galiju- Franci u Galiji nazivaju se Salijski Franci, osim njih postoje i franačka plemena u današnjoj Nizozemskoj

i Njemačkoj (Ripuarski i Istočni Franci)- kralj Klodvig (476-511), Merovejev unuk, prihvatio je službeno rimsko kršćanstvo, tj. kršćanstvo s

dogmama prihvaćenim na koncilu u Niceji 325. god, većina Germana je tada ispovijedala arijanstvo, kršćansko učenje koje se smatralo krivovjerjem

- okrunio se 481. god. i tada je utemeljena Franačka Država (dotada su Franci bili tek federati na teritoriju Zapadnorimskog Carstva)

- kao nominalni vlasnik sve zemlje u kraljevstvu, raspodijelio ju je franačkim ratnicima te odanim galorimskim patricijima i Crkvi

- u dobrim je odnosima s Rimskom Crkvom i Istočnorimskim Carstvom, uspio je proširiti vlast na Burgundiju (brak s burgundskom princezom) i južnu Galiju (pobjeda nad Vizigotima), nakon njegove smrti kraljevska vlast slabi – za što je najvećim dijelom krivo franačko nasljedno pravo

- franačko nasljedno pravo: zemlja se dijeli na jednake dijelove svim sinovima, pa tako i kraljevstvo, zbog toga često dolazi do sukoba između kralja (najstariji sin) i njegove braće, koji drže jednako veliki teritorij i ne žele priznati kraljevu vrhovnu vlast, isto vrijedi i na posjedima franačkog plemstva

20

- Franačka je obično bila podijeljena na četiri dijela: Austrazija, Neustrija, Burgundija i Akvitanija, nominalni kralj vladao je sjeveroistočnom pokrajinom Austrazijom

- majordomi: kraljevski upravitelji, postupno postaju pravi gospodari Franačke i nastoje uspostaviti jaču središnju vlast

- Karlo Martel, majordom Franačkog kraljevstva 714-741, ima stvarnu vlast u državi, a nakon smrti Teodorika IV, pretposljednjega Merovinga, Karlo vlada sam, 732. god. zaustavio je Maure (Arape koji su vladali Španjolskom) kod Poitiersa, što mu je omogućilo centralizaciju vlasti i dijeljenje lena zaslužnim ratnicima (zemlju za dijeljenje uzimao je Crkvi)

- na prijestolju će se učvrstiti Karlovi potomci – dinastija Karolinga

Doba Karolinga (VIII-X. stoljeće)Pipin Mali – Karlov sin, želi se okruniti za kralja, ali mu treba pravni legitimitet jer pravo na prijestolje ima Hilderik III. iz obitelji Merovinga- papa Zakarije zatražio je od njega zaštitu jer se papinstvo tada razišlo s Bizantom oko pitanja ikona, a Rim su ugrožavali Langobardi (germanski narod koji je stvorio državu u Italiji u VII. st.), Pipin je porazio Langobarde i dao papi upravu nad Rimskim dukatom i Ravenskim egzarhatom – jezgra Papinske države751. uz papin blagoslov, Pipin je pomazan kao franački kralja u Reimsu (kasnije se papino pravo da postavlja kraljeve dokazivalo «Konstantinovom darovnicom», krivotvorinom napravljenom u tu svrhu)

Karlo Veliki (768-814) – proširio Franačku na veći dio Zapadne Europe771. umire Karlov brat Karloman i Karlo samostalno vlada čitavom Franačkom (Galija i Porajnje)- u novom sukobu pape i Langobarda, nastupa kao papin zaštitnik i osvaja Langobardsku državu (naslov

«kralj Franaka i Langobarda i rimski patricij»)- ratovi protiv Sasa – opravdavaju se kršćanskim misionarstvom – nakon nekoliko uspješnih pohoda Sasi

su nasilno pokršteni i upokoreni- Karlovu vrhovnu vlast morale su prihvatiti Bavarska i Karantanija, slavenska kneževina u Alpama,

danas Koruška u Austriji- oko 800. god. Karlo je uništio Avarsku državu u Panoniji i pripojio je svojem carstvu, zajedno s

Hrvatskom Kneževinom i Donjom Panonijom- Karlo je vodio pohode protiv španjolskih Maura, na jednom od njih (788) franačku vojsku napali su Baski

i ubili bretanjskog markgrofa Rolanda (kasnije će nastati popularno epsko djelo Pjesma o Rolandu), ograničeni uspjeh

- prijestolnica u Aachenu- ideja obnove Rimskog carstva, tj. jedinstvene države kršćanskog svijeta: u Bizantu vlada carica Irena

kojom se Karlo namjeravao oženiti, na Božić 800. god. papa Lav III. u Rimu kruni Karla Velikog kao cara- nakon zbacivanja carice Irene (802), novi bizantski car Nikefor osporava Karlu carski naslov, započinje

dugi franačko-bizantski rat na Jadranu- 812. mir u Aachenu: Bizant priznaje Karlu pravo na carski naslov te posjed Istre i Hrvatske kneževine,

Bizantu ostaje vlast nad Venecijom i Dalmacijom (gradovi i otoci)- Karlovo carstvo upravno je podijeljena na kraljevine (Italija i Bavarska), grofovije i marke (pogranične

grofovije, npr. Španjolska marka /Katalonija/, Furlanska marka /dijelovi današnje Slovenije i Hrvatske/, Istočna marka /Alpe i Podunavlje, jezgra današnje države Austrije/), nekima upravljaju franački grofovi, nekima domaći knezovi koji su pristali biti odani Karlu

- seniorsko-vazalski odnosi šire sa prostor čitavog Karolinškog Carstva, uvode se nedjeljiva lena i franačko se nasljedno pravo postupno ukida načelom seniorata (posjed nasljeđuje najstariji sin)

- Karolinška renesansa: obnova kulture i pismenosti, pročišćuje se latinski jezik (zajednički jezik čitave Zapadne Europe) i pismo (karolinška minuskula), pod pokroviteljstvom Crkve (osobito reda benediktinaca) osnivaju se škole i prepisuju knjige, grade se velike kamene crkve po uzoru na rimsko graditeljstvo (predromanika)

- odnos države i Crkve: Karlo Veliki je zaštitnik papinstva, dijeli Crkvi posjede i pokrštava pogane, papinstvo mu priznaje pravni legitimitet – nakon Karla ostat će pitanje tko ima najvišu vlast, papa ili car?

- Karlo Veliki bio je nepismen, ali se trudio biti pokrovitelj kulture i umjetnosti, pa se okružio obrazovanim savjetnicima (npr. engleski redovnik Alcuin), u X. stoljeću Crkva ga je proglasila svetim zbog zasluga za širenje kršćanstva

- Kapitulari: pisani carski zakoni koji vrijede na čitavom području države, uz običajna prava pojedinih plemena, koja vrijede lokalno

- Karolinško Carstvo protezalo se od Sjevernog mora na sjeveru do Sredozemnog na jugu te od Pireneja na zapadu do Labe i Dunava na istoku, obuhvaćalo je gotovo čitav zapadnokršćanski svijet

Ostale europske države:- Kraljevstvo Mercia obuhvaća veći dio današnje Engleske (kralj Offa), tu je još i više keltskih država u

Irskoj, Škotskoj i Walesu, Britanski otoci održavaju kulturne i trgovačke veze s kontinentalnom Europom- Pirenejski poluotok je većim dijelom pod vlašću Maura, na sjeveru se održalo malo kršćansko

kraljevstvo Asturija, a kasnije će nastati još dvije kršćanske države – Navarra i Aragon- slavenski narodi na Balkanu postupno priznaju vrhovnu vlast Bizanta i prihvaćaju kršćanstvo, donjim

tokom Dunava vladaju Bugari, koji ozbiljno ugrožavaju Bizant - cijeli sjever i istok Europe od Skandinavije do Crnoga Mora rijetko je naseljen i kulturno je zaostao, tu

obitavaju «pogani»

Karolinško Carstvo nakon smrti Karla VelikogLudovik Pobožni (814-840) – nema smisla za politiku kao njegov otac, pa se oslanja na svoje savjetnike-svećenike, priznao Crkvi potpunu pravnu nadležnost (s neovisnošću o carskoj vlasti) nad gradom Rimom i

21

njezinim posjedima, car se više ne smije miješati u izbor pape (što je Karlo Veliki redovito činio), još za Ludovikova života počinju borbe njegovih sinova za nasljedstvo843. ugovor u Verdunu: dogovorena konačna podjela Karolinške države na tri dijela- Lotar, najstariji sin nasljeđuje carski naslov i posjede u središnjem dijelu države, od Nizozemske preko

Porajnja i Alpa do Italije (otuda naziv pokrajine na današnjoj francusko-njemačkoj granici Lotaringija – Lorraine)

- Zapadna Franačka – nasljeđuje je Karlo II. Ćelavi – Francusko Kraljevstvo- Istočna Franačka – nasljeđuje je Ludovik II. – jezgra budućeg Njemačkog Carstva

BIZANTSKO CARSTVO

Istočno Rimsko Carstvo – nakon Teodozijeve podjele 395. god. obuhvaća Grčku, Balkan, Malu Aziju, Bliski Istok, Egipat - helenistička kulturna baština – postupno istiskuje rimsku, grčki jezik postupno će prevladati u

bogoslužju i upravi do VII. stoljeća- rimsko državno pravo – ideja jedinstvenog Carstva, države koja bi trebala obuhvatiti čitav kršćanski

svijet nikad neće zamrijeti- Istočna crkva – crkva i država su isprepletene, za razliku od Crkve na Zapadu koja je prepuštena samoj

sebi i neovisna o novim barbarskim državama (papa će čak biti iznad kraljeva), postupno će se razviti drukčija teologija i obredi – pravoslavlje

- gospodarski i kulturno Bizantsko Carstvo će dugo biti superiorno ostalim državama u Europi i na Sredozemlju, bizantski zlatnik je općeprihvaćena valuta

- društvo je bilo slično kasnoantičkom društvu, bizantski feudalizam razvit će se dosta kasno (od IX. do XI. st.)

- Konstantinopol – Carigrad, prijestolnica i velegrad, izgrađen na mjestu starog grčkog grada Bizantiona na Bosporu, praktički neosvojiv, s kopnene strane ga brani trostruki zid koji je dao sagraditi Teodozije II. sredinom V. stoljeća, s morske strane brojna mornarica (osvojit će ga tek Turci 1453. god. uz pomoć lijevanih topova za bombardiranje)

Justinijan I. (527-565) – iskoristivši slabost barbarskih država vodi uspješne osvajačke ratove, zauzima Italiju, Ilirik, Vandalsku državu u Tunisu, dio Hispanije, nakratko je obnovljeno jedinstveno Rimsko Carstvo, veliki građevinski radovi u prijestolnici – crkva sv. Sofije, Građevinski radovi, borba protiv ostataka poganstva i kršćanskih krivovjerja, crkvene dogme utvrđuju se na ekumenskim saborima- Justinijanova vladavina gospodarski je iscrpila Carstvo i ono za njegovih nasljednika slabi i gubi znatan

dio teritorija- Avari - konjanički azijski narod, okupljaju Slavene u veliki plemenski savez u Podunavlju i uspješno

ratuju protiv Bizanta, 582. god. razaraju Sirmium – ključ Balkana

Heraklije I. (610-641) – doba reformi i preustroja Carstva, na početku njegove vladavine Carstvo se svelo na svega nekoliko gradova u Maloj Aziji i Balkanu, osim Avara i Slavena, ugrožavaju ga i Perzijanci na istoku- Heraklije uzima naslov bazilej Romeja, helenistička kultura je konačno nadvladala latinsku- pokrajine dobivaju jedinstvenu vojnu i civilnu vlast na čelu sa strategom, novi naziv za pokrajinu temat

(thema) - vojna reforma: Carstvo više nema sredstava za plaćeničku vojsku, pa se oslanja na stratiote, slobodne

seljake kojima država dodjeljuje zemlju uz obvezu služenja vojske- 626. velika opsada Carigrada, Avari i Slaveni napadaju ga s kopnene strane, a perzijska mornarica s

morske, nakon uspješne obrane, Heraklije je uspio preoteti veći dio istočnih pokrajina Perzijancima, a također je počela opadati i moć Avara, međutim, Carstvo još dugo neće nadzirati unutrašnjost Balkana

VIII. stoljeće – doba vjerskih sukoba, koji će ponovo oslabiti Carstvo i dodatno udaljiti Carigradsku patrijaršiju od rimskog pape- kult ikona (svetih slika) – pojavljuju se vjerske struje koje smatraju obožavanje ikona idolopoklonstvom,

ikonoduli (obožavaju ikone) i ikonoklasti (uništavaju ikone)- kult ikona odgovara dijelu svećenstva koji na tome ubire prihode, budući da su svjetovno i duhovno u

Bizantu isprepleteni ikonoduli i ikonoklasti su ujedno političke stranke- 730. car Leon (Lav) III. zabranio je štovanje ikona- 843. na crkvenom saboru osuđeni su ikonoklasti i ozakonjen je kult ikona- papa je osudio oba krajnja stava oko ikona

IX. stoljeće – doba oporavka Carstva, od 867. na vlasti je Bazilije I. (makedonska dinastija) - u IX. stoljeću započinje feudalizacija Bizanta: veleposjednici i Crkva pretvaraju slobodne seljake u

kmetove (parike)- bizantski feudalizam dobit će konačni oblik u XI. st. kada se uvodi sustav dijeljenja lena (pronija)

zaslužnom plemstvu

ARAPI I POSTANAK ISLAMA

Arapski poluotok (Arabija): pustinjska klima, sjecište trgovačkih putova (Sredozemlje, Indijski ocean), arapska plemena žive nomadskim životom, bave se stočarstvom, trgovinom i pljačkom, česti su plemenski ratovi i nema političkog jedinstva

Prorok Muhamed (prva pol. VII. st.) – ideja vjerskog i političkog jedinstva Arapa

22

- propovijeda novu jednobožačku religiju (Alah = Bog, Islam = predanost Bogu), spoj židovskih i kršćanskih vjerovanja s arapskim običajnim pravom

- Hidžra (iseljenje) – 622. Muhamed je pred protivnicima morao pobjeći iz grada Meke, gdje se nalazilo svetište Ćaba, sklonio se u oazu Jatrib, gdje će kasnije nastati grad Medina, središte širenja nove vjere i jedinstvene arapske države

- Islam je privlačan svim društvenim slojevima jer jamči stabilnost društva- pet temeljnih propisa islama: redovita molitva, redovite svetkovine tijekom godine (npr. ramazanski

post), hadž (hodočašće u Meku), pomaganje sirotinji, džihad (sveti rat, može se tumačiti općenito, kao borba dobra i zla, ali i kao rat protiv nevjernika)

- Kuran – sveta knjiga, u kojoj je nakon Muhamedove smrti zapisano njegovo učenje- Muhamed je do kraja života uspio proširiti islam na čitavu Arabiju- kalif – vjerski poglavar kojega nadahnjuje prorokov duh- svjetovna i duhovna vlast jesu neodvojive

Kalif Omar, Muhamedov drugi nasljednik (sredina VII. st.) započinje uspješne osvajačke ratove protiv Bizantskog i Perzijskog Carstva te zauzima veći dio Bliskog istoka- ta dva carstva iscrpljena su dugotrajnim međusobnim borbama, Arapima ide u prilog nepobjediva brza

konjica i visoka motivacija za borbu (vjerska dužnost, ali i bogat plijen, koji se pravedno dijeli pobjednicima)

- pokoreni narodi rijetko se bune protiv vlasti Arapa jer im oni smanjuju porezne terete i nude mogućnost preobraćenja na islam, što znači još manje poreze i mogućnost napredovanja u društvu (svi muslimani su, prema Muhamedovu učenju, jednaki bez obzir na stalež i rasu, napreduje se prema zaslugama a ne prema podrijetlu), oni koji žele smiju zadržati staru vjeru

Arapski kalifat (carstvo): u VIII. st. pod dinastijom Omejida dostiže najveći opseg, od sjeverne Indije i planinskih lanaca srednje Azije preko Irana, Bliskog istoka i sjeverne Afrike sve do Španjolske, prijestolnica u Damasku, Arapi nadziru gotovo čitavo Sredozemlje717. neuspješna opsada Carigrada – zaustavljen prodor na račun Bizanta732. bitka kod Poitiersa – Karlo Martel zaustavio prodor preko Pireneja u Franačku751. Arapi su zaustavljeni na granici KineIX. stoljeće – Arapi osvajaju Siciliju i jug ItalijeUzroci slabljenja: carstvo je preveliko za učinkovitu središnju vlast, arapska aristokracija postat će omražena zbog svojih povlastica i raskoši, pa će se pojavljivati domaće dinastije preobraćene na islamVjerski raskol: suniti – osim Kurana, prihvaćaju kao svete spise i djela koja su nastala kasnije, a pripisuju se Muhamedu, smatraju da vjernicima trebaju vladati izabrane vođeŠijiti – ortodoksna struja, kao izvor vjere prihvaćaju samo Kuran, a vlast povjeravaju imamima, potomcima Muhamedova zeta Alije Raspad Kalifata: Bagdadski kalifat (stvorila ga je arapsko-iranska dinastija Abasida), Kordobski kalifat (Španjolska i sjeverna Afrika, tu su se sklonili potomci Omejida), kasnije se Kordopski kalifat raspao na više manjih emirata u sjevernoj Africi i Španjolskoj, a u XIII. stoljeću Mongoli su uništili Bagdadski kalifat, tada nastaje država Fatimida (potomci Abasida) sa sjedištem u Egiptu

Arapsko-islamska kultura – nastaje kao spoj perzijske i helenističko-bizantske kulture- arapski jezik i pismo – poveznica islamskog svijeta - islamska civilizacija bila je posrednik ne samo u trgovini već i u kulturnim i znanstvenim postignućima

između Sredozemlja i Europe te Indije i Dalekog istoka- Europljani su od Arapa preuzeli indijske brojeve, neka djela Platona i Aristotela te medicinske spoznaje

(Ibn Sin – Avicena)- razvijena matematika, astronomija, farmakologija, filozofija (Platon i Aristotel prilagođeni islamu),

pravna znanost (tumačenje Kurana)- građevine prepoznatljivog stila- prva džamija: Hram na stijeni u Jeruzalemu- u islamu se ne smije prikazivati Božji lik (a nije poželjno ni ljudski)- Priče tisuću i jedne noći

EUROPA OD IX. DO XI. STOLJEĆA

Normani (Vikinzi) – Norseman – Sjevernjak, Vikingar – gusar, stari Skandinavci, u IX. stoljeću Skandinavija postaje

prenapučena, pa Normani, budući da su bili vješti pomorci, počinju ploviti prema europskim obalama, ponekad samo u pljačkaški pohod a ponekad i u pravu kolonizaciju

– Europljani ih doživljavaju kao Božju pokoru, tim više što su Vikinzi bili pogani i osobito privlačan plijen im je bilo crkveno blago

– naselili su se u Britaniji, Irskoj, na Islandu i Grenlandu, u Normandiji (u Francuskoj), duž ruskih rijeka, pa čak i na jugu Italije i Siciliji

– postupno primaju kršćanstvo i prelaze na mirniji način života – vikinški vojnici bili su cijenjeni plaćenici, a vikinški trgovci držali su velik dio tadašnje međunarodne

trgovine – u X. st. vladari Danske, Norveške i Švedske primaju kršćanstvo i te zemlje postaju kraljevstva po uzoru

na ona europska – istočni dio Engleske bio je pod vlašću Danaca (Danelaw), a danski kralj Knut je u XI. stoljeću vladao

čitavom Engleskom– Norvežani su kolonizirali Island i Grenland te otkrili Ameriku (Vinland)– stari Švedi koji su se naselili u Rusiji (Varjazi) osnovali su kneževine u Novgorodu i Kijevu

23

– godine 911. francuski kralj Karlo III. Bezazleni dao je veliko leno vojvodi Rolonu kako bi primirio Normane – vojvodstvo Normandija

– u X. stoljeću Normani su preoteli Siciliju Arapima

Mađari (Ugri) – uralsko pleme nomada, u IX. stoljeću doseljavaju se u Panonsku nizinu – odlaze u pljačkaške pohode po Njemačkoj i među Slavenima, pa čak ratuju i s Bizantom, mađarski

napad na Hrvatsku odbio je knez (kralj) Tomislav – nakon poraza kod Augsburgu (955) prestaju s pljačkaškim pohodima, primaju kršćanstvo i prelaze na

sjedilački način života u današnjoj Mađarskoj – 1001. god. Stjepan (Istvan) dobio je kraljevsku krunu od pape, dinastija Arpadovića (nazvani su po

Stjepanovom pretku iz IX. stoljeća, knezu Arpadu)– Ugarsko kraljevstvo proširilo se na čitavu Panonsku nizinu i prostor Karpata, povijesna Ugarska nije

obuhvaćala samo mađarski etnički teritorij već i Slavene i Rumunje u Karpatskom gorju

Sveto Rimsko Carstvo (Njemačkoga Naroda)Kraj Karolinga: u doba normanskih pohoda, karolinški vladari prisiljeni su prepustiti velikašima obranu i nasljeđivanje lena kao privatnih posjeda, carska i kraljevska središnja vlast će potpuno nestati, pa će Karolinzi doživjeti sudbinu Merovinga 881. njemački kralj Karlo Debeli proglašen je za cara jer je pristao štititi papu koji je ugrožen od Saracena (Arapa) u južnoj Italiji, naslijedio je i francusko prijestolje tako da ponovno postoji jedinstveno Karolinško Carstvo, ali samo nominalnoX. stoljeće: raspad Carstva je konačan, no ideja ujedinjavanja postojala je i zapadnom i u istočnom dijeluNačelo primogeniture (prvorodstva): vladara nasljeđuje samo najstariji sin i nema više diobe države kao u franačkom nasljednom pravu Francuska: raspala se na samostalne grofovije i vojvodstva, 987. godine Hugo Capet, grof Pariza, proglasio se kraljem i utemeljio novu dinastiju, no francuski kralj još dugo će nadzirati tek širu okolicu Pariza (Île de France)Istočna Franačka/ Njemačko Kraljevstvo: raspala se na pet samostalnih plemenskih kneževina (Saska, Švapska, Frankonija, Bavarska, Lotaringija), 911. god. umro je posljednji njemački Karoling Ludovik III, pa su se knezovi dogovorili da će kralja birati između sebe, 918. vlast je preuzeo Henrik Ptičar, prvi vladar Saske (kasnije Otonske) dinastijeOton I. (936-973) – zahvaljujući dobrim odnosima s Crkvom uspio je ukinuti neovisnost ostalih njemačkih knezova, dijeli Crkvi posjede, postavlja biskupe, koji su zapravo njegovi vazali (laička investitura), 955. porazio Mađare kod Augsburga i time stekao veliki ugled i vojnu moć, 962. dolazi s vojskom u Rim, zauzima sjevernu Italiju i papa ga proglašava carem – stvoreno Sveto Rimsko Carstvo Njemačkog Naroda (Reich), Oton si je prisvojio, poput Karla Velikog, pravo postavljanja pape, proširio je granice Njemačke na istok, do rijeka Odre i Nise (današnja njemačka granica prema Poljskoj)Otonska renesansa: procvat kulture u Njemačkoj i Italiji pod otonskim vladarima u XI. stoljeću, pojava romaničkog stila u umjetnosti, prepisivanje antičkih knjiga, zapisane su germanske i keltske legende i pjesme (Siegfried, Parsifal, Loengrin, Roland)

Katolička crkva- u IX. i X. st. Zapadna crkva je u moralnoj krizi, pape su ozloglašene po neprimjerenom načinu života,

papa je bio prisiljen plaćati godišnji danak Saracenima, a u X. stoljeću Crkva postaje potpuno ovisna o svjetovnoj, tj. carskoj vlasti

- tu su i laička investitura (čin uvođenja biskupa u službu s crkvenim obredom i vazalskom prisegom vladaru) i simonija (trgovina crkvenim položajima)

- u XI. st. započinje preporod Crkve pod nazivom Klinijska reforma- benediktinski samostan Cluny u Francuskoj bio je jedini koji je bio izravno pod nadležnošću pape, otuda

je potekao prijedlog crkvene reforme: obvezno obrazovanje i celibat za svećenike, ukidanje laičke investiture i simonije, slobodan izbor pape

- prihvaćanje klinijevske reforme Zapadnu je Crkvu najprije dovelo u sukob s Istočnom, a zatim i s carskom politikom

- 1054. Veliki crkveni raskol: konačan razlaz Zapadne i Istočne crkve, osim osjetnih teoloških i obrednih razlika, tu je i shvaćanje odnosa svjetovne i duhovne vlasti (Istočna crkva bila je podređena bizantskom caru), papa Lav IX. i patrijarh Mihajlo međusobno su se izopćili iz «Kršćanske crkve», Katolička (sveopća) crkva na Zapadu i Pravoslavna (pravovjerna) crkva na Istoku, granice nadležnosti približno su se podudarale s nekadašnjom granicom Zapadnog i Istočnog Rimskog Carstva

- sukob oko investiture (prava postavljanja biskupa) između cara Henrika IV. i pape Grgura VII. započeo je kada je 1076. god. car svrgnuo papu, a papa zauzvrat odriješio sve careve vazale prisege vjernosti caru, Henrik IV. se pokajao i popustio papi (pokora u Canossi 1077), ali je ubrzo nastavio s praksom laičke investiture u Njemačkoj

- Wormski konkordat Henrika V. iz 1122. god: kompromis o dvostrukoj investituri (vazalska prisega biskupa slijedi tek nakon što je biskup pravovaljano zaređen na taj položaj)

-Bizant u XI. stoljeću- doba novog uspona za dinastije Komnena (od 1081. god), obnavljanje vlasti i utjecaja na Balkanu- nastanak bizantskog oblika feudalizma: pronija (leno koje car dodjeljuje plemiću), pronijari (uživatelji

takvog lena i carevi vojni obveznici), parici (seljaci ovisni o pronijaru)- novi protivnik na Bliskom istoku: Turci Seldžuci, nomadi iz srednje Azije koji su se preobratili na islam,

osvajaju Siriju, Palestinu i dio Male Azije

Venecija

24

- Dukat Venecija: autonomno područje grada na lagunama nastalog u VII. stoljeću, pod vrhovnom vlašću Bizanta

- stanovništvo nije moglo živjeti od poljoprivrede, pa se moralo okrenuti pomorstvu i trgovini- od 726. god. venecijanskog kneza (dux, otuda dužd) ne postavlja car nego gradsko vijeće- u XI. stoljeću nestat će i formalna vlast Bizanta i uspostavit će se Mletačka Republika, vlast su

postupno preuzele bogate trgovačke obitelji (aristokracija) koje biraju dužda iz jedne od obitelji na određeni rok

- Venecija postaje glavni trgovački posrednik na Sredozemlju, zahvaljujući trgovačkim povlasticama u Bizantu i povećanoj potrebi Zapada za luksuznom robom s Istoka

- interesno područje Venecije predstavlja istočna jadranska obala, duž koje prolazi glavni pomorski put za Levant (istočno Sredozemlje), zato Venecija dolazi u sukobe s hrvatskim i neretvanskim vladarima te teži zavladati dalmatinskim gradovima

SLAVENI

Slaveni – etnolingvistička skupina, u antici ih još nazivaju Vendima ili Antima, izvorno su sami sebe nazivali Slovjenima, pradomovina im je vjerojatno u Zakarpaću (današnja Ukrajina i Poljska), nakon seobe Germana, u VII. stoljeću započinje veliko premještanje slavenskih plemena, dio ih ostaje u pradomovini, dio odlazi na zapad i istok, a dio s Avarima odlazi na jug, prema Bizantskom Carstvu, danas se slavenski narodi, prema jezičnom ključu, dijele na Zapadne, Istočne i Južne- Slaveni su stupali u različite plemenske saveze i miješali se s drugim narodima poput Ostrogota, Avara,

Bugara, Vikinga itd. – otuda nejasnoće oko nacionalnih naziva i etnogeneze pojedinih naroda slavenske skupine

- u prvoj polovici VII. stoljeća, Slaveni u Panoniji osamostaljuju se od Avara i osnivaju Samov plemenski savez, nakon Samove smrti 658. ponovo dolaze pod vlast Avara

- neka slavenska plemena (među njima i Hrvati) doselili su se na bizantski teritorij i postali su bizantski saveznici, carevi su im dopustili da osnuju samoupravne kneževine koje su se nazivale «sklavinijama»

- krajem VIII. stoljeća, Karlo Veliki uništio je Avare i podvrgnuo Slavene u srednjoj Europi franačkoj vrhovnoj vlasti, u doba raspada Karolinškog Carstva tu će također nastati samostalne kneževine

- među Slavene su kršćanstvo širili misionari i Zapadne i Istočne crkve, u nekim slavenskim zemljama postojalo je i suparništvo između zapadnog i bizantskog utjecaja

- 60-ih i 70-ih godina IX. stoljeća, Konstantin (kasnije prozvan Ćiril) i Metod, braća iz Soluna djeluju kao misionari u Velikoj Moravskoj po nalogu Bizanta, a nakon odlaska u Rim, dobivaju i odobrenje od pape, stvoreno je slavensko bogoslužje, pismo glagoljica i prijevodi nekih crkvenih djela na slavenski jezik («staroslavenski» ili «crkvenoslavenski», standardiziran prema narječju makedonskih Slavena, međutim, u to doba bio je razumljiv svim Slavenima jer su im jezici bili međusobno sličniji nego danas)

- učenici Ćirila i Metoda, koje su Nijemci kasnije protjerali iz Moravske nalaze utočište u Hrvatskoj i Bugarskom Carstvu

- Kliment Ohridski kasnije je sastavio pojednostavljeno slavensko pismo slično grčkom alfabetu – ćirilica (prozvano po Ćirilu)

- odnos Rimske crkve spram «glagoljaša» bio je promjenjiv

Velika Moravska: područje četiriju plemena u današnjoj Češkoj i Slovačkoj, Velika Moravska osamostalila se pod knezom Rastislavom (846-870), Rastislav se želi osloboditi utjecaja njemačkog svećenstva, pa traži od Bizanta (Bazilije I. iz Makedonske dinastije) da mu pošalje misionare koji znaju slavenski jezik (Konstantina i Metoda), Rastislavov nećak Svatopluk, slovački knez, dolazi na vlast uz pomoć njemačkog vladara, pa Moravska postaje vazalna kneževina Istočne Franačke

Češka: nakon propasti Velike Moravske Češka postaje zasebna kneževina, legendarni vladari: Čeh, Libuša i Pšemisl, od njih, navodno, potječe dinastija Pšemislovića, nakon izumiranja njemačke loze Karolinga početkom X. stoljeća, Vratislav I. osamostaljuje se od Nijemaca, Češka će se ubrzo teritorijalno proširiti na nekadašnju Veliku Moravsku, ali će ponovno potpasti u vazalni odnos spram Svetog Rimskog Carstva Njemačkog Naroda, Prag – središte biskupije, trgovine i kulture

Poljska: knez Mješko krajem IX. stoljeća ujedinjuje plemena oko Visle i stvara Veliku Poljsku, Boleslav Hrabri širi granice i kruni se kao poljski kralj (1025), od 1041. god, Poljska, kao prije nje Češka, ulazi u vazalni odnos spram Njemačkog Carstva, dinastija Pjastovića, najvažniji gradovi: Poznan, Krakov, Pšemisl

Kijevska Rusija: među istočnoslavenska plemena prodiru Vikinzi (Varjazi), koji postupno preuzimaju vojnu i državnu vlast, Varjag Rjurik zavladao je Novgorodom 881. god, a njegov nasljednik Oleg osvojio je Kijev i učinio ga središtem vlasti za sva plemena okolna plemena, u X. stoljeću, knez Svjatoslav ratuje s Bugarima i Bizantom, a njegov sin Vladimir počinje pokrštavanje podanika, Kijevska Rusija opstala je do XIII. st. kada je osvajaju Mongoli

Karantanija: kneževina u istočnim Alpama (Koruška), ime je dobila po gradu Karantani, preci današnjih Slovenaca tu su došli u VII. st. i osnovali samostalnu državu, od VIII. stoljeća, Karantanija je pod vlašću Franaka, a kasnije se raspada na više pokrajina, slovenske zemlje bit će pod vlašću čeških vladara, a kasnije Habsburgovaca Hrvatska: Hrvati su došli na prostor Dalmacije najranije početkom VII, a najkasnije krajem VIII. st., hrvatski knezovi čas priznaju vrhovnu vlast Franaka, čas Bizanta, a od kneza Branimira, krajem IX. stoljeća, Hrvatska se osamostaljuje, u X. stoljeću, Hrvatska će se proširiti na Donju Panoniju, tj. Slavoniju (dotada zasebnu kneževinu)- manje sklavinije u susjedstvu Hrvatske: Neretvanska kneževina, Zahumlje, Travunija, Bosna

25

Bugarska: Bugari, tj. Prabugari, su nomadski uralsko-altajski narod koji je okupio veliki savez Slavena u dolini Dunava, postupno su se Bugari i Slaveni izmiješali tako da je nastao slavenski narod po nazivom Bugari, u IX. stoljeću Bugari ugrožavaju Bizant i osvajaju velik dio Balkana, primaju kršćanstvo i od rimskih i od bizantskih misionara - u X. stoljeću vladar Simeon koristi slabost Bizanta i osvaja gotovo sve bizantske posjede na europskom kontinentu (Makedonija, Srbija, Bosna, Trakija, Grčka), na zapadnim granicama ratuje s hrvatskim knezom, tj. kraljem, Tomislavom, Simeon se proglasio carem «Bugara i Romeja», a bugarska crkva postaje patrijaršija (autokefalna/samostalna pravoslavna crkva), sjedište crkve nalazilo se u Ohridu, gdje je djelovala škola Metodovog učenika Klimenta- Bugarsko carstvo uništio je kijevski knez Svjatoslav, pa je ono ponovo pripojeno Bizantu- Bugarska država ponovo će doživjeti uspon u XIII. stoljeću za dinastije Asena

Samuilovo Carstvo: koncem X. stoljeća u Makedoniji izbija uspješan ustanak protiv Bizanta na čelu s domaćim velikašem Samuilom, Samuilo je proširio granice svoje države na čitav bivši teritorij Simeonove Bugarske, pa je uzeo naslov bugarskog cara (otuda suvremeni spor oko toga je li Samuilo tek jedan do bugarskih careva ili prvi vladar slavenske države Makedonije), 1014. Samuilova vojska doživljava katastrofalan poraz na Belasici, obnova bizantske vlasti nad Balkanom pod carem Bazilijem II.

Duklja: slavenska kneževina na području današnje Crne Gore, domaći knezovi priznavali su vrhovnu vlast Bugara i Bizanta do XI. stoljeća, knez Mihajlo potpuno se oslobodio Bizanta i proširio granice svoje države na susjedna područja (dijelovi današnje Srbije i Bosne), 1077. papa mu je priznao kraljevski naslov, Duklja je pod utjecajem Rimske crkve (Barska nadbiskupija), a pravoslavlje će tamo prevladati tek u doba vladavine srpske dinastije Nemanjića, Duklja će se kasnije nazivati još i Zeta (po rijeci)

Raška: područje oko grada Rasa (današnji Sandžak), tamo su se nastanila srpska plemena, Raška je naizmjence bila pod vrhovnom vlašću Bizanta, Bugara i Duklje, a tek u XII. stoljeću, raški se župan Stefan Nemanja osamostaljuje i proširuje državu na Pomoravlje i Zetu (otada se sve više naziva Srbijom), uspon Srbije uslijedit će u XIII. i XIV. stoljeću

DOSELJENJE HRVATA I NASTANAK KNEŽEVINE

Etnogeneza (postanak naroda) Hrvata – nije dokraja razjašnjenaČinjenice:- na ušću Dona u Azovsko more pronađene su ploče s napisanim osobnim imenima Horoathos i

Horuathos, one potječu iz prvih stoljeća naše ere, a dotična imena potječu iz nekog iranskog ili kavkaskog jezika, također je postojala perzijska pokrajina Harahvatija (u današnjem Afganistanu)

- Hrvati koji se javljaju na današnjem prostoru u ranom srednjem vijeku nesumnjivo su govorili slavenskim jezikom i imali slavenske običaje, dakle, ubrajaju se u slavensku skupinu naroda

- u drugoj polovici VI. stoljeća, današnjom Hrvatskom, kao i cijelim Balkanom, vlada avarsko-slavenski plemenski savez, razoreni su mnogi rimski gradovi, a slavenska plemena naseljavala su se i na prostoru između Save i Jadranskog mora

- djelo O upravljanju carstvom bizantskog cara Konstantina VII. Porfirogeneta iz X. stoljeća iznosi sljedeće podatke: u doba cara Heraklija (610-641) Hrvati su zavladali rimskom provincijom Dalmacijom odakle su protjerali Avare, dok su već doseljeni Slaveni prihvatili njihovu vlast, Hrvati su tu došli iz Bijele Hrvatske (u današnjoj Poljskoj) na Heraklijev poziv, predvođeni jednom obitelji (petero braće Klukas, Lovelos, Kosenic, Muhlo i Hrvat te sestre Tuga i Buga), stvorili su kneževinu i prihvatili kršćanstvo

- u današnju domovinu Hrvati su mogli doći najranije oko 626. god, kada Avari doživljavaju veliki poraz pred Carigradom i gube vlast nad Balkanom, a najkasnije oko 800. god, kada je Karlo Veliki potpuno uništio Avarsku državu u Panoniji i možda dopustio Hrvatima da se nasele u Dalmaciji kao franački saveznici

- prvi čvrsti dokazi o postojanju Hrvatske kneževine potječu s početka IX. stoljeća, a o događajima u VI, VII i VIII. stoljeću ne znamo gotovo ništa

Teorije o podrijetlu Hrvata:- slavensko-karpatska (potječe od Franje Račkog iz sredine XIX. stoljeća): Hrvati su jedno od slavenskih

plemena koja su se u VII. stoljeću spustila iz područja iza Karpata na jug, Hrvati su tu došli zajedno s ostalim budućim južnoslavenskim narodima, Slovencima, Srbima itd.

- autohtona ili ilirska (u nju se vjerovalo prije razvoja hrvatske historiografije u XIX. stoljeću, ali su je i neki kasniji autori pokušali dokazati): Hrvati su tu živjeli još prije VII. stoljeća, oni su potomci Ilira, Liburna, Delmata i ostalih antičkih naroda, kakav je bio jezik spomenutih naroda nije poznato, ako nije bio slavenski, onda su današnji jezik autohtoni Hrvati nekako prihvatili pod utjecajem Slavena koji dolaze u doba avarske vladavine

- gotska teorija: Hrvati su potomci slaveniziranih Gota, teorija je izvedena na temelju djela Tome Arhiđakona iz XIII. stoljeća, koji poistovjećuje slavensko bogoslužje s «gotskim krivovjerjem» (arijanstvo, kršćanska struja koja je osuđena kao krivovjerna u doba cara Konstantina, a bila je popularna među Gotima), ta teorija imala je malo pristaša, a na nju se kasnije pozivao Ante Pavelić iz političkih razloga

- iransko-kavkaska teorija: Hrvati su iransko ili kavkasko pleme koje se polako selilo iz crnomorskih stepa u Bijelu Hrvatsku u Zakarpaću, gdje se slaveniziralo, a zatim u doba cara Heraklija preselilo u suvremenu Hrvatsku

- teorije socijalnog dualizma: Hrvati izvorno nisu Slaveni, ali su živjeli među njima kao njihovi gospodari, tj. ratničko plemstvo, prvi je takvu teoriju iznio Vjekoslav Klaić, a ona se temelji na analogiji s

26

postankom Bugarske i Kijevske Rusije (u prvom slučaju Slavenima su zavladali uralsko-altajski nomadi, a u drugom švedski Vikinzi)

- sve te teorije bile su svojedobno više ili manje popularne ovisno o ideološkim razlozima i političkim posljedicama

Moguće rješenje pitanja etnogeneze:- Hrvati su u prvim stoljećima naše ere imali doticaja s kavkaskim odnosno iranskim elementom u

crnomorskim stepama (teško je reći jesu li Slaveni asimilirali «Irance» i prihvatili njihovo ime ili su «Iranci» prihvatili slavenski jezik)

- u Bijeloj Hrvatskoj kod Krakova, prije VII. stoljeća, Hrvati su potpuno poprimili slavenska kulturna obilježja

- nakon doseljenja, Hrvati imaju suživot sa slavenskim plemenima koja su tu došla još u VI. stoljeću te s romaniziranim starosjediocima (Romani u dalmatinskim gradovima i stočarski Vlasi u Dinarskom gorju)

- jezgra hrvatske države nalazila se u dalmatinskom zaleđu, u X. i XI. stoljeću hrvatsko se ime proširilo zajedno sa širenjem granica Hrvatskog kraljevstva, slavenski hrvatski jezik postupno je istisnuo uporabu romanskih narječja kojima su govorili Romani i Vlasi (proces je vjerojatno završio oko XIII. stoljeća)

Život nakon doseljenja:- starohrvatski grobovi koje su iskopali arheolozi otkrivaju željezno oružje i nakit pokopane zajedno s

pokojnicima- do IX. stoljeća, većinom poganski Hrvati živjeli su više-manje mirnim suživotom uz naselja kršćanskih

Romana- na hrvatskom prostoru djelovali su misionari iz Bizanta i Franačke, no broj preobraćenika do IX. stoljeća

nije bio velik, nakon masovnijeg pokrštavanja Hrvata ubrzava se asimilacija Romana i Vlaha, prvi veći val pokrštavanja pokrenut je iz Karolinškog carstva početkom IX. stoljeća, a drugi iz Bizanta za vladavine Bazilija I. (867-886)

HRVATSKA KNEŽEVINA U IX. STOLJEĆU

Kneževina Hrvatska – početkom IX. stoljeća bila je vazalna kneževina Karlovog carstva, vladar je bio dužan prihvatiti kršćanstvo, dopustiti slobodan rad franačkih misionara među svojim podanicima te plaćati danak i pružati vojnu pomoć franačkom vladaru, njezin prvobitni teritorij protezao se između Istre na zapadu i rijeke Cetine na istoku te (vjerojatno) rijeke Save na sjeveru i Jadranskog mora na juguBizantska tema Dalmacija – obuhvaća gradove Zadar, Trogir i Split te otoke Krk, Rab i Cres, bizantski carevi povremeno su plaćali danak hrvatskih knezovima da ostave na miru ili čak štite njihove posjede na Jadranu (Bizantska Dalmacija obuhvaćala je i južnu Dalmaciju od Dubrovnika do Bara, no to područje nije bilo u dosegu hrvatskih vladara u ranom srednjem vijeku)Donja Panonija ili Slavonija – prostor između Save i Drave, predstavljala je posebnu kneževinu koja je ujedinjena s Hrvatskom u doba kralja Tomislava (neki povjesničari zato govore o Primorskoj i Panonskoj Hrvatskoj kneževini)Neretvanska kneževina (Paganija) – obuhvaća obalu između Cetine i Neretve te otoke Brač, Korčulu i Mljet, zovu je «zemljom pogana» jer su tamošnji knezovi dosta kasno prihvatili kršćanstvo, Neretvani se bave gusarenjem i dolaze u česte sukobe s Venecijom, paganija je uključena u Hrvatsko Kraljevstvo u doba Petra Krešimira IV. (1058-1074)

Hrvatski knezovi:Borna (umro 821.) – prvi poimence poznati hrvatski knez, franački Anali nazivaju ga «knezom Dalmacije, Liburnije i Gačana», u njegovo doba provodi se intenzivno pokrštavanje Hrvata, a Borna pomaže Francima ugušiti Ljudevitov ustanak u PanonijiVladislav – Bornin nasljednik, poznat samo po imenu, po svoj prilici dobar franački vazalLjudevit (umro 823) – «upravitelj Donje Panonije», iskoristio je slabljenje Franačke u doba Ludovika Pobožnog, pa je 819. podigao ustanak i odlučio samostalno vladati, očekivao je pomoć od kneza Borne, no nije ju dobio, Franci su ga porazili nakon četiri godine ratovanja, ubijen je pri bijegu u Dalmaciju, nakon njega, Slavonijom vladaju odani franački vazali (Ljudevitov ustanak opisao je franački ljetopisac Einhard)Višeslav (?) – ime kneza Višeslava spominje se na krstionici pronađenoj u Veneciji u XIX. stoljeću, neki datiraju krstionicu u tridesete godine IX. stoljeća, a neki čak u XI. stoljeće, ako je prva tvrdnja istinita, Višeslav bi mogao biti prethodnik kneza MislavaMislav (835-845) – očito je da je proces pokrštavanja uznapredovao jer se knez Mislav spominje kao darivatelj Crkve posjedima, on je i prvi poznati knez koji se sukobio s Mlečanima (Venecijancima)Trpimir (845-864) – po njemu će biti nazvana dinastija Trpimirovića- na Trpimirovom dvoru u Klisu boravio je benediktinac Gottschalk, koji je o tom knezu ostavio neka

svjedočanstva- Trpimir je ratovao s Bugarima i bizantskom vojskom u Dalmaciji- formalno je i dalje franački vazal, no vlada neovisno o Francima- održava dobre odnose sa splitskim (salonitanskim) nadbiskupom kojemu daruje zemlju, u Trpimirovoj

darovnici prvi put se pojavljuje hrvatsko ime (ona je ipak nastala kasnije, za kneza Muncimira)- na kamenom ulomku među ostatcima benediktinskog samostana u Rižinicama nedaleko Klisa sačuvan

je natpis pro duce Trepim(ero) – za kneza Trpimira, Trpimir je dao podići prvi benediktinski samostan u Hrvatskoj

- u Trpimirovo doba osnovana je hrvatska biskupija u Ninu (također jedno od kneževskih sjedišta)Domagoj (864-876) – ne zna se točno u kakvim je i je li uopće bio u rodbinskim odnosima s Trpimirom

27

- papa Ivan VIII. obraća mu se u jednom pismu kao «slavnom knezu Hrvata», dok ga Mlečani u svojim izvorima nazivaju «najgorim knezom Slavena»

- ratovao je protiv Arapa (Saracena) na moru, bio u dobrim odnosima s Crkvom, dok ga je bizantski car Bazilije I, iskoristivši raspad Franačkog Carstva, pokušao svrgnuti s vlasti urotama

Zdeslav (878-879) – Trpimirov sin, na prijestolje dolazi kao kandidat Bizanta, ubrzo je ubijen, očito je da među hrvatskim plemstvom postojala «probizantska» i «prozapadna» strankaBranimir (879-892) – potpuno neovisan o Bizantu i državama-nasljednicama Franačke- kako bi se osigurao od rata s ponovo jakim Bizantom i stekao legitimitet u odnosu na Trpimiroviće traži

priznanje od pape Ivana VIII.- već 7. VI. 879. papa je javno blagoslovio kneza i njegov narod i priznao mu zemaljsku vlast u čitavoj

Hrvatskoj (taj je čin tada imao značaj međunarodnog priznanja)- iz Branimirova doba sačuvano je pet kamenih natpisa s različitih crkava u kojima se spominje Branimir

dux CroatorumMuncimir (892-910) – Trpimirov sin i, po svoj prilici, kandidat probizantske stranke, (starija historiografija smatrala je da je tada uspostavljena dinastija Trpimirovića, koja će neprekidno vladati Hrvatskom sve do 1075. god, kada na vlast dolazi kralj Zvonimir, u to ne možemo biti potpuno sigurni)- potvrdio je darovnicu kneza Trpimira benediktincima- vladarsko mu je sjedište bilo u Biaćima kod Trogira- sačuvan je kameni natpis s njegovim imenom i godinom 895.U posljednjoj trećini devetog stoljeća, u Hrvatskoj nalaze utočište brojni učenici Konstantina i Metoda, koji će tu proširiti slavensko bogoslužje i glagoljsko pismo.

HRVATSKO KRALJEVSTVO U X. STOLJEĆU

Početak X. stoljeća: političke promjene u srednjoj i jugoistočnoj Europi, Mađari osvajaju Panoniju (vjerojatno i Kneževinu u Donjoj Panoniji) i ugrožavaju njemačke zemlje, dok Simeonovo Bugarsko Carstvo ozbiljno ugrožava Bizant i širi se na gotovo čitav Balkan

Tomislav (oko 910-928)- suočava se s mađarskom i bugarskom prijetnjom, Bizant je vrlo slab, a Karolinškog Carstva već odavno

nema- sukob s Mađarima (izvor: spis Kraljevstvo Slavena nepoznatog svećenika iz Bara) – čini se da je

Tomislav dočekao mađarsku konjicu na mjestima gdje je bila neučinkovita i uspio je pobijediti – posljedica je potiskivanje Mađara iza rijeke Drave i priključenje Slavonije Hrvatskoj Kneževini

- sukob s Bugarima (izvor: Konstantin VII. Porfirogenet, koji vlada upravo u to doba) – Raška (Srbija) bila je polusamostalna kneževina u kojoj su se za vlast borili bizantski i bugarski kandidat za prijestolje – Tomislav je podržao bizantskog kandidata, pa su ga Bugari, nakon osvajanja Srbije, napali - Tomislavova vojska odbila je i bugarski napad

- savezništvo s Bizantom – Bizant je Tomislavu dodijelio titulu konzula i upravitelja Dalmacije (čini se da su dalmatinski gradovi i otoci bili u nekoj vrsti vazalnog odnosa spram Tomislava), Porfirogenet opisuje Tomislavovu Hrvatsku kao najvažniju vojnu silu na istočnom Jadranu

- Je li Tomislav bio kralj? – papa Ivan X. u jednom mu se pismu iz 925. obraća kao kralju ( rex) dok zahumskog vladara naziva knezom (dux, Zahumlje se nalazilo u današnjoj Hercegovini), nema dokaza da je Tomislav dobio kraljevsku krunu ni od pape ni od Bizanta i čini se da on nije bio službeno okrunjeni kralj, ali da ga suvremenici smatraju de facto kraljem jer je uspio proširiti državne granice na Slavoniju i povezati dalmatinske gradove sa zaleđem te stvoriti značajnu vojnu silu

- 925. crkveni sabor u Splitu: budući da je uspostavljeno formalno političko jedinstvo Dalmacije i Hrvatske, papa Ivan X. ima namjeru tu stvoriti jedinstvenu crkvenu provinciju, istodobno ga brine i širenje slavenskog bogoslužja, odlučeno je da će hrvatska biskupija u Ninu i zadarska biskupija biti podređene splitskom nadbiskupu, metropolit je postao splitski nadbiskup Ivan, čemu se protivio ninski biskup Grgur (njegovo područje imalo je najviše vjernika), odlučeno je i da će «glagoljaši» morati naučiti latinski da bi se mogli zarediti, ta se odluka nije mogla dosljedno provesti i u praksi je nastavljeno sa slavenskim bogoslužjem

- 928. drugi crkveni sabor u Splitu: sazvan je na žalbu biskupa Grgura, potvrđene su odluke s prvog sabora, a ninska biskupija je ukinuta i podijeljena između zadarske biskupije i splitske nadbiskupije

Trpimir II. (vjerojatno 928-935) - Tomislavov nasljednik, sklopio mir sa Simeonovim nasljednikom PetromSredina X. stoljeća: čini se da moć Hrvatske opada zbog nesloge u vladarskoj obitelji, postoji podatak da je vladara Miroslava (oko 945-949) svrgnuo s vlasti njegov ban (najviši velikodostojnik, tik ispod kralja, tj. kneza, koji je vjerojatno upravljao današnjom Likom) Pribina i postavio na prijestolje nj. brata Mihajla (ili Mihovila) Krešimira II (949-969), to je doba ponovnog jačanja Bizanta i Venecije Stjepan Držislav (969-oko 997) – prvi hrvatski vladar za kojega se zna da je primio znakove kraljevske časti i nosio naslov «kralj Hrvatske i Dalmacije»- u doba sukoba Bizanta i Samuilove države, Držislav je stao na stranu Bizanta, pa mu je Bazilije II.

zauzvrat poslao krunu i ponovo povjerio upravu nad Dalmacijom- Držislavova majka kraljica Jelena dala je kraj Solina podići crkvu Sv. Marije i Sv. Stjepana u kojoj će se

otada pokapati hrvatski vladari- nakon Držislavove smrti, zakonitog nasljednika Svetoslava Suronju zbacila su s prijestolja njegova

braća Krešimir III. i Gojslav, u doba tih borbi Venecija je prvi puta zauzela dalmatinske gradove i otokeStjepan (vjerojatno 1030-1058) – sin Krešimira III, čini se da se u njegovo doba kraljevstvo oporavlja, 1054. god. dogodio se crkveni raskol, a Hrvatska je pripala pod nadležnost Rimokatoličke crkve

28

PROCVAT HRVATSKE U DRUGOJ POLOVICI XI. STOLJEĆA

Petar Krešimir IV. (vjerojatno 1058-1074)- papa ga službeno oslovljava «kraljem Dalmacije i Hrvatske», nakon crkvenog raskola prestala je

formalna vlast Bizanta u Dalmaciji i započelo integriranje gradova i otoka u Hrvatsko kraljevstvo, u jednoj ispravi Jadransko more naziva se «našim morem»

- Krešimir je na moru osnovao novi grad Šibenik, Nin je ponovo postao sjedište biskupije za unutrašnjost, a kraljevska prijestolnica bio je Biograd – čini se da je kralj promicao razvoj tih pretežno hrvatskih gradova kako bi se izjednačili s romanskim Zadrom, Splitom i Trogirom, tada se i ubrzava asimilacija Romana jer hrvatsko stanovništvo u većem broju dolazi i u većinske romanske gradove

- kralj je upravu nad Likom, Gackom i Krbavom povjerio banu Gojču, a upravu nad Slavonijom banu Zvonimiru, Zvonimir je imao jake političke veze i bio oženjen Jelenom, sestrom ugarskog kralja Ladislava, pa ga je kralj učinio suvladarom, a moguće je da ga je proglasio i prijestolonasljednikom

- Krešimir IV. nije imao muških potomaka, a njegov nećak Stjepan poslan je u samostan (pojedinosti oko te političke igre nisu poznate)

- u jednoj ispravi Krešimir tvrdi da je «svemogući Bog proširio naše kraljevstvo na kopnu i na moru», vjerojatno je da je Hrvatskom Kraljevstvu pripala i Neretvanska kneževina te dio Bosne

- Krešimirovo kraljevstvo doživljava gospodarski procvat, na to upućuje uspostava jedinstvenog tržišta od Drave do mora, pravna sigurnost i razvoj gradova

- 1060. crkveni sabor u Splitu: zabranjeno je slavensko bogoslužje, običaji Istočne crkve koji su bili rašireni među hrvatskim svećenstvom poput ženidbe nižeg klera i nošenja brade, a biskupi nisu smjeli posvećivati svećenike koji nisu znali latinski (utjecaj reformističkog pokreta koji želi postići što veće jedinstvo unutar zapadne Crkve)

- na kvarnerskim otocima jaka je protureformistička stranka, koja zadržava slavensko bogoslužje, a oslanja se na njemačkog cara i tadašnjeg protupapu

- Krešimir IV. podržava crkvene reforme i progoni njihove protivnike, daruje zemlju u okolici Biograda benediktincima i povlastice ženskom samostanu Sv. Marije u Zadru

- 1074. Normani iz južne Italije opsjedaju grad Rab i pritom odvode u zarobljeništvo hrvatskog vladara, po svoj prilici to je bio sam Petar Krešimir, koji se više nije vratio

Demetrije (Dmitar) Zvonimir (1074-1089)- budući da nije bio iz loze Trpimirovića, potrebno mu je priznanje prava na prijestolje, pa se obraća papi

Grguru VII. (kojemu su trebali saveznici u borbi za investituru)- 1075. u bazilici Sv. Petra i Mojsija kraj Solina papinski izaslanik okrunio je Zvonimira novom krunom i

predao mu žezlo, mač i zastavu, Zvonimir se obvezao da će papi plaćati godišnji danak od 200 dukata, predao mu samostan Sv. Grgura u Vrani i vladati u skladu s naukom Crkve (sprječavati brakove među rođacima, štiti udovice i siročad, pomagati sirotinji i sl.)

- 1085. Zvonimir kao papin vazal šalje mornaricu u rat između Normana i Bizanta kod otoka Krfa, u tom ratu na suprotnoj (bizantskoj) strani sudjeluju i Mlečani, bizantski car Aleksije Komnen prepustit će mletačkom duždu pravo na Dalmaciju, dužd će otada nositi i naslov dux Dalmatiae, što će biti prazna titula, ali će imati dugoročne posljedice

- Zvonimir zadržava vlast nad teritorijem koji je stekao Petar Krešimir i Hrvatska je vjerojatno bila jednako jaka kao i tada

- Zvonimir umire bez muškog potomka, što će za posljedicu imati polaganje prava na prijestolje između ugarske dinastije Arpadovića (Zvonimir je njihov zet), Stjepana II, posljednjeg Trpimirovića te Petra, domaćeg velikaša koji je vladao Kninom (Zvonimirova prijestolnica)

- Legenda o Zvonimirovoj smrti: nastala je dosta kasnije i širila se usmenom predajom, tvrdi se da je Zvonimira ubio narod u mjestu Pet Crkava jer se nitko nije htio odazvati kraljevom pozivu u Prvi križarski rat, Zvonimir je na samrti prokleo narod da više nikada nema vladara svoje krvi, legenda je trebala objasniti zašto Hrvatskom vladaju strani kraljevi, a koliko u njoj ima istine nemoguće je provjeriti

- Baščanska ploća: jedan od najstarijih i najdužih spomenika na hrvatskom jeziku i glagoljici, nastala je oko 1100. god. i u njoj se tvrdi da je kralj Zvonimir darovao zemlju samostanu Sv. Lucije na otoku Krku, ploča je služila kao plutej oltarne pregrade, a otkrivena je u XIX. stoljeću

KULTURNI SPOMENICI HRVATSKOG RANOG SREDNJEG VIJEKA

PISMENOST- benediktinski samostani – središta latinske pismenosti- pisani izvori na hrvatskom i crkvenoslavenskom jeziku i glagoljskom pismu – jaka središta glagoljaša

bila su na Kvarneru i u Istri, tu se razvio poseban hrvatski oblik glagoljice (uglata glagoljica)- osim latinice i glagoljice, u Hrvatskoj se rabila i ćirilica, koja je došla u južnu Dalmaciju preko Bosne- najvažniji latinski pisani spomenik: Splitski evanđelistar iz IX. st.- najvažniji spomenik na glagoljici i hrvatskom jeziku: Baščanska ploča (oko 1100.)- poseban dio latinske pismenosti čine isprave hrvatskih vladara, uglavnom darovnice samostanima,

vladari su ostavili i kamene latinske natpise, uglavnom na crkvama

GRADITELJSTVO I LIKOVNE UMJETNOSTI- predromanički stil (IX. do XI. st.) – nastavlja se na kasnoantički stil, a njegova središta su dalmatinski

gradovi, taj stil preuzimaju i hrvatski knezovi u zaleđu- obilježja ranohrvatskih crkava – križni tlocrt i kupola (utjecaj Bizanta i Italije)- najpoznatije crkve: Sv. Spas kod Knina, Sv. Donat u Zadru, Sv. Križ u Ninu- ornamentika: troprutasti pleter, križevi, zvijezde, ptice, lišće

29

- reljefni prikaz hrvatskog vladara iz XI. stoljeća (moguće Petar Krešimir IV. ili Zvonimir)

KRIŽARSKI RATOVI

Križarski ratovi (od kraja XI. do kraja XIII. stoljeća): prvi masovni kolonizatorski pothvat EuropljanaGlavni uzrok: uslijed brzog razvoja europske privrede u XI. stoljeću Zapadna Europa postala je prenapučena – višak stanovništva iz svih društvenih slojeva potražio je zemlju i bolji život na IstokuPovod: u drugoj polovici XI. stoljeća turski narod Seldžuka osvojio je Jeruzalem i dio bizantskih posjeda na Bliskom Istoku, za razliku od arapskih vladara, Seldžuci nisu dopuštali slobodan pristup kršćanskim hodočasnicima do Jeruzalema, bizantski car Aleksije Komnen obratio se papi za pomoć ponudivši crkvenu uniju Zapadu ako mu pomognu da vrati posjede koje su mu osvojili Seldžuci1095. na crkvenom sabor u Clermontu papa Urban II. pozvao je sve zapadne kršćane na oslobađanje Svete zemlje i obećao im masovno oproštenje grijehaInteresi i pobude:- niže plemstvo, osobito vitezovi bezemljaši, vidjeli su u tome priliku da dođu do vlastitih lena na Istoku- velikaši također postaju zainteresirani za nove posjede nakon uspjeha I. križarskog rata- seljaci masovno odlaze u ratove kako bi se oslobodili kmetskog položaja i siromaštva- gradovi u Italiji, poput Venecije i Genove, žele ostvariti trgovačke monopole na istočnom Sredozemlju- Crkva, tj. papa, ima namjeru ostvariti prevlast nad cjelokupnim kršćanskim svijetom te preobratiti

muslimansko stanovništvo- križari su vjerovali da vode pravedan rat u Kristovo ime te da će im sva nedjela počinjena u tim

pohodima biti oproštena- pohodi su obećavali i bogat ratni plijen, nakon I. rata šire se legende o neiscrpnim bogatstvima Istoka

Prvi križarski rat (1095-99): najbolji odaziv bio je u Francuskoj, ali su se francuskim plemićkim vojskama putem priključivali svi zainteresirani, križari su uglavnom putovali kopnom usput pljačkajući i katoličke i pravoslavne zemlje, prvu vojsku sastavljenu od slabo naoružanih seljaka Bizantinci su 1096. prevezli u Malu Aziju gdje su je Seldžuci brzo uništili, 1097. god. stigla je glavnina križarskih snaga do Carigrada i tu polažu vazalsku prisegu caru Aleksiju (budući da će je prekršiti, Bizant više neće htjeti pomagati križarima u idućim pohodima), 1099. križari osvajaju dijelove Sirije i Palestine, naposljetku i Jeruzalem (pritom je proveden masovni pokolj njegovih građana), osnovano je Jeruzalemsko kraljevstvo na čelu s Godfreyom od Bouillona te još tri vazalne križarske države (Antiohija, Tripoli i Edessa), u križarske države dolaze europski kolonisti, a dio starosjedilaca preobraćen je na katolicizam (vjerski sastav stanovništva je raznolik, najviše je muslimana, tu su i Židovi te pravoslavni i armenski kršćani, dok su rimokatolici u manjini)

Duhovno-viteški redovi: dužnost im je obrana križarskih posjeda te zaštita hodočasnika, podvrgnuti su strogim redovničkim pravilima i predstavljaju spoj kršćanskog redovnika i vojnika, podvrgnuti su izravno papi i dobivaju velike posjede na Istoku, ali i u svim europskim državama- templari (nazvani prema sjedištu u blizini nekadašnjeg jeruzalemskog hrama, hram = templum),

osnovani 1119. god, red je stekao veliku moć i bogatstvo i predstavljat će opasnog suparnika mnogim kraljevima, u XIV. st. francuski kralj Filip IV, koji je templarima bio dužan velik novac, a nije im ga imao namjeru vratiti, zabranio je uz papinu pomoć taj red, a njegove vođe dao osuditi i spaliti kao čarobnjake

- ivanovci (hospitalci), nazvani su prema bolnici Sv. Ivana u Jeruzalemu, osim vojne dužnosti bave se i njegovanjem bolesnika, nakon protjerivanja križara iz Svete zemlje, pronaći će utočište na otoku Malti (malteški vitezovi)

- Teutonski red – red njemačkih vitezova osnovan koncem XII. stoljeća, nakon pohoda po Svetoj zemlji, «teutonci» se okreću osvajanju, kolonizaciji i prisilnom pokrštavanju poganskih zemalja uz Baltik, gdje osnivaju vlastitu državu u Pruskoj

Drugi križarski rat (1145-48): nakon pada Edesse, njemački car Konrad III. i francuski kralj Louis VII. stižu u pomoć Jeruzalemskom kraljevstvu, pokušali su osvojiti grad Damask, no nakon neuspjeha povlače se iz Svete zemlje

Treći križarski rat (1187-1192): Egipat i dijelovi Sirije i Mezopotamije ujedinjeni su pod sultanom Saladinom, Saladin je napao križarske države jer su pojedini križarski zapovjednici kršili primirje, nanio im je težak poraz i osvojio Jeruzalem, 1189. god u Svetu zemlju kreću tri velike europske vojske, francuska na čelu s Filipom II. Augustom, njemačka na čelu s Fridrikom Barbarossom te engleska na čelu s Rikardom Lavljeg Srca, njihov uspjeh je ograničen, Jeruzalemsko kraljevstvo opstalo je kao lanac gradova uz sredozemnu obalu sa sjedištem u Akri (Akon)

Četvrti križarski rat (1202-04): križari nisu ni stigli do Svete zemlje, njihov prijevoz do Carigrada trebala je provesti mletačka flota, pa su kao naknadu za tu uslugu 1202. usput osvojili grad Zadar i predali ga Mlečanima, 1204. križari stižu u Carigrad, gdje sudjeluju u prijestolnim borbama na strani dinastije Angel, kada im car Izak Angel nije mogao isplatiti obećani honorar, križari pljačkaju Carigrad i tu osnivaju novu državu – Latinsko carstvo (sjedište bizantskog cara prebacit će se u Niceju do 1261. god, kada Grci oslobađaju Carigrad)

Kasniji križarski pohodi: u XIII. stoljeću provedeno je još četiri pohoda s vrlo malim uspjesima, njemački car Fridrik II. Hohenstaufen dva puta je napao Egipat i nakratko zauzeo Jeruzalem, francuski kralj Louis IX. Sveti jednom je napao Egipat i jednom Tunis, a tu je i tzv. Dječji križarski rat, koji je križarski rat samo po nazivu, praznovjerna zamisao da Jeruzalem mogu osvojiti samo bezgrešna djeca odvela je u ropstvo ili smrt više tisuća djece, križarskim se naziva i pohod protiv katara (albigenza), krivovjeraca na jugu Francuske

30

1291. Mameluci (turska dinastija koja je vladala Egiptom) osvajaju Akru, posljednje križarsko uporište na Bliskom Istoku

Posljedice križarskih ratova:- Europljani su upoznali kulturna dostignuća Istoka (filozofija, matematika i medicina), nove

poljoprivredne kulture (riža, špinat, limun, lubenica), nove tehnike obrade tekstila i metala te egzotične začine

- ubrzan je privredni razvoj zapadne Europe- sredozemnu trgovinu preuzimaju Mlečani i Genovežani- križarska ideja vodila je i opravdavala kasnije kolonijalno osvajanje Novoga svijeta, Afrike i Dalekog

Istoka

MONGOLI

Mongolija: stepska zemlja u sjevernoj Aziji naseljena nomadskim stočarima- oko 1206. poglavica Temujin ujedinjuje mongolska i turska plemena u veliki savez- 1215. Mongoli osvajaju Kinu, stvaraju veliku državu sa središtem u Pekingu, Temujin postaje veliki kan

Džingis-kan- do 1220. Mongoli su se na zapadu proširili sve do Crnog mora i Indijskog oceana- 1227. umire Džingis-kan i njegovo veliko carstvo podijeljeno je na četiri kanata- Kanati: Ulus Velikog Kana (Kina), Džagataj (Turkestan), Il-kan (bivši Abasidski kalifat u Perziji i

Mezopotamiji), Zlatna Horda (današnja Rusija)- Mongoli napreduju kao velika nepobjediva konjica, premda okrutni kao ratnici i osvajači, nakon što

osvoje neku zemlju puštaju domaće stanovništvo da živi po starim običajima i jedino što zahtijevaju je redovito plaćanje danka

- 1240-43. Batu-kan sa svojim Tatarima pljačka po istočnoj Europi, od Baltičkog do Jadranskog mora- mongolska vladavina u Aziji donijet će dva stoljeća mira, prožimanja kultura i žive trgovačke veze

između Zapada i Istoka, europski trgovci i misionari odlaze sve do Kine (franjevci, Marko Polo)- Mongoli su bili tolerantni prema svim vjerama, međutim, u XIV. stoljeću većina ih se preobratila na

islam (osim u samoj Mongoliji, gdje će prevladati budizam)- u XIV. stoljeću, Kina obnavlja neovisnost pod dinastijom Ming, a na Bliskom Istoku pojavljuje se nova

sila – Turci Osmanlije, mongolski kanati slabe- Timur Lenk, okrutni osvajač koji od 1380 do 1405. privremeno obnavlja jedinstveno Carstvo,

prijestolnica Samarkand, država mu se raspada nakon smrti- Mogulsko Carstvo: Indijski potkontinent pod vlašću muslimanske dinastije mongolskog podrijetla

(Mongoli osvajaju Delhi 1398. i šire carstvo u XVI. I XVII. stoljeću, Mogulsku državu ukinuli su tek Britanci 1857. god.)

EUROPSKO DRUŠTVO U RAZVIJENOM I KASNOM SREDNJEM VIJEKU

Privredni razvoj- oko 1000. god, suprotno očekivanjima Sudnjeg dana, Europa doživljava privredni uspon i porast broja

stanovnika- usavršila se obrada zemlje (tropoljna poljoprivreda, željezni plug, gnojenje, od XII. stoljeća pojava novih

kultura sa Istoka) što omogućuje proizvodnju viškova hrane: više hrane – viši prirast stanovništva- unutarnja kolonizacija: u mnogim zemljama krče se šume i isušuju močvare kako bi se dobilo više

obradivih površina, tu nastaju nova naselja- vanjska kolonizacija: višak stanovništva traži novu zemlju izvan matičnih država, Nijemci, ali i drugi

narodi, masovno se sele na istok, uz Baltičko more, u Poljsku, Češku, Ugarsku, Hrvatsku, križarski pohodi također su primjer vanjske kolonizacije

- uslijed križarskih ratova, razvijaju se i svi obrti- naturalnu privredu postupno zamjenjuje novčana, vladari kuju novac, zbog pojave proizvodnih viškova

oživljava trgovina, lokalna i međunarodna- pojava novih gradova uz trgovačke putove i sajmišta te uz vlastelinske dvorove i biskupska sjedišta,

obnova i rast starih gradova iz antičkog doba, u gradove se slijevaju obrtnici i trgovci koji se žele osloboditi kmetstva

- slobodni kraljevski gradovi: gradovi koji imaju vlastitu samoupravu, neovisni su o okolnom plemstvu i podređeni izravno kralju, kraljevi im daruju takav pravni položaj jer iz njih ubiru dobar porezni prihod, a predstavljaju im i važan politički oslonac u odnosu na nepouzdane vazale

- stanovnici gradova imaju osobnu slobodu, no razlikuju se po imovini i političkim pravima – patriciji i pučani

- najvažniji gradovi: Italija, Porajnje, Šampanja, Flandrija, luke uz Sjeverno i Baltičko more- ceh – udruga obrtnika iste struke u jednom gradu, svaki ceh ima pravila kojih se svi članovi moraju

pridržavati (cijena, kvaliteta proizvoda i dr.), a nitko izvan ceha ne smije se baviti dotičnim obrtom u tom gradu, najstariji i najvažniji cehovi bili su oni «slobodnih zidara»

- gilda – slična strukovna udruga trgovaca- Velika Hanza – zajednica njemačkih gradova, u XIV. stoljeću bilo ih je 90, Hanza je imala monopol

trgovine na Baltiku te vlastitu vojsku i ratnu mornaricu, propala je nakon premještanja trgovine na Atlantski ocean u XV. stoljeću

31

- Bankarstvo – razvija se uslijed tri pojave: postoji na stotine lokalnih valuta i potreba da se organiziraju mjenjačnice uz svaki trg i sajmište, putovi su nesigurni zbog razbojnika pa je potrebno uvesti mjenice (potvrde za pohranjeni novac), gotovog novca nikad nije dovoljno pa vladarima trebaju financijeri koji će im pozajmljivati novac

- pozajmljivanjem novca najviše su se bavili Židovi jer njima vjera nije zabranjivala naplaćivanje kamata, no na kreditiranje su se kasnije odvažile i kršćanske bankarske obitelji poput Medicija i Fuggera, mjenice su prvi uveli vitezovi templari, koji su također posuđivali novac

- porezi se općenito pretvaraju u novčana podavanja, plemićkim naslovima i lenima počinje se određivati vrijednost po prihodu koji donose

Crna smrt (1347-51)- velika epidemija bubonske kuge koja je pokosila između trećine i polovice stanovništva tadašnje

Europe (smrtnost oboljelih iznosi oko 75 %)- zarazu su prenosile štakorske buhe, a epidemija je došla iz srednje Azije, najprije je primijećena u

Konstantinopolu i talijanskim gradovima, širenju su pogodovali loši higijenski uvjeti, osobito za ljetnih mjeseci

- ostali su pošteđeni gradovi koju su uveli karantenu, ali i neka zabačena područje- nakon prvog vala 1347-51, epidemije su postale periodične, međutim, smrtnost se smanjivala uslijed

prirodne selekcije, samo bi oni s jakim imunitetom preživjeli i imali potomke- Crna smrt strašno je pogodila gospodarstvo i društvo, osobito u Francuskoj i Engleskoj, koje su u jeku

Stogodišnjeg rata, međutim, u nekim je krajevima nedostatak radne snage uzrokovao porast nadnica i nešto bolji standard kmetova u idućem naraštaju

Hereze (krivovjerja)- svako kršćansko vjerovanje, odnosno učenje, koje odstupa od crkvenih dogmi- od XII. stoljeća javljaju se organizirani heretički pokreti koje Crkva suzbija silom- uzroci: zbog sve većih proturječja između nauka koji Crkva propovijeda i postupaka službenika Crkve

javljaju se otpadnici koji zahtijevaju povratak na izvorni Kristov nauk- svim hereticima je zajednička kritika raskošnog života svećenstva i pape, društvene nejednakosti koju

je Crkva odobravala, licemjerja, osobito u slučaju indulgencije, krutosti i nerazumljivosti dogmi, monopola na znanje i obrazovanje, zabrane prevođenja Svetoga pisma na pučke jezike itd.

- katari: katari na grčkom jeziku znači «čisti», povezuju manihejsko učenje o dvama svjetovima, duhovnom i materijalnom, i dvama bogovima, dobrom i zlom, s kršćanstvom, to je izrazito asketsko učenje koje propovijeda metode za pobjedu dobrog načela u svakom pojedincu i odbojnost prema svim ustanovama vlasti, katarsko-dualističko krivovjerje nastalo je pod perzijskim utjecajem u istočnim pokrajinama Bizantskoga Carstva, zatim je u X. i XI. stoljeća stiglo na Balkan, gdje se sljedbenici nazivaju bogumilima, da bi se od kraja XI. do XIII. stoljeća katarstvo proširilo po čitavoj zapadnoj Europi, u Njemačkoj te krivovjerce nazivaju Ketzer, u Italiji patareni, na jugu Francuske albigenzi, po gradu Albi, katarstvo masovno privlači siromašne slojeve i širi se duž trgovačkih putova, u Provansi su albigenzi imali čak potporu dijela plemstva, pa je papa Inocent III. početkom XIII. stoljeće pokrenuo protiv njih križarski rat, samostalna Crkva bosanska bila je također pod velikim utjecajem katarskog učenja

- valdenzi: pristaše lionskog trgovca Valda, propovjednika siromaštva- preteče reformacije: John Wycliff u Engleskoj i Jan Hus u Češkoj

Crkveni redoviBenediktinci: najstariji red, potječe iz VI. stoljeća, kada je Benedikt iz Nursije donio pravila za redovnike u samostanu Monte Cassino, načelo Ora et labora!, osim fizičkim radom i molitvom, benediktinci su se bavili i prepisivanjem knjigaDominikanci: red je u XIII. st. osnovao Kastilijanac Domingo de Guzman, prvi od tzv. prosjačkih redova, koji se odriču svjetovnog bogatstva, uglavnom novači obrazovane ljude, pa dominikanci postaju službeni propovjednici protiv krivovjerja i inkvizitoriFranjevci: red koji je u XIII. stoljeću osnovao Talijan sv. Franjo Asiški, naglašeno je siromaštvo redovnika i karitativan rad, franjevci se bave i misionarstvom među poganimaInkvizicija- Sanctum officium, Sveta služba, osnovana u XIII. stoljeću s ciljem otkrivanja heretika i nevjernika,

crkveni istražitelji (inkvizitori) ispituju osumnjičenike i, ako utvrde njihovu krivnju, predaju ih svjetovnim vlastima da ih kazne

- krivci koji bi se pokajali mogli su biti odriješeni grijeha i pomilovani, no u doba pojačanih progona vještica i čarobnjaka uglavnom su se izricale kazne spaljivanja

- Španjolska inkvizicija u XV. stoljeću predstavlja poseban oslonac kraljevske vlasti, njome se Mauri i Židovi prisiljavaju na preobraćenje, a kraljevi protivnici na odanost

- na udaru Inkvizicije našli su se: heretici svih sljedbi, teolozi koji su preispitivali dogme, španjolski Židovi i Mauri, sljedbenici preživjelih poganskih kultova, kao i svi ljudi koji su odudarali od društvenog prosjeka i bili proglašeni čarobnjacima, kasnije protestanti i neki filozofi i znanstvenici

ZAPADNA EUROPA U KASNOM SREDNJEM VIJEKU

Engleska- Engleska je konačno ujedinjena u X. stoljeću- 1066. god. vojvoda Normandije Vilim Osvajač iskrcao se u Engleskoj, pobijedio dotadašnjeg kralja

Harolda III. i utemeljio Normansku dinastiju, to je bilo posljednje strano osvajanje u povijesti Engleske

32

- za normanskih vladara u XI. stoljeću ojačala je središnja vlast, kraljevi se oslanjaju na niže plemstvo, Crkvu i gradove, oživljava trgovina između Britanskog otoka i kontinenta, Engleska posebice izvozi vunu u Flandriju

- dinastija Anjou-Plantagenet: Henrik II. (1154-89), Rikard Lavljeg Srca (1189-99), Ivan Bez Zemlje (1199-1216), Henrik III (1216-72), Eduard I, II, III…

- kralj Ivan Bez Zemlje doživio je dva velika politička poraza, od strane pape koji mu je osporio pravo postavljanja kanterberijskog nadbiskupa te od strane Filipa II. Augusta koji mu je oduzeo posjede u Francuskoj, to su iskoristili velikaši da ograniče kraljevu vlast

- 1215. Magna charta libertatum (Velika povelja sloboda): kralj ne može raspisivati poreze bez pristanka staleža, staleže zastupa vijeće 25 velikaša koje nadzire kraljevo poštivanje Povelje, ako se kralj ne pridržava velikaši mu se imaju pravo suprotstaviti oružjem, nijedan slobodan čovjek ne može biti osuđen bez odluke suda – početak ustavne vladavine u Engleskoj

- 1258. Oksfordski statuti, Henrik III. prisiljen je potvrditi i dopuniti Povelju, Veliko i Malo Vijeće (preteče kasnijeg dvodomnog Parlamenta) trebaju se sazivati tri puta godišnje kako bi s kraljem raspravljala o državnim poslovima

- 1264-65. kada je Henrik III. pogazio obećanja, pobunili su se baruni na čelu sa Simonom Montfortom i sazvano je Veliko vijeće u koje su ušli predstavnici plemstva, Crkve i gradova – početak engleskog parlamentarizma

- iako je Henrik III. izišao kao pobjednik iz toga sukoba, u kasnijim stoljećima Parlament će postati zastupničko tijelo triju staleža, koje se će se uredno sazivati

- Eduard I. pripojio je Engleskoj Wales i privremeno Škotsku – početak engleske ekspanzije Francuska- u X. i XI. stoljeću u Francuskoj vlada feudalna anarhija, kraljevska vlast je samo formalna, a kraljeva

domena (vlastiti posjed) svela se na okolicu Pariza- Louis IV. Debeli (1107-1138) – počinje suzbijati samovolju velikaša uz pomoć Crkve kojoj ne odgovara

feudalna anarhija - Filip II. August (1180-1222) – sudjeluje u III. križarskom ratu, u ratu protiv Ivana Bez Zemlje preoteo mu

je sve francuske posjede i time povećao kraljevsku domenu, dijeli povlastice gradovima i time oslabljuje velikaše, jača središnju vlast te povećava kraljevske prihode

- Louis IX. Sveti (1226-70) – vodi dva križarska pohoda u Tunis, uvodi jedinstveni novčani sustav što pogoduje razvoju trgovine, utemeljuje Kraljevski sud kao vrhovni prizivni sud koji sudi u skladu s rimskim pravom

- Filip IV. Lijepi (1285-1314) – bezobziran vladar koji dalje učvršćuje kraljevsku vlast, ratuje protiv Engleza i gradova u Flandriji zbog čega nameće nove poreze i stalno se zadužuje, 1302. prvi put saziva Državne staleže, predstavnike plemstva, Crkve i gradova, sukobljava se s papom Bonifacijem VII, pa postavlja sebi odanog papu Klementa V. sa sjedištem u Avignonu, «Avinjonsko sužanjstvo» papinstva potrajat će 1309-78, a još neko vrijeme (1378-1409) postojat će dvojica protupapa, jedan u Rimu i drugi u Avignonu, Filip IV. uništava templarski red

- Filip VI. (1328-50) – prvi kralj iz dinastije Valois, engleski kralj Eduard III. osporava mu pravo na francusku krunu što će biti povod Stogodišnjem ratu

Stogodišnji rat (1337-1453)- započinje kao sukob Engleske i Francuske oko flandrijskih gradova- rat je imao nekoliko etapa i vodio se s promjenjivim uspjehom- prva etapa rata okončana je primirjem 1360. god, nakon što je Crna smrt iscrpila obje zemlje, Englezi

su uspjeli zauzeti uporišta uz Kanal i pokrajinu Akvitaniju- u drugoj etapi (1369-89) francuski kralj Karlo V. krenuo se osvetiti Englezima i potisnuo ih je u svega

nekoliko uporišta uz Kanal La Manche- 1415. Henrik V. Lancaster iskrcao se i nanio težak poraz Francuzima kod Azincourta, a zatim osvojio

čitav sjever Francuske s Parizom- 1429. kada se činilo da je francuski konačni poraz neminovan, pojavila se karizmatična djevojka Ivana

Orleanska (Jeane d´Arc) koja je motivirala Francuze i dogodio se preokret u opsadi Orleansa, 1431. Burgunđani su uhvatili Ivanu i predali je Englezima, koju su je pogubili kao vješticu

- 1436. Francuzi oslobađaju Pariz, 1450. Normandiju, 1453. Akvitaniju- Stogodišnji rat uveo je nove tehnike ratovanja, jaka strana Engleza bili su strijelci s dugim lukovima, a

Francuza topovi, neki povjesničari tvrde da se tada pojavljuje i ideja nacije i nacionalne države - konačnom porazu Engleza u Francuskoj pridonio je Rat ruža (1455-85), građanski rat između dinastija

York (Bijela ruža) i Lancaster (Crvena ruža), rat je završio dolaskom na prijestolje Henrika VII. iz nove dinastije Tudor (on sam bio je rođak Lancastera, ali se oženio Elizabetom iz kuće York), Tudori će Engleskom vladati samovoljno i neovisno o parlamentu

- i u Francuskoj i u Engleskoj, u jeku Stogodišnjeg rata, izbile su velike pobune seljaka, «žakerija» (1358. god, Jacques je pogrdni naziv za seljaka) i ustanak Wata Tylera (1381)

Rekonkvista u Španjolskoj- rekonkvista: ponovno kršćansko osvajanje Pirenejskog poluotoka- rekonkvista osobito napreduje u XI. stoljeću, ratnik zvani El Cid, koji se istaknuo u više bitaka pretvorit

će se u španjolsku nacionalnu legendu- do XIII. stoljeća oblikovala su se tri kraljevstva: Portugal, Kastilija (naziv dolazi od castellum, utvrda,

srednji dio poluotoka) i Aragon (istočni dio poluotoka)- 1469. Aragon i Kastilija ujedinjuju se u jedno kraljevstvo uslijed sklapanja braka između Ferdinanda

Aragonskog i Izabele Kastilske (Katoličke) – nastanak Španjolske- vladarski par oslanja se na gradove kako bi suzbio utjecaj plemstva, a zatim ograničava samoupravu

tim istim gradovima, najvažniji saveznik vladarskog para jest Crkva i Inkvizicija, koja ima ogromne ovlasti

33

- progoni heretika i nasilno preobraćanje Maura i Židova - 1492. pad posljednjeg maurskog uporišta Granade, masovni progon španjolskih Židova i Kolumbovo

otkriće Amerike

Italija- podijeljena je na više gradova-država koji formalno priznaju vrhovnu vlast Svetog Rimskog Carstva, tu

su još i Papinska Država, Mletačka Republika (Venecija) te Kraljevstvo Dviju Sicilija (Sicilija i Napulj)- u XIII. stoljeću najprije nestaje vlast njemačkog cara, a zatim slabi i utjecaj pape, to pogoduje usponu

talijanske gradske aristokracije- kondotijeri – vođe plaćeničkih vojski u službi talijanskih gradova, nerijetko se nameću kao pravi

gospodari u tim istim gradovima- suparništvo Venecije i Genove za prevlast nad sredozemnom trgovinom- Firenca – od XIII. st. najbogatiji grad i bankarsko središte, u XV. stoljeću vlast će se naći u rukama

obitelji Medici- Sicilsko Kraljevstvo – u XI. st. njime vladaju Normani, zatim, u XII. i XIII. st, njemački carevi, pa

Anžuvinci te, od 1282. Aragonci

Češka, Sveto Rimsko Carstvo i uspon Habsburga- ustalio se običaj da svetorimskog cara biraju knezovi-izbornici (najvažniji velikaši i biskupi u

Njemačkoj), njima odgovara da je carska vlast slaba, pa je to odlučujuće za izbor vladara, od XIII. st. Carstvo je labavi savez samostalnih njemačkih državica

- XII. stoljeće, Češka je vazalna država Sv. Rimskog Carstva, Fridrik Barbarossa priznao je češkim vladarima nasljednu titulu kralja, među Česima živi izmiješano i njemačko stanovništvo, osobito u gradovima koji su privlačili koloniste

- XIII. stoljeće, u doba dinastičkih sukoba za carsku krunu Češka s Moravskom postaje potpuno samostalno kraljevstvo s velikom gospodarskom moći zahvaljujući rudnim bogatstvima, posebno srebru

- Otokar II. Pšemislović uspio je Češkoj priključiti Austriju sa Štajerskom, Kranjskom i Koruškom, imao je želju postati novi njemački car, međutim većina njemačkih velikaša podržavala je Rudolfa Habsburga (iz dotada beznačajne obitelji, upravo zato su ga i podržavali, car bi bio slab i vladao bi samo formalno)

- 1278. bitka na Moravskom polju, završila je Rudolfovom pobjedom i Otokarovom pogibijom, posljedice: kuća Habsburg prvi puta dobiva carsku krunu, a Austrija sa slovenskim pokrajinama Kranjskom, Štajerskom i Koruškom postaje habsburški nasljedni posjed i matična zemlja, Habsburgovci će polako širiti utjecaj, manje ratovima, a više ženidbenom politikom

- češki kralj, kao najmoćniji vladar u Carstvu, također ima status kneza-izbornika- Karlo IV. Luksemburški (1347-78), češki kralj i njemački car, u njegovo doba Češka doživljava

gospodarski procvat, Prag je prijestolnica Carstva i drugi po veličini europski grad (prvi je Pariz), 1348. osnovano je sveučilište u Pragu

- Žigmund Luksemburški (1410-37), kralj Češke, Ugarske i Hrvatske te svetorimski car, ratuje protiv husita

- Husitski ratovi (1415-31): vjerski sukob između katolika i sljedbenika Jana Husa, ali i politički sukob između njemačkog i etničkog češkog plemstva, Jan Hus, rektor praškog sveučilišta, zahtijevao je reforme u Crkvi (ukidanje indulgencije, povratka skromnom životu među svećenicima, bogoslužje na narodnom jeziku), unatoč Žigmundovim jamstvima, na saboru u Konstanzu 1415. god, gdje je trebao izložiti svoje učenje, Inkvizicija ga je zatvorila i dala spaliti, to je bio povod husitskim ratovima, husiti su odbili sve pohode carsko-papinskih snaga, 1431. sklopljen je mir

- 1490. pod Vladislavom II. Jagelovićem u personalnoj uniji su okupljene Poljska, Litva, Češka, Ugarska i Hrvatska (Jagelovići su dinastija litavskog podrijetla, krajem XIV. st. stvorena je Poljsko-litavska unija)

- 1527, nakon izumiranja Jagelovića, Češka, zajedno s Ugarskom i Hrvatskom, ulazi preko dinastije Habsburg u personalnu uniju s Austrijom, vladavina Habsburga potrajat će sve do kraja Prvog svjetskog rata

OSMANSKO CARSTVO I BALKAN

Turci OsmanlijeTurci su izvorno nomadska plemena iz srednje Azije, često odlaze na Bliski Istok u potrazi za pašnjacima ili kao vojnici-plaćenici, preobraćuju se na islam, u XI. st. osnivaju Carstvo Seldžuka i ubrzo se asimiliraju, Turci koji su ostali u pradomovini ulaze u savez s Mongolima, maloazijski Turci osnivaju nekoliko samostalnih bejluka (kneževina)– beg Osman (1281-1326), zahvaljujući slabosti Bizanta i ostalih bejluka, ujedinjuje Turke u Maloj Aziji i utemeljuje dinastiju - Osmanlije- njegov nasljednik Orhan (1326-1359) proglašava se sultanom sa prijestolnicom u Ankari- sultan Murat uviđa slabost Bizanta i drugih balkanskih država, pa kreće u osvajanje jugoistočne Europe, 1361. zauzima Hadrianopol u Trakiji, 1371. osvaja Makedoniju i Bugarsku nakon poraza srpskih i bugarskih velikaša na rijeci Marici, 1389. u bitci na Kosovu polju teško je poražena vojska srpskog kneza Lazara i njegovih saveznika iz Bosne i Hrvatske, ali su i Turci imali velike gubitke, pa su se povukli, na Kosovu su poginuli i knez Lazar i sultan MuratBizant: dinastija Paleolog vratila je Carigrad od križara i obnovila Carstvo (1261), Bizant u kasnom srednjem vijeku obuhvaća tek dijelove Grčke i Male Azije, to je država koja nadzire tjesnace Bospor i Dardanele, Osmanlije će do XV. st. osvojiti gotovo sve osim Carigrada, a posljednji bizantski carevi plaćat će Turcima danak da ih poštede, Carigrad je pao 1453. god. Bugarska: Bugarsko Carstvo obnovljeno je u XIII. st. zahvaljujući križarskom zauzimanju Carigrada, vlada dinastija Asena, u XIV. st. u Bugarskoj vlada feudalna anarhija, pa će biti lak plijen Turcima, presudna je bitka na rijeci Marici 1371.

34

Srbija: pod dinastijom Nemanjića Srbija od XIII. st. naglo jača, uspostavlja vlastitu autokefalnu crkvu i širi se na Makedoniju i dijelove Grčke, vrhunac moći za Dušana Silnog sredinom XIV. st. koji je uzeo naslov cara, Dušanovo carstvo raspada se u feudalnoj anarhiji, veći dio Srbije Turci su zauzeli nakon bitke na Kosovu 1389, uz Dunav je uspostavljena Srpska Despotovina kao vazalna država ugarskog kralja Žigmunda Luksemburškog (despoti Stefan Lazarević i Đurađ Branković), sultan Mehmed II. Osvajač likvidirat će Despotovinu osvajanjem Smedereva 1459. Osmansko Carstvo

- postaje velesila Balkana i Bliskog Istoka u doba Mehmeda II. Osvajača (1451-1481) koji je premjestio prijestolnicu u Istanbul i nastavio osvajanja na Balkanu (ostatci Srbije i Grčke, Bosna, Albanija)

- na vrhuncu moći u XVI. stoljeću, sultan Selim uzeo je 1517. naslov kalifa (vrhovni vjerski i svjetovni poglavar islamskog svijeta), nakon što je osvojio Bliski Istok

- Sulejman Veličanstveni (1520-1566), Turci su ga zvali i Sulejman Zakonodavac zbog brojnih reformi, sredio je i centralizirao upravu u ogromnom carstvu koje se protezalo od Bagdada do Budima, osvojio je Slavoniju i velik dio Ugarske te krenuo u pohod prema Beču na kojem je umro

- država: teokratsko carstvo – kalifat, sultan ima apsolutnu svjetovnu i vjersku vlast, položaji u upravi i vojsci stječu se na temelju zasluga i nisu nasljedni, podanici neislamskih vjera toleriraju se, ali plaćaju višu poreznu stopu (harač)

- upravna podjela: ejalet (kasnije pašaluk, zemlja ili veća regija, upravitelj se naziva beglerbeg ili paša) – sandžak (pokrajina, upravitelj se naziva sandžakbeg) – kadiluk (upravitelj – kadija, sudac) – nahija (općina)

- ustroj društva: sva zemlja u teoriji pripada sultanu, spahije, sultanovi vojnici, dobivaju kao nagradu komad zemlje na doživotno uživanje (spahiluk, timar), timar se ne smije prenositi u nasljedstvo nego se vraća sultanu koji ga može dodijeliti bilo kojem spahiji ili službeniku, zemlju obrađuje raja, seljaci vezani uz zemlju, seljački posjed, čitluk jest nasljedan, a obveze seljaka spram sultana i spahije točno su utvrđene zakonom, položaj raje bio je tada povoljniji od položaja europskih kmetova, preobraćenici na islam imaju mogućnost napretka u državnim službama

- Vojska: janjičari – elitni odredi pješaka, profesionalnih vojnika, novače se «dankom u krvi», spahije – konjanici, jezgra osmanske vojske sastavljena od sitnih feudalaca, pomoćni odredi, akindžije (jurišnici) i martolosi (posade u utvrdama i graničari)

KULTURA KASNOG SREDNJEG VIJEKA

Razvoj kulture u razvijenom srednjem vijeku slijedi društveni razvoj. Presudan je uspon građanstva.

Obrazovanje- bilo je predviđeno za svećenike, niže obrazovanje predstavlja učenje osnova latinskog jezika, čitanje i

pisanje te osnovne matematičke operacije, zatim slijedi trivium (gramatika, retorika i dijalektika), pa quadrivium (aritmetika, geometrija, glazba i astronomija), malobrojni koji bi to prošli mogli su proučavati teologiju, filozofiju i rimsko pravo

- od XII. stoljeća osnivaju se i svjetovne škole u gradovima, gdje se budući trgovci uče čitati, pisati i računati

- sveučilišta: pojavila se potreba za institucijama visokog školstva na kojima će se proučavati teologija, pravna znanost i medicina, prvo sveučilište osnovano je 1088. u Bologni, u XII. stoljeću osnovana su sveučilišta u Parizu i Oxfordu, a do XIV. stoljeća sveučilišta su dobili svi važniji europski gradovi, nastava je svagdje bila na latinskom

- skolastika: srednjovjekovna filozofija čiji je zadatak tumačenje Platonovih i Aristotelovih djela u kršćanskom duhu, vrhunac dostiže u XIII. stoljeću u djelima Tome Akvinskoga

- prirodne znanosti: nisu se mogle slobodno razvijati sve do doba humanizma i renesanse jer je Crkva branila metode promatranja i pokusa, sva srednjovjekovna znanost temelji se na proučavanju i tumačenju autoriteta (djela helenističkih znanstvenika poput Ptolemeja i Galena te crkvenih otaca poput sv. Augustina), prvi je javno iznio zahtjev za provođenjem eksperimentalne metode Roger Bacon, engleski franjevac iz XII. stoljeća

Romanika: umjetnički stil XI. i XII. stoljeća, nastao po uzoru na antičku i karolinšku umjetnost, širi se iz Francuske na čitavu Europu, masivne kamene građevine debelih zidova i stupova te malih prozora s lukovima, dekorativno kiparstvo i slikarstvo, osim Krista i svetaca, počinju se prikazivati i portreti vladaraGotika: umjetnički stil od kraja XII. stoljeća do XV. stoljeća, nazvan je «gotskim stilom» od suvremenika kojima je izgledao barbarski, postupno se širi iz okolice Pariza na čitavu Europu, visoke građevine, osobito katedrale, s mnoštvom kipova, stupova, vitraja, rozeta i mnogo uskih prozora sa šiljatim lukovima, osim sakralnih građevina, sve je više gradskih palača od kamena, pojava perspektive u slikarstvu Srednjovjekovna književnost: od XI. st. počinje se pisati i o svjetovnim temama te ne samo na latinskom već i na narodnim jezicima, trubadurska lirika (nastaje u Provansi, motivi platonske ljubavi i viteštva), epovi (spjevovi): Pjesma o Rolandu, Pjesma o El Cidu, roman: dulje epsko djelo o viteškim poduhvatima, popularni su likovi iz legendi poput kralja Artura, Tristana i Izolde, Lancelota, Parsifala te junaci trojanskog rata i Aleksandar Veliki preneseni u kasnosrednjovjekovni ambijent, liturgijske drameHumanizam: svjetonazor i kulturni pokret čije ishodište je talijanska gradska kultura XIV. stoljeća, središnja tema jest čovjek i njegov položaj u svijetu, uzor su antički pisci, velika trojica humanizma – Dante, Petrarca, Boccaccio, dovode u pitanje stare vrijednosti, humanisti XVI. st. Erazmo Roterdamski, Thomas More, ParacelsusRenesansa: stil umjetnosti XV. i XVI. st, pod nazivom «preporod» misli se na obnovu antike, ishodište jest također Italija, obilježja stila su jednostavnost, sklad i prikazivanje idealne ljepote, Michelangelo, Donatello, Tizian, Rafael, Leonardo da VinciTiskarstvo: ključni izum epohe, J. Gutenberg izumio sredinom XV. st. tiskarski stroj s pokretnim slovima, knjige će postati jeftinije i dostupnije

HRVATSKA U DOBA ARPADOVIĆA (XII. i XIII. ST.)

Hrvatsko Kraljevstvo nakon Zvonimirove smrti

35

- jedini Zvonimirov sin Radovan umro je još za očeva života, a jedan dio plemstva priznao je za kralja posljednjeg Trpimirovića, Stjepana II. koji vlada tek širom okolicom Splita (1089-91), izbija feudalna anarhija

- Zvonimirova udovica Jelena poziva svojeg brata ugarskog kralja Ladislava da preuzme hrvatsku krunu- 1092. Ladislav Arpadović kreće osvojiti Hrvatsku, no istodobno u Ugarsku provaljuju nomadi Kumani i

on se mora vratiti - Slavonija ostaje pod ugarskom vlašću, tu je za kralja postavljen Ladislavov nećak Almoš- 1094. osnovana je biskupija u Zagrebu s ciljem učvršćenja kršćanstva i ugarske vlasti u Slavoniji- u južnom dijelu Hrvatske, kraljem se proglasio velikaš po imenu Petar, čije je središte bilo u Kninu

(starija historiografija smatrala je da je bio iz roda Svačića ili Snačića, no to se ne može dokazati)- dalmatinski gradovi, uslijed nesigurnih prilika, priznaju za svog zaštitnika mletačkog dužda (kojem je

bizantski car prenio svoja prava na Dalmaciju)

Koloman Arpadović (1095-1116)- 1097. poslao je vojsku po svoju zaručnicu u Biograd, kralj Petar nije dopustio Mađarima prolaz preko

svog teritorija, došlo je do bitke kod Gvozda, gdje je Petar poginuo- 1102. Koloman se nagodio s hrvatskim plemstvom da ga prizna za svojeg kralja, a on im je priznao

pravo na posjede i sve stare povlastice, položili su mu vazalsku prisegu, a on se u Biogradu okrunio hrvatskom krunom, dokument koji o tome govori naziva se Pacta Conventa i nastao je u XIV. stoljeću, u doba čestih dinastičkih promjena, kada su hrvatski plemići htjeli dati na znanje budućim kraljevima koja su njihova tradicionalna prava

- personalna unija - Ugarska i Hrvatska dva su zasebna kraljevstva sa zajedničkim vladarom- 1105. Koloman zauzima dalmatinske gradove: Trogir se predao bez borbe, dok su Zadar i Split osvojeni

silom, Koloman je u Zadru dao podići zvonik uz Crkvu sv. Marije, na kojem je uklesana godina 1105. i ime Koloman

- unatoč tradicionalno uvriježenom mišljenju, srednjovjekovna Hrvatska nije u zajednici s Ugarskom doživjela slom nego je dobila mogućnost sigurnog i mirnog razvoja (suprotno mišljenje nastalo je u doba mađarskog hegemonizma u XIX. stoljeću)

Hrvatska u XII. stoljeću- budući da su kraljevi boravili u Ugarskoj, hrvatskim zemljama je u njihovo ime upravljao ban, obično

domaći velikaš, od početka XIII. stoljeća ustalilo se imenovanje posebnog bana za Slavoniju i posebnog bana za Primorje (Hrvatsku i Dalmaciju)

- županije – upravne jedinice, župani – kraljevski povjerenici zaduženi za skupljanje poreza i održavanje vojske

- Slavonija: kraljevska vlast je tu jača, osnivaju se novi gradovi, krče se šume i provodi kolonizacija, kraljevi imaju vlastite posjede i dijele zemlju vazalima, razvija se klasično feudalno društvo

- Hrvatska južno od Gvozda, kraljevska vlast gotovo se ne osjeća, Hrvatska ima vlastiti porezni sustav i vojsku, velikaške obitelji vode samostalnu politiku (knezovi Bribirski - Šubići između Šibenika i Zadra, knezovi Krčki - Frankapani, Kačići u Neretvanskoj kneževini)

- dalmatinski gradovi Zadar, Split, Trogir, Rab dobivaju od kraljeva velike povlastice i počinju se razvijati kao samostalne gradske komune, za vrhovništvo nad njima ugarski vladari će morati neprestano ratovati s Mlečanima

- u XII. stoljeću vrhovnu vlast Arpadovića priznaje i Bosna

Hrvatska u XIII. stoljećuAndrija II. (1205-1235) – vodi križarski pohod zbog kojega se prezadužuje, pa se mora odreći Zadra, plijeni imanja, kuje novac slabije kakvoće i sl, izbija pobuna nižeg plemstva,prisiljen je sazvati državni sabor i 1222. objavljuje Zlatnu bulu – utvrđena su prava i slobode srednjeg i nižeg plemstva, svake godine sazivat će se staleški sabor, početci ustavnosti, svi budući ugarsko-hrvatski vladari prisezat će na Zlatnu buluBela IV. (1235-1270) – provala Tatara 1241. god, kraljevska vojska poražena je na rijeci Šajo, Bela IV. bježi prema moru, nalazi utočište u Zagrebu, kojeg će Tatari razoriti, zatim u Trogir, koji će biti pod opsadom, a kralj će se ukrcati na brod i skrivati se po otocima, Tatari se vraćaju u Aziju na vijest o smrti kana Ogotaja, 1242. god. kralj je objavio Zlatnu bulu kojom se utemeljuje slobodni kraljevski grad Gradec nasuprot biskupskom sjedištu u Zagrebu, u XIII. st. status slobodnoga kraljevskog grada, tj. samoupravu, dobit će više gradova tadašnje Slavonije (Dubica, Jastrebarsko, Križevci, Samobor, Varaždin, Virovitica)

Uspon Šubića, bribirskih knezova- velikaška obitelj Šubića od XI. st. drži položaj župana bribirskih (županija u zaleđu Šibenika), a u XII. st.

Šubići postaju nasljedni knezovi Bribirski- u njihovu posjedu su važne utvrde Ostrovica, Skradin i Bribir na putu koji povezuje obalu i unutrašnjost- god. 1273. Pavao Šubić postaje ban Hrvatske (primorske) i to će ostati sve do smrti 1312. god, u

njegovo doba moć Šubića je na vrhuncu- prijestolne borbe: nakon smrti Ladislava IV. Arpadovića, 1290. god, pojavljuju se dva kandidata za

krunu, Andrija III, za kojega su tvrdili da je nezakonitog podrijetla, te Karlo Martel iz loze Anjou, sin Ladislavove sestre, napuljske kraljice Marije, plemstvo je podijeljeno

- Pavao Šubić koristi te prilike i postaje nasljedni ban i gospodar Hrvatske od Gvozda do Neretve, darovnicu je dobio najprije od Karla Martela 1292, a zatim i od Andrije III. 1293. god.

- Pavao vlada kao samostalan vladar južne Hrvatske, širi vlast na gradove Nin, Šibenik, Trogir, Split i Omiš te na Bosnu, 1299. nosi naslov «ban Hrvatske i Dalmacije i gospodar Bosne», ubire sve porezne prihode, kuje vlastiti novac, sudi plemićima, daruje posjede Crkvi i povlastice gradovima

36

- god. 1295. razbuktao se građanski rat u Hrvatskoj i Slavoniji, za Karla Martela su Šubići i zagrebački biskup, za Andriju III. slavonski velikaši Babonići i Kačići (knezovi omiški i neprijatelji Šubića), iste godine umire Karlo Martel i njegova prava prelaze na sina mu Karla Roberta, Andrija III. umrijet će 1300. bez nasljednika

- 1301. Karlo Robert uz pomoć Šubića dolazi iz Napulja preko Hrvatske i Zagreba u Ugarsku, u Ostrogonu se kruni za ugarsko-hrvatskog kralja kao Karlo I.

- dinastija Anjou – Anžuvinci, podrijetlom iz francuske grofovije Anjou, u srodstvu su s mnogim kraljevskim lozama

HRVATSKA U DOBA ANŽUVINACA (XIV. ST.)

Karlo I. (1301-1342)- prvih dvadeset godina vladavine, pridobiva hrvatske velikaše dajući im velike ovlasti i nastoji slomiti

otpor plemstva u Ugarskoj, u čemu naposljetku uspijeva- knezovi Krčki-Frankapani posjeduju otok Krk te Senj, Vinodol i Modruš- Ivan Babonić, slavonski ban, ima moć u Slavoniji poput Šubića u južnoj Hrvatskoj- Mladen II. Šubić neće uspjeti zadugo zadržati očevu moć, u ratu s Venecijom gubi dalmatinske

gradove, Bosnu prepušta domaćem banu Stjepanu Kotromaniću, a 1322. god. u bitci kod Blizne poražen je od hrvatskih velikaša na čelu s Nelipcem, gospodarom Knina

- dvadesetih godina XIV. st, Karlo centralizira upravu i stječe velike prihode: povećava i uvodi nove kraljevske poreze, uvodi kraljevski monopol na iskorištavanje ruda, provodi reviziju vazalskih odnosa, reformira kraljevsku vojsku i oduzima plemstvu sudsku vlast nad podanicima

- Karlo I. uspio je vještim političkim igrama natjerati sve plemstvo da prizna njegovu vlast, izuzetak je prostor između Like i Cetine, kojim vlada vojvoda Nelipac

Ludovik I. (1342-1382)- nastavlja očevu politiku centralizacije i suzbija utjecaj velikaša, pritom se oslanja na gradove i sitno

plemstvo, osim ugarsko-hrvatske, naslijedit će i poljsku krunu- 1344. nakon smrti Ivaniša Nelipčića, Ludovik iznuđuje od njegove udovice utvrdu Knin- Juraj III. Šubić pristao je na nagodbu s kraljem, predao mu je Ostrovicu u zamjenu za grad Zrin na

zrinskoj gori, otada se Šubići nazivaju Zrinskima, druga grana Šubića koja je vladala Skradinom i Omišem ubrzo je izumrla

- u međuvremenu, Venecija je stekla čitavu obalu od Zrmanje do Cetine- 1356-58. Ludovikov rat protiv Venecije- 1358. Zadarski mir: Venecija se odriče svih dalmatinskih gradova i otoka i predaje ih Ludoviku- doba Ludovikove vladavine jest doba gospodarskog procvata Hrvatske i Ugarske, uslijed integracije

svih dijelova Hrvatske sa srednjom Europom, gradska privreda oživljava i razvija se trgovina između dalmatinskih gradova i unutrašnjosti

- u sastavu Hrvatskog kraljevstva prvi puta se našao i Dubrovnik, koji zadržava visok stupanj autonomije- 1381. nakon pokušaja zauzimanja Dalmacije, Ludovik je ponovo pobijedio Mlečane i nametnuo im

plaćanje godišnjeg danka- nakon Ludovikove smrti bez muškog nasljednika, nestat će središnje vlasti u Ugarskoj i Hrvatskoj i

ponovo će uslijediti razdoblje feudalne anarhije

HRVATSKA U DOBA ŽIGMUNDA LUKSEMBURŠKOG

Stanje nakon smrti Ludovika Anžuvinca: krunu nasljeđuje dvanaestogodišnja kći Marija, međutim stvarnu vlast imat će kraljica-majka Elizabeta Kotromanić, kraljice podržava tek dio ugarskih velikaša te Marijin zaručnik i češki kraljević Žigmund Luksemburški, gotovo sve hrvatsko te dio ugarskog plemstva na prijestolju žele Karla Dračkog iz loze Anžuvinaca, Karlo Drački nakratko osvaja vlast (1385-36), no ubijen je u uroti, izbija pravi građanski ratŽigmund Luksemburški (1387-1437)

- od 1411. njemačko-rimski car, a od 1419. i češki kralj, odlučan i okrutan vladar- gotovo trideset godina ratuje protiv lige nezadovoljnih velikaša- protudvorski pokret u Hrvatskoj predvode slavonski velikaši braća Horvat, vranski prior hospitalaca

Ivan od Paližne i hrvatski ban Stjepan Lacković, potporu im pruža bosanski kralj Tvrtko i Napuljsko kraljevstvo

- Žigmund se najprije učvrstio u Ugarskoj i Slavoniji, dok je Hrvatska južno od Velebita dugo bila izvan njegovog dosega, to je iskoristio Tvrtko koji se proglasio kraljem Hrvatske i Dalmacije

- 1391. umire bosanski kralj Tvrtko, nakon čega Žigmund preuzima prevagu u ratu, vođe protudvorskog pokreta nalaze utočište u Bosni

- 1394. Žigmund vodi pohod u Bosnu, gdje kod grada Dobora pobjeđuje pobunjenike i daje pogubiti trideset hrvatskih i bosanskih plemića

- 1396. Žigmund vodi križarski pohod protiv Osmanlija kako bi stekao veći ugled, u bitci kod Nikopolja u Bugarskoj njegova je vojska potpuno poražena, Žigmund se jedva spasio i otplovio brodom niz Dunav u Crno More

- budući da se nekoliko mjeseci nije znalo je li kralj preživio, i dio slavonskih i ugarskih velikaša odlučio se za Ladislava Napuljskog, sina Karla Dračkog i novog pretendenta

- 1397. krvavi sabor križevački – Žigmund je, nakon povratka, sazvao sabor slavonskih plemića u Križevcima uz obećanje da se neće osvetiti nevjernom plemstvu, međutim, na samom saboru dao ih je uhititi i smjesta pogubiti

- vojvoda Hrvoje Vukčić Hrvatinić, bosanski velikaš i hrvatsko-dalmatinski ban i namjesnik Ladislava Napuljskoga, imao je posjede u zapadnom dijelu Bosne, Ladislav mu je predao grad Split te otoke Brač, Hvar, Korčulu i Vis

37

- 1403. Ladislav Napuljski okrunio se u Zadru za kralja Ugarske i Hrvatske (nepoznatom krunom) - 1405-09. pod izgovorom križarskog rata protiv bosanskih heretika, Žigmund provaljuje u Bosnu, dao je

pogubiti 170 bosanskih plemića, nakon čega su mu se morali pokoriti i svi plemići južne Hrvatske te Hrvoje Vukčić Hrvatinić

- 1409. Ladislav Napuljski uvidio je da je poražen, pa je Mletačkoj Republici predao Zadar s okolicom i pravo na Dalmaciju za 100.000 dukata, što će imati dugoročne posljedice

- do sredine XV. stoljeća Mlečani će zavladati svim dalmatinskim gradovima i otocima, osim Dubrovnika koji će se razvijati kao samostalna Republika, jedina hrvatska luka ostat će Senj, ni Žigmund ni kasniji ugarski kraljevi nisu bili osobito zainteresirani za to područje, pa će Dalmacija iduća četiri stoljeća ostati pod mletačkom vlašću

- nove obitelji: Gorjanski – gospodari istočne Slavonije, Celjski – Herman Celjski (otac druge Žigmundove supruge Barbare, zvane Crna Kraljica) stekao je velike posjede u Kranjskoj, Zagorju, Međimurju i Ugarskoj te je u dva navrata bio slavonski ban, loza izumire 1456. god.

- uspon Frankapana: knez Nikola Krčki uzima naslov de Frangepanibus, 1426. postaje hrvatski ban i posjeduje gotovo čitavu Hrvatsku od Kupe do Krke

TURSKE PROVALE U HRVATSKU (XV. I POČETAK XVI. ST.)

