Robert Hofstetter - Filozofija Drustva i Fizika

5/14/2018 Robert Hofstetter - Filozofija Drustva i Fizika

1/49


2/49

Naslov izvornika:ROBERT HOFSTETIER

PHILOSOPHIE, GESELLSCHAFTUNDPHYSIK

Verlag Holder-Pichler- Tempsky Wien 1992

ROBERT HOFSTETTER

UrednicaBRANIMIRA V ALIC

Graficki uredn.ikBRUNO ABRAMOVIC

Recenzent prijevodaDr. SC.. STIPE KUTLESA

Naslovnicu opremioMIROSLAV MIKOTA

LektoricaMARIJA GRIOleBiografske biljeske, izborpreporucene literature,kazala ijecnik priredioDr. SC. STIPE KUTLESA

KorektoricaMARiJA KUNTARICSlog iprijelornKLIK-D.T. d.o.o., Zagreb

F ILOZOFIJA, DRUSTVOI F IZ lKA

Skolska knjiga d.d. Zagreb, 1997.Nijedan dio ove knjige ne smije se umnozavari, fotokopirati ni na bilokoji nacin reproducirati bez nakladnikova pismena dopustenja.

PreveoDr. sc. GUSTAV SINDLER

elP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna iveuci li sna b ibl ic t eka , ZagrebUDK 1:001HOFSTETTER, Robert

Filozofija, drustvo if izika / Robert Hofstetter ;preveo Gustav S in dle r ; [biografske biljeske, izborpreporucene literature, kazala i rjecnik priredio .Stipe Kutlesa]. - Zagreb: Skolska knjiga, 1997.-VIII, 87 str. : ilustr. ; 20 emPrijevod djela: Philosophie, Gesellschaft undPhy si k. - B i bl io g ra fi ja liZ t ek st. - K az al a,ISBN 953-0-609T 1-6970205028

Skolska knjigaZagreb, 1997SBN 953-0-60911-6

Tisak: "Tiskara ZELINA"


3/49

Kako uspostavltl diialog rneduznanstveniclma sve roznolikijihznanstvenih diselplirro? Kako rie-sovoti tujas slozenuu zcdccu me-clu znansfveniclmo prirodnlh ihurnonisticko-drustvenin znano-sti? U trozenlu odqovoro no nekatemefjna pltanil, cljo vainost pre-lazi granite pojedlnlh znanslVenihspecijalnostl, filozofijsko I znon-srveno rnislienje sve se vise uvjetu-ju I proztrnotu, Spoznoja do nijed-no podruqe Ijudskog djelovonjani]e izolirano od drugih uvjetujelnterdtsciplinornost no zncnsrve-no] i'.okoaemskoj rcziru, a kao nuz-nost prodire vee I no razine epee-go obrozovnog susrovo.Knji.iica Filozofija, drusrvo I flzika


4/49

SadrZaj

Predgovor prijevodu viiPolozaj fizike prema drugim znanostima 1Metoda fizike 7Kauzalnost 21Prostor ivrijerne 35Fizika 1 tehnika 49Naoruzanje 59Problem okolisa 69Rjecnik 75Biografske biljeske 79Kazalo irnena 84Kazalo pojmova 85


5/49

Predgovor prijevoduKolicina ljudskog znanja svakirn je danomsve veca tako da

pejedinac ne rnoze jednakn dobra biti upueen u . ' iVU tu raznolikostznanja. Stoga se danas, za razliku od Vee daVRO minulihvremena,malo govori iii uopee ne govori o enciklopedijski obrazovanimljudima, Ljudske je znanje razmrvljeno te se govori sve vecojspecijalizaciji, Pojedinacne su se znanosti razgranale na uza pod-rueja, a ova na jos uza podpodrucja. Jednood obiljezja danasnjeznanosti (i znanstvenika) jest zatvorenost u svoje vrlo usko pod-rueje istrafivanja. Uz nekenedvojbeno dobre strane specijaliza-cije u znanosti javlja se problem komunikaeijske barijere ne samemedu znanstvenicima .i neznanstvenicima nego imean samimznanstvenicima razlicitihstruka. C a l f iznanstvenici unutar istestroke penekad tesko komunieiraju zbog prevelike usmjerenostina sanro odredene vrste problema. I(aliko je tek tesko uspostav-ljanje dijaloga medu znanstvenicima u prirodnim (i tehnickirn) ihumanisticko-drusrvenim znaaostima? u danajnje se vrijeme go-vorl. cak 0 dvije knlture: znanstvenoj ihumanistickoj.

Prevladavanje takvog stanja nastojalo se rijesiti interdiscipli-narnirn pristupom problemima, Znanost je postala svjesna svojihogranieenja taka cia za odgovorima na neka pitanja zajednicki tra-gaju filozofija, znanost, teologija idr, Filozofijsko iznanstvenomisljenje rnedusobno se prozimaju, uvjetuju iobogacuju, U tommeduodnosu nije nevazan prostor u kojern se taj meduednos zbi-va, naime drustvo, tj, drustvena situacija ili drustvena klima, Ni-jedno podrueje ljudskog djelovanja nije izolirano od drugihniti seodvija izvan konkretncg prostora ivremena, Potreba za interdisci-plinarnim pristupern osjeca se na znanstvenoj iakademskoj razini,ponegdje ca k na razini obrazovnog sustava,

Knjizica FilozQJija , drustvo i fizika debar je primjer kako jemoguce onekimpitanjima promisliati istodobno sa stajalista filo-zofije, fizike, etike, drustvenih znanosti idr. U njoj se mogu nacirazlllisljanj.a 0 pitanjima fizike, njezine metode, tehnike, ekologi-.je, etike idr., dakle 0 pitanjirna koja, barem ked nas, nisu obrade-"na u okviru nastavnih programa iz pojedinih predmeta, Stcga ovaknjizica m.oze posluziti ikao dobra dopuna tim programima,

Nastala je kao dio niza knjiZica Physik-eompac; austrijskog


6/49

spoznaje fizike dovesti u vezu s filozofijom, tehnikom, sportom,povijescu znanosti isvakidasnjimzivotom. Sadrzi knjizice kojedaju osnovna znanja (Basiswissen) iknjizice koje obraduju poje-dine teme tzv. tematski svesci (Themenhefte), kao npr, Sport ifizika, Priroda if izika, Projekt elektronike, Tehnika u svakodnev-nom iivotu idr.

Da bi ova knjizica, koja je nastala u okviru austrijskog obra-zovnog sustava, bila sto korisnija nasem citateljstvu nacinjene suneke dopune ..Dopunjen je iprosiren rjecnik pojmova, dodane sunove biografske biljeske, a napravljen je iuzi izbor literature kojije dostupan nasem citatelju.

Nadam se da ce ova knjizica biti od koristi ne same ucenici-rna srednjih skola nego isirern krugu citatelja, a maze biti ipoti-caj za slicna izdanja domacih autora. Posebno zato sto upucuje narnnostvo problema koji se mogu itrebaju rjesavati iz horizontarazlicitih struka tj. interdisciplinamo navodeci tako na komple-mentarne uvide u spoznaji zbilje, Ona prema tome pomaie uspos-tavljanju toliko potrebnog dijalogana razlicitim razinama,

Poloza] fizike prema drugimznanostimaNe postoji nikakav matematicki dokaz da

priroda mora bit i takva kakva jestE . Ma c h, Die Meehanik in ihrer Entwicklung(Mehanika L1 svorn razvitku)

Jesu li iskazi prirodne znanosti istiniti?Bavi li sefieika samo neiivim stvarima?

Stipe Kutlesa

Sveukupna znanost moze se rasclaniti na formalne irealneznanosti. Prvoj vrsti pripadaju matematika ilogika, drogoj fizika,kernija, biologija, psihologija, sociologija, povijesne znanosti iosmnoge droge.

Realne znanosti nastojeuspostaviti sliku svijeta. Njihovi seiskazi moraju rnoci provjeriti opazanjima ieksperimentima. Ko-nacni se dokaz 0 njihovoj ispravnosti ne maze izvesti,

Forrnalne se znanosti, naprotiv, ne pouzdaju ni u opazanjaniu eksperirnente. .Njihov je zadatak u tome da istraze slijede Iiod-redeni, iskazi bez protuslovlja iz temeljnih postavki, tzv. aksioma.Ti aksiomi najvisi su iskazi jednog sustava iskaza, koji se ne mo-gu dalje dokazivati.

Zagreb, prosinac 1996.

Svojstva sustava aksioma:I. Neprotuslovnost: Istodobno ne smije biti izvediv iskaz inje-

gOY nijek.2. Neovisnost: Ni jedan ad aksioma. ne smije biti izvediv iz pre-ostalih,Uobicajena geometrija zasniva se, izmedu ostalog, na Eukli-

dovu aksiomu 0 usporednicama, koji kaze sljedeee: ako je zadanpravac iizvan toga pravca tocka P, onda kroz tu tocku postojijedan isamo jedan pravac koji je usporedan s prvim pravcem.

~ - - - - - - ~ - - - - - 7Slika l.viii


7/49

Pojednostavljeno se to iskazuje iovako: usporedni pravcisijeku se u beskonacnosti. Prije se mislilo da se taj aksiom ne bidalje morao dokazivati jer se on sam po sebi razumije. Ali danasse zna da su aksiomi proizvoljne pretpostavke, koje se moze za-mijeniti s drugim pretpostavkama. Jos u 19. stoljecu razvijene suneeuklidske geometrije koje se zasnivaju na nacelima proturjec-nim Euklidovu aksiomu 0 usporednicama. Ti sustavi su u sebi po-sve neproturjecni. Einstein je stovise pokazao da pri opisu svemi-ra u njegovoj cjelovitosti upotreba neeuklidskih geometrija donosiprednosti. Aka. je unutar nekog sustava aksioma izveden dokaz,onda taj dokaz vrijedi za svu vjecnost. Formalne znanosti daju si-gurne rezultate, svakako pod cijenu da nista ne izreknu 0 stvarno-me svijetu.? Zasto Iormalne znanosti nista ne izricu 0 stvarnom svijetu?

Koju ulogu ima matematika u sklopu fizike? Ona jamci sigur-nost izvedenih odnosa. Ona otprilike pokazuje: ako je zakon gra-vitacije ispravan, mora nuzno biti ispravan i 3. Keplerov zakon,Ali matematika he moze dokazati da Newtonov zakon gravitacijetocno opisuje prirodne odnose.

Unutar realnih znanosti moguce je razlikovati prirodne zna-nosh od druge skupine znanosti koja se oznacava kao znanosti 0covjeku, humanisticke znanosti ii i duhovne znanosti. Granice iz-medu te dvije vrste disciplina su neodredene. Ono sto prije svega.obiljezava humanisticke znanosti jest njihovo pretezno zanimanjeza covjeka iproizvode njegova duha. Dakako, i prirodne znanostiistrazuju covjeka, ali se njihov zahtjev za tumacenjern proteze i nadruge pojave.

Filozofija je u drevnoj Grckoj bila u prvom redu univerzalnaznanoS! tj. znanost 0 svemu. Sve discipline bile su tada jos ujedi-njene pod zajednickirn krovorn. Aristotel je mozda, prema danas-njim mjerilirna, bio ne samo veliki filozof nego i veliki logicar,astronom, meteorolog, zoolog ibotanicar.Onda su se u novorn vijeku izgradile pojedinacne znanosti.One su se oslobodile filozofije i stupile su prema njoj u konku-rentski odnos. Tako je Galilee Galilei uterneljio fiziku kao samo-stalnu disciplinu ustanovivsi eksperiment najvisom razinom pro-vjeravanja. Nakon toga slijedile 8U biologija, kemija iznanosti 0covjeku. Filozofijski problemi time su se neopozivo pretvorili uprobleme pojedinih znanosti pa se postavlja pitanje koji predmetistrazivanja preostaje filozofiji.Jedan od mogucih odgovora glasi da nakon nastanka noveznanosti ta znanost sama sa svojim zahtjevom za istinitosti , svo-jim metodama isvojim temeljnim pojmovima postaje temom filo-zofije. Stoga se usporedno s fizikom razvijala filozofija fizike, us-poredno s biologijom filozofija biologije itd . . Buduci cia poljeistrazivanja obuhvaca iformalne j realne znanosti , filozofija naizvjestan nacin nadilazi 11a8uklasifikacijsku shemu. Ona je dodu-se gotovo posve izgubila neposredni dodir s pojavama, ali su iznje uvijek iznova proizlazili poticaji postavljanju i tumacenjn 00-vih teorija,') Koji su f ilozofijski izvori hipoteze 0 atomima?'"

Formable Realne znano st iznanostiPrirodne znanosti Znanosti 0 covjeku

matematika fizika psihologijalogika kemija sociologija

biologija povijest

Sto se tice odnosa pojedinih realnih znanosti jednih prernadrugima, postoje dvije krajnosti, dva oprecna shvacanja, naimeredukcionizam ieorija emergencije.Redukcionistima je cilj da sve discipline svedu 11ajednu os-novnu disciplinu. Fiziku vide najcesce kao tu fundamentalnu zna-nost zbog cega se sljedbenike toga smjera naziva i "fizikalistima",

Redukcionizam se barem kad je rijec 0 kemiji dokazao us-pjesnim receptom: danas je moguce svu kerniju svesti na fiziku.Modema atomska fizika je u stanju sve kemijske procese objasnitifizikalnim zakonima. Stoga se kemija s pravom naziva "fizikaelektronskog omotaca", Dakako, ina biologiju se pokusalo primi-jeniti redukcionisticki koncept. Svakako smo - iako se u mnogimpojedinacnim pitanjima mogao postici neosporno veliki napredak- jos daleko od potpunoga fizikalnog objasnjenja organskih pro-cesa, Ta nemogucnost jos ostrije izlazi na vidjelo u humanistic-kim znanostima.

