1

2007-04-04 http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=179&Itemid=1 Tranzicijska prijevara: Projekt kadrovskog kontinuiteta komunističke elite

Apr 04, 2007 at 03:00 PM

Savez komunista Hrvatske je, projektirajući društvenu i političku tranziciju (ono što je Ivica Račan nazvao „demokratskim promjenama“), još potkraj 70-ih godina dvadesetoga stoljeća počeo kadrovsko restrukturiranje i repozicioniranje, kako unutar sustava državne birokracije, tako i unutar samog partijskog aparata, na svim razinama. Pozicioniranje partijskih kadrova u sustavu, vrh Saveza komunista smatrao je jednom od najvažnijih zadaća i pretpostavka nastavka tranzicijskog projekta. Projekt disperzije kadrova Već 1979. godine Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije započeo je internu selekciju kadrova i osoba koje trebaju izraditi jedan od najtajnijih partijskih dokumenata ikada: Projekt disperzije partijskih kadrova i kadrovskog kontinuiteta. Glavna dijagonala toga projekta bilo je osmišljavanje tehnologije i mehanizama zadržavanja pozicija moći u sustavu i nakon što se promijene društveno politički uvjeti u zemlji. Drugim riječima, trebalo je izraditi partijski kadrovski inženjering koji bi omogućio kadrovski kontinuitet SK i nakon političkih promjena i mogućeg odlaska s vlasti Saveza komunista. Na taj bi način Savez komunista unutar državnog aparata stvorio samostalne centre moći i zadržao utjecaj preko doslovno usporednog sustava vlasti kojeg čine partijski kadrovi. Koordinator ðura Knežević Te iste, 1979. godine, za koordinatora izrade Projekta disperzije kadrova i kadrovskog kontinuiteta izabran je tadašnji profesor više škole organizacije rada u Novom Sadu, dr. ðura Knežević. Knežević je tada bio provjereni, profesionalni, partijski kadar i funkcioner SKJ. Kao politički profesionalac bio je predsjednik Sreskog komiteta Narodne omladine u Vršcu, sekretar Općinskog komiteta SK u Plandištu, predsjednik Sreskog odbora SSRN u Pančevu, rukovoditelj aalitičko informativne službe u Pokrajinskom komitetu SK Vojvodine, član Izvršnog odbora Pokrajinske konferencije SSRN Vojvodine. Godine 1974. magistrirao je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu sa temom „Politički profesionalizam u SKJ“. Radna skupina projekta ðura Knežević je, po preuzimanju ovog zaduženja, organizirao malu radnu skupinu koja je za Centralni komitet SKJ trebala raditi na ovom projektu: Dušan Alimpić (Pokrajinski komitet SK Vojvodine), dr. Radoš Smiljković, dr. Sava Živanov, dr. Balša Špadijer, dr. Vukašin Pavlović i dr. Stojan Tomić. Temeljni tranzicijski dokument Tako je započeo tajni komunistički projekt naslovljen „Kadrovska politika u Savezu komunista Jugoslavije“. Taj će projekt biti jedan od glavnih tajnih dokumenata za pripremu prijelomnog 12. kongresa SKJ, od 26. do 29. lipnja 1982. Smjernice dane u ovom dokumentu Partije predstavljale su jedan od temeljnih dokumenata političke i ekonomske tranzicije od 1982. do 1990. godine, sa dugoročnim posljedicama njegove primjene i nakon tzv. „demokratskih promjena“ od 1990. do 2007. godine. Nastavlja se ... Domagoj Margetić

2

2007-04-05 Tranzicijska prijevara (2): „Definicija kadrovske politike SKJ“

Apr 05, 2007 at 12:29 PM „Kadrovska politika u Savezu komunista Jugoslavije je organizirana djelatnost koja podrazumijeva osposobljavanje, rasporeñivanje i stvaranje uvjeta za aktivnost pojedinaca ili grupe lica, izabranih ili na radna mjesta rasporeñenih, na osnovu odreñenih principa i kriterija i u cilju obavljanja političkih ili stručnih funkcija i poslova prema programsko političkim, statutarnim i konkretnim potrebama“, opisuje Knežević „definiciju kadrovske politike SKJ“ u svojem projektu i nastavlja: „U tom smislu ona (kadrovska politika SK, op. a.) obuhvaća: lica, organe, organizacije i službe koje je konceptiraju, realiziaju i stručno prate; principe i kriterije izbora ljudi i organa; determinante koje utječu na njen razvoj, kao i funkcije koje vrši u snaženju SKJ“. Rasporeñivanje provjerenih kadrova Kako i sam Knežević navodi u svojem tekstu, cilj ovoga projekta je rasporeñivanje provjerenih partijskih kadrova na odreñene pozicije u sustavu na kojima će se zadržati i ukoliko Savez komunista izgubi formalne političke pozicije u vlasti. Detaljna načela i kriteriji disperzije kadrova Razvidno je i da su Knežević i članovi njegova tima izradili i detaljna načela i kriterije odabira i rasporeñivanja kadrova. Tek ovim dokumentom kadrovska politika i službe zadužene za njezinu provedbu preuzimaju jednu od najodgovornijih uloga u tranzicijskoj strategiji Saveza komunista. Cilj je: preko partijskih kadrova zadržati pozicije moći i nakon političkih promjena, odnosno nakon što tijekom „demokratske“ tranzicije Savez komunista formalno, na izborima, izgubi vladajuću poziciju u državi. Komisija za „Popis zaštićenih kadrova“ U tom smislu opisuju se i karakteristike kadrovske politike: „Kadrovska politika ima svoje protagoniste, normativna akta, zadatke i dogovornosti, iborni postupak, razvojnost i adaptivnost u konkretnim društvenim uvjetima“. Kao protagoniste svoje kadrovske politike Savez komunista izabrao je posebnu komisiju unutar Centralnog komiteta, čija je osnovna zadaća bila izraditi „Popis zaštićenih kadrova“, kao osnovni kadrovski dokument koji operativno razrañuje karovsku strategiju Kneževića i njegove grupe. Kao osnovni normativni akt kadrovske politike usvojen je već citirani partijski dokument, a jedan od najvažnijih zadataka bila je kadrovska prilagodljivost novim društveno političkim uvjetima. Tajni proces tranzicije komunističke elite unutar sebe same Ovakvo projektiranje kadrovske politike Saveza komunista dogaña se usporedno sa projektiranjem političke i ekonomske tranzicije, čime je Savez komunista izgradio takav sustav koji je komunističkoj eliti omogućio zadržavanja pozicija moći i nakon promjena vlasti 1990. godine. drugim riječima, umjesto demokratske tranzicije i pada sustava diktature SKH, u Hrvatskoj se odvijao tajni proces tranzicije komunističke elite unutar sebe same. Tako je do sada politička komunistička elita preuzela pozicije ekonomske i financijske moći (z pomoć tranzicijskog projekta samoupravljanja), dok je poziciju političke moći prepustila fiktivnoj licitaciji javnosti, koju su nazvali „prvim demokratskim izborima u Hrvatskoj“. Nastavlja se ... Domagoj Margetić 2007-04-05 Tranzicijska prijevara (3): Redefiniranje centara moći

Apr 05, 2007 at 01:43 PM

3

„Savez komunista treba utvrñivati globalnu politiku i pravovremeno davati odgovore na sva bitna pitanja našeg daljnjeg razvoja, zauzimati jasne i jedinstvene stavove o problemima društveno – ekonomskog i političkog razvoja i dosljedno se boriti za njihovo uspješno rješavanje u praksi. Istovremeno, njegova pozicija se ne može ostvarivati ukoliko se ne uključi vrlo konkretno u razmatranje i izjašnjavanje o tekućim pitanjima društvene prakse organa i organizacija gdje će i njegovi delegati neosredno sudjelovati“. Transfer moći na ekonomske i financijske centre Iz ovog se partijskog dokumenta jasno vidi kako je vrh Saveza komunista bio svjestan kako prije ili kasnije mora napustiti poziciju političke vlasti, ali njima je ionako bilo bitnije zadržati svarne pozicije moći. Zato su neposredno prije, tijekom i nakon 12. kongresa SKJ pristupili restrukturiranju i reorganizaciji, redefiniranju centara moći u partiji i državi. Time su, zapravo, izvršili transfer moći na ekonomske i financijske centre. U provedbi tog tranzicijskog modela unutar same partije, krije se i pavi razlog kasnijeg raskola unutar SKJ, tijekom i nakon izvarednog 14. kongresa SKJ u Beogradu, 1990. godine. Račan i Milošević u glavnim ulogama Name, u tranzicijskim procesima, ključne uloge preuzimaju upravi Ivica Račan i Slobodan Milošević, kako u svojim republičkim savezima komunista, tako i u središnjem SKJ. I Raan i Milošević spadaju u tehnokratske grupacije unutar SKJ i najvažnije im je preusmjeravanje na financijske i ekonomske centre moći, te preuzimanje tih novostrukturiranih pozicija. To su ujedno i pravi motivi njihova kasnijeg razlaza na 14. kongresu SKJ. Komunistička oligarhija Ono što je za provedbu kadrovske politike Centralni komitet saveza komunista Jugoslavije (i centralni komiteti republičkih partija) smatrao bitnim jest kadrovska baza kojom Savez komunista raspolaže u tranzicijskim procesima. U isto vrijeme broj članova SKJ do danas je ostao svojevrsnom tajnom. Bio je to tajni partijski podatak. Te su činjenice, meñutim, važne kako bi razumjeli i stekli uvid u širinu i rasprostranjenost kadrovske mreže Saveza komunista, koju slobodno možemo nazvati komunističkom oligarhijom. Ti su ljudi i danas rasporeñeni na pozicijama u državnom aparatu, financijskom i ekonomskom sustavu, vojsci, policiji i obavještajnim službama. Nastavlja se ... Domagoj Margetić 2007-04-06 Tranzicijska prijevara (4): Promjena partijskih organizacijskih oblika

Apr 05, 2007 at 03:16 PM Tajni partijski kadrovski projekt donosi detaljne podatke o kretanju brojnosti članstva Saveza komunista, koji jasno ukazuju i na mogućnost široke rasprostranjenosti tih kadrova i danas u sustavu. Kretanje broja članova SKJ „U periodu 1945.-1952. porast je karakterističan jer je povezan sa dva krupna politička dogañaja: Rezolucijom Informbiroa i uvoñenjem radničkog samoupravljanja. Godine 1948. kao znak podrške otporu naroda i Partije staljinističkom napadu, u Partiju je primljeno 215 987 članova što je najveći priliv oji i do danas nije premašen. U periodu uvoñenja radničkog samoupravljanja broj članova Partije raste sa 482 938 na 772 920. U razdoblju od 1935.-1955. godine, poslije Šestog kongresa, a u vrijeme ekonomskih teškoća,

4

rasformiranja seljačkih radnih zadruga i sprovoñenja drugih mjera, prvi put poslije rata dolazi do opadanja članstva SKJ sa 772 420 na 624 806. Zatim dolazi rast i SKJ u 1960. godini premašuje milijun članova. U daljnjoj ujednačenosti izuzetak je 1968. godina (čehoslovački dogañaji i studentska aktivnost nakon Smjernica CK SKJ) kada je postignut najveći prijem poslije 1948. godine – 175 296 novih članova. Prodor nacionalizma, liberalizma i tehnokratizma donosi pad članstva na nivo 1960. godine, da bi se novim kursom Saveza komunista posljednjih godina ukupan broj osjetno povećao. Očigledno je da mobilnost Saveza komunista i njegova politička akcija na rješavanju složenih društvenih problema stimulativno utječe na porast interesiranja za prijem u njegove redove“. Prilagodba organizacijskih oblika Popratni proces projekta disperzije kadrova bio je proces promjene i prilagoñavanja partijskih organizacijskih oblika novim, tranzicijskim uvjetima. Naime, već prije 12. kongresa SKJ, partija je uputila uski krug svojih čelnika na potrebu promjene organizacijskih oblika, koji bi u promijenjenim društveno političkim uvjetima prividno funkcionirali ako nepartijske organizacije. Upravo preko tih organzacijskih oblika komunistička je elita uspjela do danas zadržati pozicije društvenog utjecaja preko institucija civilnog društva. Mnoge su grañanske udruge i javne institucije nastale upravo slijedom projekta Saveza komunista o promjeni i prilagoñavanju partijskih orgaizacijskih oblika. Pravni slijed civilnog društva u Hrvatskoj Čak niti danas sedamnaest godina nakon pada komunizma mnoge od tih udruga i organizacija u svojim dokumentima priznaju kako su formalno pravne slijednice raznih organizacijskih oblika Saveza komunista ili Socijalističkog saveza. „U svakoj političkoj partiji su oblici organiziranja njezin konstitutivni element, odnosno vezivno tkivo izmeñu programa i akcije, teorije i prakse, ciljeva i praktično političke aktivnosti. Sa većom političkom ulogom organizacije širi se lepeza njene organizacione strukture. Kako uloga partije nje jednom zauvijek data tako ni oblici ne mogu ostati neizmijenjeni“, navodi Knežević u svojem projektu. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-06 Tranzicijska prijevara (5): Stvaranje novih organizacijskih oblika SK

Apr 05, 2007 at 03:43 PM Vidljivo je kako je i sam vrh Saveza komunista bio uvjeren da partijski oblici ne mogu ostati nepromijenjeni, već se trebaju transformirati u nove organizacijske oblike kako bi osvarili postavljene zadaće. Pri tomu je važno naglasiti da i Kneževićev dokument, poput mnogih drugih dokumenata, jasno daje do znanja da glavni zadatak Saveza komunista nije ostati na vlasti pod svaku cijenu, pod organizacijskom formom SKJ. Upravo suprotno, Savez komunista odlučio je disperzirati utjecaj na različite organizacijske oblike kako bi osigurao opstanak i ostanak na vlasti komunističke oligarhije pod oblikom prividno demokratskih organizacija i institucija. „Demokratska tranzicija“ Stvarajući raznovrsne organizacijske oblike Savez komunista je, zapravo, započeo proces kojeg današnje parlamentarne stranke u Hrvatskoj nazivaju „demokratskom tranzicijom“.

5

Osamdesetih godina dvadesetoga stoljeća stvorene su takve organizacijske strukture Saveza komunsta Hrvatske, koje su potkraj 80-ih i početkom 90-ih godina dvadesetoga stoljeća započele svoju novu organizacijsku transformaciju u quasi demokratske oblike organiziranja, promijenivši organizacijske oblike u „novoorganizirane“ i „novoregistrirane“ udruge grañana, sindikate, strukovne organizacije, političke stranke. Kadrovska tranzicija Svi ti „novonastali“ organizacijski oblici imali su, i danas imaju, jednu zajedničku karakteristiku i konstantu: zadržavanje bivših kadrova SK na novim pozicijama, što je komunističkoj eliti omogućilo kadrovsku tranziciju i nevjerojatnu transformaciju. Taj proces nazivamo kadrovskim kontinuitetom komunističke elite u Hrvatskoj. Potrebu prilagodljivosti partijskih organizacijskih oblika predvidio je i projektirao tajni projekt CK SKJ. „Promjene u uvjetima političke aktivnosti, u ciljevima i okolnostima koji za partiju nastaju u njenoj borbi za ostvarenje interesa radničke klase, traže gipkost organizacije i njenu velku adaptivnu sposobnost. Prema različitim uvjetima stvaran je različit tip partije i njoj odgovarajući model rganiziranja. To nije uvijek istovremeni proces, a to potvrñuje da je izgrañivanje i primjena organizacijskih oblika u suštini idejno – političko pitanje“. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-06 Tranzicijska prijevara (6): Prilagoñavanje organizacijskih oblika tranzicijskim ciljevima

Apr 06, 2007 at 07:52 AM Kao jednu od osnovih karakteristika Saveza komunista u promjenjivim političkim uvjetima projekt navodi „gipkost“ i „veliku adaptivnu sposobnost“ organizacije. Prilagoñavanje modela organiziranja za Savez komunista nije nikakva inovacija. Tu karakteristiku partija je, zapravo, u kontinuitetu sačuvala još od svojih prvi organizacijskih oblika. Takvi procesi transformacije i prilagodbe rganizacijskih oblika svakako otvaraju jedno važno i novo pitanje u analizi nastanka i organiziranja Saveza komunista. Organizacijska geneza Saveza komunista nedvojbeno dokazuje kako je Savez komunista orgaiziran i nastao, te djelovao kao zločinačka, odnosno (suvremenim riječnikom rečeno) teroristička organizacija. Od takvih karakterističnih načina svojeg organiziranja i djelovanja nisu bježali niti sami pripadnici komunističke elite i čelnici Saveza komunista. Naprotiv, često su i sami potvrñivali tajni, zločinački i teroristički karakter svoje organizacije i svih njezinih organizacijskih oblika. U svim parlamentarnim strankama dobro su pozicionir ani pripadnici komunisti čke elite „Važno je da oblici budu u funkciji cilja; neokamenjeni, nedvojivi od društvenog bića organizacije“. Drugim riječima, bez obzira kakvi formalno – pravno bili organizacijski oblici Savea komunista, njihov se cilj i način funkcioniranja neće promijeniti. Iskustvo u proteklih sedamnaest godina upravo to i dokazuje. Naime, bez obzira u kojim su se strankama našli disperzirani kadrovi SKH, bez obzira u kojim institucijama, oranizacijama i udrgama, nastavili su primjenjivati jednake metode rada kao u vrijeme vladavine SKH, što je još gore, institucije u kojima se takvi kadrovi nalaze funkcioniraju po modelu nekadašnjih komunističkih institucija. Danas ne postoji niti jedna parlamentarna stranka u čijem najužem vodstvu ne sjede pripadnici komunističke elite. To je i bio jedan od ciljeva kadrovskog tranzicijskog projekta u Savezu komunista. U tom dokumentu partijski

6

kadrovski stručnjaci i priznaju kako se kroz različite prilagoñene organizacijske oblike ciljevi Saveza komunista mogu lakše ostvarivati. „Poznato je a oblike organiziranja treba funkcionalno i racionalno stvarati, kako bi se pomoću njih ciljevi lakše realizirali“. Održavanje na pozicijama mo ći Novi organizacijski oblici, koje je projektirao Savez komunista, modelirani su upravo na način kako bi zadovoljili izvršavanje jednog od najvažnijih tranzcijskih zadataka: održavanje komunističke elite na pozicijama moći nakon formalne uspostave višestranačkog sustava. U svrhu postizanja tih ciljeva SKH je pozicionirao svoje kadrove na ključne pozicije u poduzećima, bankama, državnim institucijama, organizacijama i udrugama, te kasnije u novonastalim političkim strankama, policiji, vojsci i obavještajnim službama. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-06 Tranzicijska prijevara (7): Stvaranje uvjeta za tihi transfer kadrova

Apr 06, 2007 at 08:37 AM „Potpuni sklad oblika i sadržaja postiže se ako se oblici modeliraju prema zadacima i potrebama organizacije. Utvrñivanje sheme, broja i rasporeda organizacijskih modela, a da ne budu stereotipni, postaje indikator koliko se politička organizacija i njena praksa pomjera od isključive direktive do obilježja inicijative“. Stvaranje „elastične strukture“ novih organizacijskih oblika Saveza komunista zapravo stvara institucionalnu infrastrukturu za infiltraciju partijskih kadrova. Tajni projekt CK SKJ to u cijelosti dokazuje. Organizacijska transformacija Saveza komunista „Proširenje političko radijusa organizacije i njenih foruma utjee na oblike organiziranja da postanu otvoreni, elastični, svrsishodni. Oblici se i ne stvaraju da bi se ispoljavalo jedino rukovodstvo, nego prije svega da se aktivira članstvo“. Organizacijska transformacija SK u multiorganizacijsku otvorenu strukturu bila je zapravo tehnički preduvjet za dugoročno pozicioniranje komunstičke oligarhije u sustavu. Prva faza toga projekta trajala je od 1979. do 1982. godine. Tijekom te tri godine stvoreni su formalni preduvjeti za političku, organizacijsku i kadrovsku tranzciju unutar samoga Saveza komunista. U isto vrijeme selektirana je „nova“ partijska elita čiji su najpoznaiji predstavnici bili: Ivica Račan i Slobodan Milošević. Tijekom priprema 12. konresa SKJ u tajnosti su formirane radne skupine koje su radile na pojedinim tranzicijskih projektima. Usporedno s tim stvarana je lista kadrova za izbor u tranzicijski mandat najviših upavnih tijela Saveza komunista. U tom tranzicijskom mandatu sačinjena je kadrovska kombinacija starih (odlazećih) partijskih kadrova i novih (dolazećih) kadrova Saveza komunista. Bio je to partijski transfer moći. Jedini mandat novog Centralnog komiteta bila je izrada, razrada i provedba tranzicijskog projekta. Premještanje kadrova „Značajan čimbenik u organiziranju Saveza komunista i u odabiru odgovarajućih oblika rada bile su česte teritorijalno političke promjene i reorganizacije, što je obično donosilo nove poslove i funkcije ili transformiranje dotadašnjih; pomjeranje kadrova; ukidanje ili stvaranje nekih organa, foruma i oblika“. I sami autori kadrovskog tranzicijskog projekta, u dokumentu podnesenom uskom krugu članova CK SKJ, navode kako je jedna od najvažnijih posljedica transformacije

7

organizacijskih oblika premještanje kadrova u sustavu. U tu su svrhu u vrhu Saveza komunista odlučili provesti i potrebne promjene statutarnih odredba Statuta SKJ i SKH. Kao ključni cilj pojavila se potreba neformalnijeg funkcioniranja Saveza komunista, kako bi se omogućilo nastajanje najrazličitijih organizacijskih oblika, te tihi transfer kadrova na predviñene pozicije. „Formalizam je devijantna pojava metoda i oblika rada Saveza komunista koja nastaje u odreñenim idejno političkim i organizacijskim uvjetima i povratno djeluje na njih. Inzistirajući na proceduri, postupku, i formi i instrumentima, formalizam doprinosi zanemarivanju suštine, sadržaja i ciljeva“. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-07 Tranzicijska prijevara (8): Izgradnja mreže partijske tranzicijske moći

Apr 06, 2007 at 02:11 PM Potpuno je razvidno kako je ovim projektom više nego ikada prije Savez komunista odlučio koristiti nezakonite i neformalne postupke i metode u postizanju ciljeva zacrtanih tranzicijskim projektom. U svojim projektima Savez komunista, zapavo, preporučuje izbjegavanje procedure, postupka, formalnosti, formi i instrumenata, jer će se na taj način lakše ostvariti partijski tranzicijski ciljevi. Ono što je još važnije, takvom „deformalizacijom“ najuža partijska elita dobiva diskrecijski mandat upravljanja tranzicijskim procesima u cjelini. Druga faza projekta pozicioniranja komunisti čke oligarhije Delegitimira se Savez komunista kao organizacijska cjelina, dok aktivnu političku legitimaciju preuzima uska komunistička elita. Možemo reći da je upravo na taj način dugoročno stabiliziana pozicija partijske oligarhije. Tako dolazimo do druge faze projekta pozicioniranja komunističke oligarhije u sustavu. Ta je faza trajala od 1982. godine do 1984. godine. U Centralnom komitetu SKJ tu fazu projeka predvodili su Vladimir Bakarić, Jakov Blažević, Nijaz Dizdarević, Stane Dolanc, Dušan Dragosavac, Petar Gračanin, Milan Kučan, Jure Bilić, Branko Mamula, Lazar Mojsov, Milka Planinc, Ivica Račan, Petar Stambolić, Mika Špiljak, Josip Vrhovec, Cvijetin Mijatović, Branko Mikulić. Centralni komitet SKJ, čiji su ovi bili članovi, izabran 1982. godine, bio je ujedno tranzicijski Centralni komitet, čija je glavna zadaća bila stvoriti novu organizacijsku i kadrovsku arhitekturu Saveza komunista, kako bi kasnije mandat predali novoj partjskoj eliti. Ivica Račan je i tada, kao i 1990., bio osoba tranzicijskog kadrovskog kontinuiteta. Kadrovska politika Saveza komunista, koju je projektirao tadašnji Centralni komitet, do danas je u kontinuitetu ostala na snazi i primjenjuje se u cijelosti. Kadrovi pozicionirani u sustavu od 1982. do 1990. godine zadržali su svoje pozicije i nakon tzv. „demokratskih promjena“ 1990. godine. neki su se čak repozicionirali na važnije i utjecajnije pozicije, uglavnom u ekonomsko financijskom sustavu, ali i političkom i administrativnom aparatu. Završnica ove faze projekta bilo je Račanovo formiranje njegovog najužeg tima i izrada tranzicijskog projekta za Hrvatsku do 2000. godine. Kasnija dogañanja i razvoj situacije u Republici Hrvatskoj dokazati će neprekinutu provedbu ovog partijskog projekta do danas. Proširenje kadrovske baze Saveza komunista „Porast broja osnovnih organizacija veoma je značajan za ukupno jačanje Saveza komunista. Važno je da se komunisti organiziraju svuda gdje žive i rade. Pozitivno je što

8

se organizacije stvaraju u osnovnim organizacijama udruženog rada, mjesnim zajednicama, na fakultetima. Posljednjih godina osjeća se u tom smislu poboljšanje“. Jedan od zadataka Saveza komunista u vremenu od 1982. do 1984. godine bio je i proširenje kadrovske baze SK, kako bi mogli provesti predviñene projekte. Kneževićev projekt, kao što navodim, u tu je svrhu predvidio širenje mreže partijskih organizacija, osnivanje novih osnovnih organizacija Saveza komunista. U toj fazi projekta partijski je vrh otišao korak dalje u pozicioniranje partijskih kadrova u svakom poduzeću, instituciji, školi, fakultetu, mjesnoj zajednici. Taj je proces voñen na način da su u svim takvim organizacijama osnovali osnovne organizacije Saveza komunista i postavljali njihove sekretare. Bila je to izgradnja mreže partijske tranzicijske moći, glemog, prikrivenog, partijskog kadrovskog aparata, koji je preživio i nakon formalno – ravnog odumiranja partije. Taj je aparat osigurao kadrovski tranzicijski slijed komunističkoj oligarhiji i nakon što je formalno pravno Savez komunista napustio javnu scenu. Osim toga, SDP Ivice Račana i zakonski i programski je priznat kao pravni slijednik Saveza komunista, kao i mnoge druge organizacije, ustanove, institucije, fakulteti, udruge i političke stranke. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-07 Tranzicijska prijevara (9): Početak izgradnje tehnomenadžerske komunističke elite

Apr 06, 2007 at 02:50 PM Meñutim, već u ranim fazama provedbe partijskog tranzicijskog projekta pojavile su se naznake budućih tehnokratskih struktura. Odnosno, dolazi do početka izgradnje financijske elite, koju će potkraj osmadesetih godina dvadesetoga stoljeća Račanova grupacija formirati kao stvarnu, novu komunističku elitu, nazvanu tehnomenadžerima. U tom je projektu s Račanom već u tim završnim godinama komunizma sudjelovala i Vesna Pusić. Trougao tehnokratske mo ći „Klasna antiradnička suština tehnokratizma ispoljavana je u otuñenosti velikog dijela društvene akumulacije od neposrednih proizvoñača, što je doprinijelo jačanju upravljačkih centara, naročito u prometu, bankarstvu, fondovima društveno – političkih zajednica, osiguranju, u stambenim poduzećima, i slično. Tehnokratija je kao „tihi osvajač“ razvijala neke oblike prisvajanja tuñeg rada na osnovu privilegiranog, monopolskog položaja u kojem glavnu riječ ima „trougao moći relativno osamostaljenih političkih, industrijskih i financijskih vrhuški“ koji vrši preraspodjelu u financiranju investicija“. Stvaranje samostalnih centara mo ći Još važnija posljedica tih prvih faza tranzicijskog projekta, kao što ovdje i priznaje Kneževićeva grupa jest formiranje potpuno neovisnih centara moći u bankama, financijskim fondovima, osiguravajućim poduzećima, te drugim komunističkim poduzećima. Ovaj tajni partijski dokument priznaje kako su u tajnosti stvoreni paralelni partijski centri moći, potpuno osamostaljeni u svojem djelovanju i interesima od formalnih centara moći: Saveza komunista i državnog aparata. Ono što autori ovoga projekta nisu mogli znati jst činjenica da je i iza izgradnje tih paralelnih centara moći stajala tadašnja vrhuška Saveza komunista, odnosno najuža partijska elita.

