Urednik William L. ShirerZLATKO CRNKOVI

USPON I PAD TREEG REICHA

POETAK KRAJA

PAD TREEG REICHA

e t v r t i s v e z a k

S engleskog prevela

BLANKA PENIK-KROFLIN

StroCm savjetnikVOJMIR KUAKOVI

Strafe redaktorNIKOLA KRI

ZNANJE ZAGREB 1977

Naslov izvornika THE RISE AND FALL

OF THE TH IRD REICH A History of Nazi Germany

by William L. Shirer A Fawcett Crest Book

Copyright 1959. 1960 by William L Shirer By arrangement with Pagl R. Reynolds.

KNJIGA PETA

POETAK KRAJA

27

NOVI POREDAK

Nikada nije postojao nikakav razraen plan za uspostavljanje Novog poretka, ali iz zaplijenjenih dokumenata i iz onoga to se dogodilo oito je da je Hitler imao jasnu predodbu o tome kako bi on morao izgledati: Evropa pod vlau nacista, ekonomski iskoritavana od Njemake, njezini stanovnici pretvoreni u robove njemake vladajue rase. a njezini nepoeljni elementi prije svega idovi, ali i mnogi istonoevropski Slaveni, pogotovu njihova inteligencija istrijebljeni.

idovi i slavenski narodi bili su Uniermenschen pod- Ijudi. Prema Hitleru. oni nisu imali nikakva prava na ivot, s izuzetkom samo onih Slavena koji su mogli posluiti kao robovska radna snaga svojim njemakim gospodarima na poljima i u rudnicima. Veliki gradovi Istoka, Moskva, Lenjingrad i Varava, ne samo da moraju postepeno biti uniteni*, nego i kultura Rusa. Poljaka i ostalih Slavena mora biti zatrta, a njima uskraena svaka mogunost kolovanja. Njihova cvatua industrija mora biti demontirana i otpremljena u Njemaku, a narod natjeran da se bavi poljoprivredom kako bi mogao opskrbljivati hranom Nijemce dok bi za sebe smio zadrati tek toliko da se odri na ivotu. itava Evropa, kako su se hile izjasnile nacistike vode, mora biti oiena od idova.

* Ve 18. ruju 1941 Hitler je iznilo naredio da Lenjingrad mora *bnan 1 lica zemlje Polto bude opkoljen, treba ga bombar-

rin jem iz zraka i topovskom paljbom sravniti sa zemljom, a nje- fS? *t*I*>vroitvo (3 milijuna) mora biti unifteno zajedno s njim. Vidi ,V kJi|u. poglavlje 24

7

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

Ni najmanje me ne zanima Sto se dogaa bilo s kojim Rusom ili bilo s kojim ehom, izjavio je Heinrich Himmler 4. listopada 1943. u jednom povjerljivom govoru svojim oricirima SS u Poznanju. U to je vrijeme Himmler, kao Sef SS-a i cjelokupnog policijskog aparata Treeg Reicha. bio uz Hitlera najmoniji ovjek i imao vlast nad ivotom i smrti ne samo vi$e od 80 milijuna Nijemaca, nego jo dvaput toliko stanovnika pokorenih zemalja.

Ono Sto ti narodi (nastavio je Himmler) mogu ponuditi u * smislu dobre krvi naeg tipa, to emo uzeti, bude li potrebno i otimaju im djecu koju emo odgajati ovdje kod sebe. Hoe li ostali narodi ivjeti ili pocrkati poput stoke, tie me se tek utoliko Sto su nam potrebni kao roblje za naSu Kultur; inae me to nimalo ne zanima.

Hoe li 10.000 ruskih ena pomrijeti od iscrpljenosti kopajui protutenkovske jarke, tie me se samo dotle dok ti protutenkovski jarci ne budu gotovi. . . '

Mnogo prije Himmlerova govora u Poznanju 1943. godine (na koji emo se jo vratiti, jer on dotie i druge vidove Novog poretka), nacistike su voe razradile ideje i planove o porobljavanju istonih naroda.

Do listopada 1940. Hitler je ve stvorio odluku o budunosti Ceha, prvog slavenskog naroda koji je porobio. Polovica mora biti asimilirana, uglavnom na taj nain da se kao robovska radna snaga otpremi u Njemaku. Druga polovica, osobito intelektualci, mora biti, prema jednom tajnom izvjetaju o tom pitanju, jednostavno eliminirana.2

etrnaest dana prije toga. 2. listopada. Fhrer se bio izjasnio o sudbini Poljaka, drugog slavenskog naroda koji e biti porobljen. Njegov odani tajnik, Martin Bormann, sastavio je dugaki memorandum o nacistikim planovima koji je Hitler namijenio Hansu Franku, generalnom guverneru krnje Poljske, i ostalim slubenicima.2

Poljaci su (naglasio je Hitler) upravo roeni za niske poslove . . . Nikakvo usavravanje za njih ne dolazi u obzir. U Poljskoj je potrebno odravati nizak ivotni standard koji se nipoto ne smije podignuti. . . Poljaci su lijeni i potrebno ih je nudom natjerati na rad . . . Generalni Gouvernement (Poljske) mora sluiti iskljuivo kao izvor nekvalificirane radne snage. . . Iz njega se svake godine moraju namaknuti radnici potrebni Njemakom Reichu . . .

8

A to se tie poljskog sveenstva oni e propovijedati ono to mi elimo da propovijedaju. Bude li bilo koji sveenik radio drukije, bit emo brzo gotovi s njim. Sveenikova je zadaa da Poljake odri mirnima, glupima i tupima.

Postojale su jo dvije klase Poljaka s kojima je trebalo obraunati, i nacistiki diktator nije propustio da i njih ne spomene.

Prijeko je potrebno imati na umu da poljsko plemstvo mora prestati postojati. Ma kako to moda okrutno zvualo, ono mora biti potamanjeno. ma gdje se nalazilo.. .

Poljaci moraju imati samo jednog gospodara. Nijemce. Dva gospodara, jedan uz drugog, ne mogu i ne smiju postojati. Zato svi predstavnici poljske inteligencije moraju biti istrijebljeni. To zvui okrutno, ali takav je zakon ivom.Opsjednutost Nijemaca idejom da su oni vladajua rasa

i da im slavenski narodi moraju sluiti kao roblje, osobito je snano dola do izraaja u pogledu Rusije., Erich Koch, okrutni komesar Reicha za Ukrajinu, izjavio je u govoru odranom S. oujka 1943. u Kijevu:

Mi smo vladajua rasa i moramo vladati kruto, ali pravedno . . . Ja u izvui i posljednje iz ove zemlje. Nisam doao da dijelim blagoslov. . . Narod mora raditi, raditi i opet raditi. Mi ni u kom sluaju nismo doli da sipamo manu s neba. Doli smo da stvaramo uvjete za pobjedu.

Mi smo vladajua rasa. to znai da je i najnii njemaki radnik rasni i bioloki tisuu puta vredniji od ovdanjeg stanovnitva.4Neto manje od godinu dana prije toga. 23. srpnja

1942, kad su se njemake armije u Rusiji pribliavale Volgi i naftonosnim izvorima na Kavkazu, Martin Bormann, Hitlerov partijski sekretar i njegova desna ruka, napisao je dugako pismo Rosenbergu, u kojem je ponovio Hitlerov stav u tom pogledu. Pismo je ukratko izloio jedan inovnik u Rosenbergovu ministarstvu:

Slaveni moraju raditi za nas. Ukoliko nam nisu potrebni, mogu pomrijeti. Stoga su potpuno suvine vakcinacija i njemaka zdravstvena sluba. Plodnost Slavena je nepoeljna. Neka upotrebljavaju kontracepcijska sredstva i vre pobaaje to vile, to bolje. Obrazovanje je opasno. Dovoljno je ako znaju brojiti do sto . . . Svaka obrazovana osoba je budui neprijatelj Religiju im ostavljamo kao sredstvo razonode. Sto se tie

9

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

hrane, dobit e samo toliko koliko im je najnunije potrebno. Mi smo gospodari. Moramo se najprije pobrinuti za sebe.3

Kad su njemake trupe ule u Rusiju, u mnogim ih je mjestima narod, dugo potlaivan i teroriziran od Staljina, oduevljeno doekao kao oslobodioce. U poetku je medu ruskim vojnicima dolazilo do masovnog dezertiranja. .Osobito su u baltikim zemljama, koje su Sovjeti tek nedavno bili okupirali, i u Ukrajini, u kojoj pokret za nezavisnost nikad nije ni bio sasvim uguen, mnogi bili sretni to im se pruila prilika da se oslobode sovjetskog jarma - makar i s pomou Nijemaca.

U Berlinu su neki vjerovali da bi ruski narod stao na stranu Nijemaca da je Hitler mudro izigrao svoje karte i postupio s njim obzirno, obeavi mu osloboenje od boljevikih metoda, odnosno osiguravi mu vjersku i ekonomsku slobodu i pretvorivi kolhoze u istinske zadruge, te na kraju obeavi mu i nezavisnost. U tom bi sluaju narod suraivao s Nijemcima ne samo u okupiranim podrujima, nego bi se i u neokupiranima borio za osloboenje od Staljinove tiranije. A to bi, smatralo se. vjerojatno dovelo do sloma boljevikog reima i Crvena bi se armija raspala, jednako kao to se 1917. raspala caristika.

Meutim, zvjerske metode nacistike okupacije i oita namjera njemakih osvajaa, esto proklamirana i javno, da opljakaju rusku zemlju, porobe njezine narode te Istok nastane Nijemcima, ubrzo je onemoguila svaku mogunost razvoja u tom pravcu.

Nitko nije bolje ocijenio tu katastrofalnu politiku i sve proputene mogunosti od jednog Nijemca, dra Otta Brau- tigama, profesionalnog diplomata i zamjenika efa Politikog odjela Rosenbcrgova novoosnovanog Ministarstva za okupirana podruja Istoka. U jednom ogorenom povjerljivom izvjetaju svojim pretpostavljenima 25. listopada 1942, Brautigam se-odvaio da ukae na nacistike zablude u Rusiji.

Po svom dolasku u Sovjetski Savez, naili smo rta narod koji je bio sit boljevizma i koji je eljno ekao nove parole koje bi mu obeale bolju budunost. Na Njemakoj je bila dunost da iznae takve parole, ali one su ostale ne- izreene. Stanovnitvo nas je radosno doekalo kao oslobodioce i stavilo nam se na raspolaganje.

10

Dodue, postojala je jedna parola, ali ruski ju je narod ubrzo prozreo.

S uroenim instinktom istonih naroda (nastavljao je Brutigam). priprosti je ovjek ubrzo uvidio da je za Nijemce parola osloboenje od boljevizma samo izlika da, sluei se vlastitim metodama, porobe slavenske narode . . . I radnik i seljak ubrzo su shvatili da ih Njemaka ne smatra jednakopravnim partnerima, ve samo sredstvom za postizanje vlastitih politikih i ekonomskih ciljeva. . . S neusporedivom samouvjerc- nou. odbacili smo sve politiko iskustvo. . . te postupamo s narodom okupiranih istonih podruja kao s drugorazrednim bijelcima kojima je sudbina namijenila jedino zadau da kao robovi slue Njemakoj . . .Jo su dvije stvari, objasnio je Brautigam, navele Ruse

da se okrenu protiv Nijemaca: barbarski postupak sa sovjetskim ratnim zarobljenicima i otpremanje ruskih mukaraca i ena na prisilni rad.

Nije vie nikakva tajna, ni pred prijateljem ni pred neprijateljem. da je nekoliko stotina tisua ruskih ratnih zarobljenika pomrlo od gladi i studeni u naim logorima . . . Sad smo doli u grotesknu situaciju da regrutiramo milijune radnika iz istonih podruja, nakon to su ratni zarobljenici poput muha poumirali od gladi. . .