9 Koju ulogu imafilozofija?. .2 3


8/49

Stika 2. SI ika svi jeta t izikal is ta: kao fundamentalna znanost smatra so f izika.Teorija emergencije zauzima stav protivan redukcionizmu,

Ona polazi od toga da postoji vise stupnjeva bitka - tvar, zivor,svijest. Svojstva najnize razine pojavljuju se na visim razinama,Ali na svakom stupnju neocekivano izranjaju nova svojstva (toemerge = izroniti) koja se ne mogu svesti na prethodne stupnjeve.Kakvu znanstvenoteorijskuvaznost imaju ta razmisljanja? Svoj-siva tvari opisuju se pomocu fizike i kernije. Fizikalni zakoni vri-jede na svim stupnjevi.ma. Ali oni nisu dovoljni. Na svakom stup-nju pridolaze novi zakoni koji se ne mogu izvesti iz zakona fizike.

SVIJEST valjanost psihologijskih zakonavaljanost bioloskih zakonavaljanost fizikalnih zakona

Stika 3. Slika svijeta tcorcticara cmcrgcncijc:f izikalni zakoni vr ijedc na svirn stupnjcvima. Ali ani nisu dovoljni,

Sto vrijedi u fizici, ne moze ne vrijediti u biologiji. Potpuniopis zivotnih zbivanja ipak treba i bioloske zakone, koji se nemogu svesti na fizikalne zakone. Slicno je sa svijescu. Covjek sekao nositelj kognitivnih pojava dakako pokorava izakonima fizi-ke i zakonirna biologije. Ta pravila zapravo nisu dovoljna; za opi-sivanje svijesti potrebni su vlastiti zakoni, oblikovanje kojih je za-datak psihologije.

Samo kratko smo medusobno suprotstavili redukcionizam iteoriju emergencije. Koje je od tih gledista ispravno, moze odlu-citi - ako uopce rnoze - sam o znanstveni napredak. Pokazuje seda se slozeni problemi moraju rjesavati suradnjorn posebnih disci-4

pIina. Vazan zadatak naseg doba jest dovesti do smislenog uskla-divanja pojedinih znanosti unatoc svim zaprekama.~1! Koji po lo iu j zauzimaju zemljopis, medicina inanost 0 glazbi?. ,

Preporucena literaturaAristotel, Fizika, SNL, Zagreb 1987. (Globus, SNL, Zagreb 1988).Aristotel, Metafizika, SNL, Zagreb 1985. (Globus i SNL, Zagreb 1988).Bazala, Vladimir, Pogl ed n a p rob leme suv remen e zna nos ti , Skolska knjiga,

Zagreb 1986.Berberovic, Jelena, Filozofija i svi je t nauke, Svjetlost , Sarajevo 1990.Capra, Fritjof, Vrijeme preokreia. Znanost; drustvo i nastupajuca kuliura,

Globus, Zagreb 1987.Hume, David, Istraiivanje u ljudskom razumu, Naprijed, Zagreb 1988.Kutlcsa, Stipe, Francis Bacon u: Filozofija renesanse, Hrestomatija filozo-

fije, sv. 3, Skolska knjiga, Zagreb 1996.KuvaCic, Ivan, Znanosi idrustvo, Naprijed, Zagreb 1977.Lelas, Srdan, Promisijanje znanosti, Hrvatsko filozofsko drustvo, Zagreb

1990.Lelas, Srdan /Vukelja, Tihomir, Filozof ija znanost i . Skolska knjiga, Zag-

reb 1996.Pavlov, Teder, Filozofija ipo se bn e n a uk e, Zagreb 1941.Pavlovic, Branko, Filozofija prirode, Naprijed, Zagreb 1978.Supek, Ivan, Kvantna teorija


9/49

Metoda fizikeTcorija se moze provjerit i iskustvorn, ali nc postoji n ikakav put

od iskustva k uspostavi teorije,A. Einstein, Autobiografiju

Kako bi se mag/a razgranlciti znanost od neznanosti?Je li dopustivo iz empirickih. postavki dobivenilt opaianjem i Z V L U : : iopcell t lZeii pouiiak?Daje li nam to !';toSfI'[O opazili nekoliko bijelih labudova pravo dazakljucimo: "Svi .IU labudovi bijeli"?Jos uvijek vrlo mnogo prirodoznansrvenika tvrdi da je nacin

posLupanja fizike induktivan. Odolijeva Ii to misljenje tocnoj pro-vjeri?Indukcija je zakljucak ad posebnoga na opce, zakljueak adpostavki dobivenih motrenjem na neku teoriju. Iz postavke: "Nekigavrani su cmi" prema tome bi slijedilo: "Svi gavrani su cmi".Svatko ce odmah uvidjeti da se pri tome ne radi 0 Iogieki dopu-stivom zakljucku, Opazanje nekih crnih gavrana zacijelo ne 18-kljucuje postojanje drukoije obojenih predstavnika te vrste,

SUb 4. "Prerna indukciji ucpcc me nc hi smjelo bin."Iako je situacija logicki potpuno jednoznacna, ipak 8U se i

znameniti fizicari opredijelili za nacelo indukcije. Umjesto mno-gih drugih htio bih imenovari samo sir TsaacaNewtona, koji jesvoj credo izrazio recenicorn: "Ne izmisljam hipoteze" Bio je 06-to uvjeren da je svoje zakone dobio motrenjima ipokusima. AliNewton zapravo cijeli svoj zivot nije nista drug a radio nego iz-rnisljao hipoteze, Razrnislimo s a1 11 0 0 hipotezi a apsolutnom pro-

6 7


10/49

storu iapsolutnom vrem enul N e zaboravimo rr i to da Newton nijeimao nikakvu mogucnost ostvariti jednoliko pravocrtno gibanje!

Sljedbenici nacela indukcije obecavaju, S obzirom na svojstav, rjesenje dvaju problema: problema opravdanja iproblemanastanka,

Problem opravdanja sastoji se u pitanju: kako se hipoteza mo-ze opravdati? Odgovor induktivista glasi: upucivanjem na pojedi-nacna opazanja koja odgovaraju hipotezi. Ali vee smo vidjeli dase to rjesenje iz logickih razloga iskljucuje.Obratimo se sada problemu nastanka. Pri tome se radi 0 pita-nju: kako znanstvenik dolazi do hipoteze? Prema misljenju induk-tivista teorija se stvara u rri stupnja:

1. prikupljanje svih cinjenica2. klasifikacija till cinjenica i3. izvodenje zakona.

Prvi se korak ne bi mogao provesti. Ta, morale bi se u nekuruku docekati sudnji dan kako hi se u obzir uzele ne same sveprosle isadasnje nego isve buduce cinjenice. Ali i prikupljanjesvih sadasnjih cinjenica nemoguce je vee samo zbog toga. sto ihpostoji beskrajno mnogo. Na nase osjetilne organe neprestanodjeluje kaoticna mnogostrukost informacija. Stoga moramo biratiizmedu onih cinjenica za koje se zanirnamo i onih na koje se neosvrcemo. Sarno tako rnozemo izbjeci preobilje podrazaja. Stoznanstvenika vodi pri njegovu izboru? Kriterij odabira odredujeteoriju, koja time stoji na pocetku istrazivanja, Moramo baremdonekle nasiutiti odnose u prirodi da bismo uopce mogli osmis-Ijeno motriti, Koji ce se podaci prikupljati ne odreduje problem,nego rjesenje koje istrazivae razmatra.

Slicni se argumenti upucuju protiv drugog stupnja. Nije tocnocla klasifikacijski sustav ili razredbeni sustav, tako reci, sam pro-izlazi iz prirode. Svaki skup pojmova u sebi ima nesto dubokoproizvoljno. Jedan te isti skup podataka moze se opisati pomocurazlicitih klasifikacijskih sustava. Vrsta upotrijebljenih pojmovaovisi opet 0 teoriji.

Teorija, dakako, ne pada s neba, Ako se ona ne ostvaruje in-dukeijom, onda ipak mora nastati nekim drugim putem. Tvorbateorija moguca je 8a1110s pornocu intuicije, rnaste ikreativnosti.Uopce ne treba surnnjati da iprornatranja imaju veliku ulogu. Aline postoji nikakav logicki put koji bi se morao ostvariti ad is-kustva do neke odredene teorije. Stoga i nije slucajno da isle ci -8

njenice cesto poticu razlicite istrazivace na potpuno razlicite teo-rije. Znanost ipak ne funkcionira po nacelu stroja za mljevenje ukoji se gore ubace cinjenice, a dolje izlazi gotov rezuitat. Stvara-nje teorija nije proces koji se zbiva mehanicki, istrazivanje nemoze zaobici istrazivalacki cin. Da, napokon se moze cak tvrditi:teorije se ne otkrivaju, nego 8e pronalaze.

Do sada smo prilicno dosljedno slijedili dokazivanje KarlaPoppera koji je u svom djelu Logik der Forschung (Logika istra-zivanja) induktivizmu zadao smrtonosni udarac, Po njegovu mis-Ijenju metoda fi.zike je dedukcija - zakljucak od opceg na poseb-no.

Stika 5. ::'Ir I\.llrl Raimund Popper (1902-1994)Na pocetku spoznajnog puta nalazi se teorija; ona sadrzi iska-

ze koji zahtijevaju opcu valjanost. Iz teorije se izvode predvida-nja, koja se provjeravaju eksperirnentom, Ako se prognoze ne sla-zu s teorijom, onda se odbacuje teorija jer se pokazala neisprav-nom. Obrnuto, ako se prognoza slaze s teorijorn, onda je teorijaizdrzala pokusaj dokaza, ali ona niposto ne mora biti istinita, Jerprovjeravanje se nikada ne moze zavrsiti, Prije ocrtana metodaPOtPUllO je racionalna iodgovara pravilima logike. Ona dakako nesluzi za dobivanje, nego za provjeravanje teorije.") Koja svojstva imaju prirodni zakoni?

Promotrimo logicku mjesnu vrijednost Iizikalnih iskaznih su-stava!9


11/49

Teorije sadrze postavke koje nastoje prikazati pravilnosti uprirodi. Te postavke, prirodni zakoni, traze da vrijede uvijek isvuda. One nisu vezane uz odredeno mjesto iii uz odredeno vri-jeme.

Zakon gravitacije moran bi - ako on uistinu posjeduje karak-tel' zakona - vrijediti ne same u nasoj galaktici nego u svemsvemiru; njegova valjanost ne bi smjela biti ogranicena na vrijerneod 8,00 do 12,00 sati. Postavke takve vrste nisu provjerJjive, tj. nepostoji mogucnost da se dokaze njihova istinitost. Jer nikada nemozemo doci do informacija 0 svim, beskonacno mnogim pro-stomo-vrernenskim elementima svemira. Mozemo sarno motriti11anekirn odredenim mjestirna i u nekirn odredenim vremenima.

Ali prirodni zakoni su opovrgljivi. Jedan slucaj koji odstupavee je dovoljan da se stavak neogranicene valjanosti pokaze po-gresnim, Zato Popper stize do prividno paradoksalnog zakljucka:

"Empirijsko-enanstveni sustav mora se moci raspasti u.iskustvu:"?a.vlo prirodni zakoni nisu provjerljivi?

11 >

Provjeravanje teorije dogada se u eksperimentu. Voditelj po-kusa djelatno zahvaca u prirodu, On sam postavlja uvjete podkojima zeli motriti, Ali on stupa u akciju tek kada je teoreticar veefonnulirao njegovo pitanje prirodi. S druge strane ishod eksperi-menta moze otvoriti nove probleme za teoreticara. Ieksperimen-tater se dakako mora pcdvrci kritici, Jer on nije zasticen ni odpogresaka rnjerenja 11iod zabluda. Pri tome valja uvaziti: falsifi-kacija mora biti ponovljivi postupak, t 1 . pri uspostavi jednakihpocetnih uvjeta pokus mora voditi jednakim rezultatima, Ali bilobi posve promaseno eksperiment smatrati dokaznim postupkorn,To je bilo iEinsteinovo glediste, sto pokazuje sljedeci stay: "Pri-rodi postavljamo mnoga pitanja; priroda najcesce kaie .ne', kat-kad .moida', ali nikada .da '."

Fizika, dakle, ne daje sigurno znanje, ona ne gradi na cvrstutemelju. Nad svakorn teorijom visi Damoklov mac falsifikacije.Dakako, ta je spoznaja tek slutnja za one koji su navikli prihvacatiiskaze prirodne znanosti kao neopozivu objavu.

Pogled u proslost pokazuje da je povijest fizike puna mrtvihteorija. Sjetimo se hipoteze 0 eteru ili geocentricne slike svijeta!Istina od jucer pokazala se zabludorn od danas. Ne postoji jam-stvo za to da ce danas prihvacene teorije izdrzati napredak. Moz-da ce u buducnosti ljudima za misljenja 0 kojima se izvjescuje u10

ovoj knjizi preostati sarno smijesak, Konacno, zacijelo su sveteotije Cisle pretpostavke, Cista nagadanja.S obzirom na to stanje istrazivac se obvezuje na samokritiku.On ne smije stititi svoja vlastita rjesenja problema, on naprotivmora nastojati svim silama da ill obori dokazima. Slijepo povje-renje u autoritet strucnjaka bilo bi promaseno. Svako misljenje, aono moze biti ite kako utemeljeno, moze se pokazati zabludorn.Moramo uciti prihvacati da je znanost opterecena izvjesnim nesi-gurnostirna. Koje posljedice za procjenu tehnike iz toga proizlazeprikazat ce se ujednom kasnijem poglavlju.') Stjece li se prednost aka se pridriavamo Popperovih metodoloskin.. nacela?