Nove dinastije na ugarsko-hrvatskom prijestolju:- Žigmund je savjetovao velikašima da nakon njegove smrti izaberu Alberta Habsburškog za kralja, prvi

Habsburg ostao je na prijestolju tek jednu godinu (1438-39), umro je za vrijeme pohoda protiv Turaka od neke zarazne bolesti

- uz Habsburgovce, pravo na krunu je polagala i poljsko-litavska dinastija Jagelovića- prvi Jagelović na čelu Ugarsko-Hrvatske bio je Vladislav I, 1440-1444, i on je stradao na pohodu protiv

Turaka, gine u bitci kod Varne- na prijestolje je izabran Ladislav V. Habsburg (1444-1457), «vlada» od svoje pete do dvanaeste godine- najutjecajniji velikaš je Janos (Janko) Hunyadi koji se istaknuo u turskim ratovima i uspješno branio

Beograd, ugarsku obrambenu utvrdu na ušću Save u Dunav- 1458. sabor bira za kralja Hunyadijeva sina Matiju nazvanog Korvin (po gavranu u grbu)Matija Korvin (1459-1490): odlučan i bezobziran vladar, uspio je ponovo ojačati kraljevsku vlast i organizirati sustav obrane prema Turcima- proveo poreznu reformu (oporezuje i plemstvo!), povećao državne prihode, centralizirao upravu i uveo

plaćeničku vojsku- stvorio je obrambene teritorijalne jedinice uz granicu zauzevši dijelove Bosne kojima još nisu ovladali

Turci (1463. pad Bosne): Jajačku banovinu (sjeverozapadna Bosna), Srebreničku banovinu (sjeveroistočna Bosna)

- 1469. preoteo je Senj Frankapanima i tu ustrojio Senjsku kapetaniju, Ivan Frankapan je otok Krk radije predao Mlečanima nego da ga zauzme kralj Matija (time su se svi važniji otoci našli pod vlašću Venecije)

- kasnije je Matija Korvin ratovao u Češkoj protiv Habsburgovaca, pa je obrana istočnih granica oslabila- Matija Korvin ostao je u predaji zapamćen kao dobar vladar jer se oslanjao na i štitio sitno plemstvo i

gradove, pa i seljake, također je bio pokrovitelj znanosti i umjetnosti, na njegovu dvoru djeluju brojni renesansni umjetnici, neki i iz Hrvatske (npr. Janus Panonius)

Kriza i turska osvajanja početkom XVI. stoljeća- na prijestolje su se vratili Jagelovići: Vladislav II. (1490-1516) i Ludovik II. (1516-26), nisu uspjeli umiriti

feudalnu anarhiju i organizirati učinkovitu obranu od Osmanskog Carstva- 1493. bitka na Krbavskom polju: Jakub-paša kreće u veliki pljačkaški pohod, dočekala ju je hrvatska

feudalna vojska na Krbavskom polju, Turci su pobijedili i pobili više tisuća Hrvata, među kojima i bana Emerika Derenčina i većinu domaćeg plemstva, suvremenici govore o «rasapu kraljevstva hrvatskog», stanovništvo se počinje seliti u sigurnije krajeve, a Osmanlije počinju osvajati hrvatski teritorij

- 1521. pad Beograda – otvoren put u Ugarsku- 1522. pad Knina – Turci osvajaju dalmatinsko zaleđe- 1526. bitka na Mohačkom polju: težak poraz ugarske vojske, kralj Ludovik II. pogiba bez nasljednika, na

prijestolje će ponovno doći Habsburgovci, međutim, Turci će u idućim godinama zauzeti veći dio Slavonije i Ugarske

SREDNJOVJEKOVNA BOSNA

Zemlja Bosna prvi se puta spominje u X. stoljeću, slabo naseljena i razmjerno izolirana planinska zemlja uz gornji tok istoimene rijeke (današnja srednja Bosna), rodovski odnosi i poganstvo dugo su se zadržali.XII. stoljeće – Bosna prihvaća vrhovnu vlast ugarskih kraljeva, ovi postavljaju kao namjesnike domaće banove

- koncem XI. stoljeća uspostavljena je katolička biskupija, iz Dalmacije prodiru katarski utjecaji, bogoslužje je na narodnom jeziku, u doba bana Kulina Bosna će dobiti vlastitu državnu crkvu, koja je neovisna i o Rimu i o Carigrada - krstjani

ban Kulin (1180-1204) – proširio granice Bosne, vlada kao de facto samostalni vladar, sklopio trgovački ugovor s Dubrovnikomban Matej Ninoslav (1233-1250) – potpuno samostalan od UgarskeCrkva bosanska – preuzima elemente dualističkog učenja, ali nije suprotstavljena svjetovnoj vlasti, na čelu Crkve jest velikodostojnik kojeg zovu «djed», viši kler nazivao se «gostima», a niži «starcima», u XIV. stoljeću utjecaj Crkve bosanske uzmiče pred Rimokatoličkom crkvom, dinastija Kotromanića-Tvrtkovića bit će katoličke vjere

38

Kraj XIII. stoljeća – vlast Šubića nad Bosnom, ban Mladen I, brat Pavla Šubića, ubijen 1304. god, Mladen II. (Pavlov sin) prepustio je vlast domaćoj dinastiji KotromanićaKotromanići: Stjepan I. (1312-22), Stjepan II. (1322-1353)Tvrtko I. (ban 1353-1377, kralj 1377-1391) – iskoristio je rasulo u Srbiji da proširi vlast prema istoku i jugoistoku, osvojio Hum (srednja Hercegovina), Travuniju (istočna Hercegovina) i Rašku (Sandžak), proglasio se kraljem «Bosne i Srba», u doba protudvorskog pokreta u Hrvatskoj i Ugarskoj Tvrtko zauzima Dalmaciju s otocima Bračem, Hvarom, Korčulom i Visom, dodaje se i titulu «kralja Hrvatske, Dalmacije i Primorja», nakon njegove smrti država slabi zbog feudalne anarhije Najvažniji velikaši: Hrvoje Vukčić Hrvatinić, vojvoda s posjedima u zapadnoj Bosni i Hrvatskoj, knez Sandalj Hranić Kosača, velikaš u današnjoj Hercegovini, Pavao Radinović, istočna Bosna (vlast bosanskoga kralja svodila se na prvobitni teritorij u srednjoj Bosni)Pohodi Žigmunda Luksemburškog (1394, 1405, 1409, 1415) u Bosnu: smrt brojnog bosanskog plemstva i pogromi «patarena»Tursko osvajanje: Osmanlije se počinju miješati u bosanske prilike već nakon smrti kralja Tvrtka I, pomažući pojedinim velikašima (npr. vojvodi Hrvoju), 1463. «Bosna šaptom pade» - Turci bez većeg otpora zauzimaju kraljevska uporišta Bobovac, Sutjesku i Ključ, posljednji kralj Stjepan Tomašević je pogubljenHercegovina: herceg Stjepan Vukčić Kosača nastavio je vladati svojim posjedima i nakon turskog osvajanje srednje Bosne, njegova država počinje se nazivati Hercegovinom, Turci će je zauzeti tek 1482. god.Kultura:

- i Katolička i Pravoslavna crkva (srpska) pokušat će pokrstiti bosanske krstjane, potonja s manje uspjeha- u XIV. stoljeću u Bosnu dolaze prosjački redovi – franjevci i dominikanci- najzastupljenije pismo je bosančica – bosanska inačica ćirilice, rabi se i latinski jezik s pismom, a u

Humu i glagoljica- graditeljstvo je stilski blisko dalmatinskom, sačuvani su dijelovi crkava koje su gradili dalmatinski

majstori- najvažniji gradovi: Kraljeva Sutjeska, Bobovac, Jajce, Ključ- stećci: nadgrobni spomenici srednjovjekovne Bosne i južne Dalmacije, ukrašeni reljefima, dugo se

smatralo da su pripadali bosanskim krstjanima, međutim, takve spomenike su si postavljali bogatiji stočari, bez obzira na vjeru (patarensku, katoličku ili pravoslavnu)

SREDNJOVJEKOVNI DUBROVNIK

Nastanak grada: u 7. stoljeću izbjeglice iz razorenog Epidaura osnovali su naselje Ragusinum na obližnjem otočiću, a u njihovom susjedstvu, na obali Hrvati-Slaveni osnovali su naselje Dubrava, ta dva naselja postupno će postati jedan grad, kopno i otočić spojeni su krajem 11. stoljeća (na mjestu nasipa danas se nalazi Stradun)Gospodarstvo: zbog manjka plodne zemlje, stanovništvo je otpočetka orijentirano ka pomorstvu i trgovini, u zaleđu su kupovali rude i stoku, a iz prekomorskih zemalja luksuznu robu, proizvodili su morsku sol, koja je bila na cijeni, a sve do 15. st. Dubrovnik je trgovao i robovima, dubrovačka mornarica spominje se od 12. stoljećaUstroj države:

- Communitas Ragusina (Komuna Dubrovnik) jest sve do 13. st. formalno pod vlašću Bizanta, međutim stvarnu vlast imaju domaći patriciji i domaći knez

- u 13. i 14. st. Dubrovnik priznaje vrhovnu vlast Mlečana, koji donekle sužavaju samoupravu i postavljaju svog kneza Dubrovčanima

- od 1358, tj. od Zadarskog mira, Komuna je pod vrhovnom vlašću ugarsko-hrvatskih kraljeva, koji omogućuje Dubrovniku samostalan razvoj i zadovoljavaju se tek godišnjim dankom

- od 1441. Dubrovnik se naziva republikom, to je samostalna gradska republika, koja će otkupljivati vlastitu slobodu tako što će u XVI. st. i Osmanlijama i Habsburgovcima plaćati danak da ih ostave na miru

- organi vlasti – Veliko vijeće (zakonodavna vlast), Malo vijeće (izvršna vlast), Vijeće umoljenih (potvrđuje odluke i ima najviše ovlasti), knez (bira se na mjesec dana)

- Dubrovčani su u 14. i 15. st. kupili okolni teritorij, od ušća Neretve do Boke, uključujući i Pelješac te otoke Lastovo i Mljet

- imali su razvijenu diplomaciju i uspostavili su dobru suradnju s vladarima Bosne, Srbije i kasnije Osmanskim Carstvom, imali su i trgovačke kolonije diljem Balkana, sve do Bugarske

- kultura: razvijena djelatnost dominikanaca i franjevaca, knjižnice i samostanske škole, potomci bogatijeg sloja školuju se na različitim europskim sveučilištima, u 15. st. grad je dobio vodovod (Onofrio de la Cava), zgrade otprije potresa 1667. god, uglavnom nisu sačuvane, Orlandov stup (podignut u doba Žigmunda Luksemburškog)

HRVATSKO SREDNJOVJEKOVNO DRUŠTVO

Feudalni ustroj društva u hrvatske zemlje dolazi sa ZapadaRani srednji vijek: Dalmacija – kolonatski odnosi, Hrvatska (zaleđe) – rodovsko društvo, Slavonija – rijetko naseljena; svuda je prevladavalo slobodno seljaštvoXI. stoljeće: Petar Krešimir IV. i Zvonimir dijele posjede i uvode vazalne odnose, posjedi će zajedno s vazalnim odnosom postati nasljedni, seljaci su i dalje slobodni, ako obrađuju tuđu zemlju, onda se prihod dijeli između vlasnika i seljaka (zakupnički, tj. kolonatski odnos, naziva se i težaština)Doba Arpadovića (XII. i XIII. stoljeće): razvoj klasičnog feudalizma

- Slavonija – kraljevi dijele velike posjede stranom, ali i domaćem plemstvu, nastaju nova naselja i dolaze kolonisti iz srednje Europe, takve posjede obrađuju kmetovi, ali slobodnih seljaka još uvijek ima

- Slavonske velikaške obitelji: Babonići, Horvati, od XIV. st. Gorjanski, Celjski i Zrinski

39

- Hrvatska južno od kupe: većinu posjeda drže domaće velikaške obitelji, poput knezova Krčkih (kasniji Frankapani), Bribirskih, Cetinskih i Omiških, kraljevo sjedište je daleko u Ugarskoj, pa se kraljevska vlast ne osjeća, novi kraljevi moraju iznova uspostavljati vazalni odnos s hrvatskim velikašima potvrđujući im vlasništvo nad posjedima i povlastice, uklanjanje neke velikaške obitelji značilo je uspon za neku drugu, kmetski odnos sličniji je zakupničkom odnosu nego europskom kmetstvu (veći stupanj osobne slobode)

- Dalmatinske komune: vlasnici zemlje žive u gradu (za razliku od kontinentalnog plemstva koje nikad ne živi u gradovima nego u utvrdama na vlastelinstvu), težaci obrađuju tuđu zemlju na temelju ugovora i zadržavaju osobnu slobodu u potpunosti

Kasni srednji vijek (XIV. i XV. stoljeće): potpuno prevladava novčana privreda, komutacija – pretvaranje naturalnih podavanja i tlake u porez u novcu, položaj seljaka se popravljao uslijed inflacije i razvoja seoske trgovine Kmetske obveze:- prema vlastelinu – tlaka (radna renta) i «darovi»- prema državi – kraljevski porez (kunovina ili marturina), najprije se plaćala u kuninim kožama, poslije u

novcu, banski porez- prema Crkvi – desetina (od prinosa žitarica, mlade stoke, vina i sl.)XVI. stoljeće: refeudalizacija – pojava «drugog kmetstva»- stopa inflacije je u porastu, pa feudalci zahtijevaju podavanja u naravi i povećavaju tlaku- ratovi s Turcima dovode do smanjenja broja radne snage i rasta cijena poljoprivrednih proizvoda, stoga

će feudalci nastojati kmetove vezati uz zemlju, uništiti konkurenciju seoske trgovine i stvarati robne zalihe kako bi mogli trgovati s vojskom

- reakcije: seljačke bune, u pravilu bezuspješne, najveća je bila ona u Zagorju na čelu s Matijom Gupcem 1573. god.

-

HRVATSKA KULTURA U KASNOM SREDNJEM VIJEKU

Romanika- romaničko graditeljstvo doživljava procvat u dalmatinskim gradovima u XII. i XIII. st.- osim sakralnih objekata, grade se i kule, utvrde i stambene zgrade od kamena- Zadar: crkva Svete Stošije, crkva Svetog Krševana, Kolomanov zvonik- katedrale u Trogiru, Rabu i Splitu- Radovanov portal (katedrala u Trogiru)- Andrija Buvina: rezbarena vrata splitske katedrale- u kontinentalnoj Hrvatskoj preostali su tek dijelovi nekih romaničkih crkava

Gotika- pojavljuje se kasno, tek od XIV. stoljeća, ali opstaje dugo, sve do kraja XVI. stoljeća- najprije je prihvaćena u kontinentalnoj Hrvatskoj, u Dalmaciji kasnije- budući da su se velike crkve gradile i više stoljeća, imamo slučajeve da je zgrada započeta u

romaničkom, a dovršena u gotičkom stilu (trogirska katedrala)- XIII. stoljeće: crkva Sv. Marka na Gradecu, Sveta Marija u Topuskom- Zagrebačka katedrala: započeta u XIII. stoljeću, više puta pregrađivana, koncem XIX. stoljeća nastalo je

novo zdanje u neogotičkom stilu- dalmatinska gotika: javne zgrade i plemićke palače, npr. Knežev dvor u Dubrovniku- Šibenik: katedrala Svetog Jakova iz XV. stoljeća, započeo ju je graditi Juraj Dalmatinac u gotičkom stilu,

a dovršio ju je Nikola Firentinac u renesansnom- kiparstvo: Juraj Dalmatinac, portreti građana na šibenskoj katedrali- slikarstvo: freske, minijature (sličice u prijepisima knjiga), najbolje sačuvane freske su one Vincenta iz

Kastva u crkvi Sv. Marije na Škrilinama u Istri- znanost: Herman Dalmatin, prevoditelj arapskih djela iz XII. st., Pavao Dalmatinac, djelovao na

sveučilištu u Bologni početkom XIV. st., biskup Augustin Kažotić, doktorirao u Parizu i organizirao katedralnu školu u Zagrebu u XIV. stoljeću

Pisani izvori i književnost- pravni spomenici: Vinodolski zakonik (1288, pisan hrvatskim jezikom i glagoljicom), Poljički statut

(1440, hrvatski jezik i ćirilica, oblik koji se naziva bosančicom ili «arvackim» pismom), Istarski razvod- kronike: pišu ih na latinskom, Toma arhiđakon (Split, XIII. stoljeće), Hrvatska kronika (prijevod dijelova

Ljetopisa popa Dukljanina na latinski, Split), Zagrebačka kronika- prva tiskana knjiga u Hrvatskoj (inkunabula): Misal po zakonu rimskog dvora, tiskan u Senju 1483. god- književnost: Rapska pjesmarica iz 1471, zbornik lirskih pjesama na hrvatskom, latinskom i talijanskom

jeziku, Roman o Troji, prijevod popularnog djela, koje prepričava Homerov spjev u obliku viteškog romana (XIV. st.)

- kazalište: prikazanja-

UVODNI DIO: NOVI VIJEK

NOVI VIJEK: pojamPodjela povijesti na stari, srednji i novi vijek – uvedena u doba renesanse u Italiji, srednji vijek predstavljao je «mračno» razdoblje između «zlatnog doba» antičke civilizacije i «preporoda» u XV. stoljeću, tu podjelu prvi je uveo Flavio Biondo no sam nije rabio pojam «srednji vijek», od XVIII. st. (u doba prosvjetiteljstva i vjere u

40

napredak) povijesna znanost usvojila je tu podjelu, no ona se u potpunosti može primijeniti samo na povijest Zapada.Uvriježilo se smještati novovjekovno razdoblje svjetske povijesti između Kolumbova otkrića Novoga svijeta (1492) i Prvoga svjetskog rata (1914-18)

NOVI VIJEK: gruba podjela 1. Rani novi vijek: XVI. i XVII. stoljeće – velika zemljopisna otkrića, pojava tržišnih odnosa i kapitalizma,

crkvena reformacija i protureformacija, uzdizanje «trećeg staleža» (građanstva), feudalnu državu zamijenit će apsolutističke i parlamentarne monarhije, prva kolonijalna carstva, pojava znanosti temeljene na promatranju i eksperimentu, a ne više autoritetu

2. Doba prosvjetiteljstva (ili prosvjećenosti): XVIII. stoljeće doba relativno mirnog razvoja i napretka, prva industrijska revolucija

3. Doba revolucija: oko 1789-1849. – društvene i gospodarske promjene povlače za sobom politička previranja, revolucije i pokušaje restauracije, nacionalne pokrete …

4. Doba europskih imperija: oko 1850 – 1914/18. – druga industrijska revolucija, doba neviđenog napretka na svim poljima, konačna podjela svjetskih kolonija između europskih nacionalnih država

RANI NOVI VIJEK: pregled svjetske povijesti XVI. i XVII. stoljeća

Velika zemljopisna otkrića- Europljani otkrivaju pomorske putove do istočne Azije i obiju Amerika- potaknuo ih je zastoj u trgovini začinima i luksuznom robom, nakon što su Turci-Osmanlije ostvarili

nadzor nad Bliskim Istokom, a omogućilo ih je usvajanje novih pomorskih vještina (karavela, kompas, kartografija) te otkrivanje starih zemljopisnih znanja (Ptolemejeva djela)

- Portugalci su do kraja XV. stoljeća uspjeli istražiti obale Afrike (Diago Cao, Bartolomeo Dias) i otkriti pomorski put do Indije (Vasco da Gama, 1498), duž afričke obale, u Indiji, Maleziji, kasnije i u Brazilu osnovali su uporišta preko kojih su nabavljali začine, zlato i robove (uglavnom Afrikance)

- Španjolska kruna financirala je putovanja Kristofora Kolumba 1492-1500. god, tijekom kojih su istraženi Karipski otoci i otkriven Novi svijet, tj. Amerika, Španjolci će u XVI. stoljeću pokrenuti vojno osvajanje Srednje i Južne Amerike te stvoriti veliki prekomorski imperij, u Europu će stići nove poljoprivredne kulture i goleme količine plemenitih metala

- Francuska, Engleska i novonastala država Nizozemska uključit će se u kolonijalnu utrku kasnije, ali će to uspjeti nadoknaditi, dok su Španjolci i Portugalci trošili nova bogatstva, ove tri nacije provele su «akumulaciju kapitala» i stvorile vlastite imperije u Sjevernoj Americi i jugoistočnoj Aziji

- Posljedice: europeizacija svijeta, razvoj i porast značaja atlantske trgovine nauštrb sredozemne i baltičke, razvoj tržišnih odnosa u Zapadnoj Europi, nove poljoprivredne kulture (krumpir, kukuruz, grah, rajčica, kakao, duhan, pamuk…)

Promjene u znanosti i kulturi- tiskarski stroj omogućio je, dotada nezamislivo, brzo širenje informacija i novih ideja te učinio knjige

dostupnijima- osim knjiga na latinskom i starogrčkom jeziku, tiskaju se i one na narodnim jezicima – pojavljuju se

standardizirani francuski, španjolski, engleski, njemački i drugi jezici- humanistički i renesansni pisci ponovno su otkrili mnoga zaboravljena antička djela, istaknuli važnost

promatranja i eksperimenta u znanosti i podvrgnuli kritici tradicionalne autoritete poput vladara i pape- Kopernikova heliocentrična teorija dokazana je teleskopskim promatranjima Galilea Galileija, a teoriju o

Zemlji kao kugli dokazao je pomorac Magellan oplovivši svijet – NOVA SLIKA SVIJETA

Reformacija, katolička obnova i vjerski ratovi- u XVI. stoljeću, Katolička crkva zatekla se u velikoj moralnoj krizi: prodavali su se oprosti od grijeha i

crkveni položaji (indulgencija i simonija), visoko svećenstvo živjelo je «na visokoj nozi», papa je imao golemu svjetovnu moć i ponašao se poput svjetovnih vladara, dok su tiskarski stroj, društvene promjene i humanističke ideje pogodovali pojavi kritičara koji su zahtijevali reforme

- njemački redovnik Martin Luther bio je dovoljno uporan u zahtijevanju reforme (95 vitenberških teza, 1518) da ga papa izopći iz Katoličke crkve te da pridobije mnoge njemačke knezove – tako je nastala Evangelička crkva u Njemačkoj (pojednostavljeni obredi, narodni jezik u bogoslužju, svećenički poziv postaje zanimanje, a crkva zajednica ravnopravnih članova, naglasak je na Božjoj milosti, a krštenje i pričest jedini su sakramenti)

- engleski kralj Henrik VIII. iz osobnih i političkih razloga odlučio je iskoristiti to stanje da stvori vlastitu, nacionalnu crkvu – Anglikanska crkva

- zapadnoeuropsko građanstvo sklono štedljivom i skromnom životu povelo se za reformatorom Jeanom Calvinom i prihvatilo učenje o predestinaciji te časnom i dosljednom obavljanju svjetovnih poslova – kalvinisti i puritanci

- tu su još i pristaše baptizma i drugih manjih sljedbi (sekti), koje su privukle socijalne poruke o «Kraljevstvu Božjem na zemlji»

- Katolička crkva morala se prihvatiti unutarnje obnove i ojačati vlastite redove protiv ovakvog otpadništva, to je učinio papa Grgur XIII. i njegovi nasljednici na Tridentskom koncilu (1545-63), utvrđene su službene crkvene dogme i pravila, sedam sakramenata i učenje o nepogrešivosti pape, ukinuta je trgovina indulgencijama i uveden poboljšani kalendar (gregorijanski)

- Ignacio Loyola utemeljio je unutar Katoličke crkve novi crkveni red – Societas Jesu (isusovci ili jezuiti) posvećen širenju katoličkog obrazovanja, protureformaciji i misionarskom radu među nekrštenim domorodcima diljem svijeta

- sve to bilo je popraćeno ratovima između vladara različitih vjeroispovijesti i progonima inovjeraca: kalvinistički dio Nizozemske odcijepio se od španjolske krune, engleski vladari progonili su katolike i puritance, u Francuskoj su u nekoliko valova progona gotovo istrijebljeni svi hugenoti (kalvinisti),

41

konačni vjerski mir u Njemačkoj nastupio je tek nakon Tridesetogodišnjeg rata (1618-48), u kojem je stanovništvo Njemačke gotovo prepolovljeno

- odane Katoličkoj crkvi ostale su Španjolska, Italija, Francuska, habsburški posjedi u Njemačkoj i srednjoj Europi, Poljska, Irska, Latinska Amerika, a tu su još i katoličke manjine u protestantskim zemljama

- Lutherov evangelizam ukorijenio se u sjevernoj Njemačkoj i Skandinaviji- kalvinizam, u izvornom ili prezbiterijanskom obliku, održao se u Švicarskoj, Nizozemskoj i Škotskoj te

ponegdje u Ugarskoj i Poljskoj

Društvene promjene u ranom novom vijeku- agrarna revolucija: nove kulture i tehnike obrade zemlje omogućile su veće prinose i povećanje

proizvodnje hrane, to se najprije zbilo u Engleskoj i zapadnoj Europi- stanovništvo se stalno povećava, a višak se odlijeva u Novi Svijet i druge kolonije- urbanizacija- razvoj trgovine i bankarstva, novi izvori sirovina i plemenitih metala te usporedan rast proizvodnje

uspostavit će tržišne, tj. kapitalističke, odnose umjesto feudalnih- plemićki naslov i zemljišni posjed prestat će vrijediti ako ne donose dobar prihod- novo mjerilo vrijednosti: novac- stalež u usponu: građanstvo, tj. uspješni poduzetnici- povećana potražnja za obrtničkim proizvodima iziskuje usavršavanje proizvodnje- manufakture: velike radionice u kojima je provedena podjela rada i mehanizacija- kapital: dobro koje njegov vlasnik ulaže i pokušava uvećati (to ne mora biti isključivo novac, već i

zemljište, zgrada, stroj i sl, važno je da se kapital niti troši niti stoji, nego ga se ulaže u proizvodnju, trgovinu, dakle, uključuje ga se u tržište)

- akumulacija kapitala: primjer – orijentacija Engleske u XVI. stoljeću na proizvodnju vune za tekstilne manufakture, «Ovce su pojele ljude.»

- u Zapadnoj Europi feudalni odnosi ubrzano propadaju, dok na Istoku oni dobivaju novu dimenziju – kmetovi neće raditi samo zato da prehrane gospodara, već i zato da mu uvećaju kapital

Političke prilike u ranom novom vijeku- konačno propadanje stare feudalne države (koja nema jaku središnju vlast, nego je moć raspodijeljena

na razinama feudalne piramide) – do konca XVIII. st. gotovo sve takve države će se ili preobraziti ili propasti

- apsolutistička monarhija: moć je koncentrirana u rukama vladara, on teži vladati neograničeno i biti izvor sve zakonodavne, izvršne i sudske vlasti na čitavom teritoriju države, oslanja se na činovništvo, policiju i stajaću vojsku, stvara «novo plemstvo» i bezobzirno razvlašćuje stare plemićke loze i tradicionalne oblike lokalne samouprave, građanstvu u usponu takve će države u početku odgovarati, ali će ga kasnije sputavati

- parlamentarna monarhija: vladar je prisiljen dio svojih ovlasti prenijeti na parlament, koji zastupa, u teoriji, čitav narod, provodi se trodioba vlasti (zakonodavna, izvršna i sudska)

- Primjer 1. – Nizozemska: zahvaljujući atlantskom položaju i razvijenim gradovima, građanstvo ubrzano stječe gospodarsku moć, ali nema nikakvih političkih prava, španjolska kruna bezobzirno iskorištava tu zemlju i provodi progone kalvinista, 1567. god. započinje pobuna geza (odrpanaca), a 1581. god. sjeverne pokrajine stječu neovisnost, to je ujedno pobuna građanstva protiv apsolutizma, borba za nacionalnu neovisnost i vjerski rat

- Primjer 2. – Engleska: apsolutizam se oslanja na građanstvo, pa zato postoji aktivan Parlament, u povoljnom trenutku, 1640. Parlament se buni protiv kralja Karla I. Stuarta, ne želi prihvatiti izvanredne poreze i ne da se raspustiti, izbija građanski rat, nakon pokusa s republikom Olivera Cromwella (1649-60), Parlament vraća Stuarte na prijestolje uz uvjet da poštuju odluke Parlamenta, 1688. «Slavna revolucija» - nezadovoljan katoličkom politikom Jakova (James) II. Stuarta, Parlament ga svrgava s vlasti i na prijestolje dovodi Vilima Oranskog, u Povelji o pravima (Bill of rights) utvrđeno je da suverenost pripada narodu, tj. Parlamentu i provedena je trodioba vlasti

- Primjer 3. – Francuska: zahvaljujući centralističkim reformama i obuzdavanju plemstva od strane kardinala i ministara Richelieua i Mazarina u prvoj polovici XVII. st. apsolutistički model monarhije opstaje, Luj XIV. «Kralj-Sunce» (1642-1715) vlada potpuno samovoljno, stvara ogroman činovnički i policijski aparat te vodi ratove za prevlast u Europi, naposljetku, Francuska će biti gospodarski iscrpljena

RANI NOVI VIJEK: Hrvatska

- za razliku od zemalja Zapadne Europe, kraj srednjeg vijeka za Hrvatsku će značiti razdoblje turskih ratova, podijeljenosti i zaostajanja

- teritorij današnje Hrvatske bio je podijeljen između sljedećih država:a) Habsburška Monarhija: «ostatci ostataka» Hrvatskog Kraljevstvab) Mletačka Republika: dijelovi Istre i gradovi u Dalmacijic) Dubrovačka Republikad) Osmansko Carstvo: Slavonija, Lika, Dalmatinska Zagora- Hrvatska dolazi pod Habsburšku vlast: nakon pogibije Ludovika II. Jagelovića 1526. god. kod Mohača,

hrvatsko plemstvo na saboru u Cetingradu (1. I. 1527.) bira za kralja Ferdinanda Habsburga, Ferdinand je obećao da će poštivati stare povlastice plemstva i pružati vojnu pomoć protiv turskih napada, uspostavljena je nova personalna unija

- dio slavonskog i ugarskog plemstva, međutim, priznaje za kralja Ivana Zapolju, pa izbija i građanski rat, od kojeg najviše koristi imaju Turci, borbe traju sve do 1538.

- Stogodišnji rat s Turcima: 1493. Krbavska bitka – 1593. Sisačka bitka, u tih sto godina Osmansko Carstvo uspostavilo je zapadnu granicu na Kupi

42

- Vojna krajina (granica): od sredine XVI. st. sustav pograničnih utvrda, kasnije posebna teritorijalna jedinica, uprava Dvorskog ratnog vijeća u Grazu, stajaća vojska, austrijski časnici, nestajanje feudalnih društvenih odnosa, naseljavanje Vlaha

- Vlasi – polunomadski planinski pastiri iz unutrašnjosti Balkana, naseljavaju ratom opustošena područja pod osmanskom vlašću, od kraja XVI. st. dolaze na prostor Vojne krajine i služe kao graničari, znatan broj ih je pravoslavne vjeroispovijesti, pojam «Vlah» je višeznačan (može označavati zanimanje, društveni položaj, podrijetlo, vjeroispovijest)

- društvene posljedice turskih ratova: preseljavanje stanovništva (etničke promjene), otežan položaj kmetova (najveća pobuna bila je ona 1573. pod vodstvom Matije Gupca), hrvatsko plemstvo gubi posjede, a time i povlastice

- u «ostatcima ostataka» Hrvatske, ali i Ugarske, plemstvo je prilično nezadovoljno politikom Beča: napreduje centralizacija, Vojna krajina pod upravom je dvora, položaje u vojsci dobiva njemačko plemstvo odano Habsburzima, stalno se smanjuju ovlasti Hrvatskog (i Ugarskog) sabora, Vašvarski mir 1664. god. ide u prilog Osmanlijama, a habsburška vojska sada je jača od osmanske

- urota hrvatskog i ugarskog plemstva 1664-71: na čelu joj je najprije Nikola Zrinski, a zatim Petar Zrinski i Krsto Frankopan, oni će se obratiti i ponuditi ugarsku i hrvatsku krunu najprije Francuskoj, zatim Poljskoj, Veneciji i Osmanskom Carstvu

- slom urote 1671: vođe su pogubljene, a posjede obitelji Zrinski i Frankopan zaplijenila je Dvorska komora (čine polovicu tadašnjeg hrvatskog teritorija), time je uništen otpor plemstva i omogućena daljnja centralizacija, u Hrvatskoj više nema domaćih velikaša

- 1683-99. Veliki bečki rat: posljednji osmanski prodor do Beča završio je teškim vojnim porazom, Sveta liga Austrije, Venecije, Poljske i Rusije kreće u veliku ofenzivu, ustanci kršćana u Slavoniji i Lici pomogli su vojsci Eugena Savojskog da prodre duboko u osmanski teritorij, Habsburška monarhija priključit će si čitavu Slavoniju i Ugarsku, a Mlečani će pomaknuti granicu Dalmacije duboko u unutrašnjost, mir u Srijemskim Karlovcima 1699. god, slijede nove seobe Hrvata, Srba i islamiziranog stanovništva

- dijelovi Hrvatske pod Osmanlijama: bili su uključeni u Bosanski i Budimski ejalet (upravna jedinica, kasnije pašaluk), Osmansko Carstvo je teokratska centralizirana monarhija, život kršćanske raje (kmetova) isprva je bio povoljniji negoli u habsburškom dijelu, no kako Osmanlije počinju gubiti ratove, oni provode represiju nad kršćanskim podanicima, pravo na slobodno održavanje katoličkih obreda imali su jedino franjevci, česti su prelasci s katoličke vjere na islam, ali i na pravoslavlje jer je Pećka patrijaršija dugo uživala povlastice u Osmanskom carstvu, rezultat čestih ratova jesu migracije i izmiješanost stanovništva

- Mletačka Dalmacija: stalno sužavanje autonomije komuna, povećavanje socijalnih razlika, kolonatski odnosi u poljoprivredi, granica iz 1699. odgovara današnjoj južnoj granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine

- Dubrovačka Republika: «zlatno doba» u XVI. i prvoj polovici XVII. stoljeća, Dubrovnik plaća danak Osmanskom Carstvu te ga ovo ostavlja na miru i dopušta Dubrovčanima slobodnu trgovinu na svojem teritoriju, dubrovački suverenitet garantira i Španjolska, Dubrovnik posjeduje veliku trgovačku flotu, glavni izvor prihoda jest izvoz ruda iz Osmanskog Carstva na Zapad, Dubrovnik je najvažnije hrvatsko kulturno središte u doba renesanse i baroka, potres i požar 1667. god. označili su kraj zlatnog doba, Republika se sporo oporavlja i počinje stagnirati

43

DODATAK: Stara skripta za 16. i 17. st., neuređena, ali s više činjenica

VELIKA ZEMLJOPISNA OTKRIĆA

XV. i XVI. st. razvoj pomorstva – usavršavanje kompasa, kartografije (Ptolemejeve karte, portolani), brodova (karavela) Poticaj zemljopisnim otkrićima: traženje pomorskog puta od Europe do Indije i Kine (kopneni put je pod nadzorom Turaka Osmanlija)Španjolska (Kastilija) i Portugal – usmjerenost ka Atlantiku, čvrst ustroj države, razvit će se u vodeće pomorske sile PORTUGALSKA ISTRAŽIVANJA – ideja oplovljivanja Afrikepočetak XV. st. Henrik Pomorac – istraživanje afričke obale 1487. Bartolomeo Diaz - Rt Dobre Nade1498. Vasco da Gama - oplovio Afriku i stigao do Indije1500. Cabral otkrio BrazilPortugalski imperij – uporišta na afričkoj obali, Crv. moru (Aden), Perz. zaljevu (Ormuz), Indiji (Goa), Kini (Makao), Cejlon, Molučki otoci, Brazil ŠPANJOLSKA ISTRAŽIVANJA – Kolumbova ideja Zapadnog puta 1492. prva ekspedicija Kristofora Kolumba - otkriva Kubu i Haiti (Hispaniolu) 1493 – 1500. tri ekspedicije u Novi Svijet – istražen Karipski bazen1494. sporazum u Tordesillasu – razgraničenje port. i španj. posjedaAmerigo Vespucci, Martin WaldseemülerVasco N. de Balboa – otkriva Panamsku prevlaku i Južni (Tihi) ocean1519 - 22. ekspedicija Fernanda Magellana - dokaz da je Zemlja okruglaŠpanjolski imperij – od 1511. osvajanje i naseljavanje srednje i Južne AmerikeŠpanjolska - vodeća sila XVI. st.Hernan Cortés osvaja Meksiko, Francisco Pizzaro PeruFrancuska, Nizozemska i Britanija uključuju se u kolonijalnu utrku – istraživanje Sjeverne Amerike, Tihog oceana i Dalekog IstokaFrancis Drake – 1577-80. drugo putovanje oko svijetaJames Cook – 70-e godine XVIII. st – istražuje Tihi ocean, Australiju i Antarktik POSLJEDICE ZEMLJOPISNIH OTKRIĆA:

1. doba europske ekspanzije i kolonijalnih carstava – širenje europskog stanovništva, jezika, kulture i kršćanstva na ostale kontinente

2. Atlantski ocean – nova središta svjetske trgovine – propadanje sredozemnih gradova i Hanze 3. "revolucija cijena"4. razvoj manufaktura, bankarstva i kapitalizma (nova tržišta - veća potražnja za obrt. proizvodima)5. nove poljoprivredne kulture: kukuruz, grah, krumpir, rajčica, krastavac, kakao, pamuk, duhan, puran …

HUMANIZAM I RENESANSAIshodište: kultura talijanskih gradova (osobito Firence) u XIV. st.

HUMANIZAM – svjetonazor i kulturni pokret

Središnja tema: čovjekUzor: antička književnostDante AlighieriFrancesco PetrarcaGiovanni BoccaccioErazmo RoterdamskiKljučni izum epohe – tiskarski stroj (pokretna slova), J. GutenbergTiskarstvo je omogućilo brzo širenje humanističkih ideja i reformacijePisanje na narodnim jezicima (vernakularima), standardizacija jezikaRENESANSA – umjetnički stil XV. i XVI. stoljeća, jednostavnost i skladGraditeljstvo: MichelangeloSlikarstvo: Rafael, Leonardo da VinciKiparstvo: MichelangeloZNANOSTNikola Kopernik – heliocentrični sustavGalileo Galilei – dokazao heliocentrični sustav teleskopskim promatranjimaGiordano BrunoAstronomija: Kepler, BraheMedicina: Paracelsus, VesaliusGeografija: Mercator, Ortelius

REFORMACIJA I KATOLIČKA OBNOVA

XVI. st. moralna kriza Katoličke crkve – gubitak vjerodostojnosti- zloporabe položaja i raskošan život crkvenih velikodostojnika- indulgencija- svjetovna vlast pape

44

- utjecaj humanizma i društvene promjene- zahtjevi za reformama unutar CrkveREFORMACIJA U NJEMAČKOJ - Martin Luther1517. Wittenberg, 95 teza → papa izopćio Luthera → početak reformacije u NjemačkojLutherov prijevod Biblije na njemačkipristaše reformacije (protestanti), ima ih među svim društvenim slojevima Evangelička (luteranska) crkva: Biblija je jedini izvor vjere, bogoslužje na narodnom jeziku, crkva je zajednica ravnopravnih članova, ideali jednostavnosti i skromnosti, svećenički poziv kao zanimanje, krštenje i pričest jedini sakramenti, naglasak na Božjoj milostiSjeverna Njemačka, Skandinavija, Baltik1524-25. njemački seljački rat, Thomas Münzer1555. mir u Augsburgu: "čija je zemlja, njegova je i vjera"KALVINIZAM: Jean Calvin - učenje o predestinaciji - privlači građanstvo – ženevski kolegij- Švicarska, Nizozemska, Škotska, Francuska (kalvinistička manjina - hugenoti)ANGLIKANSKA CRKVA: Henrik VIII. - poglavar crkve u EngleskojProtestantizam u Hrvatskoj: slab odjek zbog ratova s TurcimaMatija Vlačić IlirikPREZBITERIJANSKA CRKVA - puritanciKATOLIČKA OBNOVA – protureformacija i reforme unutar Katoličke crkve1545-63. Tridentski koncil: utvrđene službene crkvene dogme i pravila, 7 sakramenata, ukidanje indulgencije, dogma o nepogrešivosti papegregorijanski kalendarIsusovački red (jezuiti), osnovao ih je 1534. godine Ignacio Loyola - vojnička disciplinaciljevi: obrazovanje, misionarski rad, protureformacija

EUROPSKE DRŽAVE U XVI. I XVII. ST

zemljopisna otkrića → gospodarski procvat → propadanje plemstva i uspon građanstvamjerilo vrijednosti: novac, a ne zemljapropadanje feudalne države → apsolutizam → građanske revolucijeAPSOLUTNA MONARHIJA: vladar teži vladati neograničeno, oslanja se na činovništvo, policiju i stajaću vojsku, povlašteni slojevi - "novo" plemstvo i građanstvo, jedinstveni zakoni i državni teritorij, centralizacija, gospodarska politika (merkantilizam)HABSBURGOVCI – ženidbena politika učinila ih je najmoćnijom europskom dinastijomRudolf I. – 1273. izabran za rimsko-njemačkog caranasljedne zemlje: Austrija, Štajerska, Koruška, KranjskaMaksimilijan I. (1493-1519) – centralizacija vlasti, zemaljski mir u Njemačkoj, pravo naslijeđa na Burgundiju, Španjolsku, Napulj i posjede JagelovićaKarlo V. (1519-1556) – knez Burgundije i Nizozemske, španjolski kralj, rimsko-njemački car, borac protiv reformacije, osvaja Milano, «carstvo u kojem sunce nikada ne zalazi»Ferdinand I. (1556-1564) - rascjep na austrijsku i španjolsku granuAustrijska loza: Austrija, Češka, Ugarska, Hrvatska, rimsko-njem. careviŠpanjolska loza: Španjolska, Portugal, Napuljsko kraljevstvo, Burgundija, Nizozemska, prekomorske kolonije ŠPANJOLSKA - najveća kolonijalna i pomorska sila u XVI. st.Filip II. (1556-1598) – vrhunac i početak propadanja španjolskog imperija- apsolutizam, suzbijanje reformacije, stječe Portugal, ali gubi Nizozemsku, poraz «nepobjedive armade» u ratu s Engleskom, gospodarstvo stradava zbog neprestanih ratovaNIZOZEMSKA – atlantski položaj, građanstvo u usponu, širenje kalvinizmaNezadovoljstvo španjolskom upravom: gospodarsko iskorištavanje, InkvizicijaRat za neovisnost od Španjolske - prva građanska revolucija 1567. početak ustanka, gezivojvoda od Albe1579. Utrechtska unija sjevernih pokrajina1581. odcjepljenje i neovisnostrat traje s prekidima do 1648. (Vestfalski mir)južna Nizozemska (Belgija) – većinom katolička, ostaje pod habsburškom upravom od početka XVII. st. Nizozemci stvaraju pomorski imperij – Istočnoindijska kompanijaENGLESKA Henrik VIII (1509-1547) – kralj vlada samostalno, ali saziva i Parlament, utemeljio Anglikansku crkvu, razvoj trgovine i pomorskog prometa, pripajanje Walesa i osvajanje IrskeElizabeta I (1558-1603) – izbjegava miješanje u sukobe na kontinentu, 1588. pobjeda nad španjolskom armadom, gospodarski procvat, jačanje srednjih slojeva, dobri odnosi s Parlamentom, preustroj Anglikanske crkve, progoni katolika i kalvinistaJakov I (James) (1603-1625) – škotska dinastija Stuart, kralj Velike Britanije, miroljubiva vanjska politikaKarlo I. Stuart (1625-1649) - sukob kralja i Parlamenta1640. Parlament nije htio prihvatiti izvanredne poreze zbog vjerskog rata u Škotskoj, pa ga je kralj raspustio – početak građanskog rata1649-60. republika - Oliver Cromwell 1660. obnova monarhije na čelu sa Stuartima, stranke: vigovci i torijevci1688. "Slavna revolucija": povod – Jakov II. pokušava obnoviti katolicizam, protjeran bez krvoprolića, kralj Vilim Oranski, parlamentarna monarhijaPovelja o pravima (Bill of rights) - suverenost pripada narodu tj. Parlamentu, trodioba vlasti

45

Ujedinjeno Kraljevstvo - vodeća pomorska i kolonijalna sila XVIII. st.FRANCUSKA - klasična apsolutna monarhijaHenrik IV (1589-1610) – okončao vjerske sukobe, oporavio financije i učvrstio kraljevsku vlastLouis XIII (1610-1643) – stvarnu vlast ima prvi ministar kardinal Richelieu (od 1624) – uništio otpor plemstva, prestao sazivati staleže, preustrojio upravu od 1642. vlast preuzima kardinal Mazarin, ratuje s Habsburgovcima i širi državni teritorij, porazio FronduLouis XIV. "Kralj Sunce" (1643-1715) – nakon Mazarinove smrti vlada potpuno samostalno- daljnja centralizacija vlasti, kralj vlada ukazima, gospodarski savjetnik Colbert, ogromna stajaća vojska, osvajački ratovi, kralj proganja hugenote i nastoji nadzirati Katoličku crkvu, Versailles, takav način vladavine vodi državu do bankrotaNJEMAČKO CARSTVO – labavi savez kneževina, knezovi uvode apsolutizam, vjerska podijeljenost1618-48. Tridesetogodišnji rat - započeo kao ustanak čeških protestanata protiv katoličke vlasti, pretvorio se u njemački građanski rat i

naposljetku prerastao u europski sukob- Katolička liga i Evangelička unija - Protestantima pomažu Švedska i Francuska, katolicima Španjolska - Vestfalski mir (1648): obnovljen augsburški vjerski mir, država se više neće miješati u vjerska pitanja,

priznata neovisnost Nizozemske i Švicarske, teritorijalni ustupci Francuskoj i Švedskoj, Češka postaje nasljedni posjed Habsburgovaca, uloga cara je simbolična - Habsburgovci će se okrenuti jugoistoku

- Njemačka je izgubila više od trećine stanovništva, spori gospodarski oporavakŠVEDSKA – poč. XVI. stoljeća istupa iz unije s Danskom i Norveškom, do XVII. st. postaje gospodar Baltika POLJSKA – obuhvaća Litvu s današnjom Ukrajinom, uspješno ratuje s Osmanskim carstvom, plemićka republika, zbog nedostatka središnje vlasti podleći će jačim susjedimaRUSIJA Moskovska kneževina – proširuje se na račun Zlatne Horde i drugih ruskih kneževinaIvan IV. Grozni (1533-1584), «car i samodržac Rusije» – neograničena vlastXVI-XVII. st. ruski prodor preko Urala u AzijuPetar I. Veliki (1689-1725) – provodi reforme po uzoru na europske zemlje- ratuje za izlaz na Baltičko i Crno more- Sankt Petersburg – nova prijestolnica

HRVATSKE ZEMLJE OD XVI. DO XVIII. ST.

1. Habsburška monarhija: «ostatci ostataka Hrvatskog kraljevstva»2. Mletačka republika: Istra, dalmatinski gradovi i otoci3. Osmansko Carstvo: Slavonija, Lika, dalmatinsko zaleđe4. Dubrovačka republika

HRVATSKA MEĐU ZEMLJAMA HABSBURŠKE KRUNE

1526. Ludovik II. gine kod Mohača, nema nasljednika, Turci osvajaju istočnu SlavonijuFerdinand Habsburški polaže nasljedno pravo na prijestoljeIvan Zapolja – ugarsko plemstvo izabire ga za kralja

1. 1. 1527. sabor u Cetingradu – hrvatsko plemstvo izabire za kralja Ferdinanda, Ferdinand je obećao da će poštivati stare povlastice i vojnu pomoć protiv Turaka (200 pješaka, 1000 konjanika) – nova personalna unija

Građanski rat – slavonsko plemstvo podržava ZapoljuPregled turskih osvajanja:1528. pad Jajca, Turci počinju osvajati Liku1532. turski pohod na Beč, zaustavljen kod Kisega – Nikola Jurišić1537. pad Klisa i Požege1538. sporazum između Ferdinanda i Zapolje1541. Turci osvajaju Budim1552. pad Virovitice i Čazme – završeno osvajanje Slavonije1556. pad Kostajnice – granica na Uni1566. novi pohod na Beč, zaustavljen kod Sigeta – Nikola Šubić Zrinski, smrt Sulejmana II. 1576-78. osvajanje Pounja, granica na Kupi1592. pad Bihaća, turska utvrda Petrinja1593. bitka kod Siska - prekretnica, Hasan-paša Predojević vs. Toma Erdödy, «godina propasti»1606. mir na Žitvi – ravnoteža snaga između Habsburgovaca i Osmanlija VOJNA KRAJINA (GRANICA) – od sredine XVI. st. sustav pograničnih utvrda, kasnije posebna teritorijalna jedinica- uprava Dvorskog ratnog vijeća u Grazu, stajaća vojska, austrijski časnici, nestajanje feudalnih društvenih

odnosa, naseljavanje Vlaha- Slavonska krajina (Drava-Sava) – Varaždinski generalat- Banska krajina (Karlovac-Ivanić) – zapovjedništvo hrv. bana- Hrvatska krajina (Kupa-Jadransko more) – Karlovački generalatVlasi – polunomadski planinski pastiri iz unutrašnjosti Balkana, naseljavaju ratom opustošena područja pod osmanskom vlašću, od kraja XVI. st. dolaze na prostor Vojne krajine i služe kao graničari, znatan broj ih je pravoslavne vjeroispovijesti, pojam Vlah – višeznačan1630. Vlaški statuti – Ferdinand II. jamči Vlasima-vojnicima na području Varaždinskog generalata osobnu i vjersku slobodu te samoupravuDruštvene posljedice turskih ratova: preseljavanje stanovništva (etničke promjene), otežan položaj kmetova, hrv. plemstvo gubi posjede i povlastice

46

HRVATSKE ZEMLJE U XVII. STOLJEĆU

HRVATSKO KRALJEVSTVO – pokušaj svrgavanja HabsburgovacaUzroci nezadovoljstva plemstva: izdvajanje Vojne krajine, austrijska prevlast u vojsci, smanjivanje djelokruga Hrv. sabora, Vašvarski mir (1664)Urota ugarskog i hrvatskog plemstva – ban Nikola Zrinski, pregovara s Lujem XIV, poginuo u lovu 1664. g.Nova urota: Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan, traže pomoć od Poljske, Venecije i Osmanskog Carstva1670-71. slom urotePosljedice: uništen je otpor plemstva i omogućena daljnja centralizacija, posjede Zrinskih i Frankopana zaplijenila je Dvorska komora (više od 50% tadašnjeg hrv. teritorija)OSMANSKA VLAST U HRVATSKOJ I BOSNIBosanski ejalet: sandžaci Pakrac, Bihać, Lika, Klis, Hercegovina, Bosna, Zvornik (sandžak Požega – Budimski, Bosanski, pa Kaniški ejalet)Islamizacija – širenje vjere i kultureFranjevci – pravo na slobodno održavanje katoličkih obredaPećka patrijaršija - pravoslavni kršćani imaju bolji položaj od katolikaOsmanski feudalizam: timarsko-spahijski sustav- od kraja XVI. st. pojava nasljednog plemstva, proces čitlučenjaMLETAČKA DALMACIJA – sužavanje autonomije komuna, povećavanje socijalnih razlika, kolonatski odnosi u poljoprivredi USKOCI – prebjezi iz Osm. Carstva, vojni odredi Senjske kapetanije Klis (do 1537), Senj (do 1617), Žumberak1615-17. Uskočki ratDUBROVAČKA REPUBLIKA – do kraja XVI. st. gospodarski rast, trgovačka mornarica i kopnena trgovačka mreža po Balkanu, vazalni odnos prema Osmanskom Carstvu, zaštita Španjolske; XVII. st. stagnacija, 1667. potres POTISKIVANJE OSMANLIJA1683-1699. Veliki bečki rat1683. kraj Vašvarskog mira, Kara Mustafa vodi pohod na Beč, neuspjeh opsade, Jan III. SobjeskiSveta liga: Habsburška monarhija, Mletačka Republika, Poljska, Rusija1686. oslobađanje BudimaUstanci kršćana: Slavonija (Luka Ibrišimović), Lika (Marko Mesić)1691. bitka kod Slankamena1697. prodor princa Eugena u Bosnu1699. mir u Sr. Karlovcima – nove granice između Habsburgovaca, Mlečana i Osmanlija 1714-18. habsburški pohod u Srbiju, mir u Požarevcu

PRVA INDUSTRIJSKA REVOLUCIJA

Industrijska revolucija (uopće): primjena tehničkih izuma u proizvodnji s ciljem njezinog ubrzanja i pojeftinjenja Prva industrijska revolucija: velike gospodarske promjene u Zapadnoj Europi na prijelazu XVIII. u XIX. st, prelazak s pretežno agrarne privrede i ručne proizvodnje na industrijsku i strojnu

Agrarna revolucija– usavršavanje poljoprivrede u XVII. i XVIII. st. u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Nizozemskoj i zapadnoj Njemačkoj (uzroci su složeni, velika zemljopisna otkrića i političke promjene pospješili su revoluciju poljoprivrede)

- plodored (umjesto tropoljnog sustava), korištenje prirodnih gnojiva, usavršavanje sjetve, žetve i mlaćenja, nove kulture: kukuruz i krumpir, intenziviranje stočarstva

Društvene posljedice agrarne revolucije: povećanje proizvodnje hrane, veći prirast stanovništva, veleposjednici proizvode za tržište («ograđivanje»), farmeri – srednji posjednici, propadanje malih posjednika, migracije u gradove

Industrijska revolucijaGospodarski preduvjeti:

- akumulacija kapitala (stvaranje viška sredstava koji se ulaže u proizvodnju)- oslobađanje radne snage i povećanje društvene mobilnosti- stvaranje tržišta za industrijske proizvode

(ili, kraće rečeno, stvaranje slobodnog tržišta)Početci: mehanizacija tekstilne industrije u EngleskojKljučni izum: James Watt – parni stroj, izvorno rudarska pumpa za vodu (1769)Novi izvor energije: kameni ugljenDo početka XIX. st. parni je stroj primijenjen u teškoj industriji te u prometu (lokomotiva i parobrod)Industrijska revolucija proširit će se iz Velike Britanije najprije na kontinentalnu Europu i Sjevernu AmerikuSrednja i Istočna Europa: gospodarstvo utemeljeno na poljoprivredi, veleposjedi, «drugo kmetstvo», kruti društveni ustrojPosljedice prve industrijske revolucije:

- urbanizacija - jeftina industrijska roba (odjeća!)- revolucija prometa- zbog velike ponude radne snage položaj industrijskih radnika vrlo je nepovoljan

47

Ludizam: otpor engleskih radnika uvođenju strojeva (Ned Ludd)

DOBA PROSVJETITELJSTVA

Prosvjetiteljstvo – kulturni pokret i svjetonazor naobražene elite XVIII. stoljeća - glavno središte: Francuska - glavne značajke: vjera u ljudski razum, moć znanja i naobrazbe te stalno usavršavanje i napredak

čovječanstva (razum će pobijediti mračne nagone, glupost i praznovjerje) - preteče: filozofija racionalizma (svijet je racionalno uređen, stoga spoznatljiv) i filozofija empirizma

(izvor spoznaje je iskustvo) Immanuel Kant: «Prosvjetiteljstvo je izlazak čovjeka iz samoskrivljene nezrelosti», «Imaj hrabrosti da se služiš vlastitim razumom!»Deizam: Bog je svijet samo stvorio i u njemu više ne djeluje, svijet je savršeni mehanizam kojim vladaju prirodni zakoni, nema objavljene istine, nema čuda i autoritet Crkve jest lažanVoltaire: kritizira ljudsku glupost, predrasude te povlastice Crkve i plemstva, Rasprava o toleranciji i mnogo književnih djelaDiderot i D'Alembert – urednici EnciklopedijePolitičke ideje prosvjetiteljstva:Ideja jednakosti i početci liberalizma – budući da su svi ljudi obdareni razumom, oni su po prirodi jednaki i svi bi trebali imati jednake mogućnosti i uvjete za napredovanje u društvu, staleške razlike, apsolutistička vlast i autoritet Crkve jesu neprirodni i trebalo bi ih zamijeniti razumnom vladavinomT. Hobbes: engleski filozof XVII. st, u Leviathanu je pisao o jednakosti ljudi i društvu kao skupu pojedinaca, međutim, zaključio je da je najbolji oblik vlasti apsolutizam jer jedino svemoćna država može štititi pojedinca od drugih pojedinaca (Čovjek je čovjeku vuk!)J. Locke: Dvije rasprave o vladi - prvi je napisao da suverena (najviša) vlast u državi pripada narodu a ne kralju i da je država dužna štititi podanike, ako kralj ne vlada na opće dobro podanici ga imaju pravo svrgnuti, piše i o trodiobi vlastiJ. J. Rousseau: Društveni ugovor – svaka vlast rezultat je ugovora između ljudi- pojedinaca, riječ je o nepisanom ugovoru (ubrzo će se pojaviti ustavi – pisani oblik takvog ugovora) suverenost pripada narodu, međutim, Rousseau je kritizirao ideju napretka i zagovarao povratak prirodi Montesquieu: Duh zakona - zagovara trodiobu vlasti, na zakonodavnu, izvršnu i sudsku, što je jamstvo protiv uvođenja tiranijeProsvijećeni apsolutizam – politička doktrina prema kojoj kralj mora vladati neograničeno, ali na dobrobit svojih podanika, stoga provodi modernizacijske reforme, npr. uvodi javno školstvo, ograničava ovlasti Crkve, donosi zakone koji štite prava kmetova (Rusija: Katarina II. Velika, Pruska: Fridrik II, Austrija: Marija Terezija, Josip II)Ekonomska učenja:Merkantilizam: politika što većeg izvoza i što manjeg uvoza na razini nacionalnog gospodarstva, apsolutistički vladari počinju je provoditi još od XVI. stoljeća, dakle, države nastoje kontrolirati vlastito tržište, osobito trgovinuKameralizam: poseban oblik merkanitilizma u njemačkim kneževinama, prioritet je napuniti državnu riznicu (lat. camera) racionalnom poreznom politikomFiziokratizam: učenje prema kojem je poljoprivreda jedina produktivna djelatnost, gospodarstvo napreduje putem stvaranja viškova hrane (najviše zastupljeno u Francuskoj)Ekonomski liberalizam: učenje škotskog filozofa Adama Smitha koji raskida s merkantilizmom, djelo Bogatstvo naroda – klasik «političke ekonomije», bogatstvo naroda ne čine samo plemeniti metali već cjelokupna proizvodnja, rad je izvor bogatstva, tržištem upravlja «nevidljiva ruka», tko radi za sebe radi i za društvo, Smith zagovara potpuno slobodno tržište (protiv uplitanja države, laissez-faire)

