VRHBOSNA - Slu`beno glasilo Vrhbosanske...

VRHBOSNA - Slu`beno glasilo Vrhbosanske nadbiskupije

Izdavaè:Vrhbosanska nadbiskupijaKaptol 7, BiH - 71000 Sarajevo

Nakladnik:Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije

Odgovara:Vinko kardinal Puljiævrhbosanski nadbiskup

Glavni urednik:Ilija Orkiæ, kancelar

Grafièka obrada:MCVN

Tisak:Graforad - Zenica

VRHBOSNA 3/2010

Sadr`aj

UREDNIKOVA RIJE^Memorija..................................................................................................................................................185

SVETA STOLICAIzgra|ivanje crkvene zajednice klju~ je misije...................................................................................186Turizam i bioraznolikost.........................................................................................................................187Mons. Egidije @ivkovi} imenovan biskupom @eljeznoga................................................................190

IZ VRHBOSANSKE NADBISKUPIJEDirektorij za euharistijska slavlja i liturgiju ~asova 2010.-2011........................................................192PORUKA Vinka kard. Pulji}a, nadbiskupa Vrhbosanskog na po~etku pastoralne i školske 2010./2011. godine...................................................................................................................193Predmet: Upit o krizmama u 2011. godini.........................................................................................195Predmet: Prikupljanje pomo}i stanovništvu pogo|enom poplavama u Pakistanu.....................195Hodo~a{}e u hrvatsko nacionalno marijansko sveti{te.....................................................................196Predmet: Uspjeh na seminaru za ovlast ispovijedanja 2010.............................................................197Ovlasti ispovijedanja..............................................................................................................................199Predmet: Poziv na sjednicu PVVN - 2. listopada 2010. u 10 sati.....................................................200Predmet: Obnova katedrale Srca Isusova u Sarajevu iznutra..........................................................201Listopad - Mjesec krunice......................................................................................................................20184. Svjetski misijski dan..........................................................................................................................202IX. Dan molitve za domovinu...............................................................................................................203Potpuni oprost uz Du{ni dan................................................................................................................203Predmet: Poziv na sjednicu...................................................................................................................204Predmet: Poziv na sjednicu...................................................................................................................204Sjednica Pastoralnog vije}a Vrhbosanske nadbiskupije odràna 2. listopada 2010. u prostorijama Ordinarijata Vrhbosanske nadbiskupije Kaptol 7, Sarajevo.................................205Godišnji Susret dijecezanskih sve}enika Vrhbosanske nadbiskupije............................................207Imenovanja i premještaji.......................................................................................................................211Dozvole.....................................................................................................................................................212Nadbiskupova kronika...........................................................................................................................212Povelja - Blagoslov gradilišta i polaganje kamena temeljca za novu ùpnu crkvu Krista Kralja na Ceru..............................................................................................................................217Povelja - Posveta crkve sv. Ane u Par Selu i posveta olstara i ugradnja mo}i sv. Pape Pija desetog............218Povelja - Posveta crkve Presvetog Srca Isusova u Prozoru...............................................................219Dokument o relikvijama bl. A. Stepinca za oltar ùpne crkve u Prozoru.......................................220Povelja - Blagoslov gradilišta i polaganje kamena temeljca za novu ùpnu crkvu sv. Antuna u Velikoj Bukovici................................................................................................................221

PRILOZIHomilija nuncija D'Errica u banjolu~koj katedrali.............................................................................222Rije~i nuncija D'Errica na kraju mise u banjolu~koj katedrali.........................................................224Propovijed na Veliku Gospu..................................................................................................................225Propovijed pod Misom za poginule sestre SMI.................................................................................227Propovijed u Udbini...............................................................................................................................228Popis sjemeništaraca - Školska godina 2010./2011..............................................................................231Bogoslovi 2010. - 2011.............................................................................................................................231

VRHBOSNA 3/2010

BILJE@IMOFra Marko Semren imenovan banjolu~kim pomo}nim biskupom..................................................234Grb pomo}nog biskupa banjolu~kog mons. Marka Semrena..........................................................235Mons. dr. Marko Semren zare|en za pomo}nog biskupa banjolu~kog.........................................235Kardinal Vinko Pulji} na proslavi 100. Du`ijance..............................................................................238“Hodo~aš}e povjerenja na zemlji” u Sarajevu....................................................................................240Poruka kardinala Vinka Pulji}a mladima............................................................................................242Poruka mitropolita Nikolaja mladima..................................................................................................243Poruka brata Aloisa mladima.................................................................................................................243Hodo~a{}e vjernika iz Slavonskog Broda na grob Sluge Bo`jega Josipa Stadlera........................244Sa zasjedanja CCEE-a upu}eno pismo Papi........................................................................................245Dr. Smiljan ^ekada - “Pravednik me|u narodima”...........................................................................246Sjednica Sve}eni~kog vije}a Vrhbosanske nadbiskupije..................................................................247

TEOLOŠKE TEMEPu~ki prijevod Svetog Pisma Ivana Evan|eliste [ari}a.....................................................................249Eti~ki aspekti transplatacije...................................................................................................................255Sve}eni~ka solidarnost...........................................................................................................................264

NA[I POKOJNICI+ Fra Zdravko Luki} (1935.-2010.)........................................................................................................271+ Fra Krešimir Karlovi} (1915.-2010.)...................................................................................................272+ Fra Tomo Buljan (1941.-2010.)...........................................................................................................273+ Fra Bo`o Krešo (1949.-2010.)..............................................................................................................274+ Fra Franjo Filipovi} (1948.-2010.)......................................................................................................275

VRHBOSNA 3/2010 185

Za našu Nadbiskupiju u pastoralnoj godini 2009/2010 poseban naglasak je bio stavljen na sol-idarnost a zatim i na ~uvanje sje}anje i pam}enja. I ova teku}a pastoralna godina 2010/2011 èlipodcrtati i zaokruìti ove va`ne teme. Nastali slogan “Memorija za solidarnost” je kod ve}ineùpnika izazivao ~u|enje i nerazumijevanje (pa ~ak dotle da su neki rekli: nema tu logike!), doksu drugi nastojali ispuniti traènu anketu. Oni koji su ovaj upitnik i anketu shvatili kao poticajna prikupljanje podataka o našim povijesnim spomenicima i objektima kulture, zatim kao pot-icaj na solidarnost me|u sve}enicima, me|u ùpama… u~inili su odre|ene radnje: po~eli suprikupljati gra|u za knjigu o ùpi, uredili grobove pokojnih sve}enika, pohodili druge u potre-bi… Drugi su ìvjeli po uhodanim normama, stavljaju}i prema vlastitoj razboritosti naglaske inorme djelovanja. Ispunjeni anketni listi}i “Memorije za solidarnost” daju nam nekakvu slikustanja. Slika nije kompletna, ipak i kao takva nešto govori. Svrha analize je bila pruìti kvantita-tivni pokazatelj pastoralnog rada u o~uvanju vrednota i solidarnosti u ùpnim zajednicama.Gospodin P. Juki}, angaìrani laik, napravio je analizu ankete, koje dio donosimo ovdje:

Anketni formular je odaslan na 153 ùpe, a odgovorilo je 136 ùpnika. Na upit o kulturnimspomenicima koji povezuju narod i crkvu u okviru ùpne zajednice, a pod pitanjem o arhivi ipovratu matica i sli~no - pozitivno je odgovorilo 59 ùpa a bez odgovora je bilo 31 ùpa. Premaanketi, kroniku ùpe vodi redovito 116 ùpa (a ne vodi 37?).

Pitanje o povratu nestalih ili otu|enih umjetnina ukupno je pozitivno bilo 20 odgovora, anegativno 24, dok je ostalo bez odgovora 80 `upa.

O kulturno-povijesnim spomenicima se vodi briga u 55 ùpa dok je bez odgovora bilo 71 ùpa. Zanimljivi su podaci o socijalno karitativnim djelatnostima po ùpama. ~ak 75 ùpa nije

odgovorilo na ovo pitanje dok je 10 ùpa odgovorilo da ima od 1-10 redovnih volontera a 4 ùpesu odgovorile da imaju od 60-100 volontera. Na upit o skrbi starih i bolesnih osoba nisu daleodgovor 36 ùpa a svakako da su zanimljivi i podatci da se izjasnilo 5 ùpa koje skrbe od po 100-150 osoba, a jedna ùpa skrbi ~ak 183 osobe. Što se ti~e pitanja o aktivnosti mladih pozitivno jesa “da” odgovorilo samo 4 ùpe dok su 3 ùpe odgovorile da imaju više od 100 aktivnih mladih.Bez odgovora je bilo 38 ùpa. Zanimljiv je podatak da u 83 ùpe ima ukupno 2779 osoba kojetrebaju njegu i skrb drugih osoba dok je evidentirano da 1296 osoba u 46 ùpa ima pomo} odùpne zajednice.

Iako je poznato da su sve}enici zauzeti na mnogim podru~jima, da se nesebi~no bore za ljud-ska prava, navještaju Bo`ju rije~, u mnogim mjestima jedina institucija gdje mogu potraìtipomo}, ipak je potrebno odgovoriti i na sljede}a pitanja: koliko doista poznajemo ùpe i mjes-ta u kojima djelujemo? Imamo li vremena sami nešto u~initi ili, pak, nekoga prona}i i potaknu-ti da zabiljeì sadašnja zbivanja i istraì prošlost ùpe? Dok pišemo zamolbe na njema~ke orga-nizacije “Kirche in Not” ili “Renovabis” (i mnoge druge organizacije) i ~ekamo da nam pomognufinancijski - što smo u~inili na podru~ju solidarnosti unutar Bosne i Hercegovine, me|usve}e-ni~ke i ùpne solidarnosti?

Urednik

Memorija

Draga bra}o i sestre!Mjesec listopad, s proslavom Svjetskog mis-

ijskog dana, pruà biskupijskim i ùpnim zaje-dnicama, ustanovama posve}enog ìvota, crk-venim pokretima i ~itavom Bo`jem narodu pr-iliku obnoviti zauzetost u naviještanju evan-|elja i dati pastoralnim aktivnostima širi misi-jski doseg. Taj nas godišnji doga|aj poziva sn-a`no ìvjeti liturgijske i katehetske, karitativnei kulturne trenutke po kojima nas Isus Kristpoziva za stol svoje rije~i i euharistije, kakobismo kušali dar njegove prisutnosti, odgajalise u njegovoj školi i sve svjesnije ìvjeli u sjed-injenosti s njim, U~iteljem i Gospodinom. Onsâm kaè: „tko mene ljubi, njega }e ljubiti Otacmoj, i ja }u ljubiti njega i njemu se o~itovati“(Iv 14,21). Jedino na temelju toga susreta sBo`jom ljubavlju, koja mijenja ~ovjekov ìvot,moèmo ìvjeti u zajedništvu s njim i jedni sdrugima te bra}i pruàti vjerodostojno svje-do~anstvo nade koja je u nama (usp. 1 Pt 3,15).Odrasla vjera, kadra je potpuno se predatiBogu sa sinovskim stavom, ja~ana molitvom,razmatranjem Bo`je rije~i i u~enjem vjerskihistina uvjet je za promicanje novoga humaniz-ma, utemeljenog na Isusovu evan|elju.

U listopadu se, usto, u mnogim zemljamaiznova pokre}u razne crkvene aktivnosti na-kon ljetne stanke i Crkva nas poziva nau~iti odMarije, posredstvom molitve svete krunice,razmatrati naum O~eve ljubavi o ljudskomrodu, kako bismo ga ljubili kao što ga on ljubi.Nije li to mo`da tako|er smisao misije?

Otac nas, naime, poziva da budemo ljublje-na djeca u njegovu ljubljenom Sinu, te da pre-poznamo kako smo svi bra}a i sestre u njemu,daru spasenja za ~ovje~anstvo podijeljenoneslogom i grijehom, i Objavitelju pravogalica Boga koji je „tako ljubio svijet te je dao sv-oga Sina Jedinoro|enca da nijedan koji unjega vjeruje ne propadne, nego da ima `ivotvje~ni“ (Iv 3,16).

“Htjeli bismo vidjeti Isusa“ (Iv 12, 21) molbaje koju su, u Ivanovom Evan|elju, neki Grci,koji su došli hodo~astiti u Jeruzalem povodomPashe, uputili Filipu. Ona odzvanja tako|er unašem srcu u ovom mjesecu listopadu, koji

nas podsje}a kako ~itava Crkva, koja je „posvojoj naravi misionarska“ (Ad gentes 2), imazadatak i du`nost naviještati evan|elje i pozi-va nas da budemo promicatelji novosti ìvota,kojeg ~ine istinski odnosi u zajednicama utem-eljenim na evan|elju. U multietni~kom druš-tvu u kojem su prisutni raznorazni oblici usa-mljenosti i ravnodušnosti, krš}ani morajunau~iti pruàti znakove nade i njegovatisveop}e bratstvo, gaje}i velike ideale kojipreobraàvaju povijest i, bez la`nih iluzija ilibeskorisnih strahova, teìti tome da u~ineplanet domom za sve ljude.

Poput Grka od prije dvije tisu}e godina, iljudi našeg doba, mo`da ~ak i nesvjesno, tra`eod vjernika ne samo da „govore“ o Isusu, ve} ida im „daju vidjeti“ Isusa, da u~ine daOtkupiteljevo lice zablista u svakom kutkuzemlje pred naraštajima novog tisu}lje}a i oso-bito pred mladima sa svih kontinenata, kojimaje evan|eoski navještaj u prvom redu nami-jenjen. Oni moraju shvatiti da krš}ani noseKristovu rije~ zato što je on istina, zato što supronašli u njemu smisao i istinu za svoj `ivot.

Ta promišljanja upu}uju na misijsko posla-nje koje su primili svi krštenici i ~itava Crkva,ali koji se ne moè ostvariti na uvjerljiv na~inbez dubokog, zajedni~kog i pastoralnog obra}-enja. Naime, svijest o pozivu naviještati eva-n|elje poti~e ne samo pojedinog vjernika, ve}sve biskupijske i ùpne zajednice na cjelovituobnovu i sve se više otvarati misijskoj suradnjime|u Crkvama, kako bi se promicalo naviješ-tanje evan|elja u srcu svake osobe, svakognaroda, kulture, rase, nacionalnosti na svimmeridijanima i paralelama. Tu svijest ja~ajusvojim djelovanjem sve}enici Fidei donum,posve}ene osobe, katehete, laici misionari ustalnom nastojanju promicati crkveno zajed-ništvo, tako da se i pojava „interkulturalnosti“moè uklopiti u model jedinstva, u kojem }eevan|elje biti kvasac slobode i napretka, izvorbratstva, poniznosti i mira (usp. Ad gentes 8).Crkva je, naime, „u Kristu na neki na~in sakra-ment odnosno znak i sredstvo najprisnijegsjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljud-skog roda“ (Lumen gentium 1).

186 VRHBOSNA 3/2010

Izgra|ivanje crkvene zajednice klju~ je misije

Poruka Pape Benedikta XVI. za Svjetski misijski dan 2010.

Crkveno se zajedništvo ra|a iz susreta s Bo-`jim Sinom, Isusom Kristom koji putem crkve-nog navještaja dopire do ljudi i stvara zajedni-štvo s njim samim, a samim tim i s Ocem i Du-hom Svetim (usp. 1 Iv 1,3). Krist uspostavljanovi odnos izme|u ~ovjeka i Boga. „[On]nam objavljuje ‘da je Bog ljubav’ (1 Iv 4,8) tenas ujedno pou~ava da je nova zapovijed lju-bavi osnovni zakon ljudskog savršenstva, paprema tome i preobrazbe svijeta. Tako ona oni-ma koji vjeruju u bo`ansku ljubav donosi sig-urnost da je svim ljudima otvoren put ljubavii da nije uzaludan napor oko uspostavesveop}eg bratstva“ (Gaudium et spes 38).

Crkva postaje „zajedništvo“ na temeljueuharistije, u kojoj Krist, prisutan u kruhu ivinu, svojom `rtvom ljubavi gradi Crkvu kaosvoje tijelo, ujedinjuju}i nas s trojedinimBogom i jedne s drugima (usp. 1 Kor 10,16 sl.).U apostolskoj pobudnici Sacramentum cari-tatis napisao sam: „Doista, ljubav koju slavimou sakramentu, ne moèmo zadràti za sebe.Ona po svojoj naravi zahtijeva da je priop}-imo svima. Svijet je potrebit Bo`je ljubavi, sus-reta s Isusom Kristom i vjere u njega“ (84). Iztoga razloga euharistija nije samo izvor ivrhunac ìvota Crkve, ve} i njezina poslanja:„Autenti~no euharistijska Crkva jest misijskaCrkva“ (isto), koja moè donijeti svima zajed-ništvo s Bogom, naviještaju}i s uvjerenjem da„što smo vidjeli i ~uli, navješ}ujemo i vama dai vi imate zajedništvo s nama“ (1 Iv 1,3).

Predragi, na ovaj Svjetski misijski dan u ko-jem se pogled srca širi na nepregledna podru-~ja misije, svi se osjetimo protagonistima crkv-enog zauzimanja za naviještanje evan|elja.Poticaj na misije je uvijek bio znak vitalnosti zanaše Crkve (usp. Redemptoris missio 2) i njih-ova je suradnja jedinstveno svjedo~anstvo je-

dinstva, bratstva i solidarnosti koje daje uvjer-ljivost navjestiteljima Ljubavi koja spašava!

Stoga ponovno upu}ujem poziv svima namolitvu i, usprkos ekonomskim teško}ama, napru`anje bratske i konkretne pomo}i kao pot-pora mladim Crkvama. Ta gesta ljubavi i dijel-jenja, koju }e dragocjena slu`ba Papinskihmisijskih djelâ, kojima izra`avam svoju zah-valnost, pobrinuti širiti potpomo}i }e izo-brazbu sve}enika, sjemeništaraca i bogoslova ikateheta u najudaljenijim misijskim krajevimai biti poticaj mladim crkvenim zajednicama.

U zaklju~ku godišnje poruke za Svjetskimisijski dan, èlim, s osobitom ljubavlju, izraz-iti svoju zahvalu misionarima i misionarkama,koji, ~esto i vlastitim ìvotom, svjedo~e u naju-daljenijim i najteìm krajevima doga|aj Bo`j-ega kraljevstva. Njima, koji su prethodnicanaviještanja evan|elja, ide prijateljstvo, bliz-ina i potpora svakog vjernika. Neka ih „Bog(koji) ljubi vesela darivatelja“ (2 Kor 9,7) ispuniduhovnim àrom i dubokom radoš}u!

Poput Marijinog „da“, svaki velikodušni od-govor crkvene zajednice na Bo`ji poziv na lju-bav bra}e pobudit }e novo apostolsko i crkvenomaj~instvo (usp. Gal 4,4. 19. 26), koje dopuštada ga iznenadi otajstvo ljubavi Boga, koji „kadado|e punina vremena, odasla… Sina svoga“(Gal 4,4), i koje daje povjerenje i odva`nost no-vim apostolima. Taj }e odgovor sve vjernike os-posobiti da budu „u nadi radosni“ (Rim 12,12) uostvarivanju Bo`jeg nauma, koji `eli „da secijeli ljudski rod oblikuje u jedan Bo`ji narod,da sraste u jedno Tijelo Kristovo i da se izgradiu jedan hram Duha Svetoga“ (Ad gentes 7).

Iz Vatikana, 6. velja~e 2010.Papa Benedikt XVI.

VRHBOSNA 3/2010 187

Turizam i bioraznolikostPoruka Papinskog vije}a za pastoral selilaca i putnika povodom

Svjetskog dana turizma - 27. rujna 2010.

Temom Turizam i bioraznolikost, koju je pr-edloìla Svjetska turisti~ka organizacija, Svjet-ski dan turizma èli pruìti vlastiti doprinosobiljeàvanju Me|unarodne godine biološkeraznolikosti, kojom su Ujedinjeni narodi pro-

glasili 2010. godinu.Ta odluka proizlazi iz duboke zabrinutosti

“zbog društvenih, ekonomskih, ambijentalnihi kulturnih posljedica koje proizlaze iz gubitkabiološke raznolikosti, uklju~uju}i tu i

nepo}udne posljedice koje za sobom povla~ipostizanje ciljeva milenijskog razvoja, te `eliistaknuti koliko je nu`no poduzeti konkretnemjere da se taj trend preokrene” (1).

Bioraznolikost ili biološka raznolikost seodnosi na veliko bogatstvo bi}â koja ìve naZemlji, kao i na osjetljivu ravnoteù postoje}eme|uovisnosti i interakcije kako me|u njimasamima tako i s fizi~kim okolišem u kojem ìvei koji ih uvjetuje. Ta je bioraznolikost izraènau raznim ekosustavima, ~iji se primjeri moguna}i u šumama, vodama, savanama, pustinja-ma, koraljnim grebenima, planinama, morimai polarnim podru~jima.

Svi su oni izlo`eni trima velikim opasnosti-ma, koji zahtijevaju hitno rješavanje: kli-matske promjene, širenje pustinje i gubljenjebioraznolikosti. Ovo je potonje posljednjihgodina poprimilo neslu}ene razmjere. Najno-vije studije pokazuju da je danas u svijetu 22%sisavaca, 31% vodozemaca, 13,6% ptica odnos-no 27% koraljnih grebena ugro`eno ili im pri-jeti izumiranje (2).

Tim promjenama uvelike pridonose brojnisektori ljudskog djelovanja, a jedan je od njihsvakako i turizam, koji se ubraja me|u najbrèrastu}e sektore. U vezi s tim moèmo podsjeti-ti na podatke Svjetske turisti~ke organizacije(WTO). Dok je 1995. godine u me|unarod-nom turisti~kom prometu zabiljeèno 534 mil-ijuna dolazaka, a 2000. ve} 682 milijuna, pre-ma predvi|anjima koje donosi izvješ}e Tour-ism 2020 Vision 2010. godine taj }e broj iznosi-ti 1,6 milijardi, te }e 2020. narasti na 1,561 mil-ijardu s godišnjim rastom od 4,1% (3).

Tim podacima o me|unarodnom turizmumogu se pridodati podaci o još ve}em brojuturista koji putuju unutar granica vlastite ze-mlje. Sve to ukazuje na sna`ni rast toga ekon-omskog sektora, koji donosi sa sobom neke va-`ne posljedice po o~uvanje i odr`ivo korišten-je bioraznolikosti i samim tim opasnost da seovaj pretvori u ozbiljnu ugrozu okoliša, oso-bito kada je rije~ o neobuzdanom trošenjuograni~enih resursa (poput pitke vode i zeml-je) i goleme proizvodnje tvarî koje zaga|ujuokoliš, koje premašuju koli~inu koju odre|enopodru~je mo`e apsorbirati.

Tu situaciju dodatno pogoršava sve ve}apotra`nja turistâ, privu~enih nebrojenim pri-rodnim ljepotama, za prirodnim destinacija-ma što ima va`ni utjecaj na posje}ene popu-lacije, na njihovu ekonomiju, okoliš i kulturnubaštinu. To mo`e biti štetno ili pak pru`iti zna-

~ajan i pozitivan doprinos o~uvanju baštine.Na taj na~in, turizam u sebi krije neki parado-ks. Dok se, naime, s jedne strane javlja i razvi-ja zahvaljuju}i privla~nosti nekih prirodnih ikulturnih mjestâ, s druge mo`e narušiti njiho-vu ljepotu ili ih ~ak uništiti, zbog ~ega na krajubivaju isklju~eni s popisa turisti~kih destinaci-ja jer su izgubili svoju prvobitnu privla~nost.

Imaju}i sve to na umu, moèmo re}i kakoturisti~ki sektor ne moè sa sebe skinuti odgo-vornost za obranu bioraznolikosti, ve}, napro-tiv, mora u tome preuzeti aktivnu ulogu. Raz-voj toga ekonomskog sektora mora neizbje`nouklju~ivati na~ela odrìvosti i poštivanja bio-raznolikosti. Me|unarodna je zajednicapokazala ozbiljnu zabrinutost za ta pitanja i otim se temama u više navrata o~itovala (4). ICrkva èli tome pridruìti svoj glas, u sebi svo-jstvenoj ulozi, polaze}i od uvjerenja da onasama “za stvoreni svijet snosi odgovornostkoju mora i javno iskazivati.

^ine}i to, pak, mora štititi ne samo zemlju,vodu i zrak, kao darove stvaranja koji pripada-ju svima nego nadasve ~ovjeka, kako sâm sebene bi uništio” (5). Ne ulaze}i u pitanje konkret-nih tehni~kih rješenja, koji ne pripadaju njez-inu djelokrugu, Crkva se trudi skrenuti poz-ornost na postoje}i odnos izme|u Stvoritelja,~ovjeka i stvorenja (6). U~iteljstvo opetovanopotvr|uje odgovornost ~ovjeka za o~uvanjecjelovitog okoliša zdravog za sve, polaze}i oduvjerenja da “zaštita okoliša izazov je za cijelo~ovje~anstvo: rije~ je o, zajedni~koj i op}oj,obvezi da se poštuje zajedni~ko dobro” (7).

Kao što tvrdi Sveti Otac Benedikt XVI. uenciklici Caritas in veritate “vjernik u prirodiprepoznaje ~udesan rezultat stvoriteljskogBo`jeg zahvata kojim se ~ovjek moè odgov-orno sluìti kako bi zadovoljio svoje legitimne,materijalne i nematerijalne potrebe, no poštu-ju}i nutarnju ravnoteù stvorenoga” (8) a ~ijekorištenje povla~i za sobom “odgovornost pre-ma siromasima, budu}im naraštajima i sveko-likom ~ovje~anstvu” (9). Zato se u turizmumora poštivati okoliš i nastojati posti}i savrše-ni sklad sa stvorenim svijetom, tako da se,jam~e}i odrìvost dobara o kojima ovaj ovisi,ne izazovu nepovratne ekološke promjene.

Doticaj s prirodom je va`an. Zato u turizmutreba ulagati truda oko poštivanja i vredno-vanja ljepote stvorenog svijeta, u uvjerenju“da brojni ljudi pronalaze spokoj i mir, daosje}aju kako su se obnovili i osna`ili kada suu tijesnom dodiru s ljepotom i skladom

188 VRHBOSNA 3/2010

VRHBOSNA 3/2010 189

prirode. Zato i postoji neka vrsta uzajamnosti:u brizi za stvoreno utvr|ujemo da se Bog,preko stvorenoga, brine o nama.” (10)

Ima nešto zbog ~ega taj napor predstavljanajve}i imperativ do sada. U svome traènjuBoga, naime, ~ovjek otkriva neke putove koji-ma se pribliàva otajstvu, koji imaju kaopolazišnu to~ku stvoreni svijet (11). Narav ibiološka raznolikost nam govori o BoguStvoritelju. On se uprisutnjuje u svome stvor-enju, “prema veli~ini i ljepoti stvorova moè-mo, po sli~nosti, razmišljati o njihovu Tvorcu”(Mudr 13, 5), “jer ih je stvorio sam Tvorac lje-pote” (Mudr 13, 3).

Zato ~ovjek u svijetu, u svoj njegovojrazli~itosti, “vidi Bo`ji trag, mjesto u kojemu seotkriva njegova, bri`na i otkupiteljska, stvara-teljska mo}” (12). Turizam, stoga, pribli`avaj-u}i nas stvorenom svijetu u svoj njegovojraznolikosti i bogatstvu, mo`e biti prilika zapromicanje ili rast religijskog iskustva.

Imaju}i to pred o~ima, prijeko je potrebno,štoviše nu`no traìti ravnoteè izme|u turiz-ma i biološke raznolikosti, u kojoj su to dvojejedno drugom oslonac, tako da ekonomskirazvoj i zaštita okoliša ne budu suprotstavljenii nespojivi elementi, ve} se teì pomiriti zaht-jeve i jednog i drugog (13).

Napori koji se ulaù u zaštitu i promicanjebiološke raznolikosti u njezinu odnosu s turiz-mom razvijaju se, u prvom redu, kroz strategi-je sudioništva i dijeljenja, u ~ega su uklju~enirazni sektori. Najve}i dio vladâ, me|unarodnihinstitucija, profesionalnih udruènja iz turisti~-kog sektora i nevladinih organizacija moraju,pogleda uprta u budu}nost, braniti nu`nost od-rìvog turizma kao jedini mogu}i oblik kako binjegov razvoj, istodobno, bio ekonomski ispla-tiv, štitio prirodna i kulturna dobra i predstavl-jao stvarnu pomo} u borbi protiv siromaštva.

Dr`avne vlasti, zatim, moraju ponuditijasno zakonodavstvo, koje štiti i ja~a biološkuraznolikost, ja~aju}i dobrobiti i umanjuju}itroškove turizma, budno paze}i da se posto-je}a pravila poštuju (14). To zasigurno morabiti popra}eno ve}im ulaganjem u planiranje iodgoj. U ranjivijim mjestima gdje su uništa-vanja uzela ve}eg maha vlasti moraju ulagati ive}e napore. Vjerojatno }e se u nekima od njihturizam morati ograni~iti ili ~ak izbjegavati.

Stoga se od turisti~kih poduze}a zahtijevada “osmisle, razviju i provode svoje djelovan-je svode}i na najmanju mogu}u mjeru nega-tivne u~inke na zaštitu odr`ivih ekosustava i

op}enito okoliša daju}i aktivni doprinos nji-hovoj zaštiti te izravno pruàju}i dobrobit iuklju~uju}i u taj rad mjesne i domoroda~kezajednice” (15). Zato }e trebati provesti preth-odne studije o odrìvosti svakog turisti~kogproizvoda, isti~u}i stvarne doprinose kao imogu}e opasnosti, polaze}i od uvjerenja da seu tome sektoru ne smije teìti najve}ojmogu}oj dobiti pod svaku cijenu (16).

Na kraju, sami turisti moraju biti svjesnitoga da njihova prisutnost na odre|enom mj-estu nije uvijek pozitivna. U vezi s tim, mora-ju biti upoznati sa stvarnim prednostima kojeima o~uvanje biološke raznolikosti te pou~a-vani odrìvom turizmu. Oni bi morali isto takozahtijevati da turisti~ka poduze}a stvarno pri-donose razvoju odre|enog mjesta. Ni u kojemse slu~aju ne smije zbog turista i podilaènjanjihovim ukusima i èljama nanijeti štetuteritoriju ili povijesno-kulturnoj baštiniodre|ene destinacije.

U pastoralu turizma se va`ni napor moraosobito ulagati u odgoj za kontemplaciju, koji}e pomo}i turistima otkriti Bo`ji trag uvelikom bogatstvu bioraznolikosti. Tako, u tur-izmu koji se razvija u skladu sa stvorenim svi-jetom odjeknut }e ona hvala koju je spjevaopsalmista: “Jahve, Gospode naš, divno je imetvoje po svoj zemlji, veli~anstvom nebonatkriljuješ” (Ps 8, 2).

Vatikan, 24. lipnja 2010.

+ Antonio Maria VegliòPredsjednik+ Agostino Marchettonadbiskup tajnik

______________________

(1) Organizacija Ujedinjenih naroda,Rezolucija A/RES/61/203 odobrena na op}ojskupštini od 20. prosinca 2006.

(2) Usp. J.-C. Vié, C. Hilton-Taylor i S. N.Stuart (ur.), Wildlife in a Changing World. Ananalysis of the 2008 IUCN Red List ofThreatened Species, International Union forConservation of Nature and Natural Resou-rces, Gland, Švicarska, 2009., str. 18:http://data.iucn.org/dbtw-wpd/edocs/RL-2009-001.pdf.

(3) Usp. http://www.unwto.org/fac-ts/eng/vision.htm.

(4) Tu u prvom redu treba spomenuti doku-

ment Povelja o odrìvom razvoju, koja jeodobrena na Svjetskoj konferenciji o odrìv-om turizmu odrànoj na španjolskom otokuLanzarote od 27. do 28. travnja 1995. Svjetskaturisti~ka organizacije (WTO), World Travel &Tourism Council (WTTC) i Savez za Zemlju(Earth Council Alliance) 1996. godine su zajed-ni~ki sastavili Agendu 21 za turisti~ku indus-triju i putovanja: prema ambijentalno odrìv-om razvoju, koja preta~e u plan djelovanja zaturizam Agendu 21 za promicanje odrìvograzvoja Ujedinjenih naroda (usvojene na sas-tanku na vrhu o Zemlji odrànom u Rio deJaneiru 1992.). Druga zna~ajna referentna to-~ka je Izjava iz Berlina, završni dokumentMe|unarodne konferencije ministara zaokoliš o bioraznolikosti i turizmu, koja jeodràna u glavnome gradu Njema~ke od 6. do8. oùjka 1997. Ovaj potonji dokument, po sv-ojem sadràju, utjecaju, širenju i potpisnicima,vjerojatno predstavlja najva`niji doprinos.Nekoliko mjeseci kasnije potpisana je Izjava izManile o socijalnom utjecaju na turizam, ukojoj je istaknuta va`nost niza principa u vezituristi~ke odrìvosti. Kao plod Svjetskog sas-tanka na vrhu o ekoturizmu, kojeg je WTO or-ganizirao u svibnju 2002., uz potporu Progra-ma Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP) obj-avljena je Izjava iz Quebeca o ekoturizmu. Usklopu Sastanka o biološkoj raznolikosti 2004.godine su objavljene Direktive o biorazno-likosti i razvoju turizma. Svim tim dokumenti-ma me|unarodnog karaktera treba dodatibrojne vodi~e i kompendije dobrih praksi kojeje u vezi s tom temom objavio WTO, me|u ko-jima isti~emo dokument pod naslovom Premaodrìvijem razvoju: vodi~ za tvorce politike,objavljen 2005. u suradnji s UNEP-om. (5)Benedikt XVI., Enciklika Caritas in veritate, 51:

AAS 101 (2009.), str. 687. (hr. pr. Caritas in veri-tate. Ljubav u istini, Krš}anska sadašnjost,Zagreb, srpanj 2009.).

(6) Usp. Benedikt XVI., Poruka za proslavuXLIII. Svjetskog dana mira 2010., 8. prosinca2009., br. 4: L’Osservatore Romano, br. 290(45.333), 16. prosinca 2009., str. 6.

(7) Pontificio Consiglio “Giustizia e Pace”,Compendio della Dottrina Sociale della Chi-esa, Libreria Editrice Vaticana, Vatikan 2004.,br. 466 (hr. pr., Papinsko vije}e “Iustitia et pax”,Kompendij socijalnog nauka Crkve,Krš}anska sadašnjost, Zagreb, 2005.). Usp.Ivan Pavao II., Enciklika Centesimus annus,40: AAS 83 (1991.) str. 843.

(8) Benedikt XVI., Enciklika Caritas in veri-tate, 48, nav. mj., str. 684.

(9) Isto.(10) Benedikt XVI., Poruka povodom XLIII.

Svjetskog dana mira 2010., br. 13, nav. mj., str. 5.(11) Usp. Katekizam Katoli~ke Crkve,

Libreria Editrice Vaticana, Vatikan 1997., br. 31.(12) Papinsko vije}e “Iustitia et pax”,

Kompendij socijalnog nauka Crkve, br. 487,nav. mj.

(13) Usp. Isto, br. 470.(14) Usp. Benedikt XVI., Enciklika Caritas in

veritate, 50, nav. mj., str. 686.(15) Svjetski summit o ekoturizmu, Zaklju-

~no izvješ}e. Izjava iz Quebeca o ekoturizmu,22. svibnja 2002., Svjetska turisti~ka organi-zacija i Program Ujedinjenih naroda za okoliš,Madrid, 2002., preporuka 21.

(16) Usp. Svjetska turisti~ka organizacija,Op}i eti~ki kodeks za turizam, 1. listopada1999., ~l. 3 §4: http://www.unwto.org/ethi-cs/full_text/en/full_text.php?subop=2.

190 VRHBOSNA 3/2010

Mons. Egidije @ivkovi} imenovan biskupom @eljeznoga

(Vatikan, 16. srpnja 2010.)Mons. @ivkovi} je dosad obavljao slu`bu glavnoga tajnika Austrijske biskupske konferencije

Sveti je Otac prihvatio ostavku biskupaEisenstadta (@eljezno), u Austriji, Paula Ibyja,radi navršene dobi, a za novog biskupa jeimenovao monsinjora Egidija @ivkovi}a, koji jedosad obavljao slu`bu glavnoga tajnikaAustrijske biskupske konferencije, vodio odjel

za gradiš}anske Hrvate u biskupijskoj kuriji uEisenstadtu i bio `upnik u Wulkaprodersdorfu.

Msgr. @ivkovi} je ro|en u Güssingu(Novigrad) 16. travanja 1963. godine. U Be~u iZagrebu je studirao filozofiju i teologiju, zasve}enika je zare|en 29. lipnja 1987. godine.

VRHBOSNA 3/2010 191

Nakon slu`be posebnoga tajnika biskupaStefana Laszla u Eisenstadtu, nastavio je studijna Papinskome sveu~ilištu Gregoriana, gdje jepostigao doktorat i Kanonskoga prava. 1993.godine je bio imenovan zamjenikom kance-lara, zatim kancelarom biskupije Eisenstadt, a1994. godine i odgovornima za Odjel zagradiš}anske Hrvate u biskupijskoj kuriji,

urednikom biskupijskog glasila za hrvatskevjernike ’Glasnik’ i `upnikom u Wulkapro-dersdorfu. Od 1999. godine je uz spomenutedu`nosti vršio i slu`bu glavnoga tajnikaAustrijske biskupske konferencije.

(kta/rv)

192 VRHBOSNA 3/2010

Cijenjeni korisnici Direktorija!

Po~etkom liturgijske godine 2008./2009. godine bili smo radosni jer smo po prvi puta dobilivlastiti Direktorij Vrhbosanske nadbiskupije. Uz nas ovu radost imala je i Banjolu~ka biskupijakoja koristi isti Direktorij. U susretima s Vama korisnicima ovog Direktorija niste krili radost.Brojnim novinama i raznim prilozima postao je dodatno oboga}enje i razlikovao se od lijepogbroja direktorija Crkve u hrvatskom narodu.

Osim velikog bogatstva, koji smo dobili našim Direktorijem, u njemu je bilo i pogrešaka.Nadam se kako }e ovaj Direktorij za liturgijsku godinu 2010/2011. biti bogatiji i kvalitetniji s naj-manjim brojem pogrešaka. Zato Vas sve pozivam da svojim prilozima u pisanom obliku našDirektorij u~inite još boljim.

Svaka crkvena ustanova u Vrhbosanskoj nadbiskupiji obvezatna je nabaviti i koristiti samovaè}i Direktorij Vrhbosanske nadbiskupije koji }ete svi mo}i blagovremeno nabaviti naOrdinarijatu. Svi drugi direktoriji ne mogu se koristiti na podru~ju Vrhbosanske nadbiskupije.Redovni~ke obitelji u Vrhbosanskoj nadbiskupiji koristit }e vlastiti Direktorij u liturgijskimslavljima samo svoje redovni~ke zajednice uvaàvaju}i pri tom vaè}e odredbe s obzirom navaè}i kalendar Vrhbosanske nadbiskupije.

Svim ustanovama, sve}enicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima, sjemeništarcima ianga`iranim laicima na prostoru Vrhbosanske nadbiskupije za sljede}u liturgijsku godinu2010/2011. predajem pripremljeni i tiskani Direktorij. U njega je ugra|eno još ve}e bogatstvo sobzirom na prethodnu liturgijsku godinu. I ovaj Direktorij nai}i }e na dobronamjerne i nedo-bronamjerne komentare i prijedloge. Svako je ljudsko djelo nesavršeno pa i naš Direktorij. SveVas i ovaj puta pozivam da svojim kvalitetnim prijedlozima sudjelujete u pripremanju direktori-ja, a koje }ete u pisanom obliku blagovremeno dostaviti Ordinarijatu u Sarajevu. I ovom pri-likom zahvaljujem uredniku za pripremljeni Direktorij te svima koji su sudjelovali u priprema-nju teksta za tisak kao i provjeru istog teksta.

Zazivaju}i Bo`ji blagoslov na sve Vas sve iskreno pozdravljam!

U Sarajevu, srpanj 2010.

Vinko kardinal Pulji},nadbiskup vrhbosanski

Direktorij za euharistijska slavlja i liturgiju ~asova 2010-2011

Datum: 7. srpnja 2010.Broj: 1208/2010

VRHBOSNA 3/2010 193

Br : 190 - 07 / 2010. Sarajevo, 15. srpnja 2010.

P O R U K AVinka kard. Pulji}a, nadbiskupa vrhbosanskog

na po~etku pastoralne i školske 2010./2011. godine

Svima koji imaju udjela u `upnoj katehezii vjeronauku u školi u nadbiskupiji Vrhbosanskoj

P o š t o v a n i !

U našoj Crkvi i našoj školi sa prvim rujna ponovno smo na okupu i zapo~injemo pastoralnui školsku 2010./2011. godinu. Tim povodom upu}ujem svoju izdvojenu Poruku svimanadle`nima, odgovornima i zauzetima u `upnoj katehezi i vjeronauku u školi. Obra}am seposebice našoj obitelji, `upnoj i školskoj zajednici, mladim naraštajima i svim vjernicimaVrhbosanske nadbiskupije.

@elim vam zapravo re}i kako je, u ovako va`nom trenutku, s vama zajedno cijela naša Crkvai da sam s vama i ja kao njezin Nadpastir, koji je, po Bo`joj providnosti, danas predstavljam ipredvodim.

Zajedno dijelimo osje}aje radosti i nade, `alosti i tjeskobe (usp. GS 1) u op}oj pomutnji, dezori-jentaciji i svakojakoj krizi suvremenog društva, što nas uistinu zabrinjava jer smo dovedeni naprag posve neizvjesne budu}nosti. Usprkos svemu tome, mi smo na ovom po~etku, s pravom,puni radosti i nade i ne plašimo se, jer znamo da je Bog s nama i kako nas On u svojoj ljubavipovezuje i osposobljava, da budemo slo`ni i jaki u ulozi navjestitelja Evan|eoske poruke ospasenju ~ovjeka, koja je za sva vremena optimisti~na i providonosna.

XIV. Katehetski dan u Vrhbosanskoj nadbiskupiji

Na tom istom planu osposobljavanja naš Katehetski ured organizira ve} XIV. Katehetski dan -redovni godišnji seminar - na po~etku nove pastoralne i školske godine. Ovim i osobno pozi-vam sve ùpnike i ùpne vikare, kao i sve sve}enike, redovnice i laike - profesore katoli~kogvjeronauka namještene u ùpi ili školi - s o~ekivanjem da do|ete u Sarajevo i sudjelujete usvom obvezatnom seminaru u ponedjeljak, 30. kolovoza 2010. Katehetski vam je ured ve}uputio pisanu pozivnicu s predvi|enim programom iz kojeg posebice naglašavam kako }evama, navjestiteljima i odgojiteljima u vjeri, mr. vl~. Marko Tomi}, izloìti tako aktualno i pot-icajno predavanje: Navjestitelj ìvi od vjere, što i jest glavna tema XIV. Katehetskog dana.

Komplementarnost `upne kateheze i vjeronauka u školi

Zapaàm kako je va`no u ovoj Poruci, makar ukratko, pojasniti koji su ciljevi ùpne katehezei vjeronauka u školi te jasno odgovoriti na pitanje koje se ne rijetko moè ~uti: Zašto vjeronauk uškoli kad ga imamo organiziranog u ùpi?, i obratno: ~emu danas i ùpna kateheza, kad imamo uvedenvjeronauk u školi?

Najprije treba uo~iti da su razli~iti ciljevi i na~ini `upne kateheze i vjeronauka u

194 VRHBOSNA 3/2010

školi.Vjeronauk u školi je predmet inkorporiran u školski sustav u svrhu stjecanja dostatnogvjerskog znanja u usporedbi sa sadr`ajima koja u~enicima pru`aju drugi školski predmeti i usvrhu njihove sustavne formacije na razini kulture.

Valja tako|er zapaziti, da po školskom vjeronauku Crkva, hvala Bogu, ima omogu}en javninastup i pristup mnogo širem sloju u~enika pa i odraslih, nego u ùpnoj katehezi. Vjeronauk uškoli je nova propovjedaonica: signum temporis - znak vremena, i Crkva je du`na posluìti seškolom u naviještanju Evan|eoske poruke i javnog promicanja zdravog krš}anskog nazora ,odnosno pogleda na ìvot i svijet.

@upna kateheza je opet u prednosti što moè obuhvatiti sve uzraste, po~evši od starijih i zre-lih, do mladena~kog i dje~jeg uzrasta, okupljaju}i ih u posebnim interesnim skupinama u ùpnojzajednici u kojoj svoju vjeru prihva}aju, intenzivno ìve i javno posvjedo~uju.

@upna kateheza i vjeronauk u školi nisu nipošto suprotstavljeni, nego su komplementarni,što zna~i, da se uzajamno nadopunjavaju u ulozi cjelovitog odgoja i rasta u vjeri. Subjekt i objektškolskog vjeronauka i `upne kateheze su identi~ni, samo je na~in iznošenja druga~iji, rije~i su papeIvana Pavla II.

Poti~em vas, budite budni i ne dajte se ni~im uznemiriti, nego se javno i odlu~no suprot-stavite neodgovornim i naivnim, ali - ne rijetko - i zluradim kritizerima, koji kroz postavljanjepitanja Što }e nam vjeronauk i u školi i u ùpi?, zapravo prièljkuju da ga nema nikako - ni u školini u ùpi! Radi se o perfidnoj kampanji protiv vjerskog odgoja i protiv same Crkve Bo`je. Protivnjezinog zakonodavstva i odredbi od kojih navodim samo jednu, koja je i danas na snazi, a glasi:Roditelji katolici du`ni su upisati svoju djecu na katoli~ki vjeronauk u školi, jer on ~ini jednu cjelinu skatehezom koja se odràva u ùpama (Upute BKBiH od 23. lipnja 2003.).

Zapo~eti organizirano i Zazivom Duha Svetoga

Bilo bi korisno, pa stoga, kao prvo, preporu~ujem, da ùpnici prije samog po~etka sazovuùpno pastoralno vije}e i uprili~e susret sa svim svojim katehetama i vjerou~iteljima u školi iùpi. Na takvom susretu zajedni~ki sagledati okolnosti i mogu}nosti katehetskog djelovanja,sve dogovorno isplanirati i tako organizirano zapo~eti i ovu godinu i uspješno je privesti kraju.

Drugo, da bi naša kateheza bila uspješna, valja "organizirati samoga sebe" i iz dan u dan"planski ìvjeti svoju osobnu vjeru" drè}i se na~ela i savjeta sv. Pavla Apostola: Zazirite od zla,prianjajte uz dobro! Pretje~ite jedni druge poštovanjem! U revnosti budite hitri, u duhu gorljivi,Gospodinu sluìte! U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! (usp. Rim 12, 9-12)

Svoju Poruku završavam pozivom na ~estu osobnu molitvu za uspjeh djela što ga zapo~inje-mo. A neka to na osobit na~in bude i u `upnoj zajednici Zazivom Duha Svetoga na, unapri-jed pripremljenom, slavljenju Katehetske nedjelje 12. rujna 2010.

U svemu vašem `ivotu i radu, u novoj pastoralnoj i školskoj 2010./2011. godini, po zagovoruBla`ene Djevice Marije - Majke Crkve, zazivam na vas svaki nebeski i zemaljski blagoslov.

Vinko kard. Pulji},nadbiskup vrhbosanski

Mons. Petar Juki}, pro~elnik KUVN-a

Ova Poruka neka se pro~ita `upnoj zajednici na Katehetsku nedjelju, 12. rujna 2010.

VRHBOSNA 3/2010 195

Pre~asna gospodo dekani!

Svake godine smo u ovo vrijeme traìli prijave ùpa za podjeljivanje sakramenta sv. Potvrdeu Vašem dekanatu. Ove godine Vas molim da ih dostavite najkasnije do 22. 09. teku}e godine,za narednu godinu, kako bih što prije napravio kalendar i rasporedio termine po ùpama.

Napominjem i lijepo Vas molim da mi eventualno nazna~ite termine koji vam nikako neodgovaraju.

Budu}i da priprava za sakrament Potvrde traje duè, nadam se da }ete Vi i ùpnici Vašegdekanata preostalo vrijeme iskoristiti pastoralno mudro na radost Vas samih, krizmanika, nji-hovih roditelja i kumova te cijele ùpne zajednice.

Sv. Potvrda je u `upi velik doga|aj, zato je potrebno pripravljati sve da to bude u prvom reduDuhovski doga|aj, a onda i vanjska proslava. Ta svijest, ~ini mi se, treba još više rasti i sazrije-vati u svima nama.

Zahvaljuju}i na dosadašnjem pastoralnom `aru, iskreno Vas pozdravljam i na sve zazivamBo`ji blagoslov.

Vinko kardinal Pulji}nadbiskup vrhbosanski

Ilija Orki}, kancelar

Dekanskim uredimaVrhbnosanske nadbiskupije

Predmet: Upit o krizmama u 2011. godini

Datum: 12. kolovoza 2010.Broj: 1466/2010

Poštovani `upni~e!

Sigurno ste ve} ~uli za teško}e i poplave u Pakistanu, uzrokovane višednevnim obilnimpadavinama Monsunskih kiša. Poplavljena su mnoga podru~ja, više od sedam milijuna ljuditreba pomo}: smještaj, hranu, vodu i lijekove.

U tu svrhu `elimo se uklju~iti i pomo}i spram svojih mogu}nosti `rtvama ove katastrofe.Molimo Vas da u nedjelju 5. rujna 2010. godine pod svetim misama najavite i odmah obaviteskupljanje pomo}i, poti~u}i vjernike na solidarnost i milodare.

Molimo Vas, da po uzoru na ranija sli~na skupljanja dostavite ovu kolektu ~im prije uEkonomat naše Nadbiskupije, kako bi brzo mogli proslijediti prikupljena sredstva, prekoApostolske nuncijature, onima koji su u puno te`oj situaciji nego mi sami.

Svim `upnim uredima Vrhbosanske nadbiskupije

Predmet: Prikupljanje pomo}i stanovništvu pogo|enom poplavama u Pakistanu

Datum: 2. rujna 2010.Broj: 1595 /2010

Ujedno Vam zahvaljujemo za sav trud koji ula`ete za povjerene zajednice i ljude. Bog, kojividi nakane i namisli srdaca, dao Vam radost u slu`enju i snagu zauzimanja na socijalnom polju.Pomo} drugima nije plod naših mogu}nosti nego naše vjere.

Svako dobro od Gospodina! „Pomozi bli`njem u potrebi, pa }e i tebi pomo}i Bog!“(dr. Josip Stadler)

Mr. Luka Tunji}, generalni vikar

196 VRHBOSNA 3/2010

Hodo~a{}e u hrvatsko nacionalno marijansko sveti{te

Ovo je peta godina našeg hodo~aš}a u Marijansko nacionalno svetište Marija Bistrica. Na zaht-jev sve}enika odredili smo subotu, jer im je subotom lakše organizirati hodo~aš}e i do}i zajedno svjernicima. Na to hodo~aš}e pozivam naše vjernike porijeklom iz ovih krajeva, a sada rasute dil-jem Republike Hrvatske, te je to divan susret s našom nebeskom Majkom, ali i nas me|usobno,bra}om i sestrama u Kristu.

Nadam se da }e ovaj poziv i informacija do}i do svih koji su zainteresirani i voljni biti umolitvenom zajedništvu u Marijanskom Svetištu u Mariji Bistrici 9. listopada 2010. godine. Htjelismo ustaliti termin, da to bude druga subota u mjesecu listopadu.

Dobro je prijaviti organizirana hodo~aš}a iz `upe, bilo direktno u Svetište, bilo u Ordinarijatkako bismo što bolje organizirali hodo~aš}e. Va`no je to i radi organiziranih prinosa darova podekanatima.

Misa po~inje u 11 sati. Potrebno je do}i prije radi mogu}nosti svete ispovijedi i obavljanja pri-vatnog zavjeta Gospi.

Uhodano je da u 14 sati imamo zajedni~ki kri`ni put, te završimo u samoj crkvi Svetišta,nakon ~ega je povratak svojim ku}ama.

Ove godine stavljamo zajedni~ku nakanu: Lije~enja naših rana i ja~anje nade u budu}nost pozagovoru Marijinom, da raste naše pouzdanje u Boga. Posebno je va`no to pouzdanje u Boga unašim obiteljima, gdje je mnogo ranjenosti i potrebno je da raste sigurnost i me|usobna ljubav.

Uz iskreni pozdrav svima, `elim uspješnu organizaciju hodo~aš}a, te neka Vas prati zagovornaše nebeske Majke i blagoslov Bo`ji!

pre~. Ilija Orki}kancelar

Marija Bistrica, subota 9. listopada 2010.

Datum: 6. rujna 2010.Broj: 1616/2010

VRHBOSNA 3/2010 197

Seminar za ovlast ispovijedanja odr`an je 01. i 02. rujna 2010. godine u Vrhbosanskombogoslovnom sjemeništu. Predava~i i ispitiva~i su bili: prof. dr. Pero Pranji} iz kanonskog prava,prof. dr. Tomislav Jozi} iz moralne teologije i prof. dr. Ivan Šar~evi} iz pastoralne teologije.Tre}em seminaru i usmenom ispitu pristupilo je 9 kandidata, drugom seminaru i pismenomtestu 12 kandidata te prvom seminaru i pismenom testu 10 kandidata. U popisu koji slijedi uzime kandidata navedena je njegova (nad)biskupija i provincija. Za oce franjevce ne znam kojoj(nad)biskupiji pripadaju zato donosim samo koje su provincije.

Tre}i seminar

Vl~. Josip Vajdner, Vrhbosanska nadbiskupijaVl~. Ilija Pili~i}, Banjalu~ka biskupijaFra Josip Mio~, Provincija hercegova~kih franjevacaFra Josip Vlaši}, Provincija hercegova~kih franjevacaFra Kristijan Montina, Provincija Bosne SrebreneFra Leon Pendi}, Provincija Bosne SrebreneFra Velimir Bagavac, Provincija hercegova~kih franjevacaFra Zoran Vukovi}, Provincija Bosne SrebreneFra Vjekoslav Mili~evi}, Provincija Hercegova~kih franjevaca

Svi ovi kandidati su prošli pozitivno na usmenom ispitu i Komisija predla`e da im nadle`niOrdinariji podijele trajnu ovlast ispovijedanja.

Vl~. Josip Šimunovi}, vl~. Mladen Kalfi} i vl~. Marko Majstorovi} su se pismeno ispri~ali da nemogu nazo~iti seminaru i Komisija predlaè da im njihovi Ordinariji produè ovlast ispovijedan-ja na jednu godinu. Me|utim, fra Mate Logara (Provincija hercegova~kih franjevaca), don IvicaStankovi} (Mostarsko-Duvanjska; Trebinjsko-Mrkanska biskupija), don Zoran Pinjuh (Mostarsko-Duvanjska; Trebinjsko-Mrkanska biskupija) i vl~. Slaviša Stavnjak (Vrhbosanska nadbiskupija) senisu pojavili na seminaru niti su se ispri~ali. Budu}i da ova situacija nadilazi nadle`nost Komisijenjihovi Ordinariji }e odlu~iti o (ne)produètku ovlasti ispovijedanja za narednu godinu.

Drugi seminar

Fra Dra`an Boras, Provincija hercegova~kih franjevacaVl~. Ivo Jezid`i}, Vrhbosanska nadbiskupijaVl~. Hrvoje Kalem, Vrhbosanska nadbiskupijaVl~. Ivo Kopi}, Vrhbosanska nadbiskupijaFra Ivan Kasalo, Provincija Bosne SrebreneVl~. Anto Mari}, Banjalu~ka biskupijaVl~. Marko Crnjak, Banjlu~ka biskupijaVl~. Dragan Juri}, Vrhbosanska nadbiskupijaFra Nikola Rosan~i}, Provincija hercegova~kih franjevacaVl~. Ivo Martinovi}, Banjalu~ka biskupijaFra Mario Juri}, Provincija Bosne SrebreneFra Danijel Nikoli}, Provincija Bosne Srebrene

Ordinarijatu Vrhbosanske nadbiskupijeOrdinarijatu Mostarsko-Duvanjske i Trebinjsko-Mrkanske biskupijeOrdinarijatu Banjalu~ke biskupije

Predmet: uspjeh na seminaru za ovlast ispovijedanja 2010.Datum: 15. rujna 2010.Broj: 1720/2010

198 VRHBOSNA 3/2010

Svih dvanaest kandidata su postigli pozitivan uspjeh na pismenom testu i Komisija predla`eda im nadle`ni Ordinariji produ`e ovlast ispovijedanja na jednu godinu.

Prvi seminar

Fra Miroslav Jeli}, Provincija Bosne SrebreneVl~. Dra`an Mir~i}, Banjalu~ka biskupijaFra Slaven Brekalo, Provincija hercegova~kih franjevacaFra Stipan Klari}, Provincija hercegova~kih franjevacaFra Ilija Aland`ak, Provincija Bosne SrebreneVl~. Davor Topi}, Vrhbosanska nadbiskupijaFra Ivica Baketari}, Provincija Bosne SrebreneFra Vine Leduši}, Provincija hercegova~kih franjevacaFra Ivo Bošnjak, Provincija Bosne SrebreneFra Marinko Baoti}, Provincija Bosne Srebrene

Svih deset kandidata su postigli pozitivan uspjeh na pismenom testu i Komisija predla`e daim nadle`ni Ordinariji produ`e ovlast ispovijedanja na jednu godinu.

Vl~. Mario ]osi} iz Vrhbosanske nadbiskupije se pismeno ispri~ao da ne moè sudjelovati naovogodišnjem seminaru pa Komisija predlaè njegovom Ordinariju da mu produì ovlastispovijedanja na godinu dana do sljede}eg seminara.

Koristim prigodu zahvaliti ~lanovima Komisije na odrànim predavanjima kojima su produ-bili i osvjeìli znanje sudionika seminara. Rasprave nakon predavanja su, po obi~aju, bile ìve,pune pastoralne problematike. Posebno zahvaljujem pre~. Pranji}u koji je tre}i put za redom~lan Komisije. Naime, i ove godine je zamijenio fra Ivana Sesara iz kanonskog prava jer je fraIvan bio slu`beno sprije~en, premda je bio prihvatio biti ~lan Komisije i sve ve} bilo dogovoreno.

Zahvaljujem i svim kandidatima na odzivu i aktivnom u~eš}u u svim to~kama seminara. I naovaj su na~in pokazali zrelost i odgovornost prema svojoj Crkvi. Zahvaljujem i upraviBogoslovije na ~elu s Rektorom za širom otvorena vrata i potrebnu logistiku, kao i vl~. JosipuVajdneru i uzoritom gospodinu Vinku kard. Pulji}u, nadbiskupu vrhbosanskom na predv-o|enju sv. Misa i poticajnim rije~ima.

Pregledavaju}i knjigu EXAMINA pro iurisdictione III od 2000. godine vidio sam da ima dostasve}enika koji nisu, barem prema knjizi, dobili trajnu jurisdikciju. Za ve}inu ne znam kojoj(nad)biskupiji i provinciji pripadaju pa u prilogu donosim njihova imena i prezimena te koje sugodine bili na seminaru. Ako njihovi Ordinariji smatraju potrebnim ovome posvetiti odgovara-ju}u pa`nju bit }u zahvalan za sugestije.

@ele}i svako dobro i iskreno pozdravljam u Gospodinu.

Mr. Luka Tunji}, predsjednik Komisije

Sve}enici koji prema knjizi EXAMINA pro iurisdictione III nemaju trajnu jurisdikciju.Popis je obuhva}en od 2000. godine, a iza imena i prezimena je godina kad su bili na seminaru:

Fra Stipo Alandàk, 2001. god.Fra Marko Juki}, 2001. god.Fra Ivan Mari}, 2001. god.Vl~. Vladimir Guji}, 2001. god.Vl~. Josip Jerkovi}, 2001. god.Vl~. Zvonko Brezovski, 2000. i 2001. god.Fra Saša ôli}, 2003. god.Fra Šimo Grgi}, 2004. i 2006. god.Fra Frano Musi}, 2003. god.Vl~. Boò Pinjuh, 2004. i 2007. god.Don Mile Vidi}, 2007. god.Fra Marko Hrgota, 2006. god

VRHBOSNA 3/2010 199

Na temelju izvještaja predsjednika Komisije za ovlast ispovijedanja pre~. Luke Tunji}a, ovimpodjeljujem ovlast ispovijedanja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji sljede}im sve}enicima:

Sve}enicima koji su nazo~ili tre}em seminaru i polo`ili usmeni ispit podjeljujem trajnu ovlastispovijedanja:

Vl~. Josip Vajdner, Vrhbosanska nadbiskupijaFra Kristijan Montina, Provincija Bosne SrebreneFra Leon Pendi}, Provincija Bosne SrebreneFra Zoran Vukovi}, provincija bosne srebrene

Sve}enicima koji su nazo~ili drugom seminaru i polo`ili pismeni ispit produ`ujem ovlastispovijedanja na godinu dana, odnosno do sljede}eg seminara:

Vl~. Ivo Jezid`i}, Vrhbosanska nadbiskupijaVl~. Hrvoje Kalem, Vrhbosanska nadbiskupijaVl~. Ivo Kopi}, Vrhbosanska nadbiskupijaFra Ivan Kasalo, Provincija Bosne SrebreneVl~. Dragan Juri}, Vrhbosanska nadbiskupijaFra Mario Juri}, Provincija Bosne SrebreneFra Danijel Nikoli}, Provincija Bosne Srebrene

Sve}enicima koji su nazo~ili prvom seminaru i polo`ili pismeni ispit produ`ujem ovlastispovijedanja na godinu dana, odnosno do sljede}eg seminara:

Fra Miroslav Jeli}, Provincija Bosne SrebreneFra Ilija Aland`ak, Provincija Bosne SrebreneVl~. Davor Topi}, Vrhbosanska nadbiskupijaFra Ivica Baketari}, Provincija Bosne SrebreneFra Ivo Bošnjak, Provincija Bosne SrebreneFra Marinko Baoti}, Provincija Bosne Srebrene

Sve}enicima koji su se pismeno ispri~ali (vl~. Josip Šimunovi}, vl~. Mladen Kalfi}, vl~. MarkoMajstorovi} i vl~. Mario ]osi}), a kojima Komisija predlaè da im se produè ovlasti ispovijedan-ja na godinu dana, produùjem ovlast ispovijedanja na godinu dana, odnosno do sljede}egseminara.

Vl~. Slaviši Stavnjaku, koji nije bio na seminaru niti se ispri~ao, ovlast ispovijedanja ovisi ododgovora na dopis koji sam mu uputio.

Svima koji su na bilo koji na~in pomogli u organizaciji seminara od srca zahvaljujem i nasve zazivam obilje Bo`jeg blagoslova.

Vinko kardinal Pulji}, nadbiskup vrhbosanski

Ovlasti ispovijedanjaDatum: 6. listopada 2010.Broj: 1843/2010

200 VRHBOSNA 3/2010

Poštovani ~lanovi Pastoralnog vije}a!

Prema Pastoralnom kalendaru Vrhbosanske nadbiskupije sjednica Pastoralnog vije}a je pred-vi|ena 25. rujna teku}e godine. Me|utim, zbog objektivnih razloga se pomi~e na 02. listopada2010. godine. Sjednica }e se odr`ati u Ordinarijatu vrhbosanske nadbiskupije s po~etkom radau 10,00 sati. U 13,00 sati je ru~ak te nakon ru~ka, ako bude potrebno, se nastavlja s radom.

Dnevni red:

1. Zapisnik s prošle sjednice2. Biranje tajnika Pastoralnog vije}a3. Pastoralna godina 2010/2011. «Memorija za solidarnost» - programsko ostvarenje.

(Uvode u temu pre~. Luka Tunji} i gosp. Perica Juki}).4. Perspektive rada Pastoralnih vije}a u `upama. (Uvodi u temu uzoriti gosp. Vinko kard.

Pulji}, nadbiskup vrhbosanski)5. Razno

@elim i na ovaj na~in podsvijesti va`nost Vije}a kojeg ste ~lan na razini Nadbiskupije i `upnezajednice kojoj pripadate. Zato Vam još jednom zahvaljujem na nesebi~nosti i pastoralnojgorljivosti te Vas poti~em na ustrajnost i hrabrosti pred izazovima koji su pred nama. Molio bihvije}nike koji iz objektivnih razloga ne mogu redovito dolaziti na sjednice da nam to jave, kakobismo na njihova mjesta imenovali druge vije}nike jer po Pravilniku samim nedola`enjemprestaju biti ~lanovi Vije}a.

Vije}nici koji eventualno ne mogu do}i na ovu sjednicu neka to jave na broj tel. 033 218 823,fax 033 212973, mob. 063-897-999 ili e-mail: kaptolka@bih.net.ba

Zahvaljuju}i na dosadašnjoj suradnji te u iš~ekivanju susreta iskreno Vas pozdravljam uGospodinu.

Vinko kardinal Pulji}nadbiskup vrhbosanki

Pre~. Ilija Orki}, kancelar

^lanovima Pastoralnog vije}aVrhbosanske nadbiskupije

Predmet: Poziv na sjednicu PVVN - 2. listopada 2010. u 10 sati

Datum: 17. rujna 2010.Broj: 1725/2010

VRHBOSNA 3/2010 201

Sredinom listopada 2010. zapo~et }e unutarnja obnova katedrale Srca Isusova u Sarajevu. Uvremenima financijske krize i recesije, obnova prvostolnice koja iziskuje znatna sredstva bila binemogu}a Vrhbosanskoj nadbiskupiji, koja ima razne projekte i potrebe.

Za ovo plemenito djelo, a katedrala dugi niz godina vapi za temeljitom nutarnjom obnovom,zainteresirao se po~asni kanonik Vrhbosanskog stolnog kaptola mons. Heribert August izAachena. Mons. Heribert je dugogodišnji prijatelj pokojnog kanonika mons. dr. MarkaJosipovi}a koji je svojevremeno bio rektor katedrale, a mons. August je pomagao neke zna~ajneprojekte u katedrali. Dolaze}i više puta u Sarajevo i vidjevši u kakvom se stanju nalazi katedralaodlu~io je u materijalnom pogledu sa svojim `upljanima u Aachenu i prijateljima u Njema~kojfinancijski pomo}i projekt nutarnje obnove katedrale. Više puta su dolazile stru~ne osobe izAachena na ~elu sa dr. Philippom Dieterom pod ~ijim je stru~nim vodstvom obnovljeno i restau-rirano preko sto crkava u Njema~koj. @elja je obnoviti katedralu iznutra onako kako je izgledalanakon potpunog završetka 1889. godine i kako ju je dao izgraditi njezin graditelj sluga Bo`jiJosip Stadler. Za taj zahtjevan poduhvat sam dr. Dieter je odabrao doma}e izvo|a~e, nakon štoje s njima više puta razgovarao i vršio provjere. Za vrijeme izvo|enja radova koji }e biti u trifaze, stalno }e nazo~iti i nadgledati radove jedna stru~na osoba iz tima dr. Dietera iz Aachena.Predstavnik Ordinarijata u obnovi katedrale je kanonik, pre~. Ante Meštrovi}, sadašnji rektor.

Dok bude trajala obnova katedrale nedjeljne mise }e se slaviti u samoj katedrali udosadašnjim redovnim terminima. Radnim danom misna slavlja bit }e umjesto u katedrali ubogoslovnoj crvi sv. ]irila i Metoda ujutro u 8 i nave~er u 18,00 sati. Za vrijeme obnove radnimdanom posjetitelji }e mo}i ulaziti u predvorje katedrale od 10 do 12 sati. Pripravni radovizapo~et }e 27. rujna 2010. godine. Donatorska sredstva }e pristizati na poseban konto – zaobnovu katedrale i mo}i se isklju~ivo trošiti u tu svrhu.

Svjesni slo`enosti i va`nosti ovog zahvata za našu prvostolnicu izra`avamo svoju radosti ujedno veliku zahvalnost svim darovateljima i izvo|a~ima. Na njih i sve koji }e imati udjela uovom projektu zazivam Bo`ji blagoslov.

Ilija Orki}kancelar

Svim `upnim uredima Vrhbosanske nadbiskupije

Predmet: Obnova katedrale Srca Isusova u Sarajevu iznutraDatum: 21. rujna 2010.Broj: 1756/2010

Listopad – Mjesec krunice

Datum: 1. listopada 2010.Broj: 1823/2010

Iako je, u mnogim našim ùpnim zajednicama, ustaljena praksa molitva Krunice prije sveteMise, na poseban na~in èlimo mjesec listopad obiljeìti upoznavanjem, produbljivanjem i ustalji-vanjem redovne molitve Krunice.

Od velike je va`nosti nastojanje oko izgra|ivanja redovite navike moljenja Krunice kakoosobno tako obiteljski ali i kao `upna zajednica te i na taj na~in „prebirati u svom srcu“ poputMarije otajstva Spasenja. Jer je Krunica Evan|elje u malom.

Sluga Bo`ji Josip Stadler je rekao: „Jedva ima bolje molitve, koja bi Bogu bila dra`a, a Mariji

202 VRHBOSNA 3/2010

milija od Krunice, te }e jedva biti ’molitve’ koja }e onako sigurno prodrijeti oblak i preko Marijedo prijestolja Bo`jega br`e do}i i hitrije biti uslišana, kao krunica“.

Zazivaju}i na sve Bo`ji blagoslov i mole}i zagovor Bla`ene Djevice Marije, Kraljicekrunice, iskreno pozdravljam.

Ilija Orki}kancelar

«Gospodin Isus preko majke Marije dijeli svakomu obilne milosti za spas.»Dr. Josip Stadler

84. Svjetski misijski dan Nedjelja, 24. listopada 2010.

Ve} je ustaljen na~in obilje`avanja Misijske nedjelje u predzadnju nedjelju u listopadu. Takoove godine pada na 30. nedjelju kroz godinu 24. listopada 2010. godine. Za taj dan je Sveti Otacuputio svoju poruku. Ona je donesena u Vrhbosni i u Radosnoj vijesti, ali i u materijalima kojerazašilja Misijska središnjica iz Sarajeva.

Na Misijsku nedjelju i uz tu nedjelju se animira `upska javnost oko misijskog duha: molitvaza misije i misionare, skupljanje priloga, širenje misijskog mjese~nika Radosne vijesti. Zato pre-poru~am dosjetljivosti pastoralnoj na terenu, kako }e ozbiljno pripraviti i proslaviti u `upskojzajednici i svim zajednicama vjernika taj dan.

Ovim pozivam i poti~em sve `upnike, pastoralne djelatnike, vjerou~itelje i vjerou~iteljice uškolskom vjeronauku, kao i sve katehete i katehistice u `upskom vjeronauku porade na širenjumisijske svijesti, duhovne zauzetosti i vjerni~ke solidarnosti.

Na Misijsku nedjelju se skuplja samo jedna milostinja, koju je `upnik du`an ~im prijedostaviti u Ekonomat nadbiskupije. Upozoravam da ni jedna druga nadle`nost nema pravomijenjati nakanu te milostinje.

Na sve zazivam obilje Bo`jeg blagoslova te srda~no pozdravljam!

Ilija Orki}kancelar

VRHBOSNA 3/2010 203

Ve} devetu godinu zaredom uobi~ajeno je da na smrtni dan Katarine Kosa~e- Kotromani},bosanske kraljice, molimo za Domovinu. Zato pozivam sve vjernike, sve}enike, redovnike iredovnice na molitvu za Domovinu. Neka se dana 25. listopada uzme obrazac sv. Mise zaDomovinu (Zborna molitva u RM str. 722, a ostalo iz obrasca Za napredak naroda.)

Ve} je tradicija da u najbli`u subotu koja je uz smrtni dan Katarine Kosa~e – Kotromani}(25. X.) hodo~astimo na Bobovac. Kako je to ove godine subota, 23. X. - pozivam na hodo~aš}ena Bobovac i na slavlje svete Mise u 11 sati. Na Bobovcu }e biti tako|er Misa za Domovinu. Natom hodo~aš}u, ve} se tradicionalno uklju~uje vojska i policija, koji su katolici, predvo|eni svo-jim vojnim kapelanima.

U nadi radosnog i brojnog okupljanja sve pozdravljam i na sve zazivam Bo`ji blagoslov!

Ilija Orki}kancelar

IX. Dan molitve za domovinuPonedjeljak, 25. listopada 2010. - Bobovac 23. listopada 2010.

I ove godine podsje}am da uz Dušni dan - Spomen svih vjernih mrtvih Crkva dajemogu}nost potpunog oprosta za duše pokojnika.

Potpuni oprost za podru~je Vrhbosanske nadbiskupije dajem mogu}nost ste}i za duše našihpokojnika od 1. studenog uklju~ivo do nedjelje 7. studenog uklju~ivo, kada slavimo Dan zah-valnosti.

Taj potpuni oprost namijenjen za duše pokojnika se mo`e dobiti u svim crkvama i na svimgrobljima uz redovne uvjete: Biti u milosti, to jest ispovje|en i pri~eš}en, te u pohodu crkvi iligroblju izmoliti O~e naš i Vjerovanje, te molitvu na nakanu Svetog Oca.

Zato je va`no vjernicima pru`iti mogu}nost Svete ispovijedi, kako bi mogli ovu povlasticu uzSpomen svih vjernih mrtvih namijeniti za duše pokojnika.

Podsje}am tako|er da svaki sve}enik mo`e na Dušni dan slaviti tri Svete mise, s tim što samoza jednu mo`e uzeti stipendij, a ostale slavi za sve pokojne i po nakani Svetog Oca.

Uz iskreni pozdrav `elim obilje Bo`jeg blagoslova po zagovoru Svih Svetih!

Ilija Orki}kancelar

Potpuni oprost uz Du{ni danDatum: 1. listopada 2010.Broj: 1826/2010

Ovim sazivam redovnu sjednicu Zbora konzultora Vrhbosanske nadbiskupije koja }e seodr`ati 12. listopada 2010. godine, po~etak u 15 sati, u prostorijama Ordinarijata.

Dnevni red:

1. Zapisnik s prošle sjednice2. Najnoviji disciplinski dokumenti Svete Stolice o sve}eni~kom `ivotu i Pravila MOTU

PROPRIO „SACRAMENTORUM SANCTITATIS TUTELA“ (2001) te iz Kongregacije za Nauk vjere kratko izviješ}e o promjenama u NORMAE DE GRAVIORIBUS DELICTIS pridr`anim Kongregaciji za Nauk vjere.

3. Pastoralni kalendar za 2011. godinu4. Razno

Svjedoci smo, zadnju godinu posebno, u medijima prozivki na ra~un katoli~kih sve}enika. Teprozivke su usmjerene i na samoga Svetoga Oca. Smatram potrebnim, s jedne strane, upoznatisve}enike s najnovijim disciplinskim dokumentima Svete Stolice o sve}eni~kom `ivotu, a sdruge strane, kako pomo}i sve}enicima naše Nadbiskupije u njihovom duhovnom i intelektu-alnom rastu. O~ito su rat i poratno vrijeme ostavili posljedice i na naše sve}enike kojima bi tre-balo u sljede}im godinama posvetiti posebnu pozornost.

U iš~ekivanju susreta iskreno vas pozdravljam u Gospodinu.

Vinko kard. Pulji}nadbiskup vrhbosanski

Pre~. Ilija Orki}, kancelar

204 VRHBOSNA 3/2010

^lanovima Zbora konzultora Vrhbosanske nadbiskupije

Predmet: Poziv na sjednicuDatum: 1.listopada 2010.Broj: 1827/2010.

Sjednica Sve}eni~kog vije}a Vrhbosanske nadbiskupije

Prema Pastoralnom kalendaru Vrhbosanske nadbiskupije redovna sjednica Sve}eni~kogvije}a je predvi|ena u srijedu, 13. listopada 2010. godine. Po~etak rada je u 9 sati, u prostorija-ma Ordinarijata.

Dnevni red:

1. Zapisnik s prošle sjednice2. Sve}eni~ka komunikacija. U temu uvodi

fra Mirko Filipovi}.3. Stabilnost pastorala i otvorenost prema

novome. U temu uvodi vl~. Luka Brkovi}.

Predmet: Poziv na sjednicuDatum: 1. listopada 2010.Broj: 1828/2010

VRHBOSNA 3/2010 205

4. Pastoralni kalendar za 2011. godinu5. Razno

Kao što moète vidjeti u obje teme sve}enik – ùpnik je na prvom mjestu. Rat i poratno vri-jeme, ~ije posljedice naàlost, još osje}amo su ostavili traga i na našim sve}enicima. Stoga jeva`no zajedno promišljati kako pomo}i sve}enicima, u ovom vremenu iš~ekivanja pravednijegrješenja mira i sigurnosti, da normalno ìve i rastu duhovno i intelektualno.

Ru~ak je predvi|en u 12.30 sati, a po potrebi rad se nastavlja i poslije ru~ka. Sve}enike kojieventualno ne mogu do}i na sjednicu molim da se pismeno ispri~aju.

U iš~ekivanju susreta iskreno pozdravljam u Gospodinu.Vinko kard. Pulji}

nadbiskup vrhbosanskiPre~. Ilija Orki}, kancelar

Sjednica Pastoralnog vije}a Vrhbosanske nadbiskupijeodr`ana 2. listopada 2010. u prostorijama Ordinarijata

Vrhbosanske nadbiskupije Kaptol 7, Sarajevo

Pastoralna godina 2010/2011 „Memorija za solidarnost“, te perspektive rada Pastoralnih vije}apo ùpama, bila je glavna tema sjednice. Od velike je va`nosti vrednovanje i ~uvanje kulturnihspomenika iz vjerske i nacionalne baštine. Ovu va`nu ~injenicu je naglasio Nadbiskup, a to jeiznio i u dopisu od 11. 6. 2009. svim našim ùpnim zajednicama i preporu~io je da se u svimùpama napravi jedan prospekt povijesti ùpe, da se, ako to postoji, sa~uvaju arheološki ostacicrkvenih zdanja, da se organiziraju posjete povijesnim znamenitostima i da se obnove grobovisve}enika pokopanih u tim ùpama. Nadbiskup je naglasio va`nost karitativnog djelovanja,odgoja za socijalnu osjetljivost te me|uùpne solidarnosti.

Memorija za solidarnost je program koji se provodio uz pomo} ùpnih zajednica preko jednoganketnog formulara u kojem su bila uvrštena sva va`na pitanja po kojima bi se trebali dobitipotrebni podaci. Naglasak je stavljen na slijede}e teme i to: stare umjetnine i dokumenti,odràvanje spomenika, volonteri, karitativna djelatnost, djeca i mladi, hodo~aš}a, briga o starimi bolesnim te kumstva i partnerstva ùpa. Cilj ove ankete je snimanje stanja u ùpama i istican-je pozitivnih iskustava i animiranje poticanja i pokretanja pozitivnih programa.

Gospodin Perica Juki} je obradio sve anketne formulare koje su ùpe poslale i napravio jejednu dobru i korisnu analizu. On je na sjednici iznio sve podatke koje je dizajnirao na jednompanou a uz to je podijelio svim sudionicima i dokument analize pastoralnog djelovanja u 2009. ukojem su uvršteni svi odgovori iz ùpnih zajednica. Svrha ove analize je bila da se pokaù kvan-titativni pokazatelji pastoralnog rada u o~uvanju vrednota i solidarnosti u ùpnim zajednicama.

Na poslani anketni formular odgovorilo je 136 ùpa. Na upit o kulturnim spomenicima kojipovezuju narod i crkvu u okviru ùpne zajednice, a pod pitanjem o arhivi i povratu matica isli~no pozitivno je odgovorilo 59 ùpa a bez odgovora je bilo 31 ùpa. Prema anketi, kronikuùpe vodi redovito 116 ùpa, a o povratu nestalih ili otu|enih umjetnina pozitivno je bilo 20odgovora, a negativno 24, dok je ostalo bez odgovora 80 ùpa.

Kulturno povijesni spomenici se odràvaju u 55 ùpa dok je bez odgovora bilo 71 ùpa.Zanimljivi su podaci o socijalno karitativnim djelatnostima po ùpama. âk 75 ùpa nije odgov-orilo na ovo pitanje dok ih je 10 odgovorilo da ima od 1-10 redovnih volontera a 4 ùpe suodgovorile da imaju od 60-100 volontera. Na upit o skrbi starih i bolesnih osoba nisu dale odgov-or 36 ùpa a svakako da su zanimljivi i podaci da se izjasnilo 5 ùpa koje skrbe od po 100-150

206 VRHBOSNA 3/2010

osoba dok jedna ùpa skrbi ~ak 183 osobe. Što se ti~e pitanja o aktivnosti mladih pozitivno je sa„da“ odgovorilo samo 4 ùpe dok su 3 ùpe odgovorile da imaju više od 100 aktivnih mladih.Bez odgovora je bilo 38 ùpa. Zanimljiv je podatak da u 83 ùpe ima ukupno 2779 osoba kojetrebaju njegu i skrb drugih osoba dok je evidentirano da 1296 osoba u 46 ùpa ima pomo} odùpne zajednice.

@upe su, na temelju anketnog formulara, dale i neke primjedbe i preporuke. Tako se predlaèda bi bilo potrebno posvetiti brigu za stare osobe kroz smještaj u domove, pomo}i u organiziran-ju skrbi starih i nemo}nih osoba, pomo}i ùpama u kojima je u velikom broju starija populacijaoko izgradnje prostora za okupljanja i susrete. Predlaè se i preporu~a organiziranje dekanskihsastanaka s vije}nicima i pastoralnim suradnicima te više solidarnosti me|u ùpama kako bi sepomoglo starijim osobama. Zanimljiva je i preporuka Pastoralnom vije}u da se obi|u sve ùpestradale u ratu i da se utvrde sve poteško}e s kojima se susre}u.

U raspravi se ukazivalo na potrebu animiranja `upnih caritasa i otvaranja mogu}nosti zapokretanjem patrona`ne slu`be za stare i bolesne osobe. Naglašena je i potreba gradnje `ivecrkve, reorganizacija pastoralnog djelovanja i poticanja na sve}eni~ku solidarnost i zajedništvo.

Nadbiskup je istaknuo va`nost ùpnih pastoralnih vije}a koja imaju svoje statute.- Zada}a mu je promicanje cjelokupnog pastorala u ùpi na ~elu s ùpnikom. @upe i pojedi-

ni krajevi imaju svoje posebnosti pa zato su i razli~itosti u pristupu. Potrebno je redovitoodr`avati sjednice.

- Imenovan je i pastoralni vikar koji }e biti koordinator svih pastoralnih djelatnosti. Rad uùpi ovisi od potreba u ùpi. Potrebno je spomenuti ùpni i školski vjeronauk. I jedan i drugitrebaju voditi prema euharistijskom slavlju. Školski vjeronauk daje znanje a ùpski uvjerenje.Kroz katehezu odgajati u vjeri.

- Obiteljski pastoral, koji je kod nas još nedovoljno osmišljen, treba razvijati. Gubi se osje}ajza vremensku prikladnost. Posebno se to osjeti kod zakazivanja vjen~anja i sprovoda.

- Kod karitativne djelatnost treba razvijati osje}aj za najpotrebnije. Va`an je rad sa mladima,manjim grupama, udrugama, karizmatskim pokretima, s ministrantima. Potrebno je molitvom imaterijalno razvijati pastoral duhovnih zvanja kao i misijski duh. Nadbiskup isti~e potrebuliturgijske obnove, medijske djelatnosti – širenje tiska, `upski listi}, letak. Napomenute su idruge va`ne stvari kao ~uvanje kulturno povijesne baštine, promicanje ekumenizma i dijaloga,suzbijanje ovisnosti i promicanje odgoja. Ovo su samo kratke napomene u samoj perspektivirada Pastoralnih vije}a. Razvijati svijest da je to naše i da nas izgra|uje. Nakon što je Nadbiskupistaknuo najva`nije crte rada Vije}a uslijedio je razgovor na ovu temu.

U razgovoru je naglašena va`nost uklju~ivanja mladih u `upne aktivnosti pa i u @PV. Pritome treba imati na umu da se ne trpaju mnoge obveze na mlade koji ne mogu odgovoritimnogim izazovima ili ne mogu dovršiti ono što zapo~nu. Potrebno je obnovit @PV u kojima bimjesto zauzimali mladi, prakaraturi i drugi, prema svojim mogu}nostima i sposobnostima. Zatoje neophodno potrebna izobrazba za vije}nike na razini dekanata kako bi lakše razumjeli i pri-hvatili obveze.

Sjednica je završena molitvom i Nadbiskupovom zahvalom za dolazak, suradnju, sveaktivnosti oko pravljenja strukture pastorala i ja~anja `ive zajednice.

Zapisnik priredio mons. Bosiljko Raji}, pastoralni vikar

VRHBOSNA 3/2010 207

Godišnji Susret dijecezanskih sve}enika Vrhbosanske nadbiskupije

Sarajevo, 22. rujna 2010.

Redovni godišnji susret dijecezanskih sve}enika VN je odr`an 22. rujna u Vrhbosanskombogoslovnom sjemeništu. Misu je predslavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinalVinko Pulji} u crkvi sv. ]irila i Metoda u zajedništvu s pomo}nim biskupom vrhbosanskimmons. dr. Perom Sudarom i uz koncelebraciju 110 sve}enika Vrhbosanske nadbiskupije. U svompozdravu rektor pre~. Marko Zubak izrazio je zahvalnost sve}enicima za financijsku potporusedamnaestorici bogoslova koji su toga jutra otputovali u Svetu zemlju prevo|eni vicekance-larom don Stipom Galom te ih preporu~io u molitve.

U prigodnoj propovijedi kardinal Pulji} je podsjetio na poteško}e s kojima se susre}usve}enici u naviještanju nade u današnjem vremenu. Oslonivši se na odlomak iz biblijskeKnjige izreka, kardinal Pulji} je naglasio da je svaka Bo`ja rije~ štit onima koji se u Boga uzda-ju te podsjetio na molitvu pisca knjige da mu Bog ne dadne ni siromaštva ni bogatstva te daga hrani kruhom dostatnim. Potaknuo je sve}enike na molitvu da im Bog dadne dostatno iduha i kruha te da ne zaborave na prvo mjesto stavljati Bo`ji duh kako se ne bi mjerili mjer-ilima ovoga svijeta. Istaknuo je va`nost da sve}enik bude prepoznatljiv po ukorijenjenosti uKrista te bude svjestan kako se nalazi u slu`bi Krista i Crkve pozvan `ivjeti i obnavljati se usve}eni~kom dostojanstvu.

Na po~etku radnog dijela susreta vl~. dr. Drago @upari}, profesor na Katoli~kombogoslovnom fakultetu u Sarajevu, odrào je predavanje na temu sve}eni~ke solidarnostinaglasivši da je solidarnost nedvojbeno krš}anska vrlina, koja ima dodirnih to~aka s ljubavi, asvoje porijeklo ima u boànskom trojstvenom ìvotu... Oslonivši se na “Dekret o slu`bi i ìvotuprezbitera” (Presbyterorum ordinis), na u~enje II. Vatikanskog sabora i na Apostolsku pobud-nicu “Dat }u vam pastire” (Pastores dabo vobis) pape Ivana Pavla II. iz 1992. god., predava~ jeprogovorio i o umjerenosti u korištenju materijalnim dobrima, kao i zajedništvu materijalnihdobara (usp. LG 28, PO 17, Pastores dabo vobis 30).

“^ovjek, kao stvorenje duhovne naravi, ostvaruje se upravo u interpersonalnim odnosima,koji su od temeljne va`nosti, jer se stavlja u odnos s drugima i s Bogom, a ne izoliraju}i se odnjih. Uostalom, svi mi pripadamo jednoj jedinoj zajednici ljudske obitelji, koja se gradi u soli-darnosti”, kazao je dr. @upari}.

Voditelj gradnje Sve}eni~kog doma vl~. Fabijan Stanuši} upoznao je nazo~ne sve}enike stijekom i financiranjem gradnje dok je o sve}eni~koj me|upomo}i govorio kancelar pre~. IlijaOrki}. Sve}enici su upoznati da uskoro po~inje unutarnja obnova sarajevske katedrale.

U završnoj rije~i kardinal Pulji} je potaknuo sve}enike da osobito zna~enje stave na svakod-nevnu redovitu molitvu i svakodnevno slavljenje Svete mise. Naglasio je va`nost me|usobnogosobnog komuniciranja sve}enika me|usobno i s njim kao mjesnim ordinarijem i njegovimsuradnicima te na me|usobno ~uvanje sve}eni~kog dostojanstva te na zauzimanje za one kojisu klonuli. Pozvano je misnike na osobitu ljubav prema ranjenoj mjesnoj Crkvi vrhbosanskoj ina zauzetost oko izgradnje njezine budu}nosti.

Vrhbosanska nadbiskupija broji ukupno 222 sve}enika od kojih 141 djeluje na teritoriju nad-biskupije, a 67 izvan dijeceze dok je 14 sve}enika u mirovini. (kta)

Dijecezanski sve}enici koji su nazo~ili susretu:

1. Uzoriti Vinko kard. Pulji}, nadbiskup vrhbosanski2. Mons. Pero Sudar, pomo}ni biskup vrhbosanski3. Ivan Tolj, `upnik, Gornja Mo~ila4. Robert Ru`i}, upravitelj vile “Salvator” - Dubrovnik

208 VRHBOSNA 3/2010

5. Franjo Topi}, profesor na KBF - Sarajevo6. Boò Odobaši}, profesor na KBF - Sarajevo7. Marijan Peji}, rektor u sjemeništu Travnik8. Mario ]osi}, KŠC - Sarajevo9. Luka Brkovi}, ùpnik, Marin Dvor - Sarajevo10. Ivo Tomaševi}, tajnik BK BIH11. Marijan Kopi}, umirovljenik12. Bosiljko Raji}, pastoralni vikar13. Josip Jeli}, vicekancelar14. Fabijan Stanuši},voditelj izgradnje sve}eni~kog doma15. Ante Meštrovi}, kanonik16. Ilija Orki}, kancelar17. Drago @upari}, profesor na KBF - Sarajevo18. Luka Kesedì}, ekonom VN19. Marko Zubak, rektor VBS20. Mato Zovki}, kanonik21. Miroslav Agostini, ùpnik, Grada~ac22. Bartol Luki}, ùpnik, Oštra Luka - Bok23. Anto ]osi}, ùpnik, Komušina24. Darko Tomaševi}, profesor na KBF - Sarajevo25. Petar Juki}, pro~elnik KUVN - Sarajevo26. Veselko @upari}, ùpnik, Br~ko27. Niko Iki}, profesor na KBF - Sarajevo28. Mato Janji}, ùpnik, Travnik29. Anto Stjepi}, ùpnik, Par Selo30. Tomislav Jozi}, profesor na KBF - Sarajevo31. Vinko Trogrli}, ùpnik, Bistrica kod Uskoplja32. Marko Hrskanovi}, ùpnik, Brusnica33. Anto ]osi}, profesor na KBF - Sarajevo34. Josip Senjak, ùpnik, Vidovice35. Jakov Kajini}, duhovnik u sjemeništu Travnik36. Anto Peri}, misionar37. Marko Stanuši}, profesor38. Josip Lubar, ùpnik, Crkvice39. Ivan Kuprešak, voditelj KUVN - Sarajevo40. Marijan Orki}, ùpnik, Moran~ani41. Viktor Šoši}, ùpnik, Glavice42. Franjo Tomi}, ùpnik, Bosanski Brod43. Pero Brki}, ùpnik, êmerno - Vogoš}a44. Marko Stipi}, ùpnik, Srednja Slatina45. \uro Arlovi}, ùpni vikar, Prozor46. Davor Topi}, tajnik uzoritog Vinka kard. Pulji}a47. Marko Majstorovi}, ekonom u sjemeništu Travnik48. Miro Bešli}, ùpnik, Zavidovi}i49. Marko Peri}, ùpnik, Gromiljak50. Mijo Peri}, duhovnik, Vitez51. Dominko Bili}, ùpnik, Bistrica kod @ep~a52. Marinko Mrkonji}, ùpnik, Husino53. Dane Jakovljevi}, pastoralni suradnik, Novi Grad - Sarajevo54. Nikola Lovri}, ùpnik, Turbe55. Ivan Bošnjak, ùpnik, Jelah56. Pavo Kopi}, ùpnik, Prud

VRHBOSNA 3/2010 209

57. @eljko Vlaji}, ùpnik, Be`lja58. Franjo Ivandi}, ùpnik, Prozor59. Bono Tomi}, ùpnik, @abljak60. Ilija Marinovi}, ùpnik, Kolibe61. Marinko Perkovi}, profesor na KBF - Sarajevo62. Pavo Šekerija, ùpnik, Katedrala - Sarajevo63. Marijan Marijanovi}, ùpnik, Kakanj64. Juro Babi}, profesor na KBF - Sarajevo65. Josip Janji}, ùpnik, Bosanski Šamac66. Jure Gavrani}, ùpnik, Rankovi}i67. @arko Vujica, ùpnik, Presveto Trojstvo - Novi Travnik68. Pavo Nikoli}, ùpnik, Podkraj69. @eljko ûturi}, vojni kapelan70. Zdravko Mandi}, ùpnik, Breza71. Zlatko Ivki}, ùpnik, @ep~e72. Andrija Janji}, ùpnik, Radunice73. Ilija Miški}, ùpnik, Kandija74. Anto Trgov~evi}, ùpnik, Novo Selo75. Marko Miki}, ùpnik, Globarice76. Marijan Brki}, ùpnik, Bijeljina77. Andrija @upari}, ùpnik, Lukavac78. Josip Šimunovi}, ùpnik, Haljini}i79. Ivan Mandi}, ùpnik, Jelaške80. Vladimir Pranji}, ùpnik, Sv. Josip - Zenica81. Anto Dominkovi}, ùpnik, Ilijaš82. Miroslav Karatovi}, ùpnik, Dragunja83. Miroslav ]avar, ùpnik, Stup84. Hrvoje Kalem, ùpni vikar, Stup85. @eljko Mari}, ùpnik, Bijelo Brdo86. Mirko Šimi}, direktor CVN, Stup87. Stipo Kneèvi}, ùpnik, Uzašaš}e Gospodinovo - Novi Travnik88. Damir Ivanovi}, ekonom VBS89. Ilija Ivoš, ùpnik, Rostovo90. Tadija Ivoš, ùpnik, Skopaljska Gra~anica91. Predrag Stoj~evi}, ùpnik, Vukanovi}i92. Zdenko Spaji}, profesor na KBF - Sarajevo93. Josip Batini}, ùpnik, Cer94. Matija Šimi}, ùpnik, Lug - Brankovi}95. Marinko Filipovi}, ùpnik, Kulina96. Ivo Jezidì}, ùpni vikar, Katedrala - Sarajevo97. Josip Grubiši}, vojni kapelan98. Jakov Pavlovi}, vojni kapelan99. Anto Ledi}, ravnatelj KŠC - Zenica 100. Josip Vajdner, urednik KT101. Vlatko Rosi}, ravnatelj KŠC - Tuzla102. Šimo Marši}, profesor na KBF - Sarajevo103. Filip Marši}, ùpnik, Derventa104. Pero Iljki}, ùpnik, Doboj105. Pero Tunji}, ùpnik, Tar~in106. Marcel Babi}, stru~ni savjetnik MO BIH107. Ivo Paradìk, ùpnik, Bo}e108. Perica Maji}, ùpnik, Borovica

210 VRHBOSNA 3/2010

109. Ivo Kopi}, ùpnik, Modri~a110. Marko Laci}, ùpnik, Lovnica111. Boris Salapi}, ùpnik, ârdak112. Mato Miki~i}, ùpnik, Krepši}113. Vlado Jagustin, ùpnik, @ivinice114. Ivo Baluk~i}, ùpnik, Odàk115. Miljenko Dàlto, ùpnik, Uzdol116. Josip Tadi}, pastoralni suradnik, Novo Sarajevo117. Niko Luburi}, profesor

Sve}enici koji nisu nazo~ili a ispri~ali su se radi sprije~enosti:

1. Vladimir Bori}, ùpnik, Turi}2. Pavo Brajinovi}, ùpnik, Novo Selo - Balegovac3. Filip Brajinovi}, ùpnik, Garevac4. Pero Brajko, ùpnik, Briješ}e5. Ivan Ravli}, ùpnik, Posavska Mahala6. Ilija Karlovi}, ùpnik, âjdraš7. Marinko Grubeši}, ùpnik, Ularice8. Jakov Filipovi}, ùpnik, Maglaj9. Josip Lebo, ùpnik, Novo Sarajevo10. \uro @ivkovi}, ùpnik, Gorice11. Ivo Tomi}, ùpnik, Tesli}12. Marko Tomi}, ùpnik, Otinovci - Kupres13. Dragan Juri}, ùpni vikar, Otinovci - Kupres14. Mladen Kalfi}, prefekt u sjemeništu Travnik15. Mato Maji}, ùpnik, Poljaci16. Donald Markovi}, ùpnik, Pe}ine

Podatke prikupio i obradio: vl~. Josip Jeli}, vicekancelar

VRHBOSNA 3/2010 211

Vl~. gosp. Josip Kresi} razriješen slu`be ùpnika ùpe Ro|enja BDM u Podravskoj Moslavinii stavljen na raspolaganje vrhbosanskom nadbiskupu (Dekret Poèške biskupije br. 929/2010 od30. lipnja 2010.)

Vl~. gosp. Davor Topi} razriješen slu`be `upnog vikara u `upi Presvetog Srca Isusova –Sarajevo (katedrala) i imenovan osobnim nadbiskupovim tajnikom (Dekret br. 1281/2010 od 17.srpnja 2010.)

Vl~. gosp. Ivan Mandi}, dekretom Nadbiskupa |akova~ko-osje~kog (br. 1073/10 od 10. 7.2010.) razriješen slu`be `upnika u Vladislavcima, imenovan `upnikom u Jelaškama (Dekret broj1282/2010 od 17. srpnja 2010.)

Vl~. gosp. Marko Laci} razriješen slu`be ùpnika u Jelaškama i imenovan ùpnikom u ùpisv. Petra i Pavla u Lovnici (Dekret broj 1283/2010 od 17. srpnja 2010.)

Vl~. gosp. Mato Maji} razriješen slu`be ùpnika u Vidovicama i imenovan ùpnikom u ùpiGospe Snije`ne u Poljacima (Dekret broj 1284/2010 od 17. srpnja 2010.)

Vl~. gosp. Ivica Bori} dobio suglasnost Nadbiskupovu da mo`e iz Pore~ko-pulske biskupijeprije}i u vojno dušobri`ništvo (Dekret broj: 1310/2010 od 27. srpnja 2010.)

Vl~. gosp. Vladislav @arko Ošap, sve}enik banjalu~ke biskupije, imenovan duhovnikombogoslova u VBS-u Sarajevo (Dekret broj 1450/2010 od 11. kolovoza 2010.)

Vl~. gosp. Josip Jeli} imenovan vicekancelarom u Vrhbosanskom ordinarijatu (Dekret broj1483/2010 od 13. Kolovoza 2010.)

Vl~. gosp. Josip Batini} razriješen slu`be ùpnika u Moran~anima i imenovan ùpnikom uùpi Krista Kralja - Cer (Dekret broj 1484/2010 od 13. kolovoza 2010.)

Vl~. gosp. Marijan Orki} razriješen slu`be ùpnika u êmernom i imenovan ùpnikom uùpi svetog Jurja mu~enika u Moran~anima (Dekret broj 1485/2010 od 13. kolovoza 2010.)

Vl~. gosp. Dr. Mirko Šimi} imenovan ùpnikom u ùpi svetog Ilije Proroka - êmerno (Dekretbroj 1486/2010 od 13. kolovoza 2010.)

Vl~. gosp. Andrija @upari} imenovan vršiteljem du`nosti dekana Tuzlanskog dekanata(Dekret broj 1487/2010 od 13. kolovoza 2010.)

Vl~. gosp. Damir Ivanovi} razriješen slu`bi `upnika na Ceru i `upnog upravitelja u So~anici,i imenovan odgojiteljem u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u slu`bi ekonoma i prefek-ta (Dekret broj 1488/2010 od 13. kolovoza 2010.)

Vl~. gosp. Dr. Iliji ^abraji dana suglasnost za djelovanje u Pore~ko-pulskoj biskupiji zasljede}e 3 godine (Dekret broj 1602/2010 od 3. rujna 2010.)

Vl~. gosp. Robert Ru`i} razriješen slu`be ravnatelja sv. Vinka u Sarajevu, razriješen slu`berektora u crkvi Kraljica Krunice na Banjskom Brijegu i imenovan upraviteljem sve}eni~ke ku}e„Vila Salvator“ u Dubrovniku (Dekret broj 1608/2010 od 3. rujna 2010.)

Vl~. gosp. Dr. Pero Brki} razriješen slu`be direktora Caritasa VN i imenovan ùpnikom ùpesvetog Ilije proroka – êmerno (Dekret broj 1711/2010 od 14. rujna 2010.)

Vl~. gosp. Dr. Mirko Šimi} imenovan direktorom Caritasa VN (Dekret broj 1712/2010 od 14.rujna 2010.)

Dopuna dekretu broj 1485/2010 – Uslijed izmijenjenih okolnosti `upu ^emerno }epreuzeti vl~. Dr. Pero Brki} umjesto tada imenovanog dr. Mirka Šimi}a (Dekret broj 1715/2010od 15. rujna 2010.)

Dekretom Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj (Broj 512-07-10-40, Klasa 805-03/10-07/01od 16. rujna 2010.) vl~. gosp. Ivan Bori} imenovan kapelanom policijske kapelanije „Sv. Mauro“za Policijsku upravu istarsku u Puli, sa svim pravima `upnika na tri godine.

Vl~. gosp. Mr. @eljko Mari} imenovan višim asistentom pri katedri liturgike na KBF-u (Dekretbroj 1869/2010 od 11. listopada 2010.)

Mr. Zorica Maros imenovana višim asistentom pri katedri moralne teologije na KBF-u (Dekretbroj 1870/2010 od 11. listopada 2010.)

Vl~. gosp. Mr. Marko Tomi} imenovan profesorom pri Katedri kanonskog prava na KBF-u

Imenovanja i premještaji

212 VRHBOSNA 3/2010

(Dekret broj 1871/2010 od 11. listopada 2010.)Vl~. gosp. Mo. Dragan Filipovi} imenovan predava~em liturgijske glazbe pri katedri liturgike

na KBF-u (Dekret broj 1872/2010 od 11. listopada 2010.)Vl~. gosp. Mr. @eljko Mari} imenovan tajnikom Katoli~kog bogoslovnog fakulteta (Dekret

broj 1873/2010 od 11. listopada 2010.)Pre~. gosp. Mons. Bosiljko Raji}, kanonik, imenovan biskupskim vikarom za pastoral (Dekret

broj 1874/2010 od 11. listopada 2010.)

Dekret broj: 1416-1/2010 od 11. kolovoza 2010: Izdana dozvola za obnovu `upne ku}e uZavidovi}ima.

Dekret broj: 1417-1/2010 od 11. kolovoza 2010: Izdana dozvola za obnovu zvonika `upnecrkve sv. Josipa u Zavidovi}ima.

Dekret broj: 1460/2010 od 12. kolovoza 2010: Izdana dozvola za blagoslov kapele u naseljuLu~i}i, `upa sv. Ane - Radunice.

Dekret broj: 1722/2010 od 16. rujna 2010: Izdana dozvola za rekonstrukciju crkve sv. Leopoldau Oštroj Luci, `upa Imena Marijina – Oštra Luka-Bok.

Dozvole

Nadbiskupova kronika

01. srpanjU popodnevnim satima Nadbiskup je

otputovao za Graz. Uve~er Nadbiskup je pos-jetio provincijalnu ku}u sestara SMI u Nau-movcu i tu preno}io.

02. srpanjNadbiskup je boravio u Grazu. U ve~ernjim

satima Nadbiskup je stigao u Banja Luku i tupreno}io.

03. srpanjU `upi Šimi}i kod Banja Luke Nadbiskup je

u 11.00 sati predvodio svetu misu. Nakon misei ru~ka Nadbiskup se uputio u Sarajevo.

05. srpanjU 08. 30 Nadbiskup je primio vl~. Iliju Ivoša

i vl~. Tadiju Ivoša. U 11.00 u Bogosloviji,Nadbiskup je na blagdan sv. ]irila i Metodaslavio uz odgojitelje i profesore svetu misukoja je ujedno i misa zahvalnica za protekluakademsku godinu. U 15.00 Nadbiskup je daokratki televizijski intervju u povodu snimanjaemisije o don Anti Bakovi}u. U 15.30 Nadbis-kup je primio vl~. Šimu Marši}a, profesora naKBF-u. U 16.30 Nadbiskup je primio gospodi-na Adelia Bergamaschia s njegovim ne}acima.

U 17.00 Nadbiskup je primio vl~. Andriju@upari}a, `upnika u Lovnici. U 18.00 Nadb-iskup je primio gospo|icu Marinu Kne`evi}. U19.30 Nadbiskup je primio gospodina VlatkaFilipovi}a.

06. – 08. SrpanjNadbiskup je boravio u Rimu gdje je u sri-

jedu 07. srpnja zajedno sa sjemeništarcima izTravni~kog sjemeništa „Petar Barbari}“ bioprisutan na audijenciji kod Svetog Oca papeBenedikta XVI.

09. srpanjU 09.00 Nadbiskup je primio grupu

bogoslova iz Italije zajedno s njihovim biskup-om i odgojiteljima. U 11.00 Nadbiskup je prim-io gospodina Ivana Pand`i}a i direktora Carit-asa VN-e vl~. Peru Brki}a. U 12.00 Nadbiskupje predvodio misno slavlje za sestre SMI kojesu iz Hrvatske stigle u BiH. U 15.00 Nadbiskupse susreo s predstavnicima udruge gospo-darstvenika „Prsten“. U 16.00 Nadbiskup jeprimio vl~. Ivana Tolja, `upnika u Sijekovcu.

10. srpanjU 11.00 u `upi Gromljak, Nadbiskup je

predvodio misno slavlje u povodu prvog sus-

(1. srpnja – 30. rujna 2010.)

VRHBOSNA 3/2010 213

reta roditelja i rodbine sestara SMI. U 17.00 u`upi De`evice Nadbiskup je predvodio svetomisno slavlje pod kojim je blagoslovio obnovl-jeno dvorište i trg ispred crkve.

12. – 15. srpnja Nadbiskup je boravio u Banja Luci na zas-

jedanju BK BiH.15. srpanjU popodnevnim satima Nadbiskup se vra-

tio iz Banja Luke. U 20.00 sati u Bogosloviji,Nadbiskup je sudjelovao na predstavljanjuknjige „Bibliografija dr. Ivana Šari}a“ autoraFranje Mari}a i dr. vl~. Tomo Vukši}a.

16. srpanjU 08.30 Nadbiskup je primio gospo|u

Finku Fralas iz Kanade. U 09.00 Nadbiskup jeprimio vl~. Fabijana Stanuši}a, voditelja grad-nje sve}eni~kog doma. U 09.30 Nadbiskup jeprimio gospo|u Zdravku Bago. U 11.00 Nadb-iskup je predvodio sveto misno slavlje prosla-ve zaštitnice i patrona samostana sestara Kar-meli}anki na Stupu, Gospe od Karmela. U15.00 Nadbiskup je primio vl~. prof. Tomu Kn-eèvi}a, ravnatelja ureda vojnog dušobri`ništ-va. U 16.00 sudjelovao je na seminaru o seda-mdesetoj obljetnici izgradnje i posvete ùpnecrkve Sv. Josipa na Marijin dvoru kao i obilje-àvanju pedesete obljetnice smrti nadbiskupaŠari}a. U 18.00 sati Nadbiskup je slavio svetumisu povodom tih dvaju obljetnica.

17. srpnjaNadbiskup je predvodio svetu misu u `upi

Sv. Ante u Lukavcu, obiljeàvaju}i stotu obljet-nicu ùpe, nakon mise sudjelovao je uùpnom slavlju.

18. srpnjaNadbiskup je sudjelovao u svojoj rodnoj

`upi Marija Zvijezda na susretu obitelji i slaviosvetu misu za sve pokojne iz obitelji na grobljuu Prije~anima u 11.00 sati.

Od 18. srpnja do 5. kolovoza Nadbiskup je bio na godišnjem odmoru. 7. kolovoza Nadbiskup je slavio svetu misu u Blagaju

kod Mostara gdje su koncelebrirali sve}enici izplemena Pulji}a, a propovijedao je nadbiskup@elimir Pulji}. Poslije slavlja Nadbiskup jeotišao u Suboticu.

8. kolovozaNadbiskup je predvodio jubilarnu proslavu

Du`ijance (100 god)., te predsjedao misnimslavljem u katedrali. Tako|er je sudjelovao i u

kulturnom programu Du`ijance, obi~aju hrva-ta bunjevaca.

09. kolovozaU jutarnjim satima Nadbiskup je zajedno s

mjesnim ordinarijem msgr. Ivanom Penzešomimao susret s gradona~elnikom grada Suboti-ce. U 10.00 sati Nadbiskup je predvodio duho-vnu obnovu za sve}enike i nekoliko kateheta i~asni sestara suboti~ke biskupije, te zajedno snjima sudjelovao na zajedni~kom ru~ku. Upopodnevnim satima pohodio je Salaš, tesudjelovao na Radio Mariji.

10. kolovoza U povratku iz Subotice Nadbiskup je došao

u Komušinu, i predvodio u 18.00 sati misno sl-avlje pod kojim se molilo za pokojne branitel-je jer je godišnjica pada Komušine. Taj dan seslavila godišnjicu posvete crkve; pod misomje krstio jedno dijete i krizmao 7 krizmanika.

11. kolovozaU 9.00 sati Nadbiskup je primio provinci-

jalku sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskog s.Tereziju Kara~a. U 10.00 sati primio je ambasa-dora SAD-a u BiH, gosp. Charles English. U11.00 sati imao je radni sastanak s ekipom kojasprema knjigu o Nadbiskupovim intervjuimau medijima. U 14.00 sati primio je gosp. ZlatkaStipi}, izvo|a~a radova na sve}eni~kom do-mu. U 15.00 sati primio je Marka Vukadin iAntu Zeko. U 16.00 sati Nadbiskup je primiovl~. Tadiju i vl~. Iliju Ivoš. U 18.00 sati Nad-biskup je predvodio misno slavlje u katedralipovodom godišnjice smrti nadbiskupa vrh-bosanskog Marka Jozinovi}a.

12. kolovozaU 8.45 sati Nadbiskup je primio pre~. Marka

Zupka, rektora VBS-a. U 10.30 sati primio jeNikolinu Bošnjak, studenticu (druge godine)psihologije u Rimu. U 13.00 sati primio jepre~. Franju Ivandi}a, `upnika `upe Presv.Srca Isusova u Prozoru.

13. kolovoza Nadbiskup je u 10.30 sati primio mons.

Matu Janji}a, `upnika u Travniku.14. kolovoza U 18.00 sati u Komušini, Nadbiskup je pred-

vodio misu bdjenja Uznesenja BDM. 15. kolovozaU 11.00 sati Nadbiskup je predvodio

euharistijsko slavlje u ùpi Krista Kralja uîtluku. U 19.00 sati Nadbiskup je pohodiosvetište BDM u ùpi Stup i slavio svetu misu.

16. kolovoza U 15.00 sati Nadbiskup je primio Bo`anu

Katava, tajnicu MRV. U 16.00 sati Nadbiskup jeprimio vl~. dr. Peru Brki}a, direktora Caritasavrhb. nadb.

17. kolovoza U 11.00 sati Nadbiskup je primio don

Giampietra, s grupom mladih iz zajedniceMissione Belem iz Brazila. U 15.00 sati Nadbis-kup je primio gosp. Ljubana Vidovi} iz Bugo-jna. U 18.30 sati u Nadbiskupovu rezidencijudošao je mons. Alessandro D’ Errico, apostols-ki nuncij zajedno s bratom i sestrom.

18. kolovozaU 8.30 sati Nadbiskup je predvodio sveto

misno slavlje u katedrali s grupom vjernika izItalije `upe Trichiana, predvo|eni `upnikomdon Brunoneom. Nakon mise Nadbiskup jegoste primio u svoju rezidenciju. U 11.45 satiNadbiskup je primio gosp. Vlatka Menixa,direktora Dnevnog lista. U 15.00 sati Nadbis-kup je primio gosp. Roberta Ani}a, novinara islikara Ve~ernjeg lista iz Zagreba.

19. kolovoza u 13.00 sati Nadbiskup je predvodio svetu

misu zadušnicu i sprovod u `upi ^ardak tragi-~no nastradalim sestrama u Donjim Kladarimaiz Dru`be SMI; s. M. Filipa Pušelji}, s. M. Mat-ejka Jozinovi} i s. M. Marta Roši}.

20. kolovoza U 11.00 sati Nadbiskup je primio vl~.

Slavišu Stavnjaka, ùpnika ùpe Deèvice. U14.30 sati Nadbiskup je primio fra DanijelaRaji}a, samostanskog vikara na Bistriku.

21. kolovozaU 10.00 sati Nadbiskup je pregledao grad-

nju sve}eni~kog doma i razgovarao s vl~.Fabijanom Stanuši}em; te pohodio Katehetskiured i potpisao kanonska poslanja.

22. kolovoza U 11.00 sati Nadbiskup je predvodio misno

slavlje u `upi Ko~erin i pod misom krstiosedmo dijete Frane i Ljiljane Bano`i}.

23. kolovozaU 10.00 sati Nadbiskup je primio talijanskog

veleposlanika u BiH gosp. Raimonda deCardona. U 11.45 Nadbiskup je primio vl~.Luku Pranji}. U popodnevnim satimaNadbiskup je krenuo u Suboticu.

24. i 25. KolovozNadbiskup je nazo~io susretu generacije u

Subotici.

26. kolovozaU 9.00 sati Nadbiskup je primio grupu

mladih iz Italije na ~elu s gosp. Adeliem Berga-marschi. U 10.00 sati Nadbiskup je primio s.Marinu Pilji}, provincijalnu glavaricu Dru`beSMI. U 11.00 sati Nadbiskup je primio gosp.Gholamreza Yousefija, novog iranskog vele-poslanika u BiH. U 11.45 Nadbiskup je primios. Kristijanu, KBLj. U popodnevnim satima u16.30, Nadbiskup je primio gosp. VlatkaFilipovi}, u 17.00 sati gosp. Josipa Juratovi}a,zastupnika Bundestaga, a u 18.00 sati p. IvicuHadaša, `upnog vikara na Grbavici.

27. kolovozaU 9.00 sati Nadbiskup je primio don Piera s

grupom mladih iz Sprofordoa. U 10.30 sati Na-dbiskup je primio vl~. Vladimira Pranji}a. U16.00 sati Nadbiskup je primio vl~. FabijanaStanuši}a.

28. kolovozaU 11.00 sati u `upi Sv. Ane u Par Selu

Nadbiskup je predvodio euharistijsko slavlje iposvetu crkve.

30. kolovozaU 9.00 sati Nadbiskup je sudjelovao na XIV

katehetskom danu u VBS-u. U 15.30 satiNadbiskup je primio gosp. Maria Peji}a, a u15.45 vl~. Tadiju i vl~. Iliju Ivoš. U 16.15 Nad-biskup je primio gosp. Ferraria, a u 17.00 sativl~. Olivera Juriši}a.

31. kolovozaU 10. 00 sati Nadbiskup je primio don Dan-

iela Ambrozinia. u 11.00 Nadbiskup je primioVikicu Vujica. U 15. 00 Nadbiskup je primioZoricu Maros. U 17.00 sati Nadbiskup je prim-io p. Witolda Pietrasiuk.

01. rujna U 11.00 sati Nadbiskup je predvodio

euharistijsko slavlje i posvetu oltara uProzoru, `upi Srca Isusova.

02. rujnaU 9.00 sati Nadbiskup je primio gosp. Boru

Vujica, a u 11.30 sati predvodio euharistijskoslavlje u VBS-u sa sve}enicima koji su nazo~ilijurisdikcijskom ispitu. U 15.00 sati Nadbiskupje presjedao sjednici vrhbosanskog nadbisku-pskog ordinarijata. U 20.00 sati Nadbiskup jeprimio vl~. dr. Pavu Juriši}a, dekana KBF-a.

3. rujna U 9.00 sati Nadbiskup je primio prof. Klaru

]avar, a u 10.00 sati pre~. Luku Tunji}a i pre~.Marka Zubka. U 11.00 sati Nadbiskup je slavio

214 VRHBOSNA 3/2010

VRHBOSNA 3/2010 215

euharistijsko slavlje u katedrali zajedno sbiskupom, deset sve}enika i par stotina vjerni-ka iz Sicilije.

4.rujnaU 10.00 sati Nadbiskup je imao sjednicu s

odborom sve}eni~kog doma. 5.rujnaU 11.00 sati Nadbiskup je predvodio euha-

ristijsko slavlje u `upi Ro|enja BDM - Bru-snica, prigodom stogodišnjice postojanja.

6.rujnaU 8.30 Nadbiskup je primio brata Aloisa,

priora ekumenske zajednice u Taizeu, zajednos trojicom bra}e. U 9.30 Nadbiskup je primiovl~. Marka Stanuši}a. U 10.00 sati Nadbiskupje presjedao sjednici odbora za Komušinu. U14.30 Nadbiskup je primio vl~. MarinkaAntolovi}a, a u 16.00 sati vl~. Matu Miki~i}a.

7. rujnaU 9.30 Nadbiskup je primio p. Krešimira

Djakovi}a. U 11.00 sati Nadbiskup je imao sje-dnicu za pripravu web stranice Vrhb.nadbisk-upije. U 14.30 Nadbiskup je primio s. JelenkuPulji}.

8.rujnaU 8.00 sati Nadbiskup je prevodio euharis-

tijsko slavlje u Karmelu. U 11.00 sati Nadbisk-up je primio vl~. prof. Niku Luburi}a.

9.rujnaU 10.00 sati Nadbiskup je presjedao sjedni-

ci glede sadašnjeg stanja i perspektivezdravstvenog centra Sv. Vinko. U 11.00 satiNadbiskup je primio fra Josipa Tomasa,`up.vikara u Ov~arevu. U 17.00 sati Nadbisk-up je primio s. Ceciliju Milkovi}, provincijalnuglavaricu Dru`be ASC.

10. rujnaU 10.00 sati Nadbiskup je otputovao u

Gospi}.11. rujnaU 11.00 sati Nadbiskup je predvodio euha-

ristijsko slavlje u Udbini. 12. rujna U 11.00 sati Nadbiskup je predvodio

euharistijsko slavlje u `upi Sv. Josipa – Zavido-vi}i, a pod misom su ~etiri bra~na para obilje`-ili jubilej godišnjice vjen~anja.

13. rujna U 9.00 sati Nadbiskup je primio vl~.

Marijana Orki}a, a u 10.30 vl~. dr. Peru Brki}a. 14. rujnaU 12.00 sati Nadbiskup je primio pre~. Mar-

ka Zubka, rektora VBS-a. U 16.00 sati Nadbi-skup je primio vl~. Marijana Kopi}a.

15. rujnaU 16.30 nadbiskup je primio vl~. dr. Maria

Bernadi}a. U 19.00 sati Nadbiskup je primiogosp. Jozu Pavkovi}a, glavnog urednika Ve-~ernjeg lista.

16. rujnaU 11.00 sati Nadbiskup je predvodio euhar-

istijsko slavlje u Travniku, u KŠC Petar Barba-ri} za po~etak nove šk.god. U 14.30 Nadbiskupje primio s. Ankicu i dr.Velimira Valjana, rav-natelja bolnice u N.Biloj, a potom vl~. MatuMiki~i}a, `upnika u Krepši}u. U 17.30 Nadbis-kup je predvodio duhovnu obnovu za sjeme-ništarce i u~enike iz internata.

17.rujnaU 10.30 Nadbiskup je primio Sandu Smoljo,

studenticu u Rimu.18. rujnaU 11.00 sati Nadbiskup je nazo~io biskups-

kom re|enju mons. Marka Semrena u BanjaLuci.

19. rujnaU 11.00 sati u `upi Bukovica, Nadbiskup je

predvodio euharistijsko slavlje i pod misomblagoslovio gradnju crkve i polo`io kamentemeljac.

20.rujnaU 10.00 sati Nadbiskup je primio s. Veru iz

Njema~ke. U 11.45 Nadbiskup je primio p.Krešimira Djakovi}a.

21. rujna U 8.45 Nadbiskup je primio biskupe iz Ba-

nja Luke mons. F. Komaricu i mons. M. Semr-ena. U 10.00 sati Nadbiskup je primio mons.Sla|ana ]osi}a. U 14.30 Nadbiskup je dao in-tervju za austrijsku radio –televiziju ORF. U15.00 sati Nadbiskup je primio vl~. Antu Jeli}a,`upnika u Novom gradu. U 15.15 Nadbiskupje uz nazo~nost biskupa Franje Komarice pri-mio gosp. Rudu Vidovi}a, ministra za promet ikomunikaciju, a u 17.00 sati vl~. Marka Stanu-ši}a. U 18.00 sati Nadbiskup je sudjelovao upravoslavnoj crkvi na molitvi za mir.

22.rujnaNadbiskup je nazo~io susretu s dijecezan-

skim sve}enicima VN u VBS-u. Susret je za-po~eo svetom misom u 9.30 koju je predvodioNadbiskup.

23.rujnaU 8.45 Nadbiskup je primio vl~. Marcela Ba-

bi}a, a u 9.30 Bo`anu Katava. U 11.00 sati Nad-biskup je sudjelovao na sjednici Me|ureligi-jskog vije}a. U 14.00 sati Nadbiskup je imaopress konferenciju glede 44. Svjetskog danasredstava društvenih komunikacija. U 18.00sati Nadbiskup je bio na primanju kod novogameri~kog veleposlanika.

24. rujna U 8.00 sati Nadbiskup je odputovao u

@eljezno.25. rujnaU 10.00 sati Nadbiskup je bio suslavitelj na

misi biskupskog re|enja mons. dr. Egidija@ivkovi}a u @eljeznom. Nakon slavlja Nadbis-kup je odputovao u Zagreb.

26. rujnaU 8.00 sati Nadbiskup je predvodio euharis-

tijsko slavlje u samostanu Vrhovne upraveSMI u Zagrebu.

27. rujna U 11.00 sati Nadbiskup je predvodio euha-

ristijsko slavlje u crkvi Sv. Vinka u Sarajevu,prigodom proslave jubilarne 350. obljetnicesmrti sv. Vinka Paulskog i patrona crkve. U15.00 sati Nadbiskup je primio mons. Hyppol-ytea Simona, nadbiskupa Clermont – Ferrandu Francuskoj, s grupom vjernika. U 16.30 Nad-biskup je primio gosp. Patricka Moona novogveleposlanika SAD-a u BiH, u pratnji s gosp.Stevenom Gillenom. U 17.30 Nadbiskup jeprimio fra Ivu Markovi}a.

28. rujna U 9.00 sati Nadbiskup zajedno sa suradnici-

ma imao je sastanak s provincijalkom ss milos-

rdnica s. Terezijom Kara~a, o zdravstvenomcentru Sv. Vinko. U 10.00 sati Nadbiskup je pr-imio mons. Waldemara S. Sommertaga i novogtajnika u nuncijaturi. U 11.00 sati Nadbiskup jepredvodio svetu misu u sjemenišnoj crkvi sgrupom fokolarina Djela Marijina iz Švicarske,a kasnije je usljedio kratki susret. U 15.00 satiNadbiskup je sa suradnicima imao sastanak orazradi programa slu`bi u VN. U 16.30Nadbiskup je primio vl~. Miroslava ]avara.

29. rujnaU 11.00 sati Nadbiskup je predvodio euhar-

istijsko slavlje u Varešu, prigodom proslavezaštitnika `upe Sv. Mihovila. Taj dan Nadbis-kup je pohodio i samostan sestara franjevki u`upi Vareš. U 18.00 sati Nadbiskup je primiovl~. dr. Peru Brki}a.

30. rujnaU 9.00 sati Nadbiskup zajedno sa suradnici-

ma pre~. Lukom Kese|i}em i pre~. MarkomZubkom imao sjednicu s gosp. Antom Petruš-i}em odvjetnikom, glede sjemenišne zgrade uTravniku. U 10.00 sati Nadbiskup je primiomisionara don Borisa Dabu. U 11.30 Nadbis-kup je primio bogoslova Andreja Lukanovi}a.U 14.30 Nadbiskup je primio vl~. Marijana Ma-rijanovi}a i gosp. Tomu Hrgota. U 15.30 satiNadbiskup je primio Ivana Raku,bogoslova. U20.00 sati Nadbiskup je primio vl~. mr. TomuKne`evi}a.

Kroniku zabilje`io vl~. Davor Topi}, nadbiskupov tajnik

216 VRHBOSNA 3/2010

VRHBOSNA 3/2010 217

218 VRHBOSNA 3/2010

VRHBOSNA 3/2010 219

220 VRHBOSNA 3/2010

VRHBOSNA 3/2010 221

Drago mi je da i danas vidim toliko slavlje zasvetkovinu Svetog Bonaventure, nebeskog za-štitnika Banjalu~ke biskupije. Radostan sam štovidim ovdje okupljene ne samo kardinala VinkaPulji}a, izabranog sina ove zemlje, i subra}u ubiskupstvu, tako|er tolike sve}enike, veliki brojredovnika i redovnica, toliko vjernika laika.

S puno poštovanja pozdravljam dopredsje-dnika gospodina Davora ^ordaša, konzula Re-publike Hrvatske, gospodina Franju Piplovi}a,i ovdje nazo~ne civilne vlasti. Drago mi je upu-iti rije~ posebnog poštovanja i priznanja vašemBiskupu, dragom i cijenjenom Mons. Komarici– koji je od prije nekoliko mjeseci ponovnoPredsjednik Biskupske Konferencije – za neu-mornu slu`bu koju obavlja u ovoj partiku-larnoj Crkvi i u Crkvu u Bosni i Hercegovini.

Rado sam prihvatio poziv da predloìmnekoliko elemenata za razmišljanje pod ovimsve~anim liturgijskim slavljem, kako bih vam ina ovaj na~in izrazio duhovnu blizinu i podr-šku Svetog Oca i Poglavara Svete Stolice, i ist-odobno intenzivno sudjelovanje ApostolskeNuncijature u pastoralnom ìvotu Banjalu~kebiskupije, koja – usprkos tolikim poteško}ama– s hrabroš}u i postojanoš}u nastavlja svoje sv-jedo~anstvo vjernosti Bogu, Crkvi i Zemlji.Naravno prihvatio sam poziv biskupa Kom-arice, zbog va`nosti ovog dana, liturgijskog sl-avlja Svetog Bonaventure, koji je veliki lik U~-itelja, redovnika i Sveca; a i zato jer smatramda iz njegova ìvota i njegovih djela zra~i por-uka koja je ìva i suvremena za naše zajednice.

Kako vam je poznato, Sveti Bonaventura jebio suvremenik drugih velikih svetaca, kao štoje Sveti Franjo Asiški i Sveti Toma Akvinski.Dakle `ivio je otprilike prije 800 godina. Dat-um ro|enja nije to~no poznat, a smješta se iz-me|u 1217. i 1221. Ro|en je u Civita di Bagn-oregio, blizu Viterba, u Italiji. Otac mu je biolije~nik. U po~etku je nosio ime Ivan (kao iotac); zatim ga je promijenio u Bonaventurakad je ušao u Franjeva~ku obitelj. Predavao jeteologiju na glasovitom Sveu~ilištu Sorbona uParizu; zatim od 1257 (u dobi od 40 godina),kroz 17 godina bio je Generalni MinistarFranjeva~kog Reda.

Godine 1273. (kad je imao 56 godina) nje-

gov `ivot je do`ivio veliku promjenu: PapaGrgur X ga je pozvao da bude Biskup Albana,i kardinal. I štoviše pitao ga je da pripremiEkumenski koncil u Lionu, koji je imao zada}uponovno uspostaviti jedinstvo u Crkvi, to jestpuno zajedništvo izme|u Latinske i Gr~keCrkve. Posvetio se marljivo toj delikatnoj zad-a}i, ali nije uspio vidjeti završetak tog ekume-nskog zasjedanja, jer je umro 1257., za vrijemenjegovog odvijanja. Imao je 57 godina.

Jedan anonimni papinski bilje`nik o njemunam je ostavio kratki, ali divan, zapis:“Dobar~ovjek, ljubazan, zatim i milosrdan, pun kreposti,ljubljen od Boga i od ljudi“. Bi je veliki Svetac, alitako|er izvrstan filozof i teolog. I tako, za djelakoja nam je ostavio, nakon smrti (1592)proglašen je Doktorom Crkve, i nazvan je„Doctor Seraphicus“.

Draga moja bra}o i sestre, proteklih danapostavio sam si nadasve jedno pitanje: Štonas moè nau~iti Sveti Bonaventura? Odgo-vor je bio jednostavan: moè nau~iti mnogo,kao svaki veliki lik Sveca. I ovdje, da biholakšao razmišljanje, èlio bih ukazati na samodva aspekta njegovog lika, koji mogu biti vrlokorisni za našu konkretnu pastoralnu situacijuu Bosni i Hercegovini.

Prije svega, gajio je veliku ljubav premaSvetom Franji i prema Franjeva~kom Redu.Zgoda koja mu se dogodila dok je bio dje~akostavila je dubok trag na njegov ìvot. Bio jepogo|en teškom boleš}u, ni njegov otac, kojije bio lije~nik, nije se više nadao da }e ga spa-siti od smrti. Njegova majka se utekla zagov-oru Svetog Franje, koji je maloprije bio kanon-iziran, i isprosila je ozdravljenje. Kasnije, kadje bio student u Parizu, ostao je fasciniran àr-kim svjedo~anstvom i evan|eoskom radikaln-oš}u Manje bra}e, koji su došli u Pariz prije ko-ju godinu. Dogodilo se tako da je Ivan poku-cao na vrata Franjeva~kog samostana u tomgradu i zatraìo da bude primljen u veliku obi-telj duhovnih sinova Svetog Franje. Obukao jeFranjeva~ki habit 1243, i dobio je ime Bonave-ntura (mijenjaju}i Ivan u Bonaventura).

^etrnaest godina poslije, kad je ve} biopriznati U~itelj u Parizu, Generalni KapitulReda ga je izabrao za Generalnog Ministra.

222 VRHBOSNA 3/2010

Homilija nuncija D’Errica u banjolu~koj katedrali

Banja Luka, 15. srpanj 2010.

Imao je 40 godina. Obavljao je ovu slu`bu mu-dro i odano 17 godina. O ovoj njegovoj takoosjetljivoj slu`bi Generalnog Ministra, `elio binadasve skrenuti pozornost na dva elementa:

- Na prvom mjestu Konstitucije Reda, kojeje on pripremio i dao odobriti na narednomGeneralnom kapitulu (1260., Constituzioni Na-rbonensi); na tim Konstitucijama su se temeljilesve naredne Konstitucije Reda.

- Zatim, ìvot Svetog Franje, koji je on osob-no pripremio (naslovljen Legenda Maior), kojije postao slu`beni ìvotopis Svetog Franje, uosjetljivom trenutku Franjeva~ke povijesti,kad su opre~na tuma~enja ìvota utemeljiteljabila u opasnosti prouzrokovati teške napetostii podjele.

Lik Svetog Franje, koji je proistekao iz srcae pera njegovog odanog sina Svetog Bona-venture, jest da je Asiški siromašak bio osobakoja je strasno traìla Isusa. Traìo ga, upoznaoga i ljubio ga. Iz ljubavi proizlazi oponašanje, itako se u potpunosti suobli~io Njemu. SvetiBonaventura se sa àrom vjere posvetio tomuzoru, nadasve sljedbenicima Svetog Franje.Ali taj uzor je vaè}i za svakog krš}anina,ju~er, danas i sutra. To je program duhovnogìvota, koji vrijedi i za nas danas. Tako|erdanas, dok slavimo veliki patron Banja Luke,pozvani smo svaki dan ìvjeti ovaj ideal unašem ìvotu. Drugim rije~ima, po ìvotuSvetog Franje, Sveti Bonaventura nas pozivaupoznati Isusa; ljubiti ga i oponašati ga; stavi-ti ga u središte svoga ìvota; i – posebice upoteško}ama – biti s njim na kriù, uzeti svakidan svoj kri`, da bi sudjelovali s Njim u zoriuskrsnu}a i ìvota.

Drugi aspekt osobnosti Svetog Bonaventu-re kojeg smatram preva`nim za naše zajed-nice, jest njegova velika ljubav prema Crkvi.Svoju ljubav prema Crkvi svjedo~io je ne samou periodu svoje biskupske slu`be u Albanu ipripreme Ekumenstog Lionskog koncila. Svanjegova teološka i duhovna djela, njegove pr-opovijedi, njegove akademske aktivnosti u Pa-rizu, govore o njemu kao sinu odanom Crkvi.

Ovu bezuvjetnu ljubav prema Crkvi on jeèlio institucionalizirat u Franjeva~kom Redu,kad je bio pozvan da bude Generalni Ministar.I tako, s gore navedenim Konstitucijama, kojeje pripremio za Red i bile su odobrene 1260. naGeneralnom kapitulu u Narboni, on je èlio naskladan na~in urediti ìvot Franjeva~kog

Reda, i sa `eljom da aktivno uklju~i Red u pas-toralnu slu`bu, i u organiziranu i institucional-nu strukturu Crkve.

Ovo je bitan element, jer uvijek postoji opa-snost suprotstavljanja karizmatsko-duhovnedimenzije onoj institucionalno-kanonskoj.Tada je ta opasnost bila prili~no prisutna, kadasu mnogi Fratri – pod utjecajem mišljenja Joa-kima Fjorentinskoga – isticali proro~ko-sirom-aški vid jednostavnog franjevaštva. Za SvetogBonaventuru Franjevci – sa svojom karizmom,svojim redovni~kim posve}enjem, svojim sva-kodnevnim inspiriranjem na ìvotu i primjeruFratra Franje – trebaju ìvjeti i aktivno se uk-lju~iti u institucionalnu Crkvu. I nije se umar-ao ponavljati da Crkva moè biti u~injena jošsvjetlijom e još ljepšom vjernoš}u zvanju onihsvoji sinova, koji su pozvani od Isusa vršitievan|eoske savjete siromaštva, poslušnosti i~isto}e (a ne samo zapovijedi), kako se dogodi-lo s bogatim mladi}em iz Evan|elja. Radi se osluènju jednoj Kristovoj Crkvi, svatko u vjer-nosti primljenim talentima, koje Duh Svetidijeli za izgradnju Tijela Kristova.

Ovo nam poma`e da još bolje shvatimozašto je Sveti Bonaventura prihvatio biti Bisk-up i Kardinal. Njegov primjer je otvorio put. Itako još i danas Sveti Otac – kao su to u~inili imnoge Pape kroz povijest – nastavlja pozivatimnoge redovnike i mnoge ~lanove velike Fra-njeva~ke obitelji da dudu Biskupi, ili tako|erKardinali, Crkve Bo`je.

Danas nakon mnogo stolje}a, mo`emoustvrditi bez sjene sumnje da je uistinu biovelik doprinos koji je Sveti Bonaventura daoza pravilno crkveno postavljanje redovni~kog`ivota. I upravo to objašnjava zašto je on sma-tran skoro drugim utemeljiteljem Franje-va~kog Reda.

Draga moja bra}o i sestre, primjer ljubaviprema Crkvi koji nam dolazi od SvetogBonaventure od posebne je va`nosti za našezajednice u Bosni i Hercegovini, tradicionalnoobilje`ene apostolskim `arom Fratara franje-vaca. Ve} sam imao na~ina re}i u raznim okol-nostima – a radostan sam ponoviti to i danas –da sam ve} od svog dolaska u Sarajevo, bio di-rnut ~vrstom organizacijom ovih partiku-larnih Crkava. I još sam više zadivljen kad po-mislim da se to ostvaruje usprkos ograni~enjau sredstvima i osoblju, i usprkos iskušenjima skojima se Crkva ovog kraja zemlji morala

VRHBOSNA 3/2010 223

S poštovanjem pozdravljam predsjednikaVlade Republike Srpske g. Milorada Dodika idruge predstavnike vlasti koji su došli u nje-govoj pratnji. Radosni smo što sudjelujete naovoj svetkovini patrona sv. Bonaventure.Koristim prigodu da i ovdje ponovno prene-sem zahvalanost Svete Stolice za pozornost skojom ova Vlada slijedi hod Katoli~ke Crkve inadamo se da naši odnosi mogu rasti i razvi-jati se i u budu}nosti.

Prije završetka ove sve~ane Euharistijskeliturgije, `elio bih dodati dvije va`ne stvari on-ome što sam pokušao predlo`iti za razmišljan-je, u homiliji.

a) Prvo, blagoslov koji }u za kratko podije-liti bit }e papinski blagoslov, i to zna~i dajemga u ime Svetog Oca. I njemu je pridr`an pot-puni oprost.

b) Drugo, Poglavari Svete Stolice su me ov-lastili da danas objavim va`nu odliku NjegoveSvetosti, koja }e biti tako|er istovremeno obj-avljena u Rimu. A to zna~i Sveti Otac je, prih-

va}aju}i podnijetu zamolbu Mons. Komarice,odlu~io imenovati Pomo}nog biskupa zaBanjalu~ku biskupiju.

Prije svega `elio bih pojasniti motiv oveodluke. On je vrlo jednostavan. Više puta samvam rekao s kojom duhovnom blizinom, skolikim suosje}anjem, s kolikom ljubavljuSveti Otac slijedi hod ove Biskupije. On dobropoznaje poteško}e naslije|ene od nedavneprošlosti, i zauzetost kojom vaš Biskup i nje-govi suradnici pokušavaju odgovoriti na da-našnje izazove. Izme|u ostalog, Om mi je re-kao da misli ubrzo prihvatiti podnijetu zamol-bu Mons. Komarice za dodjelu Pomo}nog bis-kupa koji bi mu pomagao u njegovim teškimodgovornostima, tako|er jer su do njegadoprijeli glasovi o nekim Biskupovim zdravst-venim problemima, zbog prevelikih obveza.Zatim, Nedavno je Mons. Komarica ponovnoizabran za Predsjednika Biskupske konferen-cije; i - nasuprot pove}anih Biskupovih obveza– Papa je smatrao da je došao moment za pris-

su~eliti tako|er u nedavnom razdoblju.No ipak ne mogu kriti da Sveta Stolica, i

dapa~e sam Sveti Otac osobno, danas moledodatan napor, tra`e}i ve}u pozornost premanekim mu~nim pitanjima, ponajviše naslije|e-nima iz prošlosti. Mislim posebice na mutuerelationesizme|u biskupijskih sve}enika iustanova, s jedne strane, i redovni~kih obitelji(muških i `enskih), s druge. U ovim godinamasam vidio toliko dobre volje. To je potrebnoponovno naglasiti danas, na svetkovinuSvetog Bonaventure, koji je ~uveni U~itelj lju-bavi za Crkvu. Potrebno je da svi pri srcu im-aju bolju suradnju i ve}e razumijevanje izm-e|u biskupijskog i redovni~kog osoblja. Dru-gim rije~ima, pozvao bih da se mnogo misli ohitnosti da se pojasne poteško}e koje još pos-toje i da se zajedno radi u jednoj KristovojCrkvi: u ovoj konkretnoj Crkvi i za ovu ko-nkretnu Crkvu.

Pred poteško}ama koje dolaze izvana, i pr-ed nerazumijevanjima i napetostima koje tak-o|er postoje unutar krš}anske zajednice, uvi-jek postoji rizik obeshrabrenja; i tako|er nap-

ast da se „izvu~e“, i pomalo da se „opere ru-ke“, misle}i da probleme trebaju riješiti bisk-upi i oni koji imaju ulogu ve}e odgovornosti uCrkvi. Dakle, vjerujem da }ete se sloìti samnom o potrebi da se svaki osje}a obvezatnimda uradi svoj dio, s osje}ajem krš}anske odgo-vornosti. Postoji tko moè u~initi mnogo, ipostoji tko moè u~initi malo manje. To je par-abola o talentima. A ako u svima sazrije osje}ajosobne obvezatnosti, vjerujem da }e i biskupi-ma i vašim redovni~kim poglavarima biti lakšena}i pravedna rješenja za izazove s kojimasmo pozvani su~eliti se.

Draga bra}o i sestre, moja èlja – koja je imolitva pod ovom svetom misom – jest da uz-or i nebeska zaštita Svetog Bonaventure dopr-inesu da još više poraste naša ljubav za Kristai za Crkvu, i da nam polu~e sna`nijeg duhov-nog ìvota. Svima svesrdno èlim budite uvi-jek otvoreni milosti Bo`joj, i nastavite raditisvoj dio za rast Crkve, ovdje i u Zemlji. Amen!

224 VRHBOSNA 3/2010

Rije~i nuncija D’Errica na kraju mise u banjolu~koj katedraliSve~ano Euharistijsko slavlje na svetkovinu sv. Bonaventure

VRHBOSNA 3/2010 225

tupiti ovom imenovanju.Na koga je pao izbor Svetog Oca, izme|u

kandidata koje je Mons. Komarica predlo`io?Na osobu kvalificiranu i jednostavnu; na crkve-njaka kojeg dobro poznajete, i koji je uvijek biovoljen od svih, gdje god je obavljao svoju slu-`bu. Dakle imam ~ast objaviti da je Sveti Otacimenovao Pomo}nog banjalu~kog biskupaVele~asnog fra MARKA SEMRENA, O.F.M.,Gvardijana Franjeva~kog samostana u Livnu,dodjeljuju}i mu naslovno sjedište Abaradira.

Zasigurno biskupsko imenovanje fra Markaje vaàn doga|aj ne samo za Banja Luku,nego i za Crkvu u Bosni i Hercegovini. Vaànje za biskupiju i za Mons. Komaricu, iz poz-natih motiva. Ali vaàn je tako|er i zaBiskupsku konferenciju, koja }e imati novog~lana; i što više redovni~kog ~lana, kao znakpriznanja za ulogu koju su redovnici – a pose-bno Franjevci – imali i imaju u ìvotu Crkve uBosni i Hercegovini. Osim toga, ovo imenova-nje je va`no tako|er i za sve Redovnike i Red-ovnice u Zemlji. Prisjetit }ete se da sam ~estospominjao poštovanje, zahvalnost i priznanjeSvete Stolice glede pastoralne revnosti i prim-jera koji nam oni daju, skrbe}i za tolike odgov-ornosti povjerene redovnicima i redovnicamau Crkvi. Sad se nadamo da biskupsko imeno-vanje fra Marka Semrena moè pridonijeti i

tako|er dati novi poticaj za mutuae relationesizme|u dijecezanskih i redovni~kih institucija,o kojima sam govorio u homiliji.

Fra Marko je prihvatio ovo imenovanje smalo ljudskog straha, kako se to obi~no i dog-a|a onima koji su pozvani pripadati ZboruApostolskih Nasljednika; i to više jer ovo zanjega zna~i promijeniti u potpunosti navike iritam `ivota, kojeg je imao do sada u franje-va~koj zajednici. Ali je odmah izrekao svojuspremnost, bez oklijevanja, jer je smatrao svo-jom obvezom – on koji je tako|er bio odgo-jitelj dugi niz godina – re}i svoju potpunu pos-lušnost i bezuvjetnu vjernost Namjesniku Kri-stovu, Svetom Ocu Benediktu XVI. Ovo je na~ast fra Marku, i potvrda svega dobrog koje jeo njemu uvijek re~eno.

Draga moja bra}o i sestre, pozivam vas dazahvalimo Bogu za ovaj veliki dar kojeg jeSveti Otac danas u~inio Banjalu~koj biskupiji iCrkvi u Bosni i Hercegovini; i povjerimo mo-}nom zagovoru Svetog Bonaventure biskup-sku slu`bu fra Marka. Kao on, Otac Serafico,neka i on zasja – u Banjalu~koj biskupiji i uni-verzalnoj Crkvi – u mudrosti i razboritosti, od-anosti slu`bi i ljubavi prema jednoj KristovojCrkvi. Amen.

Propovijed na Veliku Gospu

Stup, 15. kolovoza 2010.

Draga bra}o misnici, draga bra}o i sestre!

Poznato nam je svima da je danas dan kadse vjernici okupljaju najviše na molitvu, danassu mise najposje}enije, danas sigurno velikibroj pristupa sakramentu pomirenja. Zanim-ljivo je to kako Gospa privla~i svoju djecu. Jerupravo danas svetkujemo njezino uznesenjena nebo, proslavu u vje~nu slavu, otajstvo lju-bavi Trojedinog Boga. Njena proslava zapo~-ela je onog trenutka kad je Bog odlu~io po njojdo}i na zemlju. Bog je došao osloboditi ~ovje-ka od grijeha. Marija je ve} tada po~ela sud-jelovati u tom otajstvu. Grijeh je ušao u ovajsvijet. Znamo kriviti Adama i Evu, ali više odnjih griješimo. Svatko je od nas postao grešnik

jer je prekršio Bo`ju zapovijed, okrenuo Boguponekad le|a. I upravo osloba|anje od grije-ha, Isus je donio i ono se ostvaruje, na posebanna~in Marijinim posredovanjem. Pod njenimokriljem rastao je kao dijete, pratila ga na kri-`nom putu i pod krièm postala je naša Majka.Krist je pobijedio smrt i ona je pobjednica kadju je Krist dušom i tijelom uzdignuo u slavuPresvetoga Trojstva. Uzimam sliku današnjeg~itanja Krist je to sunce, Marija je ta ènaobu~ena u sunce, a odraz tog sunca na mjesecjesmo svi mi na svoj na~in, jer što god u namasja od dobrote i plemenitosti jeste Bo`ji dar. Azvjezdice male jesu naši sveci. I svatko od nasmoè biti ta zvijezda dobrote, plemenitosti iljubavi, postati dionik tog sunca kojim je

226 VRHBOSNA 3/2010

Marija obu~ena. Sveti Pavao kaè da Krist tre-ba smrt do kraja pobijediti, on jest pobijediosvojim uskrsnu}em, ostalo je na nama dapobijedimo. On je pobijedio grijeh, ali ga morai u nama pobijediti. Mi moramo sura|ivati dataj grijeh pobijedimo. Zato èlimo se oslobod-iti ropstva grijeha. Pobjeda Kristova nam seostvaruje, upravo kroz ovo u~vrš}ivanje uvjeri. ôvjek je tijelo i duh, to je Bo`ji dar.Marija je upravo to tijelo imala ali je bilo bez-grješno, i u tome tijelu imala je duh. Bila jepuna milosti, zato ju je Bog i uzeo da ona prvaod nas pobijedi i grijeh i smrt. Mi nju slavimokao jednu nadu, i upravo to mi èlimo posti}i.Nadu pobijede nad zlom i smr}u. Zato uvjerovanju ispovijedamo vjerujem uuskrsnu}e mrtvih i ìvot vje~ni, i tako seja~amo u vjeri. Danas smo se okupili da nasona kao Majka u~vrsti u toj vjeri. U susretu sMarijom moramo doìvjeti promjenu u našemìvotu. Ta vjera treba biti ~itljiva u našemvladanju, u našem govoru i opho|enju s ljudi-ma, da svi u nama prepoznaju da ra~unamo svje~noš}u. Hodamo ovom zemljom alira~unamo s Bogom, s rije~ju Bo`jom. Marijanas u~i slušati, ~uti Bo`ju Rije~ i ìvjeti. Ali štose doga|a me|u nama? ôvjek je sposobansve oskvrnuti, zloupotrijebiti. Vi vidite da tozlo uništava ljudsku savjest, srce. Zato ~ovjekpostaje sposoban da sve obeš~asti. Gledajte,maj~instvo je divan dar, na poseban na~ingledaju}i Mariju. Jer Bog je htio po majci do}ina ovaj svijet kao Bo`je dijete. I mi smo svidošli po majci koja nas rodila. Zato molimo dase vrati dostojanstvo maj~instva. Naàlostdanas smo u ime slobode srozali i ponizili ma-j~instvo. ôvjek se zastidi kad otvori ~asopisekad vidi kako se trguje sa ènskim tijelom,drugi je kao roba za uìvanje. Sjetimo se da taèna kojom se trguje da je ona Bo`je stvoren-je. Krš}ani, katolici èle probuditi upravo todostojanstvo ljudskoga tijela, da nije tijeloroba za manipuliranje, uìvanje i trgovinu.ôvjek je postao takav da sve trguje. Moramosi vratiti svijest dostojanstva djeteta Bo`jega,dostojanstvo ljudskoga tijela. Naše tijelo jehram Duha Svetoga. U nama se nastanilo Pre-sveto Trojstvo. Kako nas je samo boljelo kadsmo ovu ùpnu crkvu doìvjeli spaljenom,obeš~aš}enom i urušenom. Sje}am se potresn-og trenutka kad sam pod zapaljenim gredamas nekoliko vjernika slavio misu, a granate pa-

daju. @upnik mi javio kad je ova crkva gorila.Obeš~aš}ena je jedna zgrada koja je svetište.Ljudi moji, ljudsko srce je najve}e svetište. Nijedna zgrada ne vrijedi koliko ljudsko srce.Današnjim svetkovanjem u nama se mora vr-atiti vrednovanje ljudskoga tijela i osobe. ôv-jek u tom tijelu putuje i sprema se da jednogdana uskrsne, da vje~nost doìvi. Ali moramoznati da tijelo ima i svoje sklonosti, strasti. Za-to je tu duh da gospodari tijelom. Danas naà-lost imamo tako strašne vijesti. Nakon pogled-anog dnevnika ~ovjek ima osje}aj evo propastsvijeta. Toliko zala se doga|a. Strašne su~injenice koje se doga|aju. Zašto? Zato što je~ovjek izgubio odgovornost za darove Bo`je.ôvjek je dobio to tijelo kao dar da izradi usebi dostojanstvo. Da bi to mogao Bog mu jedao savjest, razum, volju, milost. Danas višeništa nije sveto. Znate, po~inje ono prvo odprvog naravnog stida, kad ~ovjek to pogazionda po~inje pokvarenost. Naravni stid kad sepogazi onda je ~ovjek sposoban sve pogaziti.Ništa mu nije sveto. Zato su nam danas uprteo~i u Marijino uznesenje na nebo. Gledati nato nebo shva}aju}i dostojanstvo tijela i daraBo`jega. Ako u srcu vlada istinski osje}aj sve-toga i plemenitoga taj zra~i onim što nosi usrcu. Mi zra~imo onim što u sebi nosimo. Akoje ~ovjek otrovan zra~i otrovom. Plemenitzra~i plemenitoš}u. Danas smo došli Mariji.Gospo, Majko naša, daj da budemo dostojnatvoja djeca. Da ovom zemljom tako hodimo daBogu budemo zahvalni za dar koji imamo.Mo`da }e netko re}i kardinale govoriš nam otome, a koliko problema imamo u svijetu.Probleme treba prvo riješiti u srcu. Sje}am sejednog partizanskog filma gdje otac kaè sinusmiri se u sebi pa }eš biti u miru i s nebom izemljom. To je problem zašto je danas probl-em u društva. Problem je jer ~ovjek nije~ovjek. ôvjek je uklonio Boga iz svoje sredi-ne, a kad Boga uklonimo onda ništa nije sveto,sve je dozvoljeno, i kra|a i oskvrnu}e i la`.Trebamo shvatiti da je naše dostojanstvo udaru Bo`jemu, ja sam otkupljeno stvorenje iposve}eno. Vratiti se ku}i s osje}ajem da sBogom trebam ra~unati i sura|ivati. Bo`ju ~utii poslušati. Tada }emo po~eti mijenjati ovaj svi-jet. Kad netko kaè da vjeruje u Boga, a dru-gog mrzi, laè. Jer Bog je ljubav i u~i nasljubavi. Pogotovo još u ime Boga zlo ~initi, toje zlo~in. Zato ovdje u ovoj sredini gdje mi

VRHBOSNA 3/2010 227

ìvimo razli~iti i po kulturi, vjeri i narodnostine moramo upirati prstom u druge kakvi onitrebaju biti. Mi budimo pravi, koji vjerujemo uIsusa Krista, koji Gospu molimo, svjedo~imodostojanstvo ~ovjeka, koji ovdje ìvi a nebu senada. Potrebno je Bo`ji zakon poštivati, ondadostojanstvo ~ovjeka i odgovorno ìvjeti. Pa}emo tako mijenjati situaciju u kojoj ìvimo.Mijenjati tako što }e biti prepoznatljivo da jesvaki ~ovjek vrijedan poštovanja i da ima jed-nako dostojanstvo. Zato tebe Gospe molimo,vrati majkama dostojanstvo majki, ènamadostojanstvo èna, muèvima dostojanstvomuèva. Vrati ~ovje~anstvu dostojanstvo~ovjeka, da mi s Bogom sura|ujemo i odgov-orno društvo izgra|ujemo. Tada }emo shvatiti

ovom zemljom nam je hoditi ali vje~nostposti}i. Svi mi znamo da ova zemlja ne dajesre}u, njena sre}a je škrta, ona nas razo~ara.Po|imo doma s pouzdanjem u Boga. Bog jeonaj koji nas moè usre}iti. Ma da cijeli svijetimamo ako ljubavi Bo`je nemamo, nesretnismo ljudi. Gospe, izmoli nam tu milost, pouz-danje u Boga da nikad ne klonemo duhomunato~ svim situacijama koje proìvljavamo.Ne vodi ovaj svijet ni politika ni svjetska silanego Bo`ja ruka. U Bo`ju se pouzdajmo, nekanas ona ~vrsto vodi da vjeru svjedo~imo, povjeri ìvimo i istinski s Bogom sura|ujemo.Amen!

Propovijed pod Misom za poginule sestre SMI

^ardak kod Modri~e, 20. kolovoza 2010.

Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinalVinko Pulji} predslavio je, 19. kolovoza u ùpnojcrkvi àlosne Gospe u ârdak kod Modri~e Svetumisu za tri sestre Sluàvke Malog Isusa ProvincijeBezgrješnog za~e}a BDM Sarajevo koje su 17.kolovoza poginule na pru`nom prijelazu u mjestuDonji Kladari kod Modri~e: sestru Mariju FilipuPušelji}, s. Mariju Matejku Jozinovi} i s. MarijuMartu Roši}.

Draga bra}o u biskupstvu, hvala vam navašoj prisutnosti i zajedništvu u ovoj boli, a naposeban na~in za zajedništvo u ovoj molitvi islavlju Euharistije. Draga bra}o misnici, i vamahvala što ste se danas okupili da zajedno pri-kaèmo ovu svetu misu za duše naših poko-jnih sestara. Došli ste s teritorija Vrhbosanskenadbiskupije i iz drugih biskupija jer èliteizraziti blizinu i suosje}anje sestrama i rodbinipovodom ove tragi~ne smrti. Na poseban na~-in vama, sestre Sluàvke Malog Isusa i drugesestre, èlimo na osobit na~in biti blizu i hrabr-iti u ovoj boli, ali i buditi nadu da s vjeromispratimo poginule sestre. Tako|er èlimoizmoliti nove nasljednice koje }e do}i na nji-hova mjesta i nastaviti tamo gdje su one stale.Na poseban na~in s vama, draga rodbino, dije-limo vašu bol u ovom zajedništvu svete mise i

`elimo vas hrabriti u vjeri i nadi uskrsnu}amrtvih. Draga bra}o i sestre koji, okupljeni naovoj sprovodnoj Misi, svojom prisutnoš}u`elite sudjelovati i moliti te ispratiti zemneostatke naših pokojnih sestara.

Stojimo pred tajnom na koju ne znamoodgovoriti. Prvo, ljudski govore}i, svaka smrtje tajna. Na nju odgovara jedino uskrsli Kristsvojim uskrsnu}em. Samo iz vjere moèmoodgovoriti na tajnu smrti; iz vjere koja nashrabri, kako re~e i ~itanje, da svoj ìvot s Krist-om ìvimo. S Njime umiremo, da bi s Njimeuskrsnuli. S Njime umirati zna~i nositi vjernoi revno svoj svagdanji kri` iz ljubavi premaKristu. Na poseban na~in, to je smisao jednogredovni~kog ìvota. Zato sam i rekao, u svojojpisanoj rije~i sestrama, da je to znak koji tre-bamo ~itati; znak na koji ne znamo odgovoriti,ali koji moèmo ~itati da nam bude poticaj zazdušno sura|ivanje s miloš}u Bo`jom. @ivotnam je samo jedan put darovan. Valja gaìvjeti cjelovito i zdušno, kako nas i poti~e rije~Bo`ja - ìvjeti u suradnji s Kristom suobli~uju-}i se kroz Njegov kri`, kako bi mogli biti suo-bli~eni u ~asu uskrsnu}a. I to je, zapravo, jedi-ni izvor utjehe. Sve druge rije~i u ~asu smrti suprazne; one ne mogu utješiti. Samo Kristovarije~ nas moè tješiti; samo Kristova rije~ moènam otvoriti nadu. Zato nam je tako lijepo pr-

228 VRHBOSNA 3/2010

ogovorio: “Svi vi koji ste umorni i optere}eni,do|ite k meni i ja }u vas odmoriti“ (Mt 11,28)..

Mi smo došli Kristu u ovoj svetoj misi,umorni i optere}eni pred ovom tajnom smrti,èle}i od Njega doìvjeti odmor i utjehu, ali ihrabrost da se suo~imo sa ìvotnom stvarnoš-}u. Nikad ne znamo kad }e nas Gospodin poz-vati. I ova smrt kao da nam kaè: budite pripr-avni, ne znate ni dana ni ~asa. I ove smrti, s ko-jima smo suo~eni, kao da kaù: valja biti spre-man svaki dan; valja s miloš}u Bo`jom sura-|ivati. To nas potrese, ljudski je to. Prodrmanas to tako duboko da ~ovjek stoji pred tomtajnom i pomalo traì odgovor. I dobro je da sezamislimo jer valja ozbiljno ìvot prihvatiti,valja ozbiljno s Kristom sura|ivati. „U~ite se odmene“, poziva nas Krist. @elimo od njega u~itinositi svoj kri`; èlimo od njega u~iti biti pr-edani u ruke Bo`je. “U ruke Tvoje, Gospodine,predajem duh svoj“, tako je On molio s krià;tako i mi molimo u ovom svom ìvotnom bolukako bi mogli nositi svoj svagdanji kri`.

Opraštaju}i se od zemnih ostataka naših ses-tara, sigurno primje}ujemo ~injenicu da su njih-ova mjesta ostala prazna i postavljamo ono ljud-sko pitanje, kako i tko }e popuniti ta njihova mj-esta. Mi smo po ljudski onda smo zabrinuti, aposebno njihova provincijalna poglavarica kojamora pokušati organizirati da ta mjesta budupopunjena. Ovdje na poseban na~in pozivamoi pokojne sestre i nas sve na zajedni~ku molitvu:Bo`e, ~im prije pozovi mlade koji }e zauzeti nji-hova mjesta. Izmolimo njihove nasljednice kakobi ta mjesta ne bi ostala prazna odnosno kako bise našle djevojke koje }e re}i: Isuse, evo me, me-ne pošalji; ja }u umjesto nje; ja }u nastaviti tamogdje su oni stali. Drugom rije~ju, ova Sveta misanije samo molitva za ove pokojne sestre, nego je

i molitva: Bo`e, daj nam duhovnih zvanja.@elim vas, drage redovnice, hrabriti. Prisut-

nost nas biskupa i sve}enika jest znak pošto-vanja prema slu`bama koje vršite, prema va-šem zvanju i vašem poslanju. Tako|er je to iizraz naše blizine i spremnosti da zajedno mo-limo: Boè, daj nam revnih i vjernih redovni-ca na polju ove nadbiskupije i biskupija jer sunam potrebne revne duhovne majke. Tako|er,èlim rodbini dati poticaj i ohrabrenje da istin-ski s vjerom ovo prime iz ruke Bo`je. Ljudskine moèmo na to odgovoriti, ali s vjerommoèmo jer Bo`ja ruka vodi naš ìvotni put.Hrabrim vas: imajte pouzdanja u Boga; pouz-dajte se u Bo`ju ruku; vjeruj u Onoga koji jesam smrt pobijedio. On je grijeh i smrt pobije-dio, a to je isto u~inio i sa svojom Majkomuznijevši je na nebo, što smo slavili na VelikuGospu. Danas još jasnije shva}amo: i prednam stoji taj put, put pobjede grijeha i pob-jede smrti, ali samo u Isusu Krstu. U Njemuleì tajna pobjede grijeha i pobjede smrti.

Zato otvorimo svoja srca Kristu, Njegovojrije~i, Njegovoj milosti! Neka nam bude isnaga i utjeha u ovom ìvotnom godu. Kaovrhbosanski nadbiskup èlim ovdje re}i:hvala!. U svoje vrijeme sve tri poginule sestredjelovale su na podru~ju nadbiskupije, ali i usamoj zgradi Nadbiskupskog ordinarijata vrh-bosanskog. Hvala im za njihovo sluènje. Nijemoje da procjenjujem kvalitete; to Bogupredajem. Boè nagradi ih za svaku ljubav, zasvaku `rtvu ugra|enu u ovu mjesnu Crkvu iop}u Crkvu gdje god su sluìle. Ono ljudsko islabo oprosti im. Nema nikog na ovoj zemljida nije krhko i slabo stvorenje. Zagrli ih, Boè,u svom zagrljaju vje~ne boànske ljubavi idaruj im vje~nu svjetlost, Amen!

Propovijed u Udbini

11. rujna 2010.

Na po~etku ove propovijedi `elim uputitipozdrav doma}inu ovog slavlja gospi}kombiskup Bogovi}u!

Draga bra}o u biskupstvu, draga bra}o misnici!Draga bra}o i sestre, dragi hodo~asnici!Pozdravljam sve nazo~ne op}inske i

dr`avne du`nosnike, ~asnike, do~asnike, reda-

rstvenike, predstavnike raznih udruga, te zna-nstvene i kulturne djelatnike i sve vas koji naspratite putem elektronskih medija.

I. Na spomen Crkvi svih hrvatskih mu~enika

Dragi biskupe na po~etku tebi `elim zahval-iti što si me ugostio i dao mi vrlo lijepu sobu,

VRHBOSNA 3/2010 229

ali u sobi rudnik tvojih povijesnih knjiga kojesam listao prije spavanja. Sad mi je jasno zaštoti je došla ova ideja gradnje crkve hrvatskimmu~enicima, jer si dosta toga prou~io iproniknuo. ^estitam na ovoj ideji koja se ost-varila ovom gradnjom, kao i okupljanjem naovom slavlju.

Danas smo se okupili oko ove spomencrkve, Hrvatskim mu~enicima. Ovo zdanjeèli sa~uvati sje}anje i pam}enje na one koji suprije nas ìvjeli i svoje ìvote poloìli, na ~ijojbaštini mi danas ìvimo.

Kako `ivimo vrijeme u kojem nas gušeinformacije, te nije mogu}e sve prebirati, a jošmanje pamtiti. Elektronika nas je dovela dotleda ostavlja opranu pamet, jer sve mo`emona}i preko interneta. Još više nas tuše te crnekronike i sumorna situacija, koja ubija nadu.Oni koji izgra|uju javno mnijenje, ne dajunam više misliti svojom glavom.

Sve je manje onih koji ~uvaju pam}enje iprenose na budu}a pokoljenja, jer je tradicijapo~ela zamirati. Svi su okrenuti sutrašnjici,kukaju}i na današnjicu.

U toj situaciji Katoli~ka Crkva èli biti~uvarica pam}enja, ne samo pisanim doku-mentima, koje bri`no ~uva u svom krilu iprenosi na generacije. Tako|er èli uklesati ukamen, što vatra ne moè progutati. Barutmoè srušiti, ali pismo na kamenu jam~i dasve nije zaboravljeno.

Zato ova spomen Crkva `eli u nama probitisvijest i odgovornost poštovanja i poštivanjaprema onima koji svoju krv proliše „za krst~asni i slobodu zlatnu“. Ne mogu stati uz tajkri` da ne vidim kako je taj Kristov kri` opstaou ovom hrvatskom narodu, mom narodu,kako je utkan i u moj `ivot.

1. Mu~enici za koje Crkva jam~i: to su oni zakoje su se vodili procesi i dokazano je da su bl-aènici ili se vode procesi pa su nam proglašenisvjedoci vjere ili kao sluge Bo`je: Sv. Nikola Ta-veli}, Sv. Marko Krièv~anin, Bl. Alojzije Stepin-ac i dr. Njih ne samo da èlimo zapamtiti, negou njih se èlimo ugledati i Bogu zahvaljujemoza te hrabre svjedoke vjere, jer su nas zaduìli;tu svetu vjeru u kojoj i za koju su ìvote poloìlivalja istinski danas svjedo~iti i na budu}a pokol-jenja prenositi. Mi nismo narod koji znamovrednovati te svijetle likove i primjere. Olako sezatrpamo svagdašnjicom zaboravljaju}i prošlostna kojoj treba graditi budu}nost.

2. Sada dolazimo na tolike koji su bez imenai o kojima se nije vodio nikakav proces za progl-ašenjem blaènih, ali su istinski svjedoci vjere.Ostadoše postojani i vjerni te svoje ìvote polo-ìše na grudi za svetu vjeru. Njihova krv je tugrudu posvetila. Tko }e nabrojiti kroz povijestcijelu plejadu mu~enika, koji su istinski bili mu-~enici i svjedoci vjere. Spomenuti bitku na Krba-vi, te one stradale nevine u Prvom svjetskomratu, a pogotovo izme|u dva svjetska rata, pastrahote u Drugom svjetskom ratu, a mo`da jošviše po svršetku tog rata za vrijeme oslobo|e-nja, kada su oslobo|eni prava i ìvota. Kako nespomenuti tolike koji svoje ìvote poloìše u ov-om Domovinskom ratu. Kako ne spomenuti sv-e}enika Burika, sve}enika Lukendu i sestru Ce-ciliju, koje sam poznavao; ali ovim nisam htionabrajati nego samo spomenuti, jer nije mogu}eto u ovoj propovijedi nabrojiti. Toliki su istinskiheroji vjere. Tko }e upoznati sve muke koje suizdràli i vjerni ostali. Samo sam nešto uspijevaodotaknuti kroz svoj sve}eni~ki ìvot o komunis-ti~kim torturama u zatvorima ili onom mu~enji-ma nakon rata u kri`nom putu. Neke sam osob-no slušao, kao o onoj strašnoj pri~i u Podgradci-ma kod Bosanske Gradiške u kolovozu 1945. Nemogu razumjeti što se nikada do kraja nisu usp-jeli popisati sve nevine `rtve bez obzira kojiuzro~nik ubojstva? Vjerujem da }emo ovim zd-anjem barem mali znak poštovanja izraziti izahvalni spomen ~initi.

3. Kako ne spomenuti sve one koji su za ovugrudu krv svoju dali jer su je voljeli. Smatralisu slobodu i obranu doma i Domovine svet-injom i vrijednom od vlastitog `ivota. Ta krv jeposvetila ovu grudu. Tu grudu treba znati vol-jeti i izgra|ivati. Zato smo zbunjeni kako seolako rasprodaje i bez rata otu|uje. Svi narodiimaju pravo poštivati svoje pokojne i stradale,kao i poginule branitelje za ovu grudu. Zaštohrvatski narod ima kompleks stida prema svo-joj grudi, svojim pokojnima koji tu zemljuposvetiše krvlju predaka. Nema cijene kojomse mo`e procijeniti znoj, suze i krv natopljenau tu grudu. U ovoj propovijedi ne mislimiznositi povijest i podatke, cilj mi je probuditisvijest i odgovornost, zahvalnost i spremnost.

II. U školi Kri`a Kristova

U našoj povijesti svu našu kulturnu baštinuje proèo taj znak i sadràj Kristova krià.

230 VRHBOSNA 3/2010

Ovi svjedoci vjere su svršili tu školu Kri-stova krià. Ta škola daje svjedod`bu, diplomui titulu svjedoka vjere. Mi diù}i ovaj spomenobilje`je veèmo uz Kristov kri`. Tadašnjibiskup, a sadašnji nadbiskup @elimir Pulji} napo~etku svoje propovijedi 2008. je rekao kakoje ova crkva „zamišljena kao svetište zahval-nosti“ i „u~ionica povijesti“. Svaki naš dolazakovdje bit }e hod u u~ionicu:u~it }emo našuprošlost, izgra|enu u školi krià Kristova.

1. Kri` Kristov nije samo znak nego isadràj ìvota. Nije mogu}e nešto ostvariti,ako nismo spremni cijenu platiti. Nije mogu}eu ìvotu uspjeti, ako se nismo spremni `rtvo-vati. Nije mogu}e Krista slijediti, a kri` neuzeti. Zar mislimo se ponositi s našim velikan-ima prošlosti, a bjeàti od onoga za što suìvote davali? Što bi nam rekli mu~enici kojemolimo, ako ne znamo za tu vjeru trpjeti i uìvot ugra|ivati? Što bi nam rekli toliki nevinikoji takve i tolike `rtve podnesoše, a vjerniostadoše. Bojim se da bi mnogima odzvanjalou ušima rije~ kukavice! Što bi nam rekli oni kojisu za taj dom i Domovinu ginuli, kada videkako je volimo i kako je izgra|ujemo. Posebnokada vide kako je interes va`niji od svih svet-inja, ili toliki koji bi htjeli daljinskimizgra|ivati i upravljati ovom Domovinom.

2. Kri` o~ituje kolika je naša cijena bila uOtkupljenju. Koliko nas Bog voli, kada je biospreman toliku cijenu platiti za svakog od nas.Zašto tolika depresija i kukanje, zašto takomalo krš}anske radosti me|u nama? Zaštonašim ulicama hode toliki sumorni i tu`nalica? Gdje nam je krš}anska radost? Ne smijemzanemariti svijesti Bog me ljubi, kri` nam too~ituje. Zašto strah pred ìvotom ako je našasnaga u Kristovu kriù? To je bila hrabrostnaših predaka. Zar }emo mi danas stati predkri` i kukati ili }emo hrabro ìvot tvoriti.

3. Kri` je škola ljubavi i praštanja. U ku}i gaimamo, na raskrš}a ga stavljamo. Oko vratanosimo, mnogi ucrtavaju u ko`u; posebno je tobilo va`no u tursko vrijeme kad je to bio znakraspoznavanja. Taj kri` obvezuje, ne smijem biti~ovjek mr`nje. Zato mi povijest pišemo ne izmr`nje, nego iz ljubavi prema svojim korijeni-ma, ~injenicama koje govore. Ne smijemo sezavesti prema onima koji mitologijom i ide-ologijom pišu povijest i na la`ima grade budu-}nost. Mi slijedimo Krista koji je istina naša,Krista raspetoga. Zato ponosno i dostojanstv-

eno stanimo uz ovaj kri`; istinu volimo i istinuslijedimo jer u ljubavi povijest ~uvajmo i uljubavi povijest pišemo. êsto puta moramo sezacrveniti kad vidimo koliko je mr`nje u namakatolicima. Krista slijedimo, Kristov kri` nosi-mo. Po~evši od obitelji, po ku}ama, onda posvim sredinama, nema svetinje koja nije izru-gana i psovana. Hrvatski narod mora iskorijeni-ti psovku iz svoje sredine. To je sramota naša.Zato danas èlimo u~i u školu krià da gradimozdravu budu}nost. Temeljito za one koji }e nasnasljedovati. Zašto mr`nja, sva|a i podijeljen-ost. Ovo zdanje se gradi kao simbol krià. Alimora postati i stvarnost s kojeg u~imo praštati,u~imo izgra|ivati pomirenje i ìvot u ljubavi.Gdje nam je stid da se zacrvenimo kada ~ujemokako u ovom narodu sve manje je osje}aj zasveto. Sve se smije izrugivati, psovati. To je našasramota. Ako èlimo zasvjedo~iti da smo pot-omci tih di~nih predaka, na nama je po}i uškolu krià u~iti i praštati, u~iti ljubiti, ne pametbrisati. Valja nam graditi zdravu budu}nost zaone koji }e nas naslijediti. Tko u ìvotu nijenau~io ljubiti promašio je smisao ìvota.

4. ûjemo Kristovu molitvu na kriù: Uruke Tvoje O~e, predajem duh svoj. Ovdjepod krièm spomena ove crkve hrvatskimmu~enicima ~itajmo tu va`nu lekciju: pouz-danja u Boga. Odavde se èlimo vratiti s osj-e}ajem nutarnjeg mira. Odali smo du`no po-štovanje onima koji su nam u baštinu ostavili,vjeru, hrvatsko ime, kulturu, jezik i ovugrudu. Ovdje smo u~ili ~itati knjigu ìvota nakojoj su oni poloìli ispit, a to je knjiga Kristo-va krià. @elimo to iskustvo pam}enja na ~e-mu smo iznikli prenijeti budu}im pokoljenji-ma. Nemamo mi potrebu imati komplekspred velikim silama i bogatim mo}nicima, snjima èlimo biti partneri i njima ponijetisvoju kulturnu baštinu i svetu vjeru. Ovdjezavjet u~inimo da se naši preci ne stide svojihpotomaka. Nema ovdje kutka zemlje gdje neleè kosti naših predaka. Molimo ih da ostva-rimo s ponosom i vjerno pouzdanje u Boga iistinska ljubav prema ovoj grudi, svome nar-odu i Crkvi u kojoj se ostvarujemo kao djecaBo`ja. Amen!

VRHBOSNA 3/2010 231

I. RAZRED

Josip ANTUKI], Lug-Brankovi}i-SAMarin BABAI], Maglaj-SAMarin ^UTURI], Fojnica-SAJosip DEDI], Prozor-SATomislav DUSPARA, Bro}anac-MOTunjo \ORDI], Oštra Luka-Bok-SASandro JURE[I], Sv. Josip-Zenica-SABoško KAURIN, Sasina-BLFrano MARIJANOVI],Vukanovi}i-SADinko PAVLOVI], Vukanovi}i-SAMate PEHAR, Katedrala-Mostar-MOJosip ŠIRI], Maglaj-SAMarcel TUNJI], Vukanovi}i-SADanijel ZADRI], Prozor-SA

II. RAZRED

Tomislav BATINI], Bistrica-SATomislav ^IV^IJA, Uskoplje-SAGoran GALI], Gromiljak-SAMario JURKOVI], Studenci-MOIvan KAPETANOVI], Fojnica-SADavor KRAJINOVI], Zavidovi}i-SAZoran MEDAR, Br~ko-SANikola NIKOLI], Sk. Gra~anica-SAIlija PEŠA, Dolac-SA

Ivan ŠIMUNOVI], Prozor-SATomislav ŠIMUNOVI], Jajce-BL

III. RAZREDVladimir BILI], Sk. Gra~anica-SAMario JURIŠI], Pe}ine-SADario MARTI], @ep~e-SA

IV. RAZREDJosef BIJELI], Kopanice-SAIvan BILI], Sk. Gra~anica-SASlaven BOBAN, Mostar-MOIvan DUSPARA, Bro}anac-MOIvan GRABOVAC, Sk. Gra~anica-SAMarijan JOZI], Oštra Luka-Bok-SAAnto JURI], Prozor-SAIvica KOLAKUŠI], Uzdol-SAMarin KREŠI], Mostar-MOBernard LAUC, Studenci-MOValentini PAND@A, Mostar-MORobert PEJANOVI], Vukanovi}i-SARobert PERI], Buna-MOJakov SUŠILOVI], Bistrica-SAAnte VRHOVAC, N. Travnik-SAMarko @UPARI], Kopanice-SA

Podatke dostavio pre~. Marijan Peji}, rektor

Popis sjemeništaraca - Školska godina 2010./2011.

Bogoslovi 2010. – 2011.

232 VRHBOSNA 3/2010

Bogoslovi koji su na pauzi: Zlatko Stojanov III. godina, Zlatko Mati} IV. Godina, @elimirTomaševi} VI. godina

Vicerektor Don Stipe Gale, Sarajevo – 5. listopada 2010.

VRHBOSNA 3/2010 233

Sveti Otac Benedikt XVI. imenovao je 15.srpnja ~lana Franjeva~ke provincije BosneSrebrene fra Marka Semrena te aktualnogdocenta Franjeva~ke teologije u Sarajevu i gv-ardijana Franjeva~kog samostana Gori-ca/Livno pomo}nim biskupom banjolu~kimdodjeljuju}i mu naslovnu biskupiju Abaradi-ra. Ovu odluku Svetog Oca objavio je apostol-ski nuncij u Bosni i Hercegovini nadbiskupmons. Alessandro D’Errico na kraju redovitogzasjedanja Biskupske konferencije BiH tesve~anog misnog slavlja u banjolu~koj kate-drali, 15. srpnja na svetkovina sv. Bonaventu-re, zaštitnika banjolu~ke biskupije i katedrale.

„Zasigurno biskupsko imenovanje fraMarka vaàn je doga|aj ne samo za Banja Lu-ku, nego i za Crkvu u Bosni i Hercegovini. Va-àn je za biskupiju i za mons. Komaricu, iz po-znatih motiva. Ali vaàn je tako|er i za Bisk-upsku konferenciju, koja }e imati novog ~lana;i što više redovni~kog ~lana, kao znak priznan-ja za ulogu koju su redovnici – a posebno fran-jevci – imali i imaju u ìvotu Crkve u Bosni iHercegovini. Osim toga, ovo imenovanje jeva`no tako|er i za sve redovnike i redovnice uZemlji. Prisjetit }ete se da sam ~esto spominjaopoštovanje, zahvalnost i priznanje Svete Sto-lice glede pastoralne revnosti i primjera kojinam oni daju, skrbe}i za tolike odgovornostipovjerene redovnicima i redovnicama u Crk-vi.“, kazao je apostolski nuncij D’Errico zaè-ljevši da i fra Marko zasja – u Banjalu~koj bis-kupiji i univerzalnoj Crkvi – u mudrosti i raz-boritosti, odanosti slu`bi i ljubavi prema jed-noj Kristovoj Crkvi.

Fra Marko Semren ro|en je 9. travnja 1954.godine u `upi Bila kraj Livna u Banjolu~koj bi-skupiji. Osnovnu školu završio je u Biloj(1961.-1964.), Guberu (1965.-1966.) i Livnu(1966.-1969.), Franjeva~ku klasi~nu gimnazijuu Visokom (1969.-1973.), novicijat na Hum-cu/Ljubuški (1973.-1974.), filozofsko-teološkistudij na Franjeva~koj teologiji u Sarajevu(1975.-1981.). Vojsku je slu`io u ondašnjoj JNA(1974.-1975.) u Danilovgradu, u Crnoj Gori.

Nakon polo`enih sve~anih zavjeta 13.

travnja 1980. godine zare|en je za sve}enika29. lipnja 1981. godine Nakon toga studirao jena Papinskom Sveu~ilištu Antonianum u Ri-mu gdje je magistrirao 1985. godine, a potom idoktorirao 1986. godine iz podru~ja franje-va~ke duhovnosti na temu „Il Francescanismovissuto nelle regioni croate di Bosnia ed Erzegovina(fino al 1517)“.

Slu`be i du`nosti koje je obnašao:- Kapelan u Docu (1981.–1982.);- Profesor na Franjeva~koj teologiji od 1985.godine do danas;- Drugi meštar bogoslova (1985.–1988.);- Prvi meštar novaka u novicijatu na Bistr-iku/Sarajevo (1988.–1992.) i u Monopoliu(1992.–1994.);- Drugi meštar novaka u Monopoliu(1994.–1995.) i u Belmonetu (1995.–1997.);- Prvi meštar bogoslova u Ne|ari}ima/Sarajevo(1997.–2000.);- Vikar na Franjeva~koj teologiji u Sarajevu(2001.);- @upnik i dekan u Livnu (2001.–2003.);- Drugi meštar novaka u Livnu i ekonom usamostanu Gorica (2003.–2006.);- Duhovnik bogoslova u Ne|ari}ima/Sarajevo(2006.–2009.);- Gvardijan Franjeva~kog samostanaGorica/Livno od 2009. do danas.

Obnašao je tako|er i druge du`nosti: provi-ncijski definitor (1997.–2000.), tajnik generaln-og vizitatora (1998.), generalni vizitator za Fra-njeva~ku provinciju sv. ]irila i Metoda u Za-grebu (Republika Hrvatska) (2001./2002.), ~lanOdbora za dolazak Svetog Oca u Banja Luku(2002.), ~lan je Vije}a za ustanove posve}enog`ivota i dru`bi apostolskog `ivota Biskupskekonferencije BiH sve do 2009. godine, ~lanrazli~itih me|uprovincijskih franjeva~kih odg-ojnih povjerenstava, tajnik za odgoj i obrazo-vanje pri Ju`noslavenskoj konferenciji provin-cijala na razini Reda (1996.– 2001.).

Dobro poznaje talijanski jezik, a slu`i senjema~kim i španjolskim.

234 VRHBOSNA 3/2010

Fra Marko Semren imenovan banjolu~kim pomo}nim biskupom

Banja Luka, 15. srpanj 2010

Objavio je nekoliko knjiga znanstvenog ipu~kog sadr`aja te nekoliko ~lanaka u crkven-im ~asopisima, posebno franjeva~kim, zani-maju}i se posebno za franjeva~ku prisutnost u

Bosni. Sudjelovao je na mnogim simpozijima ikongresima franjeva~ke formacije.

VRHBOSNA 3/2010 235

Grb pomo}nog biskupa banjolu~kog mons. Marka Semrena

Banja Luka, 4. rujan 2010.

Mons. Marko Semren, kojegje Sveti Otac Benedikt XVI. 15.srpnja imenovao naslovnim bis-kupom Abaradire i pomo}nimbiskupom banjolu~kim, dao jeizraditi svoj biskupski grb.

Grb mons. Marka Semrenapodijeljen je na dva polja: gorn-je crveno i donje srebrno. Usredištu crvenog polja je franje-va~ki grb koji obuhva}a i sv. Bo-naventuru zaštitnika banjolu~kekatedrale i banjolu~ke biskupije. Crvena bojaizra`ava Bo`ju dobrostivost. Na prijelazu izcrvenog u srebrno polje nalazi se zelena boja(boja nade) s vrhovima dinarskog gorja –vrhova Troglava oznaka biskupova rodnogmjesta (`upa Bila/Livno). Srebrna boja ozn-a~ava franjeva~ku provinciju Bosnu Srebrenukao i samo prezime Semren, a simbol evan|e-

liste Marka, biskupovo ime, sim-bol je krilatog lava koji naglaša-va kraljevsko dostojanstvo IsusaKrista „Lava iz koljena Judina” iuskrslog Krista koga je propovi-jedao.

Biskupsko geslo „Adsum Deibenignitate” (Po dobrostivostiBo`joj evo me) naglašava dob-rostivost Bo`ju sadr`anu ufranjeva~kom grbu u raspetojljubavi koja povezuje Krista i sv.

Franju i po Franji sve franjevce s Kristom kao imu~enike banjolu~ke biskupije, ali i sprem-nost na vršenje volje Bo`je u poevan|eljenjusvijeta. Kri` crvene boje (Uzvišenje sv. Kriàzaštitnik je Bosne Srebrene) povezuje svedijelove u jednu cjelinu i usmjerava nauskrsnu}e – ìvot vje~ni po kriù.

Mons. dr. Marko Semren zare|en za pomo}nog biskupa banjolu~kog

Banja Luka, 18. rujan 2010.

U subotu, 18. rujna u katedrali sv. Bonaven-ture zare|en je mons. dr. Marko Semren zapomo}nog biskupa banjolu~kog. Sve~ano Mi-sno slavlje predslavio je glavni zarediteljmons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolu~ki ipredsjednik Biskupske konferencije Bosne iHercegovine, u zajedništvu sa suzarediteljimakardinalom Vinkom Pulji}em, nadbiskupommetropolitom vrhbosanskim, i apostolskimnuncijem u Bosni i Hercegovini nadbiskupom

Alesandrom D’Erricom te s još 12 biskupa izBosne i Hercegovine, Hrvatske, Slovenije i Sr-bije : mons. Ratkom Peri}em, biskupom mosta-rsko duvanjskim i apostolskim upraviteljemtrebinjsko-mrkanskim, mons. Perom Sudar-om, pomo}nim biskupom vrhbosanskim,mons. Marinom Sraki}em, nadbiskupom i me-tropolitom \akova~ko-osje~kim i predsjed-nikom Hrvatske biskupske konferencije,mons. Stanislavom Ho~evarom, nadbiskupom

236 VRHBOSNA 3/2010

beogradskim i predsjednikom Me|unarodnebiskupske konferencije Sv. ]irila i Metoda;mons. Francom Krambergerom, nadbiskupomi metropolitom mariborskim, mons. MarinomBariši}em, nadbiskupom i metropolitom split-sko-makarskim, mons. @elimirom Pulji}em,nadbiskupom zadarskim, mons. JanošemPenzešom, biskupom suboti~kim, mons.Antunom Škvor~evi}em, biskupom po`eškim,mons. \urom Gašparovi}em, biskupom sri-jemskim, mons. Vladom Koši}em, biskupomsisa~kim, i mons. Valentinom Pozai}em, pom-o}nim biskupom zagreba~kim i izaslanikomzagreba~kog nadbiskupa i metropolite Josipakardinala Bozani}a.

Biskup Komarica pozdravio je i oko 150sve}enika koncelebranata me|u kojima naosobit na~in „fra Lovru Gavrana, provincijaladrevne i zaslu`ne franjeva~ke provincijeBosne Srebrene, koja je Banjolu~koj biskupiji uosobi re|enika Marka darovala svoga najdi~-nijeg ~lana za nasljednika apostola“. Pozdravje uputio i ostalim provincijalima i provincijal-nim poglavaricama kao i izaslanicima sprije~e-nog banjolu~kog episkopa gospodina Jefremaocu protojereju stavroforu Veselinu Mijatov-i}u i jereju mr. Draganu Gruji}u, te efendijiEdhemu âmdì}u, muftiji banjolu~kom i nje-govoj pratnji. Dobrodošlicu je zaèlio i pred-sjednici Federacije BiH Borjani Krišto, koja jerodom iz iste ùpe odakle i re|enik biskupMarko, te drugim predstavnicima dràvnih,entitetskih, ùpanijskih, gradskih i op}inskihvlasti iz oba bosansko-hercegova~ka entitetakao i nazo~nim ~lanovima diplomatskogzbora. Biskup Komarica je pozdravio i brojnesestre redovnice iz razli~itih dru`bi na ~elu spredsjednicom Konferencije viših redovni~kihpoglavara i poglavarica s. Ivankom Mihaljevi},bogoslove, redovni~ke novake, sjemeništarce,redovni~ke pripravnice, sve drage Kristovevjernike te, posredstvom radio i TV prijenosa -rodnu ùpu Bila i cijeli livanjski dekanat kao isve izbjegle i prognane ~lanove svoje Banjolu-~ke biskupije, rasutim po svim kontinentima,te sve bolesnike i sve slušatelje i gledatelje.

Nakon navještenog evan|elja provincijalfra Lovro, zajedno s generalnim vikarom Ba-njolu~ke biskupije mons. dr. Antom Orlovcem,dopratio je mons. Semrena do oltara te priop-}io biskupu Komarici da „Sveta Majka Crkvakatoli~ka ište da prezbitera Marka zaredi za

odgovornu slu`bu biskupstva“ nakon ~ega jekancelar Banjolu~ke biskupije pre~. mr. PeroIvan Grgi} pokazao bulu imenovanja i pro-~itao apostolski nalog.

Uslijedila je prigodna homilija u kojoj jebiskup Komarica istaknuo da krš}ani povijestKristove Crkve po cijelom svijetu i u pojedinojbiskupiji promatraju i tuma~e u svjetlu vje~n-osti, a ne u svjetlu raznovrsnih povijesnih do-ga|anja. Kazao je da je u dramati~noj povijestiBanjolu~ke biskupije bilo te da i danas ima jeuvijek Kristovih vjerodostojnih suradnika - sv-e}enika, redovnika i laika te istaknuo da je re-|enje mons. Semrena jedinstven doga|aj upovijesti Banjolu~ke biskupije. „Na poziv Kri-stov po njegovoj Crkvi Ti si, dragi brate Mar-ko, bez oklijevanja napustio svoj - uglavnomzašti}eni - samostanski i redovni~ki ìvot, ukojem si skoro dva i pol desetlje}a slavio Bogai posve}ivao se studiranju te pou~avanju svojemla|e redovni~ke subra}e, kako bi od sada,zajedno sa mnom i mojim suradnicima-sve}e-nicima, dijelio ‘teret brige za ~itav ovaj narod’(Br 11,11b) ali i odlu~nost oko nu`ne duhovnei materijalne obnove mnogih, ratom opustoše-nih i rastjeranih ùpnih zajednica u našoj bis-kupiji. Naši vjernici i njihovi vjerni neposred-ni duhovni pastiri – sve}enici zahvaljuju Bogui Crkvi za dar Tvoje osobe i Tvoja spremnostna nesebi~no sluènje svima“, kazao je biskupKomarica isti~u}i da Crkva poziva i šalje mons.Semrena da zajedno sa svojom subra}om ubiskupskoj slu`bi, urešen puninom sakramen-ta sv. Reda, od danas dijeli brigu i obvezu sija-nja Kristova Evan|elja, posve}ivanja vjernikai uspješnog lije~enja još uvijek mnogih nezar-aslih ratnih rana na tijelu Crkve u Banjolu~kojbiskupiji i Vrhbosanskoj metropoliji.

Poslije homilije uslijedio je ~in biskupskogre|enja na po~etku kojeg je mons. Semrenobe}ao sve do smrti vršiti slu`bu što mu je odapostola povjerena, vjerno i ustrajno propovi-jedati Kristovo evan|elje, ~uvati ~istim i cje-lovitim poklad vjere, graditi i trajno ostati uKristovoj Crkvi i u jedinstvu sa zborom bisku-pa pod vlaš}u nasljednika bla`enog Petraapostola, biti poslušan Svetom Ocu, brinuti zasveti Bo`ji narod te biti ljubazan i milosrdanprema siromasima i tu|incima i prema svimakoji oskudijevaju. Dok je re|enik Marko le`aoprostrt na tlu pred oltarom, biskupi, sve}enici,redovnici, redovnice i sav puk pjevali su Lita-

VRHBOSNA 3/2010 237

nije svih svetih. središnji ~in re|enja bilo je po-laganje ruku glavnog zareditelja biskupa Ko-marice na glavu re|enika Marka što su potomu~inili i suzareditelji kardinal Pulji} i nuncijD’Errico kao i svi nazo~ni biskupi. Tijekommolitve re|enja nad glavom re|enika dr`an jeotvoreni evan|elistar. Potom je biskup Komar-ica pomazao glavu re|enika Marka svetom kr-izmom te mu predao evan|elistar i na ruku st-avio biskupski prsten, a na glavu solideo i mi-tru i predao mu pastirski štap kao znamenjabiskupstva. Na kraju obreda re|enja biskupSemren izmijenio je poljubac mira sa svim na-zo~nim biskupima dok je zbor, pod ravnanjems. Damjane Kova~evi}, pjevao skladbu pod ge-slom novozare|enog biskupa: Adsum Dei be-nignitate! (Po dobrostivosti Bo`joj, evo me!)

Na kraju Euharistijskog slavlja biskup Ma-rko je, u pratnji svojih suzareditelja kardinalaPulji}a i nuncija D’Errica prošao kroz kate-dralu podjeljuju}i svoj biskupski blagoslov. Usvom govoru je ponajprije zahvalio Bogu nadarovima kojima ga je obdario i pozvao u svo-ju slu`bu, a potom svojim pokojnim roditelji-ma kao prvim svjedocima Bo`je dobrote, teuòj obitelji, bliòj rodbini i prijateljima, a naosobit na~in Franjeva~koj provinciji Bosni Sre-brenoj koja ga je primila u svoje krilo i po bra}ifranjevcima odgajala duhovno i intelektualno.Posebno je zahvalio Svetom Ocu papi Benedi-ktu XVI. na iskazanom povjerenju te glavnomzareditelju biskupu Komarici i suzarediteljimakao i svim nadbiskupima i biskupima, provin-cijalima, provincijalkama, sve}enicima, redov-nicama i redovnicima, bogoslovima, novaci-ma, sjemeništarcima, pjeva~ima, sredstvimadruštvenog priop}avanja, brojnim sunarodn-jacima iz svih livanjskih ùpa kao i ~lanovimalivanjskih zajednica iz Zagreba, Osijeka, Vin-kovaca i drugih krajeva. Zahvalio je politi~-kim, diplomatskim i vjerskim predstavnicimakao i onima koji su Misu i re|enje pratili prekoradija i televizije.

„Sluènje franjevaca u Crkvi o~ituje se u st-rpljivom i upornom izvršenju apostolskog po-slanja. Potrebe Crkve te zahtjevi papa i bisku-pa da se Manja bra}a izravnije uklju~e u dušo-bri`ništvo doveli su do toga da su 50 franjeva-ca Bosanske vikarije te poslije provincije Bos-ne Srebrene vršili biskupsku slu`bu u Katoli-~koj crkvi od 1340. do 2010. od kojih sam ja 50.U svom biskupskom sluènju èlim biti lijepo,

dobro, istinito, pravedno i sveto lice Crkve. Umojoj biskupskoj slu`bi Crkvi i ~ovjeku os-lonac mi je Dobrota Bo`ja, zagovor Bla`eneDjevice Marije, sv. Franje, sv. Bonaventure temolitve svih vjernika, kazao je biskup Semren.

Nakon Misnog slavlja uslijedio je dru`enjeza zajedni~kim stolom pored katedrale tijek-om kojeg su upu}ene brojne ~estitke novoz-are|enom biskupu Marku.

Biskup Marko Semren ro|en je 9. travnja1954. godine u ùpi Bila kraj Livna od roditel-ja Joze i Mare r. Bara}. Osnovnu školu završioje u Biloj, Guberu i Livnu, Franjeva~ku klasi~-nu gimnaziju u Visokom, novicijat naHumcu/Ljubuški, filozofsko-teološki studij naFranjeva~koj teologiji u Sarajevu. Sluìo je ob-vezni vojni rok. Franjeva~ko odijelo obukao je15. srpnja 1973. Godinu dana novicijata pro-veo je na Humcu u Hercegovini. Jednostavnezavjete poloìo je 10. srpnja 1974. u Sarajevu, asve~ane 13. travnja 1980. u Dubici, u bosanskojPosavini. Za |akona je zare|en 14. prosinca1980., a za sve}enika 29. lipnja 1981., oboje porukama nadbiskupa Marka Jozinovi}a u Saraj-evu. Nakon toga studirao je na Papinskom Sv-eu~ilištu Antonianum u Rimu gdje je magistri-rao 1985. godine, a potom i doktorirao 1986.godine iz podru~ja franjeva~ke duhovnosti. Usvom sve}eni~kom vijeku obnašao je raznedu`nosti: kapelan u Docu, profesor na Franje-va~koj teologiji, prvi i drugi meštar te duh-ovnik bogoslova i gvardijan Franjeva~kog sa-mostana Gorica/Livno od 2009. do imenovan-ja biskupom. Bio je i provincijski definitor i ge-neralni vizitator. Sveti Otac Benedikt XVI. im-enovao ga je 15. srpnja 2010. pomo}nim bisku-pom banjolu~kim, dodjeljuju}i mu naslovnubiskupiju Abaradira u današnjem Tunisu. Ovuodluku Svetog Oca objavio je apostolski nun-cij u Bosni i Hercegovini nadbiskup mons.Alessandro D’Errico na kraju sve~anog mi-snog slavlja u banjolu~koj katedrali, 15. srpnjana svetkovinu sv. Bonaventure, zaštitnika ban-jolu~ke biskupije i katedrale.

Ovo je bilo prvo biskupsko re|enje na teri-toriju Banjolu~ke biskupije koja je osnovana je5. srpnja 1881. bulom pape Leona XIII. „Ex hacaugusta“. Popis (nad)biskupa koje je Banjolu-~ka biskupija dala op}oj Crkvi od svoga osnut-ka je slijede}i: fra Alojzije Miši} (1859.-1942.),biskup mostarsko-duvanjski, Guido kard. DelMestri (1911.-1993.), papinski diplomat, Alfred

238 VRHBOSNA 3/2010

Pichler (1913.-1992.), biskup banjolu~ki, dr. Se-verin Pernek (1924.-1997.), biskup dubrova~ki,dr. Franjo Komarica (r. 1946.), biskup banjolu-~ki, Vinko kard. Pulji} (r. 1945.), nadbiskupvrhbosanski, mr. Berislav Grgi} (r. 1960.), bisk-up Tromso-a (Norveška), dr. fra Marko Semren(r. 1954.), pomo}ni biskup banjolu~ki. Banjolu-~kom je biskupijom od njezina utemeljenjaupravljalo do sada sedam biskupa (neki odnjih kao apost. upravitelji). To su kronološkimredom (u zagradama godine upravljanja bisk-upijom): dr. Josip Stadler, ap. upravitelj (1882.-1884.), fra Marijan Markovi}, ap. upravitelj

(1884.-1912.), fra Jozo Gari}, rezidencijalni bi-skup (1912.-1946.), dr. Smiljan Franjo êkada,ap. upravitelj (1946.-1951.), dr. Dragutin êlik,ap. upravitelj (1951.-1958.), Alfred Pichler, rezi-dencijalni biskup (1959.-1989.), mons. dr. Fr-anjo Komarica, rezidencijalni biskup, od 1989.Najodli~niji ~lan ove biskupije je blaènikKatoli~ke crkve, uzoran katoli~ki laik dr. IvanMerz (1896.-1928.), ro|en i odgojen u BanjojLuci, kojega je blagopokojni papa Ivan PavaoII. 22. lipnja 2003. proglasio blaènim u ovomgradu koji je tom prilikom pohodio.

Posljednja manifestacija Duìjance odràt }ese 28. i 29. kolovoza kada }e biti odràno tradi-cionalno proštenje u Marijanskom svetištu naBunari}u

„Draga djeco i mladi! Vi ste radost i budu}-nost naša. Ulicama našega grada pro}i }ete da-nas u svojim prekrasnim nošnjama. Neka svakiVaš korak i svaki Vaš smiješak slave Gospod-ina. I neka s Vašega lica sja ponos što ste sinovii k}eri bunjeva~ke grane hrvatskoga naroda.Neka se sva ova ljepota, milina i ponos sliju ujednu jedinstvenu zahvalu Bogu za ovogodiš-nju ètvu, za kruh svagdašnji. Za ovaj predivniobi~aj Duìjance koji u ovom obliku traje ve}punih stotinu godina“, poru~io je mons. And-rija Aniši}, ùpnik ùpe sv. Roka, ispra}aju}i unedjelju 8. kolovoza iz kolijevke Duìjance ov-ogodišnje nositelje sve~anosti, bandaša Marti-na Matkovi}a i bandašicu Martinu Duli}, ma-log bandaša Igora Nim~evi}a i malu bandašicuKristinu Matkovi}, te bandaše i bandašice izBajmoka, Tavankuta, Ljutova, \ur|ina, @edni-ka, Male Bosne, Sombora i Svetozara Mileti}a,kerske kraljice predvo|ene s. M. JasnomCrnkovi} te mlade odjevene u narodnu nošnjui okupljene vjernike. Time je ujedno zapo~elacentralna proslava Duìjance 2010.

Da je ovogodišnja, 100. po redu Du`ijancabila posebna, svjedo~i i to da su bandaše i ban-dašice u kolijevci Du`ijance svojim dolaskompo prvi puta po~astili ovogodišnji gosti, vrh-

bosanski nadbiskup kardinal Vinko Pulji} tedoma}i biskup Ivan Penzeš, u ~ijoj su nazo~-nosti bili ùpnik Andrija i predsjednik Orga-nizacijskoga odbora Duìjance 2010. DavorDuli} koji su na bistu Blaška Raji}a u predvor-ju crkve poloìli logotip Duìjance 2010.-2011.Naime, 1911. godine tadašnji ùpnik, mons.Blaško Raji}, u suradnji s Katoli~kim divoja~ki-m društvom, priredio je i proslavio prvu Du`-ijancu u crkvi. Izraàvaju}i svoju radost ali iponos zbog kardinalova sudjelovanja u slavljuDuìjance, a ~iji dolazak 1996. godine naproslavu 100. obljetnice ùpe dobro pamte ù-pljani ove ùpe, ùpnik Andrija rekao je kakoništa nije slu~ajno. „Bo`ja providnost i Vašaljubav prema Hrvatima Bunjevcima dovelaVas je danas ponovno u Suboticu ali i u ovuùpu. Hvala Vam na toj ljubavi. Vaša prisut-nost i zajedništvo s nama ohrabrit }e nas daustrajemo u vjernosti Bogu i svom narodu,usprkos svih poteško}a i brojnih prepreka kojenam postavljaju neprijatelji Crkve i našeganaroda“, rekao je mons. Aniši}. Tom je prigod-om u ime svih Hrvata Bunjevaca zahvalio idoma}em biskupu Ivanu što je ve} 21. put kaobiskup na Duìjanci.

Pozdravljaju}i biskupa Ivana, `upnika An-driju i sve vjernike u crkvi sv. Roka, kardinalPulji} je ~estitao jubilarnu, 100. Du`ijancu,rekavši kako je ovo i stoga divan dan jer susa~uvali obi~aj koji je nikao iz vjere. Pri tom jepotaknuo vjernike da ne prestaju zahvaljivati

Kardinal Vinko Pulji} na proslavi 100. Du`ijance

Subotica, 9. kolovoz 2010.

VRHBOSNA 3/2010 239

Bogu, jer onaj tko zna zahvaliti Bogu, znaisprositi milost.

Misno slavlje u katedrali predslavio je gostovogodišnje Du`ijance, kardinal Pulji} zajed-no s doma}im biskupom Ivanom, katedralnim`upnikom Stjepanom te sve}enicima Subo-ti~ke biskupije.

êstitaju}i svima jubilarnu Duìjancu, ka-rdinal Pulji} u svojoj je propovijedi istaknuokako nas veè puno toga, u prvom redu KrvKristova po sakramentu krštenja, ali i to dasmo isti narod, jezik i kultura te da vu~emo ko-rijene s rijeke Bune s koje je došao i njegovotac. „êstitam vam da ste se othrvali svimpromjenama vremena, sa~uvali ovu lijeputradiciju koja je iznikla iz vjere – zahvaliti Bo-gu. Ona je na neki na~in proèla i izgra|ujevašu kulturu, hrvatskog naroda Bunjevaca naovim prostorima“, rekao je propovjednik. Isti-u}i posebno va`nost zahvalnosti, kardinal Pu-lji} rekao je da onaj tko zna vrednovati dar jestzahvalan, jer što god ~ovjek radi, ako nemaBo`jega blagoslova nema ni uspjeha. „Zemljaje dar Bo`ji povjeren ~ovjeku, on ju obra|uje,iz nje klija ìvot od kojega beremo i od kojegaìvimo, a to je kruh naš svagdašnji. Ako radnije blagoslovljen, ~ovjek ne}e imati što ubrati.Danas zahvaljujemo za taj dar od kojegaìvimo, i zato nije ~udno da je ~ovjek zemljunazvao majkom, jer ono što ona ra|a Bo`je jedavanje. Uvijek }e zemlja kruh davati“, rekaoje kardinal.

Upozoravaju}i na današnja „napredna vre-mena“ u kojima nikad nismo imali bolju tehn-iku i više u~enih glava no što imamo danas,kardinal je ustvrdio kako u isto vrijeme mo-ramo priznati da nismo nikad imali toliko laì,prijevara, nesigurnosti i ugroènosti ~ovjeka.„ôvjek nije svjestan dara pa zloupotrebljavadar ìvota. Kad ~ovjek izgubi vezu s Bogompostaje ugroèn i kad izgubi svijest da je svešto ima i što jest dar Bo`ji, ugroèni su i me-|uljudski odnosi. Toliko se mr`nje sije, tolikoje ratova i sukoba“, nazna~io je. Govore}i o sveve}em problemu gladi u svijetu, kardinal Pu-lji} prisjetio se i rije~i starih koji su upozoravalida mrvu kruha koja padne na zemlju ne trebapogaziti nego poljubiti i ostaviti. „Ali danas sukante pune kruha. Koliki umiru od gladi, a~ovjek se rasipa i baca kruh. Koliko je samoznoja i `rtve utkano u njega, a još više to je Bo-`ji dar. ôvjek više ne zna cijeniti ìvot, jer

vidimo da danas izglasavamo zakone da sesmije ubiti dijete prije ro|enja, da s smijudijeliti pilule koje }e ubiti za~eto dijete. To jedemokracija. Donijeli smo zakone da se smijuubiti starac i starica prije prirodne smrti jer netrebaju i ne koriste nam. A tako smo osu|ivalisve onu fašizme i „izme“ koji su ubijali ljude, ami demokratski donosimo zakone da se ljudismiju ubijati. ^ovje~e, vrati se svom dosto-janstvu, cijeni `ivot – Bo`ji je dar“, potaknutoje kardinal Pulji}.

„S vama ovdje èlim dijeliti radost Duì-jance. Nikada ne zaboravite Bogu zahvaljivatiza blagoslov rada ljudskoga, za dar kruha iìvota, da istinski zajedni~ki gradimo soli-darnost. Ako imaš više imaj srca za one kojenemaju. Ako nemaš, hrabro u ìvot pa }e Bogdati blagoslov da moèmo preìvjeti. Zato vasuz ~estitku Duìjance koju 100. puta obiljeàv-ate, èlim hrabriti - ~uvajte svoje korijene, tra-diciju i vjeru, istinski Bogu zahvaljujte, svojugrudu ljubite, kruh cijenite, boànskim sehranite kruhom da ovaj zemaljski ìvot takoproìvite da se u nebu na|emo u radosti, ukraljevstvu Bo`jem“, zaklju~io je kardinalPulji} na kraju svoje propovijedi.

Uslijedio je prinos darova u kojemu sume|u ostalim bandašica Martina i bandašMartin na oltar prinijeli hostije za misu zah-valnicu odnosno krunu ovogodišnje Duìja-nce koju je u tehnici slame izradila JozefinaSkenderovi}, a koja simbolizira 100. Duìjancuu ~ijem su središtu vijenac, kruna i kri`. Misazahvalnica završena je sve~anom pohvalni-com „Tebe Boga hvalimo” te euharistijskimblagoslovom. Pjevanje je i ove godine predvo-dio katedralni zbor „Albe Vidakovi}” podravnanjem s. Mirjam Pandì}.

Me|u brojnim gostima ovogodišnje Duìja-nce bili su predstavnici Gradske uprave, grado-na~elnik Saša Vu~ini}, dogradona~elnik PeroHorvacki te ostali ~lanovi Lokalne samouprave.U ime Generalnog konzulata Republike Hrvats-ke u Subotici nazo~ila je generalna konzulicaLjerka Alajbeg sa suradnicima, savjetnica u Vel-eposlanstvu RH Beogradu Svetana Boìnovi}, izHrvatske matice iseljenika (Zagreb) MarijaHe}imovi} te predstavnici pokrajinske Vlade iSkupštine kao i brojni gosti predstavniciùpanija i gradova iz Republike Hrvatske iRepublike Ma|arske te predstavnici dràvnih,društvenih, kulturnih i vjerskih institucija.

240 VRHBOSNA 3/2010

Sve~ana povorka u kojoj su ulicama gradanajprije prošli ugledni gosti na ~elu s kardi-nalom Pulji}em, krenula je nakon euharisti-jskoga slavlja od katedrale do glavnoga grad-skoga trga. U povorci su me|u ostalim bila ikulturno-umjetni~ka društva iz Subotice, R.Ma|arske, R. Hrvatske, R. Crne Gore i Poljske.U povorci su se me|u mnoštvom narodnihnošnja, mogli vidjeti raritetni primjerci bunje-va~ke narodne nošnje koja više nije uporabi tese moè vidjeti samo na Duìjanci. Primaju}iiz ruku bandašice Martine kruh od novogabrašna i pokazuju}i ga na ~etiri strane grada,gradona~elnik Saša Vu~ini} rekao je kako jeDuìjanca jubilej vrijednih, zahvalnih ljudi iblagdan zajedništva. „Zemlja se udruìla saznojem ovdašnjih risara i njihovim krvavimùljevima, s nebom koje im je darovalo suncei kišu i s Bo`jim blagoslovom. Potom su se ris-ari udruìli sa susjedima i prijateljima da se tajplod ubere i sa~uva i tako osigura plodonosnui bogatu godinu. Takva Duìjanca ìvjet }e inarednih sto godina, dokle god bude ovihmališana koji su danas defilirali u povorci i kojito njeguju u svojem srcu“, rekao je gradon-a~elnik Vu~ini}.

U poslijepodnevnim satima bandaš i ban-dašica posjetili su u pratnji ùpnika ùpe sv.Roka mons. Aniši}a grob Blaška Raji}a gdje supoloìli vijenac od ìta.

Na prepunom gradskom trgu, u ve~ernjimsatima odr`ano je tradicionalno Bandašicino

kolo. Kardinal Pulji} u svojemu je govoruistaknuo kako je skup u Bandašicinom koluprimjer globalizacije Duìjance. „Duìjanca jeponiknula u obitelji kao znak zahvalnosti Bo-gu za završetak ètve i kruh svagdašnji, zatimje prenesena i u Crkvu i tako je dobila još du-blju i širu dimenziju zahvale Bogu na najizvr-sniji na~in u euharistijskom slavlju da bi seonda proširila i u svijet kulture i narodnogaveselja kakvo je i Bandašicino kolo“, rekao jekardinal. On je pozvao okupljeno mnoštvo dasa~uvaju ono što su im u baštinu ostavili prad-jedovi a to }e mo}i u~initi ukoliko ostanu vj-erni Bogu i svom narodu. Potaknuo ih je zatimda ìve a ne uìvaju ìvot, jer samo ìve}i ìvotmo}i }e zaštititi ljudsko dostojanstvo i njego-vati zajedništvo bez kojega nema ni opstankani napretka. Bandaš i bandašica u znak sje-}anja na sudjelovanje u stotoj Duìjanci pre-dali su kardinalu sliku izra|enu u tehnicislame koja prikazuje bunjeva~ki salaš nakojem je Duìjanca, kao ~in zahvalnosti Boguza “ris” te knjige o Duìjanci.

Posljednja manifestacija Duìjance odràt}e se 28. i 29. kolovoza kada }e biti odrànotradicionalno proštenje u Marijanskom svetiš-tu na Bunari}u. Nakon što je ove godineproslavljena 100. Duìjanca, sljede}e godinebit }e sve~ano proslavljena i 100. obljetnicaDuìjance.

(kta/@.Z.)

„Hodo~aš}e povjerenja na zemlji“ u Sarajevu

Regionalni molitveni susret mladih u duhu ekumenske zajednice iz Taize-a u Francuskoj

U Sarajevu se od 3. do 5. rujna 2010, na po-ziv vrhbosanskog nadbiskupa Vinka kardinalaPulji}a i mitropolite dabrobosanskog Nikolaja,prvi put odr`ao Regionalni Taizé susret nakojemu se, okupilo izme|u 900 i 1.000 mladihiz razli~itih europskih dr`ava.

Osim sudionika iz: Francuske, Engleske,Ma|arske, Hrvatske, Poljske, Italije, Slovenije,Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore, Rum-unjske, Njema~ke, Portugala, Španjolske idrugih europskih zemalja, susretu je nazo~io imladi} koji je za tu prigodu u Sarajevo došaoiz Hong Konga.

Prvog dana susreta, nakon dolaska u Sara-jevo, mladi su se okupili u dvorani sportskogkompleksa Skenderija na jednosatnoj zajedni~-koj molitvi i razmatranju na temu odlomka izLukinog Evan|elja koji opisuje susret Isusa i ca-rinika Zakeja. U prigodnom nagovoru koji je pr-ethodio radu u grupama brat Richard je, obra}-aju}i se nazo~nima, istaknuo kako je Zakej imaosve, ali je bio nezadovoljan svojim `ivotom.

„Radost koja dolazi od susreta s Kristom, sBogom ima snagu promijeniti ljudski `ivot.`elja je da svatko od nas ovdje u Sarajevu krozmolitvu, gostoprimstvo i sam susret prona|e

VRHBOSNA 3/2010 241

tu radost koja }e nam promijeniti `ivot“, rekaoje brat Richard, dodavši kako taj odlomak izEvan|elja potvr|uje da su pozitivne prom-jene u ljudskom `ivotu mogu}e.

Nakon molitve i razmatranja, koje je pjes-mom pratio zbor mladih prigodno okupljen zaovaj susret, uslijedio je rad u skupinama nakojoj su mladi me|usobno razgovarali dijele}iiskustva i osvrte na pro~itani novozavjetnitekst te iznose}i prijedloge i svoje odgovore napitanje kako aktualizirati u svojim `ivotimaovaj evan|eoski tekst.

Nakon zajedni~ke ve~ere u Skenderiji jeodràna ve~ernja molitva i razmatranje na te-mu odlomka iz Markovog Evan|elja, na kojojje nazo~io i gosp. Valentin Inzko, visoki pred-stavnik u BiH, dok je prigodni nagovor odràobrat Alois, prior ekumenske zajedniceTaize.„Kao siromasi Evan|elja, mi krš}ani netvrdimo da smo bolji od drugih. Ono što nasrazlikuje je jednostavno izbor da pripadamoKristu. îne}i taj izbor, èlimo biti potpunodosljedni. Biti dosljedan zna~i postati slugom.To zna~i, izme|u ostaloga, prihvatiti svakogakao što prihva}amo dijete, dobrodušno. Totako|er zna~i opraštati i primati opraštanje,vrlo jednostavno, vrlo ponizno. Svi mimoèmo otkriti ovo: oprost primljen ili danizvor je radosti. Znati da nam je oproštenomo`da je jedna od najdubljih, najviše oslo-ba|aju}ih radosti. To je izvor unutarnjegamira koji nam Krist èli prenijeti. A taj un-utarnji mir }e nas daleko odvesti; zra~it }edrugima i svijetu“, istaknuo je brat Alois.

Drugog dana susret je zapo~eo jutarnjommolitvom po sarajevskim ùpama i parohija-ma u kojima su mladi smješteni. Mladi su im-ali priliku sudjelovati u razli~itim radionicamakoje su pripremili ùpski timovi mladih. Rad-ilo se o posjeti bogomoljama na podru~ju jed-ne ùpe, upoznavanju s znakovima nade obz-irom na suìvot, a ostale radionice su uklju~i-vale glazbenu, likovnu i povijesnu sekciju.

U poslijepodnevnim satima, sudioniciSusreta imali su priliku sudjelovati na radioni-cama razli~ite tematike: Posjet starom gradu(Begova d`amija, sinagoga, katedrala i pravo-slavna crkva), Preuzimanje odgovornosti za op}edobro – razgovor s Ivom Komši}em, dekanomFilozofskog fakulteta i Christopherom Bennet-tom – zamjenikom Visokog predstavnika uBiH, Umjetni~kim i stvarala~kim radom pomagati

suo~avanju s bolnom prošloš}u i doprinijeti budu-}nosti mira – razgovor s Jasmilom @bani}, Zaštome|ureligijski dijalog s Me|ureligijskim vije}-em, ìvjeti u miru i suradnji s drugima i druga~ij-ima – razgovor s pomo}nim biskupom vrhbo-sanskim Perom Sudarom, Specifi~nosti islama uBiH – radionicu odrào gosp. Asim Zub~evi} sFakulteta islamskih nauka, Povijest ìdova u Sa-rajevu – predavao istraìva~ i publicist Elias Ta-uber, Vjera ìvot i kultura pravoslavnih krš}ana(posjet Staroj pravoslavnoj crkvi i predstavlj-anje crkvenog pjevanja), Hrvatski folklor BiH –pjesme, plesovi i obi~aji.

Sve radionice bile su vrlo posje}ene – vlada-la je velika zainteresiranost i mladi su se teškomogli odlu~iti na kojoj sudjelovati. Vrijemepredvi|eno za radionice nije bilo dovoljno dase postave sva pitanja koja su se vrtjela u gla-vama sudionika. Zahvaljujemo se svim govor-nicima i skupinama koji su pridonijeli razumi-jevanju naših obi~aja, kulture, povijesti itrenutne situacije u BiH.

Mladi su u 18.00 sati nazo~ili liturgiji uStaroj pravoslavnoj crkvi, koja je jednostavnobila premala da primi sve koji su èljeli do}i imoliti zajedno. U ve~ernjim satima u Skend-eriji je odràna konferencija za novinare nakojoj su sudjelovali vrhbosanski nadbiskup imetropolita Vinko kardinal Pulji}, Vanja Jova-novi}, sarajevski paroh, u ime mitropolite dab-robosanskog Nikolaja, brat Alois iz Taizé zaje-dnice te Ivana Vidovi} iz Centra za mladevrhbosanske nadbiskupije Ivan Pavao II. BratAlois je izrazio osobitu radost što se ove god-ine u Sarajevu odràva regionalni susret. Nag-lasio je da mladi iz Bosne i Hercegovine uTaizé dolaze još od daleke 1986. „Mi smo krš-}ani razli~itih denominacija i èlimo potaknu-ti mlade iz BiH da doprinose miru i napretkucijelog svijeta. Ovih 600 mladih dobro suprimljeni u sarajevske obitelji, što pokazujeveliki potencijal za budu}nost“, rekao je bratAlois te se zahvalio Kardinalu i Mitropolitu nazajedni~kom pozivu koji su im uputili pozivza odràvanje susreta u Sarajevu. U svomobra}anju medijima kardinal Pulji} je istakn-uo: „Dobro je da se u ovom gradu razli~itosti~uje krš}anska molitva nekoliko dana. To jemolitva mladih iz razli~itih dijelova svijetakoja izgra|uje pozitivnu energiju u ovomdruštvu koje nudi ve}inom negativne vijesti idoga|anja“. Na kraju konferencije za nov-

242 VRHBOSNA 3/2010

inare Ivana Vidovi} je predstavila tijek osebu-jnih priprema koje su po~ele mnogo ranijekako bi ovaj susret bio organiziran na najboljimogu}i na~in. Osvrnuvši se na ovaj Susret, dr.Šimo Marši}, ravnatelj Nadbiskupijskog centraza mlade Ivan Pavao II. i povjerenik za mladeVrhbosanske nadbiskupije je rekao: „Cilj ov-oga susreta je ra|anje povjerenja izme|u ml-adih, ali i obitelji koje su bez obzira što nisu zn-ale koga primaju u ku}u bile spremne primitimlade.“ Vl~. Marši} je zahvalio svima koji susvojom potporom omogu}ili i podr`ali ovajMolitveni susret, na poseban na~in mladima uOrganizacijskom odboru, obiteljima koje suprimili mlade i sve}enicima u Sarajevu.

Nakon konferencije za novinare uslijedilaje zajedni~ka molitva na kojoj su, izme|u ost-alih, nazo~ili apostolski nuncij u BiH mons.Alessandro D’ Errico, vrhbosanski nadbiskupVinko kardinal Pulji}, mitropolit dabrobosans-ki Nikolaj te bra}a Alois i Richard. Na krajuzajedni~ke molitve nazo~nima su se obratilivrhbosanski nadbiskup Pulji}, mitropolitdabrobosanski Nikolaj te brat Alois, izrazivšidobrodošlicu mladima i radost što došli uSarajevo kako bi dalje nosili i širili povjerenje,mir i ljubav.

Tre}i dan susret je zapo~eo misnim slavlji-ma po `upama u kojima su mladi smješteni, anakon ru~ka po obiteljima, u crkvi sv. Josipauprili~ena je zajedni~ka završna molitva svihsudionika ovog susreta, ~ime je formalno izavršeno Hodo~aš}e povjerenja u Sarajevu.

Nekoliko stotina mladih molilo je s bra}om izTaizéa i pomo}nim biskupom vrhbosanskimmons. dr. Perom Sudarom uz pjesmu i veselje.Bilo je lijepo vidjeti `upnu crkvu tako ispun-jenu mladima ovom prilikom, koji su u ne-dostatku sjede}ih mjesta posjedali na podcrkve. Pri završetku molitve okupljenima seobratio brat Alois te zahvalio na gostoprim-stvu i iskazao zadovoljstvo organizacijomSusreta u Sarajevu. „Ovaj susret ohrabrenje jeza nas iz Taizéa kao i za sve ostale“, zaklju~io jebrat Alois te za`elio da budemo „bliski kako birane zacijelile“.

Mons. Sudar, pomo}ni biskup je, obra}aju}ise mladima, istaknuo kako Bosni i Herceg-ovini nedostaje svjedo~anstvo da je su`ivotmogu} nakon rata.

„Zahvalan sam svima vama koji ste iz bli-zine i daleka došli u Sarajevo, u BiH. Ovojzemlji treba sve. Puno toga nedostaje, ali namnajviše nedostaju svjedo~anstvo da moèmobiti zajedno kao razli~iti, da nas ono što dolaziod Boga uvijek više ujedinjuje i povezuje negosve ono što dolazi od ~ovjeka, a razdvaja nas.Zato bih èlio da, osim ovog lijepog iskustvakoje ste doìvjeli zajedni~kim molitvama ususretima, ponesete i uvjerenje, naše krvavoiskustvo, da nikada nije dobro nikog isklju-~ivati ni nikoga mrziti“, kazao je mons. Sudar.

Dr. Šimo Marši}, povjerenik za pastoral mladih VN

Poruka kardinala Vinka Pulji}a mladima

(Dvorana Skenderija, 4. rujna 2010.)

Ve~eras, nalaze}i se me|u vama, od srcaupu}ujem iskreni pozdrav svima okupljenimana ovom ekumenskom molitvenom dru`enjumladih Europe u gradu Sarajevu. Pozdravljamsve organizatore ovog Susreta i zahvaljujemsvim volonterima, dobro~initeljima i obitelji-ma koje su primili mlade u svoje domove.

Uz iskrenu dobrodošlicu i pozdrav, èlimuputiti nekoliko rije~i od srca k srcu. Dragimladi, radujem se vašoj prisutnosti ovdje uSarajevu. Vi se nalazite na putu vlastitih tra-ènja. Traìte sre}u, smisao i ostvarenje svoje-

ga `ivota.Na putu je va`an susret s drugim i dru-

ga~ijim. A najva`niji je susret s Kristom. Dragimladih, hrabrim vas, otvorite srce premaOnome koji se objavio kao: Put, Istina i `ivot.To je Isus Krist. On još nikoga nije razo~arao,prevario ili izdao. On nam daje sigurnost ismisao `ivota.

Potrebna nam je zajednica koja zajedno pu-tuje na putu vjere, na putu otvaranja srca svj-etlu Kristovu. Stoga vas pozivam da seuklju~ite u svoje krš}anske zajednice mlade-

VRHBOSNA 3/2010 243

na~kim entuzijazmom i odva`noš}u.Dragi mladi, što zna~i ve~eras ovdje, u ov-

om ozra~ju, zajedni~ki moliti: to zna~i osposo-biti srce da ~uje Bo`ju Rije~, koja je svjetlonašoj savjesti smisao našem `ivotu i putokaznašeg `ivljenja. Molitva je disanje naše duše.

Poštuju}i razli~itosti, molimo se zajednoIsusu Kristu, u Njega stavimo svoj `ivot i svojatra`enja. Molimo ovih dana Isusa posebno

kako bismo imali snage ne umoriti se upozna-vati druge koji su druga~iji od nas. Samo tako}emo uistinu graditi me|usobno poštovanje,razbijati predrasude i graditi povjerenje iiskren su`ivot gdje god se nalazili. S ovim mis-lima `elim da i ovaj zajedni~ki susret ovdje uSarajevu za sve nas bude va`na postaja„Hodo~aš}a povjerenja na zemlji“. Bog vasblagoslovio!

Poruka mitropolita Nikolaja mladima

(Dvorana Skenderija, 4. rujna 2010.)

Srda~no pozdravljamo brata Aloisa, prioraKrš}anske monaške zajednice u Taize-u, kao injegovu subra}u koji su danas ovdje s nama.Zahvaljujemo Vam što ste se odzvalizajedni~kom pozivu Uzoritog kardinala Pulji-}a i moje malenkosti da i u našem Sarajevuorganizirate postaju „Hodo~aš}a povjerenjana zemlji“ - neka Vam je od Boga blagoslovljenboravak ovdje.

Tako|er, pozdravljamo sve sudionike ovogzajedni~kog susreta – vas, mlade ljude iz svihkrajeva Europe, koji ste došli upoznati svojevršnjake, te vjeru, kulturu i na~in `ivota svojihdoma}ina, `ele}i da svojim iskustvom dopri-nesete izgradnji mira, razumijevanja i ljubavi.Nadamo se da }ete odavde ponijeti samolijepe dojmove, koje }ete podijeliti s vašimobiteljima i prijateljima.

Mi `ivimo u vremenu mnogih iskušenja ivelikih stradanja u cijelome svijetu. U svemu

ovome, smatramo da je upravo vjera u Boga odpresudnog zna~aja za izgradnju mira i dobrevolje. Na nama krš}anima je još i ve}a odgov-ornost, jer imamo zapovijed našeg Spasiteljada „ljubimo svoje bli`nje kao sebe same“ – štozna~i da moramo propovijedati ljubav me|uljudima, koja je sveobuhvatna i u sebi sadr`i ipropovijed mira, razumijevanja, dobre volje, tedanas toliko pominjane tolerancije.

Pored toga, u ovom vremenu, a pogotovu uvišereligijskim sredinama poput Sarajeva,veoma je va`no razumijevanje i uva`avanjeaspekata vjere svih vjeroispovijesti i religija,kroz koje se stremi Bogu. To je jedini na~in dau miru i dobroj volji `ivimo jedni poreddrugih i jedni sa drugima.

Još jednom iskreno pozdravljaju}i sve vas,u~esnike ovoga susreta, `elimo Vam od Bogablagoslov, a neka vas On i ubudu}e nadahnju-je da govorite o miru i me|usobnoj ljubavi.

Poruka brata Aloisa mladimaSubota 4. rujna - Ve~ernja molaitva

Ovih dana, na ovoj postaji našega hodo~aš-}a povjerenja diljem Europe i drugih kontine-nata, pokušavamo otkriti znakove nade. Ovdjeu Sarajevu, vidimo veliku velikodušnost srca.Stolje}ima vi ste u~ili kako `ivjeti zajednome|u ljudima koji pripadaju razli~itim religija-ma i etni~kim skupinama. Iako to nije bez po-teško}a i napetosti, to je znak nade u Europi, imi `elimo da se to iznese na vidjelo.

Kao krš}ani, uvijek èlimo uvaàvati ljudskunadu. U isto vrijeme, èlimo prona}i svoju na-du u Bogu i i}i na izvore naše vjere. Upravosmo ~uli ovo Bo`je obe}anje: „Vodit }u slijepcaputem koji ne zna, okrenut }u tmine u svjetlo.”

Istina je da ponekad susre}emo poteško}e inevolje; ne vidimo svjetlo i mo`emo biti poputslijepih ljudi koji ne znaju puta. Ako Bog pos-toji, zašto je zlo tako mo}no? ^uje li Bog naše

244 VRHBOSNA 3/2010

molitve? Uslišava li ih?Da bismo prošli kroz `ivotna iskušenja, da-

nas je va`no pokušati i bolje razumjeti našu vj-eru. Tko je Isus? Što nam je rekao o Bogu? Ko-ju nadu nam daje njegovo uskrsnu}e??Ono što je u središtu naše vjere je Bo`ja ljubav.Biblija pripovijeda cijelu pri~u ljubavi izme|uBoga i ~ovje~anstva. Ona po~inje sa svjeìnomprve ljubavi, zatim dolaze zapreke i ~ak ljuds-ka nevjernost. Ali Bog se ne umara od ljubavi,on uvijek nastavlja traìti svoj narod.U svakoj èni i muškarcu postoji èlja voljeti ibiti voljen, èlja za ljubavlju koja traje zauvijek.Ova ~e`nja za „vje~noš}u“ pokazuje da je cije-lo naše bi}e usmjereno prema Bo`joj ljubavi.

âk i ako razumijemo samo malo iz Evan|-elja, moèmo traìti da razumijemo više, kroznekoliko rije~i koje }emo prakticirati. I postup-no ulazimo u jednostavno Isusovo povjerenje:shva}amo da je Bog, koji je iznad svega štomoèmo pojmiti, prisutan, blizu nama. Onsluša naše molitve. Po svom Svetom Duhu onnas prati, pokazuje nam put, ~ak i u tami.

Evan|elje koje smo ~itali pripovijeda o`eni, Mariji Magdaleni. Ona je plakala, zbun-jena, kao da je Isusova smrt zape~atila neusp-jeh svih njezinih nada. Ipak je išla na grob.Zatim joj pristupa Isus, uskrsnuo od mrtvih. Ina neo~ekivani na~in, ne trijumfalno, negotako ponizno da ga ona ni ne prepoznaje; onamisli da je to vrtlar.

Isus je zove imenom, „Marijo“, i to }e svepromijeniti. Marija u svom srcu prepoznaje Is-

usov glas. Ona se okre}e prema njemu i uzv-ra}a: „Rabbuni, Gospodine.“ Ona vjeruje da jeIsus blizu, ~ak iako je njegova prisutnost sadadruga~ija. Zatim je Uskrsli Gospodin šalje: „Idimojoj bra}i, reci im da sam uskrsnuo!“ Njezin`ivot dobiva novo zna~enje, ona ima zada}ukoju treba izvršiti.

Krist poziva i nas, poput Marije Magdalene,našim vlastitim imenom. On poznaje svakogod nas osobno. On nam govori: „Idi mojojbra}i i sestrama; reci im da sam uskrsnuo. Pre-nesi moju ljubav svojim ìvotom.”U vremenu u kojem su mnogi mladi, i ne-ta-ko-mladi ljudi dezorijentirani, va`no je daneki od nas idu hrabro naprijed putem vjere iljubavi. Hrabrost Marije Magdalene daje nampoticaj. Ona, èna potpuno sama, usudila sei}i Isusovim apostolima re}i im nešto nevjero-jatno: „Krist je uskrsnuo!“ Ona je znala kakosvojim ìvotom prenijeti Bo`ju ljubav.Svatko od nas moè prenositi ovu nadu u Kr-ista. Zato, kad bi bilo jasnije da je Crkva mjestoprijateljstva za sve! Kad bi naše zajednice,naše ùpe, naše skupine mladih mogle više iviše postati mjesta srda~nosti i povjerenja! Mj-esta gdje prihva}amo jedni druge, gdje èlimorazumjeti i podràti druge, mjesta gdje smoosjetljivi prema najslabijima, prema onimakoji su siromašniji od nas.

I na ovaj na~in, kao što su mi dragi mitro-polit Nikolaj i kardinal Pulji} napisali u svompozivnom pismu, mo}i }emo otkriti ljepotuzajedništva i graditi budu}nost mira.

Hodo~a{}e vjernika iz Slavonskog Broda na grob Sluge Bo`jega Josipa Stadlera

Sarajevo, 2. listopad 2010.

Euharistijsko slavlje u sarajevskoj katedralipredvodio je kardinal Vinko Pulji}

Petstotinjak vjernika iz svih slavonskobrod-skih `upa zajedno sa šest sve}enika i pet redov-nica te u~enika, njihovih roditelja i djelatnikaOŠ Hugo Badali}, šti}enika i odgojitelja Domaza djecu i mlade i ~lanova Folklornog ansamblaBrod hodo~astili su u subotu, 2. listopada u Sa-rajevo. Po dolasku polo`ili su svije}e i cvije}e ipomolili se na grobu sluge Bo`jeg Josipa

Stadlera, prvog vrhbosanskog nadbiskupa.Nakon pozdravnih rije~i doma}ina pre~.

Ante Meštrovi}a, rektora katedrale i dr. PaveJuriši}a, postulatora kauze za Stadlerovo pro-glašenje bla`enim i dekana sarajevskog KBF-akoji su se kratko osvrnuli na povijest katedralekoju je sagradio i posvetio 1889. nadbiskup St-adler euharistijsko je slavlje uz desetak sve}e-nika predvodio vrhbosanski nadbiskup kardi-nal Vinko Pulji}. Govore}i o nadbiskupu Stadl-eru, kardinal je istaknuo da je u njegovim dje-

VRHBOSNA 3/2010 245

lima vidljiva Bo`ja veli~ina i slava, te da mu jeon uzor i poticaj da ne zastane i posustane usvojoj slu`bi. Vidljivo dirnut tolikim brojemhodo~asnika iz Stadlerova rodnog grada poh-valio je njihovo hodo~aš}e koje, kako je rekao,obnavlja povezanost sa Bosnom te nadahnju-je na Stadlerovoj vjeri kojom je on hrabro stu-pio u Bosu i obnavljao Crkvu te ostavio divanprimjer i nama da se ne samo nadahnjujemonad njegovim `ivotom i djelom nego i molimoda ga što prije ugledamo na ~ast oltarauzdignutog.

Nakon mise hodo~asnici su posjetili i nov-~anim prilogom darovali Dom za nezbrinutudjecu, Egipat koji je osnovao nadbiskup Sta-dler, a danas je u njemu 20-ak šti}enika o koji-

ma se brinu Sluàvke Malog Isusa. Prigodnurije~ u ime Slavonskobrodskog dekanata upu-tio je Ivan Leni}, ùpnik ùpe Gospe brze po-mo}i koji je i ove godine bio inicijator i glavniorganizator hodo~aš}a.

Na povratku iz Sarajeva u ve~ernjim satimahodo~asnici su pohodili ùpu ârdak. Na ses-trinskom groblju Dolorosa pomolili su se nagrobovima triju nedavno poginulih redovnicaSluàvki Malog Isusa. Potom ih je u ârda~kojcrkvi Gospe àlosne doma}i ùpnik BorisSalapi} upoznao s poviješ}u te ùpe koja senakon velikih razaranju u Domovinskom ratu,polako diè iz pepela.

(kta/ika)

Sa zasjedanja CCEE-a upu}eno pismo Papi

Zagreb, 5. listopad 2010.

Papi Benediktu XVI. pismom su se s 40. ple-narnog zasjedanja Vije}a europskih biskupskihkonferencija obratili predsjedništvo Vije}a, kar-dinali Peter Erdö Josip Bozani} i Jean-PierreRicard

Papi Benediktu XVI. pismom se s 40. ple-narnog zasjedanja Vije}a europskih biskup-skih konferencija (CCEE), koje je od 30. rujnado 3. listopada odràno u Zagrebu, obratilopredsjedništvo Vije}a, kardinali Peter Erdökao predsjednik, te Josip Bozani} i Jean-PierreRicard kao potpredsjednici. U pismu su trojicakardinala zahvalila Papi za potporu kao i zapismo s blagoslovom koje je u Papino imesudionicima zasjedanja poslao njegov dràvnitajnik kardinal Tarcisio Bertone. Tako|er suizvjestili Svetoga Oca o temi plenarnog zas-jedanja, demografiji i obitelji, istaknuvši dademografska istraìvanja i istraìvanja oobitelji jasno upu}uju na “kulturnu iantropološku krizu”.

Prenijeli su Svetome Ocu uvjerenjesudionika plenarnog zasjedanja da su “vrijed-

nost obitelji i `ivotno svjedo~anstvo tolikihkrš}anskih obitelji dragocjeno bogatstvo zabudu}nost Crkve i za budu}nost društva”. Utom je kontekstu Predsjedništvo CCEE-aspomenulo Svjetski susret obitelji koji se naPapin poziv ima odr`ati 2012. godine uMilanu, izvijestio je Tiskovni ured Zagreba~kenadbiskupije.

“Susret našeg zasjedanja završio je”, stoji upismu Papi, “sve~anim euharistijskim slavljemu zagreba~koj prvostolnici, gdje smo sespomenuli bl. kardinala Alojzija Stepinca, sinahrvatske zemlje.

Njegova ustrajnost, koja je resila i drugekardinale i biskupe njegovoga vremena,oja~ala je veze zajedništva me|u nama te nasje ohrabrila da svoju slu`bu `ivimo s istomvelikodušnoš}u.

Njihov primjer i njihov zagovor zacijelo }edjelotvornim u~initi naše biskupsko slu`enje udanašnjoj Europi, na dobro Crkve i ~itavogadruštva.”

(kta/ika)

246 VRHBOSNA 3/2010

VRHBOSNA 3/2010 247

Sjednica Sve}eni~kog vije}a Vrhbosanske nadbiskupije(Sarajevo, 13. listopada 2010.)

U srijedu, 13. listopada t. g. odr`ana je sjed-nica Sve}eni~kog vije}a Vrhbosanske nad-biskupije, kojom je predsjedao kardinal VinkoPulji}, nadbiskup metropolit vrhbosanski.Kardinal je na po~etku pozdravio sve vije}n-ike i naglasio potrebu svijesti o indiferentizmukao novom na~inu suvremenog ateizma i poz-vao na promišljanje o novoj evangelizaciji nakoju poziva papa Benedikt XVI.

Nakon pro~itanog zapisnika sa prošle sjed-nice u prvu temu naslova „Sve}eni~ka komu-nikacija“ uveo je fra Mirko Filipovi}, gvardijansamostana sv. Marka na Plehanu. Fra Mirko jetemu podijelio u nekoliko cjelina. U prvom di-jelu govorio je o komunikaciji sa sobom i kom-unikaciji s Bogom. Pretpostavke ove komu-nikacije su, prema fra Mirku, zrelost osobe, ob-razovanost, psihološka stabilnost i duhovnaorijentiranost. Komunikacija prema sebi trebabiti otvorena, samokriti~na i prijateljskiraspolo`ena, a prema Bogu prisna, konstantna

i temeljiti se na predanosti i odanosti. U dru-gom dijelu je fra Mirko govorio o komunikaci-ji sa zajednicom, koja svoj temelj ima uosje}aju pripadnosti zajednici i prihva}enostiod zajednice. Ovdje je naglašena obveza kom-uniciranja u zajednici. U tre}em dijelu temeSve}eni~ka komunikacija, uvodni~posobljen-ost, odgovornost i poštivanje pravila slu`be.

U diskusiji, koja je uslijedila, naglašena jepotreba “davanja prostora” Bogu u našim ko-munikacijama, va`nost slušanja, jednakostkao temelj komunikacije, te zauzimanje za dr-uge kao izvor i po~etak komunikacije. Kard-inal je diskusiju zaklju~io potrebom pripremeteksta o Sve}eni~koj komunikaciji Fra MirkaFilipovi}a za tisak u Vrhbosni, te organiziran-jem radionica na temu vještine komunikacijena dekanatskim susretima sve}enika u Ordin-arijatu u velja~i 2011. godine.

Drugu temu sjednice “Stabilnost pastorala iotvorenost prema novome” priravio je vl~. mr.

Luka Brkovi}, ùpnik ùpe Sv. Josipa u Saraje-vu. Vl~. Brkovi} se u svojem uvodu u temu na-jprije zaustavio na aktualnoj crkvenoj i društv-enoj stvarnosti koje su unijele promjenu u pa-storalno djelovanje. Tu su u prvom redu pro-mijenjene društvene datosti, zatim naglasciDrugog Vatikanskog koncila, te pojava novihduhovnih pokreta u Crkvi. Vl~. Brkovi} je, za-tim, progovorio o prednostima i opasnostimanovih duhovnih pokreta u Crkvi, naglašavaju-}i va`nost ùpne zajednice u koju pokreti tre-baju biti inkorporirani. Obzirom na konkretnupastoralnu praksu uvodni~ar je istaknuo sta-bilnost pastoralnog osoblja, prostora, sadràja

i vremena (termina). “Brinuti se o ~ovjeku unjegovom dostojanstvu bez obzira na standar-dnost i novost izazov je koji se name}e svak-om crkvenom djelovanju”, za-klju~io je vl~.Brkovi}. U diskusiji koja je uslijedila naglašenaje, kako va`nost stabilnih projekata, tako i po-treba osjetljivosti i otvorenosti za novo u crkv-enom djelovanju, a posebno za crkvene pokr-ete koje treba pratiti i pou~avati. Na koncu suvije}nici upoznati s prijedlogom Pastoralnogkalendara za 2010. godinu koji su i prihvatili.

Dr. Šimo Marši}, tajnik SVVN

248 VRHBOSNA 3/2010

1. Pu~ki prijevodi Biblije kroz povijestPrevo|enje Svetog pisma ima duga~ku tra-

diciju kako svjetsku, tako i hrvatsku. Najstarijiprijevod Biblije, to~nije Starog zavjeta, je tako-zvana Septuaginta, nastala tijekom 2. st. pr. Kr-ista u Aleksandriji, trgova~kom i kulturnom ce-ntru ondašnjeg Egipta. Mnogi ìdovi koji su ì-vjeli u dijaspori nisu više poznavali jezike nakojima je izvorno napisan ve}i dio Staroga zav-jeta, tj. hebrejski i aramjeski, pa je za njih Svetopismo prevedeno na gr~ki jezik, tzv. koine koji jeod 300. pr. Kr. do 300. po Kr. sluìo kao linguafranca za Isto~no Sredozemlje i Bliski Istok. Nijeto bio klasi~ni gr~ki kojim je Homer pisao Ilija-du i Odiseju nego popularni gr~ki jezik svakod-nevne upotrebe. Dakle htjelo se prevesti Biblijuna jezik razumljiv obi~nom ~ovjeku.1 Sam izrazSeptuaginta zna~i sedamdesetorica. Premapredaji prvi prijevod Biblije nije u~inio pojed-inac nego je za taj zahtjevan posao bilo odre|e-no ~ak sedamdeset prevoditelja. Septuagintomsu se sluìli ne samo ìdovi u dijaspori negokasnije i krš}anske zajednice izvan Palestine,sastavljene uglavnom od etnokrš}ana, tj. odkrš}ana poganske provenijencije. Dokaz zatosu novozavjetni spisi koji su ušli u krš}anskuBibliju, a koji su svi napisani na istom koinegr~kom jeziku. Naime kada Novi zavjet citiraStari onda to ~ini sluè}i se Septuagintom.

Kako se krš}anstvo širilo izvan prostoragdje se govorilo koine gr~kim jezikom javljalase potreba daljnjeg prevo|enja Biblije. Me|unajstarijim prijevodima spadaju svakakoaramejska, sirijska, latinska, etiopska, koptska,gotska, georgijska i armenska verzija Biblije.Najve}u va`nost za Crkvu je svakako imalalatinska verzija i to ne ona prva koju nazivamo

Vetus Latina, nego Jeronimov prijevod ~itaveBiblije, nastao krajem 4. i po~etkom 5. st. po Kr.Jezik Jeronimove Biblije nije Ciceronov iVirgilijev latinski nego latinski obi~nog puka(vulgus) po ~emu je prijevod i dobio ime Vu-lgata.2 Vulgata je s vremenom postala na Zap-adu slu`beni prijevod Svetoga pisma, jedinaverzija Biblije koja se koristila u zapadnoj kat-oli~koj liturgiji. Ipak ne apsolutno jedina. Nanašim se prostorima liturgija slavila i na staro-slavenskom jeziku pri ~emu se koristila staro-slavenska verzija Biblije koju su nam ostavilislavenski apostoli sv. ]iril i Metoda u 9. st.

Tijekom srednjeg vijeka bilo je manjihpokušaja da se Biblija prevede na razne jezikekojima su pokršteni evropski narodi govorili.Ti su se jezici s vremenom sve više razlikovalii od latinskog i od staroslavenskog. Kvalitati-vni pomak u prevo|enju Biblije na moderneevropske jezike ozna~io je izum tiskarskogstroja i pojava protestantizma. Protestantizamsi je za jednu od glavnih zada}a postavioprevo|enje Biblije na narodnim jezicima.Najpoznatiji je svakako Luterov prijevod nanjema~ki jezik. Martinu Luteru je trebalodeset godina da prevede Bibliju s izvornika(1522.-1532.). Njegov prijevod duboko je utje-cao na razvoj modernog njema~kog jezika.3Katoli~ka Crkva reagirala je u 16. st. na protes-tantsko prevo|enje Biblije na narodni jezikzabranom širenja i ~itanja protestantskih pri-jevoda Biblije uz objašnjenje da se Svetim pis-mom na narodnom jeziku bez tuma~enjapostiè više zla nego dobra, izlaè ve}oj opas-nosti nego što se postiè koristi. Ovakav stavtreba gledati u povijesnom kontekstu šizmi ihereza onoga vremena. îtanje prijevoda knji-

VRHBOSNA 3/2010 249

Pu~ki prijevod Svetog Pisma Ivana Evan|eliste Šari}a

Dr. Bo`idar Mrakov~i}:

Valja ovdje napomenuti da nakon babilonskog suànjstva govorni jezik @idova više nije bio biblijski hebrejski,nego aramejski. Hebrejski se me|utim i dalje koristio u hramskoj i sinagogalnoj liturgiji. Me|utim, obi~ni ljudisu ga sve teè razumjeli. Zato se s vremenom, i to ve} prije Krista, uvela praksa da se u sinagogi nakon što sepro~ita biblijski tekst taj isti tekst odmah usmeno i prevede na aramesjki. înili su to rabini koji se nisuograni~avali na ~isti prijevod nego su odmah tekst i tuma~ili. Njihova tuma~enja uz prijevod na aramejskom sukasnije zapisana i nama su poznata pod imenom targumi.Jeronim je najprije tri godine (od 382.-385.) radio na reviziji ve} postoje}eg prijevoda Novog zavjeta na latin-skom. Stari zavjet prevodi daljnjih dvadesetak godina najprije s gr~kog, a potom prema vlastitim rije~ima sahebrejskog jezika (iuxta Hebraeos). Stru~njaci tvrde da se sv. Jeronim nije bio baš najbolji poznavatelj hebrejskogpa se pri prijevodu ponajviše sluìo Origenovom Hexaplom (Biblija u 6 verzija, 4 gr~ka prijevoda - LXX, Teodozije,Simachus, Aquila - hebrejski i hebrejski tekst transliteriran na gr~kom).Sli~no moèmo re}i i za engleski prijevod King James Version iz 1611. na kojem je sudjelovalo 47 prevoditelja.

ga Staroga zavjeta moglo je po prosudbi bisku-pa biti dozvoljeno jedino u~enim i pobo`nimljudima radi boljeg razumijevanja Svetogapisma, odnosno kao pojašnjenje Vulgate.Dozvoljavali su se samo prijevodi Vulgate kojuje Tridentinom proglasio jedinim „autenti~n-im“ prijevodom. Vulgatu se smatralo vjernij-om izvornom tekstu od sumnjivog Erazmov-og teksta Biblije na originalnim jezicima (tzv.Textus Receptus) prema kojima je Luter preveoBibliju na njema~kom. Ipak valja re}i da su seprvi protestantski prijevodi debelo slu`ili iVulgatom ~iji se utjecaj nije mogao izbje}i.

Stav Katoli~ke Crkve prema Vulgati kao je-dinom predlošku za prijevod Biblije na gov-orne jezike po~inje se mijenjati u 19. st. sa raz-vojem biblijskih znanosti. God. 1862. njema~kibibli~ar Tischendorf objavio je Sinajski kodeks,gr~ki tekst Staroga i Novog zavjeta iz IV. st. poKr. Tiscendorf je otkrio ovaj dragocjeni kodeksu samostanu sv. Katarine na Sinaju. Stru~njacisu uo~ili da se taj kodeks gotovo u potpunostisla`e sa onim Vatikanskim, tako|er iz IV. st.koji se ~uva u Vatikanskoj biblioteci još od pet-naestog stolje}a. Zahvaljuju}i ovoj spoznajikao i otkri}u nekih papirusa iz 2. i 3. stolje}apolako se iskristalizirao vjerodostojniji origi-nalni tekst Septuaginte i Novoga zavjeta.Shva}aju}i vrijednost ovih biblijskih znanstv-enih dostignu}a Papa Leon XIII. poti~e bibli~-are u svojoj enciklici Providentissimus Deus od1993. na prou~avanje biblijskih jezika. Po~injese govoriti o potrebi revizije Vulgate. Dok seprije zahtijevalo da prijevodi Biblije na narod-nim jezicima budu isklju~ivo prijevodi Vulgatepapa Pio XII. }e u svojoj enciklici Divinoafflante Spiritu od 1943. odrediti da predlo`akza moderne prijevode Biblije na narodnim jez-icima ne bude više Vulgata nego originalni he-brejski i gr~ki tekst, dakle onaj tekst koji je na-pisao sam nadahnuti pisac.

Katoli~ka }e Crkva otvoriti širom vrata pri-jevodima Biblije sa izvornog teksta na narodnijezik na Drugom vatikanskom saboru koji u 22to~ci Konstitucije o bo`anskoj objavi DeiVerbum ka`e: „Kristovim vjernicima treba dabude širom otvoren pristup k Svetom pismu.Stoga je Crkva ve} od po~etka priznala kaosvoj onaj gr~ki najstariji prijevod Starog zavje-

ta, koji se zove po Sedamdesetorici; a drugeisto~ne i latinske prijevode, osobito onaj kojizovu Vulgatom, uvijek je dr`ala u ~asti. Abudu}i da Bo`ja rije~ mora svim vremenimabiti na raspolaganju, Crkva se materinskombrigom skrbi da se prirede prikladni i ispravniprijevodi na razli~ite jezike, prvenstveno izizvornih tekstova Svetih knjiga. Ako se ti pri-jevodi, u danoj prilici i uz pristanak autoritetaCrkve, prirede zajedni~kim trudom i s rastavl-jenom bra}om, mogu se njima slu`iti svikrš}ani“. Vulgata dakle nije više „povlašteni“prijevod Biblije. Uz nju se cijene i poštuju idrugi isto~ni i zapadni prijevodi. Štoviše pre-poru~uju se ekumenska izdanja Biblije kaoprikladan na~in da se pridonese jedinstvukrš}ana. Osim toga nakon Dei Verbum jasno jeda nije Vulgata, nego originalni biblijski tekstna hebrejskom i gr~kom taj koji je neupitnonadahnut.

2. Hrvatski prijevodi BiblijePogledajmo sada kako se ovaj op}eckrveni

kontekst kroz povijest odrazio na prijevodeSvetoga pisma na hrvatski jezik. Tih prijevodai nije bilo previše. Najstariji je onaj isusovcaBartola Kaši}a koji je od 1622. do 1630., dakleza osam godina, u Dubrovniku preveo Vulg-atu na hrvatski jezik. Me|utim njegovo djeloostalo je u rukopisu i dugo se ~uvalo u ArhivuVatikanske biblioteke. Objavljeno je tek preddesetak godina i to u Be~u. Kaši} je preveoBibliju na hrvatski jezik da bi suzbio protes-tantski nepotpuni prijevod Biblije izdane uUrachu 1562.-1564. Me|utim hrvatski kleronoga vremena bio je više za staroslavenskijezik koji je bio slu`beni jezik u liturgiji a kojije trebao povezivati Hrvate sa ostalim Slave-nima. Zato Kaši}ev prijevod nije tada objavl-jen. Kaši}ev prijevod bio je vrlo dobar i da jetada objavljen sigurno bi zna~ajno utjecao narazvoj hrvatskog jezika.4

Slijede}i prijevod Biblije na hrvatski jezikpojavljuje se tek u 19. st., kad se i navedenicrkveni kontekst po~eo polako mijenjati. Prij-evod je na~inio franjevac Matija Petar Katan~i}.Opet se radi o prijevodu Vulgate. Prijevod jetiskan samo jedanput u Budimu 1831. Malo ka-snije, to~nije od 1858. do 1861., u Be~u se tiska

250 VRHBOSNA 3/2010

Usp. Bo`o ODOBAŠI], Neiscrpno bogatstvo Biblije. Uz 50. obljetnicu Šari}eva prijevoda Svetoga pisma Starogai Novoga zavjeta, u: Napredak - Hrvatski narodni kalendar za 1993., Sarajevo, 1993., 146.

prijevod cijelog Svetoga pisma s Vulgate za-darskog sve}enika Ivana Matije Škari}a. Prob-lem ovog prijevoda jest što nije na knji`evnomhrvatskom jeziku nego u ikavštini i u bra~komnarje~ju pa je teško mogao biti šire prihva}en.I ovaj prijevod do`ivio je samo jedno izdanje.

Godine 1868. Britansko biblijsko društvo uBeogradu je izdalo prijevod Staroga zavjeta\ure Dani~i}a i Novoga zavjeta Vuka Karadì-}a (1819) pod naslovom Sveto Pismo Staroga iNovoga zavjeta. Ovaj prijevod bio je protestan-tskog tipa bez deuterokanonskih knjiga. Jezi-~no je tako|er bio problemati~an, jer je vrviosrbizmima. Ovaj se prijevod me|utim na hrv-atskom govornom podru~ju vrlo brzo širio, os-obito zahvaljuju}i sna`nom prodoru protesta-nata na prijelazu iz 19. u 20. st. Hrvatski bisk-upi su shvatili da je kao protumjera potrebnoSveto pismo u dobrom hrvatskom prijevodu.Dio ove zada}e odradio je vrhbosanski nadbi-skup dr. Josip Štadler koji je kroz 12 godina od1895. do 1907. priredio pu~ki prijevod Evan|-elja i Djela apostolskih na temelju Vulgate.Djelo je u jednom svesku izašlo u Sarajevu1912. Negdje u to isto vrijeme u Zagrebu prof.Valentin êbuškin sluè}i se Vulgatom i nekimprijevodima sa ìvih jezika prevodi Stari zav-jet, ali ne uspijeva djelo dovršiti.

Do kvalitativnog skoka u prevo|enju Bib-lije na hrvatski dolazi tek sa dr. Franjom Zago-dom koji je u Zagrebu 1925. priredio prvi prij-evod Novoga Zavjeta prema gr~kom izvo-rnom tekstu. Zagodin prijevod je pozitivnoocijenjen i do`ivio je tri izdanja. Bilo je potreb-no još kvalitetno prevesti Stari zavjet. Taj pos-ao zagreba~ki nadbiskup dr. Antun Bauer pov-jerio je 1928. zagreba~kom bibli~aru dr. Antu-nu Sovi}u. Sovi} je na prijevodu radio šest go-dina. Zadojen jugoslavenskom idejom o zaje-din~kom jugoslavenskom jeziku Sovi} je trigodine proveo u Šumadiji da ondje nau~i jezikkojim je trebao prevesti Sveto pismo. Kad suhrvatski biskupi od njega zatra`ili da prijevodjezi~no popravi, osobito srpske ina~icebiblijskih imena (Samuel – Samuilo; Job – Jov;Jošua – Josuj; Danijel – Danilo; Boaz – Vojaz;

Baruh – Varuj; Estera – Jistera; Betlehem – Vitl-ejem itd.) on je to odlu~no odbio. Sovi}ev pri-jevod zbog toga nije nikada objavljen.5

3. Šari}ev prijevod BiblijeHrvatski biskupi ipak nisu odustali od nau-

ma da se povodom 13-stoljetne obljetnice odpokrštenja Hrvata izradi kvalitetan prijevod~itavog Svetog pisma na hrvatskom jeziku. Za-goda je ve} bio preveo Novi zavjet. Trebalo jeda još neko prevede Stari. Tu su zada}u 12. lip-nja 1940. godine na konferenciji Poslovnog od-bora katoli~kog episkopata u Zagrebu povjer-ili sarajevskom nadbiskupu Ivanu Evan|elistidr. Šari}u koji je biblijske discipline doktoriraojoš davne 1898. na Katoli~kom bogoslovnomfakultetu u Zagrebu. U me|uvremenu se oku-šao u literarnom, prevodila~kom i uredni~komposlu. Ure|ivao je mjese~nik Vrhbosna, u koje-mu je objavljivao svoje pjesme i prozne rado-ve te prijevode s latinskog, engleskog, njema~-kog i francuskog. Nadbiskup Šari} je s radoš}uprihvatio ovu zada}u koja mu je le`ala na srcujoš od mladih dana kada je taj isti posao pok-ušao odraditi njegov predšasnik na biskupskojstolici u Sarajevu dr. Josip Štadler. U odgovoruBiskupskoj konferenciji piše: … Prihvatit }u seu ime Bo`je pu~kog izdanja Sv. Pisma Starogai Novog Zavjeta u 3 sveska. Izdat }u i Novizavjet, da imadnemo jednoliko cijelo Sv.Pismo“.6 ^ini se da Šari} nije imao mandat zaprijevod Novoga zavjeta. Me|utim on je sma-trao potrebnim da prevede i Novi zavjet kakobi tekst ~itavog Svetog Pisma bio ujedna~en.

Preuzeti posao Šari} je zgotovio u rekord-nih 2 godine. Ratne godine 1942. posao je biou cijelosti gotov. Tri sveska izlazila su slijede}-om dinamikom: I. Stari Zavjet: Povijesneknjige (u o`ujku 1942.), II. Stari Zavjet: Pou~neknjige (u velja~i 1943.), III. Novi Zavjet (listop-ad 1943.) Sva tri sveska izašla su u izdanju Ak-ademije Regina Apostolorum. U predgovoruIII. sveska prevoditelj naglašava ono što je na-veo i u naslovu svakog sveska da je prijevodpriredio „iz izvornoga teksta“ … „obaziru}i sena prijevod Vulgate“.7 Šari} je dakle u~inio

VRHBOSNA 3/2010 251

Ipak }e prevoditeljima Biblije Stvarnost iz 1969., koja je poznata i kao Zagreba~ka Biblija, Sovi}ev prijevodposlu`iti kao temeljni prijevod za tekst Staroga zavjeta (osim Petoknji`ja i Psalama).Vidi Karlo VIŠATICKI, Šari}ev prijevod Svetog pisma i njegova izdanja (I. dio), u: Obnovljeni `ivot, 62 (2007.) 3,335. Citat Šari}eva pisma od 13. lipnja 1940. Višaticki preuzima iz tada neobjavljenog predavanja Mate Zovki}ana temu “Nastanak i tri izdanja Šari}eva prijevoda Svetoga pisma”.Novi zavjet. Iz izvornoga teksta preveo i bilješke priredio Dr. Ivan Evan|elist Šari}. Svezak III., Sarajevo, 1942., 5.

više od onoga što su od njega tra`ili hrvatskibiskupi i to u dvostrukom smislu: nije preveosamo Stari nego i Novi zavjet; u prijevodu nijekao primarni predlo`ak imao Vulgatu negoizvorni tekst. Tako se barem dade zaklju~iti iznjegova predgovora.. Šari} u predgovoru pr-vog sveska priznaje da je konzultirao i pona-jbolje strane stru~njake prevoditelje SvetogaPisma, a imao je pred sobom i prijevod Dani~-i}a i Vuka koje hvali zbog štokavskog narje~jabosanskoga izgovora. Nadalje naglašava da jenastojao sa~uvati karakteristike izvornoga tek-sta ali mu nije robovao, nego je nastojao „bitisvoj“. U njegovom danono}nom radu vodilaga je „samo ~ista ljubav k Bogu i Narodusvomu“.8 Šari} se nije ograni~io na ~isti prijev-od teksta nego je napisao opširan uvod u svakisvezak kao i uvod u svaku knjigu Staroga iNovoga zavjeta. Tekst je popratio i brojnim iopširnim bilješkama. Iz svega ovoga se dadezaklju~iti da je htio Sv. Pismo u~initi što razu-mljivijim obi~nom puku kome je ovaj prijevodi bio namijenjen. Na kraju drugog sveska ko-jim završava Stari zavjet donio je i stvarno ka-zalo imena i pojmova te karte biblijskih zemal-ja. Donosi i objašnjenja biblijskih mjera, no-vca, vremena, rekonstrukciju jeruzalemskoghrama i sl. Na kraju tre}eg sveska donosi i pre-gled za liturgijska ~itanja „poslanice i evan|-elja preko crkvene godine“.

4. Ocijene Šari}eva prijevoda9

Šari}ev je prijevod izazvao u javnosti s jed-ne strane buru oduševljenja, a s druge stranekritiku nekih tadašnjih bibli~ara. Crkvena jav-nost primje}uje i hvali pu~ki jezik, stil i lako}ukojom se ~ita Šari}ev prijevod. Stru~na pakkritika bila je razli~ita: s jedne strane imamopozitivne kritike Škrinjara, Vlaši}a i Schütza, as druge strane zamjerke Obreškog i Zagode.

Bibli~ar dr. Albin Škrinjar, profesor u onovrijeme na visokoj teološkoj školi u Sarajevu

ocijenio je Šari}ev prijevod vrlo pozitivno kao„vjeran, jasan i lijep“. Prema njemu Šari} paz-e}i na vjernost nije zanemario jasno}u, a radiljepote nije se ogriješio o vjernost tekstu, a us-pio je sa~uvati i semitski kolorit. Škrinjar navo-di da je prevoditelj u bilješkama birao lakša tu-ma~enja, prema ~emu se dade zaklju~iti da jeimao na umu obi~an puk. Škrinjar osobito hv-ali Šari}ev jezik: „Stil našega prevodioca kaoro|enog pjesnika te~e glatko, ritmi~no, melid-iozno“.10 Pozitivnim kritikama Škrinjara pridr-u`uje se i bibli~ar, franjevac o. Petar Vlaši}, pr-ofesor u Dubrovniku i prevoditelj Knjige Psal-ama sa hebrejskog na hrvatski. On tvrdi da jepomno pregledao i usporedio Šari}ev prijevodsa izvornikom i Vulgatom i uvjerio se u visokukvalitetu prijevoda koji „vjerno prenosi smisaoizvornika u ~isti i lijepi hrvatski jezik“.11

Profesor Biblije u \akovu dr. Rudolf Schützsmatra Šari}ev prijevod va`nim doga|ajem zasveop}u kulturu u Hrvata. Šari}ev jezik sma-tra biranim a njega jednim od najboljih pozna-vatelja hebrejskog jezika u našoj domovini.Naglašava pak je za prevoditelja va`nije dadobro poznaje hrvatski jezik nego hebrejski iligr~ki. Naime poteško}e hebrejskog izvornika„lako se mogu protuma~iti pomo}u prijevodana druge `ive jezike, dok za ~isto}u hrvatskogprijevoda nema takvih vanjskih pomagala“.12

Dr. Janko Obreški, bibli~ar i profesor Bogo-slovnog fakulteta u Zagrebu bio je prema Šari-}evu prijevodu najkriti~niji. Obreški pohvalju-je Šari}ev smionost, trud i ljepotu jezika njego-va prijevoda. Hvali nadalje Šari}a što je svetitetragram prevodio ne sa Jahve nego sa Gosp-od. Primje}uje me|utim da prijevod obilujeturcizmima, a da ima i nerazumljivih dijelovate mnogo lapsus calami i tiskarskih grešaka. Zabilješke ka`e da su preopširne, nejasne, a ~estoi neto~ne. Smatra dakle da bi se prijevod umnogo~emu trebao izgladiti i bri`nije izraditi.Osvr}u}i se na drugi svezak Šari}eva prijevo-

252 VRHBOSNA 3/2010

Stari Zavjet, iz izvornoga teksta preveo i bilješke priredio Dr. Ivan Evan|elist Šari}, nadbiskup vrhbosanski. Svezak I.Povijesne knjige, Sarajevo, 1941., 5.U ovom dijelu izlaganja podatke crpim iz pregleda ocjena Šari}eva prijevoda koji su priredili Višaticki i Odobaši}.Usp. Karlo VIŠATICKI, Predlo`ak Šari}eva prijevoda Svetoga Pisma, u: Crkva u svijetu, 41 (2006.) 3, 282-288.; Bo`oODOBAŠI], Neiscrpno bogatstvo Biblije, 152-157.Usp. Vrhbosna, (1942.) 5, 136-138.Usp. Vrhbosna, (1942.) 7-8, 190-191.Usp. Rudolf SCHÜTZ, Petoknji`je u novom hrvatskom prijevodu, u: Glasnik biskupije |akova~ke i srijemske, 1943.,132-136.

101112

da Obreški tvrdi da je usporedio Šari}ev pri-jevod s izvornim hebrejskim i gr~kim tekstomi ustanovio da se Šari} obilato posluìo njema-~kim pu~kim prijevodom Eugena Henne-a i toi u tekstu i u bilješkama.13 Budu}i da je Henneprevodio sa izvornika, za pretpostaviti je da jeŠari} smatrao da se i njegov prijevod na nj osl-onjen moè takvim nazvati. Obreški zaklju~-uje da je prijevod Svetog pisma tako vaàn daga treba raditi «s mnogo ve}om kriti~noš}u ipomnjom, kako to zahtieva reverentia ergaVerbum divinum, pa makar posao išao i pola-ganije naprijed».14

Na sli~an na~in Šari} je prevodio i Novi za-vjet. Dr. Franjo Zagoda je u svojoj recenziji pri-mijetio da se Šari} posluìo najraširenijim nje-ma~kim pu~kim prijevodom Konstantina Rös-cha koji je prevodio Novi zavjet s izvornog gr-~kog jezika od i da kao takav „dijeli i dobre i sla-bije strane Röschova prijevoda“. Zagoda primj-e}uje da Šari} Röscha uop}e nije uvrstio u bro-jnu literaturu koju je naveo pa onda ispada dasu njegove osobine zapravo Šari}eve.15 Odoba-ši} zaklju~uje da se iz ovoga moè zaklju~iti daŠari} nije poznavao tako dobro hebrejski i gr~kida bi mogao samostalno prevoditi sa izvornika.Taj nedostatak nadoknadio je me|utim dobrimpoznavanjem njema~kog i hrvatskog jezika. Usvakom slu~aju njegov prijevod moè se ubroji-ti me|u dobre pu~ke prijevode svoga vremenašto je bila i njegova primarna svrha i zadatak sastrane hrvatskih biskupa.16

5. Madridsko i ^akove~ko izdanjeUsprkos kritikama za Šari}ev prijevod mo-

`e se re}i da je od klera i puka bio jako dobroprihva}en i da je 10 000 primjeraka koliko jebila naklada bilo vrlo brzo razgrabljeno. Šari}je zbog svojih simpatija prema endehazijskojvlasti morao ve} prije kraja rata napustiti Sar-ajevo. Otišao je najprije u Švicarsku a zatim uŠpanjolsku gdje se nastanio u Madridu. Svu

njegovu pisanu ostavštinu zaplijenile su naro-dne vlasti i proglasile ga dr`avnim neprijatel-jem. Tako su nestali i njegovi rukopisi iz kojihbi se dalo još puno toga zaklju~iti o na~inu nje-gova prevo|enja. Jasno da u takvom okru`e-nju drugo izdanje Šari}eva prijevoda u komu-nisti~koj Jugoslaviji nije bilo mogu}e. Do dru-gog popravljenog izdanja Šari}eva prijevodaSvetog Pisma ipak dolazi u Madridu 1960.godine. Drugo izdanje bilo je namijenjenoprvenstveno Hrvatima u dijaspori. U pred-govoru Šari} tvrdi da je ovo izdanje uspore|-eno s najsuvremenijim prijevodima SvetogaPisma te popunjeno suvremenijim mišljenji-ma i tuma~enjima.

Za drugo izdanje najzaslu`niji je Šari}evtajnik Luka Brajnovi}, sve}enik iz BokeKotorske koji je u Madridu završio studijsvjetske knjièvnosti. Sluè}i se tada najnovi-jim prijevodom Biblije na španjolskom prera-dio je Šari}eve uvode i bilješke. Dotjerao je iŠari}ev jezik tako što je izbacio turcizme i usk-ladio ga sa standardnim hrvatskim jezikomkasnih pedesetih godina. Brajnovi} ovako opi-suje svoj rad: «Nakon pune dvije godineneprestanoga rada i silne borbe s gotovo nesa-vladivim materijalnim poteško}ama, brigama,`rtvama i prevarenim nadama, ali obdaren Bo-`jom pomo}i i potrebnim milostima, dovršiosam ovo djelo nose}i neprekidno u srcu ljubavprema boànskoj Istini, sadrànoj u ovim sve-tim knjigama; ljubav prema dragom hrvatsk-om narodu, kojemu je ovo izdanje upu}eno, iljubav prema starcu Nadbiskupu, dru IvanuEv. Šari}u, koji je s posebnom ~e`njom ~ekao,da njegov prijevod Svetoga Pisma ugleda podrugi put svijetlo dana, prije negoli on zauvi-jek sklopi svoje umorne o~i.»17 Znamo da jeŠari} te iste godine i umro.

Nakon politi~kih promjena po~etkom deved-esetih prošloga stolje}a Šari}ev prijevod Svetogapisma do`ivio je novo izdanje ve} 1998. ali ne sa

VRHBOSNA 3/2010 253

Višaticki je usporedio Šari}ev prijevod sa Vulgatom, Škari}em, Dani~i}em, êbušnikom, Henneom i zaklju~io daŠari} vjerno slijedi Henneov njema~ki prijevod. Usp. Karlo VIŠATICKI, Predloàk Šari}eva prijevoda SvetogaPisma, u: Crkva u svijetu, 41 (2006.) 3, 298.Usp. Janko OBREŠKI, Sveto Pismo Staroga i Novoga Zajveta, u: Bogoslovska smotra, 31 (1943) 153.Usp. Franjo ZAGODA, Dr. Ivan Evan|elist Šari}. Novi zavjet. Iz izvornoga teksta preveo i bilješke priredio.Sarajevo, 1942., Svezak III., u. Bogoslovska smotra, 32 (1944.), 171-185.Usp. Boò ODOBAŠI], Neiscrpno bogatstvo Biblije, 157.Usp. Karlo VIŠATICKI, Predloàk Šari}eva prijevoda Svetoga Pisma, u: Crkva u svijetu, 41 (2006.) 3, 298.I ovaj citat Višaticki preuzima iz predavanja Mate Zovki}a na temu “Nastanak i tri izdanja Šari}eva prijevodaSvetoga pisma”.

strane Katoli~ke crkve nego iz protestanskih kr-ugova. Radi se o piratskoj kopiji jer vlasnik auto-rskih prava nije niti obaviješten o izdanju, a ka-mo li upitan za dozvolu korištenja teksta. Tiskanaje u ^akovcu a izdava~ je Croatin/Bosnian BibleOutreach Ministry. Identitet izdava~a nemogu}eje otkriti. Da se radi o protestantskom izdanjuo~ito je i po tome što nedostaju deuterokanonskeknjige, a uvedena je i terminologija tipi~na haprotestante u Hrvatskoj (Radosna vijest po Mt,Mk, Lk, Iv umjesto Evan|elje po Iv…). Ubrzonakon prvog izdanja ove Biblije pojavljuje se jošjedno. Izdava~ je ovog puta „Bra}a i prijatelji odzapada“ ~iji identitet ponovno nije mogu}e otkri-ti. Višaticki dobro primje}uje da je ipak pozitivna~injenica „da jedna krš}anska zajednica `eli ko-ristiti Šari}ev prijevod Svetoga pisma“.18

6. Prvo popravljeno izdanje Šari}eveBiblije – Zagreb 2006.Hrvatsko biblijsko društvo u Zagrebu na ~elu

s dr. Zvonimirom Kure~i}em uzelo si je za zada-tak izdati hrvatske prijevode Svetoga pisma «sciljem širenja biblijske kulture u Hrvata i da sene zaboravi dijelove vlastite kulturne baštine».19

S tom svrhom pokrenulo je u prolje}e 2004. inic-ijativu za popravljenim domovinskim izdanjemŠari}eve Biblije. Inicijativa je bila prihva}ena sastrane Vrhbosanske nadbiskupije. Posla su seprihvatili bibli~ari iz Bosne i Hercegovine: KarloVišaticki, Bo`o Odobaši} i Mato Zovki}.20 Zadat-ak im je bio da Šari}ev prijevod korigiraju imaj-u}i pred sobom znanstveno izdanje Biblije nahebrejskom, Septuaginte na gr~kom i Novogazavjeta na gr~kom jeziku. Višaticki je preuzeosve SZ-tne knjige na hebrejskom osim Psalamakoje je popravio Odobaši}. Zovki} je revidiraosve SZ-tne knjige napisane na gr~kom kao i ~i-tav Novi zavjet. Višaticki je osim toga napisao uuvode u svaku grupu SZ-tnih knjiga, Odobaši}opširan uvod u Psalme, a Zovki} uvod u svakuknjigu Novoga zavjeta. Bilješke su tako|er revi-dirali i sveli ih na razumnu mjeru. Sa jezi~ne st-rane tekst je revidirao kroatist mr. Marko Aleri}.

Njegov zadatak je bio da poštivaju}i u najve}ojmogu}oj mjeri Šari}ev jezik i stil, uskladi Šari}evhrvatski sa današnjim standardnim hrvatskimjezikom. Da bi tekst bio što ~itkiji aoristi i imper-fekti su ostavljeni samo tamo gdje je to bilonu`no potrebno. Tekst je osim toga o~iš}en odturcizama kojima je vrvjelo osobito prvoSarajevsko izdanje. Osobna i geografska imenapreuzeta su iz Zagreba~ke Biblije.

Prvo popravljeno zagreba~ko izdanje Šari}e-ve Biblije izašlo je god. 2006. Izdava~ je Hrvatskobiblijsko društvo Zagreb, a suizdava~i su Vrhbo-sanska nadbiskupija Sarajevo i Hrvatsko knièv-no društvo sv. Jeronima u Zagrebu (tvrdi uvez)odnosno Glas Koncila. Izdana je i verzija bezdeuterokanonskih knjiga kako bi Šari}eva Biblijabila prihvatljiva i protestantima. Karlo Višatickiuspore|uju}i popravljeno izdanje Šari}eveBiblije sa Katan~i}em, Škari}em, Dani~i}em, Šar-i}em iz 1941, Šari}em iz 1960. Zagreba~kom Bibl-ijom iz 1968, Martinjakom iz 1998, Martinjakomiz 1999. zaklju~io je da Šari}ev prijevod ne odstu-pa od dosadašnjih hrvatskih prijevoda21. Zovki}je pak usporedio dijelove Šari}a iz 2006. i Zagr-eba~ku Bibliju i zaklju~io da su «oba prijevodavjerna i na svoj na~in lijepa. Razlike postoje i onesu odraz prevoditeljevih i lektorovih odabira. Na~itateljima je da se odlu~e kojim se prijevodomèle sluìti u moljenju i prou~avanju rije~i bo`jena hrvatskom, ako ve} ne mogu pribaviti oba.Onima koji nisu imali priliku u~iti hebrejski igr~ki kao jezik izvornika ostaje da usporedbomprijevoda dolaze do smisla svetoga teksta koji jerije~ Bo`ja u rije~i ljudskoj».22 Ruben Kneèvi},hrvatski bibli~ar protestantske provenijencije,usporedio je pak Šari}ev prijevod Judine poslan-ice iz prvog popravljenog izdanja Šari}eveBiblije sa svim prijašnjim izdanjima Šari}eva pri-jevoda te sa izvornim gr~kim tekstom NA27 i za-klju~io da revizija Hrvatskoga biblijskog društva,unato~ nekim nedostacima, doista ima karakter«1. popravljenog izdanja», jer su sve dosadašnjerevizije uglavnom obavljale prepravke u man-jem opsegu.23

254 VRHBOSNA 3/2010

Karlo VIŠATICKI, Šari}ev prijevod Svetog pisma i njegova izdanja (I. dio), 342.Karlo VIŠATICKI, Šari}ev prijevod Svetog pisma i njegova izdanja (II. dio), u: Obnovljeni `ivot, 62 (2007.) 4, 478.Mato ZOVKI], Zahvati trojice bibli~ara na tekstu Šari}eve Biblije, u: Vrhbosnensia, 11 (2007.) 1, 149-151.Usp. Karlo VIŠATICKI, Šari}ev prijevod Svetog pisma i njegova izdanja (II. dio), 489.Mato ZOVKI], Usporedba Šari}eve i Zagreba~ke Biblije, u: Bogoslovska smotra, 77 (2007.) 3, 676.Ruben KNE@EVI], O revizijama Šari}evih biblijskih prijevoda s analizom postupka revizije prijevoda Judineposlanice, u: Kairos 1 (2007.) 1, 57.

181920212223

7. Zaklju~akU zaklju~ku valja naglasiti da se

prevo|enje Biblije na hrvatskom nastavilo inakon Šari}eva ratnog prijevoda i to ne samozato jer se njegov prijevod u komunisti~kojJugoslaviji nije smio tiskati. Biblijska jeznanost išla naprijed, ra|ali su se i stasalinovi bibli~ari koji su bili vrsni poznavateljikako hebrejskog i gr~kog tako i hrvatskogjezika, zaljubljeni u Bo`ju rije~ i `eljni dapodare hrvatskom narodu nove, bolje pri-jevode. Spomenimo samo va`nije: prijevodNovoga zavjeta Ljudevita rup~i}a iz 1961.(zapravo prera|en prijevod Gracijana Ras-pudi}a), Zagreba~ka Biblija iz 1968., Novizavjet u prijevodu Duda-Fu}ak iz 1973. (10izdanja), Novi zavjet Gracijana Raspudi}a iz1987. te dijelovi Novog zavjeta u prijