8

Zajednica Karmelskih Laika Hrvatski Leskovac

Leskovački brijeg 15, 10251 Hrv. Leskovac T/F:+385 1 6578 450, E: uspon.zkl@gmail.com

Među spisima sv. Terezije Avilske pronađe-ni su i kraći spisi koji se prema tradiciji na-zivaju opomene u obliku pobudnih izreka. Evo neke od njih za Vašu duhovnu korist:

“Iskaži svoje mišljenje

jednostavno i skromno.

Ništa odviše ne uzdiži, ništa odviše

ne pokudi.”

OBAVIJESTI Raspored za veljaču: − 01.02.2017. u 18.30. Kateheza: Izazov očinstva. − 07.02.2017. u 20,00 sati Lectio Divina. − 21.02.2017. mjesečni susret u 20,00 sati. − Stalna karitativna akcija: I. nedjelje u mjesecu.

ZAJEDNICA KARMELSKIH LAIKA

HRVATSKI LESKOVAC

Siječanj (73) 2017.

USPON

2

UVODNIK Tko god Boga traži... Od samoga je početka moja Crkva bila ono što je danas i što će biti do kraja vremena: sablazan jakima, razočaranje slabima, napor i utjeha onih skrovitih duša koji u njoj ne traže ništa drugo doli mene Boga. Jest, tko god mene traži, ondje će me pronaći; no, morat će se uistinu potruditi, jer sam skriven bo-lje no što si ljudi predstavljaju. Teže me je otkriti nego što je to bilo u betlehemskoj štalici – teže za sve one koji mi ne pristu-paju u poniznosti, koji ne slijede trag pastirâ i Mudraca. Ako me želite ondje pronaći, činite onako kao što su činili na staro-me putu za Judeju, skrivenu pod snijegom. Molite za jedino što vam je potrebno - ljubav i čisto srce.

Georges Bernanos

7

Tko je zapravo još u sadašnjosti? Samo oni koji znaju pozorno slušati, koji znaju moliti, koji su duhom prisutni i prisebni; oni nam znaju i mogu reći što je sadašnjost. Toliko se vremena po-troši na prazne priče i tračeve, a što je s molitvom i Bogom? Gdje su još pravi razgovori? Vrijeme za kavu i cigaretu, za onaj ugodni trač kojim se drugi blate, ponižavaju i omalovažavaju. U što ljudi troše svoje vrijeme i živote? Gdje je volja za punim životom, za znanjem, gdje je onaj eros, nutarnji nagon za čita-njem, spoznajama? Ili smo samo radoznali pa onda satima 'surfamo' po internetu? Vrijeme koje drugima darujemo uvijek je ispunjeno vrijeme. Vrijeme koje provodimo u molitvi duhovna je okrjepa u Božjoj prisutnosti. Nekima je preduga misa koja traje 60 minuta. Što je to u odnosu na vječnost? A što je 60 minuta u jednome tjed-nu? Tko stalno pogleda na sat, njemu izmiče kairos susreta s Bogom, vrijeme kad se Bog želi susresti sa mnom, s tobom. A to je upravo sadašnji trenutak. Ne onaj sutra!

Dr. fra Tomislav Pervan

6

Razmišljanje kroz liturgijsku godinu Kako koristiti svoje vrijeme? Svaka nova godina novi je početak. Stvaramo planove, odluke, želimo jedni drugima sve najbolje, od sreće, zdravlja, mira, blagostanja, dobra posla i zarade. Svi ćutimo kako vrijeme protječe. Zapravo nestaje, leti. Život je poput svijeće. Gori, sa-gorijeva. Došašće došlo i prošlo, Božić također, blagdansko oz-račje, Nova godina iza nas. Na mnogim urama stoji ispisano: Tempus fugit – Vrijeme bježi. Ne prolazi, nego naprosto bježi, klizi ispod prstiju, poput pijeska. Neuhvatljivo. Nemoguće ga je zadržati. I vrlo brzo se stari te se u poznim godinama čovjek pita: A što sam to svih ovih minulih godina činio, učinio? Što sam uradio od svoga vremena koje mi bijaše dano, darovano? Stoga je za nas ključno pitanje: Kako provodimo svoje vrije-me? Čime se bavimo, što nas zaokuplja? Što nama dirigira, što nama ravna? Živimo li ili životarimo? Koristimo li svoje vrije-me koje nam je darovano ili ga tratimo uludo? Koliko vremena posvećujemo drugima koji nas trebaju ili očekuju? Koliko vre-mena darujemo Bogu – a time i samima sebe. Vrijeme darova-no Bogu u molitvi najkorisnije je vrijeme za nas. Kad nemamo vremena, onda vrijeme ima nas, gospodari nama! Veli se, vrije-me ima vremena, samo mi nemamo nikada vremena. Postoje stariji koji govore samo o prošlim vremenima kao da su samo u minuloj prošlosti živjeli punim životom. Ima mladih koji stalno nešto planiraju, kuju planove kao da će život zapo-četi tek prekosutra.

3

NAĆI SEBE TRAŽEĆI BOGA Duhovna noć majke Marije

I majka Marija Terezija imala je svoju duhovnu noć. Dramatič-nost njezine situacije postaje još znakovitijom zbog činjenice da je pred smrt i oslijepila. Ovako se sjeća tih trenutaka sestra bolničarka koja ju je dvorila u posljednjim mjesecima njezina života: Često su je danima i noćima mučili u glavi žestoki neuralgični bolovi. Nikakav joj lijek nije pomagao. Liječniku bi srdačno za-hvalila i otpustila ga. Mnogo je trpjela, ali je uvijek govorila: „Što je moje trpljenje prema onome što sv. Crkva trpi.“ Njezina vedra narav, a osobito njezina ljubav prema žrtvi, po-mogla joj je prevladati sve poteškoće u koje bi je bacalo njezi-no zdravstveno stanje. Često je satima bila udubljena u molit-vu bilo u kapeli bilo u sobi. Uz to joj dragi Bog posla još jedno trpljenje: obnevidjela je gotovo posve. Otada bi molila svakoga dana da joj se pročita Evanđelje, kao i važniji svjetski događaji. Samoća ju je vrlo pritiskivala. Teške časove potpune nutarnje napuštenosti proživljavala je naša dobra majka. Jednom reče: „O, koliko je Isus morao trpjeti! Kad mi trpimo, pomogne nam bilo tko, ali biti ostavljen od Boga i ljudi i primiti ruglo i sramo-tu …to je užas!“ Duhovna noć veže se uz Isusovu muku, uz njegov vapaj u Get-semaniju: „Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio!?“, uz nje-gov Križni put, uz njegovu smrt na Križu.

Nastavlja se

4

PAPA GOVORI Ne slijedite lažne idole! Jednom sam u Buenos Airesu morao otići od jedne crkve do druge, bile su jedna od druge udaljene otprilike tisuću metara. A išao sam pješice. Između je bio jedan park, a u parku su bili mali stolovi, kojih je bilo mnogo, za kojima su sjedili vidovnjaci. Park je bio pun ljudi, stajali su i u redu. Ljudi bi im pružali ruku a oni bi počeli govoriti, ali govorili su uvijek isto: ima žena u tvome ži-votu, neka sjena se približava, ali sve će na kraju ispasti dob-ro… I na kraju bi plaćali. I to ti daje sigurnost? To je sigurnost – dopustite da upotrijebim taj izraz – jedne gluposti. Ići vidov-njaku ili vidovnjakinji koji tumače karte: to je idol! To je idol, a kad smo snažno vezani uz njega kupujemo lažne nade. Dok onu nadu besplatnosti, koju nam je donio Isus Krist, položivši slobodno život za nas, u tu se nadu ne uzdamo toliko. (…) Čovjek, slika Božja, gradi si jednoga boga na vlastitu sliku, a ta je slika silno manjkava: ne osjeća, ne djeluje, i prije svega ne može govoriti. Ali, mi radije idemo idolima nego Gospodinu. Mnogo nas puta više ispunjavaju zadovoljstvom prolazne nade koje ti daje taj lažni idol, nego velika sigurna nada koju nam daje Gospodin. Nadi u Gospodina života koji je svojom Riječju stvorio svijet i vodi naše živote, suprotstavlja se pouzdavanje u nijeme kipo-ve.

5

Ideologije s njihovom umišljenošću da su apsolutne, bogatstva – a to je veliki idol, – moć i uspjeh, ispraznost, s njihovom iluzi-jom vječnosti i svemoći, vrijednosti poput tjelesne ljepote i zdravlja, kad postanu idoli za koje se sve žrtvuje, sve su to stvarnosti koje smućuju duh i srce i namjesto da snaže život vode prema smrti. Ružno je čuti i zadaje bol duši ono što sam jednom, prije više godina, čuo u biskupiji Buenos Aires: neka krasna žena, veoma lijepa, razmetala se svojom ljepotom, ko-mentirala je kao da je to nešto sasvim prirodno: "Da, morala sam pobaciti jer je moja figura vrlo važna". To su idoli i oni te vode na pogrešan put i ne daju ti sreću. Poruka je vrlo jasna: ako se nadu polaže u idole, postaje se po-put njih: prazne slike s rukama koje ne dotiču, nogama koje ne hodaju, ustima koja ne mogu govoriti. Nema se ništa više za reći, postajemo nesposobni pomagati, mijenjati stvari, nespo-sobni za smijeh, darivanje, nesposobni ljubiti. I mi, ljudi iz Crk-ve, izlažemo se toj opasnosti kad postanemo "svjetovni". Tre-ba ostati u svijetu ali se braniti od iluzija svijeta, koje preds-tavljaju ti idoli koje sam spomenuo.

Iz papine kateheze 11. siječnja 2017.