EUROPA U XVIII. STOLJEĆU

VELIKA BRITANIJA – usporedo s industrijskom revolucijom učvršćuje se kao najjača pomorska velesila s kolonijalnim posjedima na svim kontinentima

- stabilan politički sustav, parlamentarna monarhija, na vlasti se izmjenjuju dvije stranke torijevci (konzervativci, zastupaju interese dinastije i aristokracije) i vigovci (liberali, zastupaju interese poduzetničkog sloja i zahtijevaju više ovlasti za Parlament)

Britanska istočnoindijska kompanija – nadzire trgovinu s Indijom i Dalekim IstokomAna Stuart (1702-1714), nasljeđuje Vilima Oranskog 1704. Englezi osvajaju Gibraltar (Rat za španjolsko nasljeđe 1701-14, Engleska se bori na strani protufrancuske koalicije)1707. stvoreno Ujedinjeno Kraljevstvo (realna unija Škotske i Engleske) Dinastija Hannover - od 1714. (George I, II, III…), kraljevi njemačkog podrijetla slabo se zanimaju za britansku politiku, pa je prepuštaju Parlamentu i premijerima (William Pitt stariji) 1756-63. Sedmogodišnji rat: širenje kolonijalnog posjeda u Americi na račun Francuske1775-83. Američki rat za neovisnost: loša politika prema američkim kolonijama izazvala je pobunu, Ujedinjeno Kraljevstvo bit će prisiljeno priznati neovisnost Sjedinjenih Američkih Država (Kanada je ostala pod britanskom krunom)

FRANCUSKA – klasična apsolutna monarhijaLuj XV. (1715/22 –1774) - gospodarstvo napreduje, ali država je u stalnoj financijskoj krizi zbog prevelikih troškova državnog aparata, provodi sudske reforme, javne radove, promiče državne manufakture i trgovačke monopole, međutim, Francuska još nema jedinstveno ni slobodno tržište, a stalno se povećavaju socijalne razlike – kmetovi su preopterećeni

48

- zaokret u vanjskoj politici: Francuska postaje od glavnog neprijatelja Habsburgovaca (Rat za poljsko nasljeđe 1733. i Rat za austrijsko nasljeđe 1740-48.) njihov saveznik u Sedmogodišnjem ratu

- Sedmogodišnji rat (1756-63): Francuska, Austrija, Saska i Rusija protiv Pruske, Hannovera i Velike Britanije, borbe se vode u Europi i Americi

- 1763. mir u Parizu – Francuska gubi većinu prekomorskih posjeda u korist Britanaca - u doba Luja XVI. (1774-1792) kriza će se zaoštravati - revolucija

PRUSKA - dinastija Hohenzolern: Izborna Kneževina Brandenburg + Kneževina PruskaXVII. st. teritorijalno širenje, uvođenje stajaće vojske1701. nastaje Kraljevina Pruska: knez Fridrik III. proglasio se kraljem (kao Fridrik I.)Fridrik I. proširuje grad Berlin u modernu europsku prijestolnicuFridrik Vilim I. (1713-1740) – upravne reforme, opća vojna obveza, stvaranje militarističke države – temelj kasnije ekspanzijeFridrik II. Veliki (1740-1786) – prosvijećeni apsolutizam, «prvi sluga države», kodifikacija prava, obvezno državno školstvo, kolonizacija, uspješni kameralizam, 2/3 državnih prihoda odlazi na vojsku, teritorijalno širenje: Šleska (oduzeta Austriji) i Zapadna Pruska (oduzeta Poljskoj, važna kako bi se kopnom spojili Brandenburg i «stara» Pruska), Pruska postaje velesila

HABSBURŠKA MONARHIJA - u stvarnosti ne postoji država takvog naziva, nego se radi o konglomeratu zemalja pod vlašću dinastije Habsburg, unutar Njemačkoga Carstva (Austrija, Češka, Šleska) i izvan njega (Belgija, Milano, Napulj, Ugarska i Hrvatska)

- nakon Tridesetogodišnjega rata Sveto Rimsko Carstvo Njem. Narodnosti postoji samo nominalno, carski naslov pripada dinastiji Habsburg

- Habsburška dinastija gubi utjecaj u Njemačkoj, ali širi posjede na istok (1699. pobjeda nad Osmanlijama – dobitak: južna Ugarska i Slavonija, 1772. podjela Poljske – Galicija)

- u habsburškim zemljama prevladava zaostala poljoprivredna proizvodnja i nema jedinstvenog tržištaKarlo VI. (1711-1740), nema muškog nasljednika Pragmatička sankcija: odredba o nedjeljivosti države i pravu nasljeđivanja pripada (može se prenositi i na žensku lozu)Marija Terezija (1740-1780), kraljica Ugarske, Hrvatske i Češke, carski naslov nosi njezin suprug Franjo LotarinškiRat za austrijsko nasljeđe (1740-48): Pruska i Francuska ne priznaju Pragmatičku sankciju i napadaju habsburške posjede, dinastija Habsburg je opstala ali mora odstupiti Šlesku PrusimaReforme Marije Terezije: centralizacija države (osim u Ugarskoj i Hrvatskoj), porezne obveze proširene su na plemstvo i svećenstvo, urbari (zakoni koji reguliraju položaj kmetova), ukidanje unutarnjih carina, opća vojna obveza, osnovno školstvoJosip II. (1780-1790), prosvijećeni vladarReforme: ukida kmetstvo u austrijskim zemljama, mijenja porezni sustav, državno sudstvo, reforme uprave i policije, zaštitne carine, pokušao stvoriti jedinstveno Austrijsko Carstvo s njemačkom prevlašću, Patent o vjerskoj toleranciji, ukida crkvene redove koji se ne bave dobrotvornim radom (nakon njegove smrti većina dekreta je opozvana)

POLJSKA (POLJSKO-LITAVSKA UNIJA) - obuhvaća Poljsku, Litvu, Bjelorusiju i Ukrajinu, plemićka republika, slaba središnja vlast, Liberum veto (u Sejmu, plemićkom parlamentu, zahtijeva se konsenzus oko donošenja svakog zakona)

- protektorat Rusije (nakon Sjevernog rata 1721)Stanislaw August Poniatowski (1764-1795), posljednji poljski kralj1772. prva podjela između Rusije, Pruske i Austrije - revolucionarna zbivanja u Francuskoj nakon 1789. potaknula su previranja u Poljskoj1791. Poljski ustav – nasljedna monarhija, trodioba vlasti, ukinut Liberum veto1793. druga podjela1794. ustanak Tadeusza Kosciuska1795. treća podjela i kraj poljske neovisnosti

RUSIJA – do XVIII. st. zaostala feudalna država izolirana od EuropePetar I. Veliki (1689-1725) – provodi reforme po uzoru na Zapad, vojska i mornarica, Senat, sustav činova i školska obveza za plemiće, prijestolnica Sankt Petersburg, Akademija znanostiVeliki sjeverni rat (1700-21) – Rusija porazila Švedsku i osigurala nadzor nad BaltikomKatarina II. (1762-1796) – prosvijećeni vladar, uvodi gubernije, širenje na račun Poljske i Osmanskog Carstva (Ukrajina i Krim), društvene reforme provode se na plemstvu, kmetovi su u gotovo ropskom položaju, građanski sloj je gotovo zanemariv

PONAVLJANJE: HRVATSKA U RANOM NOVOM VIJEKU(gradivo II. razreda)

- za razliku od zemalja Zapadne Europe, kraj srednjeg vijeka za Hrvatsku će značiti razdoblje turskih ratova, podijeljenosti i zaostajanja

- teritorij današnje Hrvatske bio je podijeljen između sljedećih država:e) Habsburška Monarhija: «ostatci ostataka» Hrvatskog Kraljevstvaf) Mletačka Republika: dijelovi Istre i gradovi u Dalmacijig) Dubrovačka Republika

49

h) Osmansko Carstvo: Slavonija, Lika, Dalmatinska Zagora- Hrvatska dolazi pod Habsburšku vlast: nakon pogibije Ludovika II. Jagelovića 1526. god. kod Mohača,

hrvatsko plemstvo na saboru u Cetingradu (1. I. 1527.) bira za kralja Ferdinanda Habsburga, Ferdinand je obećao da će poštivati stare povlastice plemstva i pružati vojnu pomoć protiv turskih napada, uspostavljena je nova personalna unija

- dio slavonskog i ugarskog plemstva, međutim, priznaje za kralja Ivana Zapolju, pa izbija i građanski rat, od kojeg najviše koristi imaju Turci, borbe traju sve do 1538.

- Stogodišnji rat s Turcima: 1493. Krbavska bitka – 1593. Sisačka bitka, u tih sto godina Osmansko Carstvo uspostavilo je zapadnu granicu na Kupi

- Vojna krajina (granica): od sredine XVI. st. sustav pograničnih utvrda, kasnije posebna teritorijalna jedinica, uprava Dvorskog ratnog vijeća u Grazu, stajaća vojska, austrijski časnici, nestajanje feudalnih društvenih odnosa, naseljavanje Vlaha

- Vlasi – polunomadski planinski pastiri iz unutrašnjosti Balkana, naseljavaju ratom opustošena područja pod osmanskom vlašću, od kraja XVI. st. dolaze na prostor Vojne krajine i služe kao graničari, znatan broj ih je pravoslavne vjeroispovijesti, pojam «Vlah» je višeznačan (može označavati zanimanje, društveni položaj, podrijetlo, vjeroispovijest)

- društvene posljedice turskih ratova: preseljavanje stanovništva (etničke promjene), otežan položaj kmetova (najveća pobuna bila je ona 1573. pod vodstvom Matije Gupca), hrvatsko plemstvo gubi posjede, a time i povlastice

- u «ostatcima ostataka» Hrvatske, ali i Ugarske, plemstvo je prilično nezadovoljno politikom Beča: napreduje centralizacija, Vojna krajina pod upravom je dvora, položaje u vojsci dobiva njemačko plemstvo odano Habsburzima, stalno se smanjuju ovlasti Hrvatskog (i Ugarskog) sabora, Vašvarski mir 1664. god. ide u prilog Osmanlijama, a habsburška vojska sada je jača od osmanske

- urota hrvatskog i ugarskog plemstva 1664-71: na čelu joj je najprije Nikola Zrinski, a zatim Petar Zrinski i Krsto Frankopan, oni će se obratiti i ponuditi ugarsku i hrvatsku krunu najprije Francuskoj, zatim Poljskoj, Veneciji i Osmanskom Carstvu

- slom urote 1671: vođe su pogubljene, a posjede obitelji Zrinski i Frankopan zaplijenila je Dvorska komora (čine polovicu tadašnjeg hrvatskog teritorija), time je uništen otpor plemstva i omogućena daljnja centralizacija, u Hrvatskoj više nema domaćih velikaša

- 1683-99. Veliki bečki rat: posljednji osmanski prodor do Beča završio je teškim vojnim porazom, Sveta liga Austrije, Venecije, Poljske i Rusije kreće u veliku ofenzivu, ustanci kršćana u Slavoniji i Lici pomogli su vojsci Eugena Savojskog da prodre duboko u osmanski teritorij, Habsburška monarhija priključit će si čitavu Slavoniju i Ugarsku, a Mlečani će pomaknuti granicu Dalmacije duboko u unutrašnjost, mir u Srijemskim Karlovcima 1699. god, slijede nove seobe Hrvata, Srba i islamiziranog stanovništva

- dijelovi Hrvatske pod Osmanlijama: bili su uključeni u Bosanski i Budimski ejalet (upravna jedinica, kasnije pašaluk), Osmansko Carstvo je teokratska centralizirana monarhija, život kršćanske raje (kmetova) isprva je bio povoljniji negoli u habsburškom dijelu, no kako Osmanlije počinju gubiti ratove, oni provode represiju nad kršćanskim podanicima, pravo na slobodno održavanje katoličkih obreda imali su jedino franjevci, česti su prelasci s katoličke vjere na islam, ali i na pravoslavlje jer je Pećka patrijaršija dugo uživala povlastice u Osmanskom carstvu, rezultat čestih ratova jesu migracije i izmiješanost stanovništva

- Mletačka Dalmacija: stalno sužavanje autonomije komuna, povećavanje socijalnih razlika, kolonatski odnosi u poljoprivredi, granica iz 1699. odgovara današnjoj južnoj granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine

- Dubrovačka Republika: «zlatno doba» u XVI. i prvoj polovici XVII. stoljeća, Dubrovnik plaća danak Osmanskom Carstvu te ga ovo ostavlja na miru i dopušta Dubrovčanima slobodnu trgovinu na svojem teritoriju, dubrovački suverenitet garantira i Španjolska, Dubrovnik posjeduje veliku trgovačku flotu, glavni izvor prihoda jest izvoz ruda iz Osmanskog Carstva na Zapad, Dubrovnik je najvažnije hrvatsko kulturno središte u doba renesanse i baroka, potres i požar 1667. god. označili su kraj zlatnog doba, Republika se sporo oporavlja i počinje stagnirati

HRVATSKA U XVIII. STOLJEĆU

Hrvatska u prvoj polovici XVIII. stoljeća1683-1699. Veliki bečki rat: uspostavljena hrvatska granica na Savi i Uni, približno se podudara s današnjim granicama i neznatno će se mijenjati u idućim ratovima, proširena je i mletačka Dalmacija (također se podudara s današnjom granicom prema Bosni)Slavonija: podijeljena je na civilni i vojni dio (Slavonska vojna krajina), unatoč obećanjima o priključenju Banskoj Hrvatskoj, civilni dio jest kraljevski posjed pod izravnom upravom Beča, rijetko je naseljena zbog dugogodišnjeg rata, pa Beč provodi plansku kolonizaciju, osim Hrvata, tu se doseljavaju pripadnici svih naroda Monarhije, zemlja je podijeljena magnatima (veleposjednici) odanima dinastiji, uglavnom NijemcimaVojna Krajina: obuhvaća polovicu teritorija Hrvatske i Slavonije, vojna uprava neće se još dugo ukinuti jer je to područje Monarhiji davalo čak jednu trećinu oružanih snaga, zemlja je podijeljena velikim obiteljima, «zadrugama», iz razloga da na njoj bude dovoljno radne snage i u doba ratnog stanja, zamisao da Vojna Krajina istodobno daje vojnike i uzdržava ih bila je nedostižni ideal, pa će se položaj graničara pogoršavatiBanska Hrvatska (službeno, Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija): obuhvaća do 1745. god. samo sjeverozapadni dio Hrvatske, ima samoupravu koja se očituje kroz postojanje staleškog Sabora (zastupnici plemstva, svećenstva i slobodnih gradova) i položaja bana1712. Hrvatski sabor prihvaća Pragmatičku sankciju neovisno o Ugarskoj (Ugarski sabor prihvatio ju je tek 1722. g, nakon gušenja pobune plemstva), car Karlo VI. priznao je, zauzvrat, autonomiju Hrvatskog sabora u odnosu na Ugarski

50

Staleži: svećenstvo, plemstvo (čini oko 5 % ukupnog stanovništva, što je iznad europskog prosjeka, dvije trećine hrvatskih plemića zapravo su «jednoselci» bez kmetova, de facto slobodni seljaci s titulom), građanstvo (malobrojno), seljaštvo (uglavnom, neslobodni kmetovi, oko 90% stanovništva)Ceste: Karolina (Karlovac- Rijeka, 1726), Jozefina (Karlovac-Senj, 1770)Slobodne kraljevske luke Trst i Rijeka: zbog posebnog statusa Rijeka će se vrlo brzo razviti, ali, budući da je izuzeta od vlasti Hrvatskog sabora pojavit će se mađarske pretenzije na tu luku

Vladavina Marije Terezije (1740-1780)- Rat za austrijsku baštinu (1741-48), opstanku Austrije najviše su pridonijele trupe iz Ugarske i Hrvatske,

među njima i «Trenkovi panduri»- kako bi ojačala i modernizirala Monarhiju, provodi tri bloka reformi: upravne, gospodarske i vojne- 1745. ujedinjenje Slavonije i Banske Hrvatske i obnova županija- županije: Zagrebačka, Varaždinska, Križevačka, Severinska, Požeška, Virovitička, Srijemska, obnovom

županija kraljica je, zapravo, smanjila djelokrug Sabora- od 1765. uvodi se dvorski apsolutizam, više nema sazivanja ni Hrvatskog ni ostalih sabora- Hrvatsko kraljevsko vijeće (1767-1779) – prva hrvatska vlada, sa sjedištem u Varaždinu, pa u Zagrebu

(od 1776, nakon velikog požara Varaždina)- Ugarsko namjesničko vijeće – zajednička ugarsko-hrvatska vlada nakon 1779. god.- gospodarstvo: porezne reforme, poticanje manufaktura, urbarijalna regulacija - urbari (Slavonski 1737. i 1756, Hrvatski 1780): zakoni koji reguliraju kmetske obveze, podavanja su

smanjena, a težište je na porezu u novcu kako bi se oživjela sitna trgovina i privreda uopće- unatoč pojavi manufaktura u Hrvatskoj (staklane, šećerane, papirnice), prednost u razvoju imala je

manufakturna proizvodnja u Austriji, dok su se Ugarska i Hrvatska trebale orijentirati na poljoprivredu- uvode se jedinstveni propisi o novačenju i disciplini za cijelu vojsku, zbog ukidanja posebnog položaja

graničara izbijaju pobune u Vojnoj Krajini

Vladavina Josipa II. (1780-1790)- jozefinske reforme osobito su naišle na otpor hrvatskog i ugarskog plemstva- 1785. ukidanje kmetstva i nova upravna podjela u Ugarskoj i Hrvatskoj - car je ukinuo autonomiju Ugarske i Hrvatske i cijelo carstvo podijelio na deset okruga (Hrvatska se

našla u Zagrebačkom i Pečujskom okrugu)- uvođenje njemačkog jezika kao službenog u cijeloj državi, umjesto dotadašnjeg latinskog- prisilna germanizacija potaknula je jezično pitanje kod Mađara, koji počinju zahtijevati uvođenje

mađarskoga kao službenog, a zatim i Hrvata, koji odbijaju prihvatiti i njemački i mađarski te do početka vlastitog preporoda ustraju na latinskom

- 1790. zbog neuspjeha u ratu s Turcima car povlači većinu reformi i vraća stare povlastice staležima - u međuvremenu, hrvatsko plemstvo okrenulo se suradnji s Mađarima kako bi se zajedno oduprli

germanizaciji- iste godine zasjeda Hrvatski sabor i odlučuje da će se Hrvatska čvršće upravno povezati s Ugarskom

(ali samo privremeno), Hrvatska i Ugarska imaju zajedničku vladu, a predstavnici Hrvatskog sabora trebaju odlaziti na zasjedanja Ugarskog sabora, koji bez njihove suglasnosti ne može donijeti nijednu odluku o Hrvatskoj

- na zasjedanju Ugarskog sabora 1791, hrvatski zastupnici spriječili su uvođenje mađarskog jezika kao službenog na prostoru Hrvatske, ali su pristali da se uvede kao izborni predmet u škole

POSTANAK SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA

Kolonizacija Sjeverne Amerike započinje u XVII. st: Englezi, Španjolci, Francuzi, RusiIstočna obala: 13 britanskih kolonija – izuzetno brz gospodarski razvoj, kolonisti različitih vjeroispovijesti (puritanci, kvekeri, anglikanci, katolici), pretežno iz Britanije, ali ima i Nijemaca i Nizozemaca, na jugu prevladavaju plantaže duhana i pamuka, na sjeveru se razvijaju obrti i trgovina krznima s Indijancima, jak je građanski sloj, kojemu raste samosvijest 1756-63. Sedmogodišnji rat: francuski posjedi priključeni su britanskom Imperiju, a indijanska plemena potisnuta u unutrašnjost kontinenta, Engleska nameće kolonistima nove poreze i carine jer smatra da sami trebaju financirati svoju obranu i pokriti troškove rataNezadovoljstvo među kolonistima: merkantilistička politika (Engleska diktira gospodarski razvoj, prema kojem kolonije trebaju biti izvor sirovina i kupovati industrijsku robu iz Britanije), kolonije nemaju predstavnika u Britanskom parlamentu (iako imaju 2,5 mil. stanovnika), osobito je omražen «Zakon o pečatima» (porez na svaki tiskani materijal)1773. «Bostonska čajanka» - prosvjed protiv monopola Istočnoindijske kompanije u prekomorskoj trgovini – početak otvorene pobune1774. Prvi kontinentalni kongres u Philadelphiji: 55 predstavnika 12 kolonija, dogovoren je bojkot engleske robe i izraženo mišljenje da kolonije i Metropola imaju jedino zajedničkog vladara i ništa više1775. Rat za nezavisnost, započinje incidentom kod Lexingtona, slijedi bitka kod Bunker Hilla, Amerikanci su poraženi, pa započinje ujedinjavanje kolonijalnih milicija u jedinstvenu vojsku (US Army), zapovjednik George Washington1776. Deklaracija nezavisnosti (Thomas Jefferson), prihvaćena na Drugom kontinentalnom kongresu, objavljuje odvajanje kolonija od UK na temelju sljedećih načela:

- svi su ljudi jednaki u svojim prirodnim pravima- prirodna pravo jesu život, sloboda, težnja ka sreći te privatno vlasništvo- suverenitet pripada narodu, koji je skup slobodnih pojedinaca, pa je tu i pravo na izbor oblika vladavine

Prekretnica rata jest američka pobjeda kod Saratoge (1777), Amerikanci preuzimaju inicijativu i počinju primati pomoć od Francuske, britanska vojska kapitulirala je kod Yorktowna 1781.

51

1783. Mir u Parizu: UK priznaje neovisnost SAD i odriče se svih teritorija između Atlantskog oceana i Mississipyja1787. Ustav SAD (James Madison): države su povezane u uniju i imaju zajedničke poslove i organe vlasti, postoji trodioba vlasti i slobodni izbori, na čelu izvršne vlasti jest predsjednik, zakonodavno tijelo podijeljeno je na Kongres (zastupnici građana) i Senat (zastupnici država), utvrđena su neotuđiva prava pojedinca (okupljanje, govor, vjeroispovijest, vlasništvo, pravedno suđenje), otvorena pitanja jesu ropstvo na Jugu te pripadnost suverenih prava između država i Unije1789. George Washington – prvi izabrani predsjednik1800. glavni grad Washington DC1803. Thomas Jefferson, treći predsjednik, kupio je od Napoleona pravo na Louisianu i tako udvostručio teritorij SAD1812-14. drugi britansko-američki rat, SAD su pokušale osvojiti Kanadu1823. Monroeva doktrina: SAD neće dopustiti europsko uplitanje na američkom kontinentu, ali se neće niti miješati u europsku politiku – izolacionistička vanjska politika (SAD nastupaju kao zaštitnik odcjepljenih kolonija u Latinskoj Americi)Prvih pet predsjednika: George Washington, 1789-97, John Adams, 1797-1801, Thomas Jefferson, 1801-09, James Madison, 1809-17, James Monroe, 1817-25.

VELIKA FRANCUSKA REVOLUCIJA (1789-95)

Uzroci- širenje prosvjetiteljskih ideja: naobraženi slojevi društva uviđaju društvena proturječja i odbacuju

autoritet dvora i Crkve, «društveni ugovor», «jednakost ljudi», primjer Amerike- zastarjeli staleški sustav – 1. stalež: svećenstvo, 2. stalež: plemstvo, 3. stalež: svi ostali (97%

stanovništva plaća poreze, a nema političkih prava)- položaj trećeg staleža – postoji bogato građanstvo koje zahtijeva sudjelovanje u vlasti i provedbu

reformi, dok su siromašni slojevi izrazito obespravljeni i buntovni, međutim, i neki pripadnici 1. i 2. staleža zahtijevaju reforme

- prepreke za razvoj gospodarstva - unutarnje granice i zastarjeli porezni sustav- financijska kriza države: skupi aparat apsolutističke monarhije, poraz u Sedmogodišnjem ratu,

financijska pomoć Amerikancima u ratu za neovisnost - Luj XVI. (1774-1792) nema dara za politiku, zbog otpora plemstva zaustavio je svaki pokušaj ozbiljnijih

reformi (npr. Turgotove fiziokratske reforme)- 80-ih godina uslijedilo je nekoliko nerodnih godina što je dovelo do nestašice hrane i gladi

Tijek revolucije

Pariz, svibanj 1789. god, kralj želi riješiti krizu povećavanjem poreza, no ne usuđuje se to učiniti samovoljno pa saziva Generalne staleže (staleški sabor, koji nije sazivan od 1614. g).

- pristaše reformi vide priliku za ostvarenje zahtjeva, postavlja se pitanje načina glasovanja - tradicionalno, svaki je stalež imao jedan glas, međutim, treći stalež imao je zastupnika koliko prvi i

drugi zajednoLipanj 1789. Narodna skupština: čine je svi zastupnici trećeg staleža te pristaše reformi iz prvog i drugog- Narodna skupština zasjeda neovisno o Generalnim staležima i kralju i zahtijeva ukidanje staleškog sustava (grof Mirabeau)

Srpanj 1789. Ustavotvorna skupština- kralj je želi raspustiti i okuplja vojsku oko Pariza – te će biti povod za opću pobunu protiv monarhije

Narodna garda – naoružano građanstvo na čelu s Laffayetteom (veteran iz Američkog rata za neovisnost)14. VII. pad Bastille (zatvor i skladište oružja) – započinje val pobuna u cijeloj zemljiKolovoz 1789. Ustavotvorna skupština donosi Deklaraciju o pravima čovjeka i građanina (tu se ističu ljudska prava, narodni suverenitet i pravo na izbor vladavine)

- kralj formalno prihvaća odluke skupštine – to je kraj apsolutne monarhije, kralj se čak preselio iz Versaillesa u Pariz

Reforme: Skupština ukida kmetstvo, proglašava jednakost građana, plijeni crkvene posjede, uvodi novu administrativnu podjelu (departmani), raspisuje izbore za državne službe…Lipanj 1791. Luj XVI. pokušava pobjeći iz zemlje, no ne uspijeva i zadržavaju ga u kućnom pritvoruRujan 1791. Prvi francuski ustav: Francuska je ustavna i parlamentarna monarhija, zakone treba donositi Zakonodavna skupština, biračko pravo ograničeno je izbornim cenzusom (takav sustav najviše odgovara bogatom građanstvu), potvrđena je jednakost svih građana pred zakonom Stranke: žirondinci – zastupaju interese bogatog građanstva, jakobinci – radikalni revolucionari i republikanci, oslanjaju se na siromašne mase (na čelu im je M. Robespierre)Rat: u travnju 1792. Austrija i Pruska napadaju Francusku s ciljem vraćanja starog poretka jer se boje da će se pobuna proširiti na njihove zemlje, opća mobilizacija u Francuskoj, puk traži svrgavanje kralja jer ga smatraju glavnim krivcem za ratKolovoz 1792. kralj je svrgnut i zatvoren zbog veleizdajeKonvent – novi parlament izabran općim pravom glasa, jakobinska većina21. IX. 1792. Francuska Republika (geslo «Sloboda, bratstvo, jednakost»)

- kralj je u siječnju 1793. javno giljotiniran, gotovo sve europske države sklapaju savez protiv Francuske i objavljuju joj rat (Prva protufrancuska koalicija)

VI. 1793 – VII. 1794. jakobinska diktatura- Komitet javnog spasa (Robespierre, Marat, Danton)- Drugi ustav: opće pravo glasa, velike građanske slobode i socijalna zaštita

52

- teror: progoni i pogubljenja «neprijatelja naroda» (više od 30,000 javnih pogubljenja), Dekret o osumnjičenima, na udaru su aristokrati i njihove sluge, visoko svećenstvo, žirondinci, pa i jakobinci koje Robespierreovi suradnici smatraju mogućim izdajnicima, «Revolucija jede svoju djecu», opća nesigurnost

- uvedena je reforma kalendara te mjera i utega (metrički sustav)- ukinuta je katolička vjera i uveden kult Najvišega bića

Termidorski prevrat – jedna jakobinska frakcija (termidorci) svrgnula je Robespierrea jer su smatrali da je otišao predaleko i povezala se s bogatim građanstvom1795. Treći ustav: ograničeno izborno pravo, dvodomni parlament (Vijeće pet stotina i Vijeće starijih), Direktorij (peteročlano predsjedništvo)

Zaključak: Tijekom urušavanja sustava apsolutne monarhije, vlast su preuzele snage koje su htjele provesti reforme, a zatim su im vlast preoteli ekstremisti koji su uništili sami sebe. Inicijativu su opet preuzeli konzervativni krugovi, a nakon Napoleonova pokušaja «izvoza» Revolucije, u Francuskoj je obnovljena monarhija. Ipak, osnovne socijalne reforme ostale su na snazi, a Francuska revolucija bit će uzor svim budućim revolucionarima. U XIX. stoljeću izbit će više građanskih revolucija u Europi i Latinskoj Americi.

NAPOLEONOVO DOBA

Vladavina Direktorija 1795-1799.

- rat: preokret na bojištu u francusku korist, odstupanjem jakobinaca s vlasti popravio se međunarodni položaj Francuske, sve članice protufrancuske koalicije, osim Austrije i Britanije, sklapaju s njome mir

- raste utjecaj vojske u državi, ona je popunjena općom mobilizacijom, vojnici su motivirani jer vjeruju da ratuju za slobodu, jednakost i bratstvo te francusku naciju, od 1795. vrhovni zapovjednik je mladi general Napoleon Bonaparte (potječe iz sitne plemičke obitelji s Korzike)

- 1797. mir u Campo Formiju: Austrija ustupa Francuskoj Belgiju i sjevernu Italiju (Cisalpinska Republika), ali dobiva veći dio bivše Mletačke Republike (s Dalmacijom)

- 1798. Napoleonova egipatska ekspedicija: trebala je ugroziti britansku trgovinu s Indijom i učiniti Egipat francuskim protektoratom – neuspjeh

- 2. protufrancuska koalicija- Direktorij nije uspio uvesti stabilnost u zemlji, pa raste nezadovoljstvo, moguć je i povratak jakobinaca i

obnova monarhije- problemi: nedjelotvorna državna uprava, nesređen pravni sustav, pitanje odnosa s Katoličkom crkvom - 8. XI. 1799. Napoleonov državni udar i uspostava Konzulata

Konzulat 1799-1804.- kao prvi konzul Francuske Republike Napoleon ima diktatorske ovlasti u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti

(4. ustav), a privid demokracije postiže se čestim plebiscitima- jaka središnja vlast i administracija- snažna vojska i policija- Građanski zakonik: potvrđena građanska jednakost, pravo vlasništva nad imovinom od doba

Revolucije, slobodno tržište, građanski brak, sloboda vjeroispovijesti…- 1802. konkordat s Katoličkom crkvom: Crkva je morala priznati gubitak imovine iz doba Revolucije,

ali dobiva zaštitu francuske države- gotovo svi društveni slojevi podržavaju Napoleona jer je uspostavio red- gospodarski procvat (zahvaljujući «kontinentalnoj blokadi» spriječena je konkurencija britanske robe)- 1804. Napoleon se okrunio za «cara Francuza»

Carstvo 1804-1815.- zahvaljujući ratnim pobjedama Francuska zadobiva prevlast u Europi, ali je ne može zadržati ako ne

postigne trajan mir s V. Britanijom i Rusijom- rat traje uz kraće prekide od 1792. do 1815. (ukupno 7 «koalicija» protiv Francuske), pa se francusko

gospodarstvo naposljetku iscrpilo- 1805. britanska pobjeda kod Trafalgara (Nelson) – uništena glavnina francuske flote- 1805. francuska pobjeda nad austrijsko-pruskom vojskom kod Austerlitza- 1806. mir u Požunu: ukinuto Sv. Rimsko Carstvo, Austrija izgubila Veneciju, Istru i Dalmaciju,

potvrđena francuska prevlast u zapadnoj Njemačkoj i Italiji (stvorene satelitske države – Rajnski Savez i Kraljevina Italija)

- 1807. mir s Rusijom i Pruskom u Tilzitu, stvoreno Varšavsko Vojvodstvo- 1808. osvajanje Španjolske- 1809. mir u Schönbrunu, Austrija pristaje na nove ustupke (Ilirske Pokrajine)- teritorij Francuskog Carstva obuhvaća Belgiju, Nizozemsku, veći dio Italije, njemačke zemlje do rijeke

Rajne te Ilirske Pokrajine, u satelitskim državama Napoleonovi rođaci postaju kraljevi i uvodi se Građanski zakonik

- 1812-13. pohod na Rusiju: povod je rusko nepoštivanje blokade Britanije, Velika armija (600,000 ljudi), bitka kod Borodina (neodlučena), Napoleon ulazi u Moskvu, no ne može nadzirati ogroman ruski teritorij, povlačenje uz velike gubitke (više od 90%)

- 1813. «bitka naroda» kod Leipziga – snage Koalicije teško su porazile Napoleona i krenule prema Parizu

53

- 1814. Napoleon je abdicirao i povukao se na otok Elbu, a na vlast u Francuskoj došao je kralj Louis XVIII. (restauracija monarhije)

- 1815. Napoleonovih «sto dana», konačan poraz kod Waterlooa i progonstvo na Sv. Heleni

Dugoročne posljedice: ideje građanstva i nacije proširile su se među svim europskim narodima i društvenim slojevima, što će pridonijeti stvaranju novog mentaliteta i preobrazbi svih društava Europe u XIX. stoljeću.

HRVATSKA U DOBA NAPOLEONA

1797. mir u Campo Formiju: ukinuta Mletačka Republika, čiji teritorij, zajedno s Dalmacijom i Istrom, Francuzi prepuštaju Austriji (kao nadoknadu za Belgiju)

- prvi puta se unutar Habsburške Monarhije postavlja zahtjev za ujedinjenjem Dalmacije s Banskom Hrvatskom, Beč to odbija i stvara posebno upravno područje

1806. mir u Požunu: Austrija mora odstupiti Veneciju, Dalmaciju i Istru Francuzima, tj. satelitskoj Kraljevini Italiji

Francuska uprava u Dalmaciji i Istri- vojna uprava – maršal Auguste Marmont, civilna – Vincenzo Dandolo- podčinjavanje Crkve državi, građanski zakoni, gospodarske reforme- školstvo: licej u Zadru i 7 gimnazija (na talijanskom jeziku)- 1806-10. u Zadru se objavljuju dvojezične novine Il Regio Dalmata – Kraglski Dalmatin (prve novine na

hrvatskom jeziku)- 1808. F. M. Appendini: Grammatica della lingua Ilyrica (hrvatska gramatika na talijanskom)

Ukidanje Dubrovačke Republike: 1806. francuska okupacija, 1808. službeno ukidanje i pripajanje Dalmaciji1809-1813. Ilirske pokrajine

- upravno područje izravno priključeno Francuskom Carstvu, osim Dalmacije, Istre i Dubrovnika, obuhvaća i pokrajine koje nakon mira u Schönbrunu Austrija mora odstupiti (Tirol, Kranjsku i svu Hrvatsku južno od Save)

- Napoleon je stvorio I. pokrajine iz strateških razloga, kako bi odsjekao Austriju od Jadrana i kako bi mogao izravno pomagati Osmanlijama u slučaju njihovog sukoba s Rusijom

- sjedište: Ljubljana, namjesnik: Auguste Marmont- službeni jezik trebao je postati «ilirski», tj. hrvatski, standardiziran prema dubrovačkom govoru (Šime

Starčević, Nova ričoslovnica ilirička, 1812)- Lujzijana (završena 1811), nova cesta od Karlovca do Rijeke- uveden je Građanski zakonik (1812) i osnivaju se škole- u nekadašnjoj Vojnoj krajini (Vojna Hrvatska) zadržana je vojna uprava- unatoč francuskim pokušajima da pridobiju domaće stanovništvo, ono je bilo nezadovoljno visokim

porezima, novačenjem i stradanjima u pohodu na Rusiju- najvažnije trajno dostignuće francuske vlasti bila je modernizacija uprave i sudstva- ilirski naziv za narod i jezik bit će kasnije prihvaćen u hrvatskom preporodu (pojam «ilirski» često se

rabio od XVI. st, međutim, nije bilo jasno na koje sve krajeve i narode se odnosi)1813. Francuzi se povlače iz Ilirskih pokrajina i prepuštaju ih Austriji1815. habsburška vlast nad tim prostorom potvrđena je na Bečkom kongresu

EUROPSKI POREDAK NAKON NAPOLEONA

Bečki kongres (IX. 1814-VI. 1815) – zasjedanje europskih vladara i ministara o novom «starom» poretku u Europi

- Aleksandar I. od Rusije, Franjo I. od Austrije, austrijski kancelar Metternich, Fridrik Vilim III. od Pruske, britanski ministar vanjskih poslova Castlereagh

- načelo legitimizma: «povijesno pravo dinastija», restauracija starih dinastija- načelo ravnoteže snaga u Europi- granice država ipak su donekle promijenjene u odnosu na stanje prije Napoleona: veći dio Poljske

pripao Rusiji, Pruska dobila nadoknadu na račun susjednih njemačkih kneževina, Austriji vraćen sjever Italije i Ilirske Pokrajine, ali ne Belgija – dio Ujedinjene Nizozemske; Britanija širi kolonijalno carstvo (Malta, jonski otoci, Južna Afrika), stvoren Njemački Savez (38 država, uključujući Austriju i Prusku)

- cilj je bilo stvoriti konzervativan i stabilan sustav- zabranjena trgovina robovima- utjecaj liberalnih i nacionalnih ideja nije se mogao suzbiti, a neriješena socijalna i nacionalna

proturječja pojedinih država uzrokovat će nove revolucije

Sveta Alijansa – savez vladara na čelu s Austrijom, Pruskom i Rusijom čija je obveza bila vojna intervencija u cilju očuvanja poretka (u nju su bile uključene sve države osim Britanije i Osmanskog Carstva)

Ujedinjeno Kraljevstvo u prvoj polovici XIX. stoljeća- industrijalizacija je uznapredovala (polovica ukupne svjetske industrijske proizvodnje)- radništvo je brojan društveni sloj i postavlja zahtjeve za poboljšanjem položaja- politički sustav je stabilan- država vodi liberalnu ekonomsku politiku (odgovara poduzetnicima), ali i provodi neke socijalne mjere

(ograničenje dječjeg rada, a od 1825. dopušteno je radničko udruživanje)- izborna reforma 1832. – izborno pravo ima oko 20 % muškaraca

54

- čartizam (od People's Charter – narodna povelja) – radnički pokret 30-ih i 40-ih godina koji iznosi zahtjeve Parlamentu putem peticija (opće pravo glasa, skraćenje radnog dana i sl.) – vlada je pristala na neznatne ustupke

Irsko pitanje: vjerska podjela stanovništva podudara se sa socijalnom podjelom (katolici – seljaci-zakupnici, protestanti - veleposjednici), Ujedinjeni Irci zahtijevaju ravnopravnost, britanska uprava provodi represiju, 1798. ustanak – ugušen u krvi, 1801. unija Irske i Britanije – ukinut irski parlament

Ustanak dekabrista u Rusiji (1825) – Rusija ima izrazito zaostao feudalni poredak, pojavljuju se zahtjevi za reformama među obrazovanim krugovima, prilikom stupanja na vlast cara Nikole I. pobunila se vojska u St. Petersburgu, pobuna je bila u prilog careva brata Konstantina, ali su se izvikivale i parole o slobodi, naravno, bila je ugušena

Francuska – restauracija Bourbona- Luj XVIII. (brat Luja XVI, 1814-1824) izdao je Ustavni akt: Francuska je ustavna monarhija s dvodomnim

parlamentom, izborno pravo ograničeno je imovinskim cenzusom, Građanski zakonik ostao je na snazi- stanjem nije zadovoljno ni građanstvo ni aristokracija koja želi osvetu i potpunu obnovu starog sustava- Karlo X. (1824-1830) raspušta parlament i pokušava vladati dekretima kao apsolutist- Srpanjska revolucija 1830, započinje pobunom pariških građana na čelu s Laffayetteom, vođe

nemaju jasne ciljeve, umjereni rojalisti dovode na vlast novog kralja iz dinastije Orleans - Luj Filip (Luj XIX, 1830-1848) – «kralj-građanin», obnavlja Ustavni akt, oslanja se na krupno građanstvo

i sam je veliki ulagač

Ustanak u Belgiji (1830) – Belgija je pripojena Ujedinjenoj Nizozemskoj, Belgijanci se smatraju zakinutima jer vodeće položaje u državi zauzimaju protestanti i vladaju u prilog industrijski razvijenog Sjevera, Francuska i Velika Britanija priznaju neovisnost Belgije koja postaje ustavna monarhija

Kraljevina Poljska, tzv. «kongresna» Poljska, trebala je s Rusijom biti samo u personalnoj uniji, ima vlastitu vladu, parlament i vojsku, Nikola I. ograničava autonomiju Poljske

1830. ustanak u Varšavi – Poljska proglašava odcjepljenje (povod je vijest da ruski car namjerava poljsku vojsku poslati da se bori protiv revolucija u Zapadnoj Europi)- ustanak je krvavo ugušila ruska vojska, pa je autonomija Poljske potpuno ukinuta- represiju nad Poljacima provode i Pruska u Poznanskoj Kneževini i Austrija u Galiciji- stvaranje poljske političke emigracije u Parizu

EUROPSKE IDEOLOGIJE U PRVOJ POLOVICI XIX. ST.

Ideologija – idejni sustav koji je usko vezan uz politički program, teži urediti odnose u društvu, ali i život svakog pojedincaREAKCIJA – reakcionari XIX. st. jesu predstavnici starog plemstva koji se pozivaju na učenja o božanskom pravu i tradiciju, a cilj im je vratiti poredak otprije Francuske revolucije i osvetiti se, «natražnjaci», primjer reakcionarne politike: Karlo X. u FrancuskojKONZERVATIVIZAM – konzervativci zagovaraju tradiciju kao jamac stabilnosti društva, nisu protiv svake promjene poput reakcionara, ali se suprotstavljaju revolucijama, dopuštaju reforme samo ako ih provode mjerodavne ustanove, vrijednosti: obitelj, religija, autoritet vladara, primjer konzervativne politike: MetternichLIBERALIZAM – višeznačan pojam, liberali, u općem smislu, jesu svi koji zagovaraju slobodu pojedinca i suprotstavljaju se apsolutizmu i policijskoj državiPolitički liberalizam XIX. st. ističe prosvjetiteljske ideje (suverenost naroda, jednakost ljudi, slobodu tržišta, vladavinu prava), brani prava pojedinca naspram države i vjeruje u napredak čovječanstva. Obično je povezan s ekonomskim liberalizmom i nacionalnim pokretima.Ekonomski liberalizam jest učenje Adama Smitha o slobodnom tržištu i nemiješanju države u gospodarstvo. (Moguće je da netko istovremeno bude ekonomski liberal i politički konzervativac). Građanski (umjereni) liberalizam – ideologija bogatog građanstva, zalaže se za imovinski i obrazovni cenzus (politička prava treba zaslužiti!), ne vodi računa o socijalnim pitanjima (ako svi imaju jednake mogućnosti, siromašni slojevi sami su odgovorni za svoj položaj).Radikalni liberalizam – zalaže se za opće pravo glasa, republikansko uređenje i socijalne reformePrimjer: tajna društva karbonara (Italija, njemačke zemlje, Francuska, Španjolska)SOCIJALIZAM-UTOPIZAM – različita učenja koja zamišljaju stvaranje društva jednakosti i općeg blagostanja, usko je vezan uz radikalni liberalizam, a njegove su pristaše pretežno mladi intelektualci, uglavnom su pisali kako savršeno društvo treba izgledati, no ne i kako ga stvoriti, kasnije će utjecati na radnički pokret i Marxovo učenje o proleterskoj revolucijiNACIONALIZAM – ideologija nacionalnih pokreta, nacionalni pokreti teže stvaranju nacionalnih država, a njihov nositelj je građanstvo, nacija se shvaća kao politička zajednica cijelog jednog naroda, u zapadnoj Europi nacionalne su države već formirane, pa se takvi pokreti pojavljuju u srednjoj i istočnoj Europi.Preduvjeti nacionalizma: ideja društvenog ugovora, kulturne (vjera, jezik, tradicija), gospodarske i povijesne značajke naroda na nekom prostoruDo kraja XVIII. st. umjesto «nacije» postoji pojam «političkog naroda» (povlašteni staleži).U XIX. st. pokret romantizma pobudio je zanimanje za pučku kulturu i uveo pojam «duh naroda» (Johan Herder).Etape nacionalnog pokreta:

1. Kulturni preporod – intelektualci proučavaju narodnu baštinu, povijest, standardiziraju jezik i šire ideju nacionalnog preporoda (XVIII-prva pol. XIX. st.)

2. Politički zahtjevi – građanstvo formulira nacionalni program: stvaranje nacionalne države, ujedinjenjem ili odcjepljenjem odnosno autonomijom (oko sredine XIX. st.)

3. Masovni nacionalizam – nositelj nacionalnih zahtjeva postaju seljački ili radnički slojevi (kraj XIX. i XX. st.)

Nacionalni zahtjevi prve polovice XIX. stoljeća:

55

- ujedinjenje – njemačko i talijansko pitanje- oslobađanje od strane vlasti – poljsko i irsko pitanje, narodi Osmanskog Carstva- autonomija – traže ju narodi Habsburške monarhije

REVOLUCIJE 1848-49 – «PROLJEĆE NARODA»

1848. od Atlantika do Karpata izbija niz revolucija sa građansko-liberalnim, socijalnim i nacionalnim zahtjevima (često su isprepleteni)

FRANCUSKA- Veljačka i lipanjska revolucija, prva je ostvarila građansko-liberalne ciljeve, u drugoj su postavljeni

socijalni zahtjevi, zbivanja u Francuskoj bila su poticaj drugim zemljama- ustavna monarhija s izbornim cenzusom (0,5 % stanovnika ima pravo glasa)- oporba spram monarhije: republikanci (radikalni liberali) i socijalisti- od 1846. zemlju potresa gospodarska kriza- socijalni problemi Pariza: nezaposlenost, nedostatak stanova, niske nadnice- veljača 1848. vlada je zabranila održavanje «banketa» u Parizu, sukob vojske i demonstranata

prerastao je u ustanak pariške sirotinje- Luj Filip odrekao se prijestolja, Privremena vlada sastavljena od radikalnih liberala proglašava 2.

Francusku Republiku- uvedeno je opće pravo glasa, a u ime «prava na rad» poduzet je program javnih radova- travanj 1848. na izborima za Konstituantu pobjeđuju monarhisti (osvajaju 25 %, zahvaljujući glasovima

seljaka koji nisu zadovoljni novim porezima)- Parlament ukida javne radove i daje uhititi vođe radikala, Republika je ipak opstala- lipanj 1848. nova radnička pobuna u Parizu – ugušena u krvi- prosinac 1848. na predsjedničkim izborima pobjeđuje Louis Napoleon Bonaparte (carev nećak) –

odgovara konzervativcima, ali i nižim slojevima kojima daje obećanja- 1851. Bonaparte raspušta parlament i uvodi osobnu diktaturu- 1852. proglašava se za cara Napoleona III, 2. Carstvo potvrđeno je plebiscitom - sustav vladavine sličan je 1. Carstvu: autoritarna država igra ulogu posrednika u napetostima između

ekonomskih klasa, mješavina liberalnih i konzervativnih mjera

TALIJANSKE ZEMLJE- Pijemont-Sardinija, Austrijsko Carstvo (Lombardija i Venecija), Parma, Modena, Toskana, Papinska

Država, Kraljevstvo Dviju Sicilija- Risorgimento (Preporod): kulturni pokret obrazovane elite, nakon kratkotrajnog ujedinjenja pod

Napoleonom Risorgimento postavlja i politički cilj ujedinjenja- glavna prepreka ujedinjenju – Habsburgovci- pokret Mlada Italija (Giuseppe Mazzini), 1834. Mlada Europa- siječanj 1848. nemiri u Sicilskom Kraljevstvu potaknuti gospodarskom krizom- siječanj-ožujak 1848. vladari Sicilije, Pijemonta i Toskane te papa donose ustave- ožujak – talijanski ustanak u austrijskom Milanu i Veneciji- ljeto 1848. kralj Pijemonta Karlo Albert napada Austriju, poražen od maršala Radetzkoga- veljača 1849. revolucija u Rimu – Republika- Giuseppe Garibaldi- do proljeća 1849. francuske snage porazile su revolucionare u Papinskoj Državi, a Austrija je obnovila

vlast u Lombardiji i Veneciji - ujedinjenju Italije nije bio sklon nijedan talijanski vladar, osim Karla Alberta, pogotovo strane sile, sam

pokret bio je nejedinstven - tekovine revolucije bili su ustavni poredci u talijanskim državama i ukidanje kmetstva

NJEMAČKE ZEMLJE

- Sveto Rimsko Carstvo i kasniji Njemački Savez samo su u teoriji države- svijest o zajedničkoj njemačkoj kulturi i jeziku širi se među građanstvom zahvaljujući romantizmu, lažne

nade o ujedinjenju dao im je Napoleon- nema jedinstvenog stava oko uređenja ujedinjene Njemačke- «Velika Njemačka»: obuhvaćala bi sve njemačke zemlje uključujući i Austriju, na čelu bi bili

Habsburgovci- «Mala Njemačka»: Austrija bi bila isključena iz ujedinjenja koje bi trebala provesti pruska dinastija

Hohenzolern- proljeće 1848. nemiri uzrokovani gospodarskom krizom šire se svim njemačkim zemljama- zahtjevi: socijalni – ukidanje ostataka feudalizma, liberalni – uvođenje ustava, nacionalni – ujedinjenje- Pruska: ožujak 1848. revolucija u Berlinu - kralj Fridrik Vilim IV. pristaje na sazivanje parlamenta i

donošenje ustava, jesen – kralj raspušta parlament, 1849. pruski ustav – kralj i dalje ima velike ovlasti- Frankfurt na Majni – zasjedanje Svenjemačkog parlamenta, donesen je ustav: Njemačko će Carstvo biti

federacija država sa zajedničkim vladarom, vladom i parlamentom, «malonjemačko» rješenje- pruski kralj odbio je carsku krunu, a Svenjemački parlament je raspušten- tekovine revolucije: ukidanje kmetstva i ustavi pojedinih njemačkih država

HABSBURŠKA MONARHIJA- apsolutistička monarhija, car Ferdinand je slabouman, pa stvarna vlast pripada kancelaru Metternichu- povod revolucijama bili su loš urod i zbivanja u Francuskoj

56

- pojavilo se više međusobno suprotstavljenih struja, zajednički su im socijalni zahtjevi (ukidanje kmetstva) i liberalni zahtjevi (ustav i građanska jednakost)

- središta revolucija u proljeće 1848: Beč, Prag, Pešta- Nijemci: umjereni liberali i njemački nacionalisti (traže pripajanje Velikoj Njemačkoj)- Mađari: nacionalni pokret u početku traži liberalne reforme i autonomiju, naposljetku potpunu

samostalnost i Veliku Mađarsku- Česi: umjerena struja – austroslavizam (opstanak Habsburške Monarhije koja će dati autonomiju

Česima i ostalim slavenskim narodima), radikalna struja – panslavizam (ujedinjenje svih Slavena pod pokroviteljstvom Rusije)

- Hrvatskom je upravljao ban Josip Jelačić koji je istovremeno bio odan dinastiji i podržavao liberalne, socijalne i nacionalne zahtjeve Hrvata (austroslavizam)

- međunacionalni sukobi: Česi-Nijemci, Talijani-Nijemci, Poljaci-Ukrajinci, Mađari protiv Hrvata, Srba, Slovaka i Rumunja

- dvor je u početku pristajao na ustupke, ukinuto je kmetstvo i obećan ustav- od ljeta 1848. carska vojska preuzima nadzor nad središtima revolucije, pobjede u Italiji, srpanj - Prag,

u listopadu Beč, ostao je još problem Ugarske- proljeće-ljeto 1849. gušenje mađarske revolucije uz pomoć ruske intervencije- od prosinca 1848. na vlasti je car Franjo Josip, izrazito konzervativan vladar, ustav koji je oktroirao

1849. ubrzo će biti ukinut, a apsolutizam obnovljen- jedino dostignuće bilo je ukidanje kmetstva

ISTOČNO PITANJE

ISTOČNO PITANJE – pitanje opstanka i ustroja Osmanskoga CarstvaOSMANSKO CARSTVO – «bolesnik na Bosporu», od XVIII. st. slabi, teokratska i višenacionalna država, problem ravnopravnosti muslimana i kršćana, europske sile imale su interese na tom području, pa su se miješale u unutarnja pitanja O. C, u prvom redu Rusija (planovi izravnog širenja), Austrija (također širenje i suparništvo s Rusijom), Francuska (interesi na Bliskom Istoku), Britanija (interesi na Sredozemlju)

- nacionalni pokreti više su uvjetovani slabošću Osmanskoga Carstva, nego društvenom zrelošću pokorenih naroda, narodne preporode obično započinju sunarodnjaci izvan Osmanskog Carstva (Rumunji i Srbi u Ugarskoj, Grci u Rusiji)

REFORME – sultani pokušavaju stabilizirati državu različitim reformamaSelim III. (1789-1807) – pokušaji reorganizacije vojske i uprave doveli su do otpora plemstva i janjičara, ali i ustanka u SrbijiMahmud II (1808-1839) – provodi uspješne reforme, ali pristaje i na ustupke pojedinim narodima i stranim silama, ukida janjičarski red i timarsko-spahijski sustavAbdul Medžid I. – reforme «tanzimata» (spasonosne reforme)1839. Hatišerif od Gülhane: pravna sigurnost, sigurnost privatnog vlasništva, jednakost svih vjeroispovijesti, opća porezna i vojna obveza- unatoč liberalnim reformama, Carstvo je i dalje apsolutna teokratska monarhija

NACIONALNI POKRETI I USTANCISrbija – u Beogradskom pašaluku izbijaju dva ustanka raje, 1804 (Karađorđe) i 1815.1830. nastanak autonomne Kneževine Srbije na čelu s dinastijom ObrenovićIlija Garašanin, Načertanije (Nacrt) – program ekspanzije Srbije na sve južnoslavenske zemljeGrčka – 1821-29. grčki ustanak na Peloponezu i otocima, potporu su mu dale Velika Britanija i Francuska1830. neovisna Kraljevina Grčka na čelu s bavarskom dinastijom WittelsbachMoldavija i Vlaška – autonomne rumunjske kneževine, nacionalni pokret zahtijeva ujedinjenje dviju kneževina i potpunu samostalnost (to će se ostvariti tek 1860)Bosna i Hercegovina – bošnjački begovi pružaju otpor reformama, pojavljuju se zahtjevi za autonomijom Bosne, 1831-32. ustanak Husein-bega Gradaščevića, ugušen

KRIMSKI RAT (1853-56) – Rusija napada Osmansko Carstvo (povod: položaj pravoslavnih podanika i nadzor nad svetištima u Jeruzalemu), ruska okupacija Moldavije i Vlaške, Francuska, Velika Britanija, kasnije i Pijemont, staju na stranu Turaka i iskrcavaju vojsku na poluotoku Krimu, Rusija je poražena i mora odustati od nadzora nad rumunjskim kneževinama i Crnim Morem

HRVATSKA U PREDPREPORODNO DOBA

Stanje u hrvatskim zemljama na početku XIX. stoljeća:- problem razjedinjenosti: Banska Hrvatska, Vojna krajina, Dalmacija, Austrijsko Primorje (Trst, Istra,

Kvarner)- jezično pitanje: ne postoji standardizirani hrvatski jezik (piše sa na najmanje pet inačica), u Banskoj

Hrvatskoj jezik uprave i školstva jest latinski, u Dalmaciji i Istri talijanski, u Vojnoj krajini njemački, Dvor nastoji germanizirati cijelu Monarhiju, a Ugarski sabor nametnuti mađarski jezik i u Hrvatskoj

- pitanje nacionalne kulture: pripadnici plemstva i građanstva stječu visoku naobrazbu u Beču i Pešti i potpadaju pod utjecaj strane kulture, seljaštvo je uglavnom nepismeno i osjeća pripadnost samo užem zavičaju, dakle, što je hrvatska kultura?

Preteče narodnog preporoda – do 1835. g, otkada možemo govoriti o pravom preporodnom pokretu, pojavilo se više pojedinaca koji su se zanimali za hrvatsku povijest, oživljavanje hrvatske kulture, standardizaciju jezika i postavljali političke zahtjeve za ujedinjavanjem hrv. zemalja i otporom spram mađarizacije, njihovoj djelatnosti pogodovalo je postupno jačanje građanstva te utjecaji Francuske revolucije, Napoleonove uprave, nacionalnih pokreta drugih naroda, ali i službene politike Beča i Pešte (pokušaji germanizacije i mađarizacije)

57

Maksimilijan Vrhovac (1752-1827), zagrebački biskup, svjetonazor pod utjecajem prosvijećenog apsolutizma, još od 1790. zalaže se uvođenje «ilirskog» jezika kao službenog u Hrvatskoj, prvi se zalaže za sjedinjenje Dalmacije s Banskom Hrvatskom (1797), zanima se za projekte prometnog povezivanja sjeverne Hrvatske s morem (regulacija Kupe, Lujzijana), kupio tiskaru u Zagrebu u kojoj je 1796. objavljena prva ekonomska rasprava na hrvatskom (Temelji žitne trgovine J. Šipuša), biskupsku knjižnicu otvorio za javnost, 1813. izdao poslanicu svećenicima da skupljaju narodne izraze, poslovice i pjesme, darovao gradu park MaksimirHrvatski sabor 1825: dogovoreno je da će zastupnici koji idu u Ugarski sabor zahtijevati ujedinjenje Varaždinskog generalata (koji odvaja teritorij uže Hrvatske i Slavonije) i Dalmacije s Banskom Hrvatskom i izjednačavanje poreza u Hrvatskoj i SlavonijiUgarski sabor 1825-27: ugarski zastupnici podržali su zahtjeve za integracijom Hrvatske, ali su tražili da mađarski postane jezik školstva i uprave u Hrvatskoj (hrvatski zastupnici se i dalje zalažu za ostanak latinskog)Hrvatski sabor 1827: potvrđene su odluke Ugarskog sabora, o ujedinjenju je morao odlučiti car, mađarski jezik uveden je kao obvezan predmet u hrvatskim gimnazijama, izabrano je povjerenstvo koje će skupiti dokumente o hrvatskom državnom pravu1830. Ljudevit Gaj, Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisanja, prijedlog pravopisne reforme po uzoru na češki pravopis, objavljena na njemačkom i hrvatskom (kajkavskom)

- Josip Kušević, O municipalnim pravima i statutima kraljevina Dalm. Hrv. i Slav, pregled povijesnog razvoja Hrvatske i njezinog državnog prava

1832. Gaj je u Zagrebu okupio intelektualni krug «iliraca» koji pišu na «ilirskom» jeziku (pojam «Iliri» odnosio se, u najužem smislu, na sve Hrvate, a u najširem, na sve južne Slavene, dok se pojam «Horvati» tada odnosio samo na kajkavce)

- Janko Drašković, Disertacija, prvi hrvatski politički program napisan na štokavskom narječju (iako je Drašković bio kajkavac) kao uputa zastupnicima u Požunu, zahtjev za stvaranjem «Iliričkoga kraljevstva» koje bi obuhvatilo Bansku Hrvatsku, Dalmaciju i Vojnu krajinu, ali i slovenske krajeve te osmansku Bosnu, visok stupanj autonomije za Iliriju, reforme, službeni ilirski jezik bila bi štokavštiHRVATSKI NARODNI PREPOROD (1835-1848)

Preporodno doba: oblikovanje hrvatske nacionalne ideje (pod ilirskim nazivom), procvat kulture na hrvatskom jeziku, nastanak hrvatskih kulturnih ustanovaIlirski pokret težio je, u teoriji, stvoriti zajednički jezični standard i politički okvir za sve južnoslavenske narode, pojavio se među intelektualcima Banske Hrvatske, a prihvatili su ga Hrvati te dio Slovenaca i Srba u Hrvatskoj.1835. g. obično se uzima kao početak narodnog preporoda, Lj. Gaj počeo je u Zagrebu objavljivati Novine horvatzke s književnim prilogom Danica horvatzka, slavonzska i dalmatinzka1836. hrvatski naziv u novinama zamijenjen je ilirskim, a njihov jezik nije više kajkavski nego štokavski

- Vjekoslav Babukić propisao novi jezični standard (Osnova slovnice slavjanske narječja ilirskoga)1838. prve narodne čitaonice u Varaždinu, Karlovcu i Zagrebu1841. Hrvatsko-slavonsko gospodarsko društvo1842. Matica ilirska («društvo za izdavanje svakojakih korisnih knjiga u ilirskom jeziku», današnja Matica hrvatska)1843. car je, pod utjecajem mađarskog plemstva, zabranio uporabu ilirskog imena u Hrvatskoj (u nazivima ustanova i novina zamjenjuje se izrazima «hrvatski» ili «narodni», od 1845. ilirsko ime smjet će se rabiti, ali samo u kulturi, ali će ga hrvatsko ime postupno istisnuti)- Ivan Kukuljević Sakcinski, bivši časnik, pravnik i autor prve hrvatske drame Juran i Sofija, održao je prvi puta u povijesti u Hrvatskom saboru govor na hrvatskom jeziku – o potrebi da hrvatski jezik zamijeni latinski kao službeni1844. Ante Kuzmanić pokreće časopis Zora dalmatinska u Zadru – ilirski pokret širi se na DalmacijuPojava političkih stranaka: od 1836. hrvatska javnost se polarizirala oko nacionalno-kulturnih pitanja, oko 1840. obje struje dobit će vlastite političke strankeIlirska stranka (od 1843. Narodna stranka) – stranka preporodnog pokreta, zalaže se za integraciju hrvatskih, ali i ostalih južnoslavenskih, zemalja u Monarhiji, ima pristaša među svim društvenim slojevima koji sudjeluju u političkom životu (građanstvo, plemstvo, svećenstvo), ističe načelo legitimizma i izbjegava radikalizam, geslo: «Konstitucija ugarska, kraljevina hrvatska i narodnost ilirska»Horvatsko-vugerska stranka (tzv. mađaroni) – zastupa čvrsto povezivanje Hrvatske i Ugarske, protivi se ilirskim idejama, za uvođenje mađarskog kao službenog, hrvatski jezik = kajkavski, ima pristaše među nižim plemstvom, najviše u Turopolju i Virovitičkoj županiji povijesna ironija: mađaroni su reakcionari koji su prirodnog saveznika našli u mađarskim liberalima, dok liberalni narodnjaci traže oslonac u konzervativnim krugovima u Beču i Pešti Srpanj 1845. krvoproliće na Markovu trgu u Zagrebu (srpanjske žrtve), povodom izbora za skupštinu Zagrebačke županije izbili su oružani sukobi između narodnjaka i mađarona, umiješala se vojska, 13 mrtvih i više desetaka ranjenih, ban Franjo Haller dao ostavku, banski namjesnik – biskup Juraj HaulikListopad 1847. posljednje zasjedanje Hrvatskog sabora kao staleškog sabora, jednoglasno je odlučeno da će službeni jezik u Hrvatskoj i Slavoniji postati hrvatski

HRVATSKA U DOBA REVOLUCIJE 1848-49.

Zbivanja u Hrvatskoj 1848-49. god. nisu predstavljala pravu revoluciju, ali su započela kao odjek revolucija u Beču i Pešti, pa su i tu postavljeni socijalni, liberalni i nacionalni zahtjevi za promjenama postojećeg sustava.25. III. 1848. održana velika «narodna skupština» u Zagrebu, gdje su narodnjaci i predstavnici građanstva iznijeli program «Zahtijevanja naroda», traži se:

- ujedinjenje hrvatskih zemalja- «narodna nezavisnost»- uspostava Sabora kao zastupničkog tijela (umjesto staleškog) i vlade odgovorne Saboru- građanska jednakost i sloboda izražavanja, okupljanja i vjeroispovijesti

58

- ukidanje kmetstva- postavljanje Josipa Jelačića za bana

Josip Jelačić (1801-59), pukovnik u Glini i pristaša Narodne stranke, budući da je Beč imao povjerenja u njega, postavljen je za bana, promaknut u generala i zapovjednika Vojne Krajine, kasnije i za namjesnika Rijeke i Dalmacije (neformalno ujedinjenje Hrvatske), sve vrijeme bio je odan dinastiji, ali je proveo zahtjeve narodnjaka očekujući da će dvor to trajno potvrditi- travanj 1848. Jelačić prekida državnopravne veze s Ugarskom i postavlja Bansko vijeće (vladu) koje je odgovorno izravno njemu (Jelačićeva vlada će samostalno upravljati Hrvatskom do rujna 1849)

- ukidanje kmetstva: banov proglas potvrdit će Sabor dva mjeseca kasnije, kmetovi postaju vlasnici svojih selišta, odštetu vlastelinima isplatit će država, tj. neizravno kmetovi koji su trebali otplaćivati dug državi (ostatci feudalnih odnosa u praksi su se zadržali još tridesetak godina)

Lipanj-srpanj 1848. zasjedanje prvog zastupničkog Sabora (pravo glasa određeno je izbornim cenzusom), znatan dio zastupnika je iz redova građanstva, a ban je kao viriliste postavio i pravoslavno svećenstvo (Jelačića je kao bana, umjesto odsutnog Haulika, posvetio patrijarh Josif Rajačić)

- Sabor potvrđuje sve Jelačićeve proglase- postavlja zahtjev za preuređenjem Monarhije kao federativne zajednice i ujedinjenje Hrvatske s

novoproglašenim tvorevinama Ujedinjenom Slovenijom i Vojvodinom Srpskomrujan 1848 – kolovoz 1849. Hrvatsko-mađarski rat

- Mađari imaju pretenzije prema Hrvatskoj, pregovori propadaju i Sabor započinje organizirati obranu od mogućeg mađarskog napada

- mađaroni odcjepljuju Virovitičku županiju od Hrvatske i izravno je podčinjavaju ugarskoj vladi- Jelačić kao carski general dobiva zapovijed za uporabu sile protiv pobunjenih Mađara- 11. IX. Jelačićeve trupe prelaze Dravu i pripajaju Međimurje Hrvatskoj- 29. IX. bitka kod Pákozda – bez pobjednika, hrvatske snage odlaze prema austrijskoj granici, gdje

očekuju pojačanje- Jelačić postaje vrhovni zapovjednik carskih snaga u Ugarskoj- listopad – Jelačić pomaže u gušenju revolucije u Beču- siječanj 1849. Jelačić i knez Windischgrätz zauzimaju Budim i Peštu- kolovoz 1849. ruske snage nanose Mađarima konačan poraz

Oktroirani (nametnuti) ustav – proglasio ga je novi car Franjo Josip u ožujku 1849, Austrijsko Carstvo je centralistička država, osigurana je njemačka prevlast, predviđen je zajednički parlament (Carevinsko vijeće), spominje se pravo njegovanja narodnosti, Hrvatska je definirana kao pokrajina neovisna o Ugarskoj i izravno podređena Beču

- unatoč protivljenju narodnjaka, Jelačić je u rujnu 1849. proglasio da Oktroirani ustav važi u HrvatskojZaključak: nakon sloma revolucija, svi nacionalni i liberalni pokreti su poraženi, a u odnosu na stanje otprije 1848. Monarhija je još više centralizirana, god. 1851. ukinut je i ustav, jedino dostignuće za Hrvatsku bilo je ukidanje kmetstva i kulturne tekovine preporoda

HRVATSKA U DOBA NEOAPSOLUTIZMA (1850-60.)

Neoapsolutizam (obnovljeni apslolutizam) – uveden carskim patentom 31. XII. 1851.- car Franjo Josip odlučuje se ukinuti Oktroirani ustav i vratiti se na politiku centralizacije, germanizacije i

autokratskog upravljanja, ipak, provest će nužne modernizacijske reforme, ali «odozgo»- režim se još zove i Bachovim po Alexanderu Bachu, bivšem liberalu i njemačkom nacionalistu, koji je

postao ministrom unutarnjih poslova, tj. policije- važan oslonac režima jest veliki činovnički aparat i policija, «Bachovi husari», u društvenom smislu,

oslonac režima trebalo je biti činovničko građanstvo njemačke narodnosti- Banska Hrvatska postoji kao administrativna cjelina, uz neke teritorijalne preinake (Rijeka i Međimurje

u sklopu Hrvatske, ali Istočni Srijem stavljen u nadležnost Vojvodine Srpske), nema županija nego je podijeljena na pet okružja, nema veze s Ugarskom jer je izravno podređena Beču

- službeni jezik u uredima i školstvu jest njemački- društveni i kulturni život je sputan policijskim mjerama i cenzurom- Josip Jelačić i dalje je ban, međutim, samo provodi naredbe kao carski guverner i nema samostalnost

odlučivanja u važnijim stvarima, umro je 1859. i naslijedio ga je nadbiskup Haulik kao banski namjesnik- 1852. Zagrebačka biskupija uzdignuta je na status nadbiskupije, čime prestaje izravna crkvena

povezanost s Ugarskom – prvi nadbiskup Juraj Haulik- sva politička kretanja u Hrvatskoj usmjerena su na područje kulture- vlada interes za daljnji razvoj jezika (Bogoslav Šulek), znanstveno proučavanje povijesti (I. K. Sakcinski i

drugi) i promicanje gospodarstva (mjesečnik Gospodarski List)- početak hrvatsko-srpskog spora: polemika Ante Starčevića protiv jezično-nacionalne teorije Vuka

Karadžića, prema Vuku, svi štokavci su Srbi (bez obzira na vjeru), Starčević tvrdi suprotno: svi Južni Slaveni (osim Bugara) jesu Hrvati (bez obzira na vjeru), pojava novih ideologija: pravaštvo, velikosrpstvo, jugoslavizam

- uz Starčevića, budući suosnivač pravaške ideologije je i Eugen Kvaternik, koji je otišao u političku emigraciju i tražio potporu za «hrvatsko pitanje» u Francuskoj i Rusiji

- modernizacijska strana neoapsolutizma: Austrijski građanski zakonik, uklanjanje ostataka feudalnog sustava (odštete zemljoposjednicima i otkupi selišta)

- slom neoapsolutizma: poraz u ratu od Pijemonta i Francuske ljeti 1859. pokazao je da je austrijska vojna moć slaba, nakon toga, dolazi do financijskog sloma Austrijske Carevine, apsolutizam se morao ukinuti jer je bio preskup i država se nužno morala reformirati, novi kancelar Agenor Goluchowski dobiva zadaću uspostaviti ustavno stanje, u ožujku 1860. sazvano je Pojačano carevinsko vijeće

TEHNIČKI I ZNANSTVENI NAPREDAK U XIX. ST.

59

Doba pare – tijekom XIX. stoljeća parni stroj nalazi primjenu u svim granama proizvodnje, pojavljuju se nova prometna sredstva. Industrijska proizvodnja i kapitalistički odnosi pospješuju otkrića u svim područjima znanosti, konkurencija na tržištu potiče inventivnost, pa se znanost komercijalizira.Revolucija prometa:

1814. George Stephenson: parna lokomotiva1825. prva javna pruga u Engleskoj (Stockton-Darlington)- tridesetih godina željezničku mrežu počinju izgrađivati SAD, Francuska i njemačke države1807. Robert Fulton: parobrod1840. prvi parobrod preplovio Atlantik1859-69. prokopan Sueski kanal1862-64. Siemens-Martinova peć za proizvodnju čelika – čelik je omogućio usavršavanje strojeva, građevinarstva i brodogradnjeOd druge polovice XIX. st. već možemo govoriti o drugoj industrijskoj revoluciji jer se pojavljuju novi izvori energije – električna struja i fosilna gorivaPrimjena naftnih derivata: stroj s unutarnjim sagorijevanjem (Rudolf Diesel), rasvjeta, kemijska industrija. (Ipak, ugljen će ostati glavni energent sve do XX. st)Primjena električne energije: Michael Faraday otkrio indukciju i konstruirao prvi elektromotor, Werner von Siemens (brat Wilhelma Siemensa koji je izumio peć) otkrio dinamo (pretvaranje mehaničke u električnu energiju), telegraf (1849) i električnu lokomotivu (1879), Thomas A. Edison konstruirao žarulju (1879) i prvu javnu elektranu (N.Y, 1882), osamdesetih godina Nikola Tesla istražuje izmjeničnu strujuIzum telegrafa već je pedesetih godina izazvao pravu revoluciju komunikacije, gradi se telegrafska mreža i vijesti putuju nezamislivom brzinom.Revolucija u medicini: Louis Pasteur utemeljio bakteriologiju, otkrio postupak pasterizacije i postupak proizvodnje cjepiva (nakon što je otkrio uzročnika bjesnoće)Teorija evolucije: Charles Darwin, izložio ju je u djelu Podrijetlo vrsta (1859), svaka biološka vrsta nastaje postupnom preobrazbom uslijed prirodne selekcije (opstaju najbolje prilagođeni), ta teorija nije samo provela revoluciju u biologiji nego je, zajedno s geologijom, uzdrmala i kršćansku sliku svijeta (u anglosaksonskom svijetu se čak dotada ozbiljno uzimao podatak biskupa Usshera da je Bog stvorio svijet 4004. godine prije Krista)Preokret u shvaćanju čovjekove uloge u svijetu – tri mislioca XIX. st:

- Charles Darwin: čovjek je nastao evolucijom od majmunolikih predaka tijekom stotina tisuća godina- Karl Marx: čovjekove ideje i način ponašanja uvjetuju gospodarski odnosi- Sigmund Freud: čovjekov duševni život jest najvećim dijelom nesvjestan proces

Njihove teorije pokazuju da je čovjek igračka slijepih sila prirode (i društva) te potkopavaju tradicionalne ideje o jedinstvenoj ulozi koju je čovjeku namijenio Bog i slobodnoj volji. S druge strane, čovjek sada ima zadaću uz pomoć znanosti ovladati prirodnim silama i okrenuti ih u svoju korist. Znanstvena paradigma zamjenjuje religijsku na svim poljima.

KAPITALIZAM I RADNIČKI POKRET

Kapitalizam – društveno-ekonomsko uređenje koje se zasniva na slobodnom poduzetništvu, privatnom vlasništvu i tržišnoj konkurenciji rada i kapitala.Kapitalističke vrijednosti: racionalno gospodarenje, maksimalna dobit, konkurencijaRani kapitalizam – nastaje u zapadnoj Europi pred kraj srednjega vijeka, kapitalističke odnose promiče, ali ujedno i sputava apsolutistička monarhija (merkantilizam)Klasični liberalni kapitalizam – od kraja XVIII. st. do 70-ih godina XIX. st, proizlazi iz doktrine Adama Smitha, države se ne miješaju u tržišne odnose, koje regulira jedino konkurencija, to će doba prestati s razvojem nove strukture vlasništvaMonopolistički kapitalizam (imperijalizam) – od 70-ih godina do I. svjetskog rata, kapital se koncentrira, nastaju monopolistički savezi poduzeća (koncerni, karteli, trustovi), nacionalne i multinacionalne korporacije, europske države pojačavaju kolonijalnu utrku kako bi proširile vlastita tržišta i došle do izvora sirovina i jeftine radne snageNove društvene klase: kapitalisti (poduzetnici, vlasnici sredstava za proizvodnju) i proletarijat (radnici)Klasna borba – sukob rada i kapitala, kapitalisti povećavaju svoju gospodarsku i političku moć te diktiraju uvjete na tržištu, međutim, radnici s vremenom postaju svjesni da ne ovise samo oni o kapitalu nego i kapital o njima, pa počinju zahtijevati bolje radne uvjete.Radnički pokret:

1. do sredine XIX. st. ne postoji prava ideologija radničkog pokreta, tu su samo učenja socijalista-utopista, radnički otpor je često stihijski, npr. ludizam, u Engleskoj se pojavljuje čartizam, na kontinentu još nema pravog radničkog organiziranja, radničko pitanje postavlja se tek u revolucijama 1848. g, no ono je još u drugom planu.2. sredinom XIX. st. pojavljuje se sindikalni pokret koji je najjači u Engleskoj (1868. Trade Union Congress), različitim sredstvima pritiska (npr. štrajkovi) zahtijevaju se bolji radni uvjeti u izravnim pregovorima s poslodavcima3. u drugoj polovici XIX. st. javlja se ideologija marksizma, a potom i socijalističke stranke i međunarodni radnički pokret.Marksizam: socijalna filozofija koju su uobličili Karl Marx (1818-83) i njegov suradnik Friedrich Engels u djelima Komunistički manifest i Kapital (3 sveska)

- ekonomski uvjeti oblikuju ljudsku svijest i ponašanje- povijesni procesi zbivaju se po objektivnim zakonima- glavni pokretač povijesti jest klasna borba- povijest se razvija u određenom pravcu, a njezin konačni cilj je besklasno društvo (rodovsko društvo →

robovlasništvo → feudalizam → kapitalizam → komunizam)

60

- spoznajom povijesnih zakona moguće je ubrzati proces- proleterska revolucija je neminovna, nakon nje će uslijediti diktatura proletarijata, zatim socijalističko

društvo (prijelazni oblik) i napokon, komunističko društvo- to učenje potkrijepljeno je obiljem dokaznog materijala iz ekonomije, povijesti i filozofije

1864. Komunistička internacionala (Prva)1889. Druga internacionala – za razliku od Prve, ne okuplja pojedince nego socijalističke strankeRadnički pokret nije bio jedinstven, osim ortodoksnih marksista, postoje anarhisti, revizionisti, reformisti, kršćanski socijalisti itd.Revizionizam – marskistički pravac Eduarda Bernsteina iz kojega će se razviti socijaldemokracija, tu se odustaje od revolucionarne borbe i besklasnog društva, cilj je reformiranje kapitalizma, a sredstvo politička borba.U zemljama gdje su socijalističke stranke mogle legalno djelovati, kao u Francuskoj i Njemačkoj, prevladale su revizionističke i reformističke struje, dok su tamo gdje to nije bilo moguće prevladale radikalne i ortodoksne struje (npr. boljševici u Rusiji).Stav Katoličke crkve: u početku je izrazito konzervativan (štiti poredak nakon Bečkoga kongresa, suprotstavlja se ne samo radničkom pokretu već i građanskom liberalizmu i nacionalnim pokretima), 1891. zaokret - papa Lav XIII. izdao je encikliku Rerum novarum u kojoj priznaje postojanje radničkog pitanja, pravo radnika na udruživanje i pravednu raspodjelu dobara, ali i nedopustivost revolucionarne povrede privatnog vlasništva.

UJEDINJENJE ITALIJE

Stanje nakon 1848: Austrija je i dalje glavna prepreka ujedinjenju, političke snage koje djeluju na ujedinjenju su Kraljevina Pijemont i republikanciKraljevina Pijemont-Sardinija: ustavna monarhija s osiguranim građanskim slobodama, gospodarski najrazvijenija talijanska država1852. premijer Pijemonta postaje liberal Camillo Cavour, prvobitni politički cilj mu je priključiti talijanske pokrajine pod vlašću Austrije (Lombardiju i Veneciju) i ostvariti prevlast nad srednjotalijanskim kneževinama (Parma, Modena, Toskana). Za taj cilj mora pridobiti:

- neku stranu silu koja će mu pomoći protiv Austrije- republikance (što je manji problem)

Pijemont sudjeluje u Krimskom ratu i tako poboljšava odnose s Francuskom1858. sporazum između Francuske i Pijemonta – Napoleon III. obvezao se da će pomoći u ratu protiv Austrije, a zauzvrat traži Nicu i Savoju

- Pijemont započinje pripreme za rat i izaziva Beč da prvi objavi ratLipanj 1859. rat: u bitkama kod Magente i Solferina francusko-pijemontska vojska teško je porazila austrijske snage ( u bitci kod Solferina poginulo je 40,000 vojnika, ratnom užasu svjedočio je Henri Dunant, švicarski liječnik, što ga je potaknulo da 1863. osnuje organizaciju Crvenog križa)

- Franjo Josip pristaje na mirovne uvjete Napoleona III. i ustupa mu Lombardiju, Francuska ustupa Pijemontu Lombardiju, a zauzvrat dobiva Nicu i Savoju

- Cavour nije bio zadovoljan takvim ishodom, pa je dao ostavku, međutim, vratio se na premijerski položaj, kada su u Parmi, Modeni, Toskani i Papinskoj Državi revolucionari preuzeli vlast

Prva faza ujedinjenja: nakon priključenja Lombardije, provedeni su plebisciti u srednjotalijanskim kneževinama i Romagni (dio Papinske Države) i ti krajevi su također priključeni Pijemontu – ujedinjena je sjeverna i srednja Italija

- vanjskopolitička zbivanja išla su na ruku daljnjoj integraciji ItalijeDruga faza ujedinjenja:

Svibanj 1860. Giuseppe Garibaldi na čelu 1200 «crvenokošuljaša» iskrcava se na Siciliji i započinje ustanakRujan 1860. Garibaldijeve snage zauzimaju Napulj, kralj Franjo II. Bourbon bježi iz države, Garibaldi odustaje od proglašenja republike i predaje vlast pijemontskom kralju Viktoru Emanuelu II.Ožujak 1861. službeno je proglašena Kraljevina Italija na čelu s dinastijom SavojaItalija traži oslonac u Pruskoj1866. Austrija je poražena u ratu protiv Pruske, Italija je to iskoristila da zatraži i dobije Veneciju1870. nakon sloma Francuskog Carstva u ratu s Pruskom, talijanske snage zauzele su grad Rim (papa je dotada bio pod zaštitom Napoleona III)1871. Rim postaje glavni grad Italije, umjesto Torina, spor između pape i talijanske države riješit će se tek 1929. nastankom države VatikanIredenta – pokret koji je, nakon ujedinjenja, težio ekspanziji na sve krajeve u kojima žive Talijani, pa i više od toga (Tirol, Trst, Rijeka, Istra, Dalmacija

UJEDINJENJE NJEMAČKE

Stanje nakon 1848: iako su njemačke zemlje gospodarski i kulturno bile zrele za ujedinjenje, tome je smetao odnos političkih snaga u EuropiPrepreke ujedinjenju:

- suparništvo Habsburgovaca i Hohenzolerna, tj. Austrije i Pruske- težnja ostalih europskih država da održe rascjepkanost zbog postojeće ravnoteže snaga

Slabljenje Austrije: sve više gospodarski zaostaje, ostala je izvan Carinske unije njemačkih zemalja, pogoršava odnose s Rusijom, doživljava poraz od Francuza i Pijemonteza 1859. g.Jačanje Pruske: poboljšanje odnosa s Rusijom, gospodarske i vojne reforme1862. pruski kancelar postaje Otto von Bismarck (Željezni kancelar), odlučan i autoritaran političar konzervativnih nazora

- podržao je reformu vojske kojom je vojna obveza proširena na cjelokupnu mušku populaciju, a vojni rok skraćen i učinjen djelotvornijim

61

1863. u ruskom dijelu Poljske izbio je novi ustanak, sklopljen je prusko-ruski savez, istodobno su se pogoršali odnosi Rusije i Francuske1864. Austrija i Pruska zajednički su porazile Dansku koja je htjela pripojiti kneževine Schleswig i Holstein (prva je pripala Pruskoj, druga Austriji)

- izbija spor između Austrije i Pruske oko podjele tih kneževina, Bismarck se osigurao za slučaj rata tajnim sporazumima s Italijom (obećana joj je Venecija) i Francuskom (Pruska joj jamči interese u Belgiji ako ostane neutralna)

1866. austro-pruski rat, Austrija poražena u bitci kod Sadove- Austrija se morala odreći Venecije u korist Italije i odustati od miješanja u ujedinjenje Njemačke, Pruska

je pripojila neke kneževine vlastitom teritoriju1867. stvoren je Sjevernonjemački savez između Pruske i kneževina i gradova na sjeveru (izvan njega su ostale pretežno katoličke zemlje Bavarska, Hessen, Baden i Würtemberg koje su pod utjecajem Francuske)

- konačnom ujedinjenju još je smetao samo Napoleon III, Bismarck traži povod da izazove Francusku na rat

- izbio je spor oko nasljeđivanja španjolske krune, ona je ponuđena jednom rođaku kralja Vilima II, koji je u međuvremenu od nje odustao, Bismarck je dao izmijeniti pomirljivi brzojav kralja Vilima Napoleonu i objaviti ga u novinama, Francuska objavljuje rat

1870. francusko-pruski rat, pruska vojska dobila je odlučujuću bitku kod Sedana, Napoleon III. je zarobljen, čime pada Carstvo u Francuskoj, Prusi opsjedaju Pariz 1871. siječanj-veljača Francuska pristaje na pruske mirovne uvjete, mora odstupiti Alsace i Lorainneu i platiti odštetu od pet milijardi zlatnih franaka18. I. 1871. u Versaillesu je proglašeno Njemačko Carstvo (Reich) kao federativna država na čelu s carem Vilimom I. HohenzolernomRazvoj Njemačkog Carstva:

- pet milijardi franaka od odštete Njemačka je iskoristila za ubrzani industrijski razvoj, osobito teške i vojne industrije

- Njemačka će se sa zakašnjenjem uključiti i u kolonijalnu utrku, pa će steći neke posjede u Africi i na Pacifiku

- zbog brze industrijalizacije jača radnički pokret, prema kojemu Bismarck nastupa represivno, Bismarck dolazi u sukob s Katoličkom crkvom (Kulturkampf), međutim mora popustiti

- 1890. Bismarck odstupa s vlasti, u sljedećim desetljećima najjača politička snaga u njemačkom parlamentu postat će socijaldemokrati

AUSTRO-UGARSKA MONARHIJA

Političko stanje uoči nagodbe- neoapsolutizam nije uspio osigurati njemačku prevlast u Monarhiji i riješiti međunacionalne napetosti, strane sile bile su za opstanak Monarhije radi održavanja ravnoteže snaga - 1859. god. nakon poraza od Pijemonta, pada neoapsolutizam i počinju rasprave o preuređenju

Monarhije, dogovor nije postignut, pa centralizam opstaje- 1866. god. poraz od Pruske ozbiljno je ugrozio Monarhiju, Bismarck, ipak, želi njezin opstanak jer je ona

brana velikonjemačkoj i velikoruskoj ideji (Velika Njemačka ukinula bi prevlast pruskih junkera u Reichu, Velika Rusija obuhvatila bi sve Slavene), car Franjo Josip svjestan je da je krajnje vrijeme da se Monarhija preuredi

Austro-ugarska nagodba 1867- centralizam je bio neodrživ, a pretvaranje Monarhije u federaciju otvorilo bi niz problema i ugrozilo položaj austrijskih Nijemaca, zato se car odlučio za nagodbu s Mađarima, najjačom nacijom uz Nijemce (Mađare zastupa grof Gyula Andrassy)- Franjo Josip posebno se okrunio za kralja Ugarske, stvorena je Dvojna Monarhija- Austrija i Ugarska dvije su suverene države koje povezuje zajednički vladar te zajednička ministarstva

vanjskih poslova, vojske i financija- dva dijela Monarhije sklapala su carinski i trgovački savez svakih deset godina, bilo je predviđeno da

Austrija razvija industriju, a Ugarska poljoprivredu, valuta je bila zajednička (zvala se forinta ili gulden, a nakon 1892. uvedena je kruna, kovanice izdaje svaka država posebno, a papirni novac zajednička središnja banka)

- iako je Austro-Ugarska bila druga po površini i treća po broju stanovnika među europskim zemljama, politički je bila drugorazredna sila, u vanjskoj politici povezala se s Njemačkim Carstvom

Ugarska - obuhvaća teritorij povijesne Ugarske s Erdeljom (Transilvanija), nemađarski narodi (Slovaci, Hrvati, Srbi, Rumunji itd.) čine gotovo polovicu stanovništva, ali imaju položaj nacionalnih manjina, provodi se mađarizacija- Ugarska ima posebnu vladu i Sabor- položaj Banske Hrvatske reguliran je nagodbom iz 1868. god, kada joj je zajamčeno pravo na jezik te

samostalna uprava i sudstvo, međutim, pojedine ugarske vlade kršile su odredbe nagodbe, Dalmacija i Istra ostale su u austrijskom dijelu Monarhije, dok je Rijeka izravno pripojena Ugarskoj

- Ugarskom vladaju mađarski liberali koji znaju da se mađarska hegemonija može održati jedino u dualističkom sustavu (nakon I. svjetskog rata, država Mađarska dobila je tek 40 % teritorija Ugarske)

Austrija - za razliku od centralizirane Ugarske, zadržane su povijesne pokrajine kojima je ostavljena stanovita autonomija (npr. Tirol, Štajerska, Češka, Moravska, Galicija…)- iako se provodi politika germanizacije, položaj nenjemačkih naroda daleko je povoljniji od položaja

nemađara u Ugarskoj- liberalne njemačke vlade donose niz propisa o građanskim pravima- državni parlament zove se Carevinsko Vijeće, a tu su i pokrajinski sabori- češko pitanje: Česi zahtijevaju poseban položaj poput Ugarske, ali je austro-češka nagodba izostala

zbog velikog pritiska njemačkih nacionalista, češki političari proglasili su «pasivnu politiku», jačaju panslavističke struje

62

- Poljaci u Galiciji imaju bolji položaj od Poljaka u Rusiji i Njemačkoj, pa njihovi političari prihvaćaju dualizam, provodi se polonizacija galicijskih Ukrajinaca

- slovensko pitanje: nacionalni pokret zahtijeva ravnopravnost jezika i ujedinjavanje pokrajina u kojima žive Slovenci (Kranjska, Štajerska, Koruška), narodni skupovi – tabori, iz praktičnih razloga među slovenskim političarima prevladat će ideja južnoslavenske suradnje

HRVATSKA PRIJE NAGODBE (1860-1868)

Obnova ustavnog stanja: dva carska ustavna akta – Listopadska diploma (1860), koja saziva pokrajinske sabore i Veljački patent (1861), koji proglašava Carevinsko vijeće zastupničkim tijelom, koje suodlučuje o «zajedničkim poslovima Monarhije»Car Franjo Josip nije odustao od ciljeva centralizacije i germanizacijeStanje u Hrvatskoj:- predstavnici hrvatskih zemalja u Carevinskom vijeću, Ambroz Vraniczany za Hrvatsku, biskup J. J.

Strossmayer za Slavoniju, Francesco Borelli za Dalmaciju, sudjeluju u raspravi o preuređenju Monarhije, Strossmayer se zalaže za ujedinjenje hrvatskih zemalja i preustroj Monarhije u federaciju nacionalnih jedinica, Borelli traži autonomiju za Dalmaciju i protivi se njezinom spajanju s Banskom Hrvatskom – početak dalmatinskog autonomaštva

- novi ban Josip Šokčević ima zadatak obnoviti ustavno stanje u Hrvatskoj, sazvao je Bansku konferenciju na kojoj je sastavljena predstavka za cara – traži se ujedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i osnivanje dvorske kancelarije (ministarstva) za Hrvatsku

- prvi zahtjev propao je, između ostalog, zbog otpora autonomaša, dok je Dvorska kancelarija osnovana 1862. a za kancelara je imenovan Ivan Mažuranić, u njenoj nadležnosti bili su pravosuđe, unutarnji poslovi i obrazovanje, time je Hrvatska i dalje neovisna o Ugarskoj (Ugarska i Hrvatska imaju zasebne kancelarije)

- Banskoj Hrvatskoj je vraćen Srijem, ali su Međimurje i Rijeka ponovo oduzeti, obnovljeno je sedam županija

- hrvatski je ponovo službeni jezikHrvatski sabor 1861. – zadaća mu je definirati državnopravni odnos spram Austrije i Ugarske te izabrati zastupnike za Carevinsko vijeće, osim izabranih zastupnika iz Banske Hrvatske smjeli su doći i predstavnici Vojne Krajine te promatrači iz Dalmacije, Sabor je zaključio da Hrvatska nema s Austrijom zajedničkih poslova osim osobe vladara i da neće poslati zastupnike u Carevinsko vijeće, te da su zajednički poslovi s Ugarskom prekinuti 1848. ali da Hrvatska hoće obnoviti uniju s Ugarskom uz uvjet da joj ista prizna autonomne poslove, car je raspustio Sabor nezadovoljan njegovim odlukama i on se nije sazivao idućih pet godinaNakon Veljačkog patenta (1861) Franjo Josip je odlučio potražiti oslonac u njemačkim liberalima jer je s njima dijelio interes centralizacije i germanizacije monarhije, Schmerlingova vlada imala je upravo tu zadaćuGospodarstvo i društvo:- 90 % stanovništva čine seljaci, polako se povećava broj činovnika i učitelja, a time i građanski sloj,

počinje gospodarsko propadanje plemstva- veleposjednici će pitanje radne snage rješavati unajmljivanjem nadničara, a seljaci će se suočiti s

problemom prezaduženosti, niskim nadnicama i premalim posjedima- 1862. prva veća željeznička pruga: Zidani Most – Sisak- pojava banaka, od tridesetak njih najjača je Prva hrvatska štedionica- lagani industrijski rast (prehrambena i drvna industrija)- 1866. osnovana je Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu (danas HAZU), jedan od

utemeljitelja je Strossmayer, prvi predsjednik Franjo Rački, trebala je biti akademija svih Južnih Slavena u Monarhiji

Političke stranke:1. Narodna Stranka: Strossmayer, Rački, Matija Mrazović, traže državnopravno rješenje u savezu

s Ugarskom uz uvjet priznanja autonomnih poslova Hrvatske, politička ideologija jugoslavizma (razvila se iz ilirizma) – uspostava saveza s drugim južnoslavenskim narodima u okviru Monarhije, imaju većinu u Saboru 1861. i 1865. god, a najviše pristaša među građanstvom, list Pozor

2. Unionisti: Ustavno-narodna stranka, «mađaroni», politika čvršćeg povezivanja s Ugarskom i suprotstavljanja Austriji, zastupa interese plemstva i konzervativnih krugova, Mirko Bogović, Levin Rauch,

3. Stranka Prava: Ante Starčević i Eugen Kvaternik, prvi put nastupaju na Saboru 1861, razvijaju političku ideologiju pravaštva, koja se poziva na hrvatsko državno pravo (povijesno pravo) i zahtijeva stvaranje samostalne hrvatske države, koja bi s Ugarskom i Austrijom imala samo zajedničkog vladara, pojam Hrvata proširen je na sve Južne Slavene, Stranka prava postaje oporbena stranka i nastupa u smislu obrane od njemačke i mađarske prevlasti, listovi Zvekan, Hervatska

4. Samostalna narodna stranka: stranka čvršćeg povezivanja s Austrijom, predvodi je kancelar Ivan Mažuranić, nastaje 1863. i gubi na izborima 1865.g, ima pristaše među državnim činovnicima i u Vojnoj Krajini, list Domobran

HRVATSKO-UGARSKA NAGODBA

Priprema nagodbe

63

Nakon Austro-ugarske nagodbe iz 1867. god, Banska Hrvatska i Slavonija (u teoriji s Vojnom Krajinom) prepuštene su izravnoj nagodbi s Mađarima o svojem državnopravnom položaju, sazvan je Sabor.Sabor je odlučio da se pristupi pregovorima s Austrijom a ne Ugarskom i poziva se na stanje iz 1848. Ban Šokčević dao je ostavku, Sabor je raspušten, a za banskog namjesnika postavljen je unionist Levin Rauch koji provodi nove izbore za Sabor (sa visokim cenzusom i povećanim brojem virilista).Rauch je osigurao unionističku većinu u Hrvatskom Saboru i uputio izaslanstvo u Peštu. Nagodba je sklopljena 30. siječnja 1868. god. Sadržaj Hrvatsko-ugarske nagodbeKraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija (kojoj bi u teoriji pripadali i Vojna Krajina i Dalmacija) definirana je kao država udružena s Ugarskom, ima zajamčen teritorij, pravo na vlastiti jezik, Sabor, bana i autonomne poslove. U autonomne poslove spadaju unutarnji poslovi, vjerska pitanja, školstvo i sudstvo. Zajedničke su financije, gospodarstvo, vojska i vanjski poslovi (zapravo važniji resori). Bana imenuje kralj na prijedlog ugarskog premijera. Sazivat će se Hrvatski Sabor, također postoje i zastupnici u zajedničkom Ugarsko-hrvatskom saboru u Pešti. Financijski dio nagodbe trebao se obnavljati svakih deset godina. Grad Rijeka dodijeljen je na upravu Ugarskoj kao corpus separatum (posebno tijelo), odluka o Rijeci pridodana je tekstu Nagodbe u obliku nalijepljene cedulje (tzv. Riječka krpica)Reakcije na NagodbuUglavnom, negativne među svim staležima i političkim krugovima. Narodna stranka pobijedila je na izborima 1871. i zahtijevala je reviziju Nagodbe. Ugarska vlada se ipak odlučila na neke ustupke.U Rakovici je 1871. god. izbila oružana pobuna na čelu s pravašem Eugenom Kvaternikom. Namjera mu je bila podići ustanak u Vojnoj Krajini (gdje je vladao strah od nove «mađarske» uprave koja je trebala nastupiti nakon razvojačenja) i proširiti ga na cijelu Hrvatsku u obliku nacionalne revolucije. Ustanak je bio slabo pripremljen i nije imao širu potporu među stanovništvom, pa ga je vojska brzo ugušila. Kvaternik ubijen, Stranka prava našla se na udaru policijske istrage. Revizija Nagodbe 1873.Izmijenjen je dio o financijama pa Hrvatska otada ne daje više paušal od 2,200,000 forinti nego 55 % ukupnih prihoda u zajedničku državnu blagajnu. Bana predlaže Sabor, a ugarski premijer prijedlog prosljeđuje caru. 1873. slom bečke burze – izazvao zastoj gospodarstva u cijeloj Monarhiji, u Hrvatskoj je usporena industrijalizacija, međutim, zbog niskih cijena zemljišta i namirnica u Hrvatsku se doseljava stanovništvo iz svih dijelova Austro-Ugarske, ubrzava se rast ukupne populacije i gradova, pa brzo slijedi novi privredni polet

DOBA IMPERIJALIZMA (POSLJEDNJA TREĆINA 19. ST.)

FRANCUSKADrugo Carstvo (1852-70) – Napoleon III. ima gotovo apsolutnu vlast, većina stanovništva ga podržava zbog gospodarskog napretka i rasta standarda, aktivna vanjska politika, od šezdesetih godina jača liberalna i socijalistička oporba, car je spreman na političke ustupke, 1870. zbog poraza u ratu s Pruskom odriče se vlastiPariška komuna – rujan 1870 – siječanj 1871. opsada Pariza, Privremena vlada pristaje na nepovoljne mirovne uvjete, što izaziva veliko nezadovoljstvo građana Pariza, ožujak 1871. Nacionalna garda odbija se razoružati i podiže pobunu protiv Privremene vlade, proglašena je Pariška komuna (nema veze s Marxovim komunizmom nego se radi o gradskoj samoupravi), vlasti Komune planiraju provesti radikalne socijalne reforme u korist radnika i sirotinje, između ostalog, i radničku upravu u poduzećima čiji vlasnici su pobjegli, u svibnju 1871. «Versajska vlada» pristupa krvavom gušenju pobune (pomogao im je Bismarck koji je pustio zarobljene francuske vojnike), pobijeno 30,000 komunara, a više desetaka tisuća poslano na robiju u kolonijeTreća Republika (1870-1940) – republikanski ustav konačno je proglašen tek 1875. zbog velikog utjecaja monarhista, brz oporavak od rata s Njemačkom, višestranačje («kolonijalna stranka», republikanci, radikali, socijalisti, nacionalistička desnica), nijedna stranka ne može sama postići parlamentarnu većinu, pa se sklapaju velike koalicije, u posljednjih pet godina 19. st. «afera Dreyfus» podijelila javnostFrancuski kolonijalizam – kolonizacija Alžira započela je još u prvoj pol. 19. st, sve vlade dosljedno šire francuski imperij (bez obzira na ideologiju), Francuzi osvajaju najveći dio Afrike i jugoistočne Azije: Francuska Sjeverna Afrika, Francuska Zapadna Afrika, Francuska Ekvatorijalna Afrika, Madagaskar, Francuska Indokina

VELIKA BRITANIJA- viktorijansko doba, kraljica Viktorija vlada 64 godine (1837 – 1901)- doba unutarnje stabilnosti, brzog gospodarskog razvoja i kulturnog procvata- 60 % europskog kolonijalnog posjeda čini Britanski Imperij- Indija, «dragulj u kruni», 1858. ukida se Istočnoindijska kompanija i Indija postaje krunska kolonija

(obuhvaća i današnji Pakistan, Burmu, Bangladeš i Cejlon)- Kanada od 1867. ima status dominiona- Egipat – od 1882. pod britanskom okupacijom, važan zbog Sueskog kanala- 1899 – 1902. Burski ratovi – Britanci silom pripajaju državne tvorevine nizozemskih doseljenika (Bura) u

Južnoj Africi- 1867. biračko pravo prošireno je na 40 % Britanaca- irsko pitanje nije riješeno i dalje se radikalizira (fenijanski pokret)

KOLONIJALIZAM – zlatno doba europskog kolonijalizma jest upravo 19. stoljeće (početke tog procesa možemo tražiti još u križarskim ratovimaUzroci: prenapučenost Zapada, težnja za monopoliziranjem svjetske trgovine, borba za nova tržišta te izvore sirovina i jeftine radne snage- kolonijalizam se opravdavao «kulturnom misijom među primitivnim narodima»

64

- uz Veliku Britaniju i Francusku, kolonijalna carstva uspjele su stvoriti Španjolska (nakon gubitka Amerike, manji posjedi u Africi), Portugal (Afrika), Nizozemska (Indonezija i Surinam), Belgija (Kongo), Njemačka (Afrika, Pacifik), Italija (Afrika), SAD (Filipini), Japan (Koreja, Tajvan)

RUSIJAReforme Aleksandra II. (1855-81) – poraz u Krimskom ratu naveo je cara na reformiranje ruske države u smislu modernizacije – 1861. ukidanje kmetstva, 1864. lokalna samouprava, 1874. vojna reforma

- kmetovi su dobili osobnu slobodu, ali je ostalo pitanje seljačkog duga feudalcima i kolektivno vlasništvo seljaka (mir = zadruga) nad zemljom

- narodnjaštvo, radikalni pokret «narodnjaka», zahtijeva neizostavnu daljnju agrarnu reformu u korist seljaka, pa i ukidanje carizma

- Narodna volja – teroristička organizacija proizišla iz «narodnjaka» čiji je neposredni cilj ubiti cara, u tome su 1881. uspjeli

- novi car Aleksandar III. (1881-94) pojačava državnu represiju i ograničava lokalnu samoupravu Ruski imperijalizam – ruski Imperij nema prekomorske kolonije nego izravno pripojene zemlje u srednjoj i istočnoj Aziji, u doba Aleksandra II. započinje rusifizacija tih zemalja (i, uopće, nastanak suvremene ruske nacije potaknut odozgo), pravci daljnjeg prodora ruskog imperijalizma jesu Balkan, Kavkaz, Pamir, sjeverna Kina, 1877-78. rat protiv Osmanskog Carstva (ostvareni ciljevi poništeni su Berlinskim kongresom), 1904-05. rusko-japanski rat (težak poraz ruske flote kod Tsutsime)Revolucija 1905. – nakon ratnog poraza izbijaju nemiri i štrajkovi, seljačkim zahtjevima pridružio se i radnički pokret (posljedica industrijalizacije), «krvava nedjelja», pobuna na oklopnjači Potemkin, car Nikola II (1894-1917) uveo je parlament (Duma) i donio neke liberalne dekrete, revolucionarne skupine nisu se smirile, pa su uvedene «crne satnije»

VELIKA ISTOČNA KRIZA (1875-78)

- stanje u Osmanskom Carstvu i dalje je nestabilno, odredbe Hatišerifa od Gülhane ojačane su dodatnom carskom naredbom (1856), Turci se povlače iz Rumunjske i Srbije

- 1875. ustanak u Bosni i Hercegovini – masovan ustanak seljaka svih vjera, vodstvo ustanka preuzeli su pravoslavni trgovci koji se zalažu za pripajanje Bosne Srbiji, no tu je i struja koja traži bosansku autonomiju u okviru Osmanskog Carstva, prijeti izbijanje sukoba većih razmjera zbog interesa Rusije, Austro-Ugarske i Srbije

- 1876. Srbija i Crna Gora zaratile su se s Osmanskim Carstvom, izbija ustanak u Bugarskoj, a sultan Abdul Hamid II. proglašava ustav

- 1877. Rusija napada Osmansko Carstvo i pobjeđuje- 1. III. 1878. mir u San Stefanu: stvorena je Velika Bugarska pod ruskim pokroviteljstvom, Osmansko

Carstvo mora priznati kao nezavisne države Rumunjsku, Srbiju, Crnu Goru i Bugarsku, Bosni dati autonomiju te platiti reparacije

- ljeto 1878. Berlinski kongres: predstavnici velesila poništili su mir u San Stefanu i odredili novi mirovni sporazum, ukinuta je Velika Bugarska i stvorene su dvije nove tvorevine – Kneževina Bugarska i Istočna Rumelija (ujedinit će se tri godine kasnije), priznata je neovisnost Srbiji, Crnoj Gori i Rumunjskoj, Austro-Ugarska je dobila pravo privremeno okupirati Bosnu i Hercegovinu i provesti reforme (Austro-Ugarska će si pripojiti B. i H. 1908.)

- stanje u Osmanskom Carstvu samo se privremeno smirilo, 1903. izbit će ustanak u Makedoniji (Ilindenski ustanak), 1908. u Istanbulu vlast će preuzeti radikalni pokret «mladoturaka», 1912-13. balkanski ratovi

- Srbija – dinastija Obrenovića vratila se na vlast 1858. god. uz pomoć Austrije, teži se proširiti na račun Osmanskog Carstva, knez Milan proglasio se kraljem 1881, njegov nasljednik Aleksandar izaziva nezadovoljstvo vojnih krugova, 1903. god, nakon državnog udara, na vlast dolazi Petar Karađorđević koji se okreće od Austro-Ugarske i počinje se oslanjati na Rusiju, Francusku i Veliku Britaniju, ekspanzija će biti ostvarena u doba Balkanskih ratova 1912. i 1913. (Kosovo i Makedonija)

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE U XIX. ST.

SAD u prvoj polovici 19. st.- teritorijalno širenje: do 1850. SAD su zauzele glavninu današnjeg teritorija, širenje je ostvareno

kupovinom zemlje od Francuza, Britanaca, Španjolaca i Rusa, ali i ratnim dobitcima na račun Meksika- vanjska politika: nemiješanje u europsku politiku (Monroeva doktrina)- demografski rast: uz visoki prirodni prirast, SAD primaju i milijune doseljenika iz svih dijelova Europe- gospodarski rast: u sjevernim državama brz industrijski razvoj, dok u južnima prevladava plantažno

gospodarstvo i uzgoj pamuka (80 % svjetske proizvodnje)- političko uređenje: republika, federacija, dvodomni parlament (Kongres i Senat), mlada demokracija

bila je stabilna do 50-ih godina kada počinje napetost između Sjevera i Jug Građanski rat 1861-65.