U okviru prevladavajue krajnje zloupotrebe slavenskog ivlja. upotrebljavaju se metode novaenja kakve su vjerojatno primjenjivane jo samo u najcrnje doba trgovine robljem. Zakonom je odobren lov na ovjeka. Ljudi sc otpremaju u Njemaku bez obzira na njihovo zdravstveno stanje ili njihovu d o b .. .*Njemaka politika i praksa u Rusiji dovele su do

snanog otpora istonih naroda, naglasio je Brutigam.Naa je politika natjerala boljevike i ruske nacionaliste da

se ujedine u zajedniku frontu protiv nas, Rusi se danas bore s izuzetnom hrabrou i samoprijegorom za nita manje i nita vie nego priznanje svoga ljudskog dostojanstva.Zakljuuju svoj memorandum od trideset stranica, dr

Brautigam je sasvim odreenom izjavom zatraio potpunu

* L Kremlju nije'NI* tajna ni pomor golemog broja sovjetskih rat- mh zarobljenika ni eksploatacija ruske radne snage Ve u studenom 1941. Mototov je uloio formalni diplomatski protest protiv pomora ruskih ratnih zarobljenika, a u travnju idue godine uloio je nov protest protiv njemakog programa prisilnog rada.

II

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

promjenu politike. Ruskom narodu mora biti reeno neto odreeno o njegovoj budunosti.6

Ali, to je bio glas vapijueg u nacistikoj pustinji. Hit- ler je, kao to smo vidjeli, ve prije poetka napada izdao nareenja o tome to mora biti uraeno s Rusijom i Rusima*, a on nije bio ovjek kojeg bi ijedan Nijemac mogao navesti na to da ih i za dlaku promijeni.

16. srpnja 1941, ni mjesec dana nakon poetka ruske vojne, kad je prema poetnim njemakim uspjesima ve bilo oito da e uskoro biti zauzet golem komatj Sovjetskog Saveza, Hitler je pozvao Goringa, Keitela,' Rosen- berga, Bormanna i Lammersa (efa Kancelarije Reicha) u svoj glavni stan u Istonoj Pruskoj da ih podsjeti na svoje namjere u novoosvojenoj zemlji. Njegov cilj, koji je tako nedvosmisleno iznio u Mein Kampfu, to jest da Njemakoj priskrbi prostrani Lebensraum u Rusiji, bio je napokon na vidiku, i iz povjerljivog memoranduma s tog sastanka, to ga je bio sastavio Bormann (i koji je iznesen na suenju u Nurnbergu),7 oito je da je svojim najbliim suradnicima elio jasno staviti do znanja to on s tim Lebensraumom namjerava uiniti. Te njegove namjere, meutim, bio ih je upozorio, ne moraju biti iznesene u javnost.

To nije potrebno (rekao je Hitler), vano je jedino to da mi sami znamo to elimo. . . Nitko ne smije dokuiti da se radi o poetku konane likvidacije. Ali to nas ne smije sprijeiti da poduzmemo sve potrebne mjere strijeljanja, iseljenja itd. i mi emo ih poduzeti.U naelu (nastavio je Hitler)pred nama je sada zadaa da razreemo kola prema svojim potrebama kako bismo mogli:

prvo. podjarmiti ga; drugo, upravljati njime; tree, iskoristiti ga.

Njemu nita ne smeta, rekao je. to su Rusi zapoeli partizanski rat iza njemakih linija, jer to nam omoguava da likvidiramo svakoga tko nam se bude opirao.

Njemaka e. uglavnom, objasnio je Hitler, zagospodariti ruskim teritorijem do Urala i na tom prostranom podruju oruje e smjeti nositi samo Nijemci. Hitler je

a Vidi Planiranje terora, knjigu IV.

12

zatim preao na pojedinosti o tome to treba uraditi s odreenim komadima ruskog kolaa.

Cijelo baltiko podruje mora biti pripojeno Njemakoj... S Krima moraju biti evakuirani svi stranci i Krim naseljen iskljuivo Nijemcima (te e tako postati) teritorij- Reicha. . . Poluotok Kola. zbog svojih bogatih rudnika nikla, mora pripasti Nijemcima Pripojenje Finske, kao savezne drave, mora biti paljivo pripremljeno. . . Fhrer e Lenjingrad sravniti sa zemljom i zatim ga predati Fincima.Naftonosna polja Bakua. naredio je Hitler, postat e

njemaka koncesija, a njemake kolonije na Volgi bit e u cjelini anektirane. Kad je dolo do rasprave tko e upravljati novim podrujem, izbila je estoka svaa.

Rosenberg izjavljuje da on namjerava postaviti kapetana von PetersdorfTa. zbog njegovih izuzetnih zasluga; opa uzbuna, ope odbijanje. I Fhrer i Reichsmarschall (Gring) naglaavaju da je von Petersdorft bez ikakve sumnje duevno bolestan.Do podjele miljenja dolo je i pri raspravi o naj

prikladnijim policijskim metodama upravljanja ruskim narodom. Hitler je predloio da njemaka policija bude opskrbljena oklopnim kolima. Gring to nije smatrao potrebnim. Njegovi avioni, rekao je, mogu u sluaju pobune baciti bombe.

Naravno (dodao je Gring), to golemo podruje mora biti pokoreno u najkraem moguem roku. Najbolje bi bilo da se strijelja svatko tko nas makar krivo pogleda*Gringu, kao efu etverogodinjeg plana, pripalo je

u dunost i ekonomsko iskoritavanje Rusije.** Rije pljakanje bi bolje odgovarala, kao to je i sam Gring bio rekao u govoru koji je 6. kolovoza 1942. odrao nacistikim komesarima za okupirana podruja. To

* Godinu dana ranije Gring je rekao Cianu da e ove godine dvadeset do trideset milijuna osoba pomrijet! od gladi u Rusiji, i da*5e to moda sasvim dobro. Ruski ratni zarobljenici, rekao je. ve su poeli jesti jedan drugoga. Vidi knjigu IV, poglavlje 24.

** U jednoj direktivi Gringova Ekonomskog taba za Istok od 23. svibnja 1941. ve je nareeno unitenje niskih industrijskih podruja Radnike i njihove obitelji u tim podrujima treba pustiti da pomru od gladi Zabranjen je svaki pokuaj, stajalo je u toj direktivi. da se tamonje stanovnitvo spari od pomora unoenjem zaliha (hrane) iz ernozemske zone (Rusije). Vidi knjigu IV, poglavlje

13

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

se prije zvalo pljaka, izrazio se. No, danas su metode postale humanije. Usprkos tome, ja namjeravam pljakati, i to temeljito.' U tome je, bar, odrao svoju rije, i to ne samo Sto se tie Rusije, nego i svih ostalih okupiranih zemalja Evrope. Sve je to spadalo u Novi poredak.

NACISTIKO PLJAKANJE EVROPE

Ukupna vrijednost plijena nee nikad biti poznata; ustanovljeno je da tona procjena nadilazi ljudske mogunosti. Neke su brojke ipak poznate, uglavnom zahvaljujui samim Nijemcima. One ukazuju na to s kakvom su njemakom temeljitou provedene upute koje je Gring jednom prilikom bio dao svojim potinjenima.

Kada god naiete na neto to bi moglo zatrebati njemakom narodu, morate kao psi tragai poi za tim. To mora biti odvueno. . . i prebaeno u Njemaku.*

Mnogo je toga odvueno, ne samo u robi i uslugama, nego i u novanicama i zlatu. Cim bi Hitler okupirao neku zemlju, njegovi bi financijski agenti prigrabili zlato i devize dotine narodne banke. A to je bio tek poetak. Pored toga, smjesta su odmjereni i vrtoglavo visoki trokovi okupacije. Krajem veljae 1944. grof Schwerin von Krosigk, nacistiki ministar financija, izraunao je ukupni prihod od tih davanja na nekih etrdeset i osam milijardi maraka (okruglo 12,000.000.000 dolara), od ega na Francusku, koja je bila muena jae od bilo koje druge okupirane zemlje, otpada polovica. Krajem rata prihodi od trokova okupacije popeli su se na otprilike 60 milijardi maraka (15,000.000.000 dolara).

Od te je sume Francuska bila prisiljena platiti 31.5 milijardi, odnosno vie od 7 milijardi na godinu, to je etiri puta premaivalo svotu koju je Njemaka, poslije prvoga svjetskog rata. na temelju Dawesovog i Youngo- vog plana, morala plaati godinje u ime reparacija - namet koji je Hitler bio smatrao strahovito gnusnim zloinom. Osim toga. Francuska je banka bila prisiljena odo

14

briti Njemakoj kredite u iznosu od 4,5 milijarde maraka, dok je francuska vlada morala tome dodati daljnjih pola milijarde na raun penala. U Numbergu je procijenjeno da su Nijemci, u ime trokova okupacije i kredita, izvukli iz Belgije dvije treine njezinog nacionalnog dohotka, a otprilike isto toliko i slian postotak iz Nizozemske. Sve u svemu, prema jednoj studiji U. S. Strategic Bombing Survey. Njemaka je u ime tog nameta izvukla od okupiranih naroda svotu od 104 milijarde maraka (26,000.000.000 dolara).*

Meutim, nemogue je procijeniti \rijednost robe koja je ugrabljena i prevezena u Reich a da nije ak ni formalno plaena. U Nurnbergu su neprestano pljutale brojke, lako da je ovjek na kraju bio sasvim dotuen. Dosad ih jo nijedan strunjak, bar koliko je meni poznato, nije uspio srediti. Procijenjeno je, na primjer, da su iz Francuske Nijemci izvukli (kao tzv. porez u naravi) 9 milijuna tona itarica, 75% cjelokupne prizvodnje zobi, 80% nafte, 74%elika itd, u ukupnoj vrijednosti od 184.5 milijardi franaka.

Iz Rusije, opustoene ratom i njemakim zvjerstvima, nije se dalo izvui toliko. Usprkos tome, nacistiki su dokumenti puni izvjetaja o sovjetskim isporukama. Tako su, na primjer, godine 1943. Nijemci medu isporukama naveli 9 milijuna tona itarica. 2 milijuna tona krme, 3 milijuna tona krumpira, 662.000 tona mesa. emu je Sovjetski istraivaki komitet dodao za vrijeme cjelokupne okupacije 9 milijuna grla stoke, 12 milijuna svinja, 13 milijuna ovaca, da spomenemo samo neke stavke. Uza sve to, ruske isporuke nisu ni izdaleka ispunile oekivanja; Nijemci su ih procijenili na samo nekih 4 milijarde maraka (1,000.000.000 dolara).**

Lakomi nacistiki osvajai izvukli su iz Poljske sve to se moglo izvui. Ja u svim silama nastojati, bio je rekao generalni guverner dr Frank, iscijediti iz te pokrajine sve to se jo iscijediti moe. To je bilo krajem

* Po slubenom kursu od 2.5 DM za jedan dolar, to bi iznosilo i 40 milijardi dolara Ali ja sam upotrijebio neslubeni kurs od 4 DM za dolar (J okviru kupovne moi. to je tonije

** Prema Alexandra Dallinu. u njegovoj iscrpnoj studiji o njemako) vladavini u Rusiji. Njemaka je u okvira normalne trgovinske razmjene > Rusijom mogla izvui vile.

15

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

1942. godine, poto je ve bio iscijedio, kao to se neprestano hvalio, goleme koliine, pogotovu u prehrambenim proizvodima za gladne Nijemce u Reichu. Upozorio je, dodue, da e, bude li u 1943. godini proveden novi prehrambeni program, samo u Varavi i njezinim predgraima pola milijuna ljudi ostati bez hrane.1*

Karakter Novog poretka u Poljskoj utvren je odmah po okupaciji zemlje. Trei listopada 1939. Frank je prenio Wermachtu Hitlerove zapovijedi.