Moze se pokazati da pokusaj da se zasnuje spoznaja vodiprema trilemi. Pod tim se podrazumijeva stanje s tri mogucnosti,od kojih se sve tri cine neprihvatljivima, Tri rnogucnosti su:I. Dogrnatizam, odnosno svodenje postavki na druge postavke

koje se same dalje ne mogu dokazati. To odgovara nacinupostupanja u matematici, koja sve poucke izvodi iz odredenihosnovnih poucaka ili aksioma.

2. Ako u potrazi za terneljima ne zastanemo pred dogmama,onda zapadamo u beskonacni regres, u beskonacni niz doka-zivanja, Jer tada bismo morali dokazati dokaz, dokazati do-kaz dokaza i tako dalje, Prekidanje dokazivanja znacilo bi na-protiv ponovni pad u dogmatizam.

3. Ako se hoce izbjeci dcgrnatizam kao ibeskonacni regres, on-da preostaje sarno psihologizam, tj. shvacanje da se postavkene mogu svesti samo na postavke nego takoder na opazajnedozivljaje. Taj se stay ipak izjalovljuje - prema Popperu - naopterecenosti teorijom svakog opazanja: nasa su opazanjauvijek opazanja u svjetlu odredenih teorija. Nepristrano prila-zenje pojavama nije moguce. Govorni prikaz dozivljaja istotako vodi k izoblicavanju, Dok upotrebljavamo opce pojmo-ve, pretpostavljamo da se naznaceni objekti ponasaju u skla-du sa zakonom. Nasi dozivljaji ipak su uvijek jednokratnitako da ne mozerno iskazati znanstvenu postavku koja neizlazi daleko izvan onoga sto na osnovi neposrednih doziv-Ijaja sigumo mozemo znati.

11


12/49

Slika 6 . Sila tcza il i zakrivljenost prostora?Zasto tijela podaju prema Zemlji? Koje tumacenje nudi [izika i nakojem mjestu una prekida igru pitanje-odgovor? .Omiljena je razbibriga draziti druge [jude neprestanorn upotrebompitanja zasto (tzv. zasto-pitanja). Odigrajte tu situaciju s pornocustava "U skoli moras biti marlj iv" ..

perihelafelOSunce

Slika 7. Perihcl Mcrkurovc stazc okrcce sc u 100 godina za 43" visenego sto hi scmoglo proracunati iz Newtonovc teorijc gravitacijc,

Svaka se teorija moze ocuvati uvodenjem dodatnih hipoteza.To se moze protumaciti na primjeru zakretanja periliela Merkura.Vee je pocetkorn 19. stoljeca bilo poznato da staza planeta Mer-kura ne odgovara tacna predvidanjima Newtonove teorije gravita-cije. Zatim je francuski astronom Le Verrier za objasnjenje opaze-nog odstupanja pretpostavio postojanje planeta izmedu Merkura iSunca, Taj je planet nazvan imenom Vulkan. Astronomirna nijedoduse uspjelo naci nebesko tijelo na proracunatorn mjestu. Je li12

se stoga Le Verrier osjecao prisiljenim odbaciti svoju teoriju? Ni-posto! On je stovise predlagao dodatnu hipotezu da odstupanjestaze ne uzrokuje jedan jedini planet, nego pojas planetoida, pricemu je svaki planetoid, uzet sam za sebe, premalen da bi ga sejos moglo opaziti teleskopom. Zadovoljavajuce objasnjenje zakre-tanja perihela uspjelo je tek Einsteinu u opcoj teoriji relativnosti.Dodatne hipoteze su cesto upotrebljavano sredstvo da bi se teorijezastitile od kritike. Tako je vee Galilei morae uvesti otpor zrakada bi objasnio odstupanje od svog zakona "Sva tijela padaju jed-nako brzo". Zapamtimo: dogmatsko pristajanje uz nauceno mis-Ijenje susrece se u fizici isto tako kao ikriticko preispitivanjehipoteza.Dok je Popper postavio pravila ponasanja za idealnog znan-stvenika, americki je povjesnicar Thomas Kuhn nastojao rekon-struirati stvarni tijek povijesti znanosti. U svom djeJu Strukturamanstvenih revolucija pokazao je da fizika ne nagomilava sarnospoznaje nego ih na odredenim stupnjevima razvoja i odbacuje.Kao visestupanjska raketa, iona s vremena na vrijeme odbacujejedan stupanj.Kuhn razlikuje dvije faze znanstvenog razvitka: normalnuznanost iznanstvenu revoluciju. Norrnalna je znanost obiljezenaprevlascu paradigrne. Doslovno prevedena "paradigrna'' znaci istosto i"uzor", Kuhn doduse taj izraz upotrebljava u mnogo sirernznacenju, "Paradigrna" po njemu obuhvaca sve sto zajednicuznanstvenika drzi skupa, To su s jedne strane uzori koji pokazujuuspjeh teorije, Tako se u klasicnoj mehanici navode staze planeta,plima i oseka, gibanje njihala, slobodni pad itd. S druge strane,pod "paradigmom" se podrazumijeva isuglasnost glede opcegstrucnog jezika, zajednickih predodzaba modela i zajednickihprakticnih vjestina, Normalni znanstvenik pokusava sarno sve po-jave pretvoriti u primjere primjene svoje paradigme. On ne pro-vjerava paradigmu, nego nastoji svim silama sve cinjenice uguratiu Prokrustovu postelju svoje paradigme. Uvodenjem dodatnih 111-poteza on cuva teoriju od prijetece Ialsifikacije,

Nasuprot tome znanstvena revolucija je prijelaz od jedne pa-radigrne na drugu, dakle promjena paradigmi. Jedan je od uajpoz-natijih prirnjera iz naseg stoljeca zamjena Newtonove mehaniketeorijom relativnosti,

Koje su vam znanstvene revolucije poznate?

13


13/49

Presudno je da se promjena paradigmi ne iznuduje iskustvom.Jedne se te iste cinjenice, stovise, odjednom vide u navom svjetlu.Slicna su pojava tzv. titrajuce slike. Vrlo je paznata Neckerovakocka: ona se moze vidjeti na dvojak nacin. Pogledajma najprijevrh a ipovrsno vrh b. Cini se da je a naprijed; iobratno. Mozemoproizvoljno skociti od jednog tumacenja na drugo.

aStika 8. Neckerova kocka

Dizanje lika iz osnovice jest temeljno za zamjecivanje oblika.Kod titrajucih slika lik i osnovica su zamjenjivi. Dokle god sepehar cini kao lik (sl, 9), profili tvore pozadinu iobmuto. Jedno teisto podrazajno stanje moze se razlicito tumaciti ,

Nije stvar u tome sto se opaza, nego u tome kako se to opaze-no tumaci. Planet Uran smatralo se prije svega zvijezdom stajaci-com. C a l < kada je Herschel utvrdio gibanje tog nebeskog tijelaprema zvijezdama stajacicama, najprije je pretpostavio da je ot-laia nevi komet. Promjena jedne paradigme u drugu ne dogada seposredstvom racionalne argumentacije nego "obracenjem" fizi-tara. Ako se pristase stare teorije pokazu tvrdokornima, onda po-maZe sarno cekanje "bioloskog rjesenja". Kao krunskog svjedokaza to shvacanje moze se navesti Maxa Plancka koji je u svojojautobiografiji pisao: "Nova znanstvena istina ne obicava se probi-jati na taj nacin da se njezini protivnici uvjere, nego naprotiv timeda protivnici polagano izumru," Prvi pristase nove paradigme po-tjecu iz nove generacije jer ana nema povjerenja u staru paradig-mu. Ne moze biti slucajno da su glavne preokrete u fizici prouz-rokovali relativno mladi istrazivaci. Einstein je postavio specijal-nu teoriju relativnosti u dobi ad 26 godina, Heisenberg je razviokoneept relacija neodredenosti takoder sa 26 godina.

Svakoj revolueiji prethodi kriza, u kojoj se priznaje postoja-nje nepravilnosti koje se ne mogu objasniti s pomocu stare para-digme, ali to samo ipak jos ne vodi do napustanja stare paradig-me. Tek kada se nova paradigma vee zasnuje, pocinje bijeg izstare paradigme. Stara se teorija tako reci neposredno potiskujeustranu novom teorijom, tj. bez ukljucivanja iskustva. PremaPopperu bi se prornjena teorije morala odigravati sasvim drugaci-je: ako se teorija pobija iskustvom, onda bi se ona odmah rnoralanapustiti, a istrazivaci bi trebali poceti razvijati bolju teoriju. Douspjelog novog stvaranja ne bi postojao privremeno prihvatljivmodel objasnjenja, Kuhn naprotiv pokazuje da u povijesti znano-sti ne postoji vrijeme bez paradigmi. Ocito prevladava osnovnistav: los model bolji je nego nikakav model.

normalnaznanost normalnaznanost

normalnaznanost

revolucija revolucija

Sllka 9. Lijcvo: Pehar / Ova profila, Desno: Profi l lnd ijanca I Eskim odotraga Slika 10.14 15


14/49

9Jeste Ii pokusali suprotstaviti medusobno iedno orema drusiom... shvacanja Poppera iKuhna?

Kuhnovi protivnici poricu postojanje revolucija u znanosti irnogucnost eliminiranja teorije. Oni srnatraju iskljucenim da bipriznata paradigma mogla stupiti u sukob s drugom sto slijediizanje, ada obje daju iskaze 0 istim prirodnim pojavama. Njihova jeargumentacija sljedeca: teorija relativnosti sadrzi klasicnu meha-niku kao poseban slucaj. Ako su brzine tijela vrlo male u uspored-bi s brzinom svjetlosti, relativisticke vrijed.uosti prelazeu klasic-ne. Predvidanja tih dviju teorija u mnogim slucajevima odstupajujedna od druge sarno neznatno. Newtonova mehanika je dobraaproksirnacija stvarnosti. Stoga se ona s pravom jos uvijek pri-mjenjuje u praksi.

Kuhn naprotiv stalno naglasavanesumjerljivost, neusporedi-vast paradigmi. Klasicna mehanika iteorija relativnosti upotre-bljavaju doduse iste termine; Einstein ih ipak ne rabi u istom zna-cenju kao Newton. Velicine se definiraju drukcije i drukcije surnedusobno povezane. Stoga se zajednica fizicara smatra postav-Ijenom pred izbor da prihvati kao ispravnu ili Einsteinovu iliNewtonovu teoriju.

Paul Feyerabend, enfant terrible filozofije, koji potjece izAustrije, osporava da je znanost vodena pravilima. On zastupaanarhisticku teoriju spoznaje, koja dopusta da vrijedi same jednaosnovna postavka: Anything goes - bilo sto vrijedi, Tako npI. mo-ze biti umjesno postaviti hipoteze koje proturjece dobra potvrde-nim eksperirnentalnim rezultatima. Kopernikanska revolucija jedobar primjer za prednosti koje proizlaze iz takvog stava. Isku-stvo je ponajprije govorilo protiv nove sIike svijeta. Buduci da seKopemik cvrsto drzao kruznih staza planeta, dobivala su se odstu-panja izmedu predvidenih istvarnih rnjesta planeta, Da bi opovr-gli gibanje Zemlje, aristotelijanci su se posluzili argumentom tor-nja i ukazivali na to da se paralaksa zvijezda ne rnoze opaziti.

Napokon je ipak pristasama heliocentricne slike svijeta uspje-10 oslabiti sve prigovore. Njihov nacin postupanja nije dakle bioodreden ni indukcijom ni falsifikacijom. Ne postoji uopce izvrsnametoda znanosti. Svaki put maze voditi uspjehu. Time otpadamogucnost razgranicenja znanosti od rnita. Oba se nalaze naistom stupnju,

Moze se dakako upozoriti na uspjehe tehnike i iz toga izvuciprednost znanosti. Ali zabluda je misliti da mitovi prijasnjihvrernena nisu bili prakticno upotrebljivi. Svaka ideologija, svaki16

oblik zivota ima rezultate. Pucki lijecnici mogu lijeciti bolesti ko-je su nedostupne. zapadnjackom lij~cn:iku~~a temelju st~ih rnit~-va bili su moguci vazni pronalasci. Pornislimo na otkrice vaznihastronomskih i zemljopisnih cinjenica, razvitak poljodjelstva istocarstva, iskoristavanje vatre.

IJtJIII

Slika 11. A rg um en t to rn ja : p ri d LlC V1 10 mokretanju Zemljc morao bi se kamen,koji se i spusti s vrha tomja, otklonit i prcma zapadu

Peyerabend promatra znanost kao strano tijelo u demokraciji.Istrazivanje se vrsi posve slobodno od procesa javnog oblikovanjamnijenja. Nije presudno 8 tO hoce vecina, nego sto hoce eksperti.Drzava stiti zna.nost od nemilosrdne konkurencije time sto ulazegolerna sredstva da bi unaprijedila istrazivacke projekte.