- pitanje ropstva: u doba postanka SAD svaka država je za sebe odlučivala hoće li zadržati ili ukinuti ropstvo, južne države («pojas pamuka») zadržale su ropstvo iz gospodarskih razloga i opravdavale su ga kao prirodan poredak stvari, na sjeveru je ropstvo ukinuto i nazivaju ga «nastranom institucijom»

- Sjever: industrijsko društvo, odgovara mu protekcionistička ekonomska politika (zaštitne carine), Jug: plantažno gospodarstvo i robovlasništvo, odgovara mu slobodna trgovina s niskim carinama

- prvi sukob nastupio je 1820. g. kada se u Uniju primala država Missouri, postignut je kompromis, dogovorena je granična crta između robovlasničkih i slobodnih država (podudara se s južnom granicom Missourija, ali je Missouri postao robovlasnička država)

65

- 1850. g. u Uniju je primljena država Kalifornija kao slobodna i time se poremetio odnos snaga u korist slobodnih država, istodobno jača abolicionistički pokret (međutim, sjevernjački političari ga smatraju preradikalnim)

- 1860. g. na predsjedničkim izborima pobijedio je Abraham Lincoln, protivnik ropstva (doduše, ne radikalan) iz nove Republikanske stranke, to je bio povod da se 11 od 14 robovlasničkih država odcijepi iz Unije (ukupan broj država bio je 30, odcijepile su se Alabama, Florida, Texas, Georgia, Louisiana, N. Carolina, S. Carolina, Virginia, Mississippi, Tennesse, Arkansas)

- utemeljena je Konfederacija Američkih Država (gl. grad Richmond, predsjednik Jefferson Davis), Lincoln je odbio priznati secesiju

- IV. 1861. Južnjaci su napali utvrdu savezne vojske Fort Sumter – početak rata- iako se Građanski rat često prikazuje kao moralna borba protiv ropstva, najvažniji su uzroci oni

gospodarski te političko pitanje pripada li suverenost saveznim državama ili Uniji- Sjever je imao dvostruko više stanovnika, jaku industriju i bolje opremljenu vojsku, ali je Jug odolijevao

četiri godine jer je vodio rat na vlastitom teritoriju i imao sposobnije zapovjednike, poginulo je oko 600,000 ljudi i počinjena su ogromna razaranja

- IV. 1865. zapovjednik južnjačkih snaga general R. E. Lee potpisao je kapitulaciju pred generalom Unije U. S. Grantom (kasniji predsjednik)

- Posljedice rata: prevladao je sjevernjački model razvoja, SAD će postati jedinstvena nacionalna država, industrijska i imperijalna sila, ukinuto je ropstvo, ali će Afroamerikanci na Jugu dobiti puna građanska prava tek u XX. st, Jug je bio razoren i pod vojnom upravom sljedećih desetak godina (razdoblje obnove – Reconstruction)

HRVATSKA U POSLJEDNJOJ TREĆINI XIX. STOLJEĆA

Mažuranićevo doba (1873-1880)

Ivan Mažuranić, pravnik, književnik i predsjednik Sabora, postaje prvi «ban pučanin», postavljen je za bana na prijedlog Narodne stranke, politički nije odgovarao mađarskim nacionalističkim krugovima, ali ima potporu iz Beča, Mažuranić ima zadaću provesti hitne modernizacijske reforme i preobraziti Hrvatsku u «pravnu i ustavnu državu»Reforme:

- provedena je trodioba vlasti, zakonima je reguliran djelokrug bana, Sabora i pravosuđa, uprava je centralizirana, uvedeni su kotarski organi vlasti (između općinskih i županijskih,

- reformirano je školstvo, ono je odvojeno od Crkve i stavljeno pod nadležnost države, pučka škola (4 razreda) proglašena je obveznom, utemeljeno je Sveučilište Franje Josipa u Zagrebu (1874) s pravnim, bogoslovnim i filozofskim fakultetom

- doneseni su liberalni zakoni o tisku, slobodi okupljanja i političkom udruživanju Kritičari Mažuranića: najviše su ga kritizirali pravaši i dio narodnjaka zbog njegovog oportunizma u odnosu na dualistički sustav i nemogućnosti da provede radikalnije promjene - ujedinjenje svih hrvatskih pokrajina, novu reviziju financijske nagodbe s Ugarskom, veću samostalnost i slično, konzervativci su mu zamjerali preveliku liberalizaciju i razdvajanje Crkve od državePitanje Bosne i Hercegovine: nakon ulaska austrougarske vojske u Bi H. 1878. god, pojavili su se u javnosti zahtjevi da se ona ujedini s Hrvatskom, to traže i velikohrvatski i jugoslavenski politički krugovi, s druge strane, srpski političari u Hrvatskoj se tome suprotstavljaju i brane interese Srbije u pogledu Bi H, Mažuranić se držao oprezno prema tom pitanju, naposljetku, Bosna i Hercegovina došla je pod poseban režim uprave austrougarskog ministarstva financija, kao gospodarska kolonija oba dijela Carstva, Bosnom je najduže upravljao ministar Benjamin Kallay, vlastodršcima u Beču i Pešti nikako nije odgovaralo da prepuste Bi H. Hrvatskoj, službeno, proglašena je bošnjačka nacionalnost sa tri vjere, iako su se tri vjerske zajednice već počele smatrati trima posebnim narodimaMažuranićeva ostavka: bio je pod prevelikim pritiskom svojih kritičara, nije uspio ubrzati razvojačenje Vojne Krajine koje mu je bilo obećano i još mu je dodatno naškodila agrarna kriza koja je nastupila nakon ukidanja kmetstva i sloma bečke burze, dolazi do propadanja mnogih seljačkih obitelji koje odlaze u gradove, ali i do siromašenja plemstva, Mažuranić je formalno podnio ostavku zbog pitanja Vojne Krajine

Doba Ladislava Pejačevića 1880-83: novi ban je unionist i uživa podršku Mađara i Narodne stranke, koja je sada postala unionistički orijentirana, nastala je nova oporbena Neodvisna narodna stranka («obzoraši») na čelu s Franjom Račkim koja zastupa austroslavizam, pomaže im Strossmayer Ukidanje Vojne Krajine: nakon povlačenja Turaka iz Bosne i Hercegovine ona više nema razloga postojati, car je odgađao razvojačenje do 1881. kada je i službeno integrirana u civilnu Hrvatsku i Slavoniju, stvorene su dvije nove županije, Ličko-krbavska i Modruško-riječka (sada ih je ukupno osam, sa Zagrebačkom, Varaždinskom, Bjelovarsko-križevačkom, Virovitičkom, Požeškom i Srijemskom) Dalmacija:

- kao i ostale austrijske pokrajine, ima stanovitu autonomiju koja uključuje i pokrajinski Sabor u Zadru- gospodarstvo je slabo razvijeno i loše su prometne veze sa zaleđem, privreda se orijentirala na

vinogradarstvo pa je ovisila o hirovima prirode (peronospora)

66

- ideje narodnog preporoda ostvarile su značajan utjecaj tek nakon 1860. g, gradsko stanovništvo je uglavnom talijanizirano, dok je selo na niskom obrazovnom stupnju

- pitanje hrvatskog jezika kao službenog i ujedinjenje s Banskom Hrvatskom postavila je Narodna stranka na čelu s Mihovilom Pavlinovićem i Mihom Klaićem koja djeluje u Dalmatinskom saboru od 1861. god, narodnjaci djeluju u smislu prosvjećivanja seljaštva i širenja nacionalne ideje

- do 1870. god, prevlast ima stranka autonomaša koja zagovara autonomnu Dalmaciju u okviru Austrije (Antonio Bajamonti) i ima biračko tijelo u gradovima, u prilog im ide visoki izborni cenzus

- nakon izborne pobjede 1870. god, narodnjaci postaju prevladavajuća politička snaga, do 1883. uspjet će dobiti većinu u svim gradovima osim Zadra i učiniti hrvatski jezikom koji je u službenoj upravi ispred talijanskog

Istra: također uživa pokrajinsku autonomiju, gospodarstvo je još slabije razvijeno nego u Dalmaciji i velike su socijalne razlike, gradsko stanovništvo je najvećim dijelom etnički talijansko, a seosko hrvatsko, preporodnu djelatnost organizirao je biskup Juraj Dobrila, od 1870. objavljuje novine «Naša sloga», istarski narodnjaci ulaze u pokrajinski sabor tek 1880-ih godina (Matko Laginja, Vjekoslav Spinčić), prvi politički cilj jest uspostaviti ravnopravnost hrvatskog naroda i jezika s talijanskim, što će biti postignuto tek početkom XX. stoljeća

Doba Khuen-Hedervaryja (1883-1903)

- nakon prosvjeda i nemira koji su izbili zbog postavljanja mađarskih natpisa i grbova 1883. god, za bana je postavljen mađarski veleposjednik iz Slavonije grof Karoly Khuen Hedervary, zadatak mu je bio uspostaviti red i čvršće vezati Hrvatsku uz Ugarsku

- punih dvadeset godina vlada samovoljno i uz represivne metode- oslanja se na činovnički aparat, zatim na Narodnu stranku (koja je sad mađaronska i ima osiguranu

većinu u Saboru zahvaljujući novom izbornom zakonu - pravo glasa ima oko 2 % najbogatijeg stanovništva), te političare srpske narodnosti koje je podmitio položajima («Khuenovi Srbi»)

- uvedena je djelomična cenzura i stroži policijski i vojni nadzor nad stanovništvom- zbog posljedica agrarne krize seljaci su gubili zemlju, što je iskorišteno da u Slavoniji zemlju kupuju

Mađari, s druge strane, siromašnima je omogućeno da povoljno kupuju karte za odlazak u «Novi Svijet» i poticano je iseljavanje

- pozitivna strana Khuenove vladavine bile su reforme na području uprave i školstva, povećan je broj škola i fakulteta, u gradovima, najviše u Zagrebu, grade se nove javne zgrade i obnavljaju stare, modernizacija napreduje, u reformama se ističe ministar bogoštovlja i nastave Izidor Kršnjavi

- oporbu banu predstavljaju Starčevićevi pravaši i obzoraši, između njih ne postoji suradnja zbog ideoloških nesuglasica a vlasti im otežavaju djelovanje kad god mogu, na izborima 1892. pravaši osvajaju tek nekoliko mandata a obzoraši nijedan

- 1895. car Franjo Josip posjetio je Zagreb prilikom otvaranja zgrade HNK, njegov posjet iskoristili su studenti za protumađarske demonstracije, počinitelji koji su palili mađarsku zastavu osuđeni su na zatvorske kazne i isključenje sa Sveučilišta, politički radikalni studenti odlaze na studij u Prag (među njima i Stjepan Radić)

- iste godine, Stranka prava raspala se na dvije («frankovci» i «domovinaši»)- od 1890. god. nastupa povoljno gospodarsko razdoblje za razvoj industrije i bankarstva, taj rast je u

Hrvatskoj sporiji negoli u drugim zemljama Monarhije- 1903. izbili su prosvjedi u Zagrebu zbog postavljanja mađarskih natpisa na željeznici, nakon ubojstva

seljaka u Zaprešiću od strane policije val prosvjeda se pretvorio u «Narodni pokret», car je odlučio smijeniti Khuen Hedervaryja s položaja bana i postaviti ga za premijera Ugarske, obećana je demokratizacija života u Hrvatskoj

SVIJET NA POČETKU XX. STOLJEĆA

Dva desetljeća uoči I. svjetskog rata: doba dotada neviđenog gospodarskog i tehnološkog napretka (na Zapadu) – La belle epoque

- druga industrijska revolucija – revolucija čelika i elektriciteta (prednjači Njemačka)- daljnji demografski rast i urbanizacija - višestruko povećanje industrijske proizvodnje, pad cijena robe- novi energent: nafta, automobilska industrija (H. Ford) - komunikacijska revolucija: telefon (Bell) i radio (Tesla, Marconi)- stabilno svjetsko tržište i financijski sustav, socijalno zakonodavstvo, rast standarda- demokracija- četrdeset godina mira u Europi

Velika Britanija – zlatno doba i nakon viktorijanske epohe, Britanija nastoji sačuvati položaj prve velesile (politika ravnoteže snaga), tri stupa Britanskog Imperija: nadzor svjetskih mora, izvora sirovina i financijskog sustavaSAD – velesila u usponu, obilje sirovina i radne snage, interesi usmjereni prema Lat. Americi, Tihom oceanu i Dalekom Istoku1898. američko-španjolski rat (Porto Rico, Filipini, Guam, protektorat nad Kubom)Panamski kanal (otvoren 1914. god)Japan– 1868. god. pad šogunata i početak razdoblja Meiji, ubrzana modernizacija u upravi, školstvu i vojsci te industrijalizacija- Japan sustiže Zapad i, za razliku od Kine, uspijeva sačuvati potpunu neovisnost o njemu1904-05. rusko-japanski rat

67

Japansko kolonijalno carstvo: Tajvan, Koreja, Sahalin, Port ArthurKina – formalno neovisno Carstvo, dinastija Mandžu, zapadne sile i Japan kontroliraju kinesku trgovinu («politika otvorenih vrata»)1899. Bokserski ustanak – reakcija na uplitanje zapadnih sila1911. kineska revolucija, republika, Sun Jat SenNjemačka – ujedinjena od 1871. god, brza industrijalizacija, kasni u kolonijalnoj utrci, gradi ratnu mornaricu i izaziva utrku u naoružanju, Drang nach Osten, kolonije u Africi nisu dovoljne, zahtijeva preraspodjelu kolonija, Bagdadska željeznicaFrancuska – kolonijalno carstvo u Africi i Indokini, sukob interesa s NjemačkomRusija – početci industrijalizacije, interesi u Aziji i na Balkanu, sukob interesa s Njemačkom, Osmanskim Carstvom i Austro-Ugarskom, veliki projekt – Transsibirska željeznicaNovi vojnopolitički savezi:TROJNI SAVEZ: Njemačka i Austro-Ugarska (1879), Italija (1882), cilj mu je preraspodjela kolonija, a uperen je u prvom redu protiv Rusije i FrancuskeANTANTA (Entente cordiale): Rusija-Francuska (1891), V.Britanija-Francuska (1904), V.Britanija-Rusija (1907), cilj mu je očuvati postojeći poredak pod svaku cijenu

MEĐUNARODNE KRIZE I SUKOBI

1905. Prva marokanska kriza – prijeti izbijanje rata između Francuske i Njemačke jer Njemačka osporava francuske težnje u Maroku, tj. posljedice anglo-francuskog sporazuma, Nijemci su popustili, Maroko je ostao formalno samostalan, ali Španjolska i Francuska dobivaju pravo «održavanja reda» u Maroku1908. Aneksijska kriza – Mladoturska revolucija u Osmanskom Carstvu, Austro-Ugarska se pribojava da će mladoturci poništiti sporazum iz Berlina 1878. god, pa je pripojila (anektirala) Bosnu i Hercegovinu, tome se protivi Srbija koja ima podršku Rusije, prijeti rat većih razmjera jer Austro-Ugarsku podržava Njemačka, 1909. god. Srbija i Rusija ipak su odustale od rata, a Osmansko Carstvo dobilo je odštetu od Austro-Ugarske (austro-ug. vojska napušta Novopazarski sandžak, dotada dio Bosne koji odvaja Srbiju od Crne Gore)1911. Druga marokanska kriza – Njemačka pomaže pobunjenike koji žele svrgnuti profrancuskog sultana, njem. oklopnjača Panter pred lukom Agadir, opet je postignut sporazum, Maroko ostaje francuski protektorat, ali Njemačka dobiva dio Konga1912. Prvi balkanski rat – na poticaj Rusije, stvoren je Balkanski savez (Srbija, Crna Gora, Grčka, Bugarska) koji napada Osmansko Carstvo («bolesnik na Bosporu»), Turci se moraju povući iz jugoistočne Europe, na konferenciji u Londonu velesile arbitriraju oko granica, sve četiri države-pobjednice su se proširile, stvorena je nova država Albanija, Makedonija podijeljena, ali ne onako kako su se Srbi i Bugari prethodno dogovorili1913. Drugi balkanski rat – započinje kao sukob Bugarske i Srbije oko Makedonije, Crna Gora, Grčka, Rumunjska i Osm. Carstvo pridružile su se Srbiji protiv Bugarske, koja je ubrzo poražena, nova podjela Makedonije (50 % Grčkoj, 40% Srbiji i 10% Bugarskoj) i teritorijalne promjene na štetu poražene BugarskeBalkanski ratovi nisu okončali napetosti između balkanskih država niti su uspjeli riješiti makedonsko i albansko pitanje. Bugarska i Osmansko Carstvo htjet će osvetu u čemu će ih podržavati Austro-Ugarska i Njemačka, dok će ostale balkanske države imati podršku Antante. («Balkan - bačva baruta»)

TEHNIKA, ZNANOST I ZABAVA POČETKOM XX. ST.

- komercijalizacija znanosti- Siemens- Martinova peć za proizvodnju čelika- atomska fizika: Pierre i Maria Curie – radioaktivnost, Ernest Rutherford – građa atoma, Hans Geiger –

Geigerov brojač- automobilizam: Karl Benz, Rolls Royce, Henry Ford- zračni promet: Ferdinand von Zeppelin – zračni brod, braća Wilbur i Orville Wright – motorni zrakoplov- pomorski promet: prekooceanski brodovi od čelika- primjena elektriciteta: Thomas Alva Edison, Nikola Tesla- medicina: Louis Pasteur i Robert Koch – imunologija, Wilhelm K. Röntgen – x-zrake- psihoanaliza: Sigmund Freud i frojdovske škole- Nobelova nagrada za postignuća u znanosti, književnosti i humanitarnom radu (dodjeljuje se od 1901)- 1895. početak kinematografije (Auguste i Louis Lumiere)- rekreativno bavljenje sportom širi se i na niže klase- 1896. prve moderne Olimpijske igre u Ateni (Pierre de Coubertin)

HRVATSKA NA POČETKU XX. STOLJEĆA

HRVATSKO PITANJE

- prema Hrvatsko-ugarskoj nagodbi (1868) Hrvatskoj je bila priznata državnost (Sabor, vlada, ban, pravo na jezik) i određeni stupanj samouprave (uprava, pravosuđe, školstvo), ugarske vlade pokušavaju tu autonomiju ograničiti

- Trojedna Kraljevina obuhvaća teritorij današnje Hrvatske bez Dalmacije i Istre, ali sa Srijemom- vlada u Budimpešti odlučuje o financijama - bana (izvršna vlast) postavlja kralj-car- Rijeka je izravno pod ugarskom upravom

68

- Dalmacija i Istra pripadaju Austriji i imaju pokrajinsku samoupravu, loša prometna povezanost sa sjevernom Hrvatskom

- sve hrvatske političke struje slažu se oko toga da hrvatske zemlje treba ujediniti te da autonomija Hrvatske mora biti proširena, ali se razilaze oko političke taktike i mogućih saveznika u postizanju tog cilja (Austrija, Ugarska, Južni Slaveni)

- pravaška i jugoslavenska ideologija

POLITIČKE PRILIKE DO ANEKSIJE BIH

1903. narodni pokret i slom Khuenove mađaronske politike – Khuen-Hedervary postaje ugarski premijer, a novi ban Teodor Pejačević obnavlja građanske slobodeNove političke struje:

- političko katoličanstvo, nisu nastupali kroz političku stranku nego putem svojih glasila i dobrotvornih akcija, zalažu se za rješavanje socijalnih pitanja u skladu s crkvenim učenjem

- liberalizam - građanska prava i slobode, «realna» politika T. Masaryka (gospodarska i kulturna djelatnost, tj. prosvjećivanje naroda, trebaju prethoditi borbi za političku emancipaciju), Napredna stranka (osnovana 1904)

- agrarizam – mješavina konzervativnih i ljevičarskih ideja, zastupa vodeću ulogu seljaštva u politici (tada 85 % Hrvata) i rješavanje nacionalnog pitanja, Hrvatska pučka seljačka stranka (braća Radić, 1904), ciljevi: prosvjećivanje seljaštva, opće pravo glasa, agrarna reforma, «austroslavizam», HPSS će veći politički utjecaj steći tek nakon I. svjetskog rata jer u ugarskom dijelu monarhije još nije bilo općeg prava glasa

- Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije – zastupa tada malobrojan radnički sloj- Stranka prava raspala se na više frakcija, naposljetku su se profilirale dvije glavne struje - Čista stranka

prava Josipa Franka («frankovci») i Starčevićeva stranka prava (vodi je Mile Starčević, Antin nećak), prva je vidjela glavnu prepreku za hrvatsku državnost u jugoslavenskoj ideji i Srbima, pa je sklonija suradnji s austrijskim i mađarskim političarima, druga ima upravo suprotan stav, obje napuštaju izvorni pravaški idealizam i okreću se «realnoj politici»

«Politika novog kursa» - inicijativu su pokrenuli Frano Supilo i Ante Trumbić, cilj je promjena političkog sustava u Austro-Ugarskoj, a to bi se trebalo postići zajedničkim nastupom sve oporbe (suradnja hrvatskih političara iz Banske Hrvatske i Dalmacije s mađarskom oporbom te srpskim strankama)1905. Riječka rezolucija – dogovorena suradnja Starčevićeve stranke prava, Napredne stranke i Hrvatske stranke iz Dalmacije te mađarske Stranke nezavisnosti (Mađari su trebali izboriti personalnu uniju, a obećali su reviziju Nagodbe, ujedinjenje hrvatskih zemalja i opće pravo glasa)1905. Zadarska rezolucija – dogovorena suradnja hrvatskih i srpskih stranaka (Srbi će poduprijeti borbu za ujedinjenje i veću samostalnost Hrvatske, a Hrvati će priznati kulturnu autonomiju Srba u Hrvatskoj)

Hrvatsko-srpska koalicija (Stranka prava/ frakcija «starčevićanci», Napredna stranka, socijaldemokrati, dvije srpske stranke) – pobjeda na izborima 1906, Koalicija ostaje na vlasti u Banskoj Hrvatskoj sve do sloma Austro-Ugarske, ali s vremenom počinje voditi oportunističku politikuProtivnici «novog kursa»: HPSS i Čista stranka prava («frankovci») 1907. Željeznička pragmatika – nova ugarska vlada nagodila se s Bečom i okrenula se protiv Hrvatske, uvodi se mađarski jezik kao jedini službeni na željeznicama, prekid suradnje između hrvatskih i mađarskih stranaka

POLITIČKE PRILIKE NAKON ANEKSIJE

Trijalizam – zahtjev za stvaranjem treće, južnoslavenske jedinice u Monarhiji od hrvatskih i slovenskih zemalja te Bosne i Hercegovine, prilika se ukazala nakon aneksije BiH, a pristaša te ideje bilo je među svim političkim strujama, što je prijetnja dualističkom sustavu1908-09. Aneksijska kriza – ban Pavao Rauch raspušta Sabor i uvodi neku vrstu izvanrednog stanja u strahu od mogućih nemira, raste prosrpsko i protudinastičko raspoloženje Veleizdajnički i Friedjungov proces – političari Samostalne srpske stranke iz Koalicije optuženi su i osuđeni kao srpski agenti, ali su kasnije pomilovani, istodobno u Beču Supilo i Koalicija tuže novinara i povjesničara Friedjunga za klevetu, taj proces završio je nagodbom 1912. nova politička kriza potaknuta I. balkanskim ratom: djeluje revolucionarna studentska mladež radikalne jugoslavenske orijentacije - ban Slavko Cuvaj uvodi komesarijat, ranjen u atentatu, kasnije je pokušan i atentat na njegovog nasljednika Ivana Skerlecza1913. ukinuto je izvanredno stanje, povućena Željeznička pragmatika, na vlast ponovo dolazi Hrvatsko-srpska koalicija (sada na čelu sa srpskim političarom Svetozarom Pribićevićem, koji vodi oportunističku politiku u odnosu na dualistički sustav)

GOSPODARSTVO I DRUŠTVO

- austro-ugarsko tržište: Austrija razvija industriju, a Ugarska poljoprivrednu proizvodnju, ni jednoj ni drugoj ne odgovara znatnija industrijalizacija Hrvatske, koja treba biti ponajprije izvor sirovina

- u Hrvatsku se slijeva strani kapital, ali je razvoj podređen interesima Beča i Budimpešte- iskorištava se drvno bogatstvo, donekle se razvija drvna i prehrambena industrija- gotovo 85% stanovništva živi na selu, polovica seljaka živi na malim posjedima koji dostaju tek za

preživljavanje, zaostala poljoprivreda pokušava se nadoknaditi većim brojem radne snage (zadružne obitelji)

- Dalmacija je upućena na proizvodnju vina i maslina, ne postoje željezničke veze sa sjeverom- pojava domaćih banaka- urbanizacija ipak napreduje

69

- oko 50% stanovništva je nepismeno- demografski rast se povećava, što dovodi do pojačane emigracije u obje Amerike i drugdje (uoči I. svj.

rata Hrvatsku je napustilo oko 15% stanovnika)

PRVI SVJETSKI RAT 1914-1918.(Ratne operacije od početka rata do kraja 1916. god)

Suvremenici ga nazivaju Velikim ratom. Nijedna od država koje su sudjelovale nije očekivala da će rat biti tako dugotrajan i krvav. Jedino je Njemačka bila potpuno spremna za rat, ostale je zemlje na ulazak u rat prisilio sustav saveza.Uzrok: sukob interesa dvaju saveza imperijalističkih sila, Antante i Trojnog saveza (Centralnih sila)Povod: atentat na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda 28. VI. 1914. u Sarajevu – Gavrilo Princip – organizacija Mlada Bosna (iza nje stoji «Ujedinjenje ili smrt» iz Srbije, prijestolonasljednik je bio sklon trijalističkom preuređenju, pa je zato predstavljao smetnju srpskim interesima) – austro-ugarski ultimatum Srbiji – Rusija ohrabruje Srbiju da ne pristane

POČETAK RATA

- 28. VII. Austro-Ugarska objavljuje rat Srbiji, dunavska flota bombardira Beograd- Rusija objavljuje rat Austro-Ugarskoj i započinje mobilizaciju- Njemačka objavljuje rat Rusiji i Francuskoj, preko Belgije napada Francusku- Velika Britanija objavljuje rat Njemačkoj, službeno zbog napada na neutralnu Belgiju - Italija ostaje neutralna- Japan ulazi u rat na strani Antante, Osmansko Carstvo na strani Cent. Sila- sile Antante dogovorile su se da neće pristati na separatni mir- njemački ratni cilj: pripajanje Belgije i dijelova Ruskog Carstva, austro-ugarski ratni cilj: protektorat nad

Srbijom, Crnom Gorom i Albanijom

STANJE NA BOJIŠTIMA 1914.Zapadno bojište (Francuska i Belgija)

- njemački ratni plan: munjeviti rat na Zapadu i osvajanje Pariza prije negoli Rusija provede mobilizaciju (Von Schliefenov plan)

- brzo osvajanje Belgije - njemačka vojska izbjegava trupe duž granice i brzo dolazi nadomak Pariza- IX. 1914. bitka na rijeci Marni – francuski protunapad (general Joffre)- dolazak Britanaca- pozicijski rat: rovovske borbe, stabilna crta bojišta, «na Zapadu ništa novo» do 1918.

Istočno bojište (Galicija i Istočna Pruska)- suprotno očekivanjima Rusija je brzo provela mobilizaciju i povela uspješnu ofenzivu na Istočnu Prusku

(Njemačka) i Galiciju (Austro-Ugarska)- bitka kod Tannenberga – zaustavljen ruski prodor u Njemačku (Paul von Hindenburg)- austro-ugarska vojska slabo je pripremljena pa doživljava poraze, galicijski front stabilizirat će se tek uz

pomoć njemačkih pojačanjaBalkansko bojište (Srbija) – srpska vojska dobro je pripremljena zbog balkanskih ratova i odolijeva austro-ugarskoj ofenzivi do 1915. godine (pobjede na Ceru i rijeci Kolubari)Ostala bojišta: njemačke kolonije u Africi i na Dalekom istoku, Kavkaz (Osmansko Carstvo – Rusija), Sueski kanal (Britanci – Turci)

STANJE NA BOJIŠTIMA 1915.

Talijansko bojište

– Italija objavljuje rat Austro-Ugarskoj – 26. IV. 1915. Londonski ugovor Antanta joj je obećala Tirol, Dalmaciju, dio Albanije i dio njemačkih

kolonija– bojište u dolini rijeke Soče, austro-ugarska vojska pomaknula je crtu dublje u talijanski teritorij

Balkansko bojište

- Bugarska ulazi u rat na strani Centralnih sila i napada Srbiju s istoka- austro-ugarska vojska na Balkanu stavljena je pod njemačko zapovjedništvo i ojačana njemačkim

trupama, do početka 1916. god. austro-njemačke snage okupirale su cijelu Srbiju i Crnu Goru- srpska vojska i vlada povlače se preko Albanije na otok Krf- veljača 1915. pokušaj britanskog osvajanja Bospora i Dardanela – iskrcavanje u Galipolju – turska

pobjedaIstočno bojište – protunapad Centralnih sila i austro-njemačko zauzimanje cijele PoljskeZapadno bojište – Nijemci počinju koristiti otrovne plinove (iperit i klor), obje strane uvode ratno zrakoplovstvoPodmornički rat – cilj je prekinuti britansku opskrbu iz prekomorskih zemalja, stradavaju i putnički i trgovački brodovi

70

STANJE NA BOJIŠTIMA 1916.

Zapadno bojište

- II-VI. 1916. bitka kod Verduna – njemačka ofenziva na veliku francusku utvrdu kojom zapovijeda general Pétain – neuspjeh – oko milijun žrtava na obje strane

- ljeto 1916. bitka na rijeci Sommei – saveznička ofenziva – neuspjeh (Britanci prvi put upotrijebili tenkove)

Istočno bojište

- velika ruska ofenziva generala Brusilova – nema bitnih promjena - Rumunjska ulazi u rat na strani Antante zbog krive procjene da će Brusilov slomiti Austro-Ugarsku, veći

dio Rumunjske okupirale su Centralne sile još iste godineBalkansko bojište - otvoreno novo, solunsko bojište – u rat na strani Antante ulazi Grčka, saveznici se iskrcavaju u Solunu

Rat na moru

- pomorska blokada Njemačke na Sjevernom moru i Austro-Ugarske na Jadranskom, odlučna za konačan ishod rata

- svibanj 1916. britansko-njemačka pomorska bitka kod Skagerraka (neriješeno, ali dugoročno će više koristi imati Britanci)

DVIJE REVOLUCIJE U RUSIJI 1917.

Stanje u Rusiji: velike socijalne razlike, oko 90% stanovništva su seljaci bez zemlje koji rade na veleposjedima plemstva i Pravoslavne crkve, na prijelazu stoljeća razvija se industrija, položaj radnika je težak, u Rusiji žive brojni pripadnici neruskih naroda koji razvijaju vlastitu nacionalnu svijest (Poljaci, Litvanci, Finci, Ukrajinci, Armenci, Azeri, Tatari itd.), car Nikola II. Romanov vlada u duhu «samodržavlja», nakon prve revolucije 1905. god. uveden je parlament (Duma), tijekom ratnih godina Rusija je iscrpljena i narod živi u krajnjoj bijedi, zbog nestašice hrane demoralizirana je i fronta i pozadina

FEBRUARSKA (VELJAČKA) REVOLUCIJA

- ožujak 1917. (veljača po julijanskom kalendaru) štrajk u Petrogradu prerasta u širu pobunu, vojska staje na stranu pobunjenika

- abdikacija Nikole II, nijedan član carske kuće nije htio preuzeti prijestolje i odgovornost za katastrofu – pad monarhije

- Privremena vlada na čelu s Aleksandrom Kerenskim (eser-socijalist), zastupa interese građanstva i zemljoposjednika te pokušava pretvoriti Rusiju u parlamentarnu republiku

- raspisani su izbori za Ustavotvornu skupštinu, proglašena je amnestija i ukinuta cenzura- vlada nije pristupila obećanim reformama i nastavila je rat, štrajkovi se nastavljaju, osnivaju se radnički

i vojnički sovjeti (vijeća)

OKTOBARSKA (LISTOPADSKA) REVOLUCIJA

- boljševici – komunisti, radikalno krilo socijaldemokratske stranke, nisu imali utjecaja do povratka Vladimira Iljiča Lenjina iz emigracije, postupno preuzimaju sovjete

- u travnju 1917. god. Nijemci su omogućili Lenjinu da se iz Švicarske vrati na teritorij Rusije preko Njemačke

- Lenjinov program: hitna uspostava mira, pravo svih narodnosti Rusije na samoopredjeljenje, agrarna reforma, nadzor radnika nad tvornicama, vlast treba pripasti sovjetima – neposredna demokracija (Travanjske teze)

- 7. XI. 1917. boljševici koriste Sveruski kongres sovjeta i provode državni udar u Petrogradu uz pomoć mornara s krstarice «Aurore», svrgnuta Privremena vlada

- objavljeni su dekreti o sovjetskoj vlasti, miru, narodnostima, zemlji i sl. - 18. I. 1918. boljševici raspuštaju Ustavotvornu skupštinu (nakon što na izborima za nisu dobili potrebnu

parlamentarnu većinu) i uvode revolucionarnu diktaturu- Sovjetska Rusija – prva država čiji cilj je stvaranje besklasnog društva prema Marxovim zamislima- 1. III. 1918. mir u Brest-Litovsku – boljševička vlada sklapa separatni mir s Centralnim silama i

odriče se teritorija Finske, baltičkih država, Poljske, Bjelorusije, Ukrajine i kavkaskih država- nakon kapitulacije Njemačke, boljševička vlada poništila je taj ugovor i zahtijevala povrat teritorija

bivše carske Rusije, posljedica čega će biti rat s Poljskom i baltičkim državama- izbija građanski rat između Crvene armije i Bijele garde, «bijeli» će dobivati pomoć od zemalja Antante

jer su boljševici odbili vraćati sve dugove carske Rusije prema Zapadu, «crveni» pobjeđuju, borbe u europskom dijelu Rusije trajale su do 1920. god, a u azijskom do 1922.

SVRŠETAK I. SVJETSKOG RATA

ULAZAK S.A.D. U RAT

- u skladu s «Monroevom doktrinom» SAD službeno vode strogo neutralnu politiku

71

- američki kapital kreditira Veliku Britaniju i ostale države Antante i nije mu u interesu da one izgube rat- javnost je sklona Antanti, osobito nakon potapanja Luzitanije 1915. god. (poginulo 128 američkih

građana) - stanje 1917: Njemačka vodi totalni podmornički rat, revolucija u Rusiji – veći izgledi za pobjedu

Centralnih sila, otkriven je njemački prijedlog Meksiku za ulazak u rat- travanj 1917. predsjednik Thomas Woodrow Wilson nagovara Senat da objavi rat Centralnim silama- u Francusku uskoro stižu dobro opremljene američke jedinice

ZAVRŠNA FAZA RATA

- proljeće 1918. nakon Brest-Litovskog mira, njemačke snage koncentriraju se na zapadnom bojištu i započinju veliku ofenzivu

- Centralne sile teško su iscrpljene zbog višegodišnje pomorske blokade (nestašice hrane, sirovina i goriva) i nemaju snage završiti rat

- kolovoz 1918. velika ofenziva sila Antante na svim bojištima- rujan 1918. proboj solunskog bojišta i kapitulacija Bugarske - listopad 1918. Osmansko Carstvo gubi posjede na Bliskom istoku (izbija velika pobuna Arapa protiv

osmanske vlasti, a Britanci zauzimaju Bagdad) – kapitulacija- istovremeno započinje raspad Austro-Ugarske, nacionalni pokreti preuzimaju vlast u svim pokrajinama,

car Karlo obećava stvaranje federativne države, no sada je prekasno za reforme- Njemačka: pobune mornara i nemiri zbog nestašice hrane, abdikacija i bijeg cara Vilima II. u

Nizozemsku, socijaldemokrati formiraju vladu i započinju pregovore o sklapanju mira- 11. XI. 1918. kapitulacija Njemačke i kraj rata

POSLJEDICE I. SVJETSKOG RATA

- demografski poremećaj: blizu 10 milijuna poginulih, 20 milijuna ranjenih (većina invalidi), 20 milijuna umrlih od epidemije španjolske gripe (1918-19), neravnoteža spolova

- gospodarstvo: teška kriza u europskim državama – ratni troškovi nadmašuju proizvodnju – nestašice i inflacija novca; u neutralnim zemljama i SAD-u, naprotiv, gospodarstvo cvate zbog velikog izvoza

- društvene promjene: emancipacija žena, stari vladajući sloj gubi moć i utjecaj - političke promjene: propast starog svjetskog poretka, raspad 4 carstva, SAD postupno zamjenjuju V.

Britaniju kao velesila br. 1, nacionalni pokreti – nastanak novih država, socijalne revolucije u Rusiji te srednjoj i istočnoj Europi, lijevi i desni radikalizam

- kultura: pesimistički svjetonazor (npr. Oswald Spengler: Propast Zapada)

HRVATSKA U DOBA I. SVJETSKOG RATA

Prilike 1914-18.- izvanredno stanje - ograničavanje građanskih sloboda, cenzura, politički procesi - pojava političke emigracije - Trumbić i Supilo odlaze 1914. god. u Italiju, gdje osnivaju Hrvatski odbor,

nakon prelaska u Pariz, pa London 1915. god. Hrvatski odbor prerasta u Jugoslavenski odbor, koji okuplja hrvatske, srpske i slovenske emigrante iz Austro-Ugarske

- Hrvatsko domobranstvo – kao dio austro-ugarske vojske upućuje se na sva ratišta, hrvatski vojnici su slabo motivirani za borbu na srpskom i ruskom bojištu, pa se često predaju u zarobljeništvo, na talijanskom bojištu, naprotiv, moral je bio visok

- Jugoslavenska legija (tako se trebala zvati, ali je ipak dobila naziv Srpska dobrovoljačka divizija) - postrojba sastavljena u Odesi 1916. god. od ratnih zarobljenika Hrvata, Srba i Slovenaca, stavljena pod srpsko zapovjedništvo i upućena na solunsku frontu

- «zeleni kadar» - odmetničke skupine vojnih bjegunaca po hrvatskim šumama - veljača 1918. pobuna mornara u Boki, zahtijevaju sklapanje separatnog mira i demokratske promjene,

sudjelovalo je više od 400 mornara, kada je pobuna ugušena protiv njih su vođeni sudski procesi - ratna privreda: državni nadzor nad tržištem, rekvizicije, prehrambene karte, centrale za opskrbu- god. 1918. Monarhija doživljava gospodarski slom (nestašice i visoka inflacija) - Hrvatski sabor se sastaje svake godine radi izglasavanja proračuna, na vlasti je Hrvatsko-srpska

koalicija na čelu s Pribićevićem, koja vodi oportunističku politiku u odnosu na dualizam i u dobrim je odnosima s ugarskom vladom, ban je od 1917. god. Antun Mihalović, također član Koalicije

Moguća rješenja hrvatskog pitanja i nastojanja oko njih tijekom Prvoga svjetskog rata:

1. Trijalizam (odnosno austroslavizam) - stvaranje južnoslavenske autonomne jedinice u Monarhiji, koja bi se sastojala od hrvatskih i slovenskih zemalja te BiH- spominje se na zasjedanju Hrvatskoga sabora 1915. god.- Svibanjska deklaracija 1917. god. - Jugoslavenski klub u Carevinskom vijeću u Beču (Istrani,

Dalmatinci i Slovenci) zahtijeva stvaranje južnoslavenske državne jedinice2. Zajednička država južnih Slavena – izdvajanje južnoslavenskih zemalja iz Monarhije i njihovo ujedinjene

sa Srbijom i Crnom Gorom- Jugoslavenski odbor lobira kod antantine diplomacije za stvaranje jugoslavenske države kao federacije

Slovenije, Hrvatske, BiH te kraljevina Srbije i Crne Gore- ratni ciljevi Srbije: a) «malo rješenje» - velika Srbija koja bi uključila Crnu Goru, BiH, Slavoniju i

Dalmaciju, b) «veliko rješenje» - cjelovita država Srba, Hrvata i Slovenaca u kojoj bi Srbija imala prevlast

72

- Jugoslavenski odbor pregovara sa srpskom vladom, a Supilo 1916. god. istupa iz Odbora jer uviđa prave ratne ciljeve Srbije

- srpanj 1917. Krfska deklaracija Jugoslavenskoga odbora i Nikole Pašića, srpskog premijera – stvorit će se država SHS kao parlamentarna monarhija s dinastijom Karađorđevića, a o ostalim pitanjima uređenja (federacija ili unitarna država) odlučit će naknadno Ustavotvorna skupština

3. Samostalna Hrvatska – o potpunoj samostalnosti nije se ozbiljno razmišljalo zbog pitanja razgraničenja sa Srbijom i Italijom (nakon kojega bi Hrvatska bila svedena na širu okolicu Zagreba)

- HPSS i Čista stranka prava smatraju da Hrvatska najprije treba potvrditi vlastitu državnost, pa tek nakon toga stupiti u mogući savez sa susjednim državama (što se činilo opravdanim iz gospodarskih i sigurnosnih razloga)

HRVATSKA 1918.

Nastanaka Države Slovenaca, Hrvata i Srbaožujak 1918. Zagrebačka rezolucija – oporbeni političari iz svih južnoslavenskih krajeva Monarhije zahtijevaju stvaranje južnoslavenske države i pozivaju na «nacionalnu koncentraciju»listopad 1918. raspad Austro-Ugarske i stvaranje «narodnih vijeća»Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba: predstavničko tijelo Južnih Slavena Austro-Ugarske, Predsjedništvo: Svetozar Pribićević, Ante Pavelić stariji, Anton Korošec16. X. manifest cara Karla o preuređenju Monarhije u federativnu državu19. X. Narodno Vijeće SHS proglašava se vrhovnim političkim predstavništvom i zahtijeva ujedinjenje Južnih Slavena29. X. odluka Hrvatskoga sabora: Hrvatska-Slavonija-Dalmacija s Rijekom, kao suverena država, prekida državno-pravne odnose s Austrijom i Mađarskom i pristupa Državi SHSDržava Slovenaca, Hrvata i Srba: Hrvatska, Slovenija, BiH, Vojvodina; gl. grad Zagreb, privremena vlada – Središnji odbor Narodnog vijeća; Država SHS definirana je kao provizorij (privremena politička vlast do konačnog ujedinjenja sa Srbijom i Crnom Gorom)Problemi Države SHS:

- gospodarsko rasulo- pitanje nasljeđivanja austrougarske vojske i mornarice- zeleni kadar- zahtjevi za agrarnom reformom- talijanska okupacija Dalmacije i Istre i pitanje granica- Država SHS nije bila međunarodno priznata- pitanje načina ujedinjenja sa Srbijom – federacija ili centralistička država, republika ili monarhija (zbog

neslaganja članova Narodnog vijeća oko ujedinjenja Predsjedništvo, tj. Pribićević, počinje na svoju ruku pregovore s Beogradom)

Nastanak Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca

Jugoslavenski odbor zastupa Državu Slovenaca, Hrvata i Srba u inozemstvu.Do međunarodnog priznanja nije došlo zbog diplomatske aktivnosti Italije i Srbije.9. XI. 1918. Ženevska deklaracija o ujedinjenju (potpisnici Trumbić i Pašić) – trebalo se provesti ujedinjenje na načelu ravnopravnosti Kraljevine Srbije i Države SHS, međutim, u tom času u Srbiji je raspuštena vlada, pa je Pašićev potpis proglašen nevažećim (politička igra)Socijalni nemiri: Narodno vijeće SHS poziva srpsku vojsku da uvede redNarodno vijeće odredilo je izaslanstvo za odlazak u Beograd.Naputak – dokument o uvjetima koje Delegacija treba postaviti prije samog ujedinjenja: da se sačuvaju povijesne pokrajine, odredi nadležnost državnih i pokrajinskih vlasti, a buduće uređenje odredit će ustavotvorna skupština (Naputak su donijeli pristaše federalističke struje na čelu sa Stjepanom Radićem)Adresa – dokument kojim se zahtijeva bezuvjetno i hitno ujedinjenje Države SHS i Srbije, a uvjeti iz naputka navedeni su kao «želje» (Adresu su sročili Svetozar Pribićević i njegovi suradnici, pristaše centralističke struje)25. XI. Skupština Vojvodine proglasila je ujedinjenje sa Srbijom26. XI. Srbiji se priključila Crna Gora1. XII. proglas regenta Aleksandra, nakon što je primio Delegaciju iz Zagreba s Adresom, o stvaranju Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca

VERSAJSKI POREDAK U EUROPI

siječanj 1919. mirovna konferencija u Versaillesu Velika trojica: David Lloyd George, Woodrow Wilson, Georges Clemencau (Velika četvorica: 3 + Vittorio Orlando)Formalno su kao osnova mira prihvaćena načela iz «14 točaka» W. Wilsona (pravo na samoodređenje naroda, stvaranje mirovnog Društva naroda, razoružavanje)Ipak, su u prvi plan došli interesi Velike Britanije (ravnoteža snaga) i Francuske (osveta Njemačkoj).28. VI. 1919. Mirovni ugovor s Njemačkom:

- oduzete su joj sve kolonije u korist Francuske i V. Britanije- dijelovi teritorija dodijeljeni su Francuskoj, Poljskoj, Belgiji i Danskoj- Slobodan grad Danzig (Gdansk)- saveznička okupacija Saarske oblasti- oduzeta joj je ratna flota, a oružane snage smanjene na 100,000 ljudi

73

- demilitarizacija Porajnja- ratna odšteta od 132 milijarde zlatnih maraka

Posebni mirovni ugovori s Austrijom, Mađarskom, Bugarskom i Turskom: sve su morale predati određene teritorije, platiti odštetu i smanjiti vojne snage (posebno loše je prošla Mađarska koja je izgubila 2/3 predratnog teritorija), Austriji je izričito zabranjeno ujedinjenje s Njemačkom, a dinastija Habsburg nije se smjela restaurirati ni u jednoj od nasljednicaNove države: Finska (oslobođena od Rusije), Estonija, Letonija, Litva, Poljska (stvorena od dijelova Rusije, Njemačke i Austrougarske), Čehoslovačka, Austrija, Mađarska, Kraljevstvo SHSDržave pobjednice povećale su teritorij (Francuska, Rumunjska, Italija) i kolonijalne posjede (tzv. mandatna područja u Africi i na Bliskom istoku, pod britanskom i francuskom upravom).Revizionizam: težnja za promjenom novog poretka, osobito jaka u poraženim državama, ali i Italiji, Versajski poredak nije mogao osigurati trajan mir jer je ostavio mnoga neriješena pitanja i prestrogo kaznio poražene.Liga naroda – organizacija čije su članice, u teoriji, trebale biti sve svjetske države, a cilj joj je bio održavanje mira u svijetu (kontrola naoružanja, posredovanje u rješavanju sporova, politički i gospodarski pritisci na moguće agresore), sjedište u Ženevi, nastala je na inicijativu predsjednika Wilsona, međutim SAD nisu postale članica Lige naroda zbog povratka na politiku izolacionizma, Liga naroda nije imala nikakve oružane snage na raspolaganju.Vijeće lige - središnje tijelo Lige naroda u kojem su stalne članice bile V. Britanija, Francuska, Japan (istupio 1933), Italija (istupila 1937), Njemačka (istupila 1933), SSSR (istupio 1939).Sukob interesa V. Britanije i Francuske: cilj francuske politike je onemogućavanje jačanja Njemačke i održavanje versajskog sustava pod svaku cijenu, britanska politika usmjerena je prema svjetskom kolonijalnom carstvu (sada preustrojenom u British Commonwealth), a u Europi joj je odgovarala ravnoteža snaga (pa i na štetu Francuske) zbog čega su Britanci među prvima uspostavili diplomatske odnose sa SSSR-om i dopustili naoružavanje Njemačke u doba Hitlera«Sanitarni kordon» - pojas država između Baltika i Crnog mora koji je trebao izolirati Njemačku i SSSR (baltičke republike, Poljska, Čehoslovačka, Rumunjska)Mala antanta – savez usmjeren protiv mađarskog revizionizma (Čehoslovačka, Rumunjska, Kr. SHS/ Jugoslavija)Balkanska antanta – savez čiji je cilj bilo očuvanje postojećih granica na Balkanu (Jugoslavija, Grčka, Rumunjska, Turska)

TURSKI NACIONALNI POKRET

1920. Mir u Sevresu: Osmansko Carstvo mora se odreći arapskih zemalja na Bliskom Istoku (Irak, Transjordanija i Palestina – britanski mandati, Sirija i Libanon - francuski) te dijelova Male Azije naseljenih Grcima i Armencima, tjesnaci Bospor i Dardaneli pod nadzorom su sila Antante, tu su i odredbe o reparacijama i oružanim snagama

- pojavljuje se pokret na čelu s Mustafom Kemal-pašom, proslavljenim vojskovođom iz svjetskog rata, čiji je cilj stvaranje turske nacionalne države na ostatcima Osmanskog Carstva te poništenje mira u Sevresu

1922. sultan je svrgnut s prijestolja1923. proglašena je Republika Turska - na čelu s Mustafom Kemalom zvanim Atatürk (Otac Turaka) turske snage protjeruju Grke i Armence iz Male Azije, poništen je mir u Sevresu (prema ugovoru iz Lausane iste godine, Turskoj je priznat današnji nacionalni teritorij)Reforme Kemala Atatürka: ukidanje šerijatskih zakona i odvajanje vjere od države, parlamentarna republika, gregorijanski kalendar, jezične reforme, latinično pismo, emancipacija žena, ukidanje tradicionalne nošnje, međutim, takve korjenite reforme i raskid s tradicijom nisu mogli biti provedeni mirnim putem, pa je režim Kemala Atatürka morao posezati za represijom i progonima neistomišljenika (osobito komunista i islamista)

POJAVA FAŠIZMA U ITALIJI

Italija nakon 1. svjetskog rata: gospodarska kriza popraćena visokom nezaposlenošću, socijalnim nemirima i valom štrajkova, mit o «ukradenoj pobjedi» (nezadovoljstvo nacionalističkih krugova teritorijalnim dobitcima), parlamentarne stranke nisu uspijevale sastaviti stabilnu vladu, prijetila je socijalna revolucija

1919. Benito Mussolini, novinar, bivši socijalist i pristaša ulaska Italije u Svjetski rat, stvara veteransku organizaciju Fasci di Combattimento (simbol organizacije je starorimski snop fasces koji treba predstavljati jedinstvo naroda), financiraju ga posjednici krupnog kapitala kako bi se mogli poslužiti poluvojnim odredima «crnokošuljaša» u gušenju štrajkova

Fašistička ideologija: autoritarna država na čelu s nepogrešivim vođom treba riješiti suprotnosti između ekonomskih klasa i stvoriti jaku naciju, ojačana talijanska nacija mora postati sredozemna velesila i stvoriti «novo rimsko carstvo», Italija treba postati korporativna država, poslodavcima se obećava suzbijanje ljevice i zahtjeva sindikata, radnicima osiguravanje radnih mjesta i plaća, cijeloj naciji revizija versajskog poretka, a prvi korak na tom putu trebalo je biti ukidanje demokracije i uništenje komunista i socijalista

1922. marš na Rim – kralj Viktor Emanuel III. daje Mussoliniju mjesto predsjednika vlade

- Mussolini je novim izbornim zakonom i pojačanom propagandom osigurao relativnu pobjedu fašista na parlamentarnim izborima 1924. god.

1924. ubojstvo socijalista i vođe oporbe Matteottija - povod za uvođenje izvanrednog stanja

1925. uvođenje fašističke diktature, šef države – Il Duce, Italija je i dalje formalno monarhija na čelu s kraljem, fašizacija države provodi se postupno, a tek od tridesetih godina možemo govoriti o pokušaju totalitarne kontrole društva i državnom nadzoru gospodarstva

74

- fašisti su uništili svaku oporbu i uveli red represijom, međutim, država nije bila onako gospodarski i vojno jaka kako je tvrdila službena propaganda (to se pokazalo porazima u 2. svjetskom ratu)

1929. Lateranski sporazumi – kompromis papinske i talijanske države oko «rimskog pitanja» - stvorena država Vatikan, a katoličanstvo proglašeno državnom religijom u Italiji

SOVJETSKA RUSIJA

Svesovjetska Komunistička Partija Boljševika (SKP/b) – nakon Oktobarske revolucije 1917. g. i Lenjinova državnog udara 1918. g. uspijevaju se održati na vlasti iako su dotada bili mala skupina urotnika, proglašena je Ruska Sovjetska Federativna Republika i «diktatura proletarijata»Uzroci pobjede boljševika:

- njihov program bio je privlačan širokim narodnim masama (društvena jednakost i stvaranje komunističkog društva, «Tvornice radnicima – zemlja seljacima!», pravo neruskih naroda Rusije na samoodređenje)

- stranka ima čvrstu organizaciju i odlučno provodi teror prema svim protivnicima (Čeka – tajna policija, kasnije GUP i NKVD)

- carizam je bio potpuno kompromitiran, a ostale političke stranke nisu imale dovoljno jasan program niti bile odlučne kao boljševici, «bijeli» su se dodatno kompromitirali kao suradnici stranih sila (intervencija Antante)

Ratni komunizam (1918-21): doba građanskog rata, boljševici provode nacionalizaciju (podržavljenje) tvornica, rudnika i veleposjeda i uvode jednake plaće za sve službe te rekvizicije poljoprivrednih proizvoda. Uspjeli su ostvariti vojnu pobjedu nad bijelim armijama i suzbiti unutarnji otpor, ali nisu uspjeli povećati proizvodnju i izbila je glad. 1921. NEP (Nova ekonomska politika): prestaju rekvizicije, dopušteno je privatno vlasništvo seljaka nad zemljom i mala nedržavna poduzeća, do 1926. gospodarstvo je gotovo dostiglo prijeratnu razinu (što je bio cilj) i tada je NEP ukinut1922. Crvena Armija zauzela je sve dijelove Rusije i neke novostvorene nacionalne države (Ukrajina, Bjelorusija, Gruzija itd.) – stvorena je nova državna zajednica koja je osiguravala prevlast Rusije u bivšem Carstvu i formalno poštivanje prava na samoopredjeljenje naroda - Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR)1924. Lenjinova smrt – tijekom sukoba boljševičkih frakcija (tzv. lijevi i desni) uzdigao se kao vrhovni vlastodržac generalni sekretar Partije Josif Visarionovič Džugašvili zvan Staljin1925. Lav Trocki isključen je iz Partije i Staljin postaje neformalni diktator1926. kraj NEP-a i početak planskog gospodarstva

- «petoljetke» (petogodišnji planovi proizvodnje, prvi je pokrenut 1928.)- kolektivizacija poljoprivrede – prisilno stvaranje kolhoza (kolektivnih seoskih gospodarstava) i sovhoza

(državna poljoprivredna poduzeća), progon «kulaka» - u petoljetkama je uspješno provedena industrijalizacija i elektrifikacija države, no uz visoku cijenu

(nizak životni standard radnika i prisilan rad političkih zatvorenika)Obilježja staljinizma: konačan cilj je stvaranje besklasnog društva, a sva su sredstva «na putu u komunizam» dopuštena, ideologija je nova državna religija (Staljinovo shvaćanje marksizma – «Država odumire svojim jačanjem»), kult ličnosti, centralizirana partijska država («narodna demokracija» i «savez slobodnih republika» postoje samo na papiru), stroga hijerarhija unutar Partije, totalitarizam – država se trudi kontrolirati cjelokupan život pojedinca od rođenja do smrti, obračun sa stvarnim i mogućim protivnicima (osobito unutar same Partije nitko nije bio siguran), diktaturu provodi golemi državni aparat s jakom tajnom policijom (GUP/NKVD), točan broj žrtava nije poznat, neke procjene govore o 12 milijunaGulag – radni logor za političke zatvorenikeDiktaturi je pogodovala izolacija Sovjetskog Saveza od Zapada. SSSR nije priznavao vanjske dugove carske Rusije, pa su zapadne zemlje kasno sklopile diplomatske odnose sa SSSR-om. (među prvima su bile Turska, Njemačka i Velika Britanija – zašto?).KOMINTERNA (Treća komunistička internacionala) – osnovana 1919, preko te organizacije sve komunističke partije izvan SSSR-a (u većini zemalja bile su stavljene izvan zakona) povezane su u jedinstvenu mrežu i bile su pod Staljinovom kontrolom.

HRVATSKA U KRALJEVSTVU SHS (1918-1920)

Prvi potezi nove vlasti i pokušaji otporaProglas Čiste stranke prava: čin ujedinjenja 1. XII. 1918. g. bio je jednostran i nije bio pravovaljan jer ga nije potvrdio Hrvatski sabor niti je organiziran referendum o tom pitanjuStav Radićeve HPSS: Hrvatski sabor mora se sastati i potvrditi ujedinjenje, međutim, on je raspušten i nije više sazivan tijekom cijelog postojanja prve Jugoslavije 5. XII. 1918. demonstracije u Zagrebu protiv ujedinjenja, oružani sukob između domobrana (na strani demonstranata) i vladinih snaga (Narodna straža SHS, sastavljena od «sokolaša» i mornara iz Dalmacije), 16 poginulih (prosinačke žrtve), povod za hitno raspuštanje domobranstva i Pribićevićev poziv srpskoj vojsci da uvede red (što se opravdavalo i strahom od sovjetske revolucije)

Centralizacija - u novoj državnoj vladi najvažnije položaje zauzimaju srpski političari, Stojan Protić – premijer, Svetozar

Pribićević – ministar unutarnjih poslova, jedini Hrvat na važnijem položaju bio je Ante Trumbić – ministar vanjskih poslova

- u «prečanskim krajevima» (bivša Austro-Ugarska) srbijanska vojska ima okupacijske ovlasti - smanjen je djelokrug pokrajinskih vlada, novi hrvatski ban Ivan Paleček provodi zapovijedi iz Beograda,

do donošenja ustava privremeno su zadržane pokrajine Hrvatska i Slavonija, Dalmacija, Bosna i Hercegovina itd.

- Privremeno narodno predstavništvo (parlament) ima zadatak organizirati izbore za Ustavotvornu skupštinu

- regent Aleksandar ima velike ovlasti u upravi i zakonodavstvu

75

Zamjena novca- 1918. god. austro-ugarska kruna i srpski dinar imaju približno jednaku vrijednost- nakon propasti Monarhije, obezvrijeđene krune iz Austrije i Mađarske krijumčare se u Kraljevstvo SHS,

provodi se markiranje novčanica- paralelna sredstva plaćanja – srpski dinar u istočnom dijelu države i «SHS-kruna» u zapadnom dijelu (u

državama nasljednicama Monarhije krune su dugo ostale u optjecaju, a međusobno su se razlikovale po pečatima i markicama s obilježjem nove vlasti, stopa inflacije nije bila svuda jednaka)

- novi dinari Kraljevstva SHS tiskani su već u siječnju 1919. god, no konačna zamjena kruna odgađa se zbog interesa špekulanata bliskih vlasti

- krune su ostale u optjecaju do početka 1921, zamijenjene su po tečaju od 1 dinar za 4 krune (umjesto stvarnog tečaja na temelju kupovne moći 1 d. za 2 -2,50 k.)

