Download pdf - Krležijana, djela – kopija

7/25/2019 Krleijana, djela kopija

1/26

KRISTOFOR KOLUMBO,dramski tekst (jednoinka bez generike oznake), prvi put tiskan kao Cristoval Colonu knjizi Hrvatska rapsodija (Zagreb 1918), zajedno s istoimenim tekstom i Kraljevom !ripremaju"i #abrana djela19$%, Krle&a ga je kanio tiskati u knjizi'iklusu igantoma*ia, zajedno s jednoinkom +i*elangelo uonarroti inenapisanim tekstom o o-i. 19$/ spomenuo ga je kao jednu od drama iz dijelom realizirana iklusa o 0petgiganata (2sus, +i*elangelo, Kolumbo, Kant, o-a), a 19%% novu varijantu teksta, pod naslovom Kristo3orKolumbo, koji naslov otada nije mijenjao, uvrstio je u knjigu 4egende 5rama je praizvedena tek 6 7 1966 u

eogradskom dramskom pozoritu, u re&iji + 5edi"a, s 4j adi"em kao :dmiralom

!rvu varijantu ove jednoinke K je, kako navodi u polemii s ; a*om, predao na izvo


2/26

vra"aju, da 0kru* raste tamo, kamo mi plovimo, 0vode valjaju zlato, 0med mirie i mlijeko !rizor, kojega je0ritam () em3atiki upaljen, kulminira naletom gomile mornara na :dmiralovu kajitu i pokuajem #ilni*'Dalangeda na*uka robove na mornare

5rugi prizor poinje naglom promjenom svjetla, zvuka i gibanja 0na *ip se sve skamenilo, 0po seni (se) prospeblijedi ruj rvenoga plama, 0ljudi su na *ip uti*li kao nijemi, 0na kljunu la


3/26

uop"e ne mo&e pojmiti njegovu neuta&ivu &udnju za =ovim # druge strane, #ilni, koji su 19%% odre


4/26

VUJAK, drama u tri ina s predigrom i intermezzom, praizvedena u Zagrebu (H=K, % 722 19$%), u re&iji avelle, i nagragarkovi" je alko*oliar i vjerski 3anatik, Be3redaktorbeskrupulozni karijerist i pljaka, #trele snob i amoralni *edonist, !olugan, koji je osobno najbli&i Horvatu, odustaoje od svake (kon3ormistike jednako kao i prevratnike) aktivnosti te pao u 0bolesnu rezignaiju

> drugoj jelini, koja obu*va"a prvi i drugi in drame, tematizira se Horvatov intelektualni, moralni i emoionalnislom u Jujaku Je" pri dolasku u novu sredinu, od koje je oekivao izljeenje, Horvat do&ivljava dva negativna,razoaravaju"a iskustva u umi ga rane i opljakaju 0zelenokaderai (doga


5/26

primitivizmom pred kojima (kao u svagarkovi" i 4azar ? koje pokazuju da izme


6/26

pripovijetku u 727 st) nego na razini odnosa izme


7/26

+elaniji u nju zaljubljeni susjed, bolesni pjesnik idealist +arijan Ksaver min Gn sebe do&ivljava kao muenika,osobu koja se &rtvuje za ideale i zato &ivi bijedno ali moralno isto 5ok min mata o +elaniji, ona se zaljubljuje umladoga novinara buntovnika !ubu Jla*ovi"a !uba je u gimnaziji ? iz koje je izbaen poradi liberalizma i ateizma ?bio pod utjeajem minova pjesnitva, potom je postao novinar, jugoslavenski naionalist oduevljen +etrovi"em ineka vrsta proroka novoga narodnog vremena >pravo je dijalog izmepravozbog ideje potpunosti koja proizlazi iz takve pripovjedne strukture, tekst je &anrovski bli&i romanu, odn podvrstidrutvenoga romana, nego noveli +elanijini kavaliri zbog svoje pripadnosti razliitim naratajima ili drutvenimulogama omogu"uju tematsko oblikovanje romana kao skupa razliiti* kulturni* ili politiki* naslaga koje istodobnopostoje K se tako ve" na poetku romanesknoga opusa poslu&io idejom istodobnosti raznovremeni* struktura koje udodiru stvaraju sukob >pravo uporaba ekspresionistiki* postupaka, slo&en odnos prologa, sadanjega i budu"ega,podudarnost osobnoga i javnoga stvaraju 0mutan mete&, temeljnu meta3oru pripovjednoga svijeta koja potvr


8/26

ijekom vremena roman !ovratak Dilipa 4atinoviza postao je reprezentativnim djelom Krle&ine umjetnosti i praviminterpretaijskim izazovom za mnoge kritiare i teoretiare iz zemlje i iz svijeta =ije stoga nimalo udno to usveukupnoj literaturi o Krle&inu djelu tom tekstu pripada jedno od vode"i* mjesta

> tematskom je pogledu !ovratak Dilipa 4atinoviza varijanta romana o umjetniku (KQnstlerroman), a glavni lik samoje jedan u plejadi krle&ijanski* *ipersenzibilni* intelektualaa'umjetnika koji tragaju za svojim identitetom (abrijelKavran, 4eone lemba-, 4arsen) 5obar dio teksta zapremaju Dilipove meditaije o spei3inim likovnimproblemima, razgovori o umjetnosti i teorijski traktati o slikarstvu > 4atinovizevim slikarskim dilemama nije tekoprepoznati teze i varijaije iz mnogobrojni* Krle&ini* likovni* eseja koji su nastali prije romana (npr o 5obrovi"u,roszu, o-i, ai"u, ei"u, +ii) Cijeli je roman zapravo svojevrsna galerija slika i Dilipovi* razmiljanja opotenijalnim slikama, a prozni opisi tako preizno zadiru u detalje likovne strukture i te*nike da se mo&e govoriti i osvojevrsnoj 0pikturalnoj organizaiji teksta (J Rmega, 198A)

2niijalna narativna sekvena romana obilje&ena je odisejskim motivom povratka 0izgubljenog sina Dilip 4atinovizse nakon dvadeset i tri godine vra"a iz mraka zapadnoeuropski* gradova u rodni grad da bi, na svijetlim izvorima&ivota, iskuao mogu"nosti da se ponovno potvrdi i kao ovjek i kao slikar +otiv lutalie koji se vra"a u rodni domK je razradio ve" prije u kratkom romanu Jra&ji otok (19$@), a i dobar dio 4atinovizevi* dilema, 3rustraija ikompleksa nosio je u sebi ve" abrijel Kavran, poslije i 4eone lemba- iz drame ospoda lembajevi

Dilipov povratak viestruko je motiviran Rivot u tu


9/26

unutarnje logine ni razumne veze i odvijaju se 0jedna pokraj druge istodobno u nemotiviranost i kontingenijuzbivanja, taj atomizirani kaos, &eli on izraziti nekom vrstom 0paklenog simultanizma po uzoru na privi logoru) pokazuje koliko je slikar du*ovno udaljen od panonske sredine > Dilipovim jeoima ;o&a !odrave olienje &ivotne neposrednosti i praktinosti, neoptere"enosti normama i regulama, simbolnaivnoga, nere3lektiranog &ivota Gn ima upravo sve ono to je Dilip odavna izgubio Dilip i ;o&a !odrave ? to su0dva svijeta, 0dva jezika i 0dva kontinenta te glavni junak mo&e samo konstatirati da su protuprirodne daljineizme


10/26

svojim alter egom, s du*ovnim dvojnikom, s +e3isto3elesom koji "e razotkriti mranu stranu njegove svijesti i3ormulirati njegove najskrivenije sumnje i dileme K-riales je olienje Dilipa samog, jedne (negativne) strane njegova;a. on proizlazi iz 0najdublji* slojeva Dilipove osobne nesvjesnosti (Fngels3eld, 19/6) aj 0=epoznat =etko,personi3iirano dijaboliko naelo, zapravo je komponenta svake estetske svijesti i u Krle&inu je opusu tematizirana narazliite naine (npr #jena u 4egendi, =epoznati u Kristo3oru Kolumbu, likovi =epoznati* u nekim novelama itd)

> epizodama s K-rialesom osnovni se ton mijenja, a romaneskni diskurs poprima 3ormu intelektualnog dvoboja, areneu kojoj se bori dijalektiki par upravo po naelu Kantovi* antinomija, pri emu Dilip zastupa naela teze, a K-rialesuvijek privlanije antiteze e su debate umjetnika i ni*ilista, dekadenta i superiornog inika, zapravo slika Dilipovaduevnog stanja borba dvaju polova jednoga ;a K-riales je zapravo 4atinovizev advoatus diaboli. sve njegovesumnje on neprekidno uve"ava #toga nije nimalo udno to upravo on 03ormulira njegove vlastite najkrvavije istine,0razara sve Dilipove zamisli, 0mrvi njegove istine i zanose, a sve njegove duevne snage 0atomizira u prainu i upotpuno bezvrijedan pepeo !osebno se to, dakako, tie slikarstva, pa sve Dilipove umjetnike dvojbe dobivaju urazornoj argumentaiji tajanstvenoga rka najokrutniju potvrdu 0K-rialesove rijei o slikarstvu uop"e bile su solnakiselina za sve njegove slike !oslije ti* rijei ostajala su pred Dilipom samo smrdljiva spaljena platna vonj starekrpeE Kon3likt izme


11/26

Dreudova psi*oanaliza =jezin se utjeaj osje"a u nizu tematski* jedinia i motivaijski* sklopova od prikazaDilipova odnosa prema maji, analize doga velikoj uvodnoj retrospekiji pojavila se, zbog simultanosti proli* isadanji* zbivanja, najve"a opasnost od narativne disperzije, ali asoijaije i evokaije ipak su 3unkionalnouklopljene u 3abulamu progresiju > literaturi je stoga ve" istaknuto da je !ovratak Dilipa 4atinoviza naj*armoninijiKrle&in roman (4asi", 19/@)

=ajve"e novosti, koje se mogu smatrati teevinama modernog romana, uvodi K na planu pripovjedne te*nike 2ako seiskazni oblii neprekidno izmjenjuju, uoljiva je velika uloga unutarnjeg monologa koji esto prelazi u slobodnineupravni govor Dunkija slobodnoga neupravnog govora posebno je znaajna u verbalizaiji 4atinovizevi*psi*iki* proesa pa stoga i ne udi njegova rasprostranjenost 2pak, slobodni neupravni govor, kao lingvistika

kombinaija dvaju glasova, poprima vrlo prepoznatljivu 0boju Krle&ina stila =aime, pripovjedaev diskurs u praviluse ne razlikuje od diskursa glavnog lika (Dilipa) pa dolazi do neobinog udvajanja glasova i perspektiva akvimjukstaponiranjem i koegzistenijom glasova, naglaavanjem polivokalnosti signira se relativnost gledita omandobiva izrazito poli3onijsku (dijaloku) kvalitetu glasovi impliitnog autora i glavnog lika me


12/26

novoj dr&avi, te je ak i kandidat za ministra, dolazi kao i svake veeri u radnju +ajstor kazuistike i verbalni*eks*ibiija, du*ovito se tu&i na birokratiziranu pravdu, to je svaki dan podnosi 0#udnie, to su najprazniji prostori nasvijetuE azgovara s 4enba*om pristojno i s razumijevanjem za njegovu situaiju, a u dijalogu s 4aurom pokazujeinteres za glazbu i razumijevanje slikarstva =akon 4enba*ova odlaska 4aura se tu&i na nepodnoljivost svoje braneveze ?4enba* ne pristaje na rastavu ? a Kri&ovu je to povod za opirne re3leksije o 0psi*oerotikoj *emis3eri i0&enidbenopravnim okvirima suvremenog braka 4aura bi &eljela da se mo&e jae pouzdati u njegovu prisutnost Gnobino svra"a u prolazu, pa je i veeras, kad se ona nadala da "e ostati s njom, zauzet slu&benom veerom

>lazi ruska emigrantia +adeleine !etrovna, koja Kri&ovu, kome je to oito neugodno, govori koliko je toga ula onjemu od svoje prijateljie 2zabele eorgijevne Kri&ove odlazi, a dame se dogovaraju da "e se s jo nekimuskinjama poslije na"i 5ok +adeleine !etrovna izlazi, vra"a se 4enba* i 4auri s ogorenjem govori o intrigama ila&ima, kojima je i on &rtva od ove 0baga&e oko 0prinesse Jolodarskaje, a tim &enama pripisuje i lezbijstvo !ijanje, ponovno tra&i nova, &eli pozvati kartako drutvo, te prijeti samoubojstvom 4aura mu ne vjeruje ? i on pua usebe

> drugom inu Kri&ove sjede"i uz 4auru meditira o samoubojstvu. sje"a se, gotovo sentimentalno, 4enba*oveprolosti i razgledava njegove staleke relikvije 4auru uzbu


13/26

od izvanje dinamike doga

agoniji ? a ona se svakako odnosi i na ospodu lembajeve ? vrijedi i danas

2ntenzitet radnje prouzrokovan je gusto"om i razgranato"u motivaija jelokupne radnje, to se osobito vidi u dramikoja se gotovo u ijelosti odvija me


14/26

Dorumu (br 1), pa je zbog toga #aloma prvi put uvrtena u knjigu 4egende tek u 0Zorinu drugome izdanju (Zagreb19A/), a ne u prvome (Zagreb 196A)

udu"i da prve inaie nisu sauvane, mo&e se samo naga


15/26

Koriste"i se biblijskim motivom, K nizom postupaka (prije svega spajanjem naglaeno trivijalizirane salonskekonverzaije s biblijskom tematikom te svo


16/26

ZASTAVE, roman. poeo izlaziti u :kademijinu asopisu Dorum, 19A$, %?/'8 > pet nastavaka objavljenjetekstovni materijal prve knjige romana !otonje 0Zorino (#5+KZ, 19A/) izdanje sadr&i niz izmjena u odnosu naasopisnu varijantu romana =a to je upozorila struna kritika (# 4asi"), grupiraju"i razlike u tri toke pravopisne igramatike, sadr&ajne te strukturne ako


17/26

dodue znaajan u biti jedan generativni kod (ovdje 3ilozo3ija povijesti), me sluaju Zastava taje instanija zanimljiva, gotovosamoosporavaju"a. ona je jedan velik monolog, tonije 0monolog sredinje svijesti =o, unato monolokoj 3ormi,

Zastave nisu roman monologijskog diskursa jer likovi od poetka brane svoj subjektni status i s ti* poziija djeluju u0osvajanju svoji* antropoloki*, 3ilozo3ski*, ideoloki* 0punjenja

#am K sa&eto objanjuje idejnu i ivilizaijsko?povijesnu inteniju Zastava 0!olitika tema romana otvara iroku*istorijsku perspektivu na &ivot *rvatski*, srpski* i mad&arski* generaija, ro


18/26

sje"anjima, snovima, nu&dom dnevne pragmatike, ili kakvim drugim postupkom i motivaijom !ripovjeda, obino0preko glavnog lika, internim i eksternim analepsama pria, izvjetava, opisuje predradnje, retroaktivne0retardirane radnje, ime nesumnjivo utjee na tempo i narativni dinamizam

Kompoziijski su prva i druga knjiga u sve tri verzije najmirnije, uz intervenije koje na kompoziijskom planunemaju znatnije posljedie, te one ostaju vrlo ko*erentne jer donose sadr&ajno i kronoloki Kamilov &ivot od ro


19/26

velikim povijesnim i politikim eksternim analepsama, kako bi oslikao pozadinu u svr*u motivaijskog postupka =ataj nain evoluija Kamilove linosti izgleda razumljivijom ? od oduevljenja naionalistikom ideologijom, prekosimpatiziranja sa #upilovim idejama i srpskom politikom, do osvijetena soijalista =a toj se putanji Kamilo otkriva iu sukobu s oem, koji je i oinski i politiki zabrinut za sinovljeve eksese, potom na pozadini balkanski* ratova ivlastitog vi


20/26

Kako se pak sve to ostvaruje u pojedinom odnosu, stvar je povrinske te*nologije =pr i Kamilo i ;oja, kaoreprezentanti politike svijesti, glavni su akteri drutvenoga, povijesnoga i revoluionarnog segmenta, u psi*olokojrazini kategorijom prijateljstva, a narativnim te*nikama i govornim senama obino u dijalogu i debati 2jedan i drugipo potrebi 0skau u razliite poziije kada se trebaju antitetino postaviti spram 5rugoga ;a i 5rugi radije mijenjajupoziije nego da postanu 2sto Kamilo u ;ojinu povijesnu temporalnost unosi egzistenijalnu zebnju, a ;oja uKamilovu pukotinu bitka i prakse bi"a povijesni smisao i (r)evoluijsku progresiju ako se Kamilo iskazuje kaosloboda. ne kao zadanost nego kao postavljanje, i proesom se evolutivne kreativnosti primie vlastitom

propitkivanju, postavljanju sebe u pitanje, dakle, vie unutar *orizonta &elje nego prisvajanja Kamilo je sretan u onojmjeri u kojoj 5rugog ne s*va"a kao nu&dan prius ontoloke pretpostavke, nego kao neovisnost :ko pak tematizaija5rugog skre"e k namjeri obu*va"anja i svladavanja, Kamilo do&ivljuje intiman poraz, premda toga ne mora bitisvjestan 2 ;oja i Kamilo u projepu su izme


21/26

aj se *istorizam oituje na razini lika tako to Kamilo &ivi simultanizam kontradiktornosti : to je 0norma teksta,strukture Kad se iskustvo svijeta 0vrati Kamilu, i interiorizira ga, on toga postaje svjestan i naprosto &ivi svojuosamljenost, svoju iznimnost Zato se takvo stanje ne mo&e prevladati obinim inom verbalizaije +e


22/26

H2#!:=;#K2 K2!FC), izvorno objelodanjene u 5ijalektikom antibarbarusu (!eat, 19%9, 8?9), iz kojega jeizostavljena jedino balada #trailo strai galeb europejajnjski # tim baladama de3iniran je korpus i struktura togajedinstvenoga pjesnikog djela u 3ormi koja je postala kritikom i is*odinom osnovom svim kasnijim izdanjima,iskljuuju"i dakako, pretisak prvoga izdanja, koji posjeduje biblio3ilsku vrijednost !o strukturnim znaajkama, pojelovitosti i nepromjenljivosti kompoziije kao i po neznatnim intervenijama u prvotni tekst, alade sunajdovrenije autorovo knji&evno djelo Gne su, naime usprkos uobiajenoj autorovoj praksi da svoje tekstovemijenja, prera


23/26

me prenesenom smislu Kerempu* jeovjek lukava, spretan, ispiutura, prokenjak, lakoumnik, vragoljan, domiljati prevejanko, podvaljiva ije kaoslika jedne do danas knji&evno neizra&ene 3igure &ivi jo i danas Gita je autoro va namjera bila da upravo on izrazi ioblikuje tu 0knji&evno neizra&enu 3iguru, pa je svoj lik nada*nutom sintezom svi* navedeni* svojstava i preneseni*znaenja kreirao daju"i mu uz objeenjaka i pantagruelovska svojstva, koja su ga uinila autentinim, originalnim,prepoznatljivim likom, ali i pojmom i simbolom Krle&ine vizije > toj je viziji Kerempu*, sa svojom simbolinomtamburom s kojom se u uvodnoj baladi !etria i gal&enjaki pojavljuje ispod vjeala kao simbola kmetske sudbine,baladini komentator puke i jelokupne *rvatske drame kroz stolje"a, vodi kroz muna i tamna razdoblja *rvatskepovijesti :li, on je istodobno i komedija, inik i satirik, otkriva i ilustrator karakteristine puke svijesti koja se ualadama mani3estira logikom i 3ilozo3ijom otpora, negaije svega postoje"ega, relativiziranja svake pojave i stanja,ali i 3atalizmom kao iskazom svoje bespomo"i # jedne strane, Kerempu* je a3irmator te svijesti i luidni proniateljnjezine mo"i i ogranienja, a s druge strane tu svijest svojim sarkastinim i grotesknim slikama istodobno osporava5iskretno prisutan u aladama (osim u spomenutoj baladi izravno se pojavljuje samo u Komendrijaima, tu kao velikikomediogra3ski +eter, puki zabavlja, ali i sam satanas), Kerempu* je svojom ne3izikom prisutno"u du*omprisutan u ijelom djelu, i to svojom proriateljskom ulogom, ali i svojom intelektualnom superiorno"u Kerempu*je, naime, i ueni pismoznane i dobro upu"eni tave, koji se uz sve ostale osobine odlikuje i znanjem svjetski*jezika, jer kao iz rukava istresa latinske, njemake i mad&arske rijei i 3raze uz znatan inventar svoga kajkavskogvokabulara, a u stanju je u originalu itirati 5antea, pozivati se na Gvidija i Cervantesa, to sve iskazuje visoku razinunjegove op"e kulture i objanjava nam kako je taj kompleksan i relje3an knji&evni lik zapravo pjesnikov alter ego odakako ne iskljuuje intimnu i osobnu autorovu prisutnost u djelu, jer se u njegovoj zavrnoj sekveni skidakerempu*ovska maska i na kraju balade !lanetarijom pojavljuje se osobno !jesnik, koji je prozborio oajnikim

krikom iz tmine, s dna jo jedne *rvatske jame iji je nokturalni i makabrini prostor ekspresivno otvorila +atoevapoema +ora, koja nije bez odjeka ni u Krle&inoj poemi

=apisane gotovo u jednom da*u, od prosina 19%6 do o&ujka 19%A, alade otkrivaju zaudan intenzitet kreaije, nokako je prema Krle&inim rijeima put do nji* bio dug, neprijeporno im je pret*odilo viegodinje talo&enje motiva islika, unutarnje dozrijevanje i akumulaija vieslojni* elemenata, od tematski* do jezini*, koji su onda u kratkomroku realizirani sna&nim, originalnim i pjesniki 3unkionalnim kajkavskim jezikom

> jezinoj genezi alada postoje dva sloja od koji* je prvi impresivan i spontan do&ivljaj kajkavskoga idioma, a drugistudiozno istra&ivanje njegove knji&evne i izvanknji&evne tradiije i potenijala !rvi sloj zainje se ve" u Krle&inudjetinjstvu, u poetku ovoga stolje"a, kad K kao djeak akumulira duboke dojmove o baroknoj kajkavtini svoje bakeereze orianeve, o emu pie u 5jetinjstvu u :grarnu godine 19$?% (epublika, 196$,1$) aj se do&ivljajnastavlja i intenzivira poslije, osvjedoenjima o &ivoj 0kmetskoj i pukoj kajkavskoj 3razi zabilje&enima u 5avnimdanima :utor u doba 2 svj rata neposredno dolazi u dotiaj s jezikom domobrana, ostaju"i zau


24/26

izvora toga jezika u starim kajkavskim rjeniima, knji&evnim djelima stari* kajkavski* pisaa, pukome tivu nakajkavtini i dijalektolokim studijama o pojedinim kajkavskim govorima !rema navo


25/26

sintezi, ne obezvre


26/26

izra&ajnosti, nakon ega postupno slijedi dramski rasplet to zavrava baladom !lanetarijom, u kojoj autor odbaujekerempu*ovsku masku i sam se identi3iira u ulozi vodia i komentatora povijesnog vremeplova 5akako da dramska,a u pojedinim dijelovima prepoznatljiva i epska eksponiranost djela, nisu u 3unkiji potiskivanja ili zamjenedominantne lirske rte koja pulsira njegovim pjesnikim krvotokom i ini ga &anrovski autentinim, jer alade su posvom temeljnom instrumentariju i obliku ponajvie lirika koja ekspresivnim pjesnikim slikama i ekspresivnimritmikim ustrojstvom sti*ova dose&e maksimalnu poetsku sugestivnost >z svoj autentian, individualan i originalanjezino?tematski i estetsko?strukturalni identitet, po kojem su sto&erno djelo Krle&ina korpusa i magistralno djelo

*rvatske lirike 77 st, alade posjeduju i viestruki knji&evnopovijesni identitet, koji tako tom je smislu va&na koinidenija alada i nji*ove pojave sa stotom obljetniom uvo kontekstu te obljetnie djelo je originalan podsjetnik podjednako na kajkavski jezik kao i na njegovubogatu knji&evnu tradiiju, na mo" i snagu toga jezika koji je ostvario visoku razinu knji&evne izra&ajnosti, da bi kaozreli lingvistiki i knji&evni identitet bio &rtvovan ilirskoj ideji politikog i jezinog zajednitva ostvarena uvo