U skoli se vee - prema Feyerabendu - provodi ujednacavanjemisljenja, Dok se religijska nastava moze otkazati, fizika, kemija ibiolcgija su obvezni predrneti. Njih ne moze zarnijeniti astrologi-ja, alkernija iii rnagija. To takoder ne znaci: neki ljudi vjeruju dase Zemlja krece okolo Sunea. Cak se kaze: to je tako. Zemlja sedoista krece oko Sunca. Dogmatska nastava sluzi tome da osigurajedino zastupnicko pravo znanosti na podrucju spoznaje. Nastav-nik fizike je u stanovitom smislu moderni vjeroucitelj. Izbjegavase povijesni prikaz da bi se sacuvala aureola nepogresivosti. On binaime pokazao kako su se cesto u proslosti potkrale pogreske.

17


15/49

Otuda Feyerabend izvlaci zakljucak: znanstveno obrazovanje spu-lava individualnost. Iznuduje se slijepa poslusnost. Na tom putuubija se masta. Feyerabend stoga zahtijeva odvajanje znanosti oddrzave, On tezi za mnostvom ideja ioblika zivota. Alternative tre-baju opet dobiti gansu. Tradicije Treceg svijeta trebaju se nanovoozivjeti. Punoljetan gradanin proucit ce sve vazne ideje ionda cese sam odluciti kojem ce se vjerovanju prikloniti.'}' Zastoje znanost sluiila kao zamjena za religiju?. .

Austrijski fizicar Herbert Pietschmann drzi da prirodoznan-stvenici ne teze za istinom nego za neprotuslovljem. Oni nastojemean iskazima eliminirati protuslovlja, ali iizmedu teorije ieks-perimenta.

To zahtijeva neobaziranje na covjeka injegove osobne potre-be. Jer covjek nosi u sebi proturjecje, on je u najvecoj mjeri prom-rjecno bice, Taka njemacki pjesnik Angelus Silesius pise: "J anisam domisljata i.:njiga,ja sam covjek u svom proturjecju. ts Gali-leijev zahtjev "Sve sto je mjerljivo, mjeriti, a sto nije mjerljivo,udiniti mjerljivim" nailazi na granicu jer se barem neki aspekti co-vjekova bitka nacelno uskracuju mjerenju.

U jednom jedinom slucaju uspjelo je prirodnoj znanosti uhva-titi iproturjecje u prirodi. Kopenhagensko tumacenje kvantne teo-rije pokusaj je sinteze pojmova cestice ivala, koji jedan drugogaiskljucuju. Unutar rnatematickog aparata proturjecje se dakakoelirninira. Ali kvantna teorija, shvacena kao fizikalna teorija, po-trebuje tumacenje. U tumacenju pak odmah izlazi na vidjelo pro-turjeeje.

Pietschrnann ne zeli napustiti ni prirodne znanosti ni stecevi-ne tehnike. On se zauzima za prosirenu sliku svijeta. u kojoj s ob-zirorn na mjerljive velicine sve ostaje po starom, ali icovjek sasvojim proturjecjima nalazi mjesto.

J es te l i o rg an iz ir al i '.'f li oz o/.I 'k i k lu b "? Pokusujte, II pri tome nekaucenici preuzmu uloge New/ana, Poppera, Kuhna, Feyerabenda iPietschmanna.

18

Literatural ieyerabend, Paul, W id er d en M eth od en zw an g, Suhrkamp, Frankfurt

1986.Kuhn, Thomas, Struktur del' wissenschaftlichen Revolutionen, Suhr-kamp, Frankfurt 1973. . .Pietschmanll, Herbert, Das Ende des naturwissenschaflichen Zeitalters,Ullstein, Berlin ]985.popper, Karl, L og ik d er F or sc hu ng , Mohr, Tubingen 1989.. .Stegmiiller, Wolfgang, Hauptstromungen de l ' Gegenwartsph l losophze ,Kroner, Stuttgart 1989.

PrepOf'ucena literaturaBacon, Francis, No vi o rg an on , Naprijed, Zagreb 1986. ..Black, Max, Indukcija, u: Prior, A. N. (ur .) , H is ta ri ja l og ik e, Naprijed,

Zagreb I70.Fcyerabend, Pall], P ro ti v m et od e, Veselin Maslesa, Sarajevo 1987.Grimm, Karla, In du kc ij a. P ri ka z n je zin ih p ro bl em a, Zagreb 1941.Jakie, Mirko, Z na ns tv en i r ea liz am u fi lo zo fij i Hylary Putnama, Hrva:tsko

filozofsko drustvo, Zagreb 1993.Kapica, Pjotr Leonidovic, E ks pe rime nt , t eo ri ja , p ra ks a, Nov; Sad 1980.Koyre, Alexandre, Naucna revolucija, Nolit, Beograd 1981.Kuhn, Thomas, S tr uk iu ra n au cn ih r ev olu ci ja , Nolit, Beograd 1974.Kuvacic, Ivan, Rasprave 0 metodi. P roblem pristupa u drustvenim znano-

stima, Naprijed, Zagreb 1988. Lakatos, Imre,Dokazi i opovrgavanja, Skolska knjiga, Zagreb 1991.Nagel, Ernest, S tr uk tu ra n au ke , Nolit, Beograd 1974.Poincare, Henri, Znanost i ipotezu, Globus, Zagreb 1989.Popper, Karl, L og ika n au cn og o tkric a, Nolit, Beograd 1973. . .Prlgogme, lIya I Stengers, Isabelle, N ov! savez. M etam orfoza znanosti,

Globus, Zagreb 1982.Sesardic, Neven, Ftzikalizam, Istrazivacko-izdavacki centar SSO Srbije,Beograd 1984.Sesardlc, Neven (ur.), Filozofija nauke, Nolit, Beograd s.a,

Stegmiiller, Wolfgang, Glavne s tr u je sa vr emenej il owJ ij e, Nolit, Beograd1962.Supck, [van, F i lo zof ij a znal lo .l 't i i humanizam, Libel', Zagreb 1979. (pr~ra-d e n o iz da nje F il oz of ij a, z na no st i humanizam, HAZU iSkolska knjiga,Zagreb 1995)Ute, Andrej, Znanost irealizam, Hrvatsko filozofsko drustvo, Zagreb 1996.

Wright, Georg Hendrik von, Objasnjenje irazumevanje , Nolit, Beograd1975.

19


16/49

KauzalnostDogactajc buducnosti DC mozerno otkriti iz sadasnjih,

Vjera u uzrocnu vezu jc praznovjerjc.L.Wittgenstein, Tractatus

Nacelo kauzalnosti kaze da svi dogadaji imaju uzrok, a druga [or-mulacija glasi: "Iz nista ne nastaje nista."" U kojem su medusobnom odnosu uzrok i ucinak?

Prije svega rnoze se tvrditi da izmedu uzroka i ucinka postojivrernenski slijed, da uzrok vremenski prethodi ucinku. Usprkostome ne smije se dogadaje sto jednostavno slijede jedan za dru-gim zamijeniti s tim dajedan nastaje zbog drugog. Mozemo sasta-viti vremenski slijed na nacin: "Dogadaj E2 slijedi nakon dogadajaEl'"" Stu daje pravo znanstveniku da slijedeci kauzalnu postavku tvrdi:.i "Dogadaj E2 uzrokovan]e dogadajem E\. "?

Primjer za to: pretpostavimo da pacijent ozdravi nakon uzi-manja odredenog lijeka. Kako da lijecnik utvrdi je lidavanje Iije-ka doista bilo uzrokom ozdravljenja? Zacijelo, isto je taka paci-jent mogao ozdraviti ibez lijeka iii cak unatoc lijeku. Stoga celijeenik, da bi mogao poduprijeti svoju tvrdnju 0 kauzalnoj pove-zanosti, iskusati jednako sredstvo kod vise pacijenata koji bolujuod iste bolesti, Tek kada ozdravljenje nastupi uvijek nakon sto seprije toga uzirnao lijek, moze se S punim pravom tvrditi da je uzi-manje lijeka uzrok ozdravljenja.

Kauzalni slijed bitno je obiljezen svojom pravilnoscu. Akanakon dogadaja E, redovito slijedi dogadaj E2, onda je E, uzrokod E2. Visekratno zapaianje dogadaja koji slijede jedan za drugimvodi postuliranju stava da jedan nastaje zbog drugog.':) Je li kauzalna postavka apsolutno pouzdana?'" Tvrdnja da uzrok uvijek za sobam povlaci odredeni ucinak,ne moze se dakako nikada provjeriti. Stav 0kauzalnosti oslanja sena prosla opaianja. Ne postoji nikak:vo jamstvo da ce buduca opa-Zanja voditi jednakim rezultatima kao prosla opazanja.

Kauzalni slijed nije stoga nikakav nuzni slijed. Buduca opa-zanja mogu pobiti pravilnost.

20 21


17/49

Pojam nuznosti trebao bi ostati rezerviran za Iogiku. lz dvastava "Einstein je covjek'' i"Svi Ijudi su srnrtni'' slijedi nuzno stav"Einstein j e smrtan".9 Zasto ljudi vjeruju u uzrocnu vezu, spajanje uzroka iucinka?" Ako E2 samo katkada slijedi nakon El posljedica se nazivapuki slucaj. I za to opet prirnjer: netko ulazi u sobu. U istom tre-nutku ugasilo se svjetlo jer je zarulja pregorjeLa. Izmedu ta dvadogadaja ne postoji nikakva uzrocna veza. Doista se ne dogada dasvaki puta kada neka osoba ude u prostoriju, pregori zarulja. Timene treba poricati da se svaki dogadaj, uzet sam za sebe, nalaziunutar lanca uzrok - ucinak, Pregaranje zarne niti moglo je bitiizazvano pojavarna dotrajalosti, dok je ulazak u sobu mogao bitiuzrokovan zeljom da se uzme knjiga. Stoga se takoder kaze: slu-caj je presjeciste dvaju medusobno neovisnib kauzalnik lanaca.

1. kauzalnilanac 2. kauzalniE~ ~_. lanac'. ~ ~ ~E2'" I - E ' 2 1........_E. 3

E 5 - . . . . . . . E/.~ ...,-/ E'. 4 \ E/E' -

E'. " E ,Slika 12, Slucaj: E4iE,' dogadaju se u itoj vrerncnskoj tocki,ali pripadaju razlicitim kauzalnim lancima.Koncept uzrocnosti moderne frzike je koncept djelovanja na

blizinu, tj. dogadaj se moze prornatrati kao uzrok drugoga doga-daja samo onda kada se on zbiva u neposrednoj prostomoj i vre-menskoj okolini toga dogadaja.Koje posljedice slijede iz toga za znanstvenu analizu? Akoizmedu dva medusobno odvojena dogadaja naslucujemo uzroeniodnos, onda se nas zadatak sastoji Ll tome da trazimo ostale doga-daje izmedu njih dok sve praznine ne budu ispunjene i dok lanacdogadaja ne postane potpuno kontinuiran u prostoru ivrernenu,Tek kada se jedan dogactaj neposredno spaja sa sljedecim, kada suodstranjene tako reci sve "pukotine", maze se analiza zakljuciti.22

uzrok ____________________ ~ ucinak

Slika 1.3 .U lancu dogadaja izmcdu uzroka iucinka ne smijupostojati ncdostajuci clanovi (missing links)

Zasto Newtonov zakon gravitacije vaii kao primjer za djelovanje nadaljinu?Koje osnovne vrste medudjelovunja poznaje moderna fizika i slo upojedinom trenutku posreduje medu silama?"Prolazak Halleyjeva kometa uzrok je ratova na Zemlji" bila

bi smislena recenica samo kada bi se magao navesti mehanizampasredovanja koji kometu omogucuje da utjece na dogactaje naZemlji. Postavlja se pitanje: koje vrsti je lanac dogadaja izmeduuzroka i ucinka? Je li to neko tajanstveno zracenje koje izlazi izkorneta i koje zbunjuje Ijudski duh?

Sve dok se taj problem ne bude mogao rijesiti, tvrdnja kauzal-ne veze bit ce potpuno izlisna. Postojanje ratova pri priblizavanjuHalleyjeva kometa ni u kojem slucaju nije dokaz za postojanjeodnosa uzrok - ucinak. Ratovi su se vodili gotovo uvijek, pa zastose ne bi trebali dogadati kada prolazi Hal1eyjev komet?. ;:) Jeste li raspravili 0 mjestu i vrijednosti telepatije?

Da li ste ponovili predznanje (J kvantnoj teoriji?Kvantna je teorija ponovno pokrenula pitanje uzrocnosti. Pri-

je velikih fizikalnih prevrata 20. stoljeca opcenito je postojalouvjerenje da je sve u svijetu predvidivo iproracunljivo. Francuskimatematicar Pierre Simon de Laplace stvorio je bite maste koje bibilo u stanju u odredenom trenutku spoznati koordinate mjesta iimpulse svih cestica. Taj Laplaceov demon mogao bi tada izracu-nati sva buduca iprosla stanja tvari.

Ali Heisenbergova relacija neodredenosti kazuje nam da je _nacelno nemoguce U odredenom trenutku sa zeljenom tocnoscurnjeriti mjesto iimpuls cestice. Tocno mjerenje mjesta ima za po-sljedicu da mjerenje impulsa postaje vrlo netocno, iobratno, Bu-duce stanje pojedine cesrice ne da se egzaktno predvidjeti istogase ne da pokazati da je buduce stanje cestice uzrokovano sadas-niim stanjem.

