Naslov izvornika THE RISE AND FALL

OF THE THIRD REICH A History of Nazi Germany

by William L. Shirer A Fawcett Crest Book

Copyright 1959. 1960 by William L. Shirer By arrangement with Paul R Reynolds.

Inc. New York k n j i g a e t v r t a

RAT: PRVE POBJEDE I PREKRETNICA

18

PAD POLJSKE

U deset sati prije podne, 5. rujna 1939. godine, general Halder sastao se s generalom Brauchitschem, vrhovnim komandantom kopnene vojske, i generalom von Bockom koji je zapovijedao grupom armija Sjever. Nakon to su razmotrili situaciju kakva je prema informacijama to su ih dobili bila u poetku petog dana njemakog napada na Poljsku zakljuili su, kako je Halder zabiljeio u svom dnevniku, da je neprijatelj praktino poraen.

U veernjim satima prethodnog dana bitka za Koridor zavrena je spajanjem etvrte armije generala von Klugea, koja se probijala prema istoku iz Pomeranije, i Tree armije generala von Kchlera koja je napredovala prema zapadu iz Istone Pruske. U toj bici prvi put se pro- uo general Heinz Guderian sa svojim tenkovima. U jednom asu, dok su jurili prema istoku kroz Koridor, na njih je izvrila protunapad Pomorska konjika brigada i kad je autor ove knjige nekoliko dana nakon toga doao na poprite te bitke mogao je da se osvjedoi u uasni ishod pokolja. Bilo je to u neku ruku sim- bolino za kratkotrajni pohod na Poljsku.

Konji protiv tenkova! Dugako konjiko koplje protiv dugakog tenkovskog topa! Njemaki ratni stroj prosto je zbrisao hrabre, neustraive, ludo uporne Poljake. Oni a s njima i svijet stekli su tako svoje prvo iskustvo s Blitzkriegom: iznenadni, estoki napad; nebo prekriveno lovcima i bombarderima koji prate sve to se dogaa na zemlji, napadaju, ostavljajui za sobom plamen i uas; Stuke koje zavijajui obruavaju; tenkovi, itave tenkovske divizije, to se probijaju napredujui pede-

7

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

sei i ezdeset kilometara dnevno; samohodni, brzometni teki topovi sposobni da se kotrljaju naprijed brzinom od ezdeset kilometara na sat ak i po grbavim poljskim cestama; nevjerojatna brzina kretanja pjeadije, itave ogromne armije od milijun i pol ljudi na motornim vozilima ije se akcije usmjeravaju i koordiniraju posred- stvonTzamrenog spleta elektronskih komunikacionih sistema sastavljenih od isprepletenih radio, telefonskih i telegrafskih mrea. Takav monstruozni ratni stroj svijet nikad prije toga nije vidio.

Poljsko ratno zrakoplovstvo uniteno je u toku prvih etrdeset osam sati; od njegovih pet stotina aviona prve linije najvei dio je razoren od strane njemakih bombardera na zemlji, prije nego to su stigli da uzlete. Aerodromske instalacije su sravnjene sa zemljom a osoblje najveim dijelom pobijeno ili onesposobljeno. Krakow, drugi grad po veliini u Poljskoj, pao je 6. rujna. Iste noi poljska vlada povukla se iz Varave u Lublin. Slijedeeg dana Halder je najvie vremena posvetio planovima za hitno prebacivanje trupa na zapadni front, iako se tamo nije moda primijetiti nikakva aktivnost. Poslije podne 8. rujna etvrta oklopna divizija stigla je do predgraa poljske prijestolnice dok je juno od grada, kreui se iz lezije i Slovake, Reichenauova Deseta armija zauzela Kielce a Listova etrnaesta armija ula u Sandomierz. na sastavu rijeka Visla i San.

Za tjedan dana poljska armija potpuno je razbijena. Njenih trideset pet divizija koliko je stigla da mobilizira bile su ili skrene ili uhvaene ogromnim kli- jciima to su se zatvorila kod Varave. Nijemcima je preostala jo samo druga faza; stezanje ome oko zbunjenih i dezorganiziranih poljskih jedinica u okruenju, njihovo postupno unitavanje i zavravanje drugog i veeg obuhvatnog manevra sto ezdeset kilometara dalje prema istoku kojim bi se preostale poljske formacije zapadno od Brest Litovska i rijeke Bug takoer nale u klopci.

Ta faza poela je 9. rujna i zavrena je 17. rujna. Lijevo krilo Bockovc grupe armija Sjever probilo se prema Brest Litovsku i Guderianov XIX. korpus stigao je do grada 14. rujna da bi ga zauzeo dva dana kasnije. Sedamnaesti rujna XIX. korpus spojio se s prethodnicama Listove etrnaeste armije kod Wlodawc. osamdeset

8

kilometara juno od Brest Litovska, ime su zatvorena i druga velika klijeta. Protunapad, kako je to Gude- rian kasnije zabiljeio, definitivno je okonan 17. rujna. Sve poljske snage, osim aice vojnika na granici prema Sovjetskom Savezu, nale su se u okruenju. Poljske jedinice u izoliranim depovima, u trokutu oko Varave i dalje zapadno oko Poznaha borile su se hrabro, ali je njihova sudbina bila zapeaena. Poljska vlada, odnosno ono, to je od nje ostalo, neprestano bombardirana i mitraljirana od strane Luftwaffe, stigla je IS. rujna u jedno selo na rumunjskoj granici. Za nju i ponosni poljski narod sve je bilo zavreno iako su neke jedinice jo ginule. borei se do kraja s upravo neshvatljivom upornou.

UPAD RUSA U POLJSKI'

U moskovskom Kremlju kao. uostalom, u sjeditima svih ostalih vlada, brzina napredovanja njemakih trupa kroz Poljsku izazvala je pravo zaprepatenje. U slubenom pismenom odgovoru na prijedlog nacista da Rusija napadne Poljsku s istoka, Mololov je S. rujna izjavio da e to biti uinjeno u pogodnom trenutku, ali da vrijeme za to jo nije nastupilo. Izrazio je miljenje da bi pretjerana urba mogla nakodili sovjetskoj stvari, ali je insistirao na tome da Nijemci, ako prvi stignu do nje. strogo potivaju demarkacionu liniju u Poljskoj sporazumno utvrenu tajnim lanovima njema- ko-sovjetskog pakta.1 Nepovjerenje prema Nijemcima tu je ve sasvim jasno izraeno. Oigledno je i uvjerenje Kremlja da e Nijemcima biti potrebno prilino vremena da osvoje Poljsku.

Meutim, neto poslije ponoi, 8. rujna, nakon to je jedna njemaka oklopna divizija stigla do predgraa Var- iave. Ribbcntrop je uputio hitnu i strogo povjerljivu poruku Schulenburgu u Moskvu navodei da se operacije u Poljskoj odvijaju ak preko naih oekivanja i da bi s obzirom na te okolnosti Njemaka eljela da zna vojne namjere sovjetske vlade". U esnaest sati i deset

9

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

minuta slijedeeg dana Molotov je odgovorio da e Rusija intervenirati vojnom silom u toku slijedeih nekoliko dana. Neto ranije sovjetski komesar za vanjske poslove slubeno je estitao Nijemcima u povodu ulaska njemakih trupa u Varavu.5*

Deseti rujna Molotov i ambasador von der Schulen burg poteno su zapetljali stvar. Nakon to je izjavio da je sovjetska vlada bila veoma iznenaena neoekivano brzim njemakim uspjesima na bojnom polju i da je na taj nain Sovjetski Savez doveden u teku situaciju, komesar za vanjske poslove se zadrao na razlozima koji e Kremlj morati iznijeti kako bi opravdao vlastitu agresiju na Poljsku. To opravdanje, prema Schulenburgovom hitnom i strogom povjerljivom izvjetaju to ga je uputio u Berlin, bilo je u tome da se

Poljska raspada pa jc Sovjetski Savez, prema tome. duan da pritekne u pomo Ukrajincima i Bjelorusima ugroenim od strane Njemake. Ovakvo obrazloenje (rekao je Molotov) je neophodno kako bi intervencija Sovjetskog Saveza bila prihvatljiva za mase i kako bi se izbjeglo da Sovjetski Savez bude prikazan kao agresor.

Dalje. Molotov se alio zbog izjave generala von Brauchi- tscha, koju je upravo prenijela agencija DNB, i prema kojoj na istonim granicama Njemake nije vie potrebna nikakva vojna akcija. Ako je tako, ako je rat zavren. Rusija prema rijeima Molotova ne bi mogla zapoeli novi rat. Bio je veoma nezadovoljan takvim razvojem situacije.4 Da bi se stvari jo vie zapetljale, pozvao je 14. rujna Schulenburga u Kremlj i, nakon to ga je obavijestio da e Crvena armija umarirati u Poljsku ranije nego to je bilo predvieno, zahtijevao od njega da mu kae kada e pasti Varava. Da bi opravdali svoj potez. Rusi moraju saekati pad Poljske prijestolnice.5

Komesar je postavio neka prilino nezgodna pitanja. Kada e Varava pasti? Odgovara li Nijemcima da budu optueni zbog sovjetske intervencije? Petnaesti rujna uveer Ribbentrop je uputio veoma hitnu i najstroije

* Prema nekim tumaenjima, radilo te o pokutaju Molotova da sazna nd to vile o njemakim mogunostima kod Vaifave. Nijemci su opkolili taru oblast Varlavc tek IS. rujna, a obrana grada predala se 27. rujna (Red)

10

povjerljivu poruku Molotovu, posredstvom njemakog ambasadora, i odgovorio na njih. Varava e. rekao je. biti osvojena za nekoliko dana. Njemaka bi pozdravila sovjetsku vojnu intervenciju u to skorije vrijeme, to se tie ruske namjere da se opravdaju prebacujui krivicu na Njemaku, to prosto ne dolazi u obzir . . . bilo bi u suprotnosti sa stvarnim njemakim intencijama . . . i u kontradikciji sa sporazumom sklopljenim u Moskvi, i konano . . . nae dvije zemlje bile bi pred itavim svijetom prikazane kao neprijatelji. Na kraju je zahtijevao od sovjetske vlade da odredi dan i sat napada na Poljsku.*

Ovo posljednje uinjeno je slijedee veeri i dvije Schulenburgove poruke, naene meu zaplijenjenim njemakim dokumentima, u kojima se govori na koji je nain to uraeno, veoma slikovito otkrivaju svu dvolinost Kremlja.

Sastao sam sc s Molotovom u 18 sati (telegrafirao je Schulenburg 16. rujna). Molotov je izjavio da e vojna intervencija Sovjetskog Saveza otpoeti u najskorije vrijeme moda ve sutra ili prekosutra. Staljin sc upravo nalazi na savjetovanju sa svojim komandantima.

Molotov je dodao d a __sovjetska vlada namjerava opravdati svoj postupak na slijedei nain: poljska drava se raspala i vile ne postoji; prema tome. svi sporazumi zakljueni s Poljskom postaju nevaei; tree sile mogle bi pokuati da u nastalom kaosu izvuku neke koristi za sebe; sovjetska vlada smatra da mora intervenirati kako bi zatitila svoju ukrajinsku i bjelorusku brau i omoguila tim nesretnim ljudima da ive i rade u miru.

Kako je Njemaka bila jedina trea sila na koju bi se to moglo odnositi. Schulenburg je izrazio neslaganje s tom formulacijom.