9

Mandat projektiranja budu ćnosti Upravo će ova, relativno tajna financijska elita, već 1984. godine preuzeti mandat od Račanove grupacije za izradu dugoročne gospodarske strategije do 2000. godine. Drugim riječima, mandat projektiranja budućnosti tada su reuzeli upravo ti paralelni centri moći. „Samoupravljanje se često formaliziralo i postajalo paravan za djelovanje monopolističkih i neformalnih grupa. Tehnokratsko birokratsku uzurpaciju radnička klaa teško pobjeñuje, ne samo zato što ima „socijalističku fasadu“, nego i zato jer se raña u njenim redovima i institucijama“. Tihi državni udar komunisti čke elite Ono što se, zapravo, dogañalo bila je izgradnja neformalnog partijskog sistema, možemo reći otpornog na promjene, prilagodljivog, fleksibilnog, otvorenog i nedovršenog sustava. Izgradnja sustava neformalnih grupa predstavljala je, u svojoj biti tihi državni udar partijske elite. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-07 Tranzicijska prijevara (10): Uloga financijskih centara moći

Apr 07, 2007 at 01:36 AM Partijski je projekt već tada predviñao višestruku slojevitost neformalnih grupa. Na vrhu te piramide bili su moćnici. Slijede oni koji su očekivali potporu moćnika, kako bi ostvarili svoje ciljeve. Najširi je sloj bio, pak, sastavljen od onih članova koji aktivno ili pasivno podupiru prve dvije grupacije. Upravo preko ovih članova skupine moćnika provodile su svoje pritajene manipulacije i vršile pritisak, kako bi u formalnim tijelima postigli odluke i mjere koje su namjeravali provesti. U stvarnosti se radilo o usporednim mehanizmima vladanja i upravljanja sustavom, te ostvarivanju interesa partijske elite na neformalan način. Dominantna uloga bankarske elite U tom je procesu bankarska financijska elita preuzela dominantnu ulogu, što i Kneževićev tajni projekt spominje, odnosno problematizira i smatra da bi to trebalo primijeniti. Nije meñutim, imao informacije kako je bankarska elita u najužoj sprezi sa vrhom Saveza komunista. „Dominantna uloga banaka, organa društveno političkih zajednica i druigih čimbenika izvan udruženog rada, ne samo da opterećuje privredu, nego ometa udruživanje rada i sredstava i značajniji utjecaj radničke klase na proširenu reprodukciju“. Financijska oligarhija Upravo na tim osnovama nastaju financijski centri moći koji će preuzeti ključnu ulogu u Hrvatskoj od 1988. godine do danas. Iz dominantne uloge komunističkih banaka, početkom 80-ih godina dvadesetoga stoljeća, izrasla je moćna financijska oligarhija koja danas predstavlja jedini pravi centar moći u Hrvatskoj. Pripadnici te grupacije su i svi hrvatski premijeri od 1990. godine do danas, bez iznimka. Oni su arhitekti hrvatske ekonomske tranzicije. Ta je elita izrasla iz višegodišnje pljačke koju je provodio najuži vrh Saveza komunista. Iz partijskog kriminala izrastao je sustav financijske moći komunističke oligarhije. Izvlačenje novca preko bankarskog sustava započelo je još 1976. godine, kao svojevrsna predtranzicijska faza partijskog „reformskog“ projekta.

10

Jačanje bankarske elite Banke su 1976. godine, nakon plaćenih rashoda ostvarile prihod od 13,8 milijarda tadašnjih dinara, odnosno čak 49% više nego 1975., dok je tada prihod cijele privrede povećan za samo 18%. Od tih 13,8 milijarda, banke su svojim osnivačima rasporedile skromnih 1,8 milijarda ili oko 13 posto svojeg prihoda. Iste godine, poduzeća su bankama, na osnovu kamata, uplatila čak 72,8 milijarda dinara. Iz ovih podataka možemo vidjeti način i brzinu kojom je bankarska elita, povezana sa vrhom Saveza komunista, postajala financijski sve moćnija, a politički neovisnija. Na kraju je to dovelo do njihove monopolističke, moćne pozicije. Postali su jednostavno nedodirljivi i utjecajniji od bilo koje druge grupacije u državi. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-07 Tranzicijska prijevara (11): Organizacijska i institucionalna mreža

Apr 07, 2007 at 02:06 AM S druge strane, usporedno sa ovim procesima, Savez komunista je gradio mrežu svojih organizacija i institucija. Kao jednu od najvažnijih tranzicijskih osobina Saveza komunista, Kneževićev projekt naglašava važnost pravovremene organizacijske transformacije partije i svih njezinih organizacijskih oblika. Pravovremena transformacija „U stvaranju i angažiranju društveno političkih organizacija Savez komunista ima dugogodišnje iskustvo. Od nastajanja Narodnosolobodilačkog fronta kao široko koncipiranog okupljanja svih patriotskih snaga spremnih a borbu, nacionalno i socijalno osloboñenje, pa do široke lepeze političkih organizacija i udruženja grañana u sadašnjem samoupravnom političkom sistemu – stečeno je pozitivno iskustvo i saznanje o neophdnosti njhovog postojanja i važnosti pravovremene transformacije prema zahtjevima konkretne faze društvenog razvoja“. Uloga razli čitih organizacijskih oblika SK Projekt kadrovske tranzicije ekskluzivno izrañen 1979. godine za uski krug članova CK SKJ detaljno razrañuje i ulogu različitih organizacijskih oblika pod kontrolom Saveza komunista, te istovremeno izvan svake dvojb, teze ovoga projekta dokazuju najužu povezanost Saveza komunista sa tim organizacijskim oblicima iako se u javnim dokumentima Savez komunista trudio dokazati kako su ti organizacijski oblici potpuno neovisni od same partije. S druge strane, u svojim tajnim i internim dokumentima Savez komunista uvjetuje djelovanje tih organizacija ulogom i djelovanjem Saveza komunista. Položaj i uloga društveno politi čkoh organizacija „Položaj i uloga društveno političkih organizacija oduvijek su bili uvjetovani ulogom i svakodnevnim djelovanjem Saveza komnista. Zato se njihov odnos (a osobto SKJ i SSRNJ) uvijek svodio na osnovno pitanje: kako da se izradi sistem veza odnosa pa da se postigne aktivnost članova Saveza komunista u tim organizacijama, a da one ne budu prema Savezu komunista u podreñenoj, transmisijskoj, niti konkurentskoj poziciji“. Osim toga, Savez komunista je koristio te organizacijske oblike često kao paravan svojih akcija i projekata, lažno prikazujući kako su nositelji odreñenih aktivnosti organizacije koje nisu u vezi sa partijom.

11

„Mada su u meñuvremenu nastale načajne promjene, ovaj zahtjev za aktivnim radom komunista u društveno političkim organizacijama ostaje trajno aktualan jer je provjereni i potvrñeni način idejnog utjecaja i pokretanja širokog kruga ljudi u političku akciju za rješavanje raznih društvenih pitanja“. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-08 Dragi gospodine Safaric, Hvala Vam na svoj potpori koju ste mi pruzali, hvala sto ste bili uz mene u danima mojeg boravka u haaskom zatvoru. Kao sto vidite i to sam vrijeme iskoristio da napisem knjigu o komunistickoj traziciji u Hrvatskoj i o tomu kako je komunisticka elita ostala zapravo na pozicijama moci. Sada to u nastavcima objavljujem na mojem portalu, a nadam se da ce taj materijal jednog dana biti objavljen i kao tiskana knjiga. Mislim da ljudi tu istinu trebaju znati. Ovo je link na 12. nastavak "Tranzicije": http://www.necenzurirano.com/index.php?option=com_content&task=view&id=191&Itemid=1 I ja se nadam da se vidimo na Bleiburgu ove godine, mi cemo svakako ovdje nastaviti nasu inicijativu za lustraciju i krenuti u jos jacu akciju oko te inicijative. Sretan Vam Uskrs! Vidimo se. Domagoj Tranzicijska prijevara (12): Institucionalna mreža tranzicije

Apr 07, 2007 at 04:44 AM Mreža novonastalih društveno političkih organizacija bila je svojevrsna dijagonala provedbenog dijela partijskog tranzicijskog projekta. Možemo to nazvati institucionalnom mrežom tranzicije, koja je trebala stvoriti privid stvarnih društvenih, političkih, ekonomskih, demokratskih promjena u partiji, društvu i državi. Kasniji povjerljivi dokumenti američke CIA-e ukazuju na to da su američke obavještajne službe ne samo pratile ove procese u Savezu komunista, već su preko svojih ljudi za vezu bili izravno uključeni u ovaj partijski projekt. CIA dala potporu „Novom kursu“ SKJ Vjerovali su kako tranzicija predvoñena Savezom komunista može osigurati stabilnost i opstanak bivše SFRJ. Mogu, bez pretjerivanja, reći da je projekt „Novog kursa“ SKJ nastao na temelju CIA-inih procjena i uz pomoć američkih obavještajnih stručnjaka koji su 80-ih godina dvadesetoga stoljeća uspostavili razgranatu mrežu svojih kotakata u samom vrhu CK SKJ i CK SKH. Na tragu CIA-inih obavještajnih procjena i projekcija Savez komunista je projektirao društveno političke promjene, te promjenu načina djelovanja svih svojih javnih i prikrivenih organizacijskih oblika. „Novi kurs“ „Novi kurs Saveza komunista, promjene u političkom sistemu i ovakva zamisao o ulozi društveno političkih organizacija pokazuju da je u prvi plan razvijanja socijalističkog samoupravljanja izbio i šire zamišljen utjecaj subjektivnog faktora. Društveno političke

12

organizacije (uključujući i Savez komunista) našle su se pred obvezom da svoj rad saobraze novim oklnostima nakon donošenja Ustava, Zakona o udruženom radu i konstituiranja skupštinskog sistema na delegatskom principu. Savez komunista se, bar u osnovnim crtama, izjasnio o tome kako treba izgledati i u kojim političkim i organizacijskim okvirima se treba vršiti promjena djelovanja ovih organizacija“, navodi Kneževićev dokument. Klju čna pozicija u provedbi tranzicijske kadrovske polit ike Slijedom toga društveno političke organizacije, odnosno organizacijski oblici Saveza komunista, izvan same partije, preuzimaju i ključnu poziciju u kreiranju i provedbi tranzicijske kadrovske politike. „Društveno političkim organizacijama, a naročito Socijalističkom savezu kao njihovom frontu, povjereni su značajni zadatci u organiziranju političke aktivnosti na konstituiranju i usmjeravanju delegatskog sistema, na ispunjenju ustavnih obveza u kadrovskoj politici, a oni su slijedeći:

- da razmatra opća pitanja kadrovske politike i izgradnje kadrova; - da utvrñuje zajedničke programe društvene aktivnosti i kriterije za izbor

delegacija u osnovnim organizacijama udruženog rada, mjesnim i interesnim zajednicama, društveno političkim zajednicama, drštveno političkim organizacijama i skupštinama društveno političkih zajednica;

- da osigurava demokratsko predlaganje i utvrñivanje kandidata za vršenje samoupravnih, javnih i drugih društvenih funkcija;

- da prati i ocjenjuje rad samoupravnih organa i nositelja javnih funkcija, naročto u pogledu javnosti njihova rada i odgovornosti u radu.

Ostvarivanje ovih obveza je preduvjet da kadrovska politika, u svim oblastima, postane stvar demokratsog odlučivanja samih radnih ljudi“. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-08 Tranzicijska prijevara (13): Socijalistički savez – koordinacija tranzicije

Apr 07, 2007 at 02:24 PM U ime Saveza komunista i ostalih organizacijskih oblika provedbu kadrovske politike preuzeo je Socijalistički savez, kao svojevrsna krovna organizacija svih organizcijskih oblika Saveza komunista. Ono što će kasnije biti zanimljivo jest činjenica da su unutar tog istog Socijalističkog saveza nastale prve političke stranke kao novi organizacijski oblici 1989. i 1990. godine. Bile su to danas gotovo sve parlamentarne stranke: HDZ, HSP, HNS, HSS, SDP, HSLS. Sve te stranke tada su nastale kao „novi“ organizacijski oblici Socijalističkog saveza, pod kontrolom Saveza komunista. Socijalistički savez tada je poslužio kao koordinacija tih stranaka, unutar koje su voñeni i tajni razgovori o osiguravanju kadrovskog kontinuiteta. Ove činjenice jasno ukazuju na to kako se tzv. „demokratskim promjenama“ 1990. godine stvarno ništa nije promijenilo. Instrumentalizirana tranzicija Komunistička oligarhija uspjela je, uz pomoć navedenih stranaka, provesti takav model tranicije koji joj je omogućio opstanak na stvarnim pozicijama moći. Ovo se nikako nije dogodilo slčajno. Svi predstavnici novonastalih stranaka bili su svjesni da je Socijalistički savez zapravo organizacijski instrument Saveza komunista, što dokazuje i Kneževićev dokument.

13

„Savezu komunista takoñer predstoji širi razmah aktivnosti, pretežno u dva vida: jedan je da njegovi članovi budu uključeni u rad društveno političkih i samoupravnih organizacija, organa i institucija, a drugi je da Savez komunista, putem svoje delegacije u Socijalističkom savezu, društveno političkim vijećima skupština i u društvenim savjetima ostvaruje svoj neposredni utjecaj“. Eksponent tranzicijske politike Socijalistički savez bio je najotvoreniji i najizloženiji eksponent tranzicijske politike i projekta Saveza komunista. Osim toga, predstavljao je ne samo koordinacju svih organizacijskih oblika partije, već i kadrovsku bazu podataka kojom se Savez komunista služio prema potrebi. Bio je to i prijelazni model društvenog, organizacijskog, političkog i intelektualnog pluralizma i generator demokratizacijske strategije koju su osmislili u vrhu CK SKJ. Savez komunista je upravo Socijalistički savez koristio kao laboratorij za vježbu provedbe svojeg tranzicijskog projekta. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-08 Tranzicijska prijevara (15): Najutjecajniji klan komunističke elite

Apr 08, 2007 at 03:29 AM Bio je to jedan od najvažnijih zaokreta u projektiranju partijskog kadrovskog kontinuiteta. Ubacivanjem nove generacije kadrova Saveza komunista u sustav, započela je izgradnja nove komunističke elite, koja će svoj puni uzlet na pozicijama moći doživjeti tek nakon 1990. godine. Projekt rotacije kadrova u biti je projekt kadrovske disperzije i repozicioniranja u sustavu. Početkom provedbe ovoga projekta započelo je kadrovsko restrukturiranje Saveza komunista, te kadrovsko preslagivanje državne administracije koju su nakon 1990. godine preuzeli novonastali organizacijski oblici. Načela kadrovske politike Promjenjivost društvenih odnosa pred Savez komunista je postavilo zadatak relativno ubrzane kadrovske tranzicije, stoga se pojavom novih organizacijskih oblika prividno mijenjala ne samo uloga Saveza komunista u kadrovskoj politici, nego i sama načela provedbe kadrovske politike. Širenje kadrovske baze Saveza komunista bio je, pritom, preduvjet učvršćivanja stečenih i stvaranja novih pozicija utjecaja i moći. Disperzija kadrova nije se mogla odvijati u uvjetima ograničenog broja ljudi uključenog u kadrovsku tranziciju Saveza komunista. Širenje kadrovske baze bio je jedan od glavnih projekata Kneževićeve kadrovske strategije, koju je Savez komunista usvojio 1979. godine i potvrdio 1982. godine. „Nesumnjiva je zasluga Saveza komunista što je, mada ne jednako brižljivo i ustrajno, razañivao načela kadrovske politike, te je nekad i vrlo bolno zasijecao u poziciju spostvene vlasti i monopola u ovoj sferi. Time je pokazivao da polazi od promijenjenih društvenih odnosa, svoje drugačije uloge u cjelini, pa i u kadrovskoj politici. Značajnu ulogu u demokratizaciji izbora, učešću većeg broja ljudi u izradi kriterija i dostupnosti političkih funkcija novim ljudima – imali su principi javnosti, dekumulacije funkcija, nacionalne ravnopravnosti i parietne zastupljenosti itd. Iako je njihova primjena bila neujednačena, često formalizirana, ne može se osporiti da je dala i rezultate kako u činjenici da je već sam proces samoupravljanja tražio širenje kruga politički aktivnh ljudi, tako i činjenicom da su SKJ i druge društveno političke organizacije povećavale broj oblika organiziranja i

14

okupljanja aktivista, te je kadrovski potencijal, i pored svih otpora i slabosti, ipak rastao, osposobljavao se i sada olakšao da se desetine hiljada ljudi uključe u delegatski sastav, a takoñer i u forume političkih organizacija“. Moralno politi čka podobnost kadrova Danas, sa vremenskim odmakom od preko dvadeset godina mnogi utjecajni pojedinci koji su se tih godina našli u partijskoj kadrovskoj križaljci uvjeravaju nas kako tamo „nisu bili iz uvjerenja“. Stvari, meñutim, nisu niti blizu toliko jednostavne koliko ih pojednostavljuju pripadnici nekadašnje komunističke elite. Bez obzira na širenje kadrovske baze Savez komunista i njegove kadrovske službe najviše su pozornosti posvećivali provjeri kadrova, njihovu praćenju i ocjenjivanju. Nitko nije mogao „slučajno“ i bez temeljite provjere postati pripadnik komunističke elite. O tom procesu provjere kadrova govori i tajni partijski projekt. „Drugi vrlo značajan kriterij kadrovske politike je moralno politički lik biranih, a s tim u vezi izgrañivanje vrijednosnog sistema i orijentacije u Savezu komunista, odnosno u društvu. Drgim riječima radi se o skupu zahtjeva koje sada nazivamo moralno politička podobnost“. „Mišljenja smo da je za sadašnju praktično političku upotrebu kriterija moralno političke podobnosti urgentno da se u Savezu komunista, u društvenim dogovorima o kadrovskoj politici i u svim drugim organima i institucijama preciznije razjasni što se pod tim podrazumijeva; kao i za koga utvrñuje podobnost, obveznost pismene formulacije i sve druge relevantne elemente takvog reguliranja da se izbjegnu nesporazumi, povreda ljudi i Statuta i poremećaj odnosa u organizacijama“. Odnosi unutar članstva SKJ Danas mnogi pripadnici komunističke elite ili skrivaju činjenicu o svojem članstvu u Savezu komunista ili pripadnost toj organizaciji opravdavaju objašnjavajući kako članstvo u partiji tada nije ništa značilo. To je, meñutim, potpuno lažna slika, posebno kada se tako opravdavaju razni bivši dužnosnici Saveza komunista ili srodnih organizacija. Istina je, ipak, ponešto drugačija. Oni koji su zauzimali dužnosničke pozicije u Savezu komunista prošli su temeljiti program obuke i postupak izbora. „Dolazimo i do pitanja: ima li razlike u nivou, „specifičnoj težni“ funkcije koja se povjerava profesionalcu od one namijenjene volonteru. Primenjivana je gotovo kao pravilo praksa da se u rukovodstvima „višeg“ nivoa izvršni organi i inokosni funkcioneri biaju i rad obavljaju u profesionalnom statusu. Ako tome dodamo da je dosta dug takvo konstituiranje povezivano sa drugim društvenim sektorima, organima vlasti i slično uočavamo koncentraciju ovlaštenja u relativno uskom krugu i nesumnjivu superiornost tih funkcionera prema članovima foruma i drugim aktivnostima. Tu su činjenicu konstatirale i kritičke analize SKJ poslije Pisma i 21. sjednice Predsjedništva SKJ“. Klanovi unutar komunisti čke elite Kao što priznaje i ovaj partijski dokument tijekom tranzicije unutar samoga Saveza komunista došlo je do transfera moći prema uskoj komunističkoj eliti koja je preuzela voñenje kasnijih tranzicijskih procesa. Stvorena je tako, unutar samoga Saveza komunista, moćna tranzicijska elita koja je u različitim oblicima i na razne načine svoju stvarnu moć i utjecaj zadržala do danas. Nedvojbeno je da su i unutar same te elite nastali moćni klanovi predvoñeni nekadašnjim javnim ili tajnim komunističkim moćnicima. Podjela pozicija moći nakon 1990. godine kretala se upravo meñu tim klanovima. Greguri ćev klan Jedan od najmoćnijih je svakako Gregurićev klan. Franjo Gregurić nadzirao je svaku Vladu u Hrvatskoj od 1990. do 2000. godine i u uskom krugu odanih pripadnika elite upravljao je društvenim, političkim i ekonomskim procesima u zemlji. Gregurićev je klan ojačao potkraj

15

1970-ih godina dvadesetoga stoljeća, pod pokroviteljstvom partijske linije na čijem je čelu bila nekadanja jugoslavenska savezna premijerka Milka Planinc. Najpoznatiji članovi ovoga klana su: nikica Valentić, Mladen Vedriš, Zlatko Mateša, Ivan Čermak, Jure Radić, Mate Granić, Hrvoje Šarinić, Vesna Škare Ožolt, Franjo Luković, Davor Štern Nenad Porges, Božo Prka, Borislav Škegro, Branko Mikša. Od 1990. godine do danas ova je grupa stvorila moćnu financijsku oligarhiju, bez čijeg se „blagoslova“ u Hrvatskoj ne donose odluke. Njihova pozicija moći do danas je ostala nedodirljivom, a pretpostavlja se kako se radi o financijski najmoćnijoj i politički najutjecajnijoj grupaciji. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-08 Tranzicijska prijevara (16): Mehanizmi kadrovske tranzicije

Apr 08, 2007 at 01:21 PM Možda je upravo geneza nastajanja „Gregurićeva klana“ dobar primjer konačnog rezultata projekta rotacije kadrova unutar Saveza komunista. Nastanak i djelovanje Gegurićeve grupacije svakako pokazuje što je bio cilj rotacije kadrova i mehanizme uz pomoć kojih su provjereni članovi komunističke elite bili zbrinjavani u sustavu. I projekt Kneževi ća i njegove radne grupe ove mehanizme opisuje prili čno detaljno. „Na osnovu uloge koju je imao Savez komunista i prema stanju u sferi kadrovske politike, u njegovim forumima se dosta dugo očuvao profesionalni hermetizam i zadržavanje pojedinaca i po nekoliko mandata na istim funkcijama. To je bio jedan od uzročnika za negativne pojave u političkom ponašanju i odnosu prema radu. Takva praksa je povećavala rutinerstvo, samozadovoljstvo, izjednačavanje i funkcije. Brže su se mijenjale opće društvene prilike i novi zahtjevi u djelovanju Saveza komunista, nego rukovodeći sastav i njegovo osposobljavanje. Ako se sada analizira kako je Savez komunista gledao na stanje i izlaz iz njega, onda se može reći da su upozorenja izricana znatno ranije nego što su poduzete praktične mjere. To govori da je postojao otpor promjenama, pokušaj odlaganja. Iako je, na primjer, na Osmom kongresu uočena opasnost od nekih tendencija, nama se čini značajnim ukazati na zapažanja jednog ranijeg skupa Trećeg plenuma CK SKJ, 1961. godine. Tada se konstatira da se u komitetima koncentriraju mnogi poslovi iz domena vlasti, jer su i njihovi nositelji istovremeno u najužem partijskom rukovodstvu što je odlukama Plenuma mijenjano, te su ukinuti sekretarijati u općinskom, dnosno nisu više predstavnički u sreskim komitetima. Tom prilikom je, koliko nam je poznato, prvi put u nas spomenut princip rotacije i očekivanje da će u Savezu komunista i drugim organizacijama postati normalno da poslije izbornog perioda, na mjesto jednog broja članova komteta koji odlaze na druge političke funkcije dolaze novi ljudi koji su u društveno političkom radu isoljili svoje kvalitete i stekli ugled kod članova SK i ostalih radnih ljudi. Bilo je riječi i o nagrañivanju funkcionera i upućivanju po isteku mandata u struku“. Osposobljavanje kadrova za društveno politi čke promjene U ovom projektu kadrovski arhitekti Saveza komunista priznaju kako društveno političke promjene u zemlji moraju slijediti i promjene unutar same partije. Drugim riječima, kadrovska rotacija mora slijediti zacrtane ciljeve trazicijskog projeta Saveza komunista i osposobiti rukovodeće kadrove unutar partije za promjene koje slijede. Još je važnija činjenica da Kneževićev projekt izravno priznaje kako je rotacija kadrova očuvaje partijskog kadrovskog kontinuiteta. Naime, kadrovi koji se rotiraju i odlaze sa svojih dotadašnjih funkcija ne napuštaju sustav. Naprotiv, oni i dalje ostaju dio partijske

16

kadrovske križaljke. „Odlazeći“ kadrovi zapravo se prerasporeñuju na nove funkcije ili na pozicije unutar struke. To i jest pravi cilj disperzije kadrova u sustavu. „Sistem rotacije i jest učinio na izmjeni ustaljenih struktura, pomjeranju „nezamjenjivih“, a prije svega na promjeni odnosa prema političkoj aktivnosti i vršenju funkcije“. Zamka projekta rotacije kadrova Kao što je vidljivo iz ovog tajnog dokumenta u početnim fazama tranzicije Savez komunista je užurbano provodio „osvježivanje“ kadrovske baze i strukture kako bi tijekom 80-ih godina dvadesetoga stoljeća mogao disperzirati u sustavu što veći broj provjerenih i povjerljivih kadrova. Istovremeno našli su se u svojevrsnoj zamci vlastitog projekta. Naime, dosljedna primjena projekta rotacije s vremenom bi zahtijevala i rotaciju najuže partijske elite, odnosno onih ljudi koji su osmislili, vodili i nadzirali tranzicijski projekt. To je, dakako, po njihovom mišljenju trebalo spriječiti, jer bi time bio ugrožen sam cilj projekta; opstanak komunističke elite na pozicijama moći. Model zatvorene rotacije Stoga je Kneževićev projekt osmislio horizontalnu rotaciju kadrova u zatvorenom krugu kako bi vrhuški Saveza komunista omogućio zadržavanje njihovih pozicija. „Praksa je pokazala: postoji horizontalno promovianje rotacija u krugu. To je u jednoj sredini kruženje nekolicine funkcionera u mandatnim inervalima sa jedne na drugu funkciju, prema tome, zatvaranje od prošrenja broja reflektanata“. Ovaj je model zatvorene rotacije bivša komunistička (kasnije tehnomenadžerska) elita zadržala do danas. Unutar novonastalih organizacijskih oblika redovito dolazi do rotacije i izmjenjivanja kadrova. S druge strane na stvarnim pozicijama ekonomske i financijske moći od 1990. godine do danas u kontinuitetu se izmjenjuju isti ljudi, pripadnici financijske i političke elite. Njih svega osamstotinjak. Takav model, stvoren 1979. godine, osigurao je nastanak, stabilizaciju i učvršćivanje pozicija postkomunističkoj oligarhiji u Hrvatskoj. Umjesto demokratskog modela usvojen je i provodi se komunistički oligarhijski model političke vlasti i financijskih centara moći. Dokumenti Saveza komunista dokazuju kako je to projekt koji se u Hrvatskoj provodi zadnjih skoro trideset godina. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-08 Tranzicijska prijevara (17): Distribucija funkcija unutar komunističke elite

Apr 08, 2007 at 02:01 PM Upravo tajni kadrovski projekt Saveza komunista detaljno opisuje i dokazuje kako se radi o dobro osmišljenom stvaranju tranzicijske kadrovske oligarhije. Prelazak sa „nižih“ na „više“ dužnosti „Sistemom rotacije ispoljeno je tendiranje funkcionera iz užih u šire društveno političke zajednice. Znači da je vertikalno mobilnost bila razvijena skoro isključivo u jednom pravcu, tj. „naviše“. Objašnjenje za ovakvu tendenciju moguće je naći u prisutnom stanju i odnosima: manja sredina znači i manju izbirljivost, kako u pogledu prelaska na drugu dužnost profesionalne, tako i onu stručne prirode. Tome se mogu dodati i drugi motivi – porodični, emotivni, a svakako i materijalno statusni. Iz raspoloživih podataka i političke prakse poznato je da su različite pogodnosti na strani funkcija „višeg“ nivoa. Iz tog razloga

17

se javljaju dvije tendencije – po jednoj težnja funkcionara iz bazičnih foruma da budu izabrani i prijeñu u forum jačeg centra, a po drugoj – tamo se prema njima ispoljava zatvorenost. Ventil selektiranja je stroži prema kadrovima iz baze, pa ipak je evidentna koncentracija kadrova, a naročito „nerasporeñenih“ funkcionara u republikama, pokrajinama i u Federaciji. Oni se regrutiraju dolaskom i zadržavanjem, odnosno vrlo rijetkim vraćanjem na „niže“ dužnosti“. Pokretljivost kadrova Pokretljivost kadrova, zapravo je omogućilo izgadnju moćne komunističke elite, koja i danas u Hrvatskoj nadzire političke procese, državnu administraciju, vojsku, policiju, obavještajne službe, kretanje kapitala, ali i najviše državne institucije: Vladu, Sabor i Ured Predsjednika. „U razmatranju aktualnih pitanja kadrovske politike, Predsjedništvo CK SKJ je na sjednici u rujnu 1975. godine istaknulo da osnovu te kadrovske politike čine, izmeñu ostalih i „demokratska izmjenjivost, rotacija i pokretljivost kadrova u skladu sa Ustavom i odgovarajućim društvenim dogovorima i samoupravnim sporazumima“. Koncentracija mo ći u rukama CK SKJ Pojava koncentracije moći u rukama uskog kruga komunističke elite nikako nije slučajna posljedica partijskog tranzicijskog projekta. Prije možemo reći da je to bio jedan od ciljeva unutarnje tranzicije Saveza komunista. Taj vrh komunističke elite brojao je početkom tranzicijskog procesa 128 osoba. Svi su oni tada bili članovi CK SKJ. Meñutim, u isto vrijeme zauzimali su važne pozicije političkog utjecaja u drugim organizacijskim oblicima i na različitim političkim razinama. Od njih 128, 83 su bili istovremeno članovi Saveznog odbora Socijalističkog saveza, 75 članovi glavnih odbora Socijalističkog saveza, 78 su bili istovremeno i članovi centralnih komiteta epubličkih partija, 62 su bili savezni, a 23 republički zastupnici u parlamentima. Bez tog uskog kruga ljudi nije se mogla donijeti niti jedna važna odluka u državi. Takav obrazac djelovanja zadržali su do danas i u nepromijenjenom obliku djeluju u današnjoj Hrvatskoj. „Bitno je da se distribucija funkcija vrši tako da ne bude odvojena od drugih principa idejno političkog, organizacijskog i kadrovskog jačanja Saveza komunista. Neophodno je učiniti svaku funkciju dostupnom svakom članu koji svojim radom i kvalitetama ispunjava kriterije kadrovske politike, a opterećenje funkcijama svesti na mjeru realnosti i distribuiranja na što više lica. Neka polazište u toj orijentaciji bude članstvo, angažiranost u osnovnoj organizaciji, sa zahvaćanjem svih nivoa, funkcija i funkcionera. Vrlo je važno da se stvore uvjeti rada koji će odbaciti favoriziranje funkcije i funkcionera – po vrsti organizacije ili posla; po nivou i načinu obavljanja; po atraktivnosti i „korisnosti“; po toleriranju zadržavanja i kruženja; po širenju uvjerenja i ponašanju u duhu važnosti i nezamjenjivosti“. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-09 Tranzicijska prijevara (18): Nova faza tranzicije nakon kadrovske stabilizacije

Apr 08, 2007 at 02:29 PM z dokumenta Saveza komunista o projektiranju kadrovske politike vidimo kako je sam patijski vrh bio prisiljen još prije 12. kongresa SKJ osmisliti projekt distribucije funkcija, kao novu komponentu cjelokupnog tranzicijskog projekta. Ovo, svakako, nije zanemarivi projekt. To je logičan nastavak projekta disperzije kadrova, jer je upravo distribucija

18

funkcija bila jedna od pretpostavka kako bi Savez komunista uopće mogao rasporediti svoje kadrove unutar sustava. Završna faza kadrovske tranzicije SK Morali su točno znati gdje će rasporediti i koju će osobu rasporediti na odreñenu funkciju. Projektiranje distribucije funkcija možemo nazvati i završnom fazom same kadrovske tranzicije Saveza komunista. Jer pozicije na koje su kadrovi rasporeñivani u procesu distribucije funkcija više nisu bile podložne kadrovskoj rotaciji. Uloga ovog procesa bila je kadrovska stabilizacija, odnosno ono što danas nazivamo kadrovskim kontinuitetom. Projekt distribucije funkcija bio je, zapravo, zadnji mikroprojekt prije ulaska u novu fazu tranzicije koja je slijedila od 1984. do 1988. godine, a glavni cilj je bio izrada dugoročne političko ekonomske strategije do 2000. godine. Treća tranzicijska faza Bila je to treća tranzicijska faza. Taj projektni dio izrade dugoročne strategije do 2000. godine vodili su: Ivica Račan, Mato Crkvenac, Zoran Jašić, Zvonimir Baletić, Željko Rohatinski, Ante Čičin-Šain, Pero Jurković, Gorazd Nikić, Juraj Pañen, Ivan Rusan, Borislav Škegro, Stjean Zdunić, Dragomir Vojnić, Božidar Javorović. Svi ti ljudi ostali su u kontinuitetu na različitim pozicijama do danas. Izgradnja tehnomenadžerske elite U isto vrijeme pokreće se i projekt internog školovanja članstva i rukovoditelja Saveza komunista na svim razinama. Radilo se zapravo o pripremi za najvažniju četvrtu fazu tranzicije, odnosno izgradnju tehnomenadžerske elite unutar same partije kao pripremi za preuzimanje pozicija moći u predstojećem višestranačkom sustavu nakon 1990. godine. „Briga koju je Savez komunista vodio o osposobljavanju proizlazila je iz dva osnovna razloga: jedna je stvarala socijalna struktura rukovodećeg korpusa i promjene osnovnih zanimanja profesionalnih političkih kadrova, a drugi razlog je neprekidno stimuliran složenim zadacima organizacije i rukovodstva Saveza komunista u novim društvenim uvjetima. U tom procesu socijalno obrazovna „slika“ se znatno mijenja i vrlo je teško definirati njene osnovne karakteristike odvojeno od sve organiziranijeg sistema i političkog obrazovanja biranih“. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-09 Tranzicijska prijevara (19): Komunističke kadrovske službe

Apr 09, 2007 at 01:50 AM Sukladno tome mijenja se u sklopu distribucije funkcija i sama struktura rukovodećih kadrova u Savezu komunista. Prilikom rasporeñivanja kadrova u sustavu vodi se računa upravo o potrebama četvrte tranzicijske faze, te se biraju i postavljaju ljudi koji odgovaraju zahtjevu izgradnje novog oblika partijske elite – tehnomenadžerske elite. U tom su vremenu jasno definirani interesi vrha Saveza komunista prilikom projektiranja modela završne faze tranzicijskih promjena. Ti su insteresi odreñeni kao: pozicije financijske moći, kontinuitet kadrova u državnoj administraciji, kapital i kontrola nad kapitalom, imovina u nekretninama, protuzakonito utvrñivanje pravnog slijeda nad imovinom SKJ, osiguravanje kadrovske rotacije, podjela i transfer političke moći, transfer kadrova u nove političke stranke, društveno politička reorganizacija, promjena organizacijskih oblika partije, rekonceptualizacija sistema, reinstitucionalizacija, reprofilacija kadrova, sistemsko

19

redizajniranje, projektiranje novih odnosa, kontrolirana i ograničena „demokratska tranzicija“. „Kadrovska politika ne može biti improvizacija“ Svi ti ciljevi neizbježno su se odražavali i uvjetovali su projektiranje kadrovske politike. „Kadrovska politika u društvu, odnosno u Savezu komunista predstavlja vrlo složen i važan posao: po broju lica koja su njome obuhvaćena; organima i funkcionarima angažiranim na njeoj razradi; po fazama kroz koje taj složeni proces prolazi, a posebno po utjecaju koji ima na razvoj organizacije (društva) i odnose meñu ljudima. Za ravnomjerno i pravovremeno odvijanje svake faze aktivnosti, evidentiranja, kandidiranja, biranja, osposobljavanja, mandatnog angažiranja, provjeravanja i ocjenjivanja, dugoročnog planiranja, itd.; za dosljedno utvrñivanje i primjenu njenih kriterija; za sinkronizaciju i koordinaciju brojnh aktera i za sve druge praktično političke aktivnosti koje uvjetuje ili stvara – neophodni su odgovarajući politički, organizacijski, materijalno tehnički, financijski i kadrovski uvjeti. U organizaciji koja ima milijunsko čanstvo, stotine organa i tisuće biranih lica; u društvu koje razvija neposrednu socijalističku demokraciju, samoupravljanje i delegatski sistem sa milijunima ljudi – birača i biranih – kadrovska politika ne može biti improvizacija, uzgredna djelatnost i povremena, kampanjska angažiranost svih i u svemu što je čini političkom djelatnošću izuzetne važnosti“. Sustav komunisti čkih kadrovskih služba Sam kadrovski projekt Saveza komunista dokazuje kako kod izbora kadrova i njihovog pozicioniranja u sustavu nije bilo slučajnosti ili imprvizacija. Postojao je izgrañen sustav kadrovskog uvjetovanja, kao što to avodi Kneževićev dokument. Upravo iz tih razloga vrh Saveza komunista još je 1975. godine, kao jedan od preduvjeta provedbe tranzicijskog projekta odlučio organizirati specijalne kadrovske službe. Sustav tih kadrovskih služba nutar partije bio je, zapravo, jedna od najelitnijih i najvažnijih komunističkih obavještajnih služba. Bez njihovog mišljenja, karakteristika i odobrenja niti jedan pojedinac se nije mogao provući kroz kadrovsku križaljku u sustav. „Kada je došlo do preispitivanja iskustava i slabosti u sferi kadrovske politike, kritička zapažanja su upućivala organe Saveza komunista da se bolje organiziraju i kad je evidencija i stručna služba u pitanju. Predsjedništvo CK SKJ, donijelo je na svojoj sjednici 11. prosinca 1975. godine Odluku o uvoñenju evidencije kadrova u Savezu komunista Jugoslavije. Njome su obuhvaćeni svi kadrovi na izbornm funkcijama Saveza komunista i u radnim tijelima foruma i organa Saveza komunista na svim nivoima. Evidencija se vodi na osnovu „Uptnika za kadrove SKJ“, u kome je formulirano 75 pitanja, ostavljen odgovaajući prostor za biografiju i popis najvažnijih društveno političkih funkcija koje je član SK, koji se vodi u evidenciji, ranije obavljao. Izvršni komitet Predsjedništva CK SKJ donio je Uputstvo o voñenju evidencije kadrova u SK, praćenju njihovog razvoja i kretanja (sjednice 3. i 16. ožujka i 8. travnja 1976. godine) i Uputstvo za popunjavanje Upitnika za kadrove SKJ (studenog 1976. godine). tako su stvorene pretpostavke da se jednoobrazno, svestrano, ažurno i dugoročno obavlja ovaj posao koji može ispraviti raniji odnos i olakšati voñenje kadrovske politike. Istovremeno, Predsjedništvo CK SKJ je nložilo da se formiraju radna tijela ili komisije pri svim rukovodstvima SK i da se utvrde njihovi zadaci u pomaganju izvršno političkim organima u voñenju kadrovske politike, a da se u svim društveno političkim zajednicama formiraju odgovarajuće kadrovske službe“.

20

Tito o ustrojavanju kadrovskih služba Ovakvo formiranje kadrovskih služba projektirano je 1976. godine još pod nadzorom tadašnjeg komunističkog diktatora Josipa Broza Tita. „Tito: ... Vidite, od samog početka loše smo startali. Kad bih danas zatražio da mi se negdje, recimo u nekoj općini ili republici, dade kadrovski list da vidim kako se netko od rukovodećih ljudi razvijao, pa i ne samo od rukovodećih, ne bih to mogao dobiti. Mi to nemamo, a morali bismo imati kartoteku za kadrove u čitavoj zemlji i odozdo do gore. To moramo imati. Moramo pratiti kako se kadrovi razvijaju i ponašaju da bismo, danas – sutra, kada zatreba, odmah znali gdje se netko može naći, da je provjeren da je takav i takav (...) Ljude moramo pratiti u njihovom radu, moramo pratiti njihov rad i život da možemo sa sigurnošću znati u svako doba tko je tko i kakav je. Bez toga nema i ne može biti pravilne kadrovske politike. (Iz Titovog intervjua Dari Janeković, „Vjesnik“, 2. veljače 1976. godine)“. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-09 Tranzicijska prijevara (20): Projektiranje zaštićenih kadrova

Apr 09, 2007 at 02:43 AM Kako vidimo iz sadržaja partijskog projekta detaljne evidencije partijskih kadrova vodile su se u Savezu komunista još od prosinca 1975. godine. Kadrovske evidencije i popratni dosjei i podatci čuvani su kao najstrože povjreljivi komunistički dokumenti. Ta dokumentacija i danas skriva popis svih pripadnika komunističke oligarhije u Hrvatskoj. Ovog trenutka svi ti strogo povjerljivi dosjei SKH u posjedu su i pod kontrolom jedne jedine osobe: Ivice Račana. Popis zašti ćenih kadrova Upravo na temelju ove tajne dokumentacije u svibnju 1990. godine, tijekom tajnih pregovora i dogovora Ivice Račana sa Josipom Manolićem i Stjepanom Mesićem o prijenosu vlasti astavljen je jedan od najvažnijih dokumenata političke tranzicije u Hrvatskoj, koji je osigurao nastavak provedbe partijskog tranzicijskog projekta: Popis zaštićenih kadrova. To je ujedno bio i posljednji dokument koji je dugoročno osigurao kadrovski kontinuitet bivšoj komunističkoj eliti i njezin repozicioniranje tijekom političkim promjena. Zbog tih je dogovora bilo i presudno da prvi premjer Republike Hrvatske nakon tzv. „demokratskih promjena“ bude upravo Stjepan Mesić, a njegov nasljednik Josip Manolić. Stabilnost partijskog kadrovskog kontinuiteta Na taj je način osigurana stabilnost partijskog kadrovskog kontinuiteta. Osim toga, Mesić i Manolić preuzeli su kao službeni program upravo Račanov projekt iz 1984. godine kojim je SKH projektirao dugoročnu strategiju razvoja do 2000. godine. Neki od Račanovih ljudi koji su bili izravno uključeni u partijski tranzicijski projekt anažirani su kao ministri ili savjetnici u Mesićevoj i kasnije Manolićevoj Vladi. Primjerice: Stjepan Zdunić, Dražen Kalogjera, Zvonimir Baletić, Borislav Škegro, Božidar Javorović, Ante Čičin-Šain, Pero Jurković. Zadaće kadrovskih služba Kneževićev projekt detaljno je razradio model rada kadrovske službe Saveza komunista, na temelju koje je nastala jedna od najvećih kadrovskih kartoteka u bivšoj SFRJ.

21

„Mada je protekao relativno kratak vremenski period, evidentiranje kadrova (putem popunjavanja Upitnika) izvršava se na svim nivoima. Meñutim, za kadrovske službe se kaže da „njihova organiziranost i djelovanje, često ne odgovaraju namjeni“. A kakvi su im zadci postavljeni ilustriramo tekstom Društvenog dogovora o ostvarivanju kadrovske politike u SR Hrvatskoj, koji u članu 34. navodi: Zadaci kadrovskih službi jesu:

- da pripremaju prijedloge planova kadrova; - da prate razvoj i usmjeravanje kadrova; - da pripremaju i surañuju u izradi i ostvarivanju prijedloga programa stručnoga,

društveno ekonomskog i marksističkog obrazovanja; - da prate i predlažu odgovarajuće mjere za poboljšanje životnih i radnih uvjeta; - da pripremaju analize, nužne za donošenje odluka u kadrovskoj politici; - da obavljaju i druge poslove u kadrovskoj politici u skladu s normativnim aktima“.

Mrežno organizirana tranzicijska baza Iz ovog je dokumenta razvidno koliko je bio opseg kadrovskog tranzicijskog projekta Saveza komunista, kao i šroka ovlaštenja koja je odlukom partijskog vrha dobila kadrovska služba u okviru cjelokupnog tranzicijskog projekta. Nakon samog CK SKH, kadrovska služba bila je drugi po važnosti provedbeni organ projekta političko ekonomske tranzicije Saveza komunista. Možemo reći da je kadrovska služba bila mrežno organizirana tranzicijska baza. „Ocjena u Izvještaju o radu SK Hrvatske i njegovih organa izmeñu Sedmog i Osmog kongresa SKH o službi mogla bi se prihvatiti kao približno važeća za cijeli Savez komunista, a ona glasi: „Na području planiranja, pripremanja, usmjeravanja, obrazovanja i evidencije kadrova i kadrovskih potreba, te praćenja i vrednovanja rada i sklonosti, postignuti su početni rezultati. Još se uvijek više govori o važnosti i potrebama tog zadatka nego što se poduzimaju konkretne i dugoročne mjere. Kadrovska je politika u cjelini, a posebno ona koju vode rukovodstva društveno političkih organizacija, više orijentirana na razmještaj postojećih kadrova a manje na njihovu izgradnju“. Značaj jedinstvene evidencije i stručne službe u ostvarivanju kadrovske politike proizlazi iz obveza da se ovi poslovi planiraju, stručno obrañuju, ažurno vode i olakšaju rukovodstvu i organizacijama blagovremeno i svestrano sagledavanje stanja i poduzimanje političkih mjera na realiziranju kadrovske politike. U tom procesu služba treba pomoći, ali ne i nametati se. Ona može upozoriti, ali ne smije preuzeti kompetencije drugih. Za službu takoñer vrijede kriteriji kadrovske politike i odnosa u Savezu komunista i zato bi bilo važno da ona bude aparat, administracija organizacije, a ne politike“. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-09 Tranzicijska prijevara (21): Izgradnja oligarhijskog modela vlasti

Apr 09, 2007 at 03:44 AM Projektiranje kadrovske politike za Savez komunista predstavljalo je strateško pitanje u smislu uspjeha cjelokupnog tranzicijskog projekta. Razmještaj, odnosno disperzija, kadrova u sustavu osiguravala je vodeću poziciju komunističke elite u svim fazama i

22

procesima tranzicije. Meñutim, upravo ovi projekti dokazuju kako u Hrvatskoj bez obzira na formalnu demokratizaciju do danas nije došlo do stvarne demokratske tranzicije, a niti do prave promjene vlasti. Reinstalacija komunisti čke elite umjesto smjene vlasti Uspstavljen je kadrovski kontinuitet jedne te iste elite, a umjesto demokratskog, pluralističkog, političkog i ekonomskog procesa održao se komunistički model rotacije kadrova u zatvorenom krugu. Stvarnih demokratskih promjena, jednostavno, nije niti bilo. Nije stvorena nova hrvatska elita već je došlo do reinstalacije, tobože refrmirane, komunističke elite. Instrument održivosti komunisti čke elite „Kako je kadrovska politika u Savezu komunista definirana kao strategijsko pitanje ostvarivanja njegove avangadne uloge, time je istaknuta važnost i suština funkcije koju ona ima u tom procesu. Koliko više korespondira programskim ciljevima i organizacisjkom ustrojstvu Saveza komunista, toliko više doprinosi njegovom klasno idejnom snaženju“. I sam autor partijskog kadrovskog tranzicijskog projekta predvidio je moguće zlouporabe u provedbi kadrovske politike Saveza komunista. Partijski čelnici, s druge strane, Kneževićeva upozorenja o mogućim zloupotrebama pretvorili su u sastavni dio strategije kadrovske politike. Tako je kadrovska politika Saveza komunista postala instrument održivosti moćne komunističke elite. Sustav koji se počeo raspadati ta je elita iskoristila za stjecanje pozicija financijske moći, kao pričuvne pozicije nakon što doñe do političke tranzicije i prividnog prijenosa vlasti na nove organizacijske oblike. Opasnosti projektiranja kadrovske politike „Kadrovska politika nije apstrakcija: ostvaruju je ljudi, ispoljavaju principi. U njenoj složenosti to su ligamenti koji joj omogućuju koherentnost, ali i iznenañenje, neuhvatljivost. I kao što može da izgubi „korak“ sa organizacijom, tako može i da se, pod utjecajem pojedinih organa ili organizacija otuñi, separira, pretvori u sredstvo grupaško-frakcionaškog obračuna i služenja užim interesima pojedinaca i dijelova organizacije. (...) A da ne bi bila samotok, osamostaljena ili zloupotrebljena sila, neophodno je da Savez komunista izgradi demokratske mehanizme utjecaja članstva, organizacija i rukovodstava (dakle organizacije u cjelini) na faze razrade i sve principe primjene kadrovske politike. Tranzicijski „kameleon sindrom“ Na takav prividni prijenos mandata političke vlasti, u kadrovskom smislu, Savez komunista je pripremao i projekt ðure Kneževića i njeove skupine. Jedan od ciljeva tog tajnog prjekta bio je i tranzicijsko prilagoñaanje komunističkog vodstva novim uvjetima i društvenom restrukturiranju u procesu tranzicije. Trebalo je, naime, omogućiti komnističko eliti preuzimanje financijsko – ekonomske moći u državi, dok je u isto vrijeme politička moć samo formalno, mandatno prenesena na nove organizacijske oblike. Možemo to nazvati svojevrsnim tranzicijskim „kameleon sindromom“. Komunistička elita formalno odlazi s vlasti, ali istovremeno preuzima financijsko ekonomske poluge upravljanja državom, stvarajući na taj način paralelizam moć, izgradnjom pravog usporednog sustava vlasti i mehanizama moći i utjecaja u državi. „Važno je da se kadrovskom politikom djeluje na fizionomiju rukovodstva Saveza komunista i njegovo prilagoñavanje samoupravnoj političkoj strukturi i činjenici da on nije jedini čimbenik u društvenim odnosima“. „Demokratska inovacija kadrovske politike“ Tako, primjerice, dok HDZ preuzima poziciju političke vlasti 1990. godine, komunistička elita i njezini kadrovi preuzimaju nadzor nad cijelim financijsko – ekonomskim sustavom

23

države: bankama, velikim državnim poduzećima i fondovima. Naravno, ključni igrači u HDZ-u tada (Mesić, Manolić) bili su toga svjesni, te je takva preraspodjela moći bila sastavni dio tranzicijskih dogovora HDZ-a i SDP-a. Danas vidimo, ponovno, tu podudarnost globalne političke i ekonomske strategije tih dviju političkih stranaka, ali i njihovih satelita u Saboru. Još u tajnom projektu iz 1979. godine ovakav adrovski model tranzicije čelnici Saveza komunista nazvali su „demokratskom inovacijom kadrovske politike“. Umjesto izgradnje demokratskog društva u Hrvatskoj se dogodila samo podjela moći unutar stare komunističke elite, i na tim temeljima izgradnja izrazito oligarhijskog političkog modela vlasti, centara odlučivanja i stvarne političke i ekonomske moći. Demokratska procedure, pravo izbora, višestranačje i parlamentarna demokracija samo su dekorativna manifestacija tog „kameleon sindorma“ hrvatske tranzicije. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-09 Tranzicijska prijevara (22): Unutarnje organizacijske transformacije SKJ

Apr 09, 2007 at 04:50 AM Dokument Saveza komunista kojim se projektira kadrovska tranzicija najbolje dokazuje kako je cijelokupna kadrovska politika Saveza komunista (koja je do danas ostavila posljedice u Hrvatskoj) imala za jedini cilj osiguravanje pozicije komunističkoj eliti. U tome je taj projekt postigao potpuni uspjeh. Idejno i kadrovsko ja čanje Saveza komunista „Želimo da naglasimo da će se ova funkcija kadrovske politike – ostvarivanje vodeće, idejno – usmjeravajuće uloge Saveza komunista – potpunije vršiti ukoliko se ima u vidu da nju ispunjavaju i oni zadaci (relacije, meñuutjecaji) koje kadrovska politika preuzima kad su u pitanju demokratski centralizam, rad i uloga rukovodstava i djelovanje profesionalne strukture u Savezu komunista. Od toga kako se oni „vladaju“ i koliko utječu na konstalaciju snaga, na opredjeljenje za demokatski konstituiran ili birokratski deformiran odnos, ovisiti će i realni, politički „učinak“ kadrovske politike. Kadrovska politika i demokratski centralizam imaju značajnu ulogu u organizacijskom, idejnom i kadrovskom jačanju Saveza komunista. U tom smislu se može ostvariti i meñusobni utjecaj, kako bi se izbjegla opasnost ponavljanja ranijih nepoželjnih skustava i posljedica“. Operacionalizacija partijskog tranzicijskog projekt a Kao razrada ovog projekta u Savezu komnista su nastali i mnogi drugi dokumenti koji su na različitim razinama operacionalizirali partijski tranzicijski projekt i služili kao izravna uputstva kadrovima Saveza komunista o ponašanju i djelovanju u novonastalim uvjetima. „Bilo je i drugih dokumenata, drugačijeg naziva, ali slične sadržine i poruke, kao što su Nacrt teza o reorganizaciji SKJ, Smjernice, Akcijski program, Platforma, Osnovne teze i sl.“. U takve dokumente svakako možemo ubrajati i naputke koje je CK SKH slao svojim organizacijama, razrañujući upute o reorganizaciji i transformaciji partijskih organizacijskih oblika, te preraspodjeli kadrova u procesu organizacijske transformacije i reorganizacije Saveza komunista.

24

„Političke organizacije se reorganiziraju, transformiraju prema potrebama razvoja društva i njihovog mjesta i uloge u tom procesu. Epicentar političkog odlučivanja pomjeren je prema bazi. Njemu odgovara nov način konstituiranja organa. Afirmira se institucija delegiranja i vrši bitno pomjeranje u poziciji političkog profesionalizma“. Organizacijske promjene u SKJ Sastavni dio toga procesa, u sklopu priprema 12. kongresa SKJ, bile su i organizacijske promjene, odnosno reorganizacija i transformacija same strukture Saveza komunista. Kao pretostavka ovakvih promjena usvojen je novi, izmijenjeni Statut SKLJ, koji je čelništvu partije i komunističkoj eliti dao zeleno svjetlo za provedbu tranzicijskog projekta. Glavni cilj ovih organizacijskih promjena bio je osigurati odlučujuću ulogu vrha Saveza komunista u predstojećim društveno političkim procesima. „Statut SK Jugoslavije, usvojen na Jedanaestom kongresu vrlo precizno odreñuje tko u Savezu komunista donosi političke odluke i stavove (članovi, konferencije, kongresi) a „političko-izvršni organi donose odluke i preuzimaju mjere samo u okviru svoje funkcije na osnovu usvojene politike Saveza i stavova organa koji su ih izabrali“. Time se razgraničavaju ovlaštenja i onemogućava formiranje i djelovanje aktiva izvan okvira Statutom utvrñene prakse. Staje obveza da se u Savezu komunista prije svega, a zatim u drugim organiacijama, prevaziñu ranije metode i osigura regularan rad izabranih foruma i organa, a u tome i primjena kadrovske politike u izboru ljudi i rukovodstava SKJ“. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-09 Tranzicijska prijevara (23): Neformalni tranzicijski centri moći

Apr 09, 2007 at 05:33 AM Prema povjerljivim podatcima Saveza komunista u tranzicijskim procesima sudjelovalo je čak 282 tisuća i 515 provjerenih pouzdanih članova SKH. Drugim riječima, to je točan broj pripadnika komunističke nomenklature koji su bili uključeni u proces kadrovske tranzicije i osiguravanja kadrovskog kontinuiteta komunističke elite. Veliki dio tih ljudi i danas je na pozicijama u državnom aparatu ili u ekonomsko – financijskom sustavu. Mreža osnovnih organizacija SK Osim toga, u vrijeme početka provedbe tranzicijskog projekta Savez komunista je imao organiziranu mrežu od 47 210 osnovnih organizacija, od kojih je samo u ekonomskom sustavu bilo organizirano njih 20 726, u državnoj administraciji 10 691, te primjerice na fakultetima i školama 916 osnovnih organizacija. Bila je to široko rasprostranjena i pozicionirana organizacijsko kadrovska tranzicijska mreža Saveza komunista. Spori proces transformacije SK Usprkos takvom širenju organizacijske mreže komunistička elita smatrala je, neposredno prije održavanja 12. kongresa SKJ da proces transformcije Saveza komunista ide pre sporo, bojeći se kako bi organizacijska transformacija mogla usporiti cijeli projekt tranzicije i zacrtane rokove za njegovu provedbu. „... Na društveni život ... i demokratizaciju odnosa, imali su značajan utjecaj i slijedeći faktori:

25

Spor proces transformacije Saveza komunista. U njegovim organizacijama je ispoljavana politička imobilnost, formalizam, bavljenje sobom i organizacijskim shemama. Člastvo je, u tim sredinama gubilo idejnu orijentaciju, povodilo se po lokalnim primjerima, dok je život u društvu tražio odgovore, usmjeravanje, reagiranje na nove okolnosti. U takvoj situaciji lako je bilo svako shvaćanje i postupak „pokriti samoupavnim ovlaštenjima i partijskim stavovima. Djelovanjem SK izvan strukture vlasti gubila se i njegova privlačnost za one pojedince i ocijalne kategorije koje su u nekadašnjoj poziciji Saveza komunista vidjeli i vlastitu šansu da sudjeluju u diobi vlasti. Demokratizacija društvenih i unutarpartijskih odnosa shvaćena je od pojedinaca kao pravo i mogućnost na slobodno djelovanje – u ime SK, ali za uže, odnosno grupne i lične interese“. Transmisijska središta za upravljanje reorganizacij skim procesima u SK Zbog prijeteće opasnosti od neuspjeha ovakve organizacijske transformacije vrh Saveza komunista usposavio je neformalne centre moći kao transmisijska središta iz kojih se upravljalo reorganizacijskim procesima unutar samoga Saveza komunista. Upravo preko tih neformalnih cenara moći Savez komunista je kontrolirao i one institucije i pozicije vlasti s kojih se formalno povukao. „Akcione jezgre“ S druge strane, niža rukovodstva Saveza komunista organizirana su kao operativna središta za provedbu tranzicijske strategije, koja su u vrhu Saveza komunista nazivali „akcionim jezgrama“. U vremenu nakon 12. kongresa SKJ pravo će te „akcione jezgre“ preuzeti stratešku ulogu u tranzicijskoj fazi stvaranja nove organizacijske i kadrovske arhitekture Saveza komunista. „Kadrovska politika treba, u ovom smislu, da doprinese, stvaranju i ispoljavanju takve uloge rukovodstava Saveza komunista kojom će pružati odgovore na pitanja našeg vremena; kojom će znati i umjeti, da, u okviru svojih ovlaštenja, odreñuju strategiju i taktiku izgradnje socijalističkog samoupravljanja i da ostvaruju tome imanentnu ulogu, sadržaj, metod i oblike organiziranja Saveza komunista. Rukovodstva Saveza komunista djeluju kao njegova „akciona jezgra“.“ Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-10 Tranzicijska prijevara (24): Povlastice komunističke elite

Apr 09, 2007 at 03:17 PM U to su vrijeme rukovodeće strukture na više razina u Savezu komunista brojale čak 13 tisuća 464 osobe. Oni su tada predstavljali koordiniranu „akcionu jezgru“ provedbe tranzicijskog projekta. Istovremeno je formirana koordinacijska mreža za povećanje akcijske sposobnosti Saveza komunista na provedbi tranzicijske strategije. U tu je mrežu bilo uključeno tisuću i pet stotina funkcionera Saveza komunista. Takve su promjene i reorganizacije osim povećanja operativne učinkovitosti imale za cilj dodatno i disperziju, odnosno premještanje kadrova u sustavu. Broj potrebnih politi čkih profesionalaca „Drugi razlog, često navoñen, odnosi se na učestale teritorijalno političke promjene i reorganizacije, što je obično donosilo kadrovska pomjeranja, nastajanja novih poslova i funkcija ili trasformiranje dotadašnjih“.

26

U provedbi kadrovske tranzicije u Savezu komunista Jugoslavije bilo je jednako važno uvoñenje novih kadrova u sustav, kao i očuvanje i prerasporeñivanje starih kadrova. O tomu povjerljivi Kneževićev projekt govori prilično detaljno. „Nije moguće reći točan broj potrebnih političkih profesionalaca, jer on ovisi od cjelokupnog procesa podruštvljavanja politike. Javlja se, dakle, potreba i mogućnost da se što racionalnije utvrdi vrsta i broj profesionalnih političkih funkcija u SKJ, odnosno u društvu; da se u većoj mjeri kombinira vršenje funkcija na profesonalnoj i poluprofesionalnoj i amaterskoj (volonterskoj) osnovi; istovremeno neophodno je analizirati, odnosno primjenjivati sistem izmjenjivosti, podmlañivanja i rotiranja postojećih profesionalnih funkcionera kako bi se, i u okviru utvrñenog broja, spriječile moguće tendencije profesionalnog hermetizma. To je važno i sa stajališta ostvarivanja funkcija kadrovske politike jer se vrlo često zahtjevi odnose na profesionalnu strukturu. To je, svakako, slučaj i sa brigom o profesionalnim funkcionerima. Ona se, u vidu rasporeñivanja, proteže do danas“. Povlastice komunisti čke elite temeljene na plja čki i kreditnom zaduživanju države Meñutim, istovremeno sa povećanjem kadrovske baze Saveza komunista, povećavali su se i troškovi tranzicijskog projekta. Novim je, baš kao i starim, kadrovima Savez komunista osiguravao iznimne društvene, olitičke, statusne i financijske povlastice protivno svim zakonskim propisima. Tako je izgrañivna bogata komunistička elita, iji je status u svakom smislu bio dugoročno osiguran. Na privilegije partijskog kadrovskog aparata godišnje su se trošile milijarde američkih dolara. Izvor tih sredstava bio je uglavnom iz prekomjernog inozemnog zaduživanja države. „U strukturi maerijalnih benificija značajnu stavku su sačinjavali: funkcionalni dodaci, visok iznos za odvojeni život, besplatan (ili simbolično plaćen) stan i telefon, pravo na korištenje društvenog automobila, lovišta, odmarališta, čak i opskrbljivanje iz posebnih skladišta. Funkcija je osiguravala stan, putovanja, privilegije, prestiž. Ona je stimulira karijerizam; napredovanje na ljestvici funkcija dobijalo je i svo materijalni izraz, a istovremeno u sistemu vrijednosti označavalo potvrñivanje i tim pojedincima otvaralo perspektivu i socijalnu stabilnost. Time je istovremeno bio stimuliran i politički profesionalizam jer je osiguravao vlast, nagradu i privilegije, društveni ugled“. Troškovi hladnog tranzicijskog pogona Zamislite samo da je svakom od 13 464 tranzicijskih funkcionera Saveza komunista osiguran stan, automobil, ministarska mjesečna plaća, odjeća, telefon, koliko su iznosili godišnji troškovi, da tako kažem, hladnog tranzicijskog pogona? Radi se uistinu o milijardama dolara. U isto vrijeme prosječan čovjek je tranzicijsko vrijeme preživjavao sa stotinjak njemačkih maraka mjesečne plaće. Upravo zbog tako povlaštenih pozicija pripadnici komunističke elite nisu bili voljni napuštati svoje pozicije, čak niti kada bi to od njih tražila sama partija. „Principi i primjena kadrovske politike u Savezu komunista imaju izuzetan značaj po tome koliko se uspješno i dosljedno ostvaruju prema profesionalnom sastavu foruma i organa. Empirijski podaci pokazuju da se lakše pomjeraju, u struku vraćaju, mlañi ljudi koji su tek izašli iz radne organizacije, nego dugogodišnji politički radnici koji mijenjaju funkcije, ali ne idu iz politike. Uistinu bi bilo zanimljivo analizirati to „profesionalno jezgro“ u Savezu komunista i u društvu koje kruži, ali odolijeva i promjenama i novim načelima kadrovske politike. A u čitavom periodu drži najvitalnije funkcije, a to znači i odgovarajući utjecaj u organizaciji, sa onoliko prilagoñavanja koliko je neophodno da se ta izuzetna pozicija

27

očuva. Sa sva tri nivoa profesionalizacije (da je nekima povremeno zanimanje, drugima sporedno, a ima ih kojim a je i jedino) ovaj političko profesionalni korpus predstavlja za kadrovsku politiku „probni kamen“ njenog dosega. Zato je za kadrovsku politiku i Saveza komunista bitno da motre, kritički anaiziraju i energično inzistiraju na dosljednom podvrgavanju političkog profesionalizma ulozi SKJ i suvremenim kretanjima. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-11 Tranzicijska prijevara (25): Kadrovi u institucijama od posebnog društvenog značaja

Apr 11, 2007 at 07:28 AM S druge strane, utvrñena načela provedbe kadrovske politike Saveza komunista trebala su poslužiti proširenju kadrovske baze, ali u isto vrijeme i zaštititi pozicije postojećoj komunističkoj eliti. „Savez komunista smatra da realizacija kadrovske politike u društvu treba da polazi od sljedećih osnovnih principa: (...) dugoročnog planiranja i usmjeravanja; jedinstvenosti ciljeva i cjelovitosti kriterija kadrovske politike; demokratske izmjenjivosti, rotacije i pokretljivosti kadrova, u skladu sa Ustavom i odgovarajućim društvenim dogovorima i samoupravnim sporazumima“. Preraspodjela ovlasti na nove organizacijske oblike Provedba takvih načela zahtijevala je ovoga puta od Saveza komunista značajniju preraspodjelu ovlasti na nove organizacijske oblike kako bi se osigurao neprekinuti tranzicijski kontinuitet. Model samoorganizacije kadrova u sustavu pokazao se kao dovoljno elastičan i prilagodljiv proces koji je mogao odgovoriti novim zahtjevima tranzicijske strategije. Takav je model jamčio s jedne strane preraspodjelu ovlasti u području kadrovske politike, dok je istovremeno osiguravao kontrolnu poziciju Saveza komunista nad cijelim procesom. „Osloboditi se u ovoj sferi stare prakse iz vremena kada je neposredno vršio vlast, za Savez komunista je značilo da se mora odreći isključivog prava i brige za osposobljavanje i rasporeñivanje kadrova. Razuñeni samoupravni, drušveno – politički sistem, sa mnoštvom organa, organizacija i institucija, sve više je postajao izvor i osnova kadrovske politike, dakle, neophodno je otvoriti proces demokratizacije i samoorganiziranja u ovom domenu. Time se Savezu komunista ne oduzima obveza da brine o kadrovskoj politici u društvu, ali se mijenja suštinski odnos – od neposrednog rasporeñivanja ka idejno – političkom usmjeravanju i ostvarivanju principa kadrovske politike u društvu, a naročito u djelatnostima od posebnog društvenog značenja. Bilo je potrebno proširiti krug nositelja kadrovske politike; da se razrade kriteriji i obuhvai veći broj ljudi; da se stvori adekvatan izborni sistem i demokratska procedura evidentiranja, kandidiranja, biranja i javne kontrole rada izabranih lica i organa. O kadrovskoj politici počinju brinuti: društveno političke i radne organizacije, skupštinski i samoupravni organi i njihova ovlaštena tijela, zborovi birača i drugi društveni subjekti. Ipak, Savezu komunista, ostaje i dalje da usmjerava, inicira, analizira, korigira – bilo direktno na svojim sjednicama i u dokumentima ili putem obvezivanja svojih članova da kadrovsku politiku realiziraju u svojoj radnoj i životnoj sredini“.

28

Posebno važne institucije, službe i djelatnosti Dvije su osnovne karakteristike ovoga procesa: proširenje kruga nositelja kadrovske politike i identifikacija djelatnosti i služba od posebnog društvenog značaja, gdje će se posebnim mjerama izvršiti disperzija i infiltracija provjerenih komunističkih kadrova. Kao posebno važne institucije, službe i djelatnosti označene su: vojska, policija, obavještajne službe, sudstvo, tužiteljstva, prosvjeta, mediji. Od 1982. do 1990. godine u te institucije Savez komunista ubacio je svoje najpovjerljivije kadrove i u potpunosti je nadzirao te djelatnosti. Situacija se nije promijenila niti nakon 1990. godine. Pripadnici komunističke elite i danas u kontinuitetu kontroliraju te institucije i djelatnosti. „(...) Zanemarivana je kadrovska politika u djelatnostima službama od posebnog društvenog značaja kao što su: općenarodna obrana i društvena samozaštita, sudstvo, tužiteljstva, služba bezbjednosti, obrazovanje, sredstva javnog informiranja i druga, što je nanijelo znatnu štetu ovim djelatnostima i motiviralo Savez komnista da Pismom i kongresnim odlukama zahtijeva, i sve više ostvaruje, promjenu takvog stanja!“ Nastavlja se .... Domagoj Margeti ć 2007-04-11 Tranzicijska prijevara (26): Tajni dogovori o provedbi kadrovske politike

Apr 11, 2007 at 12:23 PM Jedan od tranzicijskih dogovora „nove“ i „stare“ vlasti bio je i dogovor o obvezi ne provoñenja lustracije nakon preuzimanja vlasti 1990. godine. Kao što opisuje i sam partijski dokument komunistička elita ostala je pozicionirana na najmoćnijim položajima u vojsci, policiji, obavještajnim službama, pravosuñu, školstvu i medijima. Danas kada se govori o tim institucijama procjenjuje ih se kao demokratske institucije, što je potpuno netočno. Jer na ključnim poicijama tih institucija nalaze se kadrovi selektirani i postavljeni u sustav iz redova nekadašnje komunističke elite, prema projektu kojega je 1982. godine utvrdio CK SKJ. Bez ozira na kozmetički izborni proces parlamentarnih izbora, pripadnici komunističke elite i danas kontroliraju najveći broj i najvažnije pozicije u državnoj administraciji. Više od tri milijuna ljudi u delegatskom sistemu SK J „Izgradnja delegatskog sistema kao osnovnog oblika neposredno – demokratskog, samoupravnog odlučivanja i integracije društva na osnovama društvene svojine i samoupravnog položaja čovjeka u udruženom radu. Sa stajališta realizacije principa kadrovske politike u društvu delegatski sistem pruža izvanredne mogućnosti: za neposredan izbor i utjecaj radničke klase u svim institucijama političkog odlučivanja; za smanjenje posredovanja i preuzimanja većih ovlaštenja od strane profesionalno političke strukture i administrativnog aparata; za stvaranje masovne kadrovske baze i olakšano ostvarivanje javnosti, demokratičnosti, smijenjivosti i drugih principa kadrovske politike. Prvi mandat i prva iskustva potvrñuju Titovo upozorenje da će biti otpora, uskogrudnosti, pokušaja da se sačuvaju stare, privilegirane pozicije. Emprijska istražvanja pokazuju da se mora još mnogo toga mijenjati da bi se stvorili optimalni politički i organizacijsko tehnički uvjeti a funkcioniranje delegatskog sistema i njegov pozitivni utjecaj na kadrovsku politiku. Već sama činjenica da u delegatskom sistemu sudjeluje preko tri milijuna ljudi impresionira, iako je poznato da to nije jedini pokazatelj razvijenosti sistema i demokratske prakse odlučivanja. U svakom slučaju delegatski sistem je opravdano u centru pažnje političkih čimbenika, a sve više i znanosti i sredstava informiranja.

29

(...)Ustalio se i razvio princip pariteta u izboru političkih foruma i drugih organa Federacije. Postignuti su već zadovoljavajući rezultati u paritetnom izboru funkcionera, dok je nešto sporiji proces ostvarivanja ravnomjerne zastupljenosti republika i pokrajina u stručnim službama Federacije. Dosljedno ostvarivanje ovog principa nesumnjivo jača jugoslavensku zajednicu, a izbor sposobnih ljudi poboljšava funkcionianje državnih organa i službi“. Društveni dogovor o ostvarivanju kadrovske politike Kneževićev tajni projekt detaljno opisuje kadrovski tranzicijski model Saveza komunista i faze provedbe toga projekta. Uvoñenje delegatskog sistema, kao i mnoge mjere prije toga, imale su za cilj preraspodjelu kadrova u političkim strukturama i administrativnom aparatu. Pema podatcima dokumenta CK SKJ „Kadrovska politika u SKJ“ posredno i neposredno u delegatskom sustavu sudjelovalo je čak tri milijuna ljudi. Taj dokument, meñutim, otvoreno priznaje i postojanje dokumenata o projektiranju kadrovske politike, odnosno, „društvenog dogovora o ostvarivanju kadrovske politike“, te opisuje detalje tog dokumenta. „(...) Izrada i primjena društvenog ugovora o ostvarivanju kadrovske politike ima izuzetan značaj kako po suštinskim pitanjima koja se njim reguliraju tako i po činjenici da je ovakav dokument usvojen u svim društveno političkim zajednicama. U njemu se obično utvrñuju slijedeći elementi: razrada radnih, političkih, moralnih i stručnih kriterija u izboru kadrova; odgovornost za njihovo ostvarivanje: javnost rada u konstituiranju i primjeni kriterija i u sprovoñenju kadrovske politike; način voñenja evidencije o stanju kadrova, praćenju njihovog rada i razvoja: sistem stručnog i idejno – političkog obrazovanja; obveze i način meñusobnog usuglašavanja i utjecaja pojedinih organa i organizacija u voñenju kadrovske politike; formiranje i organizacija službi koje se bave problemima kadrova; obveza ostvarenja principa rotacije i reizbornosti kadrova i obveza društva i osnovnih organizacija udruženog rada prema ljudima koji na osnovu principa rotacije i reizbornosti odlazer sa javnih i odgovornih funkcija i radnih mjesta i slično. Sa sličnom namjenom nastaju i samoupravni sporazumi. Ovakvi dokumenti su značajni kao način da se osnovna pitanja kadrovske politike u jednoj sredini reguliraju dogovorno, precizno i principijelno, kako se ne bi ostavljala mogućnost da se pojavljuju razlike („iskakanja“) i regulativi sa primjesama grupaških odnosa, navijačkih pokušaja i podešavanja formulacija prema konkretnim ljudima. Društvena praksa će pokazati kako se odredbe ostvaruju, a Savezu komunista i kao avangardnom čimbeniku i kao jednom od potpisnika dogovora ostaje mogućnost i obveza da utječe na njihovo ostvarivanje“. Regulacija instrumenata kadrovske politike Bio je to operativni dokument provedbe komunističke kadrovske tranzicije ili bolje reći regulacije instrumenata kadrovske politike unutar samoga Saveza komunista. Upravo je osmišljavanje instrumenata kadrovske politike bio jedan od bitnih tranzicijskih alata. „Poznato nam je da su odgovarajuće službe za kadrovska pitanja stvorene u većini društveno političkih zajednica sa obvezom da „opslužuju“ sve potpisnike dogovora i druge organe. U znatnoj mjeri su razrañene faze i organi koji će prilikom konzultacija o odreñenim kadrovskim rješenjima biti uključeni, a izrañeni su i poslovnici o radu koordinacijskih odbora za kadrovsku politiku. Drugim riječima stvorene su političko – normativne i organizacijske pretpostavke za regularnije ponašanje ovlaštenih organa u sferi kadrovske politike“. „Demokratizacija“ unutar SKJ S druge, pak, strane ti su procesi trebali voditi postupnoj demokratizaciji same partije prije formalnog uspostavljanja višestranačkog sustava 1990. godine.