23


18/49

Stika 14. Svijet:- satni rnchanizarn?Neki tumaci kvantne teorije tvrdili su da bi relacija neodrede-

nosti dokazivala da u mikrofizici ne postoje uzrocni odnosi. Nevjerujem da ernpirijska osnova odobrava taka ekstrernne zakljuc-ke. Sve sto kvantna teorija maze pokazati jest to da se uzrocneodnose ne maze opazati. Iz toga se ne da izvesti niti njihova po-stajanje niti nepostojanje. Pitanje 0 uzrocnoj vezi u mikrofizieicovjek uopce ne moze rijesiti.

Od engieskog filozofa Georgea Berkeleyja po~ieCe recenica: "Esseestpercipi" (Biti jest hil i zamljecen). Kako hi sljedbenik toga nacelaodgovorio na pitanje (I postojanju uzrocnih odnosa u mikrofizici?Dalje valja naglasiti: ne moze se doduse predvidjeti kako ce

se pojedina cestica ponasati u buducnosti, ali za skup cestiear-vrijede zakoni vjerojatnosti. Primjer za to je zakon radioaktivnograsp ada. Ne maze se predvidjeti kada ce se neka odredena cesticaraspasti, ali za veliki broj cestica maze se navesti vrijeme polu-raspada. '

Pitanje je kolika su nacela kvantne rnehanike prenosi.va namakrofiziku. Konacno, makrofizicki procesi pocivaju na rnikro-fizickim pojavama. Pri tome valja prirnijetiti sljedece: ikvantnateorija daje prognoze koje se provjeravaju pokusom. Barem doga-danje u mjernom uredaju iutvrdivanje mjernih podataka morajuse promatrati kao strogo determinirani, Jer bi mace iskazi arnikrofizickim objektima bili nemoguci, Werner Heisenberg stoga24

pise u djelu Fizika i jilozo.fUa~: "Kad izvodirno eksperiment, mo-ratTIOpretpostaviti postojanje uzrocnog lanca zbivanja koji vodiad atomskog zbivanja, preko naseg uredaja do, konacno, aka mo-tritelja. Aka se ne pretpostavi taj uzrocni lanac, anda se a atom-skim zbivanjirna nista ne maze znati." Valjanost nacela uzrocnostiu makrofizici je dakle pretpostavka za rnogucu nevaljanost nacelauzrocnosti u mikrofizici.

Slika 15. Tablica odlazaka idolazaka vlakova irelacija ncodredcnosri.

Neste drzimo istinitim kad ana sto je opazeno djeluje na nas(npr kada se valovi svjetlosti odbijaju ad objekta opazanja i pada-J U u nase oci). Aka je kauzalni lanac izmedu motritelja imotrene .pojave prekinur, onda ne dobivamo nikakvu informaciju.

w . Heisenberg, Physik lind Philosophic, prijcvod S. Kutlcsa, izd, Kruzak,Zagreb 1997.2 S


19/49

m jer ni t1 reda j

Sllka 16.Niels Bohr, koji je u Kopenhagenu vodio lnstitut za teorijskufiziku, razvio je 1927, godine Kopenhagensko turnacenje. Prema

njemu u kvantnoj se teoriji nalazimo pred paradoksalnom situaci-jom: nase eksperimente moramo opisivati pojrnovima klasicne fi-zike iako .znamo da ti pojmovi ne odgovaraju prirodi posve tocno,Katkad se predlagalo da bi se stari termini trebali potpuno napus-titi. Mozda bi radikalna promjena pojrnovnog sustava - taka sedokazivalo - mogla dovesti do neproturjecnog opisa prirode.

Prema Bohrovu misljenju ovdje postoji nesuglasica. Pojmoviklasicne fizike samo su tocno utvrdeni pojmovi svakodnevnog je-zika i pretpostavka za sve prirodne znanosti. Za opis nasih ekspe-rimenata moramo koristiti klasicne pojmove jer se inace ne bismomogli sporszumijevati . Zadatak je kvantne teorije da teorijski tu-maci eksperimente na toj osnovi.

Bohr je promatrao cesticnu ivalnu sliku kao dva medusobnokomplementarna opisa iste stvamosti. Obje se slike, dakako,medusobno iskljucuju jer odredena pojava ne moze istodobno biticestica ival. Ali se obje slike i dopunjuju. Moramo sarno bitisvjesni da postoje granice primjene cesticne, kao ivalne teorije.

Klasicna se fizika zasniva na pretpostavci da svijet mozernopredoCiti ada se ne obaziremo na nas same, Subjekt iobjekt sma-trali su se strogo odijeljenima. Proces mjerenja nije moran imatinikakav utjecaj na rezultat mjerenja. Kvantna teorija naprotiv _prema Bohrovu misljenju - sadrzi subjektivni element: one sto jestvarno, ovisi 0 nasem motrenju. Planckov kvant djelovanja uzro-kuje konacno medudjelovanje izmedu mjerenog objekta imjernognredaja. Buduci da se to medudjelovanje ne rnoze uciniti po voljimalenirn, prornatrani se sustav remeti cinom motrenja. Na taj na-e m nas kvantna teorija podsjeca na to, kao sto je to formuliraoBohr, da smo mi u igrokazu zivota istodobno gledatelji i suigraci,

Sredisnji iskaz Kopenhagenskog turnacenja glasi da fizikalnevelicine tek tada dobivaju odredenu vrijednost kada. ill se mjeri.Mjesto impuls elektrona ne postoje stoga neovisno 0 nasem 1110-trenju, nego su uzrokovani rek cinorn motrenja.26

Erwin Schrodinger borio se za vrijeme svoga zivota protivnapustanja stvarnosti koja ne ovisi 0 subjektu, Smislio je misaonieksperiment, koji je postao poznat pod imenom "Schrodingerovarnacka" da bi pokazao da prijenos kvantnomehanickih nacela namakrofiziku vodi do besmislenih posljedica:

Stika l7.Macka je zakljucana u zarvoreni prostor, 11 kojern se nalazi

tikvica s cijanovodicnom kiselinom, Iznad tikvice visi na niticekic, Cekic razbija posudu kada Geigerov brojac registrira radio-aktivnost. Kod Geigerova brojaca nalazi se radioaktivni preparatkoji unutar jednog sata s 50% vjerojatnosti odasilje zracenje kojese moze dokazati, Raspadne lise atom, moglo bi se ocekivati damacka ugine. Izostane liraspad, rnacka bi moral a ostati na zivotu.

Slika 18. Schrodingcrova macka - zrtva kvantnog svijc ta?

27


20/49

Kakva je situacija nakon jeeInog sata, prije nego sto netkodode da bi je promo trio? Valna funkcija, koja se moze pridruzitisustavu, opisuje stanje U kojem je macka ni rnrtva ni ziva. Otvorili se ipak komora, odlueuje se 0 sudbini macke, Cinom motrenjaostvaruje se jeeIna od dviju mogucnosti. Macka je tada iii rnrtva iiiZiva.

Imate Ii svo] stay prema misaonom eksperimentu "Schriidingerovemacke"? Koje zakljucke izvodite iz tog misaonog eksperimenta?

If :.7 :;~!~V r:-: .:":\': : : ': '~ .-:",,,", _.:~ .... :,.,--. ~

Stika 19.Ni Albert Einstein nije bio spreman prihvatiti sve posljedice

kvantne teorije, na razvitku koje je sam suradivao. Protiv Kopen-hagenskog tumacenja okrenuo se rijecima: "Bog se ne kocka.".On je polazio otuda da stvamost postoji neovisno 0 tome 1110trilise ona ili ne, Kriterij za stvarnost fizikalne velicine vidio je u mo-gucnosti da je predvidi, a da se sustav ne remeti. On je zajedno sBorisom Podolskym iNathanom Rosenorn dao 1935. osnovu zamisaoni eksperiment, takozvani Binstein-Podolsky-Rosen para-doks (krace EPR-paradoks). Prema njemu dvije cestice A iB,koje potjecu iz istog izvora, odlijecu u suprotnim smjerovima.Mjerenjem na jednoj cestici trebalo hi se dobiti informacije 028

fulgoj, a da se ta ni na koji nacin oe remeti. Odredivanje mjestaod A imalo bi za posljedicu da se moze proreci imjesto od B.Mjerenje irnpulsa od A izaziva predvidivost impulsa od B.

Einstein je iz toga izvukao posljedicu da mjesto iirnpuls isto-dobno pripadaju stvarnosti. U zaokruzenoj teoriji svi se elementifizicke stvarnosti slazu. Buduci da kvantna teorija iskljucuje da seistodobno tocno mogu mjeriti mjesto i impuls, on ju je smatraonepotpunom i htio ju je dopuniti skrivenim varijablama. Da sejegova zamisao pokazaJa ispravnom, ne hi postojala objektivnaneodrectenost ni objektivni slucaj, Umikrofizici bi opet bila uspo-stavljena valjanost klasicnog nacela uzrocnosti.

Einstein je takoder pokazao da kvantna teorija povreduje na-celo lokalnosti. Prema Kopenhagenskom tumacenju obje cestice8]1medusobno povezane, iako jedna s drugom ne komunicirajurre;ko nekog mehanizma. Mjerenje na cestici A utjece u istomtrenutku na rezultat mjerenja na cestici B.

Einsteinu se to tumacenje cinilo neodrzivim, Prerna njegovumisljenju svako fizikalno objasnjenje pociva na dva potpornja:1. nacelu lokalnosti, t J . na neovisnosti proizvoljno daleko rnedu-

sebno udaljenih dogactaja i2. nacelu realizma, tj . neovisnosti dogactaja 0motritelju,

EPR-paradoks je prije svega ostao puka spekulacija. JohnBell je 1964. otkrio da pod pretpostavkom valjanosti lokalno-rea-IistiCkih teorija vrijedi odredeni oeInos. Na temelju te zakonitosti,koja: se naziva Bellova nejednakost, rnoguce je provesti eksperi-mentalnu odluku. Sazmimo: iz lokalnih teorija sa skrivenim va-rijablama slijecli valjanost, a iz kvantne mehanike narusavanjeBellove nejednakosti.

Godine 1982. uspjelo je Alainu Aspectu prakticno ostvarenjeEPR-paradoksa. U njegovu se pokusulaserom pobuduju atomikalcija, Pri povratku svakog atoma u osnovno stanje istodobno seernitiraju dva fotona, koji jedan od drugog odlaze u suprotnimsmjerovima. Onda se u staze fotona unosi po jedan polarizacijskifiltar.Ako su propusni smjerovi od P 1iP2 usporedni, mjerenje dajesljedeCi rezultat: ili su oba fotona propustena ili se oba apsorbi-raju. Ali se nikada ne dogada da je jedan foton propusten, a drugine.

29


21/49

polarizator P2

o

polarizator P10'

Stika 20.POVeza110stizmedu dva obiljezja naziva se korelacijom. Ja-

kost ie povezanosti iskazuje se koeficijentom korelacije, koji mo-ze imati vrijednost izmedu 0 i1. Nula znaci nikakvu ovisnost, a Iznaci potpunu ovisnost, Buduci da se rezultati kod PI i P2 slazu,koeficijent korelacije jednak je 1 .

Prema lokalno-realistickoj teoriji ravnina polarizacije je za-jednicko svojstvo fotona, koje oni imaju ad pocetka. Buduci da suobje cestice nastale istodobno u istorn izvoru, obje posjeduju isminformaciju. Slicna se situacija pojavljuje kod jednojajcanih bliza-naca, koji potjecu iz iste oplodene jajne stanice iprema tome ima-ju jednake nasljedne sposobnosti. Oni se - kao sva novorodencad- radaju s plavim ocima, ali kasnije mogu zadobiti idrugu bojuociju, Bitno je da im se boja ociju slaze, pa ikada se nakon pOTO-da razdvoje. Dobije li jedan blizanac smede oci, tada idrugi dobi-je smede 06. Ni jedan covjek ne hi rekao da ovdje postoji djelo-vanje na daljinu. Blizanci imaju jednaku boju ociju jer sa sobomnose jednaku nasljednu informaciju.

Kvantna teorija posve drukcije tumaci Aspectov eksperiment.Prije mjerenja fotoni nemaju neku odredenu polarizaciju. Ravninapolarizacije urvrduje se tek mjerenjem. Prema kvantnoj teorijiprolazenje iii neprolazenje je slucajan dogadaj. Zacudujuce je dabi dva slucajna dogadaja morala biti u cvrstom uzajamnom odno-suo Udaljenost izmedu cestica nema nikakvu ulogu; jedna se cesti-ca moze nalaziti u Americi, a druga u Europi. U prilog tome jesljedeca usporedba: lijevo idesno se nalaze dva kockara. Uvijekkada lijevi igrac izbaci sesticu, izbaci idesni igrac sesticu; uvijekkada lijevi igrac dobije jedinicu, dobije idesni igrac jedinicu.Prernda su oba igraca prostorno odvojena ine izmjenjuju nikakveinfonnacije, broj tockica na kocki se slaze,30

'Iurnacenje AnalogijaLokalno-reallsticka teorijavrijedi Bellova nejednakostKvantna teorijanarusena Bellova nejednakost

Jednojajcani blizancipokazuju jednaka obiljezjaDva kockara stalnodobivaju jednake rezultate

9Koje vamje ad dva tumacenja uvjerljivije?Da bi se utvrdilo koje rumacenje je valjano, moraju se pro-

pusni smjerovi od PI j P2 zakrenuti jedan prema drugom. Tadavise ne dobivamo potpuno slaganje. Katkad jedan od dva istodob-no stvorena fotona, PI, prolazi, ali drugi, P2, ne, iobratno. Kvan-Ina mehanika ilokalno-realisticka teorija predvidaju razlieite koe-ficijente korelacije. Aspect je dobio vrijednosti koje jednoznacno?roturjece predvidanjima Bellove nejednakosti. Time je kvantnaleorija odnijela pobjedu.

Tumacenje toga rezultata izaziva velike teskoce. Neki znan-)~~nici s~atraju potvrdenim holisticko shvacanje prema kojem jesvijet jedinstvena cjelina u kojoj je sve sa svim povezano. Cini seda s~ P?jed.ini dijelovi ne mogu odijeliti jedan ad drugoga. Drugaposljedica _Jemoguce napustanje djelovanja na blizinu injegovazamjena djelovanjem na daljinu. Buduci da se prema teoriji rela-1iv~os.~ni~edan signal ne moze siriti brze od brzine svjetlosti, ne-~OJrnl.JIVO Je kako mjerenje poduzeto na jednom sustavu rnoze uistorn trenutku utjecati na rezultat mjerenja na drugom sustavu.Otkuda ~estica B zna koju smo velicinu izmjerili na cestici A?M.ozda pojam signal ne smije vise obuhvacati sve moguce fizicke11_tJecaJe,ezo se mora ograniciti na prijenos infonnacija.

polarizator P2

izvor

polarizator P1Stika 21.

31


22/49

Dererminizam se u mikrofizici razbio na Heisenbergovim re-lacijama neodredenosti, U rnakroflzici se, istina, naislo na praktic-ne teskoce s ostvarivanjem Laplaceova demona, ali seipak nadaloda se slucaj moze iskljueiti prikupljanjem dodatnih informacija.No iavo je stajaliste uzdrmala teorija kaosa,

Postoje sustavi koji pokazuju osjetljivu ovisnost 0 pocetnimuvjetima: najmanje prornjene uzroka izazivaju velike promjeneucinaka. Iz toga proizlazi narusavanje nacela da slicni uzroci ima-ju slicne ucinke,

Buduci da postoji granica dostizive tocnosti, ne rnozemo ni-kada potpuno tocno odrediti pocetne uvjete. Kod kaoticnih susta-va neizbjezive male pogreske narastaju eksponencijalno icinekonacni rezultat neproracunljivim. Njihova je ponasanje dodnsekratkorocno predvidivo, ali ne dugorocno ..

Postojanje kaosa ima posljedice za metodu fizike, Ponovnoprovjeravanje znanstvenih teorija pociva na mogucnosti reprodn-eiranja. Eksperiment mora pri svakom ponavljanju pod istimuvjetima dati isti rezultat. Ali egzaktno identitna ponavljanja na-aeIno su nemoguca.t . : ) Moiete li nabrojiti nekoliko p ri mj er a k ao tic n ih : sustava?

Gi

Sllka ,22.P roblem triju tijcla , Mali planet giba se oko dva veta ti iela (oni kruzeoko zaj dnlckog [ezi~ta). Gore. Stabilna staza, Dolje. Najrnanji poremccaji iii

promjcno pocctnih uvjcta vode kaoticnom ponasanju!32

Primjer bilijara pokazuje kakoosjetljivo mogu reagirati nekiilzicki sustavi na vanjske utjeoaje. Jednim jedinim udarcem igracizaziva niz sudara. Za koje vrijeme bi on rnogao predvidjeti puta-nje kugala? Ako zanemari same sicusni ucinak, prognoza bi veenakon kratkog vremena bila pogresna. Pretpostavimo da motriteljprati igru S otprilike jednog metra udaljenosti od bilijarskog stola.Njegova masa djeluje na kugle gravitacijskom silom kaja je do-statna da putanje cestica nakon 9. sudara budu potpuno nepro-raeunljive.

SlikJi 23.Drugi primjer je bacanje kocke. Najmanji detalji gibanja rukeipovrsine stola utjecu na rezultat, I vremensko dogadanje zbiva

se kaoticno. Pomak krilima leptira u Africi moze u nekim okolno-stima imati uAmerici za posljedicu tornado ("butterfly-effect").Stanoviti aspekti Ijudskog bitka isto taka nisu predvidivi. To

nas vodi na temeljno pitanje: moze li covjek uopce slobodno od-lucivati? Volja kojane bi bila odredena nikakvim uzrocima ostalabi udeterministickoj slici svijeta strano tijelo. Kvantna mehanika iteorija kaosa ipak slobodi ponevno daju prostora.

') Daje li kvantna teorija 0 . 1 ' 1 1 0 1 1 1 . 1 za ra zu mijeva nje s lo bo de vo lje?

33


23/49

LiteraturaBaumann, Kurt / SexJ, Roman, Die Deutung der Quantentheorie, Vie-

weg, Braunschweig 1987. (Zbirka prevedenih, ipak djelomicno tezihizvornih tekstova - debar, kratki pregledni uvod ad 46 stranica)

Bell, John, Indeterminismus und Nichtlokalitdt, u: Naturwissenschaft undWeltbild. Holder-Pichler-Tempsky, Wien 1992.

Bernal, John Desmond, Wissenschaft, Rowohlt, ReinbeckD'Espagnat, Bernard, Quantentheorie und Realitat, Spektrum del' Wis-

senschaft, sijecanj 1980.Heisenberg, Werner, Physik und Philosoph ie, Ullstein, Frankfurt 1990.Schlick, Moritz, Gesetz; Kausalitdt und Wahrscheinlichkeit, Gerold &

CoSelleri, Franco, Die Debatte um die Quantentheorie, Vieweg, Braun-

schweig 1984. (Vrlo iscrpan inajvecim dijelom dobra razumljiv.Teziste je na EPR-paradoksu inelokalnosti)

Shimony, Abner, Die Realiuit der Quanienweli, Spektrum del' Wissen-schaften, ofujak 1988.

Preporu~ena literaturaBohm, David, Uzrocnost i siucqjnosf u savremeno] fizici, Nolit, Beograd

1972.Bohr, Niels, Atomska fizika i ljudsko znanje, Nolit, Beograd 1985.Borel, Emile, Slucaj, Hrvatsko prirodoslovno drustvo, Zagreb 1920.Feynman, Richard, Osobitosti [izikalnll: zakona, Skolska knjiga, Zagreb

1977.Gleick, James, Kaos . Radan je nove znanos ti , lzvori, Zagreb 1996.Heisenberg, Werner, Slika svijeta suvremenefizike, Epoha, Zagreb 1961.Heisenberg, Werner, Fizika imetafizika, Nolit, Beograd 1972.Heisenberg, Werner, Fizika ifilozofija, Kruzak, Zagreb 1997.Supek, Ivan, Princip kauzalnosti, Kultura, Beograd 1960.Supek, Ivan, Kvantna teor ija : fiziku i filozofija, JAZU, Zagreb 1976Supek, [van, Heisenbergov obrat u shvacanju svijeta, JAZU, sv. 56.,

Zagreb I986.

34

Prostor i vrijemeSto je radio Bog prije no ~toje stvorio svijet? Stvaraojc pakao za ljude koji postavljaju taka glupa pitanja!Augustin, Confessiones (Ispovijesti)

9 Kako se mjeri vrijeme u svakodnevnom iivotu a kako ufizici?Kako se mogu mjeriti duiine?Za fiziku nije presudno kako definiramo vrijeme, vee kako ga

mjerimo. Fizikalni se pojmovi utvrduju uvijek operaeionalnim de-finicijama, tj. upucivanjem na mjerni propis. Stoga je vrijeme onesto se odreduje mjerenjem vrernena. Duljina je one st o se odredu-je mjerenjem duzine, itd. Pod pojmom ne podrazumijevamo daklenista vise nego skup operacija.

Za svako mjerenje vremena nuzno je pericdicko zbivanje. Alisto nam jamci da je odredeni tijek zaista strogo periodican, dakleda je vrijerne podijeljeno na jednake razmake? Definicija sekundeednosila se prije na ophod Zemlje oko Sunca. Mjerenja vrlo t o c -Dim satovima pokazala su da ta pojava nije periodicna. Ovdje seiznova postavlja pitanje: odakle znamo da sarni satovi idu pravil-!l ID? To bi se moglo utvrditi jedino usporedborn s nekom drugornpojavom pri kojoj bi se opet ponovilo isto pitanje, Ovdje daklepostoji beskonacni regres.

Vrijerne se moze rasclaniti na proslost, sadasnjost ibuduc-host Proslost vise ne postoji, buducnost jos ne, a sadasnjost jeste-gnuta na trenutak neposrednog "sada". To "sada" ne moze se viSerazloziti, ono ne posjeduje nikakvu vremensku protegu. Razmakse sastoji od nizanja neizmjerno mnogih "sada" ..Ali kako se mozevremensko trajanje sastaviti od vremenskih tocaka bez trajanja?

Aka se ta razmiSljanja primijene na odredeni razmak (po-mak), dospijeva se do Zenonovih aporija. Najznamenitija glasi:Ahil, najbrzi trkac antike, ne moze dostici kornjacu koja ima sta-novitu prednost, Jer dok on nadoknaduje prednost, kornjaca stjecenovu, premda manju, Ako se iona nadoknadi, proizlazi opet novaitd, bez kraja. Stoga Ahil nikada ne moze sustici kornjacu. Otudaje Zenon zakljucio da je gibanje osjetilna varka,

Filozofska analiza prostora prireduje velike teskoce. Besko-nacni prostor izmice ljudskoj predodzbi. Ali i ograniceni prostorotvara pitania, Stoie s onu stranu granice?

35


24/49

IIIIIIIII-))1I -Slika 24.

Anticka i srednjovjekovna slika svijeta bila je pod utjecajemfilozofije Aristotela, koji je razvio zamisao konacnog imaterijompotpuno ispunjenog prostora. Zemlja miruje u sredistu tog susta-va. Okruzuju je koncentricne kristalne sfere. Na najunutarnjijojljusci nalazi se Mjesec, sljedece ljuske su nositelji planeta iSunca,na posljednjoj vanjskoj ljusci - nebeskoj kugli - ucvfscene su zvi-jezde stajacice. Sve suplje kugle medusobno su povezane. Trenjekugle 0 kuglu pokrece cijeli sustav. Zemaljsko podrucje sastoji seod cetiriju pocela: vatre, zraka, vode i zemlje. Preostali prostor is-punjen je eterom. Od njega se sastoje planeti i zvijezde stajacice,isto kao ikristalne sferePrema Aristotelu nebeska je kugla granica svemira. Izvan sfe-re zvijezda stajacica nema nicega, pa ni praznog prostora. Aristo-telu se pojam vakuuma cinio besmislenim. To se shva6anje ozna-cava kao horror vacui, kao zaziranje prirode od praznine. Mozega se kratko ocrtati ovako: priroda nastoji sprijeciti stvara.nje praz-nine. Prostor itvar nedjeljivo su medusobno povezani; to su dvashvacanja iste stvari, Ne moze biti prostora bez tvari. To je pove-zano s predodzbom da se Zemlja .nalazi u sredistn svemira. Bes-konacan pros lor ne bi irnao nikakvo srediste, Svaka bi tocka bilajednako udaljena od svih tocaka takvog prostora.

Nikola Kopernik oduzeo je Zemlji njezin sredisnji polozaj, ana njezino je mjesto stavio Sunce. Renesansni filozof GiordanoBruno isao je jos dalje: on je pretpostavio da je Sunce sarno jednood neizmjemog rnnostva sunaca u neizmjerno protegnutom pro-36

Slika 25.

Stika 26. "Covjek probada nebesku kuglu '

37

stOTU.Neka od svemirskih tijela moraju biti, poput Zemlje, nasta-


25/49

njene planete. Time je Zemlja svedena na malo zrnce prasine u...nemjerljivoj prostranosti svemira, Inkvizicija je osudila Bruna nasmrt na lomaci, ali se njegove "krivovjeme ideje" nisu dale isko-rijeniti.Iu novom vijeku izranja pitanje je liprostor prazno spremisteu kojem se gibaju tijela ili je sveprozimajuci eter. Rene Descartesje poistovjecivao prostor ivar pa je isticao proteznost kao osnov-no svojstvo tvari. U tome sustavune moze postojati praznina.Kartezijanski kozmos ispunjen je eterom. Ta se tvar sastoji od si-cusnih cestica koje au dalje djeljive, Jer protezno tijelo mora semoci dijeliti, Zbog toga je razloga Descartes odbacio atomskuteoriju koja je pretpostavljala najmanje nedjeljive cestice. Ukla-njanjem sfera nastao je novi problem. Sto pokrece planete ikakoto da one ostaju na svojim putanjama? Descartes je pretpostavioda je Bog pri stvaranju pokrenuoeter. To gibanje ostaje ocuvanokroz sva vremena izbiva se u obliku vrtloga (sl. 27). Time seobjasnjavala povezanost sustava: oko Sunca svemir je ispunjeneterskim vrtlogom koji za sobom povlaci planete.

Dok prostor prema Descartesu objektivno postoji , vrijeme ieoblik misljenja. Njegovo bitno obiljezje je trajanje.