Molotov je priznao da predloeno obrazloenje akcije vlade Sovjetskog Saveza sadri izvjesnu notu koja vrijea njemake osjeaje, ali nas je zamolio da s obzirom na teku situaciju u kojoj sc sovjetska vlada nalazi tu sitnicu ne uzimamo previe srcu. Sovjetska vlada, na alost, ne vidi mogunost da se pronae bilo kakva druga motivacija jer se Sovjetski Savez dosad nije obazirao na pritube svojih manjina u Poljskoj i mora pred svijetom na neki nain opravdati intervenciju na koju sc sad odluio.5

U

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

Sedamnaesti rujna, u pet sati i dvadeset minuta. Schuienburg je uputio jo jedan veoma hitni i strogo povjerljivi telegram u Berlin.

Staljin me je primio u dva sata . . . i saopio mi da eCrvena armija prijei granicu u est sati. . . Sovjetski avionibombardirat e danas oblasti istono od Lwwa (Lemberg).

Schuienburg je stavio primjedbe na tri toke sovjetskog kominikea i ruski diktator je s neoekivanom spremnou izmijenio tekst.'

I tako se dogodilo da je s bijednim obrazloenjem0 prestanku postojanja Poljske, pa i o prestanku vanosti poljsko-sovjetskog pakta o nenapadanju, te potrebi da se zatite vlastiti interesi i interesi ukrajinske i bjeloruske manjine. Sovjetski Savez udario na ve potuenu Poljsku. 17. rujna ujutro. Za dobru mjeru, poljskom ambasadoru u Moskvi saopeno je da e Sovjetski Savez u njemako-poljskom konfliktu ostati striktno neutralan! Sutradan, 18. rujna, sovjetske trupe srele su se s njemakim kod Brest Litovska. grada u kome je dvadeset jednu godinu ranije novostvorena boljevika vlada prekinula veze svoje zemlje sa zapadnim saveznicima, primila1 prihvatila veoma teke uvjete separatnog mira to ih je diktirala njemaka vojska.*

Ipak. iako su prihvatili ulogu sauesnika nacistike Njemake u brisanju stare poljske drave s geografske karte. Rusi su odmah pokazali nepovjerenje u svoje nove drugove. Na sastanku s njemakim ambasadorom uoi sovjetske agresije, Staljin je izrazio bojazan kako je to Schuienburg savjesno javio u Berlin hoe li se njemaka Vrhovna komanda pridravati moskovskog sporazuma i povui trupe na dogovorenu liniju. Ambasador je pokuao da ga razuvjeri, po svemu sudei bez mnogo uspjeha. S obzirom na dobro poznatu Staljinovu nepo- vjerljivost. telegrafirao je Schuienburg u Berlin, bio bih vam zahvalan ako me ovlastite da mu pruim uvjeravanja takve pnrode koja e raspriti sve njegove sum-

* U pokuaju da nakon pobjede socijalni like revolucije izvue zemlju iz rala sovjetska vlada se krajem 1917. godine obratila svim zaraenim stranama, pozivajui ih da zakljue mir Sile antante su odbile taj poziv i ponudile Rusiji nova sredstva za voenje rata. to je Lenjin odbio. Stoga je Rusija, poetkom I9U. zakljuila u Brest Litovsku mir sa centralnim silama, pod veoma tekim uvjetima. (Red.)

12

njew.v Sutradan. 19. rujna, Ribbentrop je poslao ambasadoru telegram s ovlatenjem da kae Staljinu kako e sporazum koji sam sklopio u Moskvi biti, naravno, potovan. i da mi u njemu vidimo kamen temeljac novih prijateljskih odnosa izmeu Njemake i Sovjetskog Sa-

Trvenje izmeu dvojice neprirodnih partnera nije, meutim. prestalo. Sedamnaesti rujna dolo je do razilaenja oko teksta zajednikog saopenja koje je trebalo da opravda njemako-sovjetsko unitenje Poljske. Staljin je stavio primjedbe na njemaku verziju jer su u njoj injenice bile iznesene previe otvoreno. Nakon toga je napisao vlastitu verziju, remek-djelo umjetnosti izvrda- vanja, i natjerao Nijemce da je prihvate. U njoj se tvrdi da je zajedniki cilj Njemake i Sovjetskog Saveza uspostavljanje mira i reda u Poljskoj koja je prestala da postoji dezintegracijom poljske drave i pomo poljskom narodu u stvaranju novih uvjeta politikog ivota. to se cinizma tie. Hitler je u Staljinu naao dostojnog partnera.

Dvojica diktatora su, ini se, u poetku bili skloni stvaranju jedne teritorijalno ograniene poljske drave, sline Napoleonovom Velikom Vojvodstvu Varavskom, ne bi li tako ublaili osudu svjetskog javnog mnijenja. Molotov je, meutim, 19. rujna izjavio da su boljevici u vezi s tim promijenili miljenje. Nakon to je Ijutito protestirao kod Schulenburga zbog nepotivanja moskovskog sporazuma od strane njemakih generala koji pokuavaju da prigrabe teritorij to treba da pripadne Rusiji, preao je na glavnu stvar.

Molotov mi jc dao na znanje (tclcgrafirao je Schuienburg u Berlin) da su sovjetska vlada i Staljin lino, ranije skloni uspostavljanju reducirane poljske drave, sad promijenili miljenje u korist podjele Poljske po liniji PiszaNarewVidaSan Sovjetska vlada eli da pregovori o ovome zaponu odmah "

Tako je inicijativa da se Poljska definitivno podijeli, da se poljskom narodu uskrati svaka nezavisnost, potekla od strane Rusa. Nijemce, meutim, nije trebalo mnogo moliti da pristanu. Dvadeset trei rujna Ribbentrop je uputio Schulenburgu telegram s instrukcijama da saopi Molotovu kako ruska ideja o granici du dobro poznate

13

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

linije etiriju rijeka potpuno odgovara pogledima vlade Reicha. Predloio je da ponovo odleti u Moskvu kako bi sa sovjetskim dravnicima utvrdio pojedinosti razgranienja i razgovarao o definitivnoj strukturi poljskog podruja.12

Staljin je ovog puta odluio da lino vodi pregovore i njegovi njemaki saveznici dobili su priliku da shvate, kao to e to njegovi britanski i ameriki saveznici shvatiti kasnije, s kakvim cinikom, oportunistom, bezobzirnim i upornim ucjenjivaem imaju posla. Sovjetski diktator pozvao je Schulenburga u Kremlj 25. rujna u osam sati i ambasador je u svom izvjetaju to ga je uputio iste veeri upozorio Berlin na grubu stvarnost i oblaie to prijete da prerastu u oluju.

Staljin je izjavio . . . da bi po njegovom miljenju bilo pogreno uspostaviti nezavisnu, teritorijalno ogranienu poljsku dravu. Predloio je da od teritorija istono od demarkacione linije itava varavska oblast, koja se protee do Buga. pripadne nama. s tim da zauzvrat mi odustanemo od naih pretenzija na Litvu.

Staljin je dodao da e. ukoliko se mi s tim suglasimo. Sovjetski Savez smjesta poduzeti mjere za rjeenje problema baltikih drava u skladu s (tajnim) protokolom od 23. kolovoza i oekuje da e mu u vezi s tim njemaka vlada pruiti bezrezervnu podrku. Staljin je direktno naveo Estoniju. Latviju i Litvu, ali nije spomenuo Finsku.11

Staljin se cjenkao lukavo i drsko. Ponudio je dvije poljske provincije koje su Nijemci ve drali u svojim rukama u zamjenu za baltike drave. Velike usluge to ih je uinio Hitleru omoguivi mu da napadne Poljsku sad su mu dobro dole da prigrabi za Rusiju sve to moe. dok jo moe. Vie od toga, predloio je Nijemcima da uspostave svoju vlast nad veinom poljskog naroda, kao Rus, bio je svjestan pouka iz povijesti nekoliko proteklih stoljea da Poljaci nee mimo prihvatiti gubitak svoje nezavisnosti. Neka se s njima nateu Nijemci, a ne Rusi! A on e za to vrijeme lijepo prigrabiti baltike drave koje je Rusija izgubila nakon prvog svjetskog rata i iji je geografski poloaj predstavljao za Sovjetski Savez izvanrednu zatitu od iznenadnog napada njegovog njemakog saveznika.

14

Ribbentrop je po drugi put stigao avionom u Moskvu28. rujna u est sati poslije podne i. prije nego to e otii u Kremlj. imao je tek toliko vremena da proita dva telegrama iz Berlina koji su mu pruili sliku o stvarnim ruskim namjerama. Bili su to izvjetaji to ih je poslao njemaki poslanik u Tallinnu o tome da je upravo primio informaciju estonske vlade prema kojoj Sovjetski Savez, otvoreno prijetei vojnom intervencijom, zahtijeva da mu Estonija odobri uspostavljanje vojnih i zrakoplovnih baza.14 Kasnije, iste noi, nakon duge konferencije sa Staljinom i Molotovom, Ribbentrop je telegramom obavijestio Hitlera daje noas zakljuen sporazum prema kojem s dvije divizije Crvene armije i jedna zrakoplovna brigada biti stacionirane na estonskom teritoriju s tim da se. zasad, sistem vlasti u Estoniji nee mijenjati. Ali Hitler. i sam stari lisac u takvim stvarima, znao je da su dani Estonije odbrojani. Ve slijedeeg dana Ribbentrop je primio obavjetenje da je Hitler naredio evakuaciju 86.000 folksdojera iz Estonije i Latvije.15

Staljin je podnio raun a Hitler. bar zasada, bio je prisiljen da ga plati. Smjesta je napustio ne samo Estoniju nego i Latviju koje su, kako je to bilo usuglaeno njemako-sovjetskim paktom, bile u interesnoj sferi Sovjetskog Saveza. Jo prije isteka istog dana napustio je i Litvu, na sjeveroistonoj granici Njemake, koja je prema tajnim klauzulama Moskovskog pakta bila u interesnoj sferi Reicha.

Na sastanku s Ribbentropom koji je poeo 27. rujna u 22 sata i trajao do jedan poslije ponoi. Staljin je predloio Nijemcima dva rjeenja, u skladu s prijedlozima to ih je iznio Schulenburgu dvadeset petog: da ostane na snazi prvobitna demarkaciona linija du rijeka Pisza. Narew, Visla i San, s tim to Njemaka dobiva Litvu, ili da Litva pripadne Rusiji u zamjenu za odgovarajui komad poljske teritorije (Lublin i oblasti istono od Varave), ime bi gotovo sav poljski narod doao pod njemaku vlast. Staljin je uporno inzistirao na ovom drugom rjeenju i Ribbentrop je to u dugom telegramu upuenom 28. rujna u etiri sata ujutro prenio Hitleru. koji je dao svoj pristanak.

Podjela istone Evrope nije mogla biti obavljena bez crtanja preciznih karata i. nakon jo tri i pol sata pre

15

i

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

govaranja. 28. rujna poslije podne, poslije kojih je uslijedio slubeni banket u Kremlju. Staljin i Molotov su se povukli da bi razgovarali s latvijskom delegacijom koju su pozvali da dode u Moskvu. Ribbentrop je odjurio u operu da uhvati bar jedan in Labueg jezera i oko ponoi se vratio u Kremlj radi daljnjih konzultacija o kartama i drugim stvarima. U pet sati ujutro Molotov i Ribbentrop stavili su svoje potpise na novi pakt slubeno nazvan Njemako-sovjetski ugovor o granicama i prijateljstvu. Staljin je, kako je kasnije opisao jedan slubenik njemake ambasade, sav blistao ne skrivajui zadovoljstvo.* Imao je za to i razloga.17

U samom ugovoru, koji je objavljen, navedene su granice nacionalnih interesa dviju zemalja unutar bive poljske drave i saopeno da e one na novo steenim teritorijama ponovo uspostaviti mir i poredak, i ljudima koji tamo ive osigurati miran ivot kakav odgovara njihovom nacionalnom karakteru.

Meutim, kao i u sluaju prethodnog nacistiko-sovjet- skog sporazuma, ugovor je sadrao tajne protokole ukupno tri, od kojih su dva predstavljala pravu sr sporazuma. Jednim je Litva prebaena u sovjetsku utjecajnu sferu, a oblasti Lublina i istone Varave pripojene Njemakoj. Drugi je bio kratak i konkretan.

Ugovorne strane nee na svojim teritorijima tolerirati propagandne akcije poljskih elemenata koje bi se odnosile na teritorije druge strane, suzbijat e se na svojim teritorijima svaki pokuaj takvih akcija i obavjetavat e jedna drugu o poduzetim mjerama u vezi s tim.

Tako je Poljska, kao Austrija i ehoslovaka prije nje, nestala s karte Evrope. Bila je to etvrta podjela Poljske izmeu Njemake i Rusije** (u prethodnim je sudjelovala i Austrija) koja e, dok bude trajala, biti daleko najsurovija i najbezobzimija. U tajnom protokolu od 28. rujna***

* Taj tluZbemk. Andor Hcncke. dravni podsekretar u Ministarstvu vanjskih postova, koji je proveo mnogo godina na slubi u njemakoj ambasadi u Moskvi, napisao je detaljan i zabavan izvjetaj o razgovorima To je jedini njemaki zapis o drugom danu konferencije.*

** Amotd Tojmbe je u svojim napisima naziva petom podjelom.*** lako je potpisan 29. rujna u pet sati ujutro, slubeni datum ugo

vora je 28 rujna.

16

Hitler i Staljin su se sporazumjeli da u Poljskoj uvedu reim terora, s ciljem da se brutalno zgazi sloboda, kultura i nacionalni ivot Poljaka.

Hitler je vodio i dobio rat u Poljskoj, ali pravi pobjednik bio je Staljin ije trupe praktino nisu ispalile ni metka*. Sovjetski Savez je dobio gotovo polovicu Poljske i uz to prigrabio baltike drave. Izmeu Njemake i njenih dalekosenih ciljeva ukrajinskog ita i rumunjske nafte, tako neophodnih Njemakoj da bi preivjela britansku blokadu isprijeio se zid vri nego ikad ranije. Staljinu je uspjelo da prigrabi ak i poljsku naftonosnu oblast Borislav-Drogobycz koju je Hitler toliko prieljkivao. Staljin je. meutim, milostivo pristao da prodaje Njemakoj naftu u koliinama ravnim godinjoj proizvodnji te oblasti.

Zato je Hitler pristao da plati Rusima tako visoku cijenu? On je, istina, pristao bio na nju jo u kolovozu da bi sprijeio prikljuenje Sovjetskog Saveza taboru Saveznika i njegovo stupanje u rat. Kako. meutim, sam nije drao mnogo do sporazuma, moglo se oekivati da e nakon besprimjernog trijumfa njemakog oruja u Poljskoj doi u iskuenje da ignorira pakt od 23. kolovoza, kako su ga, uostalom, predstavnici armije i nagovarali. Na Staljinov protest. Fhrer mu je mogao zaprijetiti napadom najmonije armije na svijetu, to je kampanja u Poljskoj bila upravo dokazala. Je li mogao? Nije. sve dok su na zapadu stajale britanske i francuske armije. Da bi obraunao sa Francuskom i Britanijom. Hitleru je bilo potrebno sigurno zalede. To je, kako se moe razabrati iz njegovih kasnijih izjava, bio razlog zato je dopustio Staljinu da izvue tako velik profit. Ali posveujui svu svoju panju zapadnom frontu, nije oprostio sovjetskom diktatoru njegovu bezonu gramzljivost.

* Slubeno objavljeni njemaki gubici u Poljskoj bili su 10.572 Poginulih. 30.322 ranjenih i 3.400 nestalih pripadnika oruanih snaga

17

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

19

SI TZKRI EG NA ZAPADU

Na zapadnom frontu nije se dogaalo nita naroito. Jedva ako je ispaljen koji metak. Njemaki graanin ubrzo je pronaao naziv za taj sjedei rat Sitzkrieg. Na zapadu e se dobiti drugo ime smijeni rat. Tu se nalazila najmonija armija svijeta (francuska), kako je to rekao britanski general J. F. C. Fuller, suoena sa svega dvadeset est (njemakih) divizija i sjedila, skrivena iza elika i betona, dok je neprijatelj masakrirao njenog viteki hrabrog saveznika!1

Je li to bilo iznenaenje za Nijemce? Teko. Ve u svom prvom zapisu u dnevnik, 14. kolovoza, naelnik Generaltaba kopnene vojske Halder dao je detaljnu procjenu situacije na zapadu u sluaju njemakog napada na Poljsku. Po njegovom miljenju, bilo je malo vjerojatno da bi Francuzi krenuli u ofenzivu. Bio je siguran da Francuska nee uputiti svoju armiju kroz Belgiju protiv volje Belgije. Zakljuio je da e Francuzi ostati u defenzivi. Sedmi rujna, kada je sudbina poljske vojske bila ve zapeaena, Halder se kako je ve spomenuto poeo baviti planovima za prebacivanje njemakih divizija na zapad.

Iste veeri zabiljeio je rezultate popodnevnog savjetovanja von Brauchitscha s Hitlerom.

Slanje operacija na zapadu joi nejasno. Postoje neke indikacije da prave volje za voenje rata nema. . . francuskoj vladi nedostaje hrabrosti. I iz Britanije prvi nagovjetaji otrenjenja i razmiljanja.

18

Dva dana nakon toga Hitler je izdao svoju Direktivu br. 3 za voenje rata. nareujui da se otpone s pripremama za prebacivanje jedinica kopnene vojske i zrakoplovstva iz Poljske na zapad, ali ne izriito radi uea u borbama, lako su Velika Britanija . . . i Francuska prilino neodluno poele s neprijateljstvima. navodi se u toj direktivi, moje lino nareenje neophodno je u svakom sluaju kada nae kopnene snage (ili). . . neki na avion prijeu zapadnu granicu (i) za svaki zrani napad na Britaniju.2

to su Francuska i Britanija obeale Poljskoj da e uiniti u sluaju da bude napadnuta? Britanske garancije bile su opeg karaktera, ali zato su francuske bile veoma konkretne. Zasnivale su se na francusko-poljskom vojnom paktu od 19. svibnja 1939. godine. Tim paktom je precizirano da e Francuska postupno poduzimati ofenzivne operacije s ogranienim ciljevima od treeg dana nakon dana ope mobilizacije. Opa mobilizacija je objavljena I. rujna. Pakt je. meutim, dalje predviao da e Francuska, im doe do punog razvoja njemakih operacija protiv Poljske, poduzeti ofenzivnu akciju protiv Njemake s glavninom svojih snaga, s poetkom petnaestog dana. raunajui od dana ope mobilizacije u Francuskoj. Kad je pomonik naelnika poljskog generaltaba pukovnik Jak- lincz postavio pitanje s kakvim e snagama francuska vojska poduzeti ovu veliku ofenzivu, general Gamelin mu je odgovorio da e u njoj sudjelovati trideset pet do trideset osam divizija.2

Meutim, 23. kolovoza, kad je ve bilo potpuno sigurno da e Nijemci napasti Poljsku, plaljivi francuski generalisimus je, kako smo vidjeli*, obavijestio svoju vladu da e ozbiljniju ofenzivu moi eventualno poduzeti tek u roku od najmanje dvije godine. . . 1941 42, pod pretpostavkom, dodao je. da do tog vremena Francuska dobije pomo britanskih trupa i ameriku opremu.

U toku prvih tjedana rata Britanija je. treba spomenuti, bila u stanju da poalje u Francusku upravo alosno mali broj vojnika. Do II. listopada, tri tjedna nakon zavretka borbi u Poljskoj. Britanija je u Francusku uputila etiri divizije 138.000 ljudi. Bio je to. po Churchillovim ri-

* Vidi poglavlje Kal i Potjtkom te pretvara a dragi trfeltki ral u Kapa II.

19

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

jeima. simbiloan doprinos, a Fuller je zabiljeio da je prvi britanski vojnik jedan kaplar, voa patrole poginuo tek 9. prosinca. Takav rat bez krvi. komentira Fuller, ne pamti se od bitaka kod Molinelle i Zago- nare.*

Kasnije, u Numbergu. njemaki generali bili su jednoglasni u svojim tvrdnjama da su Saveznici, oklijevajui da napadnu Njemaku sa zapada u toku kampanje u Poljskoj, propustili jedinstvenu priliku.

Uspjeh u ratu protiv Poljske (rekao je general Halder) ostvaren je samo zahvaljujui tome Sto smo zapadne granice ostavili gotovo potpuno nezatiene. Da su Francuzi shvatili logiku situacije i iskoristili angairanost njemakih trupa u Poljskoj, mogli su prijei Rajnu, a mi ne bismo imali mogunosti da ih u tome sprijeimo. Tako bi ugrozili Ruhrsku oblast koja je za Njemaku predstavljala odluujui faktor u voenju rata.4

To Sto nismo poklekli 1939. godine (rekao je general Jodl) moemo zahvaliti samo injenici da su za vrijeme kampanje u Poljskoj oko 110 francuskih i britanskih divizija na zapadu ostale potpuno neaktivne, iako su bile suoene sa samo 23 njemake divizije.9

A general Keitel, naelnik OKW. rekao je u svojoj izjavi slijedee:

Mi vojnici smo za vrijeme kampanje u Poljskoj neprestano oekivali francuski napad i veoma nas je iznenadilo Sto se nita nije dogodilo . . . Francuzi bi. da su napali. naili samo na vojni paravan, a ne pravu obranu *

Zato onda francuska armija (prve dvije britanske divizije stigle su tek tokom prvog tjedna u listopadu), toliko nadmonija u odnosu na njemake snage na zapadu, nije krenula u napad, kao to su general Gamelin i francuska vlada pismeno obeali da e uiniti?

* Deveti listopada pisac ove knjige doputovao je vlakom do istone obale Rajne, gdje ona predstavlja francusko-njemaku granicu u duljim od sto sedamdeset kilometara, i zabiljeio u svoj dnevnik: Ne vide se nikakvi znaci rata i osoblje vlaka mi je reklo da na tom dijelu fronte od poetka rata nije ispaljen piti jedan hitac. . Mogli smo vidjeti francuske bunkere, a na mnogim mjestima velike zastore iza kojih su Francuzi gradili utvrenja Ista slika i na njemakoj strani.

Vojnici su tili za svojim poslovima ne skrivajui se. na dometu jedni drugima Nijemci su prugom dovlaftli topove i ratni materijal, ali ih Francuzi u tome nisu ometali udan neki rat. (Berlin Diary. str 234)

20

Razloga ima mnogo: defetizam u Vrhovnoj komandi francuske vojske, vladi i narodu; jo iva sjeanja na to kako je Francuska iskrvarila u prvom svjetskom ratu i odlunost da se slino krvoprolie po svaku cijenu izbjegne; spoznaja, ve polovicom rujna sasvim uvrena, da su poljske armije tako teko poraene da e Nijemci ubrzo biti u stanju da prebace na zapad nadmone snage, koje e vjerojatno brzo svesti na nulu svaki poetni francuski uspjeh; strah od njemake nadmonosti u oruju i zrakoplovstvu. I zaista, francuska vlada je od samog poetka zahtijevala da se britansko ratno zrakoplovstvo suzdri od bombardiranja ciljeva u Njemakoj, plaei se odmazde nad francuskim tvornicama, iako bi temeljito bombardiranje Ruhra. industrijskog srca Reicha. moglo biti katastrofalno po Nijemce. Bila je to jedna od velikih briga njemakih generala u tim rujanskim danima, kako su mnogi od njih kasnije priznali.