30

„Otvoreni procesi demokratizacije i dosljedno ostvarivanje delegatskog sistema predstavljati će takav politički eho koji će poticati Savez komunista da utvrñuje sljedeće faze i iznalazi idejno – politička, organizacijska i kadrovska rješenja za daljnje podruštvljavanje politike i unošenje takve orijentacije u poslove kadrovske prirode“. Taj je proces trebalo odraditi prije početka izrade dugoročne tranzicijske strategije, a koji mandat je dobila Račanova grupacija već nakon 12. kongresa SKJ 1982. godine. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-12 Tranzicijska prijevara (27): Tehnologija izbornih manipulacija – spriječavanje smjene elita

Apr 11, 2007 at 01:30 PM Ono što je mučilo komunističku elitu bio je sam izborni proces i ishod izbora. Teoretski, postojala je mogućnost smjene elita, što je prema partijskom projektu trebalo spriječiti pod svaku cijenu. S druge strane, postojala je deklarativna obveza demokratizacije i uvoñenja slobodnih izbornih procesa. Zato je vodstvo Saveza komunista radnoj skupini , koja je vodila izradu projekta kadrovske tranzicije, dalo u zadatak osmišljavanje instrumenata manipulacije izbornim procesom. Trebalo je izraditi takvu izbornu tehnologiju koja će, bez obzira na izborni proces, osigurati komunističkoj eliti zadržavanje pozicija moći. Izbori – instrument kadrovske politike Saveza komunista Tajni partijski dokument opisuje taj model u cijelo sti. „U takvom odnosu nije politički mudro izbore precjenjivati, ali ni podcjenjivati i svoditi na čistu tehniku. Već samim tim što su instrument kadrovske politike, svaki interes kadrovskog značenja želi se ostvariti i pomoću izbora, da se probije u prvi plan, a to znači da se i uz pomoć izbora ispoljava odnos snaga u Savezu komunista i u sferi kadrovske politike. Za obje „strane“ je vrlo važno tko se u izbornu aktivnost uključuje i da li to čini samo u aktu glasanja, ili je stalni participijent i u drugim vidovima odlučivanja o kadrovskim pitanjima. Po broju i identitetu, sudionici u koncepiranju kadrovske politike, odnosno odlučivanju i samom glasanju se ne podudaraju. Uloge su najčešće dovoljno precizno utvrñene: manjem broju funkcionera i foruma više ovlaštenja od vitalnog značenja, a brojnom članstvu i organizacijama – izjašnjavanje koje ne mora obvezivati i glasanje koje najčešće ne mijenja nego potvrñuje. To znači da izbori mogu biti (i bili su) indikator za demokratske, ali i za druge procese. Deformacije u izbornoj praksi nastaju onda kada forma zamijeni suštinu, a sporedno postane glavno. U birokratiziranim odnosima to se dogaña kad je formalno – demkratska procedura zadovoljena, a faktički je sve bezlično, sve se unaprijed zna. Zato je, za spriječavanje formalizacije izbora, kao i za stvarno opredjeljivanje i biranje, a ne samo glasanje, vrlo važna javnost izbornih aktivnosti u svim fazama i na svim nivoima, što je uostalom postulat za kadrovsku politiku u cjelini“. Kadrovske križaljke neformalnih centara mo ći Stvoren je takav izborni model koji je potvrñivao kadrovsku križaljku nastalu unutar komunističke elite, te do stvarnih promjena nije niti moglo doći. Smjena elita takvim je modelom onemogućena u potpunosti. Neformalni centri moći odreñivali su kadrovske

31

mandatne pozicije, a izborni proces sveden je tek na verifikaciju interesa elite. Bio je to probni izborni model, koji se nastavio primjenjivati sve do danas. Upravo zbog takvog izbornog modela stvorena je nedodirljiva, moćna, vladajuća, politička i ekonomska oligarhija, čiji se pripadnici izmjenjuju na pozicijama, ali ne dolazi do stvarnih političkih promjena. U taj su proces uključene sve današnje parlametarne političke stranke, bez iznimke. I tu ne smijemo biti u zabludi. „Rezultati izbora su utoliko važni što ozvaničavaju ono što je činjeno manje više nezvanično. A bilo je i dramatičnih situacija čija je kulminacija izražavana procedurom i izbornim ishodom, mada je počinjala znatno ranije, kada je sačinjavan raspored i kad su pojedinci pozivani (u „šok“ kabinet) da im se priopći što će biti i raditi u narednom mandatu, a to znači u kome se pravcu pomijeraju na ljestvici političke karijere. U takvim slučajevima izborna praksa je u direktnoj službi kadrovskog opredjeljenja za nečiji dolazak ili odlazak“. Dijagonala tranzicijske prijevare u Hrvatskoj Kao što je vidljivo iz ovog partijskog dokumenta, izborni procesi unutar Saveza komunista bili su samo pilot projekt za kasniju političku tranziciju i radni model za prve i sve kasnije višestranačke izbore. S jedne strane, stvoren je privid deokratzacije društva, dok je istovremeno stara elita učvrstila i osigurala svoje pozicije. I otišla korak dalje i preuzela stvarne pozicije financijske moći. To je dijagonala tranzicijske prijevare u Hrvatskoj. Promijenili su se vladajući organizacijski oblici, ali je politička i ekonomska elita u tim organizacijskim oblicima na vlasti ostala ista, nepromijenjena i znatno moćnija. „Kako je kadrovska politika postajala pravo i obveza sve većeg broja organizacija i organa, sa razuñenim sistemom kriterija i funkcija – tako je i izborna praksa širila lepezu proceduralnih modaliteta i skrenula pažnju na svoju funkcionalnost u kadrovskim potezima. Kada je u Savezu komunista otvoren proces demokratskog konstituiranja foruma i organa i uveden delegatski odnos u njima, postalo je neophodno da i izbori doprinose ekspanziji delegatskih odnosa i bazičnom utjecaju organizacije na njene organe i „partijski vrh“. Tada su političke i statutarne odredbe izbornog postupka brižljivije formulirane i precizno usmjerene da olakšaju, omoguće realizaciju kadrovske politike“. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-18 Tranzicijska prijevara (28): Kadrovski razvoj komunističke elite

Apr 17, 2007 at 03:06 PM Kneževićev projekt priznaje model dogovora o izboru ljudi koji su najodobniji za provoñenje tranzicijskih zadaća Saveza komunista. „Postoji logična povezanost izmeñu dogovora o izboru ljudi i preciziranja predstojećih zadataka i programa rada onih koji će biti izabrani i organizacija u kojima će ta aktivnost biti organizirana. Prema onome što organizacije i organe Saveza komunista čeka, treba traiti prave ličnosti za slijedeći mandat i ostvarivanje zadataka“. Geneza kadrovske politike SK Isti dokument vrlo detaljno donosi genezu kadrovske politike Saveza komunista i opisuje kadrovski razvoj komunističke elite. Taj dio dokumenta iznimno je važan za razumijevanje projekta kadrovskog kontinuiteta Saveza komunista, od kojeg ta elita nije odustala do

32

danas. Posljedice tog i takvog kadrovskog kontinuiteta Hrvatska trpi zadnjih sedamnaest godina svoje državne samostalnosti. Demokratske tranzicije u Hrvatskoj, jednostavno, nije bilo. Tri faze izgradnje Partijske oligarhije „Prvo, Partija je dva desetljeća djelovala u ilegalnim uvjetima i uspjela otkloniti opasnost od zatvaranja i zavjereničkog djelovanja. To je postigla jačanjem klasne svijesti i moralnog lika komuniste, organiziranjem raznovrsnih oblika osposobljavanja i masovnog okupljanja što joj je pomoglo u političkim akcijama i u držanju pred klasnim neprijateljem. Povratak rukovodstva u zemlju, uklanjanje frakcijskih borbi i unošenje u rad nove, izrazito klasno – marksističke sadržine programske orijentacije, svježine stila i operativnosti metoda, sa akcionom mobilnošću cijele organizacije – omogućilo je ne samo njeno jačanje, nego i stvaranje, izrastanje i osposobljavanje novih kadrova, mladih revolucionara. Kaljenje na robiji, učešće u borbi republikanskih snaga u Španjolskoj i realna procjena da se približava ratna opasnost, te da treba okupiti sve progresivne ljude na programskoj platformi narodnog fronta, bile su nesumnjivo, mjere od izuzetne važnosti za politički utjecaj Partije i proširivanje njene kadrovske baze. Važnost i vrijednost navedenih rezultata potvrdili su nastupajući dogañaji. Drugo, povijesnu provjeru Partija doživljava u revolucionarnom činu izvršenja nacionalnog osloboñenja i istovremenom ostvarenju revolucije. Uspješnom strategijom i taktikom permanentne oružane borbe u kojoj se oslanja na najšire narodne mase i nove oblike vojno – političkog angažiranja, Partija omasovljuje svoje redove i širi krug boraca za ostvarenje revolucionarnih promjena. Stvaranje, osposobljavanje i rasporeñivanje kadrova nastaje u brobi i njoj služi. Odnos prema borbi je kriterij prijema u Partiju i povjeravanja političkih i vojnih funkcija najhrabrijima i najsposobnijima. Revolucija je pokazala od kolikog je značaja bilo što je njome rukovodio iskusan, jedinstven i sposoban Centralni komitet; pokretljiv i uvijek prisutan u matici zbivanja, spreman da daje pravovremena uputstva, nareñenja i ohrabrenja. U metodama osposobljavanja i rasporeñivanja kadrova pozitivna su slijedeća iskustva: a) upućivanje rukovodećih članova KPJ u pojedine krajeve zemlje u cilju pružanja neposredne pomoći i osiguravanja da se ustanak jedisnveno vodi i usmjerava; b) angažiranje „španaca“ na rukovodećim dužnostima, kako bi se iskoristilo njihovo iskustvo i pomoć u osposobljavanju kadrova; c) stvaranje proleterskih jedinica i uvoñenje funkcije političkog komesara bilo je značajno ne samo u vjno – političkom nego i u kadrovskom jačanju; d) organiziranje partizanskih snaga, partijskih organizacija i organa nove narodne vlasti i neprekidno političko i vojno osposobljavanje ljudi u njima – dalo je izvanredne rezultate u izrastanju brojnih, sposobnih partijsko – političkih i vojnih rukovoditelja; e) kadrovi koji su izrasli iz oružane revolucije, prekaljeni i spremni za predstojeće zadatke, postali su osnovna kadrovska baza u novim uvjetima, koji su, kao i ranije, podrazumijevali da je praktična akcija i učenje – način osposobljavanja, a briga o ljudima – način odgajanja. Treće, jačanje nove vlasti i konsolidacija ekonomike vrši se u agrarnoj zemlji nakon ratnih razaranja. U takvim uvjetima centralizacija sedstava i njihova upotreba na osnovu jedinstvene politike investiranja bila je jedini način prevazilaženja zaostalosti. U teškim okolnostima vanjskog pritiska, a sa entuzijazmom omladine i naroda, u ime radničke klase, nova država i njen aparat vrše snažan utjecaj na produkcijske i svojinsko pravne odnose. Partija ostvaruje svoju ulogu time što rukovodi svim poslovima države i u tom smislu podešava svoju organiziranost (...)“. Raspore ñivanje kadrova „(...) Partija rasporeñuje svoje kadrove na rukovodeće dužnosti. Osnovni kriterij je političko povjerenje i zato se rukovodeći korpus regrutira iz reda predratnih rukovoditelja i

33

sudionika u oslobodilačkom ratu i iz reda članstva Partije i SKOJ-a. Dolazi do simbioze partijskih i državnih funkcija u istim ličnostima; dominacije profesionalnih funkcionara i porasta državnog i partijskog aparata. Mijenja se metoda rada i način organiziranja. U Partiji i državi ispoljava se u sve većoj mjeri direktivizam rukovodstva na jednoj, a izvršiteljska pozicija članstva i radničke klase – na drugoj strani (...)“. Razvoj SKJ uvjetovan kadrovskom politikom „(...) Razvoj Saveza komunista kao faktora idejne integracije, političke kohezije i kao čimbenika stabilizacije naše samoupravne zajednice, uvjetovan je ostvarivanjem kadrovske politike u njemu i u društvu. Ona se javlja kao stalni pratitelj i čimbenik njegove samoupravne transformacije. Sve što se dogaña u Savezu komunista ili s njim eflektira se na odreñeni način i u sferi kadrovske politike. Našom analizom utvrdili smo da je u pogledu idejno – političkog, organizacijskog i kadrovskog jačanja Saveza komunista u proteklom periodu, djelovao sljedeći niz relativnih djelatnosti:

1) Početno nerazumijevanje i otpori novoj ulozi izražavali su se u vidu shvaćanja da se Savez komunista oslobaña odgovornosti za daljnji razvoj društva – na jednoj strani, odnosno zadržavanje mišljenja (i ponašanja) kao da sve ostaje po starom, kad je SK djelovao sa pozicija vlasti – na drugoj strani. Iz ovakvih tumačenja i interesa koji su iza njih stajali, nastale su dvije osnovne, Savezu komunista neprihvatljive tendencije: liberalističko – buržoaska i birokratsko – etatistička. Stalno su prisutne, prilagodljive i lako prepoznatljive po težnji da se suprotstave samoupravljanju i novoj ulozi Saveza komunista. Njih srećemo i kasnije, kada se u sporom reformiranju Saveza komunista javjaju različita ponašanja u vidu „miješanja“ ili „nemiješanja“ SKJ u pitanju društveno – političkog razvoja. Sa njima se obračunava revolucionarni kurs Saveza komunista početkom ovog desetljeća kada su e antisamoupravne tendencije ugrozile i samu osnovu socijalističkog samoupravljanja, a u Savezu komunista razorno djelovale na njegovo jedinstvo, programsku orijentaciju i kadrovski izbor (...).

2) Prijem u Savezu komunista, kao značajan čibenik njegove snage i utjecaja, ima u

kadrovskom smislu izvanredno djelovanje. Pokazalo se kao pravilo da će veći prijem članova iz odreñene socijalne sredine, nacionalnog kolektiva itd. utjecati ili bar olakšati regrutiranje funkcionara iz iste kategorije. To nije čisti automatizam, ali smo uočili gotovo identičan odnos Saveza komunista prema nekim ljudima u fazi prijema, kao i u izborima (...) O složenosti ovih relacija govori i činjenica da se nekad postižu dobri rezultati u prijemu, a da se to sporije reflektira na izbor (...).

3) Oblici organiziranja su konstitutivni element Saveza komunista. Oni omogućavaju

da se više ljudi angažira i bira, da se politički radijus organizacije širi, a utjecaj povećava. Do toga dolazi ako se oblici moderiraju prema stvarnim potrebama da ne budu okoštali, separirani, nego funkcionalni i sadržinom aktivnosti ispunjeni. U Savezu komunista su poznata iskustva iz vremena predugog zadržavanja oblika organiziranja koji mu ne odgovaraju, kao što se potvrdilo i to da je širenje lepeze oblika (naročito u osnovnim i općinskim organizacijama) povećalo broj organa i ljudi u njima. Pokazalo se da formalizam može umanjiti efekte doprinosa oblika organiziranja u jačanju aktivnosti i kadrovske politike. To se dogaña ako je intenzivniji rad foruma, nego članstva; ako je sadržina rada osiromašena, a broj oblika (nezavisno) povećan. Koliko više akcije, inicijative, uključenih ljudi, proramskih sadržaja i oblika – manje verbalizma, formalnog okupljanja i zakašnjelog izjašnjavanja.

34

4) Afirmacija i puna aktivnost člana i osnovne organizacije značajni su za opći razvoj Saveza komunista, a nezamjenjivi u sferi kadrovske politike – bilo da se radi o horizontalnoj ili vertikalnoj relaciji. Sa tog stanovišta se može afirmativno ocijeniti porast broja osnovnih organizacija, jer je to po pravilu osnovna pretpostavka veće aktivnosti članstva i boljih rezultata u kadrovskoj politici (...). Delegatski odnosi i šira afirmacija općinskih organizacija i konferencija mogu biti stimulans za povećanje kadrovske baze i za njeno akciono strukturiranje u povratnom utjecaju. Koliko se brže Savez komunista oslobaña krutosti organiziranja, hijerarhijskih odnosa i prenaglašene uloge općinskih komiteta, toliko se više otvara za strujanje ideja, borbu mišljenja i aktiviranje članstva – uopće, a i kadrovskoj politici.

5) Savez komunista u uvjetima samoupravneorganiziranosti radničke klase mora

neprekidno kritički ocjenjivati prijeñeni put u ovom procesu i utvrditi kada je postizao uspjehe, a kada zastoje – bilo da su objektivno uvjetovani, ili subjektivno prouzrokovani (...).

6) Za odnos Saveza komunista i drugih društveno političkih organizacija još uvijek je

karakteristično traganje za modelom koji će omogućiti permanentnu aktivnost članova SKJ u njima, a spriječiti dvije najčešće krajnosti – transmisionizam i konkurentsku poziciju. Savez komunista je taj čimbenik od koga se očekuje da pokreće, usmjerava i osnažuje rad društveno političkih organizacija, a da im ne bude arbitar i da ih ne sputava, u njihovim društveno usmjerenim inicijativama (...)“.

Nastavlja se ...

Domagoj Margeti ć

2007-04-18 Tranzicijska prijevara (29): Kadrovska mreža – tranzicijska komparativna prednost elite SK

Apr 17, 2007 at 03:45 PM Na temelju višedesetljetnog djelovanja Savez komunista je stvorio najvažniju komparativnu prednost u tranzicijskim procesima: mrežu pouzdanih partijskih kadrova strateški rasporeñenih u sustavu. Kadrovski dosjei vodili su se kao najčuvanija tajna CK SKH, a ti podatci nisu bili dostupni čak niti svim članvima CK SKH. Od 1990. godine do danas tom dokumentacijom raspolagala su jedino trojica pripadnika komunističke elite: Ivica Račan, Josip Manolić i Josip Leko. Nije poznato gdje se ti kadrovski dosjei danas fizički nalaze, a ova trojica ljudi o tome nisu željeli i ne žele javno govoriti. Postojanje takvih dosjea potvrñuju i drugi dokumenti Saveza komunista. Jedinstvena kadrovska evidencija „Značaj jedinstvene evidencije i stručne službe u ostvarivanju kadrovske politike proizlazi iz saznanja da se radi o vrlo složenoj i važnoj djelatnosti i da je kadrovskoj politici, izmeñu ostalog, nedostajala i ova komonenta. Poduzete mjere u vidu uvoñenja evidencije, formiranja odgovarajućih organa i stručnih službi, svjedoče o odlučnosti Saveza komunista da se u ovoj sferi ostvari uvid i stručna obrada podataka u cilju službenog korištenja. Na osnovu poznavanja stanja može se konstatirati da su odreñene mjere (evidencija, formiranje organa u SKJ) uspješno izvršene dok se u drugim (formiranje službi i korištenje njihove dokumentacije) tek čine prvi koraci“. Nedodirljivo partijsko rukovodstvo Jednako tako rotacija kadrova nije niti u jednom trenutku ugrozila sam komunističku elitu, koja je tranzicijskim kadrovskim projektom osigurala svoju poziciju. Rukovodstvo same partije, u smislu promjena i smjena, ostalo je nedodirljivo. Takva praksa zadržala se do

35

danas, jer vidimo da su Račanovi kadrovi, s njim na čelu, ostali aktivni sudionici procesa duže od četvrt stoljeća. „Uloga rukovodstva važna je u svakoj organizaciji, pa se to odnosi i na Savez komunista (...). Rješavajući o sudbini zemlje, rukovodstvo SKJ nedvosmisleno pokazuje svoju principijelnost, odlučnost, realnost u procjeni situacije i jasnoću u pogledu sljedećih ciljeva. Zato je interes SKJ da ono bude na najbolji način sastavljeno, od provjerenih, prekaljenih i afirmiranih ličnosti sastavljeno“. Kontinuitet rukovodstva SK Vidimo da se u partijskom kadrovskom projektu osim općeg kadrovskog kontinuiteta javlja i kontinuitet rukovodstva Saveza komunista tijekom tranzicije. „Danas, kao i ranije, Savezu komunista potrebno je rukovodstvo visokih etičkih kvaliteta, klasnog i samoupravnog opredjeljenja i sa sposobnostima da mobilizira članstvo, usmjerava organizacije, analizira praksu i pruža odgovore na pitanja koja postavlja naše vrijeme“. Zamjena instrumenata i pozicija mo ći S druge strane bilo je iznimno važno izvršiti rasporeñivanje kadrova u privrednom sustavu, jer se na taj način komunističkoj eliti osiguravalo preuzimanje pozicija ekonomsko financijske moći. Tranzicija se, zapravo, i sastojala jedino u zamjeni instrumenata i pozicija moći. Stvarna moć prebačena je sa političkih na financijske centre. Jedini rezultat takve tranzicije jest kontinuitet moći u rukama jedne te iste elite. „Kadrovska politika treba doprinijeti razjašnavanju i boljem djelovanju komunista i njihovih organa u velikim integracijskim sistemima; unaprijediti rad općinskih konferencija i komiteta; precizirati ulogu meñuopćinskih konferencija SK; uključiti se u razradu metoda rada izvršnih sekretara (...); i da praktično otpočne funkcioniranje delegacija Saveza komunista u rukovodstvima SSRN, društveno političkim vijećima skupština i društvenim savjetima prema intencijama političkog sistema“. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-19 Tranzicijska prijevara (30): Tranzicija – reinstalacija komunističke elite

Apr 19, 2007 at 02:15 PM Projekt političkog profesionalizma unutar Saveza komunista bio je, u stvari, samo tehničko rješenje uspostave oligarhijskog modela političke vlasti i ekonomske moći. Upravo je taj proces bio jedan od glavnih koraka prerastanja komunističke elite u tehnomenadžersku vladajuću oligarhiju od 1990. godine do danas. Tranzicijski „kameleon sindrom“ Naravno, cijeli se taj proces odvijao pod formom demokratizacije odnosa i organizacijskih oblika unutar samoga Saveza komunista. Stvarao se privid transfera moći i središta odlučivanja sa vodstva Saveza komunista na novonastale organizacijske oblike. Bio je to tranzicijski paravan koji smo već nazvali „kameleon sindromom“. „Sa razvojem samoupravnog sistema i porastom broja organa, organizacija i institucija, a promijenjenom ulogom i metodom rada Saveza komunista, neminovno se mijenja i njegov

36

odnos prema kadrovskoj politici. Proces demokratizacije i samoorganiziranja u društvu nije značio oslobañanje Saveza komunista od ove obveze, ali se mijenja njegov prilaz – od neposrednog rasporeñivanja ka idejno – političkom usmjeravanju kadrovske u društvu, a naročito u djelatnostima od posebnog društvenog značaja“. Vrh SK jedini pravi centar odlu čivanja Meñutim, tajni partijski dokumenti dokazuju kako je bez obzira na formalno restrukturiranje centara moći odlučivanja vrh Saveza komunista bio taj koji je odlučivao o svemu. „Iako više društvenih subjekata brine o kadrovskim rješenjima, ipak Savezu komunista ostaje pravo i obveza da u toj sferi i daje usmjerava, inicira, analizira i korigira – preko svojih sjednica i dokumenata, ili obvezivanjem svojih članova da stavove SKJ o kadrovskoj politici realiziraju u svojoj radnoj i životnoj sredini“. Zakulisni procesi Tranzicijski proces u Hrvatskoj, zapravo, je poslužio reinstalaciji komunističke elite i očuvanju njezinih povlaštenih pozicija u sustavu. Tzv. „demokratske promjene“ bile su samo formalno pokriće za stvarne procese koje je iza kulisa provodila komunistička elita. „Značajne promjene u Savezu komunista i u političkom sistemu samoupravnog društva otvorile su procese za novu orijentaciju i suštinsko usklañivanje kadrovske politike sa tim procesima. Po našem mišljenju, tu se izdvajaju izuzetnim mogućnostima u ovoj sferi; delegatski sistem, princip pariteta u izboru političkih foruma i drugih organa federacije i izrada i primjena društvenih ugovora i samoupravnih sporazuma o ostvarivanju kadrovske politike. U njima, prije svega, vidimo priliku da se ugrañuju i ostvaruju principi i funkcije kadrovske politike kojima će ukupni odnosi u društvu dobiti samoupravno usmjerenje, humanu suštinu i demokratsku zasnovanost, a kadrovska politika značajan korak prema podruštvljavanju“. Kontinuitet mo ći – strateško pitanje tranzcije Ovako projektirana kadrovska politika bila je odraz političko – organizacijskih procesa unutar elite Saveza komunista. Kadrovski tranzicijski projekt za komunističku elitu predstavljao je strateško pitanje kontinuiteta moći. Vrijeme je pokazalo da su u realizaciji tog projekta uspjeli u cijelosti. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-20 Tranzicijska prijevara (31): 12. Kongres SKJ

Apr 20, 2007 at 02:16 PM 12. Kongres SKJ bio je druga faza tranzicijskoga projekta Saveza komunista. Nekoliko je područja označeno kao ključna područja djelovanja Saveza komunista u ovoj fazi tranzicije: stvaranje nove organizacijske arhitekture Saveza komunista, pozicioniranje komunističke olgarhije u sustavu, priprema ekonomske tranzicije, priprema kadrova za dugoročnu tranzicijsku strategiju ekonomskih i političkih promjena. Sastav Kongresa Održavanje 12. kongresa SKJ obilježio je i transfer moći unutar same partije, te izbor tranzicijskog CK SKJ, čija je glavna zadaća bila izgradnja ekonomske elite unutar same partije i transfer moći sa političkih na ekonomske centre. Zasjedanje 12. kongresa SKJ

37

održano je u Beogradu od 26. do 29. lipnja 1982. Kongresu je nazočio 1721 delegat, 323 visoka državna dužnosnika i 118 različitih delegacija. Dnevni red Dnevni red 12. kongresa bio je:

1. Izbor radnih tijela; 2. Verifikacija punomoći delegata; 3. Izvještaji o radu organa SKJ (CK, Komisije za statutarna pitanja SKJ i Nadzorne

komisije SKJ); 4. Referat Dšana Dragosavca, predsjednika Predsjedništva CK SKJ; 5. Rasprava o referatu i izvještajima organa SKJ; 6. Izbor kongresnih komisija odnosno njihovih predsjedništava i predsjednika,

rasprava u komisijama o idućim zadacima SKJ i o nacrtima dokumenata 12. kongresa SKJ;

7. Usvajanje rezolucija 12. kongresa SKJ i dopuna i izmjena Statuta SKJ. Najvažnije komisije 12. kongresa Tri su komisije na 12. kongresu odigrale najvažniju ulogu pripremom dokumenata iz svojeg djelokruga: Komisija za razvoj socijalističkih samoupravnih društveno – ekonomskih odnosa, ekonomskog i društvenog razvoja i ekonomske stabilizacije; Komisija za razvoj političkog sistema; Komisija za organizacijsku izgradnju Saveza komunista i kadrovsku politiku. Upravo iz ovih komisija 12. kongresa SKJ predloženi su ključni trnzicijski dokumenti, a formirane su i stalne radne skupine za rad na pojedinim projektima. Novi CK SKJ Osim toga, na 12. kongresu SKJ izabran je i novi CK SKJ od 163 člana, Komisija za statutarna pitanja od 24 člana i Nadzorna komisija od 15 članova. Doadašnji predsjednik Predsjedništva CK SKJ Dušan Dragosavac otišao je sa te vodeće pozicije na koju je tada izabran Mitja Ribičić. Sastav CK SKJ i drugih „organa“ SKJ izabran na 12. kongresu SKJ Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije

1. Ramiz Abduli 2. Roman Albreht 3. Dušan Alimpić 4. Šahin Arif 5. Krste Atanasovski 6. Milorad Babić 7. Vladimir Bakarić 8. Eržebet Balažević 9. Milutin Baltić 10. Dimče Belovski 11. Pal Benak 12. Jure Bilić 13. Jakov Blažević 14. Dušan Bogdanov 15. Slobodan Bojanić 16. Lojze Briški 17. Nevena Bubanja 18. Marinko Bulatović 19. Vera Bunteska 20. Jože Ciuha 21. Marijan Cvetković 22. Angel Čemerski

38

23. Dušan Čkrebić 24. Dane Ćuić 25. Dobroslav Ćulafić 26. Fadilj Ćuranoli 27. Boro Denkov 28. Veli Deva 29. Stojan Dimovski 30. Nijaz Dizdarević 31. Stane Dolanc 32. Zvone Dragan 33. Dušan Dragosavac 34. Milojko Drulović 35. Rato Dugonjić 36. Milan Džajkovski 37. Marko ðuričin 38. Predrag ðurić 39. Ivo Fabinc 40. Marko Filipović 41. Nikica Franović 42. Špiro Galović 43. Majda Gaspari 44. Dušan Gligorijević 45. Stanka Glomazić – Leković 46. Vesela Gogova 47. Petar Gračanin 48. Aleksandar Grličkov 49. Kiro Hadži – Vasilev 50. Sinan Hasani 51. Franjo Herljević 52. Sanije Hiseni 53. Ivan Hočevar 54. Fadilj Hodža 55. Ljubiša Igić 56. Trpe Jakovlevski 57. Petar Jakšić 58. Slavojka Janković 59. Vlado Janžič 60. Georgije Jovičić 61. Šaban Kevrić 62. Nikola Kmezić 63. Rudi Kolak 64. Lazar Koliševski 65. Kemal Korajlić 66. Dragutin Kosovac 67. ðorñe Kostić 68. Sergej Kraigher 69. Anica Kristan 70. Boško Krunić 71. Milan Kučan 72. Ivica Kukoč 73. Iljaz Kurteši 74. Todo Kurtović 75. ðorñe Lazović 76. Marko Lolić

39

77. Milojko Lučić 78. Nikola Ljubičić 79. Nandor Major 80. Branko Mamula 81. Živko Marčeta 82. Slavko Marićević 83. Andrej Marinc 84. Dragoslav Marković 85. Krste Markovski 86. Petar Matić 87. Rudolf Matošević 88. Ahmet Mehović 89. Munir Mesihović 90. Fatima Midžić 91. Niko Mihaljević 92. Cvijetin Mijatović 93. Branko Mikulić 94. Obren Milačić 95. Slavka Miladinović 96. Veljko Milatović 97. Luka Miletić 98. Smiljka Milojević 99. Miloš Minić 100. Lazar Mojsov 101. Veselj Morina 102. Bogoljub Nedeljković 103. Mirko Ostojić 104. Najdan Pašić 105. Milan Pavić 106. Ivo Perišin 107. Dragoljub Petrović 108. Milka Planinc 109. France Popit 110. Dušan Popović 111. Mihajlo Popović 112. Miran Potrč 113. Hamdija Pozderac 114. Radenko Puzović 115. Ivica Račan 116. Ilija Radaković 117. Miljan Radović 118. Mićo Rakić 119. Hisen Ramadani 120. Nikola Ražnatović 121. Mitja Ribičič 122. Marjan Rožič 123. Alenko Rubeša 124. Zorka Sekulović 125. Boro Simić 126. Jakov Sirotković 127. Janko Smole 128. Aleksandar Spirkovski 129. Vojo Srzentić 130. Petar Stambolić

40

131. Metodija Stefanovski 132. Nikola Stojanović 133. Stanislav Stojanović 134. Stjan Stojčevski 135. Vlado Strugar 136. Boško Šiljegović 137. Kolj Široka 138. Drago Šofranac 139. Mika Špiljak 140. Ali Šukrija 141. Taip Taipi 142. Arif Tanović 143. Branko Trpenovski 144. Igor Uršić 145. Ilija Vakić 146. Danilo Vasić 147. Živan Vasiljević 148. Dušan Veljković 149. Andrej Verbič 150. Dobrivoje Vidić 151. Tihomir Vilović 152. Radovan Vlajković 153. Azem Vlasi 154. Tihomir Vlaškalić 155. Anton Vratuša 156. Josip Vrhovec 157. Vuko Vukadinović 158. Boško Vukov 159. Miodrag Vuković 160. Bruno Vuletić 161. Anton Zupančič 162. Vidoje Žarković 163. Silvija Žugić – Rijavec.

Komisija za statutarna pitanja SKJ

1. Stipo Bilan 2. Boro Drmončić 3. Milan Fabijančić 4. Slavko Filipi 5. Rahmija Kadenić 6. Mile Krža 7. Vujo Lukić 8. Miličko Lutovac 9. Kamenko Marković 10. Velimir Matić 11. Radovan Meñedović 12. Danilo Mićunović 13. Agim Miftari 14. Ali Mulja 15. Kico Nonkovski 16. Ilija Pavlović 17. Ilija Perišić 18. Gojko Sekulovski 19. Vasilije Skendžić

41

20. Slavko Soršak 21. Rudi Sova 22. Mato Šalinović 23. Ivanka Vrhovčak 24. Budimir Vukašinović.

Nadzorna komisija SKJ

1. Vedad Hadžiosmanović 2. Magdica Hranj 3. Živorad Jakovljević 4. Enver Jusufi 5. Anica Kuhar 6. Dušan Marković 7. Nevena Mileva 8. Srećko Nedeljković 9. Zvonimir Nizić 10. Nikola Noveski 11. Milica Obradović 12. Biserka Prlja – Kecojević 13. Jože Simšič 14. Mićo Šaulić 15. Dragica Vojnović.

Dvije klju čne zadaće elite sa 12. kongresa Ove ljude možemo slobodno smatrati tadašnjim mandatarima tranzicijskih procesa i, svakako, vrhom komunističke elite koja je upravo u vrijeme projektiranja tranzicije zauzimala ključne pozcije moći. Ovi su članovi CK SKJ imali dvije ključne zadaće političko – ekonomske tranzicije: izraditi dugoročnu tranzicijsku strategiju do 2000. godine i formirati tehnomenadžersku elitu koja treba preuzeti vlast nakon društveno – političkih promjena. Ekonomska stabilizacija U isto vrijeme glavna zadaća ovog saziva partijskog vrha bila je ekonomska stabilizacija kako bi komunistička elita preuzela pozicije ekonomske moći. „Naša ekonomska politika nije na vrijeme ni efikasno reagirala na neke negativne trendove u našem privrednom životu. Još na Jedanaestom kongresu, a osobito poslije njega, inzistirali smo na nužnosti borbe za stabilnija i skladnija privredna kretanja. Konstatirali smo da su nam investicijska, opća i zajednička potrošnja daleko iznad raspoloživog dohotka; da visoka stopa inflacije obezvrijeñuje produktivni rad i smanjuje interes radnika za povećanje proizvodnje i produktivnosti rada; da su narušeni robno – novčani odnosi i poremećeni tokovi reprodukcije i da ozbiljnu pažnju valja posvetiti visokoj zaduženosti u inozemstvu i problemima platnog bilansa, koji su ozbiljno zaoštreni“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-21 Tranzicijska prijevara (32): Kontinuitet krize

Apr 21, 2007 at 09:46 AM

42

U svojem uvodnom izlaganju 12. kongresu, odlazeći šef CK SKJ Dušan Dragosavac javno je naglasio smjer ekonomskih promjena koje će morati provesti komunistička elita u tranzicijsko vrijeme. Rješavanje problema koje je u svojem izlaganju iznio Dragosavac uskoro će preuzeti tehnomenadžerska elita. Naime, komunistička elita morala je prikriti činjenicu da je novac od inozemnih kredita velikim dijelom jednostavno – opljačkan. Redistribucija novca u „crne“ fondove elite Komunistička elita pljačkala je godinama novac od inozemnih kredita redistribucijom tih sredstava na fiktivne projekte dok je novac uvijek završavao kao investicijski kapital povjerenika komunističke elite u inozemstvu, uglavnom na zapadu. Bile su to „crne“ financijske operacije koje su od 1980. do 1990. godine stvorile komunističkoj eliti kapital vrijedan desetke miljarda američkih dolara. Takva koncentracija financijskog kapitala bila je potrebna komunističkoj eliti kako bi nakon promjena 1990. godine upravo njezini prpadnici imali konkurentnu prednost ispred mogućih drugih grupacija koje bi se pojavile u Hrvatskoj sa „živim“ kapitalom (primjerice hrvatski iseljenici). Osim toga, bila je to neiscrpna financijska baza tehnomenadžerskoj eliti koja joj je osigurala poziciju apsolutne moći nakon 1990. godine. Strategijski ciljevi promjena Partija je 1982. godine zacrtala takav put političkih i ekonomskih promjena odnosa u društvu, kao novi strategijski cilj. „Realizacija naših strategijskih ciljeva, zahtijevala je, pored ubrzanog materijalnog razvoja, i stalno revolucioniranje društvenih odnosa i procesa društvene reprodukcije, što je značilo neprekidno razvijanje socijalističkog samoupravljanja i socijalističke demokracije. Revolucionarni pravac društveno – političkog i ekonomskog ravoja ogledao se i u prevazilaženju starog i uvoñenju novog društveno – političkog sistema, čiju osnovu čini princip delegatskog odlučivanja na svim nivoima organizacije društva“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Kriti čna prezaduženost države Proces promjena koje je predvodio Savez komunista s jedne je strane politički i ekonomski jačao samu komunističku elitu, dok je s druge strane došlo do ozbiljnih ekonomskih problema u sustavu, kritične prezadužeosti i kreditne ovisnosti države. Kada dobro razmotrimo analizu tadašnje ekonomske krize vidimo da je komunistička elita gotovo jednaki krizni model prenijela i a kasnije funkcionianje državnog aparata u neovisnoj Hrvatskoj. Osim kadrovskog, komunistička je elita kroz procese tranzicije prenijela i krizni kontinuitet, čije se posljedice do danas osjećaju u sustavu, osobito u financijsko – monetarnom sustavu države. Krizne to čke „Proces brže i u osnovi uspješne ekonomske i političke izgradnje, a pogotovo industrijalizacije zemlje, otvorio je mnoge probleme, zahtijevajući velike i skupe infrastrukturne poduhvate i uzrokujući u izvjesnoj mjeri i spori razvoj poljoprivrede, kao i nekih tradicionalnih privrednih djelatnosti. Razvoj je podstakao brže migraciono kretanje iz sela u grad, iz manje razvijenih u razvijena područja. Ekstenzivno su korišteni relativno ograničeni izvori jeftine energije i sirovina. Na tome, kao i na jeftinoj radnoj snazi, uz relativno neracionalno korištenje društvenog kapitala, razvijala se industrijalizacija zemlje, naročito u prvo vrijeme. Promjene u strukturi proizvodnje u svim kategorijama potrošnje vodile su opadanju starih izvoznih tokova (primarnih proizvoda), dok se u novoj industrijskoj strukturi izvoz sporo razvijao. Uspješan razvoj industrijalizacije sam po sebi nije mogao otkloniti nejednak razvoj pojedinih područja, pokrajina i republika, pa su neophodni bili instrumenti i mjere ekonomske politike na principima solidarnosti i zajedničkog interesa.

43

U takvim kretanjima su i uzroci dugoročnih unutrašnjih problema, deficita platnog bilansa sa inozemstvom, trajnijih izvora inflacije, stalne težnje da se potrošnja razvija preko okvira svarne akumulacije i realne kreditne sposobnosti, kao i da se i cijene i troškovi stalno pomjeraju prema gore“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca 12. kongres SKJ). Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-22 Tranzicijska prijevara (33): Sistemsko restrukturiranje

Apr 22, 2007 at 05:45 AM Kao što vidimo komunistička elita svoju je financijsku poziciju osiguravala nekontroliranim zaduživanjem u inozemstvu, svjesna činjenice kako taj novac neće morati vraćati. Pravnim slijedom, veliki dio tih kreditnih obveza postao je nakon 1990. godine državni dug Republike Hrvatske. Elita Saveza komunista nazivala je taj proces zaduživanja inozemnim sustavom financiranja razvoja. Teškoće u kreditnom financiranju „Kao zemlja sa ograničenim deviznim rezervama, nailazili smo stalno na teškoće zbog nestabilnosti meñunarodnog monetarnog sistema i poremećaja u meñuvalutnim odnosima. U tim uvjetima je i inozemni sistem financiranja razvoja bio jednim dijelom, istina, realna pomoć, ali dijelom i odgañanje rješavanja problema. Moglo bi se čak reći da je on podsticao i neka negaivna ponašanja i tendencije u našem privrednom sistemu i usporavao više oblike suradnje sa inozemstvom“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Izgradnja mrežnog sustava politi čke i ekonomske mo ći Meñutim, istovremeno, partijski vrh priznavao je povezanost razvoja političkog i ekonomskog sistema u tranzicijskom procesu. „Kao što je politički i društveno ekonomski sistem uticao na brz ekonomski razvoj, tako je i ekonomski razvoj povratno djelovao na sistem“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Komunisička elita očito je bila savjetovana nakon smrti diktatora Josipa Broza Tita, kako treba provesti korjenite društvene, političke i ekonomske promjene. Sistemsko restrukturiranje kao sastavni dio tranzicije provedeno je po modelu izgradnje mrežnog sustava političke i ekonomske moći, iz kojeg ne samo da se upravljalo promjenama već je taj mrežni sustav sam po sebi predstavljao novi, tranzicijski oblik ekonomskog i političkog poretka, prema izgradnji onakvog političkog sistema i ekonomskog poretka koji je jamčio najbolje pozicije komunističkoj eliti. „Promjene u političkom i društveno – ekonomskom sistemu sve su nas više upućivale na to da u centar ekonomskih odnosa i sa svijetom stavimo udruženi rad kao temelj samoupravne integracije društva (...) To je danas jedno od centralnih pitanja našeg sadašnjeg i budućeg društveno – ekonomskog i političkog sistema“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres).

44

Strukturalna tranzicijska prilagodba sustava Uslijedila je strukturalna tranzicijska prilagodba sustava programu političko – ekonomskih promjena. Okvire takve tranzicijske prilagodbe opisao je i Dušan Dragosavac u svojem uvodnom izlaganju na 12. kongresu SKJ. „Zadatak je, prema tome, postići da u suštini taj sistem razvijaju i unapreñuju sami samoupravno organizirani radni ljudi svojom radnom i društvenom praksom, savladavaući objektivnu nužnost društvenog karaktera rada i pluralizma samoupravnih ineresa koji se nerijetko meñusobno suprotstavljaju. Suština samoupravne integracije i jeste u tome da društveno – ekonomski sistem pruži okvire i mogućnosti za demokratsko usaglašavanje i sintetiziranje različitih interesa. To je od bitnog značaja u procesu proizvodnje koji predstavlja historijski nužno ograničenje takozvane apslutne slobode, ali koji u samoupravnom društvu postaje oblik nove, stvarne slobode udruženog radnika kao društveno organiziranog samoupravljača“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-22 Tranzicijska prijevara (34): Ekonomska stabilizacija pod kontrolom bankarske komunističke elite

Apr 22, 2007 at 06:30 AM Upravo je Dragosavac u svojem izlaganju najavio ekonomsku tranziciju i promjenu ekonomskih odnosa u zemlji, prelazak na tržišno gospoarstvo i stvaranje financijske elite koja će u tom procesu preuzeti pozicije moći. Time je, naravno, došlo do temeljitog restrukturiranja centara moći i utjecaja. I sam Dragosavac, iako na odlasku sa dužnosti prvog čovjeka CK SKJ, priznaje kako je bankarska elita uz pomoć kreditnog zaduživanja političkog vrha stekla stvarne pozicije ekonomske moći u državi. Moć bankarske elite – dio tranzicijske strategije SK „Visoka zaduženost u inozemstvu, zavisnost privrede od bankarskog sistema, relativno veliki gubici u privredi, anticipirano budžetsko financiranje itd. Takvog su intenziteta da predstavljaju krupan problem“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Ne trebamo zaboraviti činjenicu kako je upravo komunistička elita birala i postavljala vodeće kadrove u bankama. Stoga i koncentraciju moći u rukama bankarske elite treba promatrati kao sastavni dio tranzicijske strategije Saveza komunista. Usporedno s ovim procesom olitička elita započela je uvoñenje tržišnih gospodarskih elemenata u ekonomskom sustavu. Važno je napomenuti kako je u tom trenutku većina poduzeća bila zadužena kod poslovnih banaka u zemlji i nisu svojim poslovanjem mogla redovito servisirati troškove tih kredita. Projekt privredne stabilizacije doveo je do toga da su banke u vrlo kratkom vremenu od svega četiri godine postale većinski vjerovnici velikih državnih privrednih sustava. Bila je to, zapravo, tranzicijska priprema za preuzimanje vlasništva nad najvrijednijim poduzećima u zemlji. Taj je poces u cijelosti vodila bankarska komunistička elita. Uvoñenje tržišnih mehanizama u ekonomski sustav „Još uvijek pravno – privredni subjekti mogu da se održe i kada je to ekonomski opravdano i kada nije. Sve to samo potvrñuje nužnost općih društvenih napora da se učini zaokret kako bi se konačno napustile stare navike i metodi upravljanja privrednim životom i razvili pravci ostvarivanja društveno – ekonomskog razvoja na novim principima, na

45

principima udruženog rada. Moramo biti načisto s tim da privredna stabilizacija i ono što pod tim danas u cjelini podrazumijevamo može uspjeti samo odlučnim jačanjem upravljačkih kompetencija samih udruženih radnika i samoupravnih integrativnih procesa koji će podsticati zainteresiranost radnika i radnih ljudi za povećanje proizvodnje i produktivnosti rada“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Pozicioniranje tehnomenadžerske elite Uvoñenje tržišnih mehanizama ujedno je značilo i početak prepuštanja ekonomske moći tehnomenadžerskoj eliti čije je izgrañivanje započelo, zapravo, odmah nakon 12. kongresa SKJ. Godine 1988. tehnomenadžerska elita već je bila široko pozicionirana u sustavu i pripremala se za skoro preuzimanje pozicija moći u višestranačkom sustavu. „Naš društveno ekonomski sistem podrazumijeva priznavanje objektivnih ekonomskih zakonitosti. To znači da svi pravno – privredni subjekti treba da budu dovedeni u poziciju da se moraju ponašati ekonomski i u proizvodnji i u potrošnji i da svi oblici potrošnje budu u granicama realnog dohotka“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-23 Tranzicijska prijevara (35): Prvo vodstvo tehnomenadžerske elite

Apr 23, 2007 at 05:25 AM U isto se vrijeme formira kongres samoupravljača u kojem glavne uloge, bilo javne ili u sjeni, preuzimaju pripadnici komunističke političke i tehnomenadžerske elite. Tako se formirala prva skupina koja je preuzela vodstvo tehnomenadžerske elite, a koju su tada činili: Nikica Valentić, Slaven Letica, Vesna Pusić, Bernardo Jurlina, Dražen Kalogjera, Mladen Vedriš, Franjo Luković, Franjo Gregurić, Zlatko Mateša, Radimir Čačić. Ta je skupina od vrha komunističke elite reuzela mandat razrade i operacionalizacije programa ekonomske stabilizacije. III. kongres samoupravlja ča „Analizirani su i uzroci teškoća i prtivrječnosti i traženo putovi njihovog prevladavanja. Posebno je to učinjeno u pripremama i na III. kongresu samopravljača. Komisija saveznih društvenih savjeta za probleme ekonomske stabilizacije pripremila je „Polazne osnove dugoročnog programa ekonomske stabilizacije“. Osnove pružaju svestran i produbljen odgovor na naše aktualne privredne probleme i teškoće, ali je za rješavanje konkretnih pitanja ekonomske stabilizacije neophodno brže donošenje i sprovoñenje konkretnih mjera i preuzimanje društvenih akcija na svim sektorima reprodukcije. U tome smislu Komisija saveznih društvenih savjeta već priprema odgovarajuće dokumente“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Koordinacijski punkt tehnomenadžerske elite Osim toga, morali su uspostaviti i ekonomske odnose sa inozemstvom, kako bi osigurali održivost modela tranzicijske strategije kakvu je osmislila komunistička elita. Iz tih su razloga odlučili kako će ova grupa cjeli projekt voditi u okviru Ekonomskog instituta u Zagrebu. Na taj je način Ekonomski institut u Zagrebu postao projektant treće faze komunističke tranzicije, ali ujedno i svojevrsni koordinacijski punkt tehnomenadžerske elite u nastajanju. Uspostavljen je svojevsni sistemski trokut: banke – podzeća – Ekonomski institut u Zagrebu.

46

Uklju čivanje u kretanja svjetskog tržišta „Jedna od bitnih i trajnih komponenti stabilnog ekonomskog i društvenog razvoja jeste svestrano uključivanje naše privrede u meñunarodnu podjelu rada i otvorenost prema utjecajima i kretanjima svjetskog tržišta. Problemi na području ekonomskih odnosa sa inozemstvom su se koncentrirali i zaoštrili gotovo do krajnjih granica. Tako, u dužem vremenskom razmaku udio našeg izvoza u svjetskom izvozu je opao, a u društvenom proizvodu je prepolovljen, sa tendencjom izvjesnog poboljšavanja u toku posljednjih godina. Nasuprot tome, stalno je povećavan uvoz energije, sirovina, reprodukcijskih materijala, opreme i tehnologije. Uslijed toga nastajao je sve veći deficit trgovinskog i platnog bilansa i visoka zaduženost zemlje prema inozemstvu, što je postalo krupan oganičavajući faktor razvoja. Sadašnje nepovoljne tendencije u ekonomskim odnosima sa inozemstvom moramo dolučno preokrenuti, jer bi njihovo nastavljanje ugrozilo unutrašnji ekonomski razvoj i veoma oslailo poziciju Jugoslavije u svijetu“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Projektirana kriza Ozbiljniji ekonomski zaokret zahtijevao je od Saveza komunista temeljitu promjenu organizacijskog modela i kadrovsko prilagoñavanje ekonomskim tranzicijskim procesima. Ekonomska kriza, zapravo, je bila samo jedna od projektiranih faza tranzicije. „U ovom periodu razvoj socijalističkih samoupravnih društveno – ekonomskih odnosa suočio se sa elikim problemima i teškoćama u društvenoj reprodukciji. U privrednim i robno novčanim tokovima nastala je velika neravnoteža“ (Uvodno izlaganje Duana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-23 Tranzicijska prijevara (36): Banke – najmoćnije institucije tranzicijskog sustava

Apr 23, 2007 at 11:35 AM Neravnoteža u ekonomskom sustavu, istovremeno je osiguravala dugoročne financijske pozicije komunističkoj eliti, koja je crpila kapital iz prekomjernog zaduživanja države. U takvoj situaciji partijska je elita sve više financijski iscrpljivala i slabila ekonomski sustav. Pozicioniranjem pripadnika komunističke elite u velikim državnim poduzećima stvorena je financijska mreža preko koje je izvlačen novac na tajne bankovne račune u zemlji i inozemstvu. Pod pritiskom partijske elite velika su poduzeća prepuštena nepostojećem tržištu i bankarskim moćnicima. Taj proces, zapravo, možemo nazvati svojevrsnom početnom privatizacijom. Prebacivanje ekonomskih gubitaka „Još ima previše državne u odnosu na ekonomsku prinudu. Posljedica toga je da dohodak OOUR često više zavisi od mjera drušveno – političkih zajednica nego od povećavanja produktivnosti rada i proizvodnje na toj osnovi. Gubici i ostale slabosti u privredi i u drugim djelatnostima suviše su socijalizirani, to jest prebacuju se na teret dohotka radnih organizacija koje racionalno i produktivno privreñuju“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ).