Immanuel Kant je prostor ivrijerne prornatrao kao subjektiv-ne. On je polazio otuda da mi ne spoznajemo stvari onakvimakakve one stvamo jesu, Informaciju koja dolazi izvana, mi filtri-ramo, strukturi.ramo i obradujemo. Subjektivna nacela reda, kojacovjek projicira u prirodu, Kant je oznacavao kao apriorna, Meduta, izmedu ostalih, ubrojio je prostor, vrijeme iuzrocnost. Ta seaprioma spoznaja ne izvodi iz iskustva, nego je ona pretpostavkaza to da je iskustvo uopce moguce. Dna djeluje iz mreze kojornopisujemo svijet, a ne iz samog svijeta. Subjektivna je u tom smi-slu sto svim spoznavajucim subjektima (= ljudima) pripada najednak nacin.

Vanjski svijet nudi gradu za osjet; na s duh sreduje tu gradu sobzirom na prostor, vrijeme iuzrocnost. Covjek se u spoznajnomprocesu ne ponasa kao pasivno zrcalo, vee sudjeluje ak:tivno. Onosto se uvijek spoznaje oblikuje spoznavatelj.

Moiete li navesti primjere iz psihologije koji pokazuju da su prorp,'izamiecivania i spoznavania ovisni 0 subiektu?

38

Slika 27.. .Stvar po sebi, stvar kakva doista jest, bez Ijudskih dodatakOstaJe n tliiv J . . a,espozna jrva, er ill1 ne mozerno odloziti nX . . "apa' t' ikad ' ... . ll=spoznaJmto Ia 1 n .ada necemo znati kako su stvari uredene neovisno 0m spoznaJllom aparatu. Budimo uvjereni: covjek je taj koji uno-

39

si red u prirodu. On preinacuje kaoticni svijet osjeta u uredeni svi- Teorija relativnosti je to promijenila. Kada se mijenja nacin


26/49

jet iskustva.'> Moie li se odgovorit i na pitanje: "Kako izgledajabuka aka je nitko01 ne vidi? II

Kant je zasnovao misljenje da je prostor nuzna predodzba stvrdnjom: coviek doduse mofe zamisliti prazan prostor, ali nemoze sebi nikada predoeiti da ne postoji nikakav prostor, U sHe-nom bi se polozaju nasao covjek koji cijelog zivota nosi plavenaocale. On bi nuzno sve vidio playa. C a k bi mislio da sama pla-va boja pripada predmetima. Isto tako ce netko sve vidjeti pro-stoma jer muje u duh uprogramirano prostomo predocivanje.9Jeste u ponovili predznanje 0 teoriji relativnosti?"

Za prijelaz od klasiene na modernu mehaniku bib je od pre-sudnog znacenja pojmovni par apsolutno-relativno. Newton je po-stavio tvrdnju:

"Apsoluino, pravo i matematicko vrijeme tece samo po sebi ipo svojoj je prirodi jednoliko i bez odnosa prema bilo kojemvanjskom predmetu. n

Ta definicija sadrzi krug. Vrijeme koje jednoliko protjece oei-to se.giba, Ali gibanje vee pretpostavlja pojam vrernena.

Postojanje apsolutnog vremena imalo bi za posljedicu da biiskaz: "dvije pojave na razlidtim mjestima dogadaiu se istodob-no" bio potpuno jednoznacan. Medutim Einstein je U BVOjj speci-jalnojteoriji relativnosti pokazao da izjave ovise 0 Istcdobnostistanja gibanja motritelja, Dva dogadaja mogu se za jednog motri-telja dogadati istodobno, a za nekog c1rugoga, naprotiv, neistodob-no.

Ali nije sarno mjerenje vremena relativno vee je relativno imjerenje duljina, Kad dva tijela mijenjaju svoju rnedusobnu uda-ljenost, onda morarno u odredenom trenutku navesti udaljenostmedu njima. Ali razliciti 6e motritelji to pitanje razlicito procije-niti - sto je isro vrijeme za dogadaj u tijelu 1, a sto za dogai:taj utijelu 2.

Ranije se mislilo da su se mjerenja mjesta ivremena moglapoduzeti potpuno neovisno jedno 0 drugome. Stoga se prostor jvrijeme smatralo za dva potpuno odvojena nacela reda.40

odredivanja vremena, mijenja se mozda iprostorni razmak izme-du dvaju dogadaja. Prostor ivrijeme nisu dakle vise medusobnoneovisni. Da bismo utvrdili polozaj jednog dogadaja, trebamo ee-tirieHCine, tr i prostorne koordinate iednu naznaku vremena, Toje jezgra onega sto oznacava zamjenu prostora ivremena prostor-no-vrernenskim kontinuumom. Njemacki marematicar HermannMinkowski vrlo je tocno sazeo Einsteinove ideje. Godine 1908.rekao je na jednome skupu znanstvenika:

"Neka od sada posve padnu u sjenu prostor po sebi i vrijemepo sebi i samo jos jedna vrsta ujedinjenja obiju treba ocuvati'samostalnost. "

Einsteinove misli dovele su napokon do novog odredenja od-110sageometrije ifizike, Gledano povijesno, geometrija se mozevratiti na prernjeravanje zemljista u Egiptu, Zbog poplava Nilanarusavane su mede posjeda i morale su se iznova premjeravati.

Grci su geornetriju preinacili u aksiomatsku disciplinu, Oni suistrazivali svojstva idealiziranih likova izgradenih od tocaka bezpretege i pravaca bez debljine. Euklid je oko 300. godine prijeKrista stvorio sustav postulata, definicija iteorerna koji su rnedu-sobno povezani dokazima. 0jednoj se postavci, aksiornu 0 para-lelama, kasnije posebno zestoko raspravljalo .. Iz toga iostalihaksioma izvedivi su svi poucci obicne geometrije, primjerice ipoucak da zbroj kutova u trokutu iznosi 180. Svi pokusaji da seaksiom 0 paralelama svede na druga nacela nisu uspijevali. Godi-ille 1825. Bolyai iLobacevski postavili su prvu neeuklidsku geo-etriju. Oni su posli od aksioma da u ravnini postoji beskonacnoumego paralela s pravcem kroz tocku koja ne lezi na njemu.Nekoliko godina kasnije Riemann je iznio javnosti svoj rad 0

'geemetriji. Njegovo je polaziste bile da paralele ne postoje. Zazorno predocivanje sluzi povrsina kugle ..Tu povrsinu promatraj-IJ1Q kao ravninu, Pravcima ravnine odgovaraju velike kruznice nakugli. To su krivulje koje se dobiju kada se kuglu presijece rav-ainorn koja prolazi sredistem kugle, Ekvator imeridijani poznatisu primjeri za to, Opcenito se najkra6e spojnice izmedu dviju to-f aka nazivaju geodetskim linijama, U ravnini tosu pravci, a naKUR l i to su velike kruznice, .9 Jesu li kru2l1ir:ezemljopisne sirine velike kruznice?

41

Na sljedecoj slici ucrtana su dva meridijana okomita na ekva- Riemannov iii sferni prostor pokazuje ~ slicno kuglinoj povr-


27/49

tor. Prema euklidskoj geometriji ocekivalo bi se da su dva pravca,koja su okomita na zadani pravac, paralelna, Ali na kugli oni semedusobno sijeku; na nasem crtezu: na sjevemom polu ina juz-nom polu. Taka imamo lako predoeiv modelgeornetrije u kojojne postoje paralele.

sjeverni pol

Slika28.

N

S.lika29.Dalji kriterij razlikovanja je zbroj kntova u trokutu; u Rie-

mannovoj geometriji an je veci od 180. Promotrimo trokut ANBna nasoj slici; on je sacinjen od dva meridijana iekvatora. Obakuta na ekvatoru imaju po 90, tako da vee sami daju 1800. Opsegkrufnice podijeljen promjerom manji je od broja 'It. Sljedeca slikaprikazuje kruznicu na Zemlji srediste koje je Sjeverni pol. Njezinpolumjer nije duzina CB nego luk NB. Jasno je da je opsegpodijeljen duzinom ACB jednak 'It. Buduci daje luk ANB dulji oddnzine ACB, mora odnos opsega kruznice prema ANB biti manji~~ .42

sini _ pozitivnu zakrivljenost: mjera zakrivljenosti k u svakoj jetocki veca od nistice,

U prostoru Lobacevskoga ona se odnosi upravo obratno. -Zbroj kutova u trokutu manji je od 180. Omjer 6psega kr~nice ipromjera veci je od n. Ta geometrija, takoder nazvana hiperbo-licka geomettija, moze se predociti sedlastom plohorn (sl, 30). Zasvaku toeku te plohe zakrivljenostje negativna,

B

stika 30.Usporedba izmedu geometrija omogueuje sljedece suprotstavljenetvrdnje:

Vrsta Broj Zbroj Omjer opsega Mjerakutovau kruznice prema zakriv-geometrije paralela trokutu promjeru kruznice ljenostiLobacevskoga O C J < 1800 >n


28/49

Moze lise to naslucivanje provjeriti? Pravac je najkraca spoj-riica izmedu dviju tocaka, Aka je svjerlosna zraka zakrivljena,morale bi hili rnoguce pocetnu ikonacnu tocku spojiti kracomcrtom, Nacelno hi se moglo takvo mjerenje provesti s pomocucvrstih motki; morale bi ih se nanijeti duz zrake svjetlosti te jed-nako uraditi iza ostale spojne crte,

Pretpostavimo da su ti pokusi pokazali da je zraka svjetlostinajkraca spojnica izmedu dviju tocaka. Bi Ii taj rezultat u svezi sprethodnim mjerenjem zbroja kutova bio dokazom da je prostorneeuklidski?

Odgovor je opet ne. Bilo bi moguce da se stapovi djelova-njem neke nepoznate sile mijenjaju.

zraka svjetlosti

Slika31. Pona~alljc svjetlosnih zraka U okolini SuncaPred jednakim se problemom nasae iAlbert Einstein pri iz-

gradnji opce teorije relativnosti, On je otkrio da se mjerni stapoviIIblizini gravitacijskih polja skracuju, a svjetlosne zrake zakriv-ljuju.

Slika 32.44

klidska geometrija.Ali postoji idrugo tumaeenje istog sranja stvari. Prema tame

zakoni mehanike .i optik:e ostaju netaknnti, Dalje se pretpostavljada su 6vrsta tijela kruta, a zrake svjetlosti rasprostiru se dUl: geo-detskih linija. Kao cijena toga mora se napustiti euklidska geo-metrija izamijeniti je neeuklidskom geometrijom, Izbor opisa jepitanje dogovora, a prihvacanje zakrivljenosti prostora pridonosipojednostav Ijenju.Iduca posljedica neeuklidskog shvacanja teorije relativnostijest da ne postoji sila gravitacije. Svako tijelo giba se po geodet-skoj liniji kroz prostorno-vremenski kontinuum,

Godine 1917. Einstein je u svojim Kozmoloikim razmatranji-ma teorije relativnosti predlozio model konaenog, ali neogranice-neg svemira, To si mozemo opet pojasniti na primjeru kuglineplohe. Ona je konacna dok njezin polumjer ima konacnu vrijed-nost; ona je neogranicena jer bi sepo njoj uvijek moglo napredo-vati dalje a da se nikada ne dode do granice. U Einsteinovu mo-delu sam prostor irna pozitivnu zakrivljenost. Svemirski brod kojibi se pravo gibao u odredenom smjeru vratio bi se konacno svomepocetnom polozaju, isto kan izrakoplov koji Ieti oko Zemlje povelikoj kruznici,

Silka 33.Einstein je svakako polazio od statickog, vjecno stalnog ibes-

konacno starog svemira. Kasnije je tu svoju procjenn smatraosvojom "najvecom pogreskom". Godine 1922. ubacio je Alexan-der Friedmann u igru rnisao 0 evoluciji. Iz Friedrnannovih prora-clIna rnogu se izvesti tri modela svernira, Sfemi svemir,. koji je

45

Casslrer, Ernest, Ogled 0 covjeku, Napr ij ed , Z a gr eb 19 7 8.


29/49

vrijednosti, a zatirn ponovo stezati. Ako nasuprot tome pretposta-vimo da prostor nema nikakve zakrivljenosti ill irna negativnuzalaivljenost, dog ada se takoder ekspanzija, ali koja se dalje zbivaneograniceno, Zajednieko je svim trima modelima da je tvar napocetku razvoja hila koncentrirana u na:jmanjem prostoru ida sekonacno razletila u praprasku (engl. bing-bang),

9 Jeste li pokusali saieto o bja sn tt: ra zvita k po jm a p ro sto ra (p ojm a! vremena)? Uzprostor i vrijeme i "materija"]e temeljnipojam ufizici. .Razmislite 0povezanosli prostora, vremenai materije.O ba vije stite s e 0 predodzbama 0 m ate riji tije ko m p ov ije sti (n pr .diskretno =kontinuirano).

"

LiteraturaCarnap, Rudolf, Einfiihxu1'lg ill die Phl losophie der Naturwissenschoften,U l ls te in , Be rl in 19 8 6.Epstein, Lewis, Relativitdtstheorie anschauiicn dargestellt, Birkhauser,Ba se l 1 9 88 ,Kant, Immanue l, P rol egomena, u: Schriften zu r Metaphysik und Logik 1 ,Suhrkamp, Frankfurt 1977 ,Kuhn, Thomas , D ie K op er nik an is ch e R ev olu tio n, Vieweg, Braunschweig1981 .Russell, Bertrand, Das ABC del' Relattviuitstheorie, Fischer, Frankfurt1989 .Schwartz, Joseph I McGuiness, Michael, E in ste in fi ir A nf ii ng er Rowohlt

ReinbeckSexl, R om an / Schmidt, Herbert, Raum - Zeit - Relativuat, Viewcg,Braunschweig 1989 .Sexl, Roman, Was d ie We lt zusammenh ii li ; Ullstein, Berlin 1984,S ex l, R om a n / S ex l, H a nn elo re , W eisse Zw erg - Schw artze Locher, Vie-weg, B r au ns chwei g 19 7 9.Wallner, Friedrich, P hilo so ph is ch e P ro ble me d el' P hy sik , V e rla g d es V er-

bandes der wissenschaf tl icben Gesel lschaften Osterreich, W ie n 1 98 0.