U sutini, odgovor na pitanje zato Francuska nije napala Njemaku u rujnu vjerojatno je najbolje formulirao Churchill. Bitka je. napisao je. bila izgubljena nekoliko godina ranije.1 U Munchenu 1938. godine; u vrijeme pripojenja Rajnske oblasti 1936. godine; godinu dana prije toga. kad je Hitler, u prkos odredbama Versajskog sporazuma, proklamirao uspostavljanje regularne armije i vojne obaveze. Sad je trebalo platiti cijenu tog alosnog saveznikog oklijevanja da stupe u akciju. U Parizu i Londonu su, meutim, po svemu sudei, vjerovali da se plaanje moe nekako izbjei neaktivnou.

Borbe na moru su vodene.Njemaka mornarica nije bila izloena takvom pritisku

kao armija na zapadu, pa je u toku prvog tjedna neprijateljstava potopila jedanaest britanskih brodova s ukupnom tonaom od 64.595 brt. to je iznosilo gotovo polovicu tonae potopljene tjedno u vrijeme najveeg intenziteta njemake podmornike ofenzive u travnju 1917. godine. kada je Velika Britanija bila dovedena gotovo do ruba propasti. Nakon toga. britanski gubici su poeli da se smanjuju 53.561 tonu drugog tjedna. 12.750 tona treeg tjedna i samo 4.646 tona etvrtog tjedna tako da su tokom rujna ukupni britanski gubici iznosili dva

21

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

deset est brodova (135.552 brt) potopljenih od strane njemakih podmornica i tri broda (16.488 brt) potopljena uslijed nailaska na minu.*

Britanci to nisu znali, ali to naglo opadanje broja potopljenih brodova imalo je sasvim konkretan razlog. Sedmi rujna admiral Raeder prisustvovao je drugoj konferenciji kod Hitlera, i Fhrer, sav ozaren od zadovoljstva zbog poetnih pobjeda u Poljskoj i suzdravanja Francuza da udare na zapadu, savjetovao je mornarici da malo uspori tempo. Francuska pokazuje politiku i vojnu suzdrljivost, a Britanci oigledno oklijevaju. S obzirom na takvu situaciju zakljueno je da podmornice na Atlantiku potede sve putnike brodove bez izuzetka, da uope ne napadaju francuske brodove i da se depni bojni brodovi Deutschland u Sjevernom Atlantiku i Graf Spee u Junom Atlantiku privremeno povuku u svoje zone ekanja. Generalna linija kako je to zabiljeio Raeder u svom dnevniku treba da bude suzdravati se dok se politika situacija na Zapadu ne razbistri, to e trajati oko sedam dana.*

POTAPANJE BRODA ATHENIA

Na sastanku 9. rujna Hitler i Raeder donijeli su jo jednu odluku. Admiral je zapisao u svoj dnevnik: Ne poduzimati nita u vezi s dogaajima oko broda Athe- nia dok se sve podmornice ne vrate kui.

* Churchill, luda prvi lord admiraliieta. i/nio jc ope podatke 26. rujna pred Donjim domom, a u svojim memoarima navodi korigirane slubene cifre Pred Donjim domom je. osim toga. izjavio da jc potopljeno lest ili sedam njemakih podmornica dok je kasnije ustanovljeno. kako je takoer naveo u svojoj knjizi, da su potopljene samo dvije Ovaj svoj govor Churchill je dopunio jednom zanimljivom anegdotom o tome kako mu je komandant jedne podmornice poslao telegram u kome mu je javio toan poloaj potopljenog britanskog broda i traio da se brodolomcima odmah ilputi pomo Nisam odmah znao na koju adresu da potaljcm odgovor. rekao je Churchill, ali problem je rijeen i dolini gospodin sad se nalazi u naiim rukama. Nije. meutim, bilo tako Dva dana kasnije u jednoj emisiji za Amerikance pisac ove knjige imao je priliku da u Berlinu intervjuira komandanta podmornice, kapetana Herberts Schultzca. koji mu je pokazao tekst telegrama Churchillu u svom brodskom dnevniku (vidi Churchill- The Gathering Storm str 4 J6 -J7 i Berlin Diary sir. 22527)

22

Rat na moru. kao to smo ve spomenuli, poeo je deset sati nakon objave rata od strane Britanije kada je britanski linijski brod Athenia. na kome se nalazilo oko 1.400 putnika, torpediran bez prethodnog upozorenja 3. rujna u devet sati prije podne, nekih dvije stotine milja zapadno od Hebrida. ivot je izgubilo 112 osoba, medu njima 28 Amerikanaca. Nakon prvih izvjetaja iz Londona, njemako Ministarstvo propagande smjesta se obratilo radi razjanjenja Komandi ratne mornarice, koja je odgovorila da u navedenoj zoni nema niti jedne njemake podmornice i kategoriki demantirala da su brod potopili Nijemci. itav taj sluaj bio je veoma neugodan i za Hitlera i za Komandu ratne mornarice, i u poetku nisu htjeli da vjeruju britanskim izvjetajima. Svim komandantima podmornica izdano je strogo nareenje da se pridravaju Hake konvencije koja zabranjuje napad na putniki bord bez prethodnog upozorenja. Kako su sve podmornice odravale radio-utnju. nije bilo nikakve mogunosti da se odmah provjeri to se u stvari dogodilo.* To nije sprijeilo dirigiranu nacistiku tampu da za dva-tri dana optui Britance kako su torpedirali vlastiti brod ne bi li isprovocirali stupanje Sjedinjenih Drava u rat.

Wilhelmstrasse je zaista sa strepnjom oekivala ameriku reakciju na katastrofu u kojoj je nalo smrt dvadeset osam graana Sjedinjenih Drava. Odmah sutradan nakon potapanja broda Weizscker je pozvao amerikog otpravnika poslova, Alexsandra Kirka, i demantirao da je potapanje izvrila njemaka podmornica. Nijedna njemaka pomorska jedinica nije se nalazila u toj zoni, naglasio je. Iste veeri, prema njegovoj izjavi danoj pred sudom u Nmbcrgu. dravni sekretar je potraio Raedera. podsjetio ga na to kako je potapanje Lusitanije od strane Nijemaca u prvom svjetskom ratu pridonijelo ulasku Amerike u rat. i zahtijevao da se uini sve kako bi se izbjeglo provociranje Sjedinjenih Drava. Admiral je kategoriki izjavio da niti jedna njemaka podmornica nije mogla biti umijeana u taj dogaaj

Na navaljivanje Ribbentropa, admiral Raeder je pozvao

* Slijedeeg dana. 4 rujna, svim podmornicama je upuena poruka. Po nareenju Fhrern zabranjuje K svaka akcija protiv putnikih brodova bez obzira na okolnosti, ak i kad plove pod pratnjom

23

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

amerikog pomorskog ataea da ga posjeti 16. rujna, i obavijestio ga da je ve primio izvjetaje od svih podmornica na osnovi ega je definitivno utvreno da Atheniju nije potopila njemaka podmornica. Zahtijevao je od ataea da o tome obavijesti svoju vladu, to je ovaj odmah uinio.

Veliki admiral nije rekao istinu. Podmornice koje su bile na moru 3. rujna nisu se jo bile sve vratile u svoje luke. Meu onima koje se nisu vratile bila je i U-30 pod komandom porunika fregate Lempa. Pristala je u matinoj luci tek 27. rujna. Doekao ju je admiral Karl Domtz, komandant podmornike flote, koji je kasnije u Numbergu ovako opisao taj susret i konano otkrio istinu o potapanju Alhenije:

S komandantom porunikom fregate Lempom sastao sam se na prcvodnici u NVilhelmshavenu dok je brod uplovljavao u luku. i on je zatraio da sa mnom razgovara nasamo. Primijetio sam da je uznemiren i nesretan, i odmah mi je po- vjeno da smatra sebe odgovornim za potapanje Alhenije u zoni Sjevernog kanala. U skladu s mojim prethodnim instrukcijama, patrolirao je pazei na eventualnu pojavu naoruanih trgovakih brodova na prilazima Britanskim otocima i torpedirao je brod za koji je naknadno na osnovi telegrafskih poruka ustanovio da je Aiheniu, uvjeren da napada naoruani trgovaki brod koji patrolira morskim putovima. . .

Lempa sam smjesta uputio avionom da se javi tabu ratne mornarice (SKL) u Berlinu, a kao jednu od provizornih mjera izdao sam nareenje da se itav sluaj zadri u najstrooj tajnosti. Kasnije istog dana, ili ujutro slijedeeg dana. primio sam nareenje od kapetana bojnog broda Frickca prema kojem1) Sluaj ostaje najsiroia vojna tajna.2) Vrhovna komanda ratne mornarice (OKM) smatra da poru

nika fregate Lempa ne treba izvoditi pred vojni sud. jer je dola do zakljuka da je porunik Lcmp djelovao uvjeren da vri svoju dunost;

3) Sva tumaenja politike prirode davat e OKM.**U politikim akcijama u vezi s Fuhrerovim tvrdnjama kako

nijedna naa podmornica nije potopila Atheniju nisam sudjelovao."

* Uinio je to. po svemu sudei, ndifnranim telegramom jer je kopija izvjetaja pomorskog ataea Washmgtonu naena medu dokumentima njemake ratne mornarice podnesenim sudu u Numbergu

** Podcrtao admiral.

24

Ali Dnitz, koji je, po svemu sudei, od poetka nasluivao istinu, jer u suprotnom ne bi na molu ekao povratak podmornice U-30. i sm je sudjelovao u preina- avanju brodskog dnevnika podmornice, a korigirao je i zapise u vlastitom dnevniku s ciljem da ukloni sve tragove koji bi mogli otkriti istinu. U stvari, kao to je u Nmbergu i priznao, osobno je naredio da se iz brodskog dnevnika podmornice U-30 izbrie sve to se odnosi na Atheniju. a isto je uinio i s vlastitim dnevnikom. Naredio je da se posada broda zakune da e uvati tajnu.*

Izvan svake je sumnje da vrhovna komanda svake vojske u ratu skriva u svojim ormarima poneki kostur, pa je sasvim razumljivo iako ne i pohvalno to je Hitler, kako je to u Niirnbergu izjavio admiral Raeder, inzistirao na tome da se sluaj Alhenije zadri u najstrooj tajnosti, utoliko vie to bi se Komanda ratne mornarice. koja je odmah u poetku porekla svaku odgovornost Nijemaca, nala u vrlo neugodnoj situaciji kad bi bila prinuena da je prizna. Hitleru to, meutim, nije bilo dovoljno. U nedjelju uveer, 22. listopada, ministar propagande Goebbels lino je istupio na radiju pisac ove knjige dobro se sjea te emisije i za potapanje Alhenije optuio Churchilla. Slijedeeg dana slubeni organ nacistike stranke Vdlkischer Beohachter donio je na naslovnoj strani opiran napis pod naslovom CHURCHILL JE POTOPIO ATHENIJU. u kome se tvrdilo da je prvi lord admiraliteta podmetnuo tempiranu bombu u utrobu broda. U Niirnbergu je ustanovljeno da je Ftihrer lino naredio da se emitira govor i objavi lanak. Iako su Raeder, Dnitz i Weizscker bili ogoreni zbog takvih bezonih lai. nisu se usuivali poduzeti bilo to protiv njih."

To beskimenjatvo admirala i samozvanog antinacis- tikog vode u Ministarstvu vanjskih poslova, koje e u pu-

* Oficiri, komandant Lemp i neki lanovi posade prckomandirani su na podmornicu V-IIO i potonuli zajedno s njom 9 svibnja 1941. Jedan lan posade je ranjen prilikom napada aviona na podmornicu nekoliko dana nakon potapanja Alhenije Iskrcan je u najveoj tajnosti u Reykjavtku. na Islandu, a kasnije je kao ratni zarobljenik prebaen u zarobljeniki logor u Kanadi. Poslije rata dao je izjavu u kojoj je naveo sve injenice o tom dogaaju Nijemci su se. izgleda, plaili da e progovoriti, ali on je to uinio tek nakon zavretka rata i:

25

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

noj mjeri doi do izraaja i kod generala kad god demonski nacistiki vojskovoa uini neku podlost, odvest e Njemaku u najmranije doba njene povijesti.

HITLER PREDLAE MIR

tampa veeras otvoreno p ik o miru. zabiljeio sam u svoj dnevnik 20. rujna. Svi Nijemci s kojima sam danas razgovarao vrsto su uvjereni da emo za mjesec dana ivjeti u miru. Svi su izvanredno raspoloeni.

Prethodnog dana poslije podne u kitnjastoj Gildhalle u Danzigu prisustvovao sam prvom Hitlerovom govoru nakon to se I. rujna obratio Reichstagu i otpoeo rat. Iako bijesan to nije mogao odrati govor u Varavi, iji se garnizon jo uvijek herojski drao, i iako je pljuvao otrov kad god bi spomenuo Veliku Britaniju, nije propustio da uini i jednu pomirljivu gestu. Ja nemam vojnih pretenzija u odnosu na Britaniju i Francusku, rekao je. Moje simpatije su na strani francuskog poilua.* On ne zna na to se bori. Pozvao je i Svevinjeg, koji je blagoslovio nae oruje, da otvori oi drugim narodima kako bi shvatili koliko je beskoristan ovaj r a t . . . i poeli razmiljati o blagodatima mira.

Dvadeset esti rujna, jedan dan prije pada Varave. njemaka tampa i radio otpoeli su veliku mirovnu ofenzivu. Glavni argument, kako sam zabiljeio u svom dnevniku. bio je: Zato Francuska i Britanija ele jo ratovati? Nemaju za to da se bore. Njemaka od Zapada ne trai nita.

Nekoliko dana kasnije mirovnoj ofenzivi se pridruila i Rusija. Paralelno s potpisivanjem Njemako-sovjetskog ugovora o granicama i prijateljstvu, ijim je tajnim klauzulama podijeljena istona Evropa. Molotov i Ribben- trop su sastavili i 28. rujna u Moskvi potpisali gromki apel za mir.

* Poitu nam za francuskog vojnika na fronti, nastao u prvom svjetskom ratu. kasnije se probno na francuskog vojnika uope.

26

Vlade Njemake i Sovjetskog Saveza, kae se u tom proglasu, nakon to su

definitivno sredile probleme iskrsle zbog dezintegracije poljske drave i udarile vrste temelje trajnom miru u istonoj Evropi, zajedniki izraavaju svoje uvjerenje da bi bilo u istinskom interesu svih naroda kad bi se dokrajilo ratno slanje izmeu Njemake s jedne i Britanije i Francuske s druge strane. Obje vlade e zbog toga zajedniki usmjeriti svoje napore.. . da se taj cilj to prije ostvari

Ako. meutim, napori dviju vlada ostanu uzaludni, to e samo ukazati na injenicu da su Britanija i Francuska odgovorne za nastavljanje ra ta .. .

Je li Hitler zaista elio mir ili je elio nastaviti rat a da, uz sovjetsku pomo, prebaci odgovornost za njegovo nastavljanje na zapadne saveznike? Moda to ni sam nije tono znao, iako je nastupao prilino sigurno.

Dvadeset esti rujna Hitler je imao dug razgovor s Dahlerusom koji nikako nije odustajao od pokuaja da pomiri zaraene strane. Dva dana prije toga neumorni veanin sastao se u Oslu sa svojim starim prijateljem Ogilviem Forbesom. nekadanjim savjetnikom ambasade u Berlinu, koji je sad obavljao slinu dunost u britanskom poslanstvu u norvekoj prijestolnici. Prema povjerljivom memorandumu dra Schmidta.14 Dahlems je obavijestio Hitlera kako mu je Forbes rekao da britanska vlada trai put za uspostavljanje mira. Jedini problem koji mui Britance jest kako da sauvaju obraz.

Ako Britanci zaista ele mir. odgovorio je Hitler, mogu ga imati za dva tjedna i sauvati obraz.

Morat e se pomiriti s injenicom, nastavio je Fhrer, da Poljska ne moe vie uskrsnuli. Ako to prihvate, izjavio je. on je spreman da garantira status quo ostalog dijela Evrope, uz to bi ile garancije sigurnosti Britanije. Francuske. Holandije i Belgije Uslijedila je diskusija o tome kako inicirati mirovne pregovore. Hitler je predloio da to na sebe preuzme Mussolini, dok je Dahlems izrazio miljenje da bi holandska kraljica moda bila pogodnija linost jer je neutralnija. Goring, koji je takoer prisustvovao tom razgovoru, predloio je da se predstavnici Britanije i Njemake najprije tajno sastanu u Nizozemskoj, a onda. ako nau zajedniki jezik, kraljica bi mogla pozvati obje zemlje da pristupe mirovnim prego

27

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

vorima. Hitler, nakon to je u nekoliko mahova izrazio skepticizam u pogledu elje Britanaca da se aspostavi mir, konano je prihvatio prijedlog veanina da ve slijedeeg dana otputuje u Englesku i pusti pipke u dogovorenom smjeru.

Britanci mogu dobiti mir ako ga zaista ele. rekao je Hitler Dahlerusu na rastanku, ali e morati da se poure.

To je bila jedna linija Fiihrerovog miljenja. Drugu je iznio svojim generalima. Biljeka koju je Halder unio u svoj dnevnik prethodnog dana, 25. rujna, govori o prvim vijestima o Fiihrerovom planu za ofenzivu na zapadu. Dvadeset sedmi rujna, jedan dan nakon to je uvjeravao Dahlerusa u svoju spremnost za sklapanje mira s Britanijom. Hitler je u svom kancelarskom uredu informirao okupljene komandante NVehrmachta o svojoj odluci da napadne na zapadu u to kraem roku, budui da francusko-britanske armije jo nisu spremne. Prema Brauchitschu, odredio je ak i datum poetka ofenzive: 12. studenog.19 Hitler je, bez sumnje, tog dana bio posebno potaknut vijeu da je Varava konano kapitulirala. Vjerojatno je mislio da Francusku ne bi bilo mnogo tee oboriti na koljena nego Poljsku, jer je dva dana nakon toga Halder zapisao u svoj dnevnik kako Fiihreru treba objasniti da tehnika kampanje protiv Poljske ne moe predstavljati recept za Zapad. Ne moe se s uspjehom primijeniti protiv dobro organizirane armije.

Moda je Ciano najbolje proitao Hitlerove misli kada je 1. listopada razgovarao s kancelarom u Berlinu. Mladi talijanski ministar vanjskih poslova, koji je tada ve iz dubine due mrzio Nijemce, ali je morao uvati vanjsku formu, zatekao je Hitlera raspoloenog da se nekom povjeri. Dok je govorio o svojim planovima, oi bi mu udno zablistale kad god bi spomenuo nain i sredstva za voenje rata, zapisao je Ciano. Sumirajui svoje utiske, gost iz Italije zabiljeio je dalje:

. . . Ponudili svom narodu vrst mir nakon velike vojne pobjede predstavlja neto ito moda jo l uvijek privlai Hitlera. Ali kad bi. da bi to postigao, morao rtvovati ma i najmanji djeli neega Ito po njegovom miiljcnju predstavlja

28

zakonito pravo pobjednika, tisuu puta radije bi se odluio za borbu.'*

Mene je, dok sam pratio zasjedanje Reichstaga koje je poelo u podne 6 listopada i sluao Hitlera kako izvikuje svoj apel za mir, sve to skupa podsjealo na staru gramofonsku plou koju ujem ve peti ili esti put. Koliko sam ga ve puta sluao s iste govornice poslije svake nove osvajake akcije kako istim tonom prividne iskrenosti i dobronamjernosti iznosi mirovne prijedloge koji su ako se zanemari sudbina njegove posljednje rtve zvuali sasvim razumno i poteno. Uinio je to ponovo tog prohladnog, sunanog jesenjeg dana. s uobiajenom elokvencijom i licemjerjem. Bio je to dug govor jedan od njegovih najduih javnih istupa ali pred kraj, nakon vie od jednog sata za njega tipinog iskrivljavanja povijesnih injenica i hvalisanja uspjesima njemakog oruja u Poljskoj (toj smijenoj dravi), konano je stigao do mirovnih prijedloga i obrazloenja za njih.

Moja osnovna tenja bila je da nae odnose s Francuskom oistim od svih tragova zle volje tako da oni postanu podnoljivi za obje nacije.. . Njemaka od Francuske ne zahtijeva vie nita.. . Odbio sam ak i da spomenem problem Al/asa i Lotaringijc.. . Francuskoj sam uvijek izraavao svoju elju da zauvijek sahranimo nae staro neprijateljstvo i zbliimo nae dvije nacije koje se obje ponose slavnom prolou.. .

A Britanija?Nita manje truda posvetio sam izgraivanju anglo-njcmakog razumijevanja, ne. neeg veeg od toga. anglo-njcmakog prijateljstva. Nikad i nigdje nisam djelovao suprotno britanskim interesima.. . I danas vjerujem da je istinski mir u Evropi i itavom svijetu mogu samo ako dode do sporazuma izmeu Njemake i Engleske.

A mir?Zato se vodi ovaj rat na zapadu? Radi restauracije Poljske?

Poljska stvorena Versajskim ugovorom vie nikad nee uskrsnuli. . . Pitanje ponovnog uspostavljanja poljske drave je problem koji e biti rijeen ne ratom na zapadu nego iskljuivo

* Mussolini nije dijelio Hitlerovu sigurnost u pobjedu, o kojoj mu je Ciano referirao. Vjerovao je da e se Britanci i Francuzi vrsto drati . emu zatvarati oi pred lim? Trei listopada Ciano je zapisao u svoj dnevnik on (Mussotinij je pomalo ogoren zbog naglog porasta Hitlerove slave. (Ctamo Dianrt. str. I$SJ.

29

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

voljom Rusije i Njemake.. . Bilo bi besmisleno pobiti milijune ljudi i unititi ogromna materijalna dobra radi ponovnog stvaranja drave, koju su od samog nastanka svi koji nisu poljskog podrijetla nazivali mrtvorodenetom.

Kakvih bi jo razloga moglo b i ti? .. .Ako se ovaj rat. u stvari, vodi samo zato da se u Njema

koj uspostavi nov reim . . . onda e milijuni ljudskih ivota biti rtvovani uzalud.. . Ne. ovim ratom na zapadu ne moe se rijeiti nijedan svjetski problem.. .

A bilo je problema koje je trebalo rijeiti. Hitler ih je naveo itav niz: uspostavljanje poljske drave (o kojoj se s Rusima ve bio dogovorio da ne treba da postoji), konano rjeenje idovskog problema, pitanje njemakih kolonija, oivljavanje meunarodne trgovine, bezuvjetno garantirani mir, smanjenje naoruanja, pitanje zranog ratovanja, bojnih otrova, podmornica itd. i, konano, rjeenje problema nacionalnih manjina u Evropi.

Da bi se ostvarili ti veliki ciljevi, predloio je sazivanje konferencije vodeih evropskih nacija nakon veoma temeljitih priprema.

Takva konferencija (nastavio je) koja treba da odluuje o sudbini ovog kontinenta u godinama koje dolaze, ne moe nikako raditi dok topovi grme. i pod pritiskom mobiliziranih armija na granicama.

Kako. meutim, ti problemi moraju biti rijeeni prije ili kasnije, bilo bi mnogo razumnije poeti s njihovim rjeavanjem prije nego to milijuni ljudi budu nepotrebno poslani u smrt i razorena dobra vrijedna milijarde. Odranje sadanjeg stanja na zapadu je nezamislivo. Uskoro, svaki dan e zahtijevati sve vee rtve.. . Bogatstvo evropskih nacija bit e rasuto u obliku granata, a njihova mladost iskrvarit e na bojnim poljima.. .

Jedna stvar je sigurna. Povijest ovjeanstva nije zabiljeila sluaj da su iz sukoba obje strane izile kao pobjednici, ali zato se esto dogaalo da obje izgube. Neka narodi i njihovi vode koji su istog miljenja sad dadu svoj odgovor. A neka oni koji smatraju da je rat bolje rjeenje odgumu moju ispruenu ruku.

Mislio je na Churchilla.

Ako. meutim, miljenje gospodina Churchilla i njegovih sljedbenika prevagne, ova moja izjava bit e ujedno i posljednja. Onda emo ra to v a ti... Studeni 1918. godine nee se ponoviti u njemakoj povijesti.

30

Meni je izgledalo malo vjerojatno, kako sam zapisao u dnevnik vraajui se iz Reichstaga. da e Britanci i Francuzi posvetiti i pet minuta panje tim maglovitim prijedlozima. Ali Nijemci su bili optimistiki raspoloeni. Iste veeri, dok sam iao prema zgradi radio-stanice. kupio sam rano izdanje Hitlerovog vlastitog lista. Vlkischer Beobachtern. Na naslovnoj strani pisalo je krupnim slovima:

NJEMAKA ELI MIR - NEMA VOJNIH PRETENZIJA U ODNOSU NA FRANCUSKU I ENGLESKU - NEMA REVIZIONIH ZAHTJEVA OSIM U POGLEDU KOLONIJA - SMANJENJE NAORUANJA - SURADNJA SA SVIM ZEMLJAMA EVROPE - PREDLOENO SAZIVANJE KONFERENCIJE

U Wilhelmstrasse, kako je sad poznato iz tajnih njemakih dokumenata, izvjetaji koji su stizali iz Pariza posredstvom panjolske i talijanske ambasade stvorili su vrsto uvjerenje da Francuzi nemaju volje za nastavljanje rata. Ve 8. rujna panjolski ambasador je dojavio Nijemcima da e Bonnet. s obzirom na izrazitu nepopularnost rata u Francuskoj, pokuati da ishodi sporazum im se okonaju operacije u Poljskoj. Postoje izvjesne indikacije da je u tom cilju ve uspostavio kontakt s Mussolini- jem.17

Drugi listopada Attolico je predao Wei/sckeru tekst posljednje poruke talijanskog ambasadora u Parizu, u kome se tvrdi da je veina u francuskom kabinetu naklonjena mirovnoj konferenciji, i da je sad pitanje samo kako omoguiti Francuskoj i Engleskoj da ne izgube obraz. Po svemu sudei, meutim, premijer Daladier nije pripadao toj veeni.*'1

Bile su to korisne i tone informacije. Sedmi listopada Daladier je odgovorio Hitleru. Izjavio je da Francuska nee odloiti oruje dok ne dobije garancije za istinski mir i opu sigurnost. Ali Hitiera je vie zanimalo to e rei Chamberlain nego francuski premijer. Deseti listo-

* Neto kasnije. 16. studenog. Talijani su obavijestili Nijemce da. prema informacijama to su ih dobili iz Pariza, marala Petama u Francuskoj smatraju za glavnog zagovornika politike mira.. . Ako pitanje mira postane aktualnije u Francuskoj. Ptain e tu odigrati vanu ulogu '* Izgleda da je to prva indikacija koju su Nijema dobili da bi im Ptain kasnije m opo biti od konsti

31

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

pada. u kraem govoru povodom pokretanja Winterhilfe Zimske pomoi u Sportpalastu ponovo je istakao svoju spremnost za mir. Njemaka, dodao je. nema razloga da ratuje protiv zapadnih sila.

Chamberlain je odgovorio 12 listopada. Bio je to hladan tu za njemaki narod, ako ne i za Hitlera.* Obraajui se Donjem domu. britanski premijer nazvao je njemake prijedloge neodreenim i nesigurnim i ukazao na injenicu da u njima nema ni nagovjetaja o tome na koji e nain biti ispravljene nepravde nanesene eho- slovakoj i Poljskoj. Nemogue je. rekao je. osloniti se na bilo kakva obeanja sadanje njemake vlade. Ako ona eli mir, treba to da dokae djelima, a ne samo rijeima. Od Hitlera je zatraio uvjerljiv dokaz da zaista eli mir.

ovjek iz Mnchena nije dopustio da ga Hitler ponovo zavede svojim obeanjima. Slijedeeg dana, 13. listopada, u slubenom saopenju Nijemci su izjavili da je Chamberlain. odbacujui Hitlerov prijedlog za mir, svjesno izabrao rat. Nacistiki diktator konano je naao traeni izgovor.

U stvari, kako nam je sad poznato iz zaplijenjenih njemakih dokumenata, Hitler je naredio da se otpone s pripremama za ofenzivu na zapadu ne ekajui odgovor britanskog premijera. Deseti listopada sazvao je svoje vojne komandante, proitao im dug memorandum o ratnoj situaciji i stanju u svijetu, a zatim im izdao Direktivu br. 6 za voenje rata.20

Fhrerovo inzistiranje potkraj rujna da se na zapadu u to je mogue kraem roku otpone s ofenzivnim operacijama dovelo je Vrhovnu komandu kopnene vojske u stanje izbczumljenosti. Brauchitsch i Halder, uz pomo jo nekoliko generala, zajedniki su pokuali dokazati Vodi kako skora ofenziva na zapadu ne dolazi u obzir. Potrebno je nekoliko mjeseci, rekli su, za remont tenkova

* Dm ranije. II. listopada, vijest o primirju izazvala je nered u Berlinu Rano izjutra preko radija je na valnoj durim berlinske stanice objavljena vijest da je britanska vlada pala i da te u najskorije vrijeme biti sklopljeno primirje Vijest se brzo proirila i izazvala veliko veselje u prijestolnici Prodavaice na trrincama bacale su glavice zelja u zrak. od radosti prevrtale stolove s povrem i napunile okolne krme da aicom Schnapvi nazdrave miru

32

upotrijebljenih u Poljskoj. General Thomas je iznio cifre iz kojih je proizlazilo da Njemakoj nedostaje 600.000 tona elika mjeseno. General von Stuelpnagel. naelnik uprave za opskrbu, izvijestio je da rezerve u municiji zadovoljavaju potrebe samo priblino jedne treine naih divizija za etrnaest dana borbe to je sigurno nedovoljno da se dobije rat s Francuskom. Fhrer je. meutim, odbio da saslua svog vrhovnog komandanta kopnene vojske i naelnika Generaltaba kad su mu 7. studenog podnijeli slubeni izvjetaj o materijalnim sredstvima koja nedostaju armiji. General Jodl, uz Keitela najvei poltron u OKW, upozorio je Haldera da je na pomolu veoma ozbiljna kriza zbog suprotstavljanja armije ofenzivi na zapadu, i da je Fhrer ogoren zbog toga to ga vojnici ne sluaju.

U takvoj je atmosferi Hitler sazvao svoje generale 10. listopada u II sati. Nije ih pitao za savjet. Direktiva br. 6, s datumom od prethodnog dana. rekla im je sve to treba da rade:

STROGO POVJERLJIVO

Ako u najskorijoj budunosti postane oigledno da Engleska, a pod vodstvom Engleske i Francuska, nisu voljne da okonaju ovaj rat. odluio sam da djelujem energino i agresivno, ne gubei vremena.

Zato izdajem slijedee nareenje:a. da se izvre sve pripreme za ofenzivnu operaciju . . . kroz teritorije Luksemburga. Belgije i Holandije. Napad mora biti izvren . . . u to je mogue kraem rokub. cilj napada je poraziti to vei dio francuske operativne armije i armija njenih saveznika, osvajajui istovremeno to vea podruja u Holandiji. Belgiji i sjevernoj Francuskoj, koja e posluiti kao baza za voenje uspjenog zranog i pomorskog rata protiv Engleske. ..Od vrhovnih komandanata svih vidova oruanih snaga zahti

jevam da mi u najkraem moguem roku podnesu detaljne izvjetaje o svojim planovima na bazi ove direktive i da mi o svemu dostavljaju redovne informacije. . .Tajni memorandum, takoer s datumom 9. listopada,

koji je Hitler proitao svojim vojnim komandantima prije nego to e ih upoznati s direktivom, predstavlja jedan od najimpresivnijih referata to ga je bivi austrijski kaplar ikad napisao. U njemu se ne samo osjea smisao

33

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

za interpretaciju povijesti, s njemakog gledita, te upravo izvanredno poznavanje vojne strategije i taktike, nego i vizionarska slika razvoja i rezultata rata na zapadu, koju e dogaaji ubrzo potvrditi. Borba izmeu Njemake i Zapadnih sila koja se. kako je rekao, vodi otkako je Miinsterskim ugovorom (Westfalskim mirom) 1648. godine razbijena prva njemaka drava, mora se voditi na jedan ili drugi nain. Meutim, nakon velike pobjede u Poljskoj. on ne bi imao nita protiv trenutnog obustavljanja rata, pod uvjetom da se ne dovodi u pitanje ono to je Njemaka stekla u Poljskoj.

Cilj ovog memoranduma nije. meutim, prouavanje mogunosti u ovom smislu, pa ak nisu ovdje ni uzete u obzir. Ograniit u se iskljuivo na drugi sluaj: potrebu da nastavimo borbu.. . Ratni cilj Njemake je konani slom vojne moi Zapada, tj. razbijanje snage i moi Zapadnih sila da se ikad vie u budunosti suprotstavljaju dravnoj konsolidaciji i daljem razvoju njemakog naroda u Evropi.

to se tie vanjskog svijeta, ovaj vjeni cilj bit e nuno na razne naine prilagoavan potrebama propagande.. . Time se. meutim, nee izmijeniti njegova sutina. Na ratni cilj jest i ostaje unitenje naih neprijatelja na zapadu.

Generali su prigovarali zbog urbe u poduzimanju ofenzive na zapadu. Vrijeme, meutim, rekao im je. radi za neprijatelja. Podsjetio ih je na to da su pobjede u Poljskoj ostvarene zahvaljujui tome to je Njemaka, u stvari, ratovala samo na jednoj fronti. Situacija je jo uvijek takva ali koliko e trajati?

Trajnu neutralnost Sovjetskog Saveza nije mogue osigurati nikakvim ugovorima ni paktovima. Trenutno, sve okolnosti govore protiv promjene neutralnog statusa Rusije. Za osam mjeseci, godinu dana. ili ak nekoliko godina, stanje se moe iz temelja izmijeniti. U toku posljednjih nekoliko godina se vie puta pokazalo koliko je beznaajna vrijednost paktova. Najveu sigurnost od iznenadnog ruskog napada pruit e . . . odluna demonstracija njemake snage

to se tie Italije, nada da e Italija pomoi Njemakoj u najveoj mjeri zavisi od toga hoe li biti novih njemakih uspjeha koji e potaknuti Ducea. I tu vrijeme predstavlja odluni faktor, kao i u sluaju Belgije i Holandije. koje e Britanija i Francuska prisiliti da odstupe od neutralnosti to Njemaka sebi nikako

34

ne moe dopustiti. ak i u sluaju Sjedinjenih Drava, treba smatrati da vrijeme radi protiv Njemake.

Dugotrajan rat. priznao je Hitler, izloio bi Njemaku velikim opasnostima, i naveo je nekoliko najozbiljnijih. Prijateljski i neprijateljski nastrojene neutralne zemlje (mislio je. izgleda, uglavnom na Rusiju. Italiju i SAD) mogle bi biti privuene u protivniki tabor, kao to je to bilo u prvom svjetskom ratu. Osim toga. rekao je. ograniena prehrambena i sirovinska baza Njemake teko bi mogla pruiti sredstva za voenje rata. Najvea opasnost, rekao je, jest ranjivost Ruhra. Udar u to srce njemake industrijske proizvodnje doveo bi do sloma njemake ratne ekonomike i gubitka otporne moi zemlje.

Treba priznati da je u ovom memorandumu bivi kaplar pokazao zapanjujue poznavanje vojne strategije i taktike, po obiaju praeno odsutnou svakog morala. Nekoliko stranica posveeno je novoj taktici to su je oklopne jedinice i zrakoplovstvo demonstrirali u Poljskoj, i detaljnoj analizi kako se ta taktika moe uspjeno primijeniti na zapadu, i tono gdje. Najvanije je, po njegovim rijeima, izbjei pozicioni rat iz 191418. Oklopne divizije treba iskoristiti za ostvarenje kljunih proboja.

One se ne smiju raspliniti medu beskrajnim redovima kua belgijskih gradova. One uope ne treba da napadaju gradove nego . . . da odravaju tok napredovanja armije, spreavajui da se front stabilizira masovnim probojima kroz poloaje za koje se utvrdi da su slabo branjeni.

Kad ovjek ita ovu izvanredno preciznu prognozu na koji e nain biti voen rat na zapadu, moe se samo pitati kako je mogue da se na strani Saveznika nije naao nitko sa slinim vizijama.

Isto vrijedi i za Hitlerovu strategiju. Jedina oblast gdje je mogue napasti. rekao je. jest podruje Luksemburga, Belgije i Holandije. Pri tome treba voditi rauna0 dva primarna vojna cilja: unititi holandske. belgijske, francuske i britanske armije i osvojiti poloaje du Kanala1 Sjevernog mora. odakle e Luftwaffe moi brutalno udariti na Britaniju.

Prije svega, rekao je vraajui se ponovo na taktiku, treba improvizirati!

Nesvakidanji karakter ove operacije moe zahtijevati da se do krajnjih granica pribjegava improvizacijama, da se ofenzivne

35

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

ili defenzivne snage (na primjer tenkovske ili protutenkovske snage) koncentriraju na izvjesnim mjestima u proporcijama koje su iznad normalnih, a na drugim daleko ispod normalnih.

Sto se tie vremena napada. Hitler je svojim neodlunim generalima rekao da on nikako ne moe poeti prerano. U svakom sluaju (ako je ikako mogue), treba da pone ove jeseni.

Suprotno generalima, njemakim admiralima nije bila potrebna Hitlerova mamuza da prijeu u ofenzivu, ma koliko da im je flota bila slabija od britanske. U stvari, u toku posljednjih dana rujna i prvih dana listopada Raeder je neprestano zasipao Fhrera molbama da skine ogranienja nametnuta mornarici. To je uinjeno postepeno. Dne 17. rujna jedna njemaka podmornica torpedirala je britanski nosa aviona Courageous jugozapadno od Irske. Dne 27. rujna Raeder je naredio da depni bojni brodovi Deutschland i Graf Spee napuste svoje zone ekanja i ponu napadati britanske brodove. Do sredine listopada ove jedinice potopile su sedam britanskih trgovakih brodova i zaplijenile ameriki brod City o f Flint.

Dne 14. listopada njemaka podmornica U-47 pod ko- komandom porunika fregate Gnthera Priena provukla se kroz naizgled neprobojnu obranu luke Scapa Flow, najvee britanske pomorske baze. torpedirala i potopila bojni brod Royal Oak na sidritu. ivote je izgubilo 786 oficira i mornara. Bio je to znaajan uspjeh i Goebbclsova propaganda ga je iskoristila u punoj mjeri, a mornarica je znatno podigla svoj ugled u Hitlerovim oima.

Generali su. meutim, i dalje ostali problem. Oklijevali su. usprkos dugom i promiljenom memorandumu i Direktivi br. 6. da izvre sve potrebne pripreme za predstojei napad na zapadu. Njihovo suzdravanje nije bilo posljedica toga to im se savjest bunila protiv upada u neutralnu Belgiju i Holandiju; naprosto su sumnjali da e ovog puta uspjeti. S jednim izuzetkom.

General Wilhelm Ritter von Leeb. komandant grupe armija C koja je drala front prema Francuzima du Rajne i Maginot ove linije, nije bio samo skeptian u pogledu pobjede na zapadu ve se. jedini, bar koliko je poznato iz raspoloivih dokumenata, izjasnio protiv napada na neutralnu Belgiju i Holandiju bar djelomino i iz

36

moralnih razloga. Sutradan nakon Hitlerovog sastanka s generalima, 11. listopada. Leeb je sastavio vlastiti memorandum. takoer prilino obiman, i poslao ga Brauchitschu i drugim generalima. itav svijet, napisao je. okrenut e se protiv Njemake

koja ve drugi put u dvadeset pet godina napada neutralnuBelgiju' Njemaka, ija se vlada prije samo nekoliko tjedanaobavezala da e uvati i potivati njenu neutralnost!

Na kraju, nakon detaljno razraenih argumenata protiv ofenzive na zapadu, uslijedio je apel za mir. itav na narod. napisao je. ezne za mirom.11

Hitler je, meutim, u to vrijeme eznuo za ratom, za borbom, i bio je do grla sit te po njegovu miljenju neoprostive bojaljivosti svojih generala. etrnaesti listopada Brauchitsch i Halder dugo su se savjetovali to da poduzmu. Komandant kopnene vojske vidio je tri mogunosti: prijei u napad; ekati daljnji razvoj dogaaja; fundamentalne promjene. Halder je to istog dana unio u svoj dnevnik, a poslije rata objasnio da se pod fundamentalnim promjenama podrazumijevalo uklanjanje Hitlera s vlasti. Neodluni Brauchitsch je, meutim, smatrao da bi takva drastina mjera bila u sutini negativna, jer bi nas oslabila. Zakljuili su da niti jedna od navedene tri mogunosti ne prua izglede za odluni uspjeh. Jedino to im je preostalo bilo je da nekako utjeu na Hitlera.

Brauchitsch se ponovo sastao s Fhrerom 17. listopada, ali su njegovi argumenti, kako je rekao Halderu, ostali bez rezultata. Situacija je bila beznadna. Hitler mu je kratko odbrusio, kako je Halder istog dana zabiljeio u svom dnevniku, da e Britanci biti spremni da pregovaraju tek nakon to dobiju batine. Moramo ih napasti to prije. Krajnji rok je izmeu petnaestog i dvadesetog studenog.

Bilo je i drugih konferencija s nacistikim vojskovoom dok ovaj nije 27. listopada stavio generale pred svren in. Nakon ceremonije na kojoj je etmacstoricu odlikovao Ordenom vitekog kria, visokim redom eljeznog kria. Fhrer je preao na pitanje ofenzive na zapadu. Kad je Brauchitsch pokuao objasniti kako armija nee biti spremna jo za mjesec dana. to znai prije 26. studenog. Hitler je odgovorio da je to prekasno. Napad

37

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

e, naredio je, poeti 12. studenog. Brauchitsch i Halder vratili su se s tog sastanka poraeni i utueni. No su proveli pokuavajui da utjee jedan drugog. Brauchitsch umoran i razoaran, zabiljeio je Halder u svom dnevniku.

ZOSSENSKA ZAVJERA ZA SVRGAVANJE HITLERA

Dolo je vrijeme da zavjerenici ponovo stupe u akciju, ili su oni bar tako mislili. Nesretni Brauchitsch i Halder nali su se pred tekim izborom da se, ili odlue ia treu od mogunosti sagledanih 14. listopada svrgavanje Hitlera ili da organiziraju napad na zapadu koji e, prema njihovom miljenju, zavriti katastrofalno po Njemaku. I u vojnim i u civilnim krugovima iznenada oivjeli zavjerenici inzistirali su na prvoj alternativi.

Od poetka rata bili su ve pretrpjeli jedan neuspjeh. General von Hammerstein, privremeno povuen iz duge mirovine uoi napada na Poljsku, imenovan je za komandanta na zapadu. U toku prvog tjedna rata neprestano je navaljivao na Hitlera da posjeti njegov tab i tako pokae kako ne zanemaruje taj front na raun fronta u Poljskoj. Hammerstein, zakleti neprijatelj Hitlera. namjeravao je, u stvari, da ga tamo uhapsi. Fabian von SchlabrendorfT obavijestio je Ogilvija Forbesa o toj zavjeri jo na dan kada je Britanija objavila rat Njemakoj, 3. rujna, na jednom, u urbi odranom sastanku u hotelu Adlon u Berlinu. Fhrer je. meutim, namirisao opasnost, odbio da posjeti nekadanjeg vrhovnog komandanta kopnene vojske i ubrzo nakon toga strpao ga iza reetaka.

Zavjerenici su nastavili odravati kontakte s Britancima. Propustivi da poduzmu neto kako bi sprijeili Hitlera da uniti Poljsku, usmjerili su svoje napore na to da nekako onemogue proirenje rata na zapad. Civili medu njima postali su svjesni da je vojska, vie nego ikad ranije, jedina organizacija u Reichu koja raspolae sredstvima da zaustavi Hitlera; njena snaga i utjecaj znatno su

38

porasli zahvaljujui opoj mobilizaciji i munjevitoj pobjedi u Poljskoj. Njeno fiziko poveanje, kako je to Halder pokuao objasniti civilima, imalo je. meutim, i svoju lou stranu. Oficirski kadar popunjen je rezervnim oficirima od kojih su mnogi fanatini nacisti, a i vojnike mase opasno su zadojene nacizmom. Bit e veoma teko, naglasio je Halder njemu je malo tko bio ravan kada je trebalo istaknuti potekoe, pred prijateljima ili pred neprijateljima pronai vojnu formaciju za koju bi se pouzdano moglo rei da je spremna krenuti protiv Fhrera.

Postojala je jo jedna opasnost koju su generali iznijeli. a ljudi u civilu prihvatili s punim razumijevanjem. U sluaju izbijanja pobune protiv Hitlera, koja bi izazvala kaos i u vojsci i u itavoj zemlji, Britanci i Francuzi mogli bi iskoristiti nastalu situaciju, probiti front na zapadu, okupirati Njemaku i nametnuti njemakom narodu teke mirovne uvjete, ak i ako se ovaj oslobodi svog razbojnikog vode. Zato je neophodno potrebno odravati kontakte s Britancima i postii s njima vrst sporazum da Saveznici nee na taj nain iskoristiti anti- nacistiki pu u Njemakoj.

Za to su iskoristili nekoliko kanala. Jedan je uspostavljen preko Vatikana od strane dra Josefa Mllera, poznatog mnchenskog advokata, fanatinog katolika, ovjeka koji je zbog svoje ogromne fizike snage, zapanjujue energije i izdrljivosti, u mladosti dobio nadimak Ochsensepp Joa Bik. Poetkom listopada, s blagoslovom pukovnika Ostera iz Abwehr a. Mller je otputovao u Rim i u Vatikanu uspostavio kontakt s britanskim poslanikom pri Svetoj stolici. Prema njemakim izvorima, uspjelo mu je ne samo da dobije garancije od Britanaca, nego i pristanak samog pape da preuzme ulogu posrednika izmeu novog protunacistikog reima u Njemakoj i Britanaca.

Drugi kontakt uspostavljen je u Bernu, u vicarskoj. Weizscker je tamo postavio Theodora Kordta, donedavno njemakog otpravnika poslova u Londonu, za ataea pri njemakom poslanstvu. Tu. u glavnom gradu vicarske, on se povremeno sastojao s jednim Englezom, drom Philipom Conwell-Evansom, koji je kao profesor na njemakom univerzitetu u Kdnigsbergu postao ne samo

39

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

ekspert za nacizam, nego u izvjesnoj mjeri i simpatizer nacizma. U toku druge polovice listopada Conwell-Evans je prenio Kordtu poruku koju je kasnije opisao kao sveano obeanje Chamberlaina da e se prema buduoj protunacistikoj vladi Njemake odnositi pravedno i s razumijevanjem. Britanac je. u stvari, donio samo izvatke iz Chamberlainova govora pred Donjim domom, u kojem je. odbacujui Hitlerove mirovne prijedloge, britanski premijer izjavio da Britanija ne eli istisnuti s njenog zakonitog mjesta u Evropi Njemaku koja e ivjeti u slozi i prijateljstvu s drugim narodima. Iako je ta izjava, zajedno s drugim dijelovima govora u kojima je izraeno prijateljstvo prema njemakom narodu, emitirana preko londonskog radija i tako vjerojatno stigla i do zavjerenika, oni su pozdravili obeanje to im ga je u Bernu prenio neslubeni britanski predstavnik kao stvar od najveeg znaaja. Naoruani tom izjavom i garancijama koje su im. kako su vjerovali, Britanci dali preko Vatikana, zavjerenici su se puni nade obratili njemakim generalima. Puni nade, ali i na rubu oaja. Naa jedina nada u spas. rekao je Weizscker Hassellu 17. listopada, jest vojni coup d'tat. Ali kako to izvesti?

Vremena je bilo malo. Njemaki napad kroz Belgiju i Holandiju' zakazan je za 12. studenog. Dravni udar trebalo je izvesti prije tog datuma. Hassell je upozorio ostale da e biti nemogue ostvariti astan mir nakon povrede neutralnosti Belgije od strane Njemake.

Postoji nekoliko izvjetaja sudionika u zavjeri o onome to se nakon toga dogodilo, ili, bolje reeno, zato se nita naroito nije dogodilo, i ti izvjetaji su proturjeni i zbrkani. General Halder, naelnik Generaltaba kopnene vojske, bio je u svemu tome kljuna linost, kao i u vrijeme Miinchena. On se, meutim, as zagrijavao, as hladio, bio je neodluan i smuen. Prilikom ispitivanja u Niimbergu, objasnio je da armija na frontu nije mogla podii pobunu jer je ispred sebe imala do zuba naoruanog neprijatelja. Izjavio je da se obratio pozadinskoj armiji, koja nije bila suoena s neprijateljem, i pozvao je da stupi u akciju, ali da je najvie to mu je uspjelo da postigne bila izjava njenog komandanta, generala Eriedricha (Fritza) Fromma. da e kao vojnik24 izvriti svako Brauchitschovo nareenje.

40

Brauchitsch je. meutim, bio jo neodluniji od svog naelnika taba. Ako Brauchitsch nema petlje da donese odluku. rekao je general Beck Halderu. odluku morate donijeti vi. a njega postaviti pred svren in. Halder je. meutim, inzistirao na tome da Brauchitsch. kao vrhovni komandant kopnene vojske, primi odgovornost za konanu odluku na sebe. Tako se sve vrtjelo u zatvorenu krugu. Halder nije dorastao situaciji. ali se Hassell u svom dnevniku potkraj listopada, ni po kalibru ni po autoritetu. to se tie Brauchitscha on se, kako je to rekao general Beck. ponaao kao estokolac. Zavjerenici su ipak. ovog puta pod vodstvom generala Thomasa, strunjaka za vojnu ekonomiku, i pukovnika Ostera iz Abnehra. nastavili obraivati Haldera, koji je konano pristao ili su oni bar tako mislili da izvri pu im Hitler izda konano nareenje za ofenzivu na zapadu. Sam Halder tvrdi da je ostao pri svom uvjetu da konanu odluku donese Brauchitsch. Bilo kako bilo. 3. studenog. kako to tvrdi pukovnik Hans Groscurth iz OKW, povjerljiva linost i Haldera i Ostera, Halder je javio generalu Beku i Gordeleru, dvojci vodeih zavjerenika, da budu spremni od 5. studenog nadalje. Zossen, sjedite Komande kopnene vojske i Generaltaba, pretvorio se u arite konspirativne aktivnosti.

Kljuni datum bio je 5. studenog. Tog dana trebalo je da pone prebacivanje trupa na odskone poloaje prema Belgiji. Holandiji i Luksemburgu. Za taj dan Brauchitsch je imao i zakazan sastanak s Hitlerom. na kome je trebalo da podnese izvjetaj. On i Halder obili su drugi i trei studenog komande armija na zapadnom frontu i uvrstili svoje stavove negativnim miljenjem komandanata o predstojeoj ofenzivi. Nitko u viim tabovima. zabiljeio je Halder u svom dnevniku, ne vjeruje da ofenziva . . . ima ikakvih izgleda na uspjeh. Tako se. obilno opskrbljen argumentima generala na zapadnom frontu, kao i vlastitim, Halderovim i Thomaso- vim analizama sreenim u obliku memoranduma i nosei sa sobom, za dobru mjeru, i jedan protumemorandum. kako ga u svom dnevniku naziva Halder. tj. odgovor na Hitlerov memorandum od 9. listopada, vrhovni komandant njemake kopnene vojske odvezao S. studenog u kancelariju Reicha u Berlinu, rijeen da nagovori Fuhrera

41

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

da odustane od ofenzive na zapadu. Ako to Brauchitschu ne pode za rukom, prikljuit e se zavjeri za svrgavanje diktatora ili i tako su zavjerenici bar mislili. Svi su bili veoma uzbueni i puni optimizma. Prema Gise- viusu. Gordeler je ve sastavljao listu kandidata za provizornu antinacistiku vladu, i trezveniji Beck bio je prisiljen da mu to zabrani. Samo Schacht bio je skeptiki raspoloen. Budite oprezni. upozoravao je. Hitler e nanjuiti da se neto kuha i sutra nee donijeti nikakvu odluku.

Prevarili su se svi, kao i obino.Brauchitsch. kao to se moglo i oekivati, nije posti

gao nita ni svojim memorandumima, ni izvjetajima komandanata jedinica u prvim linijama, ni vlastitim argumentima. Kad je spomenuo loe vremenske prilike na zapadu u to doba godine, Hitler mu je odbrusio da je vrijeme loe za neprijatelja kao i za Nijemce i da na proljee vjerojatno nee biti nita bolje. Konano, ve potpuno oajan, kolebljivi komandant kopnene vojske je obavijestio Fiihrera da je moral trupa na zapadu slian onome iz 191718, kada su defetizam, nepotivanje subordinacije, pa ak i pobune bili svakodnevne pojave u njemakoj vojsci.

Kad je to uo prema Halderu. iji je dnevnik osnovni izvor informacija o ovom supertrajnom sastanku Hitler se naprosto izbezumio od bijesa. U kojim je to jedinicama. htio je da zna. dolo do sluajeva poputanja discipline? to se dogodilo? Gdje? Bio je spreman da smjesta odleti tamo. Jadni Brauchitsch, kako pie Haldcr. svjesno je pretjerao ne bi li pokolebao Hitlcra, i sad je imao priliku da osjeti punu snagu Ftihrerova nekontroliranog gnjeva. Kakve je mjere poduzela komanda kopnene vojske? urlao je Fhrer. Koliko je smrtnih kazni izvreno? Stvar je u tome. bjesnio je Hitler, to vojska nc eli da se bori.

Svaki dalji razgovor bio je nemogu. rekao je Brauchitsch pred sudom u Numbcrgu. sjeajui se te mune epizode, pa sam otiao. Drugi se sjeaju da je u tab u Zossenu, udaljenom trideset kilometara, doao teturajui. u takvu stanju oka da u poetku nije mogao povezano da ispria to se dogodilo.

I to je bio kraj Zossenske zavjere. Propala je neslavno, kao i Halderova zavjera u vrijeme Mnchena.

42

I u jednom i u drugom sluaju uvjeti koje su zavjerenici postavljali da bi stupili u akciju bili su ispunjeni. Ovog puta Hitler je ostao kod svoje odluke da napadne 12. studenog. U stvari, nakon to je smrvljeni Brauchitsch otiao. Hitler je telefonirao u Zossen i potvrdio svoje nareenje. Kad je Halder zatraio nareenje u pismenoj formi, bilo mu je smjesta udovoljeno. Tako su zavjerenici dobili pismeni dokaz koji im je. kako su govorili, bio potreban da bi zbacili Hitlera nareenje za napad koji e. po njihovu miljenju, donijeti propast Njemakoj. Nisu. meutim, uinili nita osim to su dopustili da ih uhvati panika. Nastala je velika strka da se spale kom- promitantni dokumenti i prikriju tragovi. Priscbnost je. izgleda, sauvao samo pukovnik Oster upozorio je belgijsko i holandsko poslanstvo u Berlinu da e njihove zemlje biti napadnute 12. studenog ujutro.*3 Zatim je otiao na zapadnu frontu u uzaludnom pokuaju da nekako ponovo zainteresira generala von Witzlebena za svrgavanje Hitlera. Generali, pa i VVitzleben, znali su kad su poraeni. Bivi kaplar je. i to s lakoom, iziao kao pobjednik. Nekoliko dana kasnije Rundstedt. komandant grupe armija A, sazvao je komandante svojih divizija i korpusa da s njima prodiskutira detalje napada. Iako je i sam sumnjao u uspjeh, savjetovao je svojim generalima da odbace svoje sumnje. Armija je dobila zadatak. rekao je. i ona e taj zadatak i izvriti!

Jedan dan nakon to je doveo Brauchitscha na rub nervnog sloma, Hitler se bacio na sastavljanje teksta proklamacije narodima Holandije i Belgije u kojoj bi opravdao napad na njih. Halder je zabiljeio uvodnu reenicu: Francuzi su umarirali u Belgiju.

Ali slijedeeg dana. 7. studenog. Hitler je odgodio poetak napada. Generalima je odlanulo.

STROGO POVJERLJIVOBerlin. 7. studenog 1939.

. . . Fhrer i vrhovni komandant oruanih snaga, nakon to je sasluao izvjetaje o vremenskoj situaciji i stanju eljeznikog transporta, nareuje:

Dan A se odgaa za tri dana. Nova odluka bit e donesena 9. studenog 1939. u 18 sati.

KEITEL

43

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

JovanaHighlight

Bila je to prva od etrnaest naredbi o odgaanju napada to ih je izdao Fhrer u toku jeseni i zime. Kopije ovih naredbi naene su u arhivu OKW poslije rata. Iz njih se vidi da Fhrer nije nikad ni na trenutak odstupio od svoje odluke da napadne na zapadu, ve je samo odlagao poetak iz tjedna u tjedan. Od 9. studenog napad je odgoen za 19. studenog, zatim za 22. studenog itd. Svaki put odlaganje je objavljivano pet ili est dana ranije, a kao razlog najee se navode vremenske prilike. Fhrer je. ini se. u izvjesnoj mjeri ipak popustio pred navaljivanj