Nasilno žigosanje stoke – izaziva lokalne pobune hrvatskih seljakaMeđunarodno priznanje Kraljevstva SHS – odgađa se zbog neriješenog «jadranskog pitanja» (SAD – II. 1919, Francuska i V. Britanija – VI. 1919, Italija – XII. 1920)Trianonski ugovor (VI. 1920) - određene su granice s Mađarskom, Kraljevstvu SHS pripali Međimurje, Baranja, Bačka i BanatRapalski ugovor (XI. 1920) - određene su granice s Italijom, Kraljevstvo SHS popušta zbog pritiska Francuske i V. Britanije, Italiji su pripali Istra, Zadar, Cres, Lošinj i Lastovo Rijeka – slobodna gradska država (1924. priključena Italiji)Problemi nove države: nacionalna pitanja (6 južnoslavenskih naroda i brojne manjine), agrarno pitanje (zahtjevi za preraspodjelom zemlje, što je obećao i sam regent), opće siromaštvo i slaba industrija, prometna nepovezanost pokrajina, slabo stanje sigurnosti izvan gradova (različite razbojničke skupine, od kojih neke imaju i politički predznak)

DJELOVANJE HPSS-A- od 1904. djeluje na području Hrvatske i Slavonije, zastupa interese seljaka kao najbrojnijeg društvenog

sloja- program do 1918: povijesno i prirodno pravo Hrvatske na državnost, demokracija, gospodarske reforme

u cilju jačanja srednjeg seljačkog posjeda, trijalizam (austroslavizam)- kao član Središnjeg odbora Narodnog vijeća, Stjepan Radić traži da Srbija prije ujedinjenja prizna pravo

na suverenost svim članicama buduće države- nakon ujedinjenja, HPSS prelazi u oporbu spram politike državne centralizacije koju provode Pribićević i

Dvor- 1919. god. Stjepan Radić dolazi na čelo stranke nakon smrti brata Antuna- nacionalni program: Hrvatska – seljačka republika u ravnopravnom savezu južnoslavenskih, a

poželjno, i šire, podunavskih malih država- 1920. izbori za Ustavotvornu skupštinu – HPSS je najjača stranka Hrvatske i Slavonije odnosno četvrta

stranka po snazi na državnoj razini (opće biračko pravo za muškarce)- nakon izborne pobjede, HPSS mijenja naziv u HRSS: Hrvatska republikanska seljačka stranka i

otvoreno se zalaže za republikansko i federativno uređenje- HRSS širi utjecaj i na građanski sloj te na Hrvate izvan sjeverne Hrvatske, a pritisci od strane režima

samo pogoduju rastu popularnosti

OSTALE STRANKE- Demokratska stranka (Svetozar Pribićević i Ljuba Davidović) – zagovara integralno jugoslavenstvo,

nacionalni joj je program pretopiti sve južnoslavenske narode u jedinstvenu naciju, ima pristaša među svim narodima, no najviše među «prečanskim» Srbima, kasnije se raspala na Pribićevićevu i Davidovićevu stranku

- Radikalna stranka (Nikola Pašić) – uživa podršku Dvora i birača u Srbiji, cilj joj je osigurati političku i gospodarsku prevlast Srbije nad drugim narodima u državi

- Hrvatska stranka prava (Ante Pavelić mlađi) – nastala od Čiste stranke prava («frankovci»), ističe pravo Hrvatske na potpunu samostalnost, s vremenom će naginjati desnom radikalizmu

- Hrvatska zajednica (Ivan Lorković, Matko Laginja) – liberalna građanska stranka nastala ujedinjenjem Stranke prava («starčevićanci») i Napredne stranke, HZ je u početku naginjala integralnom jugoslavenstvu, ali je još prije izbora odustala i počela zagovarati federalizam i surađivati s Radićem, na izborima za Ustavotvornu skupštinu doživljava poraz

- Hrvatska federalistička seljačka stranka (A. Trumbić) – nastala 1926. od HZ i nekih nezadovoljnika Radićeve stranke

- Hrvatska pučka stranka – program katoličkog jugoslavenstva, postala je s vremenom marginalna u odnosu na HRSS kao i ostale hrvatske stranke, imala je najviše pristaša među katolicima u Dalmaciji i Hercegovini

- Komunistička partija Jugoslavije – radikalne socijalne reforme i stvaranje Sovjetske Republike Jugoslavije, na izborima za Ustavotvornu skupštinu čak treća stranka po snazi, ubrzo je stavljena izvan zakona kao protudržavna i revolucionarna snaga, pa djeluje u tajnosti, privlači intelektualce-ljevičare i industrijske radnike

GOSPODARSTVO- Hrvatska je i dalje pretežno agrarna zemlja, ali se razvoj industrije donekle ubrzao- do sredine 20-ih godina doživljava gospodarski polet- seljaštvo se zahvaljujući inflaciji tijekom 1. svjetskog rata riješilo dugova - agrarna reforma: budući da je većina seljačkih posjeda manja od 5 ha, država pristupa programu

preraspodjele veleposjeda, međutim, reforma nije uspješno riješila agrarno pitanje zbog političkih manipulacija (najviše su se okoristili srpski veterani iz 1. svjetskog rata, a dio veleposjednika uspio se nagoditi s državom)

76

- rast gradova: višak stanovništva sa sela slio se u gradove jer se u industrijskom sektoru mogao naći posao, osobito su se razvili Zagreb i Split

- 1925. željeznička pruga Zagreb -Split- hrvatski financijski krugovi uspjeli su se uključiti u jugoslavensko tržište i dobro posluju do početka

velike gosp. krize (1929-33)Hrvatska je od najnerazvijenije pokrajine Austro-Ugarske postala najrazvijenija pokrajina Kraljevstva SHS, međutim, njezinim prednostima dugoročno će se najviše okoristiti vladajući krugovi u Beogradu.

HRVATSKA 1921-28: RADIĆEV NACIONALNI POKRET

Vidovdanski ustav (28. VI. 1921.)- radikalski prijedlog ustava izglasan je u Konstituanti tijesnom natpolovičnom većinom (223/419), prema

ranijim dogovorima trebala ga je potvrditi dvotrećinska većina- 50 zastupnika HRSS-a bojkotiralo je rad skupštine jer nisu htjeli polagati prisegu kralju, Radićev nacrt

ustava «neutralne seljačke republike» Hrvatske (koja može, ali i ne mora ući u savez s ostalim južnoslavenskim državama) ujedno je stranački program

- Ustavotvornu su skupštinu ubrzo napustili i Hrvatska zajednica, HSP te još neki oporbeni zastupnici, komunisti su u međuvremenu stavljeni izvan zakona, pa nisu ni smjeli sudjelovati, radikali su preostale stranke pridobili da glasuju za ustav različitim ustupcima i obećanjima

- Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca: unitarna parlamentarna monarhija, kralj ima velike ovlasti u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti, centralizirana državna uprava, bit će uvedena administrativna podjela na 33 oblasti, koja će razmrviti stare povijesne cjeline, službeno postoji jedna nacija, «srpsko-hrvatsko-slovenska» i jedan jezik s tri narječja

- Ustav je ozakonio već uspostavljeni državni centralizam i nacionalni unitarizam te nije stvorio politički okvir u kojemu bi se mogla riješiti nacionalna, socijalna i gospodarska pitanja nove države

Djelovanje HRSS-a 1921-28. god.- do 1923. stranka odbija ući u Narodnu skupštinu, ali koristi sve ostale legalne oblike političke borbe- jasan program glede nacionalnih i socijalnih pitanja: teritorijalna cjelovitost Hrvatske (Banska Hrvatska

s Dalmacijom), republika, mogući savez država Jugoslavije, ali i šire, svih podunavskih i balkanskih država, građanska prava, agrarna reforma u smislu stvaranja srednjih posjeda

- stranačke podružnice osnivaju se ubrzo i u Dalmaciji, Bosni i Hercegovini, Vojvodini, pa čak i u Sloveniji i Makedoniji

- izbori 1923: HRSS predstavlja drugu političku snagu u skupštini (70/310) i ima značaj hrvatskog nacionalnog pokreta čiji je cilj preustroj države

- u Narodnoj skupštini nastupa zajedno s HZ i HSP kroz Hrvatski blok, no ne uspijevaju ostvariti ciljeve parlamentarnim putem, jedino uspijevaju odgoditi podjelu nekadašnje Banske Hrvatske na Zagrebačku, Primorsko-krajišku, Osječku i Srijemsku oblast (Dalmacija je podijeljena na Splitsku i Dubrovačku)

- Radić pokušava dobiti podršku Lige naroda i stranih sila za rješavanje hrvatskog pitanja, no njihov interes je slab, posjetio je Britaniju, Austriju, SSSR

- 1924. god, Stjepan Radiću u Moskvi učlanjuje HRSS u Seljačku internacionalu (odsjek Kominterne) kako bi privukao pozornost, po povratku u zemlju zatvoren je zbog protudržavne djelatnosti

- izbori 1925: unatoč zabrani promidžbe, HRSS osvaja 67 od 315 mandata, kralj Aleksandar amnestirao je Radića, a Pašić mu nudi sporazum

- zaokret: stranka mijenja ime u HSS, odriče se republikanstva, priznaje Vidovdanski ustav i zalaže se za federalizaciju Kraljevine SHS parlamentarnim putem, stvorena je koalicijska vlada radikala i radićevaca sa Stjepanom Radićem kao ministrom prosvjete

- 1926. pad koalicijske vlade, pokazalo se da je sporazum bio tek kratkoročna politička taktika radikala- izbori 1927: HSS je izgubio dio pristaša (Trumbićeva HFSS), pa dobiva nešto manje glasova zbog čega

je Radić prisiljen na novi politički zaokret- Seljačko-demokratska koalicija (SDK): HSS + SDS (Samostalna demokratska stranka Svetozara

Pribićevića, Pribićević je u međuvremenu uvidio da je jugounitarizam bio samo politički instrument Pašića i Dvora te da srbijanski političari ne misle dijeliti vlast sa Srbima-prečanima, zato se približio Radiću i počeo zagovarati federalizam)

- novo područje djelovanja HSS-a bile su skupštine hrvatskih oblasti- SDK postaje ozbiljna prijetnja vladajućim radikalima – imala je masovnu podršku Hrvata te dijela

prečanskih Srba, a u Skupštini je javno prozivala radikale umiješane u financijske afere- 20. VI. 1928. atentat u Skupštini: radikal Puniša Račić ubio je Pavla Radića i Đuru Basaričeka te ranio

Stjepana Radića, Ivana Pernara i Ivana Granđu, Račić je u napadu bijesa izvukao revolver i zapucao, a sve je zapravo bilo isplanirano

- 8. VIII. 1928. smrt Stjepana Radića uslijed posljedica ranjavanja- u Zagrebu izbijaju veliki prosvjedi, a SDK odbija sudjelovati u radu Skupštine i traži hitan preustroj

države

SVJETSKA GOSPODARSKA KRIZA 1929-33.

Uzroci krize- kapitalističko svjetsko gospodarstvo prolazi kroz razvojne cikluse, nakon povoljne konjunkture redovito

nastupa razdoblje stagnacije i krize- politika slobodnog tržišta (liberalni kapitalizam) nije mogla osigurati vječni privredni rast, dvadesetih

godina XX. stoljeća uzlet je bio najveći dotada, osobito u SAD i zemljama-pobjednicama prvog svjetskog rata

- hiperprodukcija: industrija je proizvodila više robe no što se moglo potrošiti- brz rast vrijednost dionica poduzeća privlačio je sve više ulagača i pogodovao burzovnom mešetarenju

77

- psihološki činitelji produbili su krizu jer kada je započela svi su težili štednji pa su ulaganja naglo opala, to je tzv. ekonomska depresija – ulaganja, proizvodnja i potrošnja padaju na minimum

Obilježja krize- kriza je započela u listopadu 1929. slomom njujorške burze (Crni petak na Wall Streetu)- panika se iz SAD proširila na sve dijelove svijeta- bankrotiralo je mnogo velikih ulagača, banke i poduzeća propadali su lančanom reakcijom, vlade

država nisu se htjele miješati zbog tadašnjih ekonomskih dogmi da svaka intervencija države u tržišne odnose vodi u komunizam, a preživjele banke odbijale su davati zajmove

- deflacija – cijene su padale i novac se povlačio s tržišta pa mu je rasla vrijednost, nastupila je kronična nestašica novca

- razina zaposlenosti neprestano je padala, a s njome i plaće (uslijed velike ponude radne snage i nestašice novca)

- kriza je izazvala političku krizu u svim zemljama koje je zahvatila, opće obilježje tih političkih kriza bila je sumnja u parlamentarnu demokraciju i porast desnog, a ponegdje i lijevog radikalizama

- SSSR nije osjetio krizu jer je tu već započinjao drugi petogodišnji plan, a država je bila razmjerno izolirana od svjetskog tržišta

- konac 1932. vrhunac krize, npr. u Njemačkoj je razina industrijske proizvodnja iznosila 50% one iz 1929, a nezaposleno je bilo gotovo šest milijuna registriranih radnika

Rješenja

- naposljetku su sve države bile prisiljene na politiku intervencionizma (miješanje države u gospodarstvo)- politički sustav promijenio se u Njemačkoj (nacional-socijalizam), Španjolskoj (pad monarhije i

privremena vladavina ljevice), zemljama istočne Europe (vojne i monarhističke diktature u Poljskoj, Rumunjskoj, Bugarskoj, Jugoslaviji…)

- u SAD predsjednik Franklin D. Roosevelt provodi reforme pod nazivom New Deal: devalvacija dolara, progresivni porez, državna ulaganja i javni radovi, povoljni zajmovi farmerima, ukidanje prohibicije alkohola – sve je to povećalo kupovnu moć stanovništva i opću proizvodnju

- njemački nacisti interveniraju putem velikih državnih narudžbi od industrije, uvodi se i ratna proizvodnja, javni radovi i državna kontrola valute, Njemačka je prestala plaćati reparacije još prije dolaska Hitlera na vlast

- Japan traži izlaz u ekspanziji i 1931. osvaja Mandžuriju, Italija provodi nacionalizaciju dijela industrije i započinje pripreme za rat, 1935. napast će Etiopiju,

USPON NACIONAL-SOCIJALIZMA U NJEMAČKOJ

Njemačka 1918-19: nakon poraza i abdikacije cara, pobune u ratnoj mornarici i među radnicima nisu se smirile, socijaldemokrati žele Njemačku uređenu kao parlamentarnu republiku, komunisti nastavak revolucije i sovjetski model države, na izvanrednim izborima pobijedit će socijaldemokratizima-proljeće 1919. komunističke pobune u Bavarskoj i Berlinu, nova vlada guši ih u krvi uz pomoć bivših carskih vojnika okupljenih u dobrovoljačke odrede (Freikorps)lipanj 1919. Versajski ugovor i novi val nezadovoljstvasrpanj 1919. u Weimaru izglasan republikanski i demokratski ustav («Vajmarska republika»)- desničarski mit o «udarcu nožem u leđa»: za njemački poraz krivi su izdajnici-ljevičari, a iza njih stoji

međunarodna urota židovskih bankaraPoratna kriza: Njemačka je naglo izgubila tržište i izvore sirovina te dobila goleme reparacije, država je prezadužena i financira se prekomjernim tiskanjem novčanica (hiperinflacija), propadanje srednjeg sloja, problem razvojačenih veteranaNacional-socijalistička njemačka radnička stranka (NSDAP): osnovana u Münchenu neposredno prije prvog svjetskog rata s ciljem propagiranja ideja neopoganskih okultnih društava njemačkim radnicima, bila je potpuno beznačajna do dolaska Adolfa Hitlera na njezino čelo (1919), Hitler je bio razvojačeni kaplar podrijetlom iz Austrije1923. vrhunac hiperinflacije, Njemačka ne može plaćati reparacije, pa je Francuzi kažnjavaju okupacijom Ruhrske oblasti- kružok generala Ludendorfa uz pomoć nacista pokušava preuzeti vlast u Bavarskoj (Minhenski puč)- nakon neuspjelog puča, Hitler odlazi na dvogodišnju robiju gdje piše knjigu Moja borbaNacistička ideologija:

1. rasna teorija: tobože znanstveno učenje o nejednakoj vrijednosti ljudskih rasa pomiješana s okultnim bajkama o arijskoj rasi nadljudi, zloj, židovskoj rasi te manje vrijednim «miješanim» rasama, nacional-socijalistička država poradit će na «rasnoj higijeni» i uzgoju «novog čovjeka»

2. ekstremni nacionalizam: Velikonjemački Reich trebao bi obuhvatiti sve etničke njemačke krajeve (Austriju, Sudete, Danzig itd), a zatim i novi životni prostor (Lebensraum) na račun slavenskih država na istoku

3. model države blizak fašističkom: Njemačku može stabilizirati jedino ukidanje demokracije i diktatura na čelu s nepogrešivim vođom (Führer), totalitarna je država nužno sredstvo za uspostavu «narodne zajednice»

4. novi svjetski poredak: revizija versajskih ugovora, ponovno naoružavanje i obnova Njemačke kao svjetske velesile

1924-29. kratkotrajna stabilizacija Vajmarske republike: angloamerički zajmovi za obnovu, odgoda plaćanja reparacija, privredni oporavak, povoljan međunarodni položaj Njemačke, ekstremističke stranke gube pristaše1929-33. Velika kriza: Njemačka je posebno pogođena zbog ovisnosti o svjetskom kapitalu, pad proizvodnje i visoka nezaposlenost, daljnje propadanje srednjeg sloja, jačanje lijevog i desnog radikalizma

78

Uspon nacističke stranke: osiromašene mase oduševljavaju se za Hitlerova obećanja, dok krupni kapital (ne samo njemački) financira naciste u strahu od moguće komunističke revolucije, nacistički Jurišni odredi (SA) siju teror među Židovima i političkim protivnicima1932. parlamentarni izbori – nacisti dobivaju relativnu većinu i ulaze u koaliciju sa strankama desnice siječanj 1933. predsjednik Hindenburg imenuje Hitlera za kancelaraPalež Reichstaga – organizirali su ga sami nacisti, to je bio povod za obračun s komunistima i uvođenje izvanrednog stanja, kancelar Hitler dobiva diktatorske ovlasti.Iste godine, Njemačka istupa iz Lige naroda. 1934. Hindenburgova smrt, Hitler preuzima predsjedničke ovlasti te postaje Führer«Noć dugih noževa» - Hitlerov obračun unutar vlastite stranke, smaknuti su Ernst Röhm i vođe SA koji su smetali njemačkim vojnim i financijskim krugovima budući da su bili radikalni i u socijalnom smislu, Hitler se riješio mogućih političkih protivnika, a na mjesto SA kao novu stranačku vojsku uzdigao je SS Heinricha Himmlera1935. Nirnberški rasni zakoni – Židovi u Njemačkoj gube sva građanska prava, također i sve «nearijske» i hendikepirane osobeTotalitarni III. Reich: «Jedan narod, jedna država, jedan vođa!», svastika – drevni simbol Sunca, politička ubojstva i konclogori (prvi je osnovan u Dachau), masovni mitinzi i širenje ideologije putem medija (Ministarstvo propagande Josepha Goebelsa), Gestapo – tajna policija, opća vojna obveza i naoružavanje, postoje dva paralelna državna aparata, stari, naslijeđen od Vajmarske republike i novi, stranački koji nadzire onaj prviNacisti su državnim intervencijama u gospodarstvu smanjili nezaposlenost i nešto povećali životni standard. Osim uspješne propagande, i to je bio jedan od razloga zašto je nacizam imao podršku velikog dijela njemačkog društva.

ISTOČNA AZIJA IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA

INDIJA: čitav Indijski potkontinent pod je britanskom kolonijalnom vlašću, u međuratnom razdoblju jača pokret za neovisnost Indije, stranka Nacionalni kongres (osnovana još 1885) na čelu s Mohandasom Ghandijem vodi politiku pasivnog, nenasilnog otpora koji se pokazuje vrlo djelotvornim (građanski neposluh i bojkot britanske robe), Britanci potpiruju razdor između Hindusa i indijskih muslimana

KINA: nakon proglašenja Republike 1911. god, središnja vlada Kuomintanga nadzire tek mali dio kineskog teritorija, u većini pokrajina vladaju domaći vojni gospodari

- i dalje je na snazi «politika otvorenih vrata» koja održava gospodarsku ovisnost Kine - budući da Kuomintang nije uspio srediti prilike i provesti reforme, jača Komunistička partija Kine na

čelu s Mao Ce Tungom, relativno je samostalna od Kominterne i uživa veliku podršku seljaka-bezemljaša

- od 1927. započinje nova revolucija i građanski rat između nacionalista na čelu s generalom Čang Kaj Šekom te Maovih komunista, to stanje iskoristit će militaristički Japan da započne otvorenu agresiju na Kinu

JAPAN: unatoč brzom razvoju i sudjelovanju u Svjetskom ratu na pobjedničkoj strani, Japan ima velike poteškoće s prenaseljenošću i nedostatkom sirovina

- japansko društvo u biti je i dalje feudalno, bez obzira na civilnu vladu, parlament i modernizacijske reforme, car i vojska oslonac su japanske aristokracije

- od 1930. god, nakon atentata na premijera Hamaguchija (pristao na diktat SAD i Britanije o ograničavanju mornarice) vlast preuzima skupina vojnih časnika koji uvode japanski totalitarni režim

- militarizam: car Hirohito formalno je apsolutni vladar, ali ključnu ulogu u državi ima vojska, ideologija je izvedena iz tradicije, pokornost caru kao božanstvu, Bušido – kodeks samuraja, «Azija Azijcima!» - načelo vanjske politike prema kojem Japan treba zamijeniti sve europske kolonijaliste , ekspanzija se opravdava i rasnom nadmoći Japanaca nad ostalim azijskim narodima

- 1931. osvanjanje Mandžurije, pokrajine na sjeveru Kine bogate sirovinama, koju su namjeravali pripojiti još nakon Svjetskog rata, proglašena satelitska država Mandžukuo

- 1932. napad na Šangaj i pokušaj prodora u unutrašnjost Kine- 1937, novi japanski prodor u Kinu, zauzimanje Pekinga, masakri u Nankingu- borbe u Kini nastavit će se do kraja 2. svjetskog rata, a otpor Japancima pružat će i komunisti i

nacionalisti (koji će iz tog razloga imati međusobna primirja)

ŠESTOSIJEČANJSKA DIKTATURA (1929-1934)

Politička kriza u Kraljevini SHS dostiže vrhunac nakon atentata u Skupštini

- 1. VIII. 1928. sastaje se Narodna skupština bez zastupnika SDK koji istoga dana u Zagrebu objavljuju Rezoluciju o reviziji Vidovdanskog ustava

- Hrvatska je na rubu opće pobune- pokušaji dogovora između SDK i srbijanskih stranaka propadaju, pa Radićev nasljednik Vladko Maček

pregovara izravno s kraljem Aleksandrom- mogućnost amputacije: Hrvatska se može odcijepiti, ali njezina istočna granica treba ići linijom

Virovitica-Una-Šibenik (zapadne sile bile su protiv toga jer bi to narušilo ravnotežu snaga)

79

6. I. 1929. kralj Aleksandar kao «drugi ustavni čimbenik» raspušta Skupštinu i vladu te ukida Vidovdanski ustav – monarhistička diktatura je prikazana kao jedini mogući izlaz iz parlamentarne krize i sukoba federalističkih i velikosrpskih snaga

Obilježja diktature:

- kralj je izvor sve zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, iduće tri godine vlada bez ustava, a oslanja se na dvorsku kliku i vojni vrh (premijer – general Petar Živković)

- zaokret prema autoritarnoj državi i sumnja u parlamentarnu demokraciju bio je tada i opći europski trend

- službena ideologija bilo je integralno jugoslavenstvo (jugounitarizam) koje je trebalo premostiti sukobe nacionalnih interesa, a zapravo je najviše odgovaralo velikosrbima

- novi naziv države: Kraljevina Jugoslavija- nova podjela na 9 banovina (zovu se po rijekama), službeno predstavlja mjeru decentralizacije, a pravi

joj je cilj brisanje etničkih i povijesnih granica, Hrvatska se većim dijelom nalazila u Savskoj i Primorskoj banovini

- uvedena je cenzura, ograničena su građanska prava, a zabranjeno je isticanje nacionalnih obilježja i sve političke stranke (srpska obilježja mogla su se isticati jer su proglašena vjerskima – Srpska pravoslavna crkva)

- policija i žandarmerija dobivaju ogromne ovlasti i provode teror (npr. političko ubojstvo Milana Šufflaya 1931)

- stvaranje političke emigracije (ustaše, komunisti, dio HSS-a, disidenti iz drugih dijelova Jugoslavije)Ustaški pokret: frankovac Ante Pavelić odlazi u emigraciju gdje okuplja istomišljenike i osniva terorističku organizaciju UHRO (Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija), cilj ustaša je stvaranje samostalne Velike Hrvatske s granicom na Drini, Paveliću je konačno utočište pružila fašistička Italija, ustaški pokret nije imao širu podršku u domovini, pa se pretvorio u Mussolinijev politički instrument

Svjetska gospodarska kriza: zahvatila je Jugoslaviju nakon 1930, zbog pada cijena poljoprivrednih proizvoda seljacima se smanjuju prihodi, opći pad kupovne moći odrazio se i na domaću industriju, 1931. Prva hrvatska štedionica postaje nelikvidna, a država joj ne želi pomoći iz političkih razloga – slom privatnog bankarskog kapitala i jačanje državnog kapitala koji je u rukama velikosrpskih krugova

Doba prikrivene diktature 1931-34.

3. IX. 1931. Oktroirani (nametnuti) ustav – kralj ga je uveo zbog pritiska međunarodnih krugova koji su bili zabrinuti za svoj kapital te zato što je diktatura dobivala sve više protivnika i među Srbima

- dvodomni parlament: Narodna skupština (donosi zakone) i Senat (potvrđuje zakone, polovicu senatora postavlja kralj)

- izbori su javni, mogu se kandidirati samo stranke koje pokrivaju cijelo državno područje («državne liste»), većinsko izborno načelo (stranka koja ima najveći broj glasova automatski dobiva polovicu mjesta u Skupštini, dok se ostala mjesta popunjavaju razmjerno)

- kralj ima velike ovlasti, može donositi dekrete koji čak nisu u skladu s ustavom- ozakonjen je jugounitarizam, a granice banovina neznatno su izmijenjeneIzbori 1931 – bojkotirala ih je cjelokupna oporba, pa se kandidirala samo lista generala Živkovića, od tih zastupnika nastat će režimska Jugoslavenska nacionalna stranka (JNS)

HSS provodi politiku čekanja i pasivnog otpora.

Zagrebačke punktacije (XI. 1932) – politički program koji su Zagrebu iznijeli članovi SDK, zahtijeva se ukidanje diktatorskog režima, povratak na stanje iz 1918. i stvaranje federativne i demokratske države, autor teksta je Ante Trumbić, ali je režim zatvorio Mačeka kao najodgovornijeg, slični programi pojavili su se i u drugim dijelovima Jugoslavije

1932. Lički ustanak - skupina ustaša napada žandare u Brušanima – režim provodi odmazdu

9. X. 1934. atentat u Marseillesu – kralj Aleksandar ubijen je prilikom posjeta Francuskoj, atentat su organizirale ustaše u suradnji s makedonskim revolucionarima (VMRO)

HRVATSKA U DOBA NAMJESNIŠTVA (1934-1939)

Namjesništvo – tročlano tijelo na čelu s knezom Pavlom Karađorđevićem, trebalo je obnašati kraljevsku vlast dok prijestolonasljednik Petar ne postane punoljetan

Knez Pavle smatrao je da treba postupno obnoviti parlamentarizam i početi rješavati hrvatsko pitanje kako bi stabilizirao državu.

Hrvatsko pitanje:

- hrvatska državnost (Sabor, vlada, ban, teritorij) potpuno je ukinuta Vidovdanskim ustavom («srpsko-hrvatsko-slovenski» narod, centralizam, podjela na oblasti)

- šestosiječanjska diktatura službeno je ukinula i hrvatski narod (jugounitarizam, podjela na banovine)- gospodarsko iskorištavanje: nakon propasti Prve hrv. štedionice i ostalih privatnih banaka, prevladava

državni kapital kojim upravlja nekoliko beogradskih obitelji, pri davanju zajmova prednost imaju srpska poduzeća, hrvatski krajevi, tj. banovine, imaju višu poreznu stopu, a država u njih izbjegava ulagati

80

- Hrvati se teže zapošljavaju i napreduju u državnim službama (1937. visoki državni dužnosnici – Srbi 412, Hrvati 28)

- kulturna politika: nametanje «zajedničkog» jezikaIzbori 1935 – režimska lista na čelu s premijerom Bogoljubom Jevtićem i lista «Udružene opozicije» (iz cijele države) na čelu s Mačekom, unatoč izbornim prijevarama, Mačekova lista osvojila je 37 % glasova, što joj je donosilo 18 % mjesta u Skupštini

Vlada Milana Stojadinovića 1935-39.

- knez Pavle smijenio je Jevtića jer se kompromitirao namještanjem izbora i režimskim nasiljima (izbori ipak nisu poništeni)

- Milan Stojadinović najavio je sređivanje odnosa u vanjskoj i unutarnjoj politici- Jugoslavenska radikalna zajednica (JRZ) – nova režimska stranka nastala spajanjem srpskih

radikala, Jugoslavenske muslimanske organizacije i slovenskih klerikalaca, program: pretvaranje Jugoslavije u korporativnu državu (poput Italije)

- pregovori između Stojadinovića i Mačeka započeli su tek 1937, no nije došlo do sporazuma- konkordat Jugoslavije i Katoličke crkve: Stojadinović ga je potpisao 1935, Skupština ga je potvrdila

1937, ali ga Senat nije ratificirao zbog pritiska Srpske pravoslavne crkve- zaokret u vanjskoj politici: zbog jačanja Njemačke i Italije Jugoslavija popravlja odnose s njima

(gospodarska suradnja s Njemačkom, 1937. ugovor o prijateljstvu s Italijom)- izbori 1938. pokazali su da se Hrvati plebiscitarno izjašnjavaju za Mačekovu politiku, a da režimska JRZ

počinje gubiti podršku srpskog biračkog tijela

BANOVINA HRVATSKA (1939-41)

Djelovanje HSS-a: od 1935. HSS obnavlja stranačku mrežu (stranka službeno nije smjela postojati, pa nastupa pod imenom «bivša HSS»), ima podršku apsolutne većine hrvatskog biračkog tijela (iznad 90%), Maček zahtijeva preuređenje države i široku autonomiju za Hrvatsku u izravnim pregovorima s knezom Pavlom i Stojadinovićem, HSS nastupa kao neslužbena hrvatska vlada i organizira usporedne organe vlasti

Gospodarska sloga – nacionalni seljački sindikat, osniva seljačke zadruge i sklapa kolektivne ugovore

Seljačka sloga – organizacija koja se bavila kulturnim i prosvjetnim radom, opismenjuje seljaštvo i organizira folklorna društva

- neformalni seoski sudovi – njima se pokušava rješavati međusobne sporove seljaka tako da se izbjegnu parnice pred državnim sudovima

Hrvatska seljačka zaštita (i Hrvatska građanska zaštita) – stranačka policija koja održava red na skupovima i štiti iste od režimskog nasilja, nakon sporazuma o Banovini, zaštitari će dobiti pravo nositi oružje i tako postati usporedna policija u Hrvatskoj

Stanje u Jugoslaviji 1938-39: u promijenjenoj ravnoteži snaga u Europi Jugoslavija je mogla opstati ili ako se čvršće poveže s Italijom i Njemačkom (na čemu je radio Stojadinović) ili ako se preuredi i riješi nacionalna pitanja te tako postane stabilna država i zadrži neutralnost u mogućem novom svjetskom sukobu, Britanci su poticali kneza Pavla da se opredijeli za drugu mogućnost, komadanje Čehoslovačke poslužilo je kao opomena.

Izbori 1938. pokazali su da se Hrvati plebiscitarno izjašnjavaju za Mačekovu politiku, a da režimska JRZ počinje gubiti podršku srpskog biračkog tijela.

1939. knez Pavle smijenio je Stojadinovića i postavio za premijera Dragišu Cvetkovića koji je dobio zadatak da postigne sporazum s Mačekom.

26. VIII. 1939. Sporazum Cvetković-Maček: stvorena je koalicijska vlada (Maček potpredsjednik, HSS-ovci dobivaju gospodarske resore u vladi), stvorena je Banovina Hrvatska s velikim stupnjem autonomije

Teritorij Banovine: Savska i Primorska Banovina s kotarima Dubrovnik, Ilok, Šid, Brčko, Gradačac, Travnik, Fojnica (današnja Hrvatske bez Istre, ali s dijelom Bosne)

Samouprava: svi poslovi osim obrane, prometa, vanjske politike i vanjske trgovine, Banovina dobiva i vlastite financije, predviđeno je sazivanje Sabora, no izbori nisu održani zbog izbijanja rata, za bana je postavljen Ivan Šubašić (HSS-ovac i «solunaš»)

Banovina je stvorena na temelju ustavnog prava namjesnika Pavla da uvede izvanrednu upravu u jednom dijelu ili cijeloj državi ako to iziskuju okolnosti, trebale su je potvrditi Skupština i Senat, no knez ih nije sazvao jer bi ishod vjerojatno bio negativan.

Odjek: vladajući krugovi u Beogradu pristali su na ustupak Hrvatima kako bi izbjegli federalizaciju cijele države, Banovini su se protivili vojni vrh i gotovo sve političke snage u Srbiji, pojavio se pokret «Srbi na okup» koji želi stvoriti srpsku teritorijalnu jedinicu od 6 istočnih banovina, ali uz reviziju granica Banovine Hrvatske, hrvatsko stanovništvo je uglavnom bilo oduševljeno stvaranjem Banovine, protivili su joj se samo ustaše, koji traže granicu na Drini i odcjepljenje od Jugoslavije te komunisti, koji ne prihvaćaju «nagodbu dviju buržoazija».

Gospodarstvo: selo je još uvijek bilo prenapučeno i jedva se moglo prehranjivati, životni se standard u gradovima počeo pogoršavati zbog nestašica i racioniranja hrane i druge robe (posljedica izbijanja svjetskog rata), stanovništvo je dodatno opteretio porez kojim se trebao popuniti proračun Banovine Hrvatske.

81

U travnju 1941. uslijed njemačkog napada propala je Kraljevina Jugoslavija, a s njom i Banovina Hrvatska koja je postojala svega 17 mjeseci.

SVIJET NA PUTU PREMA NOVOM RATU

UZROCI 2. SVJETSKOG RATA

- tri nepomirljive ideologije i blokovi država: liberalna demokracija Zapada, fašizam/nacional-socijalizam (Italija, Njemačka, Japan), komunistički totalitarizam (SSSR)

- politika ekspanzije fašističkih sila i revizonizam- slab sustav svjetske sigurnosti: versajski poredak i liberalna demokracija ozbiljno su oslabljeni nakon

Velike svjetske krize 1929-33.- kriza europskih civilizacijskih vrijednosti proizišlih iz prosvjetiteljstva – jednakost ljudi, suverenost

naroda, vladavina prava, slobodno tržište- kriza kapitalizma 1929-33. – traže se preventivne mjere protiv nove krize, rastu ulaganja u vojsku i

ratnu industriju u svim zemljama

PRIPREME ZA RAT

1933. Njemačka istupa iz Lige naroda i započinje program naoružavanja

Hitler ističe pravo Reicha da štiti njemačku manjinu u susjednim državama, ali još uvijek nastupa pomirljivo prema međunarodnoj zajednici

Saar – zapadna njemačka pokrajina bogata željeznom rudom i ugljenom, pod upravom Lige naroda na određeno vrijeme

1935. referendum u Saaru – izglasano pripajanje Njemačkoj, a ne Francuskoj

- iste godine nacisti su reorganizirali oružane snage ( Wehrmacht) koje sada obuhvaćaju i oklopne snage, zrakoplovstvo i mornaricu, uvedena je opća vojna obveza i broj vojnika je višestruko povećan

1936. njemačka vojska ulazi u Porajnje koje je moralo ostati demilitarizirano, Francuska i Velika Britanija uložile su samo diplomatske proteste

1935-36. Italija osvaja Etiopiju

- Etiopija (Abesinija) bila je jedina posve samostalna afrička država, na vlasti je bio car Haile Selasie, industrijski je nerazvijena ali ima neka prirodna bogatstva, Talijani trebali i iz geostrateških razloga, da bi zaokružili svoje posjede u istočnoj Africi (Somalija i Eritreja), etiopska vojska bila je na razini predindustrijskog doba

- Viktor Emanuel III. preuzeo je naslov cara Etiopije, stvorena je Talijanska Istočna Afrika- Liga naroda uvela je Italiji gospodarske sankcije, ali ih se većina članica nije pridržavala, Italija se

približila Njemačkoj u vanjskoj politici1936-39. Španjolski građanski rat

- u Španjolskoj je 1931. proglašena republika, na vlasti je Narodna fronta (koalicija ljevičarskih stranaka)- dio vojske na čelu s generalom Francom pobunio se protiv republike, Franca podržavaju monarhisti,

Crkva i španjolski fašisti (Falanga), republikanskoj vojsci dolaze u pomoć antifašisti iz svih zemalja svijeta

- Franco pobjeđuje zahvaljujući nejedinstvenosti republikanaca i vojnoj pomoći iz Italije i Njemačke, Francova diktatura održala se sve do 1975.

listopad 1936. Osovina Rim-Berlin: talijansko-njemački sporazum o suradnji, podjeli interesnih sfera (Italija – Sredozemlje, Njemačka – srednja i istočna Europa) i pomoći generalu Francu

studeni 1936. Antikominterna pakt: japansko-njemački ugovor o zajedničkom nastupu protiv širenja komunizma, kasnije su mu pristupile Italija i druge profašističke države, temelj kasnijeg vojnog saveza pod nazivom Trojni pakt (Osovina Berlin-Rim-Tokio)

Austrija: austrijsko stanovništvo sklono je priključenju Njemačkoj, no to je Austriji izričito zabranjeno 1919. mirom u Saint Germaineu, od 1930. ima autoritarnu vladu koja proglašava Austriju «njemačkom katoličkom državom», ali nije spremna na priključenje Njemačkoj nego se oslanja na fašističku Italiju

1934. pokušaj nacističkog preuzimanja vlasti u Austriji, ubijen kancelar Dollfuss, prevrat nije uspio, a Hitler nije intervenirao jer je Italija najavila da će čuvati suverenost Austr

ožujak 1938. Anschluss (priključenje) Austrije – budući da se Italija odrekla utjecaja u Austriji, Hitler je pristupio planu za njezino pripajanje, nacisti su izazvali nerede, austrijski kancelar postao je nacist Seyss-Inquart koji je pozvao njemačku vojsku da uvede red, Anschluss je uskoro potvrđen plebiscitom

Čehoslovačka: strateški važna i gospodarski jaka država, osim Čeha i Slovaka u njoj žive i brojne manjine (Nijemci – čak 3 milijuna, Mađari, Poljaci, Ukrajinci, Židovi), Hitler polaže pravo Njemačkog Reicha na Sudete, pogranični dio Češke s njemačkom većinom

Francuska i Velika Britanija – politika popuštanja, vjeruju da će Hitlera umiriti davanjem stanovitih ustupaka, a jaka Njemačka im odgovara kao protuteža naglom ojačalom Sovjetskom Savezu

82

29. IX. 1938. Minhenski sporazum: potpisnici su britanski premijer Chamberlain, francuski premijer Daladier, Hitler i Mussolini, Njemačka dobiva Sudete, ali mora poštivati suverenitet ostatka Čehoslovačke, teritorijalne ustupke na račun Čeha i Slovaka dobivaju i Poljska i Mađarska

ožujak 1939. raspad Čehoslovačke – ostala je bez pograničnih utvrda u Sudetima, Slovaci su proglasili samostalnu državu, a ostatak Češke je priključen Reichu kao Protektorat Češke i Moravske

- nacisti nisu dobili samo teritorij nego i češku vojnu industriju (Škoda) i zlatne rezerve- Litva mora ustupiti Njemačkoj pograničnu luku Memel (Klajpeda)- 1939. je istekao poljsko-njemački sporazum o nenapadanju (potpisan 1934), Hitler polaže pravo na

Slobodni grad Danzig i zahtijeva od Poljske da preko njezinog teritorija gradi cestu prema Istočnoj Pruskoj

- prestanak politike popuštanja: Francuska i Britanija jamče Poljskoj, Grčkoj i Rumunjskoj nepovredivost njihovih granica

travanj 1939. talijanska invazija Albanije – zauzimaju je bez otpora, kralj Ahmed Zogu bježi, pa se Viktor Emanuel kruni za novog albanskog kralja (personalna unija)

23. VIII. 1939. Njemačko-sovjetski sporazum o nenapadanju: («pakt Ribbentrop-Molotov»), Hitler se htio osigurati od mogućeg ratovanja na dva fronta, a Staljin je tražio njemačku suglasnost za ekspanziju prema zapadu, tajni dio ugovora predviđao je podjelu Poljske i baltičkih država između 3. Reicha i Sovjetskog Saveza

POČETAK DRUGOGA SVJETSKOG RATA (IX. 1939 – V. 1941)

PAD POLJSKE (rujan - listopad 1939)

- Hitler zahtijeva pripajanje Slobodnoga Grada Danziga (Gdansk) i ograničavanje poljskog suvereniteta u tzv. Koridoru (izgradnja ceste i željeznice do Istočne Pruske), poljska vlada se odupirala i oslanjala se na jamstva Francuske i U. K. da će stati na njezinu stranu

- 1. IX. 1939. nakon namještenog pograničnog incidenta, njemački Wehrmacht napada Poljsku bez objave rata

- Blitzkrieg (munjeviti rat) – nova ratna taktika koji su uveli Nijemci, napad započinje zrakoplovstvo bombardirajući strateške ciljeve, zatim slijedi udar koncentriranih oklopnih snaga koje brzo probijaju protivničku obranu, nakon toga pješaštvo opkoljava protivnika u «kotlove», vojske koje su imale taktiku iz 1. svjetskog rata nisu imale izgleda oduprijeti se Blitzkriegu

- 3. IX. nakon isteka ultimatuma, Francuska, Britanija i zemlje Commonwealtha objavljuju Njemačkoj rat- Saveznici nisu odmah otvorili frontu na zapadu nego vode «smiješni rat» (izbjegavanje pozicijskog rata

na linijama Maginot i Siegfried, njem-franc. granica)- 17. IX. u skladu s paktom Ribbentrop- Molotov, SSSR napada istočni dio Poljske i pripaja ga Ukrajini i

Bjelorusiji- Poljaci su uz velike žrtve pružali otpor do listopada očekujući otvaranje zapadnog bojišta, kapitulacija

nije potpisana, vlada i ostatci vojske povukli su se u Englesku (preko Rumunjske)- Poljska je država ukinuta, zapadni dio Poljske uključen je u Treći Reich pod nazivom Generalni

Guvernerat, Poljacima je namijenjena sudbina jeftine radne snage, poljski Židovi (oko 10 % stanovništva) deportirani su u geta

EKSPANZIJA SSSR-A (1939-40)

- Staljin je odlučio ostati u dobrim odnosima s nacistima dok ne zauzme sve krajeve obećane Paktom o nenapadanju, dugoročna politika bilo je čekanje dok se Njemačka i Saveznici ne iscrpe ratovanjem, kada bi se SSSR nastavio širiti

- listopad 1939. Litva, Latvija i Estonija dopuštaju Crvenoj armiji da se smjesti na njihovom teritoriju, iduće godine te su države «dragovoljno» pristupile Sovjetskom Savezu

- studeni 1939 – ožujak 1940. Zimski rat između Finske i SSSR-a, Finci su odbili predati neke pogranične krajeve, njihov otpor je slomljen i naposljetku su morali ispuniti Staljinove uvjete (kao i u slučaju Poljske, pomoć Zapada je bila, uglavnom, «moralna», pa su Finci bili prisiljeni potražiti oslonac u Osovini)

- srpanj 1940. Rumunjska vlada mora predati SSSR-u Besarabiju i Bukovinu, to su iskoristili Mađari koji si pripajaju Transilvaniju (Erdelj), kralj Karlo je abdicirao, a maršal Antonescu uvodi diktaturu i pristupa Osovini (Trojnom paktu)

DANSKA I NORVEŠKA (travanj - lipanj 1940)

- strateška važnost Skandinavije: nadzor nad Baltičkim morem, pristup do neutralne Švedske koja je veliki izvoznik čelika i ruda, norveška obala bila bi uporište za rat s Engleskom – Saveznici nisu mogli ili nisu htjeli predvidjeti njemački napad na Dansku i Norvešku

- 9. IV. 1940. nacisti osvajaju Dansku za samo jedan dan- travanj – lipanj 1940. norveška vojska pruža otpor i dobiva pomoć od Britanaca, najveće borbe između

Britanaca i Nijemaca u Norveškoj vodile su se za luku Narvik (važna zbog nadzora trgovine iz Švedske), nakon kapitulacije vlast preuzima norveški nacist Vidkun Quisling, Nijemci mu nisu vjerovali, pa su ga ubrzo smijenili, Danska je ostala formalno neovisna, dok je Norveška bila pod režimom vojne okupacije

83

BENELUX I FRANCUSKA (svibanj – lipanj 1940)

- Saveznici su se utvrdili na liniji Maginot koja se smatrala neosvojivom, ozbiljnije borbe vodile su se jedino na moru, izravni napad na Njemačku odgođen je jer savezničke snage još nisu bile spremne, kako bi izbjegli scenarij iz Prvoga svjetskog rata (njemački napad preko Belgije) Britanci su dio snaga uputili i u Belgiju

- 10. V. 1940. njemačka napada neutralne države Belgiju, Nizozemsku i Luksemburg iz dva pravca- sjeverni pravac: Nizozemska, kapitulirala je nakon pet dana i okupirana je, Rotterdam je teško stradao

u bombardiranju- južni pravac: Luksemburg – Ardeni, Luksemburg se predao prvi dan i pripojen je Reichu, prodor se

nastavio preko Ardena u Francusku, gdje Saveznici uopće nisu očekivali napad- Belgija je osvojena u idućih desetak dana, glavnina britanskih snaga okružena je u Dunquerqueu, luci

na sjeveru Francuske, i evakuirana je do 4. lipnja- slom Francuske: kada su Nijemci zaobišli liniju Maginot, izbila je masovna panika među civilima i rasulo

u francuskoj vojsci, Francuzi su se spremali za obranu Pariza, međutim, Wehrmacht ga je zaobišao i nastavio prema atlantskoj obali, do 14. lipnja, kada se Pariz predao bez otpora, Nijemci su zauzeli oko dvije trećine francuskog teritorija

- 22. VI. 1940. Francuska je potpisala kapitulaciju, sjeverni dio zemlje i atlantska obala dobili su njemačku vojnu upravu, južni dio Francuske nije okupiran, a njime je iz grada Vichyja upravljala profašistička vlada na čelu s maršalom Philippeom Petainom («Višijska Francuska»), uprava u kolonijama ostavljena je višijskoj vladi, general Charles de Gaule pobjegao je u London i osnovao pokret Slobodna Francuska (pokret otpora u zemlji postojao je, no bio je znatno slabiji nego što je poslije rata tvrdila De Gauleova administracija, većina Francuza bila je pasivna)

OPERACIJA MORSKI LAV (srpanj 1940 – travanj 1941)

- Hitler se nadao da će Britanci pristati na mirovne pregovore, pa je odgodio invaziju- novi premijer sir Winston Churchill odlučio je obraniti Otok pod svaku cijenu- operacija Morski lav: njemačko zrakoplovstvo (Luftwaffe) trebalo je uništiti britansku industriju, zračne

snage i mornaricu, potom bi uslijedilo iskrcavanje na nebranjenom Otoku- Zračna bitka za Britaniju: prva operacija koju nacisti nisu ostvarili, Britanci su uspjeli povući industriju u

unutrašnjost, a njemačkom zrakoplovstvu nanosili su ogromne gubitke zahvaljujući radarskom sustavu i letjelicama Spitfire (jeftina proizvodnja, izvrsne sposobnosti manevriranja), poginulo je više od 40.000 Britanaca, dok je Treći Reich izgubio više od 2000 letjelica

- bombardiranje Engleske nastavilo se i dalje nešto manjim intenzitetom, ali je pojačan njemački podmornički rat na Atlantiku

SREDOZEMLJE I BALKAN (1940-41)

- lipanj 1940. počinje sukob talijanskih i britanskih snaga u sjevernoj Africi, Britanci su krenuli u protunapad i do proljeća 1941. zauzeli Somaliju, Etiopiju i velik dio Libije

- Talijanima stiže u pomoć njemački Afrički korpus (general Erwin Rommel)- listopad 1940. talijanski napad na Grčku, Grci su, također, krenuli u protunapad i potisnuli Talijane

duboko u Albaniju- travanj 1941. njemački napad na Jugoslaviju i Grčku (Pothvat 25), izveden je iz straha da će se Britanci

iskrcati u Grčkoj te da će nova jugoslavenska vlada promijeniti stranu (vlada Cvetković-Maček potpisala je pristup Trojnom paktu 25. III, ali je dva dana kasnije srušena državnim udarom iza kojega su stajali Britanci)

- Jugoslavija je osvojena za deset dana i podijeljena između Italije (Kranjska, Dalmacija, Boka, a talijanska Albanija dobila je Kosovo), Njemačke (Maribor), Mađarske (Vojvodina, Međimurje) i Bugarske (Makedonija), od ostataka su stvorene tri satelitske države: Nezavisna Država Hrvatska, Srbija (njemačka okupacija) i Crna Gora (talijanska okupacija)

- ubrzo je okupirana i Grčka, međutim, borbe za otok Kretu između Nijemaca i Britanaca potrajale su do kraja svibnja

- Britanci su uspjeli zadržati važna uporišta na Sredozemlju (Gibraltar, Malta, Cipar, Egipat) i zavladati francuskom Sirijom i Libanonom, uspješno ratuju protiv talijanske mornarice

TROJNI PAKT – 27. IX. 1940. sporazum o podjeli interesnih sfera u novom svjetskom poretku i uzajamnoj ratnoj pomoći između Japana, Italije i Njemačke

- paktu se pridružio niz europskih zemalja iz različitih interesa: Mađarska (revizionizam spram Rumunjske i Jugoslavije), Rumunjska (želi sačuvati teritorij koji joj je preostao nakon sovjetskih i mađarskih aneksija), Bugarska (revizionizam spram Grčke i Jugoslavije), Finska (želi se osigurati od prijetnji iz SSSR-a), Slovačka (duguje Njemačkoj državnost), Jugoslavija (pitanje opstanka), NDH (isto kao i Slovačka)

-NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA (IV. 1941- V. 1945)

SLOM KRALJEVINE JUGOSLAVIJE

25. III. 1941. uslijed njemačkog diplomatskog pritiska, vlada Cvetković-Maček potpisala je u Beču pristup Jugoslavije Trojnom paktu

84

- u Beogradu su održani prosvjedi pod parolom «Bolje rat nego pakt – bolje grob nego rob», premda su ih podržali i djelomično organizirali komunisti i ljevičarske snage, iza njih su stajali velikosrpski krugovi i britanska obavještajna služba

27. III. državni udar generala Simovića, također potpomognut od Britanaca, Simović je sastavio novu vladu u koju je ušao i Maček, prijestolonasljednik Petar II. proglašen je punoljetnim i dobio je kraljevske ovlasti, Jugoslavija nije službeno istupila iz Trojnog pakta, nova vlada čeka daljnje instrukcije Britanaca

6. IV. osovinski napad na Jugoslaviju, 17. IV. potpisana je kapitulacija, kraljevska vojska se predavala bez borbe, a kralj Petar i vlada pobjegli su u London

USPOSTAVA NDH

- nacisti su do, sve do same odluke o napadu, namjeravali sačuvati Jugoslaviju, no nakon Simovićeva udara, odlučili su nagraditi svoje saveznike teritorijem, a Srbe kazniti tako što će stvoriti «veliku Hrvatsku» i «malu Srbiju»

- budući da je Maček uživao veliku popularnost, Nijemci su mu ponudili da postane poglavar nove hrvatske države, sastanak Mačeka i njemačkih izaslanika dogodio se neposredno prije napada, Maček je ponudu odbio jer je očekivao pobjedu Saveznika i nije se htio kompromitirati kao kvisling

- Mussolinijev kandidat za vođu NDH bio je Ante Pavelić- 10. IV. njemačke snage ušle su u Zagreb, a Pavelićev povjerenik Slavko Kvaternik proglasio je na radiju

stvaranje Nezavisne Države Hrvatske- do uspostave novih organa vlasti, red u Hrvatskoj održavala je Seljačka i Građanska zaštita, Maček je

pozvao svoje pristaše da budu lojalni novoj vlasti (Maček će biti u ustaškom pritvoru do samog kraja rata)

GRANICE NDH

- NDH je definirana u granicama povijesne Hrvatske, Slavonije i Dalmacije te Bosne i Hercegovine, istočna granica išla je Dunavom, Savom i Drinom, problem je predstavljala granica s njemačkim saveznicama Italijom i Mađarskom

- Italija će dobiti sve otoke osim Paga, Brača i Hvara i cijelu dalmatinsku obalu od Zadra do Splita (potvrđeno Rimskim ugovorima između Pavelića i Mussolinija)

- Mađari će na svoju ruku pripojiti Međimurje i Baranju- NDH je bila podijeljena na dvije okupacijsko-interesne zone, njemačku i talijansku

USTROJ VLASTI

- 15. IV. Pavelić dolazi u Zagreb s oko 250 ustaša i uspostavlja diktaturu u kojoj poglavnik i Ustaški pokret imaju apsolutnu vlast

- kao i u Hitlerovom Reichu, postoje paralelni organi vlasti države i stranke: vlada i Glavni ustaški stan (GUS), građanska policija i Ustaška nadzorna služba (UNS), domobranstvo i Ustaška vojnica, itd.

- 1942. god. sastao se Sabor, bio je definiran ne kao zakonodavno nego kao savjetodavno tijelo, a članove je imenovao poglavnik (osim ustaša, u njega su trebali ući i HSS-ovci izabrani u Skupštinu Jugoslavije 1938, što je bio jedini ustupak neistomišljenicima), Sabor je donio memorandum koji je kritizirao neke postupke režima, no to nije bitno utjecalo na poglavnikovu politiku

- NDH je administrativno podijeljena na 22 velike župe- suverenitet NDH u talijanskoj zoni bio je ograničen od samog početka

UNUTARNJA POLITIKA

- režim se opravdavao iskrivljenom pravaškom ideologijom: NDH je trebalo «pročistiti» u nacionalnom, rasnom i političkom smislu, uspostavljen je kult poglavnika koji «uvijek ima pravo», NDH je prikazana kao konačno ostvarenje hrvatske povijesti i važna karika u novom svjetskom poretku, «Hrvati nisu slavenskog nego gotskog podrijetla» (dodvoravanje nacistima)

- uspostavljeni su prijeki sudovi i «sabirni logori» u Jasenovcu, Staroj Gradiški i na Pagu (broj žrtava Jasenovca različito se procjenjivao, ovisno o političkim potrebama. tj. želji da se taj broj umanji ili uveća, od najmanje 20.000 do čak 600.000, Vladimir Žerjavić, koji se oslanja na demografiju, piše o oko 100.000 ubijenih)

- na udaru su se našli svi istinski i mogući politički protivnici: komunisti, antifašistički intelektualci i utjecajniji HSS-ovci, uvodi se i praksa ubijanja nedužnih talaca kao odmazda za partizanske diverzije

- poglavnik je proglasio rasne zakone po uzoru na Treći Reich: Židovima i Romima oduzeta su građanska prava i imovina te se deportiraju u domaće ili njemačke logore

- politika spram Srba: pravoslavnog stanovništva u NDH bilo je više od 30 % i tijekom 1941. god. ustaše provode žestoki teror (ubijanje, raseljavanje, prisilna asimilacija) kako bi smanjili njihov broj, a preostale učinili pokornima, kasnije će, na njemački poticaj, vlasti NDH ublažiti tu politiku i pokušati pridobiti dio Srba davši im status «Hrvata grkoiztočne vjere»

- politika spram Bošnjaka (Muslimana): poglavnik ih pokušava pridobiti obraćajući im se kao «cvijeću Hrvatstva», čak gradi džamiju u Zagrebu, budući da su četnici već 1941. započeli s etničkim čišćenjem Muslimana u istočnoj Bosni, jedan dio ih traži utočište u ustaškim redovima, drugi dio među partizanima

- ustaški teror učinit će režim odbojnim i velikom broju Hrvata tako da će posljedica biti jačanje partizanskog pokreta (njemačka obavještajna služba tvrdila je već 1942. da se režim može osloniti na samo 2-6 % stanovništva)

85

VANJSKA POLITIKA

- NDH je potpuno ovisila o ratnim uspjesima Italije i Njemačke, pa je pristupila Trojnom paktu i objavila rat SSSR-u, Britaniji i SAD-u

- NDH su kao državu priznale samo članice Trojnog pakta- 18. V. 1941. Rimski ugovori: NDH se morala odreći dijela Dalmacije i otoka, ograničiti suverenitet u

talijanskoj okupacijskoj zoni i prihvatiti vojvodu od Spoleta za hrvatskog kralja (on, međutim, nikada nije došao u Hrvatsku)

- Njemački Reich crpio je sirovine i odvodio radnu snagu iz svoje okupacijske zone (uglavnom isplaćuje NDH u oružju), a od kraja 1942. čak provodi novačenje Hrvata u legionarske postrojbe Wehrmachta i SS-a (dio ih se borio i kod Staljingrada)

- u jesen 1943. nakon kapitulacije Italije, NDH dobiva suverenitet nad čitavom Dalmacijom, no već u jesen 1944. to područje konačno zauzimaju partizani

- pokušaj promjene strane u ratu: u ljeto 1944. ministri Vokić i Lorković, uz suglasnost samog poglavnika, planirali su započeti pregovore s Britancima, dopustiti im iskrcavanje i predati vlast HSS-u, međutim, kada su za te planove saznali njemački obavještajci, Pavelić je dao zatvoriti Vokića i Lorkovića i ostao vjeran Nijemcima do samog sloma

GOSPODARSTVO – bilo je pod državnim nadzorom kao i u Italiji i Njemačkoj, podređeno je ratnim potrebama, zbog gubitka važnih prometnica, rudnika i poljoprivrednih površina koji su pod nadzorom partizana proizvodnja stalno pada, vladaju nestašice hrane i industrijskih proizvoda, vlasti pribjegavaju inflatornom tiskanju novca, novčana jedinica – kuna

KULTURA – u prvim mjesecima dolazi do prividnog procvata nacionalne kulture, međutim kultura je sve više sputana ideologijom i cenzurom, a velik broj umjetnika i pisaca prebjegao je partizanima, Hrvatska enciklopedija, više od 400 objavljenih naslova, prvi hrv. igrani film «Lisinski», jezična politika: korijenski pravopis (petdeset, iztok, družtvo…), izbacivanje riječi stranog podrijetla i uvođenje novih riječi (brzoglas, krugoval, munjovoz, samohod, slikopis…)

ŠIRENJE RATA (1941-42)

OPERACIJA BARBAROSSA

- Hitler pristupa provedbi plana za stvaranje životnog prostora na Istoku, napad na Sovjetski Savez nazvan je Barbarossa, prema njemačkom caru iz XII. st. koji je ratovao sa Slavenima na istočnim granicama

- unatoč dojavama sovjetske i britanske obavještajne službe, Staljin nije vjerovao da će Nijemci doista napasti već 1941. god, SSSR nije bio spreman za napad, tim više, što je nedavno provedena čistka generala

- 22. VI. 1941. njemačke snage ojačane postrojbama satelitskih zemalja započinju sveopći napad bez objave rata i prikazuju ga kao križarski pohod Europe protiv boljševizma i barbarstva

- tri glavna pravca: Lenjingrad, Moskva, rijeka Don- do jeseni 1941. pohod je bio potpuno uspješan: uništena je sva ratna tehnika Crvene armije u

zapadnom dijelu zemlje, dva milijuna ratnih zarobljenika, Lenjingrad je opkoljen, osvojene su baltičke države, Bjelorusija i Ukrajina, njemačke snage napreduju prema Moskvi

- pohod je trebao završiti do zime, međutim, usporile su ga jesenje kiše koje su prometnice učinile neprohodnima, osovinske snage nisu bile spremne za zimsko ratovanje i imaju velike gubitke zbog smrzavanja

- osvojeni teritorij organiziran je poput kolonije (komesarijati Istok i Ukrajina), Slaveni i baltički narodi trebali su postati robovska radna snaga, posebne jedinice SS-a kreću se za redovnom vojskom i provode masovna ubojstva Židova i političkih protivnika, na zarobljene Ruse ne primjenjuje se Ženevska konvencija

- pripadnici neruskih nacija očekivali su da će im Nijemci dopustiti obnovu nacionalnih država, a seljaci su se nadali da će im se vratiti privatno vlasništvo nad zemljom, nacisti su to mogli pretvoriti u svoju prednost, ali su okrutnim ponašanjem izazvali opći otpor (postoje i izuzetci kao npr. letonska, estonska, litavska i ukrajinska SS-divizija, «Divlja divizija» generala Vlasova i sl.)

- sovjetsko vodstvo iskoristilo je zastoj Blitzkriega da premjesti industriju iza Urala i provede opću mobilizaciju, sovjetska se propaganda poziva na nacionalne vrijednosti i proglašava «Domovinski rat»

- u prosincu 1941. sovjetske snage izvršile su prvu uspješnu protuofenzivu i razbile njemačke jedinice koje su stigle nadomak Moskve

ANTIFAŠISTIČKA KOALICIJA

14. VIII. 1941. Atlantska povelja – potpisali su je Winston Churchill i Franklin Roosevelt na britanskom ratnom brodu «Prince of Wales», radi se o načelima uređenja svijeta nakon pobjede nad fašizmom, sile Osovine moraju pristati na bezuvjetnu kapitulaciju, svaki narod ima pravo sam odlučiti o svom državnom uređenju, neće se priznati ratne promjene granica i režima, uredit će se bolji sustav kolektivne sigurnosti

86

- osim Ujedinjenog Kraljevstva i, tada još neutralnih, SAD, prihvatile su je države Commonwealtha, europske izbjegličke vlade, SSSR i zemlje latinske Amerike (do početka 1942. god. ukupno 28 zemalja)

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE U RATU

- od početka rata, SAD pomažu Velikoj Britaniji, međutim, u Kongresu je jaka izolacionistička struja koja uspješno izbjegava izravno uključivanje u rat

- srpanj 1941. uz suglasnost višijske vlade, Japanci dobivaju protektorat nad Francuskom Indokinom i pripremaju se za zauzimanje Nizozemske Indonezije

- SAD uvodi embargo na prodaju goriva Japanu (do tada su Japanci 80 % goriva uvozili iz SAD), Japanci dobivaju razlog za osvajanje Indonezije koja je bogata naftom i pripremaju se za obračun s američkim snagama na Pacifiku (Filipini i Havaji)

- SAD su očekivale japanski napad na Filipine, međutim, uslijedio je udar na Havaje, gdje se nalazila glavnina Pacifičke flote

- 7. XII. 1941. japansko bombardiranje Pearl Harboura, potopljen je velik dio Pacifičke flote, no ne i nosači aviona (postoje opravdane sumnje da je Roosevelt znao gdje i kada će Japanci napasti, ali nije ništa poduzeo zbog političkih kalkulacija)

- Kongres objavljuje rat Japanu, potom Njemačka i Italija objavljuju rat SAD-u- širenje rata u Aziji: Japanci istovremeno započinju ofenzivu na američke Filipine i Polineziju te britanski

Hong Kong, Malaju, zatim i Burmu (preko Burme je kineska vlada dobivala pomoć sa Zapada), u veljači 1942. pao je Singapur

- zapovjednik američkih snaga na Dalekom Istoku: Douglas MacArthur

PREKRETNICA RATA (1942-43)

Do ljeta 1942. god, činilo se da sile Osovine doista mogu dobiti rat. To, ipak, nije bilo moguće jer nisu mogle savladati Sovjetski Savez i Sjedinjene Države, dvije industrijske i vojne velesile koje su se stjecajem okolnosti našle na istoj strani u ratu. Snage Antifašističke koalicije imaju premoć u ljudstvu i sirovinama te nadziru važne strateške točke i putove. Do početka 1943. god, postalo je jasno da se ratna sreća okrenula.

PACIFIK

- u ljeto 1942. zaustavljeno je japansko napredovanje na Pacifiku i u britanskoj Burmi, slijedi prvi veći japanski poraz kod otočja Midway 4. VI. 1942. (izgubili su 4 nosača aviona)

RUSIJA

- u ljeto 1942. počinje veliki njemački napad na južnom dijelu bojišta, cilj je zauzeti naftna polja Bakua u Azerbejdžanu i ovladati Kavkazom

- njemačke snage upustile su se u dugotrajnu opsadu Staljingrada na rijeci Volgi, za to vrijeme, preostale jedinice napredovale su do Kavkaza, Nijemci su prodrli predaleko i zanemarili pitanje opskrbe

- u zimi su sovjetske snage opkolile elitnu njemačku VI. armiju u razorenom Staljingradu- 31. I. 1943. feldmaršal Friedrich von Paulus predao se sa ostatcima VI. armije Crvenoj armiji, što je

predstavljalo psihološku i stratešku prekretnicu na istočnom bojištu (njemački gubitci iznosili su oko 300.000 vojnika)

- u ljeto 1943. Nijemci su pokrenuli novu ofenzivu kojom su trebali osvojiti Moskvu, međutim, Crvena armija ih je presrela kod Kurska, to je najveća bitka II. svjetskog rata po broju ljudstva i količini ratne tehnike (na njemačkoj strani sudjelovalo je 900.000 vojnika, 2700 tenkova, 10.000 topova i 2000 letjelica, na sovjetskoj još više)

- nakon pobjede kod Kurska, Crvena armija krenula je u oslobađanje Ukrajine, na sjeveru je deblokiran Lenjingrad, počinje osovinsko povlačenje s Istoka

AFRIKA

- usporedo s njemačkom ofenzivom prema Kavkazu, Rommelov Afrički korpus uspješno napreduje prema Sueskom kanalu, čime se Bliski Istok trebao naći u poluokruženju

- Rommel se zaustavio kod El-Alameina nedaleko Kaira (glavni razlog za zastoj bio je nedostatak goriva, Hitler je zanemarivao afričko bojište na račun istočnog)

- listopad-studeni 1942. britanski maršal Bernard Montgomery dobio je bitku za El-Alamein i krenuo u protunapad

- siječanj 1943. Britanci su zauzeli Tripoli, glavni grad Libije- Operacija Torch: u studenom 1942. Amerikanci (general Dwight Eisenhower) iskrcavaju se u

francuskom Maroku i Alžiru, višijske snage im ne pružaju znatniji otpor, pa brzo napreduju prema Tunisu (Nijemci su morali okupirati i južni dio Francuske)

- lipanj 1943. ostatci njemačkih i talijanskih snaga, koje su opkoljene u Tunisu, predale su se Saveznicima – kraj rata u sjevernoj Africi

-

87

PAD ITALIJE

- na sastanku u Casablanci, Churchill i Roosevelt dogovorili su se da im je sljedeći cilj Italija- srpanj-kolovoz 1943. saveznička invazija i osvajanje Sicilije- 25. VII. Veliko fašističko vijeće smijenilo je i zatvorilo Mussolinija, kralj Viktor Emanuel postavlja za

novog premijera maršala Pietra Badoglija- 8. IX. kapitulacija Kraljevine Italije, Italija mijenja stranu i objavljuje rat Njemačkoj- njemački komandosi oslobodili su Mussolinija i prebacili ga na sjever zemlje, gdje je proglasio Socijalnu

Republiku Italiju (tzv. Republika Salo)- njemačke snage brzo su okupirale Italiju i uspješno organizirale obranu - usporeno je savezničko napredovanje, osobito su velike gubitke imali kod Monte Cassina, Rim je zauzet

tek u lipnju 1944. god.

ATLANTIK

- zahvaljujući novoj tehnici (sonar i radar), Saveznici su do svibnja 1943. uništili glavninu njemačke ratne flote, američke zrakoplovne snage prebacuju se u Britaniju i započinju žestoka bombardiranja Njemačke

ANTIFAŠISTIČKI OTPOR U HRVATSKOJ

Uzroci općeg nezadovoljstva vlastima NDH:

- njemačka i talijanska okupacija: troškove uzdržavanja stranih trupa snosilo je, zapravo, civilno stanovništvo

- ustupci Italiji: prepuštanje velikog dijela obale i talijanski postupci u njihovoj okupacijskoj zoni izazivaju opći otpor u Dalmaciji

- ustaška propaganda stalno ističe «ostvarenje stoljetnog sna o hrvatskoj samostalnosti», dok je stvarnost upravo suprotna

- ustaški teror: progoni stvaraju neprijatelje NDH od svih označenih manjina, ali i od Hrvata koji ne mogu mirno promatrati krvoprolića

Jezgra antifašističkog pokreta:

- komunisti: iako su malobrojni, jedini su spremni pristupiti organiziranju otpora zahvaljujući jakoj ilegalnoj organizaciji otprije rata

- antifašistički intelektualci: hrvatski književnici osudili su nacizam još 1933. na kongresu PEN-a u Dubrovniku, ustaški režim privukao je tek manji dio intelektualaca

- tu su i borci iz španjolskog građanskog rata, važni su za početak partizanskog rata zbog svojeg iskustva

Narodnooslobodilački pokret (NOP):

- KPJ na čelu s Josipom Brozom zvanim Tito počinje organizaciju jedinstvenog ustanka na području čitave bivše Jugoslavije, s time da vodi računa o osobitostima svake od jugoslavenskih nacija i nastoji privući što više nekomunističkih snaga

- na području NDH Hrvate se poziva na borbu protiv okupatora, a Srbe na ustanak protiv ustaške vlasti, istodobno se ističe ravnopravnost svih naroda, klasa i spolova

- Maček i vodstvo HSS-a provode politiku čekanja i pasivnog otpora (očekivali su da će Saveznici dobiti rat i obnoviti Kraljevinu Jugoslaviju, pa bi HSS tek tada nastavila političku borbu za hrvatsko pitanje)

- ratni ciljevi NOP-a: 1. protjerivanje okupatora i rušenje satelitskih vlada2. obnova Jugoslavije kao federacije sastavljene od nacionalnih jedinica (u skladu s time, u okviru KPJ još

je 1937. osnovana Komunistička partija Hrvatske)3. komunistička revolucija – to je bio prikriveni cilj koji se u prvo vrijeme ne ističe zbog pridobivanja

različitih političkih struja, ali se siromašniji slojevi pridobivaju obećanjima o poslijeratnoj preraspodjeli dobara

- način borbe trebao je biti gerilski, tj. partizanski, rat te različite diverzijeSisački partizanski odred – prvi partizanski odred u Hrvatskoj i cijeloj bivšoj Jugoslaviji, okupio se u šumi Brezovica kod Siska već 22. VI. 1941, a nekoliko dana kasnije izveo je prvu diverziju

- u jesen 1941. dolazi do sloma partizanskog ustanka u Srbiji i Vrhovni štab NOP-a prebacuje se na područje NDH, u to doba osnovan je i Glavni štab Hrvatske

- područje pod nadzorom partizana najprije se nalazilo u zabačenim krajevima (šume), a s vremenom se postupno širilo

- do 1943. pokret je u umjerenom porastu: najprije mu pristupaju komunisti, pa pripadnici ugroženih manjina, zatim Hrvati iz Dalmacije, naposljetku, domobranski dezerteri

- od kraja 1943. partizanski pokret naglo jača zahvaljujući kapitulaciji Italije i savezničkom priznavanju ovoga pokreta, vlasti NDH nadzirale su tada samo veće gradove

- na partizanskom teritoriju stvaraju se i organi civilne vlasti, Narodnooslobodilački odbori (NOO), čiji je cilj bio organizirati proizvodnju i opskrbu

88

- partizanske diverzije na željezničke pruge i mostove ozbiljno su ugrožavale dopremanje sirovina iz NDH i cijele jugoistočne Europe u Njemački Reich zbog čega je broj njemačkih postrojbi na ovim prostorima stalno rastao (1941. 18.000 – 1944. 350.000 vojnika

SAVEZNIČKE POBJEDE OD KONCA 1943. DO POČETKA 1945.

DALEKI ISTOK

- nakon japanskih poraza kod Midwaya i u Koraljnom moru, nije uslijedila dramatična prekretnica jer su Amerikanci morali uz velike gubitke osvajati otok po otok

- japanski mentalitet ne zna za predaju- napreduju prema Japanu iz dva pravca: srednji Pacifik i južni pravac (Nova Gvineja, Filipini)- ljeto 1944. Amerikanci osvajaju Marijanske otoke – vlada generala Tojoa dala je ostavku, ali pregovori

nisu započeli- listopad 1944. MacArthur vraća Filipine, Japanci uvode pilote samoubojice (kamikaze)

TEHERANSKA KONFERENCIJA – studeni-prosinac 1943. g, prvi susret Velike trojice (Roosevelt, Churchill, Staljin), dogovorene su operacije za konačan poraz Osovine

- Staljin je tražio i dobio otvaranje novog bojišta na Zapadu te suglasnost da sovjetske snage zauzmu Istočnu Prusku i Poljsku

- Roosevelt je tražio podršku za osnivanje nove međunarodne organizacije (OUN)- Saveznici su se usuglasili da će pomagati Titovim partizanima (dotada su Britanci slali pomoć četnicima

Draže Mihailovića smatrajući ih pokretom otpora)OPERACIJA OVERLORD

- od početka 1944. u Britaniju se prebacuje oko milijun američkih vojnika koji se pripremaju za invaziju Francuske, dan i mjesto iskrcavanja drže se u najstrožoj tajnosti

- njemačke snage su dobro utvrđene na Atlantskom bedemu, ali ne očekuju da će mjesto iskrcavanja biti Normandija

- 6. VI. 1944. Dan D – najveća amfibijska operacija u povijesti (12.000 zrakoplova, 7.000 plovila, 150.000 ljudi), angloamerički gubitci bili su ogromni (5000 poginulih samo u prvom danu iskrcavanja), ali je operacija bila uspješna

- prodor prema Parizu bio je brz, oslobođen je 25. VIII. 1944, za to vrijeme, Saveznici se iskrcavaju i na jugu Francuske tako da će do kraja godine čitava Francuska biti oslobođena

- skupina njemačkih časnika pokušala je ubiti Hitlera (vođa je bio pukovnik Klaus von Stauffenberg, u uroti je sudjelovao i Rommel), nakon propasti urote, u oružanim snagama je uspostavljen čvršći nadzor nacističke stranke

ISTOČNA I SREDNJA EUROPA

- lipanj 1944. sovjetske snage oslobodile su Bjelorusiju i došle na samu granicu Njemačkog Reicha, Nijemci grade obrambeni bedem u Istočnoj Pruskoj i Poljskoj

- rujan 1944. kapitulacija Finske- kolovoz-listopad 1944. poljski pokret otpora diže ustanak u Varšavi, Staljin im nije htio pomoći jer je

namjeravao postaviti satelitsku poljsku vladu umjesto vlade u Londonu, SS-ovci su ugušili ustanak i sravnili grad sa zemljom

- istodobno je Crvena armija prešla rumunjsku granicu, u Rumunjskoj i Bugarskoj pale su pronjemačke vlade i te su države promijenile stranu u ratu, Nijemci su preduhitrili takav scenarij u Mađarskoj, pa su borbe za Mađarsku potrajale do samog kraja rata

- kasna jesen-zima 1944. odmor i pregrupiranje sovjetskih snaga prije konačne ofenzive na Njemačku

JALTSKA KONFERENCIJA (Jalta na Krimu) – veljača 1945. novi sastanak Velike trojice

- Staljin je obećao da će objaviti rat Japanu u roku tri mjeseca nakon kapitulacije Njemačke- dogovoreno je da će Njemačka biti podijeljena na britansku, američku, francusku i sovjetsku

okupacijsku zonu- određene su interesne sfere Sovjetskog Saveza i zapadnih Saveznika u Europi (npr. utjecaj u Jugoslaviji

trebao je biti 50 : 50 %)

HRVATSKA DRŽAVA U JUGOSLAVENSKOJ FEDERACIJI

89

Odnos Saveznika spram prostora bivše Jugoslavije

- Saveznici ne priznaju promjene granica i režima koje su učinile sile Osovine, dakle, NDH se nije mogla nikako održati u slučaju savezničke pobjede

- Saveznici priznaju legitimitet izbjegličke kraljevske vlade u Londonu- četnički pokret Draže Mihailovića prikazuje se kao «kraljevska vojska u domovini» i pokret otpora te

do 1943. čak dobiva pomoć od Britanaca- cilj četnika jest obnova Kraljevine Jugoslavije sa srpskom prevlašću i stvaranje «Velike Srbije» sa

zapadnom granicom Virovitica – Karlovac – Karlobag, prostor koji je trebao biti uključen u Veliku Srbiju namjeravali su etnički očistiti od Hrvata i Bošnjaka (pokolji u Dalmatinskoj Zagori i Bosni)

- četnici ne ratuju protiv okupatora, nego protiv Titovih partizana, a tek povremeno se sukobljavaju sa snagama NDH, glavni zaštitnik bila im je Italija, a nakon njezine kapitulacije, Njemačka, osim u Srbiji, četničke postrojbe su brojne u Crnoj Gori i talijanskoj zoni unutar NDH (Lika, Kninska Krajina, istočna Hercegovina)

- nakon Teheranske konferencije, Saveznici priznaju legitimitet NOP-a i potiču kraljevsku vladu da uskrati potporu četnicima i postigne sporazum s Titom

Nastanak Avnojske Jugoslavije

- partizanski pokret se usporedo s prvim ratnim uspjesima priprema za preuzimanje vlasti u poslijeratnoj Jugoslaviji

- AVNOJ (Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije), privremeni parlament nove Jugoslavije izabran od Narodnooslobodilačkih odbora koji treba predstavljati sve političke snage unutar NOP-a

- studeni 1942, Bihać, prvo zasjedanje AVNOJ-a, istaknuto načelo ravnopravnosti svih naroda u budućoj Jugoslaviji (osim Srba, Hrvata i Slovenaca, kao narod su priznati i Crnogorci i Makedonci)

- 29. XI. 1943, Jajce, drugo zasjedanje AVNOJ-a, odluke: kralju je zabranjen povratak u zemlju, organi NOP-a proglašeni su jedinim legitimnim predstavnicima naroda, AVNOJ – vrhovno zakonodavno tijelo, osnovana privremena vlada (NKOJ), službeni naziv nove države je Demokratska Federativna Jugoslavija, predviđeno je uspostavljanje šest federalnih država, među njima i Hrvatske

Nastanak Federalne Države Hrvatske

- Komunistička partija Hrvatske na čelu s Andrijom Hebrangom radi na rješavanju hrvatskog nacionalnog pitanja u okviru buduće jugoslavenske federacije

- srpanj 1943. osnovan je ZAVNOH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske), svojevrsni partizanski Sabor, za predsjednika ZAVNOH-a postavljen je Vladimir Nazor, književnik i nestranačka osoba

- rujan 1943. ZAVNOH proglašava priključenje Hrvatskoj svih krajeva koje je anektirala Italija (uključujući i Zadar, Rijeku i Istru)

- svibanj 1944, Topusko, na 3. zasjedanju ZAVNOH-a proglašena je Federalna Država Hrvatska, čime je potvrđena hrvatska državnost (današnja Republika Hrvatska je pravna nasljednica FDH), donesena je i Deklaracija o pravima naroda i građana demokratske Hrvatske

- partizanske snage pod zapovjedništvom Glavnog štaba Hrvatske dosegle su koncem 1944. broj od 150.000 ljudi čime su nadmašile oružane snage NDH

- 1943. god. skupina HSS-ovaca na čelu s Božidarom Magovcem pristupila je NOP-u i sudjeluje u radu ZAVNOH-a i AVNOJ-a

- matica stranke uvjetuje priključenje NOP-u ravnopravnim partnerstvom s komunistima, što Tito odbija jer je HSS-ovce smatrao suparnicima u osvajanju vlasti

SVRŠETAK DRUGOGA SVJETSKOG RATA

Slom III. Reicha

- prosinac 1944. njemačka protuofenziva u Ardenima, Saveznici jesu pretrpjeli velike gubitke, ali nacistički plan da ih se odbaci daleko od njemačke granice nije uspio

- proljeće 1945. borbe se vode na teritoriju III. Reicha- 13. IV. 1945. – sovjetske snage zauzele su Beč i počele opsjedati Berlin (Nijemci su se prevarili

očekujući da će glavni udar uslijediti na Prag)- 25. IV. sovjetske i američke snage spojile su se na rijeci Labi- 30. IV. Hitlerovo samoubojstvo, za njegova nasljednika imenovan je admiral Doenitz- 2. V. pad Berlina- 7, 8. i 9. V. 1945. general Jodl potpisao je bezuvjetnu kapitulaciju pred Britancima, Amerikancima i

Rusima – prestaju borbe u Europi Konferencija u Potsdamu (srpanj – kolovoz 1945) – susret Velike trojice (novoga američkog predsjednika Harryja Trumana, Churchilla/ kojega je usred konferencije zamijenio novoimenovani premijer Clement Attlee/ te Josifa V. Staljina)

- raspravlja se o sudbini Njemačke, dogovorene su granice okupacijskih zona, Berlin i Beč su, također, podijeljeni na četiri zone, Njemačka mora biti potpuno razoružana, a njezina vojna industrija mora se uništiti, provest će se «denacifikacija», vodećim nacistima sudit će međunarodni sud za ratne zločine, granice Poljske pomaknute su na zapad

- sva neriješena pitanja i mirovne ugovore sa satelitskim zemljama trebalo je riješiti Vijeće ministara- Japanu je upućen ultimatum da se bezuvjetno preda uz obećanje da neće biti okupiran- pojavljuju se prve nesuglasice između Staljina i zapadnih saveznika Slom Japana

90

- poraz Japana je neupitan, međutim, japanske snage ne pristaju na kapitulaciju i pružaju žilav otpor (II. 1945. borbe za Iwo Jimu, IV. 1945. borbe za Okinavu)

- Projekt Manhattan – Amerikanci su nakon pet godina istraživanja s uloženih dvije milijarde dolara u najvećoj tajnosti razvili novo razorno oružje – nuklearnu bombu (vođa projekta bio je Robert Oppenheimer)

- nuklearno bombardiranje japanskih gradova bilo je ujedno demonstracija snage pred Staljinom- 6. VIII. 1945. udar na Hirošimu (uranska bomba, 50,000 – 100,000 civilnih žrtava)- 9. VIII. udar na Nagasaki (plutonijska bomba, veće razorne snage, ljudski gubitci bili su manji – 36,000,

ali je uništena važna podmornička baza)- istoga dana, rat Japanu objavio je SSSR, koji je zauzeo Sahalin i Kurile- 2. IX. na palubi bojnog broda Missouri potpisana je bezuvjetna kapitulacija Japana, car Hirohito ostao je

na vlasti, ali je podređen američkom vojnom guverneru MacArthuru (Amerikanci nisu htjeli ukinuti Carstvo jer su ga smatrali jamcem stabilnosti i branom protiv širenja komunizma)

RATNI ZLOČINI U DRUGOM SVJETSKOM RATU

- borbenim djelovanjima po pozadini i civilnom stanovništvu protivnika se trebalo što prije slomiti (totalni rat), takav stav nisu imale samo snage Osovine već i Saveznici

- nacisti su određene kategorije ljudi odredili kao «rasno bezvrijedne» i namijenili im, prema potrebi, istrebljenje ili robovski rad, rasistički je motivirano bilo i postupanje japanske vojske spram pripadnika ostalih azijskih naroda

- holokaust (grč. žrtva paljenica) – nacistički genocid europskih Židova- siječanj 1942. na konferenciji nacističkih vođa u Wanseeu SS-ovci Heydrich i Eichmann izložili su plan o

«konačnom rješenju židovskog pitanja», Hitler nije bio nazočan niti tko od njegovih užih suradnika nego je on članovima sastanka izdao usmenu naredbu da tehnički osmisle masovne likvidacije, provodit će se u plinskim komorama u «logorima smrti» (najveći je bio Auschwitz-Birkenau)

- nacisti su bili toliko opsjednuti «konačnim rješenjem» da im je ono čak bilo prioritet pred ratnim operacijama, procjenjuje se da je ubijeno blizu 6 milijuna Židova (ukupan broj Židova u Europi bio je oko 10 milijuna), a s njima i više milijuna pripadnika drugih naroda (Romi, Poljaci, Rusi itd.)

- saveznička bombardiranja zločinačkog karaktera: Dresden (135.000), Hirošima i Nagasaki

POSLJEDICE II. SVJETSKOG RATA

- totalni rat: zahvatio 61 državu i 22 % svjetskog teritorija, razaranja na bojištu i u pozadini, potpuna podređenost svih sfera života ratu, 80 milijuna mobiliziranih i stotine milijuna ljudi pod radnom obvezom

- ukupan broj ubijenih iznosi oko 35 milijuna, a ako se tome pribroje umrli od gladi i bolesti dolazi se do brojke od oko 50 milijuna, neki govore i o više od 60 milijuna jer točan broj žrtava u Kini nije poznat

- gospodarska šteta i općenito troškovi rata izražavaju se u trilijunima dolara- preseljenja pučanstva divovskih razmjera tijekom i poslije rata (narodi Sovjetskog Saveza, Poljaci,

Nijemci, Židovi)- novi svjetski poredak: dvije supersile – SAD i SSSR- pobjeda dvaju političko-ekonomskih sustava: liberalne demokracije s kapitalizmom slobodnog tržišta i

socijalističke države s planskim gospodarstvom

HRVATSKA NA KRAJU RATA

Saveznička opskrba NOP-u išla je iz Italije preko otoka Visa (od svibnja 1944. tamo je i Vrhovni štab s Titom)

Partizansko napredovanje:

- južni pravac: Dalmacija, uz obalu prema sjeveru sve do Trsta- srednji pravac: preko Bosne i Hercegovine- sjeverni pravac: srijemski front štitio je njemačko povlačenje iz Grčke, u borbama sudjeluje i Crvena

armija, probijen je u proljeće 1945, nakon čega partizani napreduju prema Zagrebu i MariboruNova jugoslavenska vlada:

- Saveznici su ustrajali da Tito, u ime NOP-a, i Šubašić, u ime kraljevske vlade, stvore zajedničku vladu - sastali su se na Visu (VI. 1944) i u Beogradu (XI. 1944) i dogovorili se da će se nova Jugoslavija u

svakom slučaju biti federacija, dok se povratak kralja i odluka o monarhističkom ili republikanskom uređenju odgađaju do završetka rata

- zajednička vlada stvorena je tek u ožujku 1945. s Titom kao premijerom, a Šubašićem kao ministrom vanjskih poslova

Prva vlada Federalne Države Hrvatske: Split, travanj 1945, predsjednik vlade je Vladimir Bakarić, jedan od vodećih hrvatskih komunista, četiri ministra članovi su HSS-a

Slom NDH:

- u rujnu 1944. partizani su pozvali pripadnike osovinskih postrojbi da, bez sankcija, prijeđu u NOV, što je osobito oslabilo domobranske redove, zato su ustaška i domobranska vojska ujedinjene u jedinstvene oružane snage (partizani će na kraju rata jednako okrutno postupati s mobiliziranima i dragovoljcima u vojsci NDH)

- Pavelić ne priznaje poraz do samog kraja, napušta Zagreb dva dana prije ulaska partizana (8. V. 1945, tj. na dan njemačke kapitulacije)

91

- vojska NDH neorganizirano se sa zbjegovima civila povlači prema Austriji, Pavelić i dio ustaškog vodstva uspio je pobjeći u zapadne zemlje, izbjegličku kolonu su zaustavili Britanci i izručili je partizanima kod Bleiburga (15. svibnja)

Partizanski zločini:

- više od 100,000 zarobljenika koji su se predali kod Bleiburga odvedeno je na «križni put» (marševi smrti), točan broj žrtava je nepoznat, procjenjuje se da ih je oko polovice ubijeno dok su ostali osuđeni na zatvorske kazne, osim vojske NDH, tu su ubijani i slovenski domobrani, Volksdeutscheri te srpski i crnogorski četnici

- u obračunu s «klasnim neprijateljima» i «suradnicima okupatora» zatvoreno je i strijeljano više tisuća ljudi, revolucionarni teror potrajao je do 1947. god.

Ukupan broj žrtava II. svjetskog rata na prostoru Hrvatske procjenjuje se na oko 290,000 (istraživanje Vladimira Žerjavića)

SVIJET NAKON RATA

Organizacija Ujedinjenih Naroda – o stvaranju međunarodne sigurnosne organizacije Saveznici su odlučili još 1942. god, OUN utemeljena je 24. X. 1945. u San Franciscu

- 1945. 50 članica, 1999. 186 članica, sjedište je u New Yorku- zadaća OUN-a: briga oko ljudskih prava, gospodarskog napretka, atomske energije, dekolonizacije i

mirnog rješavanja nesuglasica između članica- najvažniji dio OUN-a je Vijeće sigurnosti koje ima moć rješavati međunarodne probleme, čak i vojnom

intervencijom, međutim, svaka od pet stalnih članica (UK, SAD, SSSR-Rusija, Francuska, Kina) ima pravo veta, ostalih deset članica bira se među svim zemljama svijeta na razdoblje od dvije godine

- OUN je krovna organizacija tijela kao što su UNICEF, UNESCO, MMF, Svjetska banka, Svjetska zdravstvena organizacija itd.

- sve zemlje članice financiraju OUN prema vlastitoj gospodarskoj moći (SAD bi trebale pokrivati 25 % troškova, ali su i najveći dužnik jer redovito kasne s uplatama)

Međunarodni vojni sud u Nürnbergu 1945-46. sudio je 21 nacističkom vođi za genocid i ratne zločine (10 ih je osuđeno na smrt, ostali na zatvorske kazne), sličan sud je formiran u Tokiju za japanske militariste

- prema međunarodnom pravu zločini protiv čovječnosti ne mogu zastarjeti, a ako ih ne procesuiraju pojedine države procesuirat će ih međunarodni sudovi

Mirovna konferencija u Parizu (završila s radom početkom 1947) – određene su nove europske granice, ugovore su potpisale sve zemlje koje su sudjelovale u ratu na strani Osovine osim same Njemačke koja je privremeno izgubila suverenitet

- Italija se morala odreći afričkih kolonija i Istre, koju je predala Jugoslaviji, pitanje Trsta riješeno je tek 1954. kada je povućena konačna granica, a sam grad ostao je u sastavu Italije

- Njemačka je podijeljena na 4 okupacijske zone (sovjetsku, američku, britansku i francusku), Austrija te glavni gradovi Berlin i Beč također su podijeljeni na 4 zone

- Poljska je «premještena» prema zapadu, SSSR je dobio istočne dijelove predratne Poljske, a ona je obeštećena na račun njemačkih područja u Pruskoj

- ostale granice u srednjoj i jugoistočnoj Europi uglavnom su vraćene na stanje iz 1938.- Austrija je obnovljena kao samostalna i neutralna država, okupacijske snage potpuno su se povukle

1955. god.- Japan je potpisao mirovni ugovor u San Franciscu, odrekao se svih posjeda u Aziji i pristao na američke

okupacijske snage, Carstvo je, ipak, opstalo iz političkih razlogaNove države:

- Izrael – planom OUN predviđeno je stvaranje židovske nacionalne države na prostoru britanskog protektorata Palestine, Arapima je trebala pripasti polovica Palestine, Država Izrael proglašena je u svibnju 1948. god (premijer David Ben Gurion), a odmah potom je uslijedio napad susjednih arapskih država na Izrael, Izraelci su pobijedili i zauzeli još više od predviđenog teritorija, 1967. i 1973. god. izbili su novi izraelsko-arapski ratovi, Izrael je tada okupirao Gazu, Zapadnu Obalu, Golansku visoravan i Sinaj, osim Sinaja koji je 1981. vraćen Egiptu, ostala područja su i danas pod izraelskom okupacijom i predstavljaju krizno žarište, OUN planira stvaranje neovisne države Palestine, ali se židovska i palestinska strana ne mogu dogovoriti oko konačnih granica

- Savezna Republika Njemačka – 1947. god. britanska i američka zona ujedinile su se u jedinstveno gospodarsko i upravno područje, ubrzo im se pridružila i francuska zona, u trima zapadnim zonama u ljeto 1948. uvedena je nova valuta (DM), Saveznici su omogućili održavanje demokratskih izbora, pa su se izabrani zastupnici okupili u Bonnu u rujnu 1949. i proglasili ustav Savezne Republike Njemačke

- Njemačka Demokratska Republika – kada su Saveznici počeli integrirati tri zapadne zone, Staljin je odustao od nagodbe oko obnove jedinstvene Njemačke, a na uvođenje nove marke na Zapadu, sovjetska strana reagirala je blokadom Zapadnog Berlina, nakon proglašenja Savezne Republike, zastupnici u sovjetskoj zoni proglasili su državu pod nazivom Njemačka Demokratska Republika (DDR), Istočna Njemačka imala je socijalistički model gospodarstva i državnog uređenja, sjedište vlade bilo je u Istočnom Berlinu, zapadni dio grada ostao je enklava povezana sa Zapadom zračnim mostom (privremeni glavni grad Zapadne Njemačke bio je Bonn)

- Narodna Republika Kina – nakon japanskog poraza, u Kini se nastavio rat između Chiang Kai-shekove vlade i komunističkog pokreta Mao Zedonga, komunisti su do 1949. zauzeli cijelu državu i proglasili Narodnu Republiku Kinu, poražena strana povukla se na otok Tajvan (do tada, japanska

92

kolonija) koji je proglašen teritorijem Nacionalne Republike Kine, NR Kina dobila je mjesto u OUN tek 1971, tajvansko pitanje nije riješeno do danas

- Demokratska Narodna Republika (Sjeverna) Koreja i Republika (Južna) Koreja – slično kao i u slučaju Njemačke, Rusi i Amerikanci okupirali su bivšu japansku koloniju Koreju i uspostavili dva režima, «korejsko» pitanje nije riješio ni rat 1950-53. god, pa je 38. paralela i danas državna granica

- 1945-75. proces dekolonizacije zahvatio je Aziju i Afriku, gdje je nastalo na desetine neovisnih država, npr. Indija i Pakistan (1947), Indonezija (1945-49), Gana (prva britanska afrička kolonija koja se sama izborila za samostalnost, 1957), Libija (1951), među zadnjima, portugalske kolonije Angola i Mozambik (1975), najviše država dobilo je samostalnost 1960. god. kada je raspušten francuski imperij u Africi

HLADNI RAT

– razdoblje od 1945. do oko 1990. godine koje je obilježilo suparništvo dviju supersila, SAD-a i SSSR-a, saveznice ovih sila okupljene su u dva velika bloka država, a sam sukob nije nikad prerastao u totalni rat («ravnoteža straha»), Zapad i Istok utrkivali su se u naoružanju, svemirskim istraživanjima i znanosti te su pokušavali proširiti utjecaj miješanjem u različite lokalne ratove i krize

- prve veće nesuglasice pojavile su se već u doba Potsdamske konferencije, zajednička okupacija Njemačke nije krenula u željenom pravcu

- u zemljama istočne Europe SSSR je postavio komuniste na vlast, nakon čega je uslijedio razvoj tih država prema sovjetskom uzoru – vladavina jedne stranke i planska privreda: Poljska, Istočna Njemačka, Čehoslovačka, Mađarska, Rumunjska, Bugarska (Jugoslavija i Albanija imale su, također, socijalistički sustav, ali su se nakon 1948. oslobodile sovjetskog utjecaja)

- 1949. SSSR je detonirao vlastitu atomsku bombu, SAD počinju ubrzano raditi na izradi hidrogenske bombe (danas nuklearno oružje imaju SAD, Rusija i još neke bivše sovjetske države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, Kina, Indija, Pakistan i Izrael)

- nakon stvaranja dviju njemačkih država, u Europi je povučena «željezna zavjesa»- Marshallov plan: SAD su odlučile financijski pomoći obnovu europskih država i njihov razvoj u smislu

slobodnog tržišta i demokracije, zemlje istočnog bloka odbile su pomoć- vojni savezi: 1949. god. SAD i zemlje zapadne Europe povezuju se u Organizaciju sjevernoatlantskog

ugovora (NATO), 1955. SSSR i njegovi saveznici stvorili su Organizaciju varšavskog ugovora (Varšavski pakt)

- gospodarske integracije: 1950. Europska zajednica za ugljen i čelik (Belgija, Nizozemska, Luksemburg, Francuska, Zapadna Njemačka, Italija), 1957. ta zajednica prerasla je u Europsku ekonomsku zajednicu, preteču današnje Europske unije; 1949. zemlje istočne Europe povezale su se u Savjet za uzajamnu gospodarsku pomoć (SEV) koji je trebao usklađivati njihove privredne planove s planovima SSSR-a

- u doba Kubanske krize (1962) svijet je bio vrlo blizu Trećem svjetskom ratu, pa nakon rješenja krize u odnosima velesila dolazi do stanovitog popuštanja (politika detanta)

LOKALNI RATOVI I POLITIČKE KRIZE

- Grčki građanski rat, 1945-46, probritanski monarhisti pobijedili su komuniste (što je bilo u skladu s dogovorom u Jalti jer je Grčka spadala u britansku interesnu sferu, pa je Staljin odustao od pomaganja komunistima)

- Berlin: 1948. sovjetska blokada, 1961. Istočna Njemačka gradi Berlinski zid- Sovjetske intervencije: 1956. Mađarska, 1968. Čehoslovačka, u oba slučaja rukovodstva tih država

su se pokušala odvojiti od Moskve, uslijedila je intervencija Crvene armije i krvoprolića, a Zapad se zaustavio na diplomatskim prosvjedima

- Izrael vs. Egipat, Jordan i Sirija: 1948, 1968, 1973 - 1947-48. u razgraničavanju Indije i Pakistana poginulo je oko pola milijuna ljudi, dok ih je čak 15

milijuna preseljeno, kasnije se od Pakistana odvojila država Bangladeš (tada Istočni Pakistan, 1971), sukob Indije i Pakistana latentan je i danas, a obje države posjeduju nuklearno oružje

- 1945-49. u Indoneziji (bivša nizozemska kolonija) traje građanski rat koji završava pobjedom Ahmeda Sukarna

- 1950-53. Korejski rat: Sjeverna Koreja napada Južnu, slijedi protuudar južnjačkih i američkih snaga, zatim novi udar Sjevernjaka potpomognutih Kinezima, granica je vraćena na 38. paralelu

- Vijetnam: dio francuske Indokine, trebao je postati samostalan još 1945, ali zbog izbijanja građanskog rata Francuzi se povlače tek 1954, uspostavljene su dvije države – Sjeverni i Južni Vijetnam (prosovjetski i proamerički režim), Južni Vijetnam ugrožavaju gerilci (Vietkong), pa 60-ih godina dolazi do američke intervencije, izbija rat Sjevera i Juga, Amerikanci imaju velike gubitke, pa se moraju povući, 1976. stvorena je jedinstvena Demokratska Republika Vijetnam (Južni je pripojen Sjevernom)

- 1958-62. Alžirska kriza: francuski doseljenici u Alžiru odbijaju dekolonizaciju, pa izbija građanski rat, francuski predsjednik Charles de Gaulle dao je, ipak, za pravo pristašama alžirske neovisnosti i priznao Alžir 1962, to je izazvalo žestoke reakcije alžirskih Francuza i francuske desnice, što je čak išlo do terorističkih napada

- Kubanska kriza: Kuba ima velike socijalne razlike i nalazi se u položaju američke polukolonije, Castrova revolucija 1959. predstavlja logičan slijed događaja, Castro traži pomoć od SSSR-a, a nakon što su na Kubi, navodno, otkriveni sovjetski nuklearni projektili, zamalo izbija otvoreni sukob SAD-a i SSSR-a, ipak, Kennedy i Hruščov postigli su sporazum, Rusi odustaju od uvlačenja Kube u Istočni blok, a Amerikanci od kontrarevolucije, predsjednik Fidel Castro vlada

Politika detanta: traje od rješavanja Kubanske krize 1962. god. do sovjetske intervencije u Afganistanu 1979, i američka i sovjetska strana počele su popuštati u svim političkim pitanjima

93

- američki predsjednik Richard Nixon prekinuo je izolaciju NR Kine i potpisao sporazum s Leonidom Brežnjevom o ograničavanju interkontinentalnih projektila

zapadnonjemački kancelar Willy Brandt normalizirao je odnose sa Sovjetskim Savezom, Poljskom, ali i DDR-om

POKRET NESVRSTANIH

- bivše kolonije, tj. Treći svijet, uglavnom ostaju izvan blokova- 1956. na Brijunima su se sastali Tito, indijski premijer Nehru i egipatski predsjednik Naser, pokrenuta je

inicijativa za Pokret nesvrstanih- 1961. Prva konferencija nesvrstanih u Beogradu (25 zemalja)- službeni ciljevi Pokreta nesvrstanih su ograničiti utjecaj velesila u malim zemljama, održati njihovu

neovisnost izvan blokova te «politika miroljubive aktivne koegzistencije»- Tito je kroz taj pokret pokušao afirmirati Jugoslaviju kao vodeću zemlju Trećega svijeta- Pokret nesvrstanih politički je bio bliži Istočnom bloku (oštra kritika Zapada, socijalistički sustav u većini

zemalja-članica), pa su ga mnogi smatrali «produženom rukom» Rusije, međutim, nakon 1979. god. potisnuta je struja onih zemalja koje su bile bliske sovjetskom bloku

- s druge strane, Titova Jugoslavija i još neke socijalističke zemlje predstavljale su u tadašnjoj ravnoteži snaga «američke komunističke saveznike»

KATOLIČKA CRKVA

1962. god. Crkva je učinila veliki korak u modernizaciji odlukama Drugoga vatikanskog koncila (papa Ivan XXIII. «Dobri Papa»)

- uvedeni su narodni jezici u bogoslužje (umjesto latinskog), ekumenizam (kršćansko jedinstvo i suradnja s ostalim vjeroispovijestima) postaje jedan od glavnih ciljeva

HRVATSKA U FNR JUGOSLAVIJI (1945-1963)

Nova vlast

- Komunistička Partija Jugoslavije nadzire sve organe privremene vlasti u DFJ pa može utjecati i na provođenje izbora za Ustavotvornu skupštinu u prosincu 1945.

- istaknuta je samo jedna izborna lista - Narodna fronta, koja je dobila podršku 90 % birača, preostalih 10 % izjasnilo se za «kutiju bez liste», u međuvremenu, Šubašić i građanski političari napustili su vladu jer u njoj nisu mogli odlučivati samostalno

- od kraja rata provodi se obračun sa svim «neprijateljima naroda i države» koji dostiže vrhunac 1946, zatvaranja i fizičke likvidacije obavljaju se ponekad bez suđenja a ponekad nakon namještenih sudskih procesa, progoni se provode u svim dijelovima Jugoslavije, postoje izvori koji tvrde da je pogubljeno oko 200,000 ljudi u cijeloj državi, a u Hrvatskoj približno trećina tog broja

- kao neprijatelji su označeni ne samo pripadnici satelitskih vlasti iz doba okupacije (npr. strijeljani su Mile Budak i Slavko Kvaternik te četnički vođa Draža Mihailović), nego i dio svećenika, među njima i nadbiskup Alojzije Stepinac (dobio 16 godina zatvora), HSS-ovci koji se nisu priključili Partiji (npr. Tomo Jančiković, ubijen u zatvoru), bogataši kao «klasni neprijatelji» te, naposljetku, članovi Komunističke partije koji su proglašeni krivovjernima (npr. Andrija Hebrang, navodno samoubojstvo u zatvoru)

Federativna Narodna Republika Jugoslavija (FNRJ): ustav istoimene države proglašen je u siječnju 1946. i bio je napisan po uzoru na sovjetski ustav iz 1934, država je definirana kao federacija šest narodnih republika (Slovenija, Hrvatska, Srbija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora i Makedonija) i demokracija u kojoj građani politički djeluju preko Narodne fronte, granice između republika određene su koncem 1945, Hrvatska je dobila uglavnom teritorij povijesne Hrvatske-Slavonije- Dalmacije (bez Srijema i Boke ali s Baranjom i Istrom), u nadležnosti republika ostavljeni su prosvjeta, kultura, zdravstvo i komunalije, a svi važniji resori pripali su saveznim vlastima u Beogradu, uređenje je u stvarnosti bilo centralističko i jednostranačko a samo formalno federativno i demokratsko, Narodna Republika Hrvatska (kao i druge republike) imala je vlastiti ustav, usklađen sa saveznim ustavom, te Sabor i vladu

Uvođenje socijalizma

- KPJ i predsjednik Tito postupno ovladavaju svim razinama javnog života, od politike i uprave preko gospodarstva do kulture i prosvjete, do 1950. suzbijena je svaka ozbiljnija oporba i svi nepoćudni su izolirani ili protjerani u inozemstvo

- do 1950-ih godina uspostavljen je kult Titove ličnosti, predsjednik se prikazuje kao svestrani i nepogrešivi vođa, istodobno Tito je koncentrirao svu vlast u Jugoslaviji, važniji suradnici su mu Edvard Kardelj i Milovan Đilas (kao ideolozi), Vladimir Bakarić (najvažniji čovjek za Hrvatsku), Aleksandar Ranković (šef Službe bezbednosti / sigurnosti)

- uzor za društveni i gospodarski razvoj bio je Staljinov SSSR pa je već 1946. uvedena državna planska privreda

- provedena je nacionalizacija (podržavljenje vlasništva) industrije, rudnika i svih većih poduzeća, a zatim i manjih obrta i trgovine

- također je provedena i agrarna reforma, seljacima je podijeljena zemlja po načelu jednaki posjedi za sve, od 1948. seljake se prisiljavalo da ulaze u zadruge

- slijede velike migracije, protjerani su pripadnici njemačke i talijanske manjine, stanovništvo pasivnih krajeva seli se u Slavoniju i Vojvodinu, a višak stanovništva sa sela slio se u gradove gdje se planira izgraditi nova industrija

94

- obnova porušenih mjesta i gradnja prometnica izvodila se «dobrovoljnim radnim akcijama» (radnici rade bez nadnica za dobro države)

-Razlaz sa Sovjetskim Savezom

- Staljinu se nije sviđalo što Tito gradi socijalizam «na svoju ruku» pa je odlučio smijeniti njega i njegove suradnike u KPJ kako bi si postavio pouzdanije ljude

- u lipnju 1948. Informacijski biro komunističkih partija (Informbiro, IB) objavio je proglas «zdravim snagama» u KPJ da prisile Tita «na popravljanje pogrešaka»

- Tito je sazvao 5. kongres KPJ na kojem su se članovi trebali izjasniti za podršku Titu ili Informbirou (zapravo Staljinu), velika većina se izjasnila za Tita

- sve države Istočnog bloka (od njih 4 graniči s Jugoslavijom) prekinule su sve veze i suradnju i čak se očekivala vojna intervencija

- intervencija nije uslijedila jer se Staljin nije usudio izazivati SAD i europske države, prema nepisanom pravilu, još od Jalte, utjecaj Zapada i Istoka u Jugoslaviji trebao je biti podjednak, a Zapad je posjedovao nuklearno oružje dok SSSR još nije

- Tito je iskoristio razlaz da se obračuna sa svim nepouzdanim članovima vlastite partije kojima su organizirana namještena suđenja, IB-ovci su uglavnom osuđivani na zatvorske kazne na ozloglašenom Golom Otoku, tada je likvidiran i Hebrang

- posljedica razlaza sa Staljinom značit će mogućnost Titove Jugoslavije da se razvija bez pritiska iz Moskve za razliku od drugih socijalističkih država te da iskoristi ulogu neutralnog teritorija za vlastiti gospodarski probitak

-Radničko samoupravljanje: budući da je nakon razlaza s IB-om nastupila blokada istočnog tržišta za Jugoslaviju ona se morala nekako povezati sa zapadnim tržištem, a to nije mogla naglo zbog preslabe proizvodnje i kakvoće robe, bile su nužne promjene u gospodarstvu, kako bi se povećala motivacija seljaka prekinuta je kolektivizacija, a razvoj industrije trebalo je ubrzati davanjem samouprave tvornicama putem «radničkih savjeta», od 1950. uveden je sustav radničkog samoupravljanja i postupna decentralizacija privrede

Vanjska politika: razlaz sa Staljinom omogućio je Jugoslaviji da počne dobivati financijsku pomoć sa Zapada, tj. nužne zajmove za industrijalizaciju, poboljšanje odnosa sa Istočnim blokom nastupilo je nakon Staljinove smrti i dolaska na vlast novog sovjetskog vođe Nikite Hruščova, od sredine pedesetih Jugoslavija pokušava imati dobre odnose i s Istokom i sa Zapadom, a šezdesetih godina pokušava imati vodeću ulogu u pokretu nesvrstanih (tzv. treći svijet)

HRVATSKA U SFR JUGOSLAVIJI (1963-1990)

Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (SFRJ): novi naziv države od ustava iz 1963. do raspada iste 1991. god, prema ustavu iz 1963. državno uređenje definirano je kao samoupravni socijalizam a republikama je dana nešto veće autonomija u gospodarstvu, Hrvatska će dobiti naziv Socijalistička Republika (SRH), Partija je promijenila naziv u Savez Komunista Jugoslavije (SKJ odnosno SKH)

Privredna reforma 1965: gospodarske poteškoće poput visoke inflacije dinara, nestašica neke vrste robe i spori rast životnog standarda Tito je odlučio riješiti daljnjom liberalizacijom u privredi i djelomično u politici, budući da se pojavio otpor reformama unutar same Partije, Tito je 1966. morao smijeniti «drugog čovjeka u državi» šefa Službe državne bezbednosti Aleksandra Rankovića (dotični je bio na čelu tvrdolinijaša, mogući Titov nasljednik, poznat po državnom teroru na Kosovu), reforma je trebala orijentirati proizvodnju prema tržišnim potrebama i uveden je novi stabilni dinar (100 starih za jedan novi), reforma je bila djelomično uspješna a za njenu provedbu SFRJ je uzela velike zajmove od zapadnih banaka, rastao je životni standard ali i vanjski dug

Otvaranje granica: u doba privredne reforme, SFRJ je olakšala svojim građanima dobivanje putovnice i izlazak iz države (što nije bilo dopušteno u većini socijalističkih zemalja) – tako se rješavala političkih protivnika, a omogućila je i siromašnijem stanovništvu da odlazi u ekonomsku emigraciju na Zapad čime su se smanjivali socijalni problemi (gastarbajteri), osim toga, olakšan je i ulazak stranaca u zemlju što pogoduje razvoju turizma

Hrvatsko pitanje i «hrvatsko proljeće»

- u Titovoj Jugoslaviji Hrvatska je službeno imala zajamčenu kulturnu i gospodarsku autonomiju te ravnopravnost s drugim republikama u okviru federacije

- socijalističko (samoupravno) uređenje prikazivano je kao jedino ispravno, tj. jedino koje će Hrvatskoj i Jugoslaviji donijeti napredak, cilj razvoja bila je Marxova utopija

- «Bratstvo i jedinstvo naroda i narodnosti», tj. takva jugoslavenska zajednica, trebalo je biti najbolje rješenje za antagonizme među narodima

- u stvarnosti, Titova Jugoslavija bila je centralizirana partijska država u kojoj su se narodi držali u pokornosti čas strahovladom čas socijalnim mjerama

- hrvatsko pitanje u SFRJ ima gospodarsku i kulturno-političku dimenziju, od 1960-ih Hrvatska ima značajan priljev deviza (strane stabilne valute) od turizma i gastarbajtera, prema zakonu devize mora otkupiti središnja banka u Beogradu, osim toga, razvoj razvijenijih republika poput Slovenije i Hrvatske često se zanemarivao na račun razvoja siromašnijeg istočnog dijela države i ulaganja u Beograd kao

95

glavni grad, u kulturnom pogledu, postajalo je nezadovoljstvo nametnutim rješenjima kao što je «srpskohrvatski jezik»

- nakon smjenjivanja Rankovića, u Savezu Komunista prevladali su mlađi i liberalniji kadrovi koji su preuzeli položaje u republikama dok je sam državni vrh i dalje ostao ideološki tvrd

- 1967. skupina intelektualaca okupljenih oko Matice hrvatske objavila je «Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika» u kojoj se upozorava na neravnopravnost jezika u Jugoslaviji (ustavom je bila obećana ravnopravnost slovenskog, hrvatskog, srpskog i makedonskog jezika) i traži dosljedna primjena hrvatskog jezičnog standarda u SRH, vlast je osudila «Deklaraciju» kao politički štetnu

- 1971. na čelu Centralnog komiteta SK Hrvatske bila je Savka Dabčebić-Kučar, a u Predsjedništvu Jugoslavije Miko Tripalo, oboje pripadnici reformističke struje, predložili su amandmane na savezni ustav u cilju daljnje decentralizacije i mogućnosti da republike više upravljaju vlastitim financijama, Tito ih je u početku ohrabrivao i podržavao

- pokret pod neformalnim nazivom «Hrvatsko proljeće» (po uzoru na Praško proljeće 1968.) okupljao je sve koji su se ponadali da se u Hrvatskoj može razviti demokracija i veća samouprava u odnosu na Beograd, od komunista koji su podržavali Savku i Tripala preko liberala i nacionalista do studenata

- te godine, počinje se javno govoriti i pisati o problemima i zahtijevaju se promjene u državi i društvu, poput uvođenja višestranačkog sustava, nacionalne suverenosti Hrvatske i tržišnog gospodarstva, održavaju se i javni skupovi

- 1. prosinca 1971. Tito je sazvao predsjedništvo SKJ na imanju u Karađorđevu, gdje je iskritizirao hrvatsko vodstvo da nije spriječilo pojavu «nacionalizma i kontrarevolucionarnih akcija»

- Savka, Tripalo i drugi ubrzo su podnijeli ostavke, a u hrvatskom savezu komunista ponovo su nadzor preuzeli tvrdolinijaši poput Bakarića, vodstvo Matice hrvatske i studentskog pokreta osuđeni su na zatvorske kazne

Ustavne promjene 1973-74: Tito je odlučio stabilizirati državu novim kompromisima, potvrđen je novi ustav SFRJ 1973. te SR Hrvatske 1974, prema njemu SFRJ je službeno ustrojena kao labavija federacija šest republika i dviju pokrajina (Vojvodina i Kosovo), koje su u teoriji suverene i čak imaju pravo na odcjepljenje, monopol na vlast ostavljen je Savezu komunista, Tito kao doživotni predsjednik nadređen je Predsjedništvu SFRJ od osam članova (iz svake federalne jedinice po jedan), predviđena je i nova reforma samoupravljanja

Stanje sedamdesetih godina: unatoč liberalnijem ustavu, prevladava «politička apatija», ponovo se povećala državna represija i slijedi novi val emigracije, u gospodarstvu se nastavlja rast, gradi se industrija, turistički sadržaji, stanovi u društvenom vlasništvu, raste vrijednost plaća, postoji besplatno zdravstvo i školstvo, ima čak i sitnog privatnog poduzetništva, međutim za takav privredni rast SFRJ se morala dalje zaduživati, njezin vanjski dug će od 1980. nadmašiti dvadeset milijardi dolara (tada visok stupanj zaduženosti)

Titova smrt 1980. označila je kraj jedne epohe, Savez komunista izgubio je autoritarnu ličnost koja je mogla osigurati njegovo jedinstvo, pa su se među republičkim savezima pojavile prve nesuglasice, istodobno izbila je gospodarska kriza i socijalizam se počeo urušavati iznutra

96