Preporucena literaturaArsenij.evic, Milos, P rostor, w 'em e, Zenon, Filozofsko d ru st vo S rb ij e,Beograd, Gra.fickizavod Hrvatske. Zagreb 1986.B oskovic, R uder, 0 prostoru, Vl'emenu irelativnosti; Ku lt ur a, Be og ra d1956.46

Einstein, Albert, M oj p ogled na svijet, I zv or i, Z a gr eb 19 92 .Einstein, Albert, Mo ja te or ija , Polaris/Krenos, Beograd/Zagreb s.a.Frank, Philipp, E in stein . N jeg ov liv ot in jeg ovo d ob a, Naprijed, Zagreb1959 .Hawking, Stephen W. K ra tk a p ov ije st v re me na , Otokar Kersovani, Opatija1988 , Izvori, Zagr eb 19 96 .Infeld, Leopold, A lb e rt E in s te in , Nolit, Beograd 1983,Landau, L.D. / Rumer, J.B., Sto je teorija relativnosti, Skolska knjiga,Zagreb 1975,Mintakovic, Stjepan, N e eu kl id sk a g eom et ri ja L ob ac ev sk og , Skolska knji-ga, Z ag re b 1 9 72 .Reichenbach, Hans, R a da nj e n au cn e fi lo zo fi je , No lit, Beograd 1964.

47

Fizika i tehnika


30/49

Covjecansrvo ga je trebalo (=barut) ion jc odmah bio tu.G.W.F.Hegcl, Filozofija povijesti

Slikll34.Vecina tehniekih napredaka uslijedila je zbog zadovoljavanja

drustveno-ekonomskih potreba; u stare doba njih su gotovo is-kljucivo postizali zanatlije. Znanostpri tome nije imala nikakvuulogu. Struje tehnicke iznanstvene tradicije tekle su neovisno jed-ne od drugih tijekom gotovo cijele povijesti. Uvjeti rane civiliza-cije dove1i su do podjele rada, koja je znanstvenike icinovnikepostavila na polozaj onih koji vladaju, dok su zanatlije bili upravojedan stupanj iznad seljaka a isami su oesto bili robovi, Taj ras-cjep za dugo je vremena znanost osudio na neplodnost.

U ranim visokim kulturama iu starom vijeku postignute suprovjerljive iprimjenjive znanstvene spoznaje sarno u podrucjuastronomije. Druge discipline nisu nalazile put iz stanja opisivanjaiklasificiranja. Iako se tehnika morala odreci pcdrske znanstveni-ka, ipak su se mogli postici veliki uspjesi. Obrada kamena, bronceizeljeza bila je rezultat obrtnicke spretnosti. Ni taka revolucio-nama dostignuca kao 8 tO su vatra, lonearstvo, tkalastvo, kotac ibrodnisu nista imala zahvaliti znanosti,

48 49

Znate Ii is'ta 0 drustvenim i gospodarskim promjenama na prijelazu Nepovezani sa sveucilisno obrazovanim ljudima, rudari, lje-


31/49

iz srednjavjekovlja u nov! vijek?U srednjem vijeku bila je snazuo istaknuta drustvena hijera:r-

hija, Cak j prevrati renesansnog doba, kao iltosu nicanje gradova ijacanje gradanskog staleza, nisu bili u stanju probiti ograde izme-du znanstvenika iobrtnika. Duh sveucilista bio je joil uvijek sred-njovjekovni. Cirri se da postoji. opca drustvena pojava da skoleobicavaju.pruzati otpor drustvenim promjenama.Na sveucilistirna su vladale teologija iskolasticka filozofija,Znanstvenicima su se svidala neznatna razlikovanja, nabraja:nja iraspravljanja, Vezani uz antoritete, davali su prednosti citatima, aiskazivali su svoja misljenja vecinom U obliku turnacenja iuspo-redbama na nacin: "Platon je rekao ...", "Aristotel je rekao ...", "Sv.Augustin je rekao" itd. Zanimala su ill vise objasnjenja ciljeva isvrha neke pojave nego istrazivanje uzroka j, fizikalnih zakona.Akademski naobrazeni ljudi renesanse bili su osobito ponosni nasvej drustveni poloza] ..Prezirali su neobrazovani puk. Izbjegavalisu pucki govor, pisali su igovorili sa:mo latinski. Time su bili po-vezani s vladajucom elitom, dijelili su drustvene prednosti plem-stva, bogatih trgovaca ibankara, a odbijali su od sebe fizicki rad.Prihvatili su starovjekovno razlikcvanje izmedu slobodnih ime-hanickih umijeca.

Slobodna wn'ij.e6a. Mehcmicka umije6agramatika fizicki T adretorika trivij r at no um ij ec e

_dl.o:.'ja_l_ek_t_ik_a_(o::g~o_vo_r_l'l_is_tV_o":")-1I--l pomorstvoaritrnetika loygeometrija kvadrivtj medicinaglazba glumaastronorniiaSarno zvanja koja nisu zahtijevala fizicki rad, bila su cije-

njena kao dostojna obrazovanog covj~ka. Suprotnost izmedu me-hanickih islobodnih umijeca utjecala je na svu intelektualnu istrukovnu djelatnost u doba renesanse. Doktori medicine s aka-demskorn izobrazbom bavili su se prije svega. tumacenjem medi-cinskih starovjekovnih spisa; lijecnici, koji su obavljali rucnezahvate kao lito StI operacije, svrstavani su u brijade iimali sudrustveni polozaj slican primaljama,50

vaei, tesari brodograditelji ipomorci tiho su radili na napretkuiehnologije isuvremenog drustva. OI1.isu otkri1:ibarut itisak; onisu izradili visoke peel iuveli strojeve u mdarstvo.

SlikS 35. Tiskarski troj S pcikretl1impojedinacnim slovima;pronalazak zanatlijc Johanna Gutenbcrga

Izgleda da su znanstvenici jedino otkrieu kompasa i sata, kojisu bitni za pomorstvo, dali veci doprinos. Nema sumnje da suzanatlije hili pioniri u primjeni eksperirnenta iistrazivanja uzreka,Oninisu imali akademsko obrazovanje, a vjerojatno cesto nisuznali citati.MO O u njima je postojala skupina koja je za svoj rad trebalavise znanja ad svojih kolega, pa su stoga dobili bolju izobrazhu.Ljude na koje mislimo, mozemo nazvati umjetnicima-inZenje-rima, jer nisu samo slikali slike, lijevali kipove, gradili katedralenego su iizradivali dizalice, kanale ihrane, oruzje iutvrde. Omsu pronasli nove boje, otkrili su geometrijske zakone perspektive ikonstruirali nove mjerne instrumente. Umjetnici-inZenjeri dobilisu naobrazbu kao naucnici u radionicama svojih majstora. Svojerasprave pisali su na jeziku doticne zemlje. Kao primjer navest cusame Leonarda da Vincija koji se okrenuo protiv metoda obra-zovanih rijecima: " Tk o ra sp ra vlja a p o ziv a se na a uto rite t, n e ko -risti sv oj d uh , n eg a p rije sv oje p am ce nje ."

51

4. Povecana je ekonomska racionalnost poticala razvitak racio-


32/49

Slika 36. Leonardo da Vinci (1452-1519)

Prirodna znanost je rodena kad BU obrazovani ljudi napustilisvoje drustvene povlastice iprihvatili eksperimentalnu metodu.To se dogodilo oko 1660. U isto doba skolasticka metoda rasprav-ljanja zamijenjena je idealom ovladavanja prirodom, Cjelokupniproces bio je ugraden u razvoj ranog kapitalizrna, koji je stupio namjesto feudalizma. Ovdje cu spomenu.ti same neke momente togaprijelaza:1. Nastup ranog kapitalizma pratila je smjena nositelja kulture. Ufeudalnom drustvu srednjovjekovlja viteski dvorci isamostanibili su sredista duhovnoga zivota. Znanstvenici novoga kovaproizisli su, naprotiv, vecim ctijelom iz gradanskih slojeva,

2. U proizvodnji dobara iu ratu poceli su se primjenjivati stroje-vi. To je bio poticaj razvoju rnehanike ikenrije iopcenito jeslabilo magijsko rnisljenje.

3. U srednjovjekovnom drustvu ljudi su bili navezani na tradicijuone skupine kojoj su stalno pripadali. Svaku konkurencijupotiskivali su cehovi. U gospodarstvu ranog kapitalizma uspjehje ovisio 0 poduzetniekom duhu pojedinca, Trgovca ili zanatli-ju, koji je proizvodio po uzoru na svoje oceve, uskoro su po-tisnuli manje konzervativni konkurenti, Individualizam novogdrustva pretpostavka je znanstvenog misljenja. Jer istrazivac setrebao kriticld odnositi prema svim autoritetima ipouzdavati sesame u einjenice koje sam moze provjeriti.

52

nalnih znanstvenih metoda. Prodor kvantitativnih postupaka nemoze se odvojiti od duha kapitalistickoga gospodarenja, kojebroji iacuna,

5. Feudalnu drzavu sa njenim obicajnim pravom isamovoljnimodlueivanjem postupno je zamijenila centralizirana maya sjedinstvenim pravnim normama. Ta politieka ipravna pro-mjena potaknula je srvaranje predodzbe da svim fizickim po-javama upravljaju prirodni zakoni,

9Jeste li znali da se povecanje ekonomske racionalnosti pokazuje na> I I i prijelazu od naturalnog na navcano gospodarstvo? Na triiitu na

kojem se razvija samo razmjena dobara potrebno je vrlo mnogovremena i obavijesti da bi se pronasao najbol]] razmjenitelj.Obrazloiite kako uvodenje novca bitno olaksava trgovinu.

Talijanski fizicar Galileo Galilei (1564-1642) kao nitko drugiutjelovljuje stjeciste znanstvene i obrtnicke tradicije, Kad jeesamdesetih godina 16. stoljeea na sveucilistu u Pis! studiraomedicinu, nije se tame poducavala matematika. Matematicka zna-:nja stjecao je od nekog zanatlije. Kao mlad profes.or u Padovi.(1592-1610) poucavao je Galilei na sveucilistu matematiku, astro-emiju iuz to privatno mehaniku iinzenjerstvo. U to je doba usvojoj kuci uredio laboratorij u kojem su mu zanatlije bili asisten-~i.Svoja je istrazivanja zapoceo proucavanjem sisaljki, urediva-njem rijecnih tokova iizgradivanjem utvrda,

Od 1610. Galilei vise nije napisao ni jednu raspravu na latin-sk@miobratio se neukom puku. Stoga suonjegove najvaznije knji-ge u cjelini iii djelornicno pisane talijanski, To postaje jasno 11jegovu glavnom djelu Discorsi iz 1638. godine. Matematickeizvode daje na latinskom, a 0pokusima raspravlja na talijanskom.R:azgovori se vode u venecijanskom vojnom skladistu, a obraduju,, edu ostalim, zakone slobodnog pada , Galilei je te zakone otkrioka.da je povezao zanatlijsko eksperimentiranje imjerenje s mate-matickom analizom.

Industrijska revolucija 18. i19. stoljeca donijela je konacniproboj kapitalistiekog nacina proizvodnje, Prosirenje trZi:sta ipo-rnanikanje radne snage stvarali su potrebu za novim strojevima, UIEng-Leskojsu se krcile sume jer je ugljen postao zanimljiv kaoI~ori~o.Da bi se voda.crpil~ sisalj~am.a iz n:dnika ugljen~, p.ron~-~en te napokon nann stroj. To Je bio pocetak revolucioniranja

53

prometa, Valja uociti da su za razvoj parostroja iskljucivo zasluz- inovativuost, tad posustajei gospodarstvo Time se objasnjavaju


33/49

ni zanatlije inzenjeri,9Znate Ii SIO0 poloiaju engleskin radnika tijekom industrijske'" revolucije?

Tek je u 19. stoljecu znanost dobila vecu ulogu u inovativ-nom procesu. U podrucju elektriciteta mogao je znanstvenik preu-zeti vodstvo u razvoju novih tehnologija. Time je zapocelo raz-doblje primijenjenih istrazivanja. Cvrsce povezivanje teorije iprakse pruzilo je napretku dodatnu poticajnu snagu. Tko dana shoce imati uspjeha u tehnici, mora proci dugotrajnu znanstvenuizobrazbu. Laik bi jedva imao neku sansu.

Slika 37. CERN kraj Zeneve. Suvrcmcni ubrzrvac i cestica postaju"katcdralama 20. s toljeca". Vrijcde I i toga ulozene svote novca?

"). . Kakvu ulogu imaju temeljna istraiivanja?U kakvoj su svezi temeljnafizikalna istraiivanja i elektronika,odnosno kompjutorska tehnika?Austrijski ekonomist Joseph Schumpeter (1887-1950) po1azio

je od toga da su konjunktumi tijek iehnoloski razvitak medusob-no povezani, Svaki je napred

Documents

Robert Hofstetter - Filozofija Drustva i Fizika