47

Popis poduze ća od posebnog interesa U uskom krugu vrha Saveza komunista stvoren je popis poduzeća od posebnog interesa. Ta su poduzeća, sa popisa, imala prioritet za odobravanje redita u poslovnim bankama. Meñutim, cilj komunističke elite bio je tajno preuzimanje tih poduzeća. Kada bi zbog financijske, kreditne preopterećenosti došlo do kritične faze u radu pojedinih poduzeća, njihovu bi imovinu preuzimale banke, poduzeća bi nastavila sa poslovanjem, ali profit i imovina prešli su u ruke tehnomenadžerske elite, čiji su sastavni i vodeći dio bili bankarski moćnici. Ekonomski centri mo ći – stvarne pozicije odlu čivanja „Nosioci odluka o koncentraciji i upotrebi sredstava društvene akumulacije su, po pravilu, organi društveno – političkih zajednica, banaka i SIZ-ova i uske poslovodne strukture OOUR-a“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). I sami dokumenti 12. kongresa SKJ dokazuju takav transfer moći sa političke na ekonomsku elitu, odnosno nastajanje moćne tehnomenadžerske elite koja preuzima rukovoñenje, upravljanje i daljnje projektiranje tranzicijskih procesa. Ekonomski centri moći postaju stvarne pozicije političkog odlučivanja. A uprave poduzeća i banaka postaju svojevrsna vlast u sjeni komunističke elite. Kadrovska struktura bankarske elite projektirana u CK SKJ „Takoñer je neophodno da se korjenito mijenja društveno – ekonomski položaj i odnosi u bankama, osiguravajućim zavodima i drugim financijskim organizacijama, što je od bitnog značaja za razvoj proširene reprodukcije na samoupravnim osnovama“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). U takvom procesu banke postaju vodeće institucije i najmoćnije institucije tranzicijskog sustava. Kadrovska struktura bankarskih rukovodstava u cijelosti dolazi iz komunističke elite i projektirana je u vrhu Centralnog komiteta Saveza komunista. Restrukturiranje centara moći tako je označilo 12. kongres SKJ i vrijeme nakon njegova održavanja. Izgradnja novog financijsko monetarnog sustava bila je samo najava ekonomskih procesa koji su uslijedili 90-ih godina dvadesetoga stoljeća, pod vodstvom iste elite. „Uz to je izuzetno značajno razvijati funkcije jedinstvenog novca, jedinstvenog monetarnog i deviznog sistema i sistema ekonomskih odnosa sa inozemstvom, jedinstvenih osnova kreditnog sistema, zajedničke monetarne devizne i carinske politike i zajedničkih osnova kreditne politike“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-23 Tranzicijska prijevara (37): Stvaranje oligarhijskog modela nedemokratske vlasti

Apr 23, 2007 at 11:40 AM Promjene u organizaciji društva i političkog sistema tako su poprimile i novo obilježje korijenitih ekonomskih promjena koje će tijekom predstojećeg desetljeća voditi stvaranju financijske oligarhije kao nedemokratskog sustava vlasti u Hrvatskoj. Meñutim, i tijekom tih procesa nakon 12. kongresa SKJ komunistička elita nastavila je projekt kadrovskog i organizacijskog kontinuiteta, čak i većim intenzitetom nego ranije. Sindikalne organizacije postale su jedan od glavnih punktova projektiranja tranzicije, ali i kadrovsko ishodište nove

48

tehnomenadžerske elite. Upravo iz tih kadrovskih baza dolaze neki od najutjecajnijih predstavnika financijske oligarhije u Hrvatskoj. Model disperzije mo ći „Politička aktivnost SK kao vodeće idejno – političke snage društva razvija se i potvrñuje u praksi djelovanjem njegovih članova u društveno političkim i društvenim organizacijama, prije svega u Socijalističkom savezu, Savezu sindikata, Savezu socijalstičke omladine, Savezu boraca i drugim“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Prvi puta se upravo u dokumentima 12. kongresa SKJ navodi i opisuje model disperzije moći i pozicija odlučivanja izmeñu različitih komunističkih organizacijskih oblika, kao tranzicijski model podjele vlasti i svojevrsna priprema za političku reorganizaciju i višestranačje. Otvoreno se projektira napuštanje jednostranačkog političkog modela. Istovremeno iz projekta je potpuno razvidno kako Savez komunista počinje već 1982. godine projektirati političke organizacije za kasnije tranzicijsko preuzimanje vlasti. Ovakav model dokazuje izravni kontinuitet vlasti komunističke elite u Hrvatskoj. Demonopolizacija vlasti „U redovima Saveza komunista još ima neshvatanja i otpora pravoj ulozi SK u društveno – političkim organizacijama, pa i u društvu u cjelini. Ponegdje još živi duh jednopartijskog monopola i potiskivanja društveno – političkih organizacija iz političke akcije. Još je prsutan etatistički mentalitet i težnja ka centralizmu. Savez komunista na nekim mjestima još zadržava elemente djelovanja s pozicije vlasti. To posebno otežava političku koordinaciju i najšire okupljanje radnih ljudi i grañana u Socijalističkom savezu. I dalje ima pojava da Savez komunista često preuzima na sebe ulogu drugih društveno – političkih organizacija, čak i upravnih organa, umjesto da njegovi članovi budu aktivni i ravnopravni sa ostalim radnim ljudima u demokratskom donošenju samoupravnih i političkih odluka. Sektašenje vodi izolaciji Saveza komunista, ali i drugih društveno – političkih organizacija“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Uloga sindikata u tranziciji Kao što sam već naglasio, u tom vremenu dolazi i do jačanja uloge sindikata u tranziciji, prije svega jer je komunistička elita trebala sindikate u završnoj fazi tranzicije kao organizacijsku potporu, ali i za prikrivanje stvaranja moćnih financijskih partijskih pozicija. S druge strane, upravo preko sindikata komunistička je elita odlučila provesti petu tranzicijsku fazu, promjena političkog sustava i smjene vlasti. „Posebno je danas značajna uloga sindikata kao jednog od glavnih inicijatora i nosilaca saoupravnog sporazumijevanja i društvenog dogovaranja u svim pitanjima“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-04-24 Tranzicijska prijevara (38): Nova hijerarhija, organizacija i arhitektura sustava

Apr 24, 2007 at 02:46 AM Nakon 12. kongresa SKJ, partijski je vrh, zapravo, odlučio ubrzati sistemske i organizacijske promjene. Postojala su izvješća o partijskim „tvrdolinijašima“ koji nisu pristajali na tranzicijski model, što je moglo u bitnome usporiti provedbu projekta

49

komunističke elite. CK SKJ odlučio je žurno riješiti te unutarnje probleme i ubrzati tranziciju unutar same partije. „Stari na čin“ djelovanja „Nema sumnje da su postignuti odreñeni rezultati u ostvarivanju uloge Saveza komunista u sistemu i u konkretnoj idejno – političkoj akciji u rješavanju aktualnih društvenih zadataka. Tim rezultatima, razumije se, ne možemo biti zadovoljni. Neke osnovne organizacije i organi Saveza komunista još djeluju na stari način, te nisu primjereno organizirani, bolje reći, još nisu izgradili takav metod rada da ažurno prate problematiku o kojoj se raspravlja u delegatskom sistemu, u društveno – političkim organima i organizacijama, da na osnovu toga izgrañuju svoje stavove, za koje će se komunisti, demokratski i ravnopravno s drugim radnim ljudima, boriti u institucijama sistema“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Ubrzana disperzija i repozicioniranje kadrova Ovu fazu tranzicije, prema planu komunističkog vrha, trebalo je privesti kraju do prvog tromjesečja 1984. godine, kada su ekonomski centri utjecaja trebali u cijelosti preuzeti vodeću tranzicijsku ulogu. Zbog toga su morali ubrzati disperziju i repozicioniranje kadrova, kako tranzicijski procesi ne bi izmaknuli kontroli. Od 1982. – 1984. godine pripadnici komunističke elite jednostavno su premrežili cijeli sustav. Značilo je to i uspostavu nove hijerarhije, organizacije i arhitekture sustava. „Polazeći od ocjena da Savez komunista još nije dovoljno prisutan u delegatskom sistemu, potrebno je učiniti odgovarajući korak naprijed u pogledu adekvatnije organiziranosti, a posebno izgrañivanja metoda rada kako bi organizacije i organi Saveza komunista stalno bili u toku problematike o kojoj se raspravlja u delegatskom sistemu i društveno političkim organizacijama“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Kadrovska mreža O kadrovskoj mreži kojom je tada raspolagala komunistička elita najbolje govore podatci 12. kongresa SKJ. „Izuzetan značaj i neophodnost revolucionarnog jedinstva SKJ u cjelini i svih njegovih dijelova proističe i iz činjenice da se Savez komunista sa preko dva milijuna članova i oko 67 tisuća osnovnih organizacija nalazi, radi i bori unutar osnovnih organizacija udruženog rada i u mjesnim zajednicama, u svim radnim i društveno – političkim strukturama i na svim nivoima organiziranosti našeg društva“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Tehnologije organizacijske prilagodbe Bio je to komunistički tranzicijski sustav, a njegova organiziranost i rasprostranjenost dokazuje kako su unaprijed onemogućene bilo kakve stvarne i temeljite demokratske promjene. Komnistička elita bila je i ostala do danas jedina snaga koja upravlja i vodi tranzicijske procese u Hrvatskoj. Štoviše, dokumenti 12. kongresa SKJ dokazuju tehnologije organizacijske prilagodbe kojom se komunistička elita poslužila kako bi osigurala svoje pozicije. „Poslije jedanaestog kongresa razvijana je intenzivna aktivnost na organizacijskoj izgradnji, akcionom i idejno – političkom osposobljavanju osnovnih organizacija i organa Saveza komunista, učvršćivanju njegovog akcionog jedinstva radi uspješnijeg ostvarivanja idejno – političke uloge Saveza komunista u političkom sistemu socijalističkog samoupravljanja. Sada za to postoje povoljniji uvjeti nego ranije. Konkretne promjene u organizaciji i načinu djelovanja Saveza komunista sadržane su u prijedlozima izmjena i dopuna Statuta SKJ i o njima će biti više govora u odgovarajućoj komisiji Kongresa. Zato

50

bih se ovdje osvrnuo samo na neka značajnija pitanja“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-05-03 Tranzicijska prijevara (39): Organizacijska mreža tranzicijskog aparata

May 02, 2007 at 01:56 PM Upravo je druga faza tranzicije za glavni cilj imala stvaranje nove arhitekture Saveza komunista, organizacijske mreže koja će biti u stanju funkcionirati kao golemi tranzicijski aparat. Pri tomu je posebno bilo važno usmjeriti aktivnosti na organiziranje mreže u poduzećima i privrednim institucijama i organizacijama. Trebalo je „pokriti“ svako poduzeće. Takav organizacijski model bio je posebno važan u nastajanju tehnomenadžerske elite. 67 tisu ća osnovnih organizacija Saveza komunista „U OOUR, radnim i mjesnim zajednicama i u jedinicama JNA, gdje ranije nije bilo osnovnih organizacija Saveza komunista, ubrzan je proces njihovog formiranja. Tako sada u SKJ ima preko 67 000 OOSK, odnosno oko 19 000 više nego u vrijeme održavanja Jedanaestog kongresa SKJ, ili oko 50 000 više nego prije deset godina. Daas, s manjim odstupanjima, u svakoj samoupravnoj organizaciji i zajednici postoji i djeluje osnovna organizacija Saveza komunista“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Komunikacijski sustav Važno je bilo, naravno, uspostaviti i koordinacijski, komunikacijski sustav unutar same tranzicijske mreže. Takav model umrežavanja, ujedno je i jedna od najvažnijih karakteristika oligarhijskog modela vlasti. „Moraju se uložiti veći napori radi napreñenja odnosa izmeñu organa i osnovnih organizacija SK i oblika rada osnovnih organizacija, kako bi one, odnosno članovi Saveza komunista bili u mogućnosti da što adekvatnije učestvuju u izgrañivanju politike i stavova Saveza komunista, a da organi Saveza komunista mogu istovremeno usmjeravati njihovu idejnu i političku aktivnost“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Kadrovska diferencijacija U tom kontekstu, možemo reći da je usporedno s ovim procesima uslijedio još jedan interni proces kadrovske diferencijacije, odnosno završne selekcije kadrova, uz posebno obraćanje pozornosti na selekciju onih kadrova koji će zadovoljiti ispunjavanje tranzicijskih ciljeva koje je postavila komunistička elita, a koji su potvrñeni i odlukama i dokumentima kako 12. kongresa SKJ, tako i njegovog tranzicijskog Centralnog komiteta. „Za Savez komunista oduvijek je bio važan kvalitet, a ne broj članova SK. U praksi, ovom pitanju u organima SK nije uvijek posvećena potrebna pažnja, uslijed čega je dolazilo i do pojava stihijskih kretanja u strukturi članstva. Zbog toga, prijem novih članova treba vezivati za aktivnost na rješavanju svih bitnih društveno – ekonomskih, kulturnih, idejnih i drugih pitanja s kojima se naše društvo suočava u sadašnjoj etapi razvitka, za izgrañivanje lika komuniste kao principijelnog, humanističkog i discipliniranog (...) što podrazumijeva striktno poštovanje kriterija (...) Kroz takvu aktivnost treba da se odvija prirodan tok prijema

51

i oslobañanja od onih koji se oportunistički odnose prema zadacima i opredjeljenjima Saveza komunista, a pogotovo onih koji djeluju s pozicija suprotnih Programu i politici SKJ. Time će Savez komunista samo jačati“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-05-04 Tranzicijska prijevara (40): Formiranje tranzicijske projektne baze

May 03, 2007 at 04:14 PM Selekcija kadrova obavljana je i u političkim školama Saveza komunista, gdje su formirani tranzicijski kadrovi Saveza komunista. Nitko nije postavljen na odreñenu poiciju unutar sustava, bez provjere u političkim školama. Bile su to svojevrsne kadrovske obavještajne baze za provedbu projekta političke i ekonomske tranzicije. Na taj je način formirana tranzicijska kadrovska baza komunističke elite od preko pola milijuna ljudi. Idejno osposobljavanje kadrova „U periodu od Jedanaestog kongresa radom na idejnom osposobljavanju bilo je obuhvaćeno preko 850 000 članova Saveza komunista. Političke škole Saveza komunista završilo je, od 1978. do 1981. godine, preko 128 000 komunista. Najbrojnija grupacija meñu polaznicima bili su radnici (53,4%). Mladih ljudi (do 27 godina) bilo je 57,2%. Znatno je učešće po stažu najmlañih članova SK. Nastojanja da se u političke škole uključuje više članova organa Saveza komunista i drugih društveno političkih organizacija nisu dala vidnije rezultate. Tako, na primjer, u strukturi polaznika političkih škola u meñukongresnom razdoblju bilo je svega oko 0,7% članova općinskih komiteta SK, a gotovo da i nema članova viših organa Saveza komunista. Različite partijske seminare je od Jedanaestog kongresa završilo oko pola miliona članova SK“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Tranzicijske kadrovske liste Upravo su u političkim školama Saveza komunista nastajale tranzicijske kadrovske liste, čiji je osnovni cilj bio selekcija kadrova za popunjavanje radnih skupina koje su radile na projektnom razrañivanju pojedinih faza tranzicije. Prve takve skupine (osim Kneževićeve) osnovane su upravo uoči i naon održavanja 12. kongresa SKJ. Akcijska spremnost i sposobnost komunističkog aparata a provedbu tranzicijskih procesa ovisila je upravo o kadrovskoj eliti formiranoj u političkim školama Saveza komunista. Akcijska spremnost i ososobljenost komunista „Savez komunista se i ubuduće mora više okrenuti osnovnim organizacijama, organizirano pratiti što se u njima dogaña, otvoriti sve kanale kojima mišljenja članstva dolaze u što autentičnijem obliku i do najviših partijskih organa, da bi se o inicijativama, prijedlozima, upozorenjima i sl. koje potiču iz osnovnih organizacija obvezno raspravljalo, kao i da se one izvještavaju o zauzetim stavovima. Akciona spremnost i osposobljenost komunista za idejnu borbu potvrñuje se upravo u partijskoj bazi“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Tijelo za koordinaciju tranzicijskih aktivnosti Prvi je put osnovano i formalno tijelo za kordinaciju tranzicijskih aktivnosti i nadzor provedbe tranzicijskih procesa, obliku Centra CK SKJ za društvena istraživanja. Taj je Centar vrlo brzo postao projektna baza tranzicije.

52

„Centar Predsjedništva CK SKJ za drušvena istraživanja je svoju aktivnost razvijao u pavcu podsticanja, iniciranja i organiziranja naučnih istraživanja onih pitanja društvene prakse koja su svojim značajem i aktualnošću bila od posebnog interesa za centralne organe i SKJ u cjelini (...)“ (Uvodno izlaganje Dušana Dragosavca, 12. kongres SKJ). Posredni čka uloga Centar je preuzeo posredničku ulogu izmeñu strukovnih institucija koje su radile pojedine tranzicijske projekte, centara odlučivanja unutar same partije i cetara političkog odlučivanja. Dugoročna tranzicijska strategija bila je jedan do osnovnih mandata ovoga centra. Godine 1984. jedan od glavnih partnera Centra na izradi takve strategije postao je upravo Ekonomski institut u Zagrebu. Tranzicijski zadatci SKJ U skladu sa općim smjerom rovedbe tranzicije, tranzicijski projekt promjena našao se u zaključcima 12. kongresa SKJ, naslovljenima „Zadaci SKJ u razvoju socijalističkih samoupravnih društveno – ekonomskih odnosa i u materijalnom i socijalnom razvoju društva“. Nastavak društveno – ekonomskih promjena naznačen je kao jedan od prioriteta. „Dvanaesti kongres Saveza komunista Jugoslavije smatra da je glavni društveni zadatak na sadašnjoj etapi razvoja odlučno ostvarivanje daljnjih promjena u društveno – ekonomskim odnosima, na temelju Programa SKJ, Ustava SFRJ i Zakona o udruženom radu“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Ekonomska tranzicija Isti dokument, opisujući program ekonomske stabilizacije, najavljuje ekonomsku tranziciju, promjenu ekonomskih odnosa i uvoñenje tržišnog modela gospodarstva. Time 12. kongres SKJ, posredno, predaje mandat ekonomske moći nastupajućoj tehnomenadžerskoj eliti. „(...) Kongres zahtijeva da se komunisti, orgaizacije i rukovodstva Saveza komunista Jugoslavije u razvijanju socijalističkih samoupravnih društveno – ekonomskih odnosa i u materijalnom i socijalnom razvoju društva odlučno i dosljedno bore za ostvarivanje ovih bitnih pravaca: (...) za odučno i dosljedno ostvarivanje dugoročnog programa politike ekonomske stabilizacije (...) to se može postići samo ostvarivanjem konkretnih programa stabilizacije i društvenim instrumentima koji će omogućiti proizvoñačima da neposredno usklañuju odnose u reprodukciji, onemogućujući praksu koja, zadržavanjem starog sistema, dovodi do neracionalnosti u privreñivanju i drugih društvenih poremećaja (...)“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Izgradnja novih institucija mo ći Ovaj dokument 12. kongresa SKJ može se nazvati i konačnim rušenjem starog sistema moći komunističke elite i izgradnjom novih institucija moći tehnomenadžerske elite. Upravo u tom trenutku dolazi do najvažnije primopredaje mandata moći unutar samoga Saveza komunista. Od toga trenutka, pa sve do 1990. godine vlast je podijeljena u kohabitaciji bipolariziranih centara moći: ekonomskih i političkih. Meñutim, unutar iste komunističke elite. „Komunisti u organizacijama udruženog rada, delegatskim skupštinama i drugim organima i institucijama političkog sistema moraju biti na čelu borbe za bolji rad i djelotvornije privreñivanje. Takva aktivnost, uz djelovanje instrumenata privrednog sistema i uz provoñenje mjera ekonomske politike, treba omogućiti jačanje reproduktivne i akumulativne sposobnosti organizacija udruženog rada, osobito onh u materijalnoj proizvodnji“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ).

53

Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-05-04 Tranzicijska prijevara (41): Meñunarodna ekonomska integracija komunističke elite

May 04, 2007 at 07:30 AM Funkcioniranje instrumenata ekonomskog sustava za sobom je neizbježno dovelo do meñunarodne ekonomske integracije komunističke elite i njezinog poslovno – investicijskog povezivanja sa centrima ekonomsko financijske moći u svijetu. Bio je to integracijski proces uključivanja komunističke elite u meñunarodne financijske krugove, što je samo učvrstilo njezinu tranzicijsku poziciju. Brža meñunarodna ekonomska integracija „(...) Za brže i svestranije uključivanje naše privrede u meñunarodnu podjelu rada povećanjem izvoza na temelju razvoja proizvodnje visoke kvalitete i velikih serija, što je put za brže povećavanje proizvodnosti rada i jačanje pozitivnih utjecaja svjetskog tržišta na razvoj naše privrede (...)“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Komunisti čka elita – samostalna financijska sila Povezivanjem na takvoj razini sa meñunarodnom financijskom elitom kmunistička oligarhija osigurala je vlastitu poziciju kao uvjet ekonomsko – političke stabilnosti u zemlji. Tek takvim meñunarodnim umrežavanjem komunisti su bili sigurni u uspjeh svojeg tranzicijskog modela. S druge strane, pripadnicima komunističke elite omogućene su financijske operacije u inozemstvu, što je i njihovu ekonomsku poziciju u zemlji učinilo pozicijom bez konkurencije. Osim političke moći, komunistička elita sada je postaala samostalna financijska sila, potpuno neovistan i autonomni sustav. Osmišljavanjem sustava radnih organizacija, stvarana je zapravo logistička mreža tehnomenadžerske elite i njezina imovinska baza. Gledajući danas s vremenskim odmakom, izgradnja takvog sustava bila je u biti rana faza prevorbe i privatizacije, koja je omogućila komunističkoj eliti znatnu prednost u kasnijim privatizacijskim procesima, nakon 1990. godine. shema preuzimanja vlasništva nad poduzećima nastala je upravo nakon 12. kongresa SKJ. Reorganzacija u poduze ćima „Komunisti se moraju boriti za to da se što više afirmira radna organizacija kao osnovni oblik udruživanja osnovnih organizacija udruženog rada u kojem OOUR-i ostvaruju samoupravne društveno – ekonomske odnose, usklañuju i ostvaruju dohodne i druge zajedničke interese, meñusobnu podjelu rada, zajedničko planiranje, istupanje na tržištu, djelotvorno organiziranje zajedničkih djelatnosti i specijalizaciju“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Katalogizacija imovine i resursa Ovakav projekt možemo smatrati svojevrsnom nultom fazom pretvorbe i katalogizacijom imovine i resursa. Istovremeno unutar sustava tadašnjih privrednih subjekata instalirani su i kadrovi koji su nakon 1990. godine provodili pretvorbe i privatizacije tih poduzeća. Kada danas čitamo različite pretvorbene elaborate hrvatskih poduzeća nakon 1990. godine, vidimo da su ti dokumenti nastali upravo 80-ih godina u sklopu već navedenog postupka katalogizacije imovine i resursa.

54

Razvoj složenih organizacija udruženog rada „Takoñer, treba što više razvijati složene organizacije udruženog rada kao značajan oblik samoupravnog organiziranja i udruživanja na osnovama dohotka, koji zahtijeva i omogućuje daljnju podjelu rada i racionalno organiziranje zajedničkih funkcija razvoja, planiranja, tržišta, financiranja, itd., kao značajne pretpostavke suvremene organizacije, osposobljavanja da OOUR i RO u praksi ostvare zajedničke interese podižući proizvodnost, djelotvornost i racionalnost njihove organiziranosti udruženog rada“ (Zadaci SKJ, 12. ongres SKJ). Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-05-05 Tranzicijska prijevara (42): Hijerarhija moći komunističke oligarhije

May 05, 2007 at 04:07 AM Istovremeno s ovim procesom nastavljena je izgradnja tzv. sekundarnog ekonomskog sustava, kojeg su činila različita ekonomska udruženja, reginalne i nacionalna gospodarska komora, koje su preuzele svojevrsnu koordinacijsku ulogu unutar ekonomskog sustava u cjelini. Bile su to ujedno formacijske institucije komunističke tehnomenadžerske elite. Specifi čna ekonomska infrastruktura SK „S tim u vezi nužno je afirmirati i samoupravno razvijati opća udruženja i privredne komore, koje treba značajno da pridonesu samoupravnom povezivanju i integriranju u privredi i u društvu“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Na taj je način komunistička elita izgradila i razvila specifičnu ekonomsku infrastrukturu, što se kasnije pokazalo odlučujućim čimbenikom cjelokupnih tranzicijskih procesa. Uspostavljanje takvih tranicijskih mehanizama omogućilo je komunističkoj eliti trajno repozicioniranje i prednost u političkom i ekonomskom smislu. Parlamentarna demokracija – maska vladaju će oligarhije Izgrañena je tranzicijska hijerarhija moći, koja je svoje pozicije zadržala do danas. Funkcioniranje takvog sustava u svojoj biti nema nikakve veze sa parlamentarnom demokracijom, čija je uloga u stvarnosti nebitna i služi kao političko pokriće vladajućoj oligarhiji. Ekonomska infrastruktura Uspostavljena ekonomska infrastruktura, u novim uvjetima, postaje i glavni subjekt investicijske politike. Upravo preko te infrastrukture tehnomenadžerska elita, kreditnim zaduživanjem u inozemstvu, povlači strateški kapital za budućnost. „U kreditnom mehanizmu prikupljanja i plasiranja novčanih sredstava treba više uvažavati djelovanje ekonomskih zakonitosti socijalističke robne proizvodnje i zaoštriti primjenu ekonomskih kriterija u privreñivanju društvenim sredstvima u bankama“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). „Nosioci zaduživanja u inozemstvu moraju biti OOUR-i koji iz svojega i zajedničkog deviznog priljeva, na temelju udruživanja rada i sredstava, mogu otplaćivati kreditne obveze, vodeći računa o platno bilančnim mogućnostima zemlje u cjelini. Administrativne mjere na ovom području treba zamjenjivati ekonomskim mjerama radi poticaja osnovnih

55

organizacija udruženog rada za povećavanje izvoza i ostvarivanje deviza i njihovo udruživanje s drugim osnovnim organizacijama udruženog rada“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Strategija ekonomskih odnosa sa inozemstvom Ovakvo upostavljanje novog oblika kreditnih odnosa sa inozemstvom bilo je sastavni dio dugoročne strategije ekonomskih odnosa sa inozemstvom, kao sastavnog dijela tranzicijskog projekta Saveza komunista, koji je uvršten i u službene zaključke 12. kongresa SKJ. „Nužno je što prije utvrditi i razraditi strategiju dugoročnog razvoja ekonomskih odnosa s inozemstvom, kao sastavnog dijela cjelovitoga dugoročnog programa ekonomske stabilizacije. Ta strategija treba da sadrži razrañene metode, meñusobno usklañene mjere ekonomske politike i mehanizme koji će omogućiti našoj privredi da se uspješno suprotstavi nepovoljnim utjecajima svjetskih ekonomskih kretanja“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Upravljanje preuzimaju neformalni centri mo ći komunisti čke elite Te ekonomske mjere bile su sastavni dio projektiranih strukturnih ekonomskih promjena, koje su vodile promjenama u odnosima centara moći u državi. Uspostava novih ekonomskih odnosa značila je neminovno i uspostavu novih odnosa unutar same komunističke elite i redefirniranje pozicija moći u sistemu. Promijenile su se i političke i ekonomske pozicije državnog aparata, čije je funkcije preuzela nastupajuća tehnomenadžerska elita sa svojom ekonomskom infrastrukturom. Upravljanje državom preuzeli su neformalni centri moći komunističke elite. Politika strukturnih promjena SKJ „Dvanaesti kongres SKJ ukazuje na obavezu komunista da se zalažu za odlučnije ostvarivanje politike strukturnih promjena u privredi. Pri selekciji prednosti utvrñenih u tekućem srednjeročnom planu osnovni kriterij treba biti djelotvorno uključivanje u meñunarodnu podjelu rada i adekvatna valorizacija vlastitih materijalnih i ljudskih potencijala. U skladu s tim kriterijima i na temelju usklañenih planova razvoja organizacija udruženog rada, promjenama privredne strukture treba osigurati povećanje proizvodnje energije, osnovnih sirovina i reprodukcijskih materijala i hrane. Povećanje proizvodnje energije iz domaćih izvora predstavlja dugoročan i strateški interes naše privrede u cjelini“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Projektiranje kadrova Time projektiranje i daljnje rasporeñivanje kadrova u sustavu nije izgubilo važnost. „Planiranje kadrova treba da postane sastavni dio planiranja društveno – ekonomsko razvoja“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Proces projektiranja kadrova vodio se pod krinkom uspostave delegatskog političkog sustava, uz pomoć kojeg je, zapravo, komunistička elita preuzela sve važne pozicije u društvu. Upravo u dokumentima 12. kongresa SKJ može se steći pravi dojam o širini tog procesa selekcije kadrova i tehnologiji stvaranja nove komunističke elite za 21. stoljeće. „Organiziranim akcijama u Socijalističkom savezu nužno je stalno obogaćivati sadržaj sveukupne aktivnosti radnih ljudi i grañana u mjesnoj zajednici, uz ostalo, i većom afirmacijom općih i interesnih zborova radnih ljudi i grañana, kućnih savjeta, zborova stanara, savjeta potrošača, savjeta i fondova socijalističke solidarnosti, osnovnih zajednica

56

odnosno jedinica samoupravnih interesnih zajednica. Takoñer je nužno osposobljavati radne ljude i grañane za djelotvornije sudjelovanje u odlučivanju u skupštinama društveno – političkih i samoupravnih interesnih zajednica i u svim oblicima samoupravnog organiziranja. To zahtijeva razvijanje delegatskih odnosa i brže prilagoñavanje načina djelovanja društveno političkih organizacija razvoju delegatskih odnosa u mjesnoj zajednici“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-05-06 Tranzicijska prijevara (43): Delegatski sistem – integracija tranzicijskih čimbenika

May 06, 2007 at 04:45 AM Delegatski sistem osmišljen je, zapravo, kao selekcijski model odabira kadrova tijekom prvih faza tranzicijskih procesa. Takav je oblik političkog sustava samo formalno disperzirao moć Saveza komunista i na druge organizacijske oblike. U stvarnosti komunistička je elita potpuno kontrolirala delegatski sistem i sve njegove sudionike. Integracijski element politi čko – ekonomske tranzicije S druge, pak, strane upravo je ovakav model osigurao tranzicijsku integraciju svih tranzicijskih čimbenika: Saveza komunista, drugih organizacijskih oblika, banaka, poduzeća, državnih institucija, socijalističkog saveza i sindikata. Delegatski je sistem predstavljao osnovni integracijski element političko – ekonomske tranzicije pod nadzorom komunističke elite. „Dužnost je komunista da potiču i njeguju kontinuiranu suradnju delegata i delegacija s društveno – političkim organizacijama i samoupravnim organima u samoupravnim organizacijama i zajednicama. Samoupravnim općim aktima treba utvrditi o kojim pitanjima delegacije mogu zauzimati stavove samo nakon osobnog izjašnjavanja radnih ljudi u samoupravnim organizacijama i zajednicama. Savez komunista zalagat će se da se konferencije delegacija i drugi oblici, uz aktivno sudjelovanje Socijalističkog saveza i Saveza sindikata, uspješnije afirmiraju kao oblik povezivanja i zajedničkog djelovanja delegacija, posebno onih koje u skupštine društveno – političkih i samoupravnih interesnih zajednica delegiraju zajedničke delegate i utvrñuju im smjernice za rad. Savez komunista se zalaže za širu primjenu instituta promjenjivog delegata u delegatskim skupštinama, radi afirmacije delegacije kao kolektivnog subjekta i okosnice delegatskog sistema“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Vijeća udruženog rada Upravo uz pomoć primjene delegatskog sistema, komunistička je elita preuzimala pozicije financijsko – ekonomske moći, preuzimajući vijeća udruženoga rada kao centre odlučivanja o raspodjeli financija. Takovo izravno preuzimanje financijskog sustava bilo bi gotovo nemoguće da nije uspostavljen model delegatskog sistema. „Treba se izboriti da se vijeća udruženog rada afirmiraju i kao mjesto za kontrolu ostvarivanja utvrñenih obveza i mjera ekonomske politike, a posebno kad se odlučuje o izdvajanju dijela dohotka za zajedničke i opće drušvene potrebe te o opsegu i namjeni tih sredstava“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ).

57

Projektiranje kontroliranog višestrana čja Na temeljima delegtskog sistema komunistička je elita ujedno započela tranziciju same političke vlasti, projektirajući u budućnosti višestranačke izbore, na kojima će se formalizirati tranzicijska preraspodjela moći. Već je 12. kongres SKJ prenio Socijalističkom savezu mandat izrade izbornog modela za prijenos vlasti i formalnu uspostavu višestranačkog sustava. Podsjetimo pritom na činjenicu da su sve današnje parlamentarne stranke u početku osnovane upravo kao organizacijski oblici Socijalističkog saveza. Drugim riječima, uspostava modela kontroliranog višestranačja započela je još 1982. godine. „Dvanaesti kongres obavezuje Centralni komitet SKJ da pokrene akciju u Socijalističkom savezu radnog naroda na proučavanju iskustava iz dosadašnje prakse izbornog sistema i da se utvrde pravci njegova usavršavanja kao važne komponente ukupne demokratizacije odnosa u društvu“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Projektiranje modela kontroliranog višestranačja povjereno je upravo institucijama unutar delegatskog sistema, gdje su nastali svi tranzicijski zakonski propisi koji su morali na izvjestan način legalizirati upravo onakav tranzicijski model kakav je osmislila komunistička elita. Osim kadrovske selekcije legalzacija tranzicijskih procesa bila je drugi važan zadatak delegatskog političkog sistema. Paket tranzicijskih zakona, donesen unutar delegatskog sistema, bio je proces legalizacije moći nove komunističke oligarhije. „Obaveza je komunista da se više angažiraju na tome da izvršni organi i organi uprave prilagode svoje djelovanje potrebama delegatskog sistema, da pravovremeno i stručno prate stanje u odreñenim područjima, da predlažu donošenje propisa i mjera i da osiguravaju njihovo izvršavanje i provoñenje utvrñene politike. Njihov rad mora biti pod stalnom kontrolom čitave delegatske baze i skupština društveno – političkih zajednica, pred kojima snose odgovornost za svoj rad“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-05-07 Civilno društvo - tranzicijski instrument komunističke elite

May 06, 2007 at 01:47 PM Većina tranzicijskih zakona i propisa donesenih unutar delegatskog sistema od 1982. do 1990. godine, ostali su na snazi i nastavljeno je njihovo primjenjivanje i nakon formalne smjene vlasti 1990. godine. bio je to zakonodavni tranzicijski model, o kojemu je dogovor postignut upravo unutar delegatskog sistema. Provedeno je ozakonjenje podjele moći umjesto demokratizacije, a taj se model primjenjuje i danas. Dijagonala delegatskog sistema Koncept izgradnje sustava društveno – političkih organizacija bio je dijagonala delegatskog sistema, kroz kojeg je komunistička elita ostvarivala svoje interese. „Kongres naglašava da je potrebna pojačana aktivnost u ostvarivanju ustavnog koncepta društveno – političkih zajednica, kako bi se one, od općine do federacije, brže i uspješnije razvijale kao autentične samoupravne zajednice radnih ljudi i grañana (...)“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ).

58

Institucije civilnog društva – projekt Saveza komun ista Primjenom ovakvog organizacijskog koncepta komunistička je elita aktivno projektirala društveno – političku scenu za vrijeme nakon političkih promjena 1990. godine. Sustav društveno političkih organizacija bio je, zapravo, projekt stvaranja drušvenog ambijenta kakav danas poznajemo u Hrvatskoj. Sve utjecajnije organizacije civilnog društva u Hrvatskoj ili su izravno nastale od društveno – političkih organizacija koje je formirala komunistička elita, ili ih vode pripadnici te elite. Savez komunista je glavni projektant mreže institucija civilnog društva, kakva danas djeluje u Hrvatskoj. Te današnje institucije su pravne, imovinske, kadrovske, programske i političke sljednice društveno političkih organizacija komunističke elite. „Savez komunista mora se i nadalje zalagati za dosljedno ostvarivanje svojih trajnih programskih opredjeljenja i ustavnih načela o mjestu, ulozi i odgovornosti društveno – političkih i društvenih organizacija i udruženja grañana u razvoju političkog sistema socijalističkog samoupravljanja, polazeći od toga da bez njihova svestranog angažiranja i aktivnog stvaralačkog djelovanja sistem ne može normalno funkcionirati i dalje se unapreñivati. Savez komunista to može ostvariti samo djelovanjem u tim organizacijama kao aktivna i vodeća idejno politička snaga“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Organizacijska prilagodba društveno – politi čkih organizacija Osim toga, dokumenti 12. kongresa SKJ dokazuju kako je vrh Saveza komunista projektirao promjene unutar tih organizacija i osmislio model njihove prilagodbe društvenim promjenama tijekom tranzicije. Današnje institucije civilnog društva u Hrvatskoj, zapravo, su rezultat modela organzacijske prilagodbe koji je izrañen u radnim grupama Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske. „Otklanjanje nedostataka u metodi i načinu rada društveno – političkih i društvenih organizacija jedan je od važnijih zadataka u idućem razdoblju. Savez komunista i komunisti u svim društveno – političkim i društvenim organizacijama moraju se založiti za stalno prilagoñavanje sadržaja i metoda rada ovih organizacija društvenim promjenama“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Kadrovski kontinuitet komunisti čke elite u institucijama civilnog društva Neupitan je kadrovski kontinuitet komnističke elite u tim organizacijama i institucijama. Pozicioniranju kadrova u te organizacije Savez komunista je posvećivao posebnu pozornost, što dakako dokazuje kadrovski slijed komunističke elite u većini institucija civilnog društva koje danas djeluju u Hrvatskoj. „Komunisti će se boriti za brže i dosljednije ostvarivanje uloge SSRN u kadrovskoj politici. U organe i tijela društveno – političkih i društvenih organizacija treba birati istaknute i osvjedočene borce za samoupravljanje, koji su sposobni i spremni pokretati društvene akcije“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Obveza komunisti čkih kadrova Obvezu kadrova Saveza komunista u djelovanju tih organizacijskih oblika posebno je naglasio i tranzicijski CK SKJ izabran na 12. kongresu SKJ 1982. godine. „Delegacije, delegati i predstavnici organa i tijela Saveza komunista, od općine do federacije, moraju se odgovornije odnositi prema svojim obavezama u svim oblicima djelovanja SSRN, počevši od šireg pokretanja inicijativa i neposrednoga aktivnog sudjelovanja u njihovu radu, pa do pravovremenog upoznavanja organa i tijela SK o aktualnim pitanjima iz njihova rada“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ).

59

Sinidkati – okosnica komunisti čkog tranzicijskog sustava Iz takovog modela kadrovskog, pravnog, imovinskog i programskog kontinuiteta nisu isljučeni niti sindikati. Upravo suprotno, sindikalne organizacije postale su okosnica komunističkog tranzicijskog sustava. I nakon formalnih promjena 1990. godine sindikati su formalno i neformalno zadržali kadrove, imovinu, financije i organizacijsku strukturu naslijeñenu od Saveza komunista. Tako su i nakon 1990. godine sindikati ostali instrument pritiska komunističke elite. Iz ovoga modela isključeni su jedino Nezavisni hrvatski sndikati i njihov predsjednik Krešimir Sever. „Članovi Saveza komunista svojim djelovanjem u Savezu sindikata pridonosit će da on potpunije ostvaruje svoje funkcije u udruženom radu i političkom sistemu i da se afirmira kao odgovoran čimbenik razvoja socijalističkog samoupravnog društva (...) Nužan je daljnji rad i aktivnost komunista na akcionom osposobljavanju osnovnih organizacija sindikata i njihovu povezivanju na razini osnovne, radne i složene organizacije udruženog rada. (...) Više nego do sada treba usklañivati aktivnosti sindikata sa samoupravnim organima i tijelima, prevladavati paralelzam u radu, prnalaziti adekvatnije metode rada i postići veći uspjeh u djelovanju meñu radnim ljudima. Savez sindikata više će se angažirati na istraživanju i daljnjoj izgradnji sistema (...)“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Mrežna organizacijska tehnologija Upravo u vremenu od 1982. do 1988. godine mreža institucija civilnog društva postaje važan tranzicijski instrument interesa komunističke elite. Mrežna organizacijska tehnologija postaje tada glavni model funkcioniranja vladajuće elite i modeiranja svih procesa tranzicijskih promjena. Osim toga, stvara se lažna slika opće demokratizacije društva i slabljenja moći Saveza komunista. Formalno, organizacijski pozicija moći Saveza komunista bila je slabija, meñutim, sama komunistička elita postajala je sve moćnija i utjecajnija. Stvorene su nove organizacije moći kao tranzicijska varka demokratizacije političkih odnosa. „Komunisti će se boriti za dosljedno samoupravno organiziranje i djelovanje društvenih organizacija i udruženja grañana, da oni sve više postaju činilac izražavanja i usklañivanja samoupravnih interesa radnih ljudi i grañana i podruštvljavanja politike na područjima na koja je usmjeren djelokrug njihova rada“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć 2007-05-08 Mediji – sastavni dio komunističke tranzicijske mreže

May 08, 2007 at 01:20 AM Važna karika u tim procesima bili su, naravno, i mediji koji su propagandno „pokrivali“ tranzicijske procese u cjelini. I mediji, kao i većina novinara, urednika i glavnih urednika, bili su pod izravnom kontrolom Saveza komunista, a za svoj su rad odgovarali pred nadležnim organima Saveza komunista. U novinskim redakcijama postojali su posebni predstavnici Saveza komunista koji su sa dijelom novinara, urednicima i glavnim urednicima vodili takvu ureñivačku politiku kakvu je od njih zahtijevala komnistička elita. Mediji i novinari (velika većina) bili su sastavni dio komunističke institucionalne mreže za provedbu tranzicije.

60

Mediji – snažno oružje Saveza komunista „Sistem javnog informiranja u našem društvu potvrdio se kao sastavni dio političkog sistema socijalističkog samoupravljanja, bitan činilac u razvoju samoupravnih socijalističkih odnosa i snažno oružje radničke klase i Saveza komunista“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Veliki broj novinara, urednika, gotovo svi glavni urednici i medijski djelatnici bili su sastavni dio komunističke elite. Bez suglasnosti vrha Saveza komunista nitko nije mogao postati urednik ili glavni urednik u medijima, a ripadnost Savezu komunista često je bio i opći uvjet za obavljanje novinarskoga posla. Iznimke su bile doista rijetke. Na taj su način mediji i novnari bili moćna informacijsko – propagandna mašinerija komunističke elite. Nerijetko su novinari bili i aktivni suradnici i djelatnici komunističkih tajnih služba. Baš kao i u slučaju društveno političkih organizacija i institucija civilnog društva, komunistička je elita i u hrvatskim medijima i meñu novinarima osigurala kadrovski i organizacijski kontinuitet. Današnja medijska i novinarska scena u Hrvatskoj izrvni je rezultat tranzicijskog projekta Saveza komunista. Izgradnju sistema javnog informiranja i medijsko novinarske mreže komunistička je elita smatrala važnim projektom ukupne tranzicijske društvene transformacije. Izgradnja tranzicijske medijske mreže „U borbi za razvoj socijalističkih samoupravnih odnosa Savez komunista će se i nadalje odlučno angažirati na razvoju i izgradnji sistema javnog informiranja, kao sastavnog dijela funkcioniranja delegatskog sistema i ukupne transformacije društva na osnovama socijalističkog samoupravljanja. (...) Savez komunista usmjeriti će svoju akciju na dljanji razvoj i usklañivanje svih djelatnosti i elemenata sistema informiranja (...)“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Naravno u izgradnju nove medijske mreže bli su uključeni svi organizacijski oblici Saveza komunista, ali i kadrovi odabrani unutar same komunističke elite. Danas najutjecajniji novinari, urednici, vlasnici medija, zapravo su kadrovi selektirani za preuzimanje medija unutar komunističke elite. To su, primjerice, Ninoslav Pavić, Ivo Pukanić, Mirko Galić, Gojko Marinković, Dragutin Lučić – Luce, Jasna Babić, Davor Butković, Srećko Jurdana, Branko Tuñen i mnogi drugi. Oni su formirani i pozicionirani u medije izravno iz redova provjerenih komunističkih kadrova. Zato danas u Hrvatskoj ne možemo govoriti o slobodnim i neovisnim medijima. Iz samog dokumenta Saveza komunista razvidno je kojom metodom je nastala današnja medijska i novinarska mreža u Hrvatskoj. Uloga Socijalisti čkog saveza u medijima „U daljnjem razvoju sistema javnog informiranja posebno je značajno dosljedno ostvarivanje uloge i obaveza Socijalističkog saveza, od mjesne organizacije do Savezne konferencije SSRNJ. Savez komunista će svojim djelovanjem unutar Socijalističkog saveza poticati akcije da ova organizacija ostvaruje društvenu ulogu koju ima u sistemu informiranja. Stalnim angažiranjem u organizacijama, organima i oblicima rada SSRN, komunisti će se boriti za odlučujući utjecaj radnih ljudi i grañana na utvrñivanju i ostvarivanju koncepcije ureñivačke politike javnih glasila, za daljnje angažiranje SSRN kao inicijatora i organizatora aktivnosti na udruživanju rada i sredstava, interesnog povezivanja i cjelovitog podruštvljavanja informativne djelatnosti. Savez komunista će se zalagati da se društvenim dogovaranjem i samoupravnim sporazumijevanjem brže nalaze konkretna rješenja za jačanje materijalnoga položaja i rješavanje otvorenih pitanja radnih organizacija informativne djelatnosti, za reguliranje i dosljedno ostvarivanje uloge i odgovornosti osnivača javnih glasila i izvora informiranja, novinsko – izdavačkih

61

programskih savjeta i drugih oblika ostvarivanja društvenog utjecaja“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Mediji – glavni instrument reinstalacije komunisti čke elite Ovako strukturirani mediji postali su glavni instrument reinstalacije komunističke elite tijekom tranzicije. Partijski dokumenti u cijelosti dokazuju ne samo kadrovsku kontrolu Saveza komunista nad medijima, već i rasporeñenost pripadika komunističke elite u sustavu javnog informiranja. Kontrolom medija i novinara uspostavljen je monopolizam moći i stvoren je sustav u kojemu je nemoguće provesti stvarne demokratske promjene. „Kongres obavezuje komuniste da se odlučno bore za ostvarivanje uloge organiziranih socijalističkih snaga u sistemu informiranja u cjelini. U ostvarivanju ciljeva našeg sistema javnog informiranja posebnu ulogu i odgovornost imaju javna glasila. Savez komunista i komunisti u javnim glasilima moraju se odlučno boriti da javna glasila budu stalno angažirana u afirmaciji tekovina naše revolucije temeljnih vrijednosti socijalističkoga samoupravnog sistema, da se dosljedno zalažu za takvu usmjerenost ureñivačke politike, koja će javna glasila u još većoj mjeri činiti aktvnim subjektom izgradnje socijalističke svijesti i socijalističkih samoupravnih odnosa“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Mediji u sprije čavanju stvarnih politi čkih promjena Osim toga, i zadaće koje je komunistička elita postavila pred svoje kadrove u medijima dokazuju da je glavna uloga medija i novinara u Hrvatskoj bila upravo spriječiti stvarne promjene i osigurati opstanak sustava koji jamči pozicije moći komnističkoj oligarhiji. Provedba ciljeva komunističke elite bio je i ostao osnovni zadatak medija i novinara u Hrvatskoj. „Savez komunista i komunisti u svim redakcijama javnih glasila moraju se odlučno boriti protiv pojava antisocijalističkih i antisamoupravnih idejnih pogleda i shvaćanja u javnim glasilima, suprotstavljajući se svakoj pojavi nacionalizma, prodoru grañansko – liberalističke, dogmatsko – birokratske i etatističke svijesti i pokušajima manipuliranja javnim glasilima i njihovoj privatizaciji i zlouporabi. Savez komunista zalagati će se za takovu kadrovsku politiku u javnim glasilima kojom će se osiguravati da idejna opredjeljenost i spremnost i stručna sposobnost budu preduvjet za rad u novnarstvu. Savez komunista stvarati će uvjete da se unapreñivanjem sistema školovanja i stručnog i idejnog osposobljavanja novinara kadrovski jačaju javna glasila. Osnovne organizacije Saveza komunista u javnim glasilima, u skladu sa njihovom programskom usmjerenošću i ureñivačkom politikom, moraju se smišljenije i organiziranije baviti idejno – političkim osposobljavanjem novinara za ostvarivanje politike SKJ. Sve institucije informativne djelatnosti, posebno redakcije javnih glasila, treba da budu otvorene za konkurenciju sposobnih i socijalistički samoupravno opredijeljenih kadrova. Savez komunista zalagati će se za razvoj naše autentične znanosti o informiranju, koja će se temeljiti na našim iskustvima (...)“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Novinarska mreža – proizvod komunisti čkog tranzcijskog projekta Kao što pokazuje i ovaj dokument 12. kongresa SKJ, današnja medijska i novinarska mreža uvelike je proizvod komunističkog tranzicijskog projekta. Obrazovanje novinara vršilo se u institucijama koje su osnovane i voñene pod pokroviteljstvom Saveza komunista, a programe edukacije novinara vodili su, ali i danas vode, nekada visoki funkcioneri i djelatnici Saveza komunista, pripadnici komunističke elite. Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć

62

2007-05-09 Dovršetak kadrovskog restrukturiranja u sustavu

May 09, 2007 at 09:24 AM Meñutim, sve ovakve projekte vrh Saveza komunista vodio je u skladu sa posebnim dogovorima o kadrovskoj politici, koji su usklañivani unutar same vladajuće elite. Takvi dogovori bili su formalna podloga tranzicijskim operacijama u sustavu. Najtajniji partijski dokumenti Bili su to najtajniji dokumenti Centralnog komiteta Saveza komunista Hrvatske i Jugoslavije. „To se mora osiurati i društvenim dogovorima o kadrovskoj politici na svim razinama radne i društveno – političke organiziranosti, planiranjem potreba svih kadrova i praćenjem njihova razvoja, kvalitetnim radom kadrovskih organa i službi“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Stalne promjene u tranzicijskom sustavu Tranzicijski sustav pod vodstvom komunističke elite nalazio se u stanju stalnih promjena i prilagodbe novim uvjetima, koje je donosila svaka pojedina faza realizacije tranzicijskog projekta. Često su nastajali posebni podorganizacijski oblici djelovanja u skladu sa potrebama provedbe pojedinih projekata. Sve veća neformalnost organizacijskih oblika i načina njihova djelovanja jamčila je sve veću koncentraciju moći i kapitala u rukama elite. „Osnovne organizacije SK nosioci su akcionog povezivanja i djelovanja komunista u sredinama u kojima rade i žive, a i šire u udruženom radu i delegatskom sistemu. Zato je potrebno da razvijaju odgovarajuće oblike idejno – političkog djelovanja i akcionog organiziranja u asocijacijama udruženog rada i mjesnim zajednicama s više osnovnih organizacija SK, da iniciraju i zahtijevaju pravovremenu informaciju i raspravu u organima SK, o aktualnim pitanjima značajnim za razvoj udruženog rada, za ocjenjivanje društvene, ekonomske i političke situacije i poduzimanje odgovarajućih mjera i akcija“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Posebne operativne skupine za provedbu tranzicijski h projekata Za donošenje pojedinih akcijskih programa za provedbu mjera koje je nalagao partijski vrh, formirane su i ovlaštene niže organizacijske jedinice Saveza komunista, čiji je glavni zadatak bio povećati operativnu tranzicijsku učinkovitost Saveza komunista. U isto vrijeme formirane su operativne skupine za realizaciju posebnih zadaća projektiranih u partijskim centrima moći. „Radi šireg i češćeg razmatranja tema, provoñenja utvrñene politike i donošenja akcionih programa, mogu se sazivati godišnje odnosno povremene konferencije. Nužno je da općinski komiteti i njihova predsjedništva angažiraju što više članova SK u radu komisija ili radnih grupa, da organiziraju tematska savjetovanja i druge oblike akcionog povezivanja i usmjeravanja“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Pozicioniranje oligarhije do 1984. godine Usporedno s tim procesom jačala je i monopolistička pozicija Saveza komunista u kadrovskoj politici. Tranzicijski CK SKJ izabran na 12. kongresu SKJ 1982. godine kao

63

jedan od glavnih ciljeva imao je dovršetak kadrovskog restrukturiranja u sustavu. Do godine 1984. morali su dovršiti zadaću pozicioniranja komunističke oligarhije u sustavu, na pozicije na kojima će kasnije dočekati formalne političke promjene. „Proširivanje kadrovske osnove, demokratizacija i jačanje radničko – klasnog karaktera kadrovske politike u društvu i u SK zahtijevaju neposredno i dosljedno angažiranje i Saveza komunista i svih organiziranih socijalističkih snaga u voñenju kadrovske politike. Obaveza je organizacija i organa Saveza komunista da se stalno zalažu za jačanje radničko – klasnog karaktera kadrovske politike biranjem kadrova iz redova proizvoñača u sve forume i organe SK, u organe i institucije našega samoupravnog i političkog sistema“ (Zadaci SKJ, 12. kongres SKJ). Nastavlja se ... Domagoj Margeti ć