Poljskom treba upravljati jedino tako da se zemlja iskoristi svim sredstvima bezobzirne eksploatacije, deportacijom svih zaliha. sirovina, strojeva, tvornikih postrojenja itd, vanih za njemaku ratnu privredu, odvlaenjem svih raspoloivih radnika na rad u Njemaku, svoenjem cjelokupne poljske privrede na najmanju moguu mjeru, sve do gole egzistencije naroda, zatvaranjem svih odgojno-obrazovnih institucija, u prvom redu tehnikih i ostalih viih kola, kako bi se sprijeilo stvaranje nove poljske inteligencije. S Poljskom treba postupati kao s kolonijom. Poljaci moraju postati robovi Velikog Njemakog Reicha"

Hitlerov zamjenik Rudolf Hess dodao je jo da je Hit- ler odluio da se Varava ne smije nanovo izgraditi niti se smije podignuti ili rekonstruirati bilo koja industrijska grana u Generalnom Gouvernementu.1

Prema jednoj odluci dra Franka, sva imovina u Poljskoj, ne samo ona to pripada idovima, nego i ona to pripada Poljacima, podlijee konfiskaciji bez naknade. Stotine tisua poljskih seljakih gospodarstava jednostavno je oteto i dodijeljeno njemakim naseljenicima. Do 31. svibnja 1943. u etiri poljska okruja pripojena Njemakoj (Zapadna Pruska, Poznanj, Zichenau, Gornja leska) zaplijenjeno je nekih 700.000 seljakih posjeda sa 15 milijuna jutara, dok je 9.500 posjeda s ukupno 6,5 milijuna jutara konfiscirano. Iz briljivo sastavljenog popisa Centralnog zemljinog ureda1 ne razabire se razlika izmeu zapljene i konfiskacije, ali to je izvlaenim Poljacima ionako bilo svejedno.

U okupiranim podrujima pljakano je ak (i umjetniko blago, i to, kako je kasnije otkriveno iz zaplijenjenih nacistikih dokumenata, na izriite zapovijedi Hitlera i Go- ringa, koji su na taj nain osjetno obogatili svoje privatne kolekcije. Debeli maral Reicha podignuo je. pre

16

ma vlastitom proraunu, vrijednost svoje kolekcije na 50 milijuna reichsmaraka. Uostalom. Gring je pri tom posebnom vidu pljake bio motorna snaga. Odmah po os- vojenju Poljske izdao je zapovijed da se zaplijeni sve tamonje umjetniko blago. est mjeseci kasnije, izvanredni opunomoenik, kojemu je bio povjeren zadatak da njegovu zapovijed provede u djelo, mogao je izvijestiti da je preuzeo gotovo sve umjetniko blago zemlje.14

Ali najvei dio evropskih umjetnina nalazio se zapravo u Francuskoj te su Hitler i Gring, im je ta zemlja dodana ostalim osvojenim zemljama, zapovjedili da se te umjetnine zaplijene. Za izvrioca te osjetljive pljake Hitler je imenovao Rosenberga. koji je u tu svrhu osnovao organizaciju Einsatzstab Rosenberg i kojem je pomagao ne samo Gring nego i general Keitel. tovie, u jednoj se Keitelovoj zapovijedi armiji u Francuskoj kae da je Rosenberg ovlaten da preveze u Njemaku sva kulturna dobra koja bude smatrao vrijednima i da ih tamo pohrani. Fhrer sebi pridrava pravo odluke o njihovoj daljnjoj upotrebi.15

Odreen pojam o Hitlerovoj odluci o njihovoj daljnjoj upotrebi dobiva se iz jedne tajne naredbe, koju je 5. studenog 1940. izdao Gring i prema kojoj se raspodjela umjetnina uzetih iz parikog Louvrea ima provesti na' slijedei nain:

1. Umjetnine o ijoj daljnjoj upotrebi pravo odluke zadrava Fhrer za sebe.

2. O ne. . . koje slue za upotpunjavanje zbirke marala Reicha . . . (tj. Gringa).

3. One . . . koje su namijenjene njemakim muzejima.. .

Francuska je vlada protestirala protiv otimaine nacionalnih kulturnih dobara, obrazlaui to povredom Haake konvencije. Ali, kad se jedan njemaki umjetniki strunjak ,iz Rosenbergova taba, neki Herr Bunjes, usudio to spomenuti Gringu, debeljko je odgovorio:

Dragi moj Bunjes. tu brigu prepustite meni. Ja sam vrhovni jurist u dravi. Moje su zapovijedi presudne i vi ete ih se pridravati.

I tako. prema jednom Bunjesovom izvjetaju a tu se njegovo ime prvi i jedini put spominje u dokumentima Treeg Reicha

17

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

umjetnine sakupljene u Jeu de Paume, koje prelaze u Fuh- rerovo vlasnitvo, i one. koje je maral Reicha odredio za sebe. bit e natovarene u dva vagona, prikljuene specijalnom vlaku marala Reicha i odvezenc u Berlin.1

Nakon toga, slijedili su jo mnogi vagoni. Prema jednom njemakom tajnom slubenom izvjetaju, do srpnja 1944." sa zapada je krenulo u Njemaku otprilike 137 teretnih vagona natovarenih sa 4.174 sanduka u kojima su bila 21.903 umjetnika predmeta, od toga 10.890 slika Tu su se, meu ostalima, nalazila djela Rembrandta. Rubensa, Halsa, Vermeera, Velasqueza, Murilla, Goye, Vecchia, VVattcaua, Fragonarda, Reynoldsa i Gainsborou- gha. Ve u sijenju 1941. procijenio je Rosenberg umjetniki plijen iznesen samo iz Francuske na milijardu maraka.

Pljaka sirovina, gotovih proizvoda i hrane, premda su time okupirani narodi bili osueni na osiromaenje, glad i katkada pomor od gladi, kao i krenje odredaba Ha- ake konvencije o uvjetima voenja rata, mogli bi se moda jo i ispriati, iako ne i opravdati, prijekom potrebom Nijemaca, s obzirom na surove zahtjeve totalnog rata. Ali kraa umjetnikog blaga nije nita pomogla Hitlerovoj ratnoj maineriji. Bila je to ista lakomost, osobna pohlepa Hitlera i Goringa.

Svu tu pljaku i otimainu okupirani bi narodi mogli jo podnijeti oskudica uvijek prati ratove i neprijateljsku okupaciju. Ali to je bio samo jedan vid Novog poretka njegov najblai vid. Ono po emu e, na svu sreu, kratkotrajni Novi poredak ostati najdue u sjeanju nije otimaina materijalnih dobara nego otimaina ljudskih ivota. Ovdje se nacistika izopaenost spustila na rijetko dostignutu razinu za svega ovjekova postojanja na Zemlji. Milijuni mirnih, nedunih mukaraca i ena natjerani su na prisilni rad, milijuni su mueni i trap- ljeni u koncentracionim logorima, daljnji milijuni, medu kojima etiri i pol milijuna samo idova, hladnokrvno su pobijeni ili namjerno preputeni smrti od gladi, a njihovi su smrtni ostaci kako bi se zatrli 'tragovi - spaljeni.

Ta stravina povijest uasa bila bi nevjerojatna da nije temeljito potkrijepljena dokumentima i potvrena iskazima mirnih zloinaca. Ono to slijedi a to je samo kra

18

tak pregled, s obzirom na to da su zbog ogranienog prostora morale biti izostavljene tisue potresnih pojedinosti temelji se na tom nepobitnom dokaznom materijalu. tu i tamo potkrijepljenom iskazom nekolicine preivjelih oevidaca.

ROBOVSKI RAD U NOVOM PORETKU

Krajem rujna 1944. otprilike sedam i pol milijuna stranih civilnih osoba radilo je za Trei Reich. Gotovo svi su nasilno prikupljeni i u zatvorenim teretnim vagonima, najee bez hrane, vode i bilo kakvih sanitarnih ureaja, otpremljeni u Njemaku, gdje su rasporeeni na rad u tvornice, na polja i u rudnike. Morali su ne samo teko raditi nego i podnositi da ih poniavaju, tuku, mue gladu i esto putaju da umru zbog pomanjkanja hrane, odjee i krova nad glavom.

Osim tih ljudi, na prisilni je rad natjerano i 2 milijuna ratnih zarobljenika, od kojih je bar pola milijuna moralo raditi .u industriji oruja i municije, to je bila flagrantna povreda Haake i enevske konvencije, prema kojima nijedan ratni zarobljenik ne smije biti upotrijebljen za takav rad.* U taj broj nije uraunato nekoliko stotina tisua ostalih ratnih zarobljenika koji su bili prisiljeni da izgrauju utvrde i prenose municiju u prve borbene redove te da ak posluuju protuavionske topove, to je predstavljalo daljnje krenje meunarodnih konvencija koje je bila potpisala i Njemaka.**

Pri toj masovnoj deportaciji robovske radne snage u Reich, ene su otrgnute od svojih mueva, a djeca od

* Albcrt Speci, ministar za naoruanje i municiju RckIm . priznao je u NOrnbergu da je 40% svih ratnih zarobljenika bilo zaposleno industriji oruja i municije te pomonih industrija

** Iz jednog zaplijenjenog dokumenta vidi se da je zrakoplovni fdd- rnartal Mikh 1943. zatraio ja l 30 000 ruskih ratnih zarobljenika, pored omli 30000 kop ve rade za protuavionsku artiljeriju Zabavno je.* smijao se Mikh. to Rub moraju posluivati topove '1

19

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

roditelja, te rasporeeni po meusobno veoma udaljenim dijelovima Njemake. Ni djeca, ukoliko su bila dovoljno odrasla za bilo kakav rad. nisu bila poteena. ak su i najvii generali Wehrmachta suraivali u otmici djece, koja su otpremana u Njemaku i natjerana na robovski rad. O toj praksi u okupiranoj Rusiji postoji jedan akt Rosenbergova ministarstva od 12. lipnja 1944. .

Armijska grupa Centar namjerava prikupiti etrdeset do pedeset tisua djece od 10 do 14 godina . . . i otposlati ih u Reich. Ovu je mjeru pokrenula Deveta arm ija.. . Svrha joj je da mlade preda njemakom obrtu u nauk.. . Tu je akciju toplo pozdravilo njemako zanatstvo, jer ona predstavlja prijeko potrebnu mjeru za podizanje broja naunika.

Toj je akciji svrha ne samo da sprijei direktno jaanje neprijateljske snage nego i da smanji ncprijatdjcv bioloki potencijal.

Otmica djece imala je i svoj tajni naziv: Akcija Sijeno. Tu akciju provodi, dodaje se u memorandumu, armijska grupa Ukrajina-sjever feldmarala Modela.

rtve su prikupljene s pomou sve teeg terora. Isprva su upotrebljavane razmjerno blage metode. Ljude bi hvatali prilikom izlaska iz crkve ili kina. U zapadnim podrujima SS-jedinice samo bi blokirale odreen dio grada i pohvatale sve za rad sposobne mukarce i ene. Sela bi pak bila opkoljena i pretraena s istom svrhom. Na istoku, meutim, sela bi pri najmanjem otporu bila jednostavno spaljena, a njihovi stanovnici nasilno otpremljeni. Zaplijenjena dokumentacija Rosenbergova ministarstva puna je njemakih izvjetaja o takvim postupcima. U Poljskoj je ipak bar jedan njemaki slubenik smatrao da su stvari otile malo predaleko.

Divlji i nemilosrdni lov na ljude (pisao je taj slubenik generalnom guverneru Franku), kakav se provodi i u gradovima i po selima, na ulicama, trgovima, kolodvorima, ak u crkvama i nou po stanovima, snano je uzdrmao osjeaj sigurnosti stanovnitva. Svatko je izvrgnut opasnosti da ga bilo gdje i u bik) koje doba zgrabi policija, iznenada i neoekivano. i otpremi u neki sabirni logor I nitko od njegove rodbine nee znati to se s njim dogodilo.

Ali to prikupljanje robovske radne snage bio je tek

20

prvi korak.* Uvjeti prijevoza tih radnika u Njemaku bili su krajnje nezadovoljavajui. Izvjestan dr Gutkelch opisao je jedan takav sluaj u svom izvjetaju Rosen- bergovu ministarstvu od 30. rujna 1943. Izvjetavajui kako se jedan vlak. krcat iscrpljenim radnicima iz istonih zemalja to su se vraali kud, na jednom sporednom kolosijeku kraj Brest Litovska susreo s vlakom punim svjee regrutiranih ruskih radnika na putu u Njemaku. on je napisao:

S obzirom na mrtvace u vlaku prepunom radnika to su se vraali, moglo je lako doi do katastrofe.. . U tom su vlaku ene donosile na svijet djecu koja su u vonji bacana kroz prozor. U istim su se vagonima vozili i ljudi oboljeli od tuberkuloze i venerinih bolesti. Umirui su leali u teretnim vagonima bez slame, a jedan je mrtvac baen na nasip uz prugu. Isto se zacijelo dogaa i s ostalim povratnim transportima.

To nije bila ohrabrujua slika za Ostarbeilere pred ulazak u Trei Reich, ali bar ih je pripremila na stradanja koja ih oekuju. A oekuju ih glad, zlostavljanje, bolest i smrzavica u nezagrijanim prostorijama i tankim dronjcima. ekaju ih dugi sati rada ogranieni samo njihovom sposobnou da se dre na vlastitim nogama.

Golema Kruppova postrojenja, proizvoai njemakih topova, tenkova i municije, bila su tipina mjesta rada. Krupp je zapoljavao velik broj prisilnih radnika, ukljuuju i ruske ratne zarobljenike. U jedno doba za vrijeme rata dovedeno je iz koncentracionog logora u Buchen- tvaldu na rad kod Kruppa 600 idovki. Smjestili su ih

* Cjelokupni program robovskog rada povjeren je Frilzu Saucketu. kojemu je dodijeljena titula Glavni opunomoenik za pribavljanje radne nage. Pripadao je drugoj garnituri nacista i bio Gauleiter i guverner Tiringijc Goebbdt ga je u svom dnevniku opisao kao niskog ovjeka. atnih oiju, neotesanog i grubog, najtupljeg od najtupljih. Na optuenikoj klupi u NOmbergu ostavio je na pisca ovih redaka dojam savreno beznaajnog ovjeka, od one vrste Nijemca koji bi u drugo doba zacijelo postao mesar u kakvom gradiu Jedna od njegovih prvih direktiva glasila je da se sa stranim radnicima mora post u pa u tako da se od njih izvue najvie s najmanje izdataka.24 LI NOrnbergu je pnznao da izmeu tolikih milijuna stranih radnika ni 200.000 nije dolo dobrovoljno Na suenju je. meutim, odbijao svaku odgovornost za njihovo zlostavljanje. Proglaen je krivim, osuen na smrt i objeen u nOrnberikom zatvoru nou izmeu 15. i 16 listopada 1946

21

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

u jedan bombardirani tvorniki logor iz kojeg su bili iselili prijanje stanare, talijanske ratne zarobljenike. Dr Wilhelm Jger, ef lijenik Kruppovih robova, u svojoj je izjavi na sudu opisao to je naao pri preuzimanju tog logora.

Prilikom svoga prvog posjela, ustanovio sam da te ene boluju od otvorenih gnojnih rana i ostalih bolesti. Bio sam prvi lijenik kojeg su vidjele unatrag etrnaest dana. Nije bilo nikakvih lijekova ni zavoja... ene nisu imale cipela i hodale su bose. Jedina odjea svake pojedine od njih sastojala se od vree s rupama za ruke i glavu. Kosa im je bila ostriena. Logor je bio okruen bodljikavom icom i budno uvan od straara esesovaca.

Hrana u logoru bila je krajnje oskudna i veoma slabe kvalitete. im bi uao u barake, ovjek je bio napadnut od buha. Njihovi ugrizi ostavili su mi velike plikove po rukama i ostalim dijelovima tijela. . .

Dr Jger izvijestio je o toj situaciji Kruppove direktore, pa ak i osobnog lijenika samog Gustava Kruppa von Bohlena i Halbacha - ali uzalud. Njegovi izvjetaji o ostalim logorima Kruppove robovske radne snage ostali su takoer bez rezultata. U svojoj izjavi na sudu spomenuo je jo neke od tih izvjetaja o stanju u osam logora nastanjenih ruskim i poljskim radnicima; prena- trpanost koja je pogodovala irenju bolesti, nedovoljna ishrana, pomanjkanje vode i sanitarnih ureaja.

Odjea radnika iz istonih zemalja bila je takoer potpuno nedostatna. Radili su i spavali u istoj odjei u kojoj su stigli s istoka. Gotovo ni jedan od njih nije imao ogrta i bili su prisiljeni u hladno i kiovito vrijeme, umjesto ogrtaa, upotrebljavati gunjeve. S obzirom na nestaicu obue, mnogi su radnici morali odlaziti na posao bosonogi, ak i zimi..

Sanitarni su uvjeti bili oajni. U Kramerplatzu stajalo je za 1200 stanovnika na raspolaganju samo deset djejih zahoda. Podovi u tim toaletama bili su sasvim zagaeni izmetinama... Najvie su trpjeli Tartari i Kirgizi, oni su umirali poput muha zbog loeg smjetaja, slabe kvalitete i nedovoljne koliine hrane, pretjeranog rada i nedovoljnog odmora.

Osim toga. medu tim je radnicima harao pjegavac. tii. pre- nosmci te bolesti, zajedno s bezbrojnim buhama, stjcnicama i ostalom gamadi, muile su stanovnike tih logora. Povremeno bi na osam do etrnaest dana bila obustavljena opskrba vodom tih logora. . .

22

Sve u svemu, radnici iz zapadnih zemalja prolazili su bolje od onih s istoka, koje su Nijemci smatrali obinim oloom. Ali razlika je bila samo relativna, kao to je i dr Jager utvrdio u jednom od Kruppovih logora za smjetaj francuskih ratnih zarobljenika u Nogerratstrasse u Essenu.

Stanovnici tog logora drani su gotovo pola godine u te- narama. pisoarima i starim krunim peima Stenare su bile metar visoke, tri metra dugake i dva metra iroke. U svakoj od -njih spavalo je po pet radnika Zarobljenici su etveronoke morali puziti u njih t : logoru nije bilo vode.*2*Otprilike dva i pol milijuna prisilnih radnika uglav

nom Slavena i Talijana otposlano je na poljoprivredni rad u Njemaku i njihov je ivot, premda ve silom prilika neto bolji od ivota radnika u gradskim tvornicama, bio ipak daleko od idealnoga ak ljudskoga. Jedna zaplijenjena direktiva, s obzirom na Postupak prema stranim poljoprivrednim radnicima poljske nacional-

* Pored toga to je osigurala za sebe tisue prisilnih radnika, to avila lio ratnih zarobljenika, za svoje tvornice u Njemakoj, firma Krupp je izgradila i veliku talionicu u logoru smrti u Auschwitzu. u kojoj su idovi radili do potpune iznemoglosti, nakon ega su ih pootrovali plinom

Barun Gustav Krupp von Bohlen i Halbach bio je optuen kao velik ratni zloinac u Nmbergu (zajedno s Gringom i ostalima), ali zbog svoga tjelesnog i duievnog stanja (bila ga je udarila kap i obolio je od teke starake slaboumnosti) nije bio osuen Umro je 16 sijenja 1950. Optuba je nastojala da umjesto njega na optueniku klupu dovede njegova sina Alfrieda. koji je 1943. postao jedini vlasnik kompanije, ali je sud odbio taj zahtjev.

Kasnije je Alfricd Krupp von Bohlen und Halbach. zajedno s jo devet direktora firme, dospio pred iskljuivo ameriki sud u NQm- bergu (sluaj Sjedinjene Drave protiv Alfrieda Kruppa i drugova). Dne 31. srpnja 1948. osuen je na 12 godina zatvora i konfiskaciju cjelokupne imovine. Iz zatvora u Landsbergu (u kojem je i Hitler 1924. godine izdravao svoju kaznu) puten je na slobodu 4 veljae 1951, u povodu ope amnestije koju je proglasio John McCIoy. visoki kometar Sjedinjenih Drava. Ne samo to je povuena konfiskacija njegove privredne imovine, nego mu je vraena i osobna imovina u vrijednosti od nekih deset milijuna dolara Saveznike su vlade atra- Me da te golemo Kruppovo carstvo rascijcpi. ali se Alfricd Krupp. kop je po izlasku iz zatvora preuzeo aktivno rukovoenje firmom. o g U o o taj zahtjev i u vrijeme pisanja ove knjige (1959) objavio, u suglasnosti s bonskom vladom, da kompanija ne samo to nee biti ratojepljena. nego da e proiriti tvoju djelatnost novim industrijskim granama

23

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

nosti. daje naslutiti kakav je bio taj postupak. Premda se odnosi samo na Poljake datirana je 6. oujka 1941, to jest prije nego Sto su bili dostupni Rusi sluila je kasnije kao putokaz za postupak prema svim narodima.

Poljoprivredni radnici poljske narodnosti nemaju se viic nikakva prava aliti i. prema tome. nijedno slubeno mjesto nee prihvatiti nijednu njihovu albu.. . Posjeivanje crkve strogo je zabranjeno.. . Odlazak u kazalite, kino i na ostale kulturne priredbe strogo je zabranjen...

Seksualni odnosi sa enama i djevojkama strogo su zabranjeni.Ako se radilo o Njemicama, takav se prekrSaj, prema

jednom Himmlerovom proglasu iz 1942, kanjavao smru.* Robovskim poljoprivrednim radnicima bila je zabra

njena i upotreba eljeznica, autobusa i ostalih javnih prometnih sredstava. Time se, oito, htjelo sprijeiti da radnici pobjegnu s imanja na koja su raspodijeljeni.

Samovoljna promjena zaposlenja (stajalo je u direktivi) strogo je zabranjena. Poljoprivredni radnici moraju raditi tako dugo koliko to zahtijeva njihov poslodavac. Radno vrijeme nije ogranieno.

Svaki poslodavac ima pravo tjelesno kanjavati svoje radnike. . . Ako je ikako mogue, njih treba odstraniti iz kue i smjestiti po stajama i slino. Nikakvo milosre ne smije stajati na putu toj akciji.21ak se i sa enama iz slavenskih zemalja, koje su

pohvatane i otpremljene u Njemaku da slue po kuama, postupalo kao s robinjama. Ve 1942. Hitler je naredio Sauckelu da pribavi pola milijuna ena za pripomo njemakim kuanicama. Komesar za robovski rad odredio je uvjete rada u njemakim kuanstvima.

Himmlerova direktiva od 20. veljae 1942. odnosi se prvenstveno na ruske robovske radnike. U njoj se propisuje posebni postupak i za opasno krenje discipline, u Ito spada uskrata rada ili zabuia- vanjc na poslu. U tim sluajevima

potrebno je provesti posebni postupak Posebni postupak'znai vje- ianje. Ono se ne unije obaviti u neposrednoj Misni logora. Odreen broj (meutim) treba prisustvovati posebnom postupku.17 Izraz posebni postupak esto te susree j Himmlerovim spisima

i u nacistikom rjeniku za vrijeme rata Znati upravo ono lio je Himmlcr u svojoj direktivi i rekao da znati

24

Pravo na slobodno vrijeme ne postoji. Kune pomonice s Istoka smiju napustiti domainstvo samo po kuanskim poslovima. . . Zabranjeno im je ulaziti u restorane, kinematografe i sline ustanove. Zabranjeno je i posjeivanje crkve.21

Oito je da su ene bile gotovo isto tako potrebne kao i mukarci u nacistikom programu robovskog rada. Od nekih tri milijuna ruskog civilnog stanovnitva, koje su Nijemci natjerali na rad. ene su sainjavale vie od polovice. Veina ih je bila dodijeljena na teki rad na poljima i po tvornicama.

Prisiljavanje milijuna mukaraca i ena osvojenih zemalja na vrenje grubih i tekih poslova za Trei Reich nije bila samo ratna mjera. Iz izjava Hitlera, Goringa, Himmlera i ostalih, ve citiranih svjedoka a to je samo neznatan izbor oito je da bi, u sluaju da se nacistika Njemaka odrala. Novi poredak znaio gospodstvo njemake vladajue rase nad golemim carstvom robova koje bi se prostiralo od Atlantskog oceana do Urala. Sasvim je sigurno da bi pri tome slavenski narodi proli najgore.

U srpnju 1941, ni mjesec dana nakon napada na Sovjetski Savez. Hitler je izriito naglasio da njegovi planovi za okupaciju ukljuuju konano sreivanje. Godinu dana kasnije, na vrhuncu svojih osvajakih uspjeha u Rusiji, podsjetio je na to svoje bliske suradnike:

io se tie smijenih stotinu milijuna Slavena, mi emo najbolje od njih oblikovati po svom kalupu, a ostale ostaviti u njihovim svinjama. Svakoga tko govori o tome da bi se trebalo pobrinuti za domoroce i civilizirati ih. treba otpremiti ravno u koncentracioni logor!*

RATNI ZAROBLJENICI

Premda je zapoljavanje ratnih zarobljenika u tvornicama oruja' ili na bilo kojem poslu povezanim s borbom na bojitu predstavljalo grubu povredu Haake i enevske konvencije, bilo je, usprkos svojoj masovnosti, jedna od najmanjih briga milijuna zarobljenika Treeg Reicha.

25

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

Najvea im je briga bila kako da preive ral. Ako se radilo o Rusima, anse su bile veoma male. Ruskih je zarobljenika bilo vie nego svih ostalih zajedno oko pet milijuna sedamsto pedeset tisua. Od toga je broja 1945. godine, kad su saveznike trupe oslobodile zarobljenike logore, preostalo na ivotu jedva milijun. Oko milijun bilo ih je u toku rata puteno na slobodu ili im je bilo doputeno da slue u kolaboracijskim jedinicama njemake vojske. Dva milijuna ruskih ratnih zarobljenika pomrlo je u njemakom zarobljenitvu od gladi, izloenosti prirodnim elementima i bolesti. Sto se dogodilo s preostalim milijunom, nije nikad razjanjeno. Prema onom to je izalo na vidjelo u Nurn- bergu, ini se da je veina njih, ili umrla od jednog od spomenutih razloga, ili bila pobijena od SD (esesovske slube sigurnosti). Prema njemakim dokumentima, 67.000 zarobljenika je pogubljeno, ali to zacijelo nije potpun broj.11

Veina ruskih ratnih zarobljenika oko 3,800.000 pala je u njemake ruke u prvoj fazi pohoda na Rusiju, u toku velikih bitaka opkoljavanja to su se vodile od 21. lipnja do 6. prosinca 1941. Dodue, nijednoj se vojsci ne bi bilo lako usred borbe i brzog napredovanja pobrinuti kako treba za tolik broj zarobljenika. Ali Nijemci se uope nisu ni potrudili da to uine. tovie, kao to je vidljivo iz njemakih zapisa, ruski su zarobljenici namjerno preputani smrti od gladi i smrzavanju na otvorenom pri strahovito hladnoj i snjenoj zimi 1941 42.

to vie tih zarobljenika pomre, to bolje za nas. bio je stav mnogih nacistikih rukovodilaca, prema izjavi ak takvog autoriteta kao to je bio Rosenberg.

Nezgrapan ministar za okupirana podruja Istoka nije bio nikakav ovjekoljubiv nacist, pogotovu ne u odnosu na Ruse s kojima je, kao to smo vidjeli, odrastao. Ali ak je i on bio potaknut da u dugakom pismu generalu Keitelu, efu OKW, od 28. veljae 1942*. protestira protiv postupka s ruskim zarobljenicima. To je bilo u trenutku kad je sovjetska protuofenziva ispred Moskve i Rostova dostigla svoj pun zamah te zime i kad su Nijemci napokon shvatili da Rusiju nee moi

26

slomiti u jednoj kratkoj kampanji ako je uope ikada budu mogli slomiti i da postoji mogunost, pogotovu kad su se Sjedinjene Drave prikljuile Rusiji i Velikoj Britaniji, da uope ne dobiju rat, a u tom bi sluaju morali odgovarati za svoje ratne zloine.

Sudbina sovjetskih ratnih zarobljenika (pisao je Rosenberg Keitelu) tragedija je najveih razmjera. Od 3.600.000 samo ih je jo nekoliko stotina tisua potpuno sposobno za rad. Velik ih je broj pomro od gladi i vremenskih nepogoda.

To se moglo izbjei, nastavljao je Rosenberg. U Rusiji je bilo dovoljno hrane za njih.

Meutim, u veini sluajeva, zapovjednici logora zabranjivali su da se zarobljenicima daje hrana, radije su ih pustili da pomru od gladi. ak ni na maru prema logoru nisu doputali civilnom stanovnitvu da im daje hranu. Veoma esto, kad zarobljenici zbog gladi i iscrpljenosti vie nisu mogli marirati. bili su strijeljani pred oima uasnutog civilnog stanovnitva, a njihovi leevi ostavljeni. U brojnim logorima nisu se uope pobrinuli za bilo kakve nastambe za zarobljenike. Le- ali su pod otvorenim nebom, na kii i snijegu...

Napokon, mora biti spomenuto i strijeljanje ratnih zarobljenika. Ti . . . odbacuju svaku politiku razboritost. Tako su. na primjer, u nekim logorima postrijeljani svi Azijati...

Ne samo Azijati! Ubrzo nakon poetka pohoda na Rusiju, postignut je sporazum izmeu OKW i esesovske Slube sigurnosti da e ova potonja proreetati ruske zarobljenike. to je to znailo, iznio je u jednom svom iskazu na sudu Otto Ohlendorf, jedan od najveih ubojica iz Slube sigurnosti i, poput mnogih oko Hitlera, zastranjeni intelektualac, koji je diplomirao i pravo i ekonomiju te bio profesor na ekonomskom fakultetu.

Svi idovi i komunistiki rukovodioci (svjedoio je Ohlendorf) morali su biti odstranjeni iz logora za ratne zarobljenike i pogubljeni. Koliko je meni poznato, u se praksa provodila za vrijeme itave ruske kampanje.

Ali ne bez potekoa. Ruski su zarobljenici bili ponekad tako iscrpljeni da nisu mogli ak ni hodati do mjesta pogubljenja. To je izazvalo protest Heinriche Mll era. efa Gestapoa, urednog i dotjeranog ovjeka.

27

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

ali usprkos tome hladnokrvnog i nesmiljenog ubojice.*Zapovjednici koncentracionih logora se tue da 5 do 10

posto sovjetskih Rusa. odreenih za smaknue, dolaze u logore mrtvi ili polumrtvi.. . Osobito je primijeeno da za vrijeme marta, na primjer od kolodvora do logora, zarobljenici padaju mrtvi ili polumrtvi od iscrpljenosti i moraju biti pokupljeni u kamion koji slijedi konvoj. Ne moe se sprijeiti da njemaki narod ne zapazi te prizore.

Gestapou je bilo sasvim svejedno padaju li ruski zarobljenici mrtvi od gladi, ili iscrpljenosti, ili ne; time su jedino krvnici bili lieni svog plijena. Ali nisu htjeli da njemaki narod gleda taj spektakl. Zato je Gestapo Mller, kako su ga zvali u Njemakoj, zapovjedio da

od dananjeg dana (9. studenog 1941) sovjetski Rusi. vidljivo obiljeeni smru, koji zbog toga nisu u stanju podnijeti ak ni kratak mar. moraju biti iskljueni iz transporta namijenje- nog smaknuu u koncentracionim logorima.M

Mrtvi zarobljenici, kao i izgladnjeli i iscrpljeni, nisu mogli raditi, pa kad su 1942. Nijemci shvatili da e rat potrajati mnogo due nego to su oni oekivali, i da sovjetski vojnici predstavljaju prijeko potreban radni rezervoar, napustili su svoju politiku istrebljivanja. Himmler je objasnio promjenu tog stava u svom govoru u Po- znanju 1943. godine.

U ono vrijeme (1941) mi nismo cijenili tu masu ljudstva kao to je cijenimo danas, to jest kao sirovinu, kao radnu snagu. Ono to, na kraju krajeva, mislei u smislu generacija, nije nikakva teta, ali to danas izaziva aljenje zbog gubitka radne snage, to su zarobljenici koji su na desetke i stotine tisua poumirali od iscrpljenosti i gladi.

Odsada moraju dobivati dovoljno hrane .da bi bili sposobni za rad. U prosincu 1944. oko sedamsto pedeset tisua zarobljenika, zajedno s oficirima, radilo je u tvornicama oruja, rudnicima (kamo ih je bilo dodijeljeno dvjesta tisua) i na poljoprivrednim dobrima. S njima se. dodue, postupalo surovo, ali bar su smjeli ivjeti.

* Mller nije nikada uhvaen niti k poslije rata neto ulo o njemu Zadnji put je vien u Hitlcrovu bunkeru u Berlinu 29 travnja 194$ Neki od njegovih preivjelih kolega vjeruju da se sada nalazi u slubi sovjetske tajne policije kojoj se oduvijek veoma divio

28

Naputeno je ak i igosanje ruskih ratnih zarobljenika koje je bio predloio general Keitel.*

S ratnim zarobljenicima iz zapadnih zemalja, pogotovu s Britancima i Amerikancima, postupalo se razmjerno blae nego s Rusima. Povremeno se dogaalo da su i njih ubijali ili masakrirali. ali to se obino moglo pripisati krajnjem sadizmu i okrutnosti pojedinih zapovjednika. Jedan takav sluaj bio je i hladnokrvni pokolj sedamdeset i jednog amerikog ratnog zarobljenika kraj Malmedyja u Belgiji, 17. prosinca 1944, u toku bitke za Ardene.

Dogaalo se da i sam Hitler zapovjedi da se poubijaju zarobljenici iz zapadnih zemalja, kao to je uinio u sluajp onih pedeset avijatiara koji su uhvaeni u proljee 1944, poto su pobjegli iz jednog logora u Saganu. Na suenju u Nurnbergu Goring je rekao da on to smatra najozbiljnijim incidentom u cijelom ratu, dok je general Jodl to nazvao istim ubojstvom.

Zapravo se ini da je to bio dio smiljene njemake politike, usvojene nakon pojaanog angloamerikog bombardiranja Njemake 1943. godine, koja je ila za tim da potakne ubijanje saveznikih pilota sruenih nad Njemakom. Civilno je stanovnitvo bilo poticano da linuje avijatiare im bi se padobranom spustili na zemlju. Nakon ruta sueno je izvjesnom broju Nijemaca koji su tako i postupili. Godine 1944, kad je angloameriko bombardiranje bilo u punom jeku, Ribbentrop se zalagao za to da se srueni avijatiari kratkim postupkom pogube, ali Hitler je zauzeo neto blai stav. Dne 21. svibnja 1944, u suglasnosti s Goringom, zapovjedio je da se samo oni zarobljeni avijatiari koji su strojnicama pucali po putnikim vlakovima, civilnom stanovnitvu ili njemakim avionima strijeljaju bez prijekog suda.

Katkad su zarobljeni avijatiari jednostavno predani Slubi sigurnosti na posebni postupak. Tako je etrdeset i sedam amerikih, britanskih i holandskih avijati-

* 20. ujmiji 1942 K dtd je izdao naredbu da I. Sovjetski ratni zarobljenici moraju biti obiljeeni posebnim i

trajnim ifom2 2i| se mora sastojati od otrog kuta od oko 4) s krakovima

od I cm i mora biti. okrenut iljkom prema dolje, smjeten na lijevom guzu. otprilike za brinu dlana podalje od rektuma "

29

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

kih oficira u listopadu 1944. surovo umoreno u koncentracionom logoru Mauthausen. Jedan oevidac, francuski zatvorenik tog logora Maurice Lampe, opisao je u Num- bergu kako se to dogodilo.

etrdeset i sedam bosonogih oficira dovedeno je u kamenolom. . . Podno stuba uvari su na leda tih jadnika natovarili kamenje koje su oni zatim morali nositi na vrh. Prvi put nosili su kamenje teko oko 30 kg. Sto je bilo popraeno udarcima . Drugi put kamenje je bilo tee, i svaki put kad bi nesretnici pokleknuli pod svojim teretom udarali su ih nogama i tukli toljagama... Naveer je dvadeset i jedan leS bio razasut po putu. Preostala dvadeset estorica izdahnula su idueg jutra.

To je bio uhodani oblik smaknua u Mauthausenu, primijenjen, izmeu ostalih, na velik broj ruskih ratnih zarobljenika.

Od 1942. to jest. kad se ratna srea poela okretati protiv njega Hitler je naredio da se poubijaju svi uhvaeni savezniki komandosi, pogotovu na zapadu. (Zarobljeni sovjetski partizani ionako su oduvijek kratkim postupkom strijeljani.) Meu nacistikim dokumentima nalazi se i jedna Fuhrerova Tajna naredba o postupku s komandosima.

Odsada svi neprijatelji uhvaeni od njemakih trupa na takozvanim komandoskim zadacima, i u Evropi i u Africi, ak ako su i u uniformi, naoruani ili nenaoruani, u borbi ili na bijegu, moraju bili pobijeni do zadnjeg ovjeka.5*

U jednoj dopunskoj direktivi, izdanoj isti dan, Hitler objanjava svojim komandantima da je tu svoju naredbu donio s obzirom na uspjenu djelatnost saveznikih komandosa.

Zato sam bio prisiljen, rekao je. izdati stroge zapovijedi za unitenje neprijateljskih diverzantskih eta i najaviti da e neizvrenje tih zapovijedi biti strogo kanjeno.. . Neprijatelju mora biti jasno da e svaka diverzantska jedinica, bez izuzetka, biti unitena do zadnjeg ovjeka. ,

To znai da su njihove anse da se izvuku ivi ravne nuli.Ni pod kojim uvjetom ne smiju oekivati da e se s njima postupati u skladu sa enevskom konvencijom.. . Bude li se pokazalo potrebnim da se u svrhu ispitivanja potedi ovjek ili dva. ti e onda biti strijeljani odmah nakon ispitivanja.

30

Ovaj je zloin morao biti uvan u strogoj tajnosti. General Jodl dodao je svoje upute Hitlerovoj direktivi, podvukavi pri tom njegove rijei: Ova je naredba nami- jenja samo zapovjednicima i ni u kom sluaju ne smije pasti u neprijateljske ruke. Zapovjednici su dobili upute da smjesta unite sve kopije te naredbe im je paljivo proue.

Mora da im se dobro usjekla u pamet, jer su je dosljedno provodili. Od mnogobrojnih primjera koje bismo mogli navesti, iznijet emo samo dva.

U noi 22. oujka 1944. dva oficira i trinaest vojnika 26. specijalnog izviakog bataljona amerike armije iskrcali su se iz jednog pomorskog vozila daleko iza njemakih linija u Italiji, s ciljem da unite eljezniki tunel izmeu La Spezije i Genove. Svi su bili u uniformama i nisu nosili sa sobom civilna odijela. Dva dana kasnije bili su uhvaeni i 26. oujka strijeljani na izravnu zapovijed generala Antona Dostlera. komandanta 7$. korpusa njemake armije. Izveden odmah poslije rata pred jedan ameriki vojni sud, general Dostler je priznao to svoje nedjelo, pravdajui se da se samo pokorio Hitlerovoj naredbi. Tvrdio je da bi Fhrer njega samoga stavio pred prijeki sud da nije posluao.*

Petnaestak pripadnika jedne angloamerike vojne misije - meu njima i ratni dopisnik Associated Pressa svi u uniformama, koji su se u sijenju 1945. padobranima spustili u Slovaku, pogubljeni su u koncentracionom logoru Mauthausen na zapovijed dra Emesta Kaltenbrun- nera, Heydrichova nasljednika na poloaju efa SD i jednoga od optuenih u Nrnbergu.** Da nije bilo svjedoenja jednoga logorskog pobonika koji je prisustvovao njihovu smaknuu, njihova bi smrt moda ostala nepoznata. jer je dobar dio dokumenata o masovnim smaknutima u tom logoru bio uniten.40

* Amenfki vojni sud u Runu osudio je 12. listopada IMS generala Dostlera na smrt

** K allenbmnncr je objeen u nfirnbcrlkom zatvoru u noti izmeu IS. i 16 listopada 1946

I

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

NACISTIKI TEROR U OSVOJENIM ZEMLJAMA

1

Na dan 22. listopada 1941. francuske novine Le Phare donijele su slijedeu obavijest:

Kukaviki kriminalci u slubi Engleske i Moskve ubili su ujutro 20. listopada nanteskog fddkomandanta. Ubojice dosad jo i nisu uhvaene.

U svrhu odmazde za taj zloin. odredio sam da se za poetak strijelja 50 talaca. Daljnjih 50 bit e strijeljano ukoliko krivac ne bude uhvaen do ponoi 23. listopada.

Takve su obavijesti postale sasvim uobiajene na novinskim stranicama ili na crvenim, crno obrubljenim plakatima po Francuskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Norvekoj, Poljskoj i Rusiji. Omjer se kretao redovito 100 prema 1 stotinu talaca za svakog ubijenog Nijemca.

Premda je uzimanje talaca prastari obiaj, veoma est, na primjer, kod Rimljana, u novije ga doba nije primjenjivao uglavnom nitko osim Nijemaca u prvom svjetskom ratu i Britanaca u Indiji i Junoj Africi za burskog rata. Pod Hitlerom, meutim, bio je iroko primjenjivan za drugog svjetskog rata. U Niirnbergu su iznesene na vidjelo mnogobrojne tajne naredbe, potpisane od generala Keitela i niih zapovjednika, u kojima se nalae hvatanje i strijeljanje talaca. Vano je, odredio je Keitel I. listopada 1941, da se medu njima nadu popularne, vane osobe ili lanovi njihovih obitelji, a general von Stuelpnagel, njemaki zapovjednik u Francuskoj, naglasio je godinu dana kasnije: to su taoci koje treba strijeljati poznatiji, to e vei biti zastraujui uinak na poinitelje.

Sve u svemu, za rata Nijemci su pogubili 29.660 francuskih talaca, u koji broj nije uraunato 40.000 onih koji su umrli u francuskim zatvorima. U Poljskoj je pogubljeno 8.000. a u Nizozemskoj 2.000 talaca. U Danskoj je. umjesto javno objavljivanog strijeljanja talaca, primjenjivan sistem koji je postao poznat kao sistem odmazde, odnosno Ausgleichmorde. Na izriitu Hitlcrovu zapovijed. odmazde za ubojstvo Nijemaca u Danskoj moraju biti izvedene u tajnosti, u omjeru pet prema jedan.41 Tako su Nijemci, na pnmjcr. ivotinjski ubili i velikog danskog pastora, pjesnika i dramskog pisca Kaja Munka.

32

jednoga od najpopularnijih ljudi u Skandinaviji. Tijelo su mu ostavili na cesti i na njega priboii ceduljicu: Svinjo, ipak si radio za Njemaku.

General Keitel je na suenju u Nurnbergu rekao da su od svih ratnih zloina, koje je. kako on tvrdi, morao poiniti na Hitlerovu zapovijed, najgori od svih bili oni to se odnose na Nacht und Nebel Erlass Dekret No i magla. Tu grotesknu zapovijed, rezerviranu za nesretne stanovnike osvojenih teritorija na zapadu izdao je sam Hitler 7. prosinca 1941. Svrha joj je bila, kao to se razabire i iz njezina sablasnog naziva, da se pohvatane osobe koje ugroavaju njemaku sigurnost ne strijeljaju smjesta, nego da se bez traga izgube u noi i magli negdje u Njemakoj. O njihovoj se sudbini nisu smjele davati nikakve obavijesti njihovim obiteljima, makar se postavljalo, to je najee i bio sluaj, samo pitanje gdje im se nalazi grob u Njemakoj.

12. prosinca 1941. Keitel u jednoj svojoj direktivi objanjava tu Fuhrerovu naredbu. U principu, rekao je, kazna za djela poinjena protiv njemake drave je smrt. Ali

ako sc takva djela kazne zatvorom, makar i doivotnom robijom. takav e postupak biti smatran znakom slabosti. Djelotvorno zastraivanje moe sc postii samo najstroom kaznom ili na taj nain da zloineva sudbina ostane nepoznata njegovoj rodbini i ostalom stanovnitvu.41

U veljai 1942. Keitel govori opirnije o Dekretu No i magla. U sluajevima kad smrtna kazna nije odmjerena'' u roku od osam dana nakon hapenja

zatvorenici moraju biti potajno otpremljeni u Njemaku.. . Zastraujue djelovanje tih mjera sastoji se u tome to e

a) zatvorenici nestati bez naga,b) to se ne smiju davati nikakve obavijesti o njihovu bo

ravitu ni o njihovoj sudbini41Taj sablasni zadatak povjeren je SD. ija je zaplije

njena dokumentacija puna razliitih naredbi s oznakom NN (kratica za Nacht und Nebel: . od kojih se mnoge odnose na dranje u strogoj tajnosti mjesta na kojem je rtva pokopana. U Nurnbergu nije ustanovljeno koliko

33

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

je zapadnih Evropljana nestalo u Noi i magli, ali ini se da ih je vrlo malo izvuklo ivu glavu odatle.

Meutim, iz dokumenata SD moe se dobiti izvjestan uvid u broj rtava jedne druge teroristike operacije u osvojenim podrujima Rusije. Ovu su akciju provodile takozvane Einsatzgruppen specijalne grupe za akciju, ili, to bi im, s obzirom na njihovu djelatnost, bolje odgovaralo odredi za likvidaciju. Prva okrugla brojka o njihovoj djelatnosti izala je na vidjelo gotovo sluajno u Numbcrgu.

Jednoga dana. neto prije poetka procesa, jedan je mladi ameriki pomorski oficir, porunik bojnog broda Whitney R. Harris, lan amerikog taba optube, ispitivao Otta Ohlendorfa o njegovoj djelatnosti za vrijeme rata. Bilo je poznato da je taj privlani njemaki intelektualac mladenakog izgleda bilo mu je trideset i osam godina bio ef Treeg odjela Himmlerove glavne slube sigurnosti (RSHA), ali posljednje je godine rata proveo uglavnom kao strunjak za vanjsku trgovinu u Ministarstvu privrede. On je oficiru koji ga je presluavao rekao da je sve ratne godine, osim jedne, proveo na slubenoj dunosti u Berlinu. Upitan to je radio te godine kad je bio odsutan, Ohlendorf je odgovorio: Bio sam ef Einsatzgruppe >.

Harris, koji je po zvanju bio pravnik i u ono vrijeme u amerikoj obavjetajnoj slubi slovio kao neka vrsta strunjaka za njemaka pitanja, znao je prilino mnogo o m.wir-gruparna. Zato ga je smjesu upitao:

Za te godine kad ste bili ef Einsatz-grupe D, koliko su mukaraca, ena i djece pobili vai ljudi?

Ohlendorf je. izjavio je kasnije Harris, slegnuo ramenima i tek neznatno oklijevajui odgovorio:

Devedeset tisua!44Ei/iiafr-grupe organizirali su najprije Himmler i Hey-

drich 1939. godine sa svrhom da prate njemake armije u Poljsku i ondje pokupe idove i smjeste ih u geta. Tek nakon poetka ruske kampanje, odnosno gotovo dvije godine kasnije, u suglasnosti s Wehrmachtom. nareeno im je da slijede borbene trupe i zaponu prvu fazu konanog rjeenja. U tu su svrhu osnovane etiri Einsatz- grupe. A, B. C i D. Osom posljednjom zapovijedao je Ohlendorf od lipnja 1941. do lipnja 1942, a operirala

34

je u najjunijem dijelu Ukrajine u sastavu Jedanaeste armije. Kad gaje pukovnik John Harlan Amen na suenju upitao kakve je upute bio dobio, Ohlendorf je odgovorio:

Upute su glasile da idovi i sovjetski politiki komesari moraju biti likvidirani.

Kad kaete likvidirani, mislite li ubijeni? upitao je Amen.

Da, mislim ubijeni, odgovorio je Ohlendorf, pripo- menuvi da se to odnosilo ne samo na mukarce nego i na ene i djecu.

S kojeg su razloga bila ubijana i djeca? upao je s pitanjem ruski sudac, general I. T. Nikienko.

OHLENDORF: Zapovijed je bila da idovsko stanovnitvo mora biti potpuno istrijebljeno.

SUDAC: Djeca takoer?OHLENDORF: Da.SUDAC: Jesu li sva idovska djeca ubijena?OHLENDORF: Da.

Tijekom daljnjeg ispitivanja Ohlendorf je, u svojoj izjavi pod zakletvom, opisao kako se odvijalo jedno tipino ubijanje.

Odreena Einsatz-jedinica ula bi u selo ili grad i zapovjedila istaknutim idovskim stanovnicima da okupe sve ostale idove u svrhu preseljenja.* Od njih je zatraeno da predaju svoje dragocjenosti, a neposredno prije pogubljenja da izrue i gornju odjeu. Na mjesta pogubljenja, najee protutenkovske jame. odvedi bi ih u kamionima uvijek samo onoliko koliko ih je moglo odjednom biti pogubljeno. Na taj se nain nastojao to vie skratiti vremenski razmak od trenutka kad bi rtve shvatile to ih eka do stvarnog pogubljenja.

tfapokon bi ih. u kleeem ili stojeem slavu, na vojniki nain postrijeljao streljaki odred, a leeve bi pobrali u jamu. Ja nikad nisam dopustio da pucaju pojedinci, nego sam zapovjedio da nekoliko vojnika puca u isto vrijeme kako bi se izbjegla direktna osobna odgovornost. Zapovjednici drugih grupa zahtijevali su od rtava da se potrbuke isprue po zemlji kako bi ih mogli poubijati metkom u zatiljak Ja nisam odobravao te metode.

Zato? upitao je Amen.Zato. odgovorio je Ohlendorf, to je to i za rtve

* To je. bilo im je reeno da e ih preseliti na neko drugo mjesto

35

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

i za one koji su vrili pogubljenje bio golem psiholoki teret.

U proljee 1942. nastavio je Ohlendorf, stigla je Him- mlerova naredba da se promijeni nain usmrivanja ena i djece* Njih odsada treba pogubiti u plinskim vozilima, koja su posebno u tu svrhu konstruirale dvije berlinske tvrtke. Zatim je oficir SD opisao sudu na koji su nain radila ta neobina vozila.

Izvana se ni po emu nije moglo zakljuiti u koju svrhu slue u vozila, izgledala su poput zatvorenih kamiona i bila konstruirana tako da je plin odmah nakon paljenja motora prodirao u vozilo i za deset do petnaest minuta izazivao smrt.

Kako ste rtve natjerali da udu u vozilo? upitao je pukovnik Amen.

Reeno im je da e biti transportirane na drugo mjesto. odgovorio je Ohlendorf.**

Pokop rtava plinskih vozila, tuio se on dalje, bio je velika muka za pripadnike f/marr-grupa. To je potvrdio i izvjesni dr Becker, koga je Ohlendorf oznaio kao izumitelja tih vozila, u jednom pismu centrali SD koje je izneseno na suenju u Numbergu, i u kojem se dr Becker ali to pripadnici njemake Slube sigurnosti moraju isto- varivati leeve uguenih ena i djece upozoravajui na

goleme psihike traume i tetu po zdravlje koje takav posao nanosi tim ljudima. Tuili su mi se na glavobolju koja se javlja poslije svakog istovarivanja.Dr Becker je, osim toga, upozorio svoje pretpostavljene

na toda se plin u veini sluajeva ne primjenjuje ispravno. Da bi ito prije dokrajio akciju, voza daje odmah pun gas. Na laj nain osobe koje treba pogubiti umiru od guenja, a ne neo- sjetno u snu. kao to je bilo predvieno.

Dr Becker. koji je u vlastitim oima, oito, bio pravi ovjekoljubac. zapovjedio je da se promijeni tehnika.

* Postojao je za to poseban razlog. Vidi str. 39 (fusnota). Ohlendorf je. zajedno t jo dvadeset i jednim optuenikom iz slu

aja EinsatttrupP*"*' izveden pred jedan ameriki sud u NOrnbergu etrnaest one njih osuena su na smrt. ali samo su etvorica. Ohlcn dorf i trojica ostalih grupnih zapovjednika, t. srpnja 1931. pogubljena u zatvoru u Landsbcrgu. otprilike tn i pol godine nakon proglaenja osude Smrtne kazne osutih pretvorene su u kame zatvora

36

Moje su upute sada dokazale da pri pravilno postavljenoj poluzi smrt nastupa bre. a zatvorenici se mimo uspavljuju. Vie nisu zapaena izobliena lica ni izluine. kao to se to prije moglo vidjeti.45

Meutim, plinska su vozila, izjavio je Ohlendorf, mogla otpremiti odjednom samo po petnaest do dvadeset i pet osoba, to ni izdaleka nije bilo dovoljno, s obzirom na opseg pokolja kakav su naredili Hitler i Himmler. Potpuno nedovoljno, na primjer, za posao kakav je u samo dva dana. 29. i 30. rujna 1941, obavljen u Kijevu, glavnom gradu Ukrajine, kad je, prema jednom slubenom izvjetaju Einsatza, pogubljeno 33.771 osoba, uglavnom idova.4*

Kad je Sir Hartley Shawcross, glavni britanski tuilac, proitao izjavu jednog njemakog oevica o razmjerno malom pokolju u Ukrajini, u niimberkoj je sudnici zavladao prestravljen muk. Bila je to izjava pod zakletvom Hcrmana Grabea, rukovodioca i glavnog inenjera ukrajinske podrunice jednog njemakog graevinskog poduzea. Peti listopada 1942. bio je svjedok pokolja u Dubnu u Ukrajini, koji su izvrili komandosi Einsatza. potpomognuti ukrajinskom milicijom. Radilo se, izjavio je, o likvidaciji 5.000 gradskih idova.

Moj palir i ja otili smo ravno do jama. Iza jednoga zemljanog humka zauo sam puanc hice u kratkim razmacima. Mukarci, ene i djeca svih godita, koji su iskrcani iz kamiona, morali su se svui na zapovijed jednog esesovca koji je u ruci drao jahai ili psei bi. Svoju su odjeu morali odloiti na odreena mjesta, posebno cipele, posebno gornju odjeu i posebno donje rublje. Vidio sam hrpu od osamsto do tisuu pari cipela i velike gomile donjeg rublja i odjee.

Ljudi su se svlaili bez vriske i plaa, okupljeni u obiteljske skupine, ljubili jedni druge, opratali se i ekali znak jednog drugog esesovca, koji .je stajao kraj jame. takoer s biem u rad. (J onih petnaest minuta koliko sam stajao kraj jame. nisam uo ni jednu albu ni molbu za milost..

Jedna starica kao snijeg bijele kose drala je u naruju jednogodinje dijete, pjevala mu i drakala ga. Dijete je gukalo od uitka Roditdji su ga gledali sa suzama u oima. Otac je drao za raku djeaka od nekih deset godina i tiho mu neto govorio; djeak se borio sa suzama. Otac je upro prstom u nebo. gladio ga po kosi i inilo se da mu neto objanjava.

U tom trenutku esesovac kraj jame doviknuo je neto svom kolegi. Ovaj je izbrojio dvadesetak osoba i uputio ih iza

37

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

zemljanog nasipa.. . Dobro se sjeam jedne djevojke, cmokose i vitke, koja je. proavi pored mene, pokazala na sebe i rekla: Dvadeset i tri godine.

Zaobiao sam nasip i naao se pred golemom rakom. Ljudi su leali jedan preko drugoga, tako da su im se vidjele samo glave. Gotovo iz svih glava slijevala se krv po ramenima. Neki od strijeljanih jo su se uvijek micali. Neki su dizali ruke i okretali glave da pokau kako su jo ivi. Jama je bila ve do dvije treine puna. Procijenio sam da u njoj ima oko tisuu osoba. Potraio sam pogledom ovjeka koji je strijeljao. Bio je to esesovac koji je sjedio na rubu ue strane rake. a noge su mu se njihale u jami. Preko koljena je drao mitraljez i puio je cigaretu.

Ljudi su. potpuno goli. silazili niz nekoliko stuba, urezanih u ilovai, i penjali se preko glava onih koji su ve leali tu do mjesta na koje ih je uputio esesovac. Polijegali su nasuprot mrtvima i ranjenima; neki od njih milovali su one koji su jo bili ivi i tihim im glasom neto govorili. Onda sam zauo rafal. Pogledao sam u jamu i vidio kako se tijela grevito trzaju ili glave ve nepomino lee na tjelesima onih ispod njih. Iz zatiljaka tekla im je krv.

Ve se pribliavala idua skupina. Sili su u jamu. poredali se do prijanjih rtava i bili ustrijeljeni.

I tako se to nastavljalo. Skupina za skupinom. Sutradan ujutro njemaki se inenjer vratio na to mjesto.

Vidio sam kako tridesetak golih ljudi lei kraj jame. Neki su jo ivjeli.. . Kasnije su idovi, koji su jo bili ivi, morali pobacati tijela u jamu. Onda su i sami morali lei u nju da prime metak u zatiljak. .. Kunem se Bogom da je to ista istina.47

Koliko su idova i rukovodilaca ruske Komunistike partije (prvih je bilo daleko vie nego drugih) pobile jedinice Einsaiza u Rusiji prije nego to je Crvena armija istjerala Nijemce? Toan se broj nije mogao ustanoviti u Numbcrgu. ali se iz Himmlerovih zapisa, usprkos njihovoj nesistematinosti. moe dobiti gruba slika.

Ohlendorfova wi.wrr-grupa D. sa svojih 90.000 rtava, nije bila tako uspjena kao neke druge grupe. Grupa A. na primjer, koja je operirala na sjeveru, izvjetava 31. sijenja 1942. da je na Baltiku i u Bjdorusiji potama- nila 229.0S2 idova. Njezin zapovjednik, Franz Stahl- ecker, javio je Himmleru da u Bjdorusiji nailazi na izvjesne potekoe zbog toga to su s operacijama otpodi tek

38

poto je ve nastupila jaka smrzavica. to oteava masovna smaknua. Ipak. izvjetava on dalje, dosad je ovdje (u Bjelorusiji) postrijeljano 41.000 idova. Stahlecker, koga su te iste godine ubili sovjetski partizani, priloio je svom izvjetaju lijepu zemljopisnu kartu u koju je za svako podruje pod njegovim zapovjednitvom bio unesen broj pobijenih simboliki oznaen lijesovima. Prema toj karti, samo u Litvi poklan je 136.421 idov, a oko 34.000 ih je privremeno poteeno jer su potrebni za rad. Za Estoniju, u kojoj je bilo razmjerno malo idova, kae se u tom izvjetaju da je oiena od idova.4*

Strdjaki odredi fuua/r-jedinica, nakon izvjesnog prekida za otre zime. opet su imali pune ruke posla cijdo ljeto 1942. godine. Do 1. srpnja u Bjdorusiji je postrijeljano daljnjih 5S.000 idova, dok je u listopadu preostalih 16.200 stanovnika geta u Minsku poubijano u jednom jedinom danu. U studenom mogao je Himmler izvijestiti Hitlera da je od kolovoza do kraja listopada u Rusiji pobijeno 363.211 idova, premda postoji mogunost da je u tom zbroju neto pretjerao kako bi ugodio krvoednom Fuhreru.*49

Sve u svemu, prema Karlu Eichmanu. efu Referade za idove u Gestapou, Einsatz-grupe likvidirale su na istoku dva milijuna osoba, uglavnom idova. Ali to je gotovo sigurno pretjerivanje, jer udno je, iako istinito, da su se glaveine SS toliko ponosile svojom zloinakom djelatnou da su u svojim izvjetajima esto napuhavale brojke s namjerom da se dodvore Himmleru i Hitleru. Himmlcrov osobni statistiar, dr Richard Korherr, izvjetava svog efa 23. oujka 1943. da je u Rusiji sreeno- blai izraz za pokolj koji su izvrili odredi Einsaiza51- ukupno 633.300 idova. Ta se brojka, zaudo, prilino podudara s iscrpnim istraivanjima koja su kasnije proveli neki strunjaci. Dodajmo tome jo oko sto tisua

* Dne 31 kolovoza Himmler je naredio jednom odredu Einsaiza da tmakne otmu osoba iz zatvora u Minsku da bi vidio kako se to radi Visoki oficir SS-a Bach-Zalewski. koji je takoer bio prisutan, pria kako se Himmler zamalo onesvijestio vidjevi uinak prve salve streljakog odreda Nekoliko minuta kasnije, primijetivi da pulana pnllba nije smjesta usmrtila dviie idovke. SS-vou p spnpao histerian bijes Jedini rezultat log dogaaja bila je Himmlcrova zapovijed da se ubudue tene i djeca ne smiju strijeljati ve pogubiti u plinskim vozilima. (V str 36)

39

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

poklanih u posljednje dvije godine rata i dobit emo vjerojatno najtoniju moguu brojku.*

Iako tako velika, ta je brojka mala u usporedbi s brojem pobijenih idova u Himmlerovim koncentracionim logorima poto je provedeno konano rjeenje.

KONANO RJEENJE

Jednoga lijepog lipanjskog dana 1946. godine tri lana amerikog taba optube ispitivala su SS-Obergmppen- fuhrera Oswalda Pohla, koji je, pored ostalih svojih poslova, bio zaduen i za radne akcije zatvorenika nacistikih koncentracionih logora. Pohl, koji je prije nego to je pristupio SS-u bio pomorski oficir, uspio se poslije sloma Njemake sakriti te je tek godinu dana kasnije u svibnju 1946. otkriven na jednom seljakom domainstvu gdje je radio kao poljoprivredni radnik.**

U odgovoru na jedno pitanje, Pohl je upotrijebio izraz koji je tuiocima u Niirnbergu, mjesecima zaposlenima na prouavanju zaplijenjenih dokumenata, postao ve poznat. Nekog njegova kolegu, imenom Hoess, rekao je Pohl, uposlio je Himmler na konanom rjeenju idovskog pitanja.

O emu se tu radilo? upitali su Pohla.O istrebljenju idova, odgovorio je on.Taj se izraz u toku rata sve ee uvlaio u rjenik

i spise vodeih nacista, jer njegova je tobonja bezazle- nost oito priteivala tim ljudima neugodnost da moraju jedni druge podsjeati na to to on zapravo znai, a moda su ak raunali i na to da e s pomou njega

* Broj rukovodilaca sovjetske Komunistike partije pobijenih od Ein- Mf;-gnipa nije. koliko je metu poznato, nikada utvren. U veini izvjetaja SD spominju se zajedno u idovima. U jednom izvjetaju Grupe A od 13. listopada 1941. navodi se da je meu 121 .SI / strijeljanih bilo 3.387 komunista, ostali su tuli idovi. Meutim, u istom se izvjeitaju jedni drugi esto spominju zajedno

** Pohla je jedan ameriki vojni sud. u takozvanom Procesu koncentracioni logor. 3. studenog 1947. osudio na smrt. Osmi lipnja 1931. objeen je u landberkom zatvoru, zajedno s Ohlendorfom i ostalima

40

skinuti sa sebe krivnju budu li ikad ti optuujui spisi izneseni na vidjelo. Doista, na suenju u Niirnbergu veina je nacistikih efova izjavila da im nije bilo poznato pravo znaenje tog izraza. Gdring je pak tvrdio da ga nikad nije ni upotrijebio, to je meutim ubrzo bilo opovrgnuto. U postupku protiv debelog marala Reicha, predoena je jedna naredba, koju je on bio poslao Hey- drichu, efu SD, 31. srpnja 1941. poto su se Einsatz- grupe ve oduevljeno prihvatile svoga koljakog zadatka u Rusiji.

Ovime Vas ovlaujem (pisao je Gdring Heydrichu) da izvrite sve pripreme u vezi s totalnim rjeenjem idovskog pitanja u onim podrujima Evrope koja su pod njemakim utjecajem.. .

Nadalje Vas zaduujem da mi u najbrem moguem roku podnesete izvjetaj o . . . mjerama koje su ve poduzete za izvrenje namjeravanog konanog rjeenja idovskog pitanja.*52

Heydrich je vrlo dobro znao to je Gdring mislio pod tim izrazom, jer ga je i sam bio upotrijebio prije neto manje od godinu dana, na jednom tajnom sastanku nakon pada Poljske, na kojem je iznio da se prvi korak u konanom rjeenju sastoji u koncentraciji svih ido'va u geta velikih gradova, odakle ih nee biti teko otputiti u njihovu konanu propast.**

Ali takvo je konano rjeenje Hitler ve odavno imao na umu i javno ga iznio jo prije nego to je izbio rat. U svom govoru u Reichstagu 30. sijenja 1939. godine bio je rekao:

Ako internacionalno financijsko idovstvo . . . bude opet uspjelo gurnuti narode u svjetski rat. posljedica e biti . . . unitenje idovske rase u cijeloj Evropi.

To proroanstvo, kako ga je sam bio nazvao, doslovce je ponovio u javnosti jo pet puta za redom. Nije bilo vano to je on sam, a ne internacionalno financijsko

* Podvukao autor. Pogrean prijevod posljednje reenice, u kojoj je njemaka rije Endamg prevedena kao eljeno rjeenje umjesto konano rjeenje u engleskom primjerku tog dokumenta, naveo je suca Jacksona. koji nije znao njemaki, da dopusti GOnngu da se u unakrsnom ispitivanju izvue s tvrdnjom da nikad nije upotrijebio taj zlokobni izraz (V bilj. 34). Za ta u m strana ubojstva prvi put uo upravo ovdje u NOrnbcrgu. uzviknuo je Gdring u jednom trenutku

** Vidi Nacistiki teror u Poljskoj Prva faza, knpga IV

41

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

idovstvo, gurnuo svijet u oruani sukob. Hitleru je bilo vano jedino to da izbije svjetski rat koji mu je, poto je okupirao golema podruja na istoku, na kojima je ivjela veina evropskih idova, pruio mogunost da provede njihovo unitenje. Jo prije poetka pohoda na Rusiju bio je izdao potrebna nareenja.

Ono to je u visokim nacistikim krugovima bilo poznato kao Fuhrerova naredba o konanom rjeenju oito nije nikada stavljeno na papir bar dosad jo nije pronaen nijedan primjerak u zaplijenjenim nacistikim dokumentima. Prema svemu sudei, najvjerojatnije je tu naredbu izdao usmeno Goringu, Himmleru i Hey- drichu, koji su je u toku ljeta i jeseni 1941. prenijeli svojim podreenima. Neki su svjedoci izjavili u Num- bergu da su uli za nju, ali ni jedan od njih nije rekao da ju je vidio. Tako je, na primjer, Hans Lammers, tupoglavi ef Kancelarije Reicha, na podiju za svjedoke javio:

Znao sam da je jednu Fuhrerovu naredbu Goring bio prenio Heydrichu.. . Ta se naredba zvala Konano rjeenje idovskog pitanja.51

Ali Lammers je. poput mnogih drugih na podiju za svjedoke, tvrdio da zaista nije znao o emu se radi sve dok to nije bilo izneseno u Nurnbergu.*

Poetkom 1942. sazrelo je vrijeme, kao to je Heydrich bio rekao, da se raiste osnovna pitanja konanog tje- enja kako bi se ono moglo provesti i dovriti. U tu je svrhu Heydrich 20. sijenja 1942. sazvao sastanak predstavnika razliitih ministarstava i slubi SS-a i SD-a u ugodnom berlinskom predgrau Wannsee. Zapisnici s tog sa

* Lammersa je u travnju 1949. jedan ameriki vojni sud u Nflrn- bergu osudio na dvadeset godina zatvora, uglavnom zbog njegova sudjelovanja u protuidovskim akcijama Meutim, kao i u sluaju veine optuenih nacista kojima su amerike vlasti uveliko ublaile osude, njegova je kazna 1951 godine bila smanjena na deset godina, i ve krajem iste godine bio je puten iz zatvora u Landsbergu poto je odsjedio est godina od dana prvog hapenja Treba ovdje pijmijetiu da vena Nijemaca, bar onih iji su osjetaji doli do izraaja u zapadnonjemakom parlamentu, nije odobravala relativno blage kazne izreene Hitlcrovim suuesnicima. Izvjestan broj tih suuesnika, koje su Saveznici prebacili u njemake zatvore, nije ak ni zadran u njima

makar su tali optueni i za masovna ubojstva a neki su od njih ak ubrzo dobili i zaposlenje u bonnskoj vladi

42

stanka odigrali su znaajnu ulogu u nekim kasnijim niim- berkim procesima.54 Usprkos trenutanim neuspjesima Wehrmachta u Rusiji, nacistiki su rukovodioci vjerovali da rat samo to nije dobiven i da e Njemaka uskoro zagospodariti cijelom Evropom, ukljuiv Englesku i Irsku. Stoga je Heydrich bio rekao skupu od petnaestak visokih slubenika da je konanim rjeenjem evropskog idovskog pitanja obuhvaeno priblino jedanaest milijuna idova. Zatim je nanizao brojke za svaku pojedinu zemlju. Na prvobitnom teritoriju Reicha preostalo je jo samo 131.800 idova (od etvrt milijuna, koliko ih je bilo 1939), ali zato ih u SSSR-u, rekao je, ima pet milijuna, u Ukrajini tri milijuna, u Generalnom Gouvernementu (Poljska) dva i etvrt milijuna, u Francuskoj tri etvrtine milijuna, u Engleskoj jedna treina milijuna. Time je, oito, htio dati do znanja da tih jedanaest milijuna mora biti istrijebljeno. Nakon toga je objasnio kako taj vani zadatak ima biti izveden.

U toku konanog rjeenja idovi moraju biti dovedeni na istok . .. kao radna snaga. U velikim radnim skupinama, odvojeni po spolu, idovi sposobni za rad bit e dovedeni u u podruja i upotrijebljeni za gradnju cesta, pri emu e ih dobar dio bez sumnje prirodnim putem podlei. S ostatkom koji e biti u Stanju sve to preivjeti s obzirom da se tu nesumnjivo radi o najotpomijima mora se odgovarajue postupiti. budui da se na ljude koji izdre prirodnu selekciju mora gledati kao na zametak novog idovskog razvoja.

Drugim rijeima, evropski idovi moraju biti najprije dopremljeni na okupirani Istok i tu natjerani na rad do smrti, a nekolicinu najotpornijih koji to preive treba jednostavno pobiti. A to e biti s nekoliko milijuna Zidova koji ive u istonim zemljama i ve su pri ruci? Izaslanik generalnog guvernera Poljske, dravni sekretar dr Josef Btihler, imao je ve spreman prijedlog. U Poljskoj ivi dva i pol milijuna idova, rekao je, koji predstavljaju veliku opasnost. Oni su, objasnio je. nosioci bolesti, crnoburzijanci i, k tome, nesposobni za rad. Za ta dva i pol milijuna nema problema to se tie prijevoza. Oni su ve ondje.

Ja imam samo jednu molbu (zakljuio je dr Buhlcr), i to da e idovsko pitanje na mom teritoriju to bre rijei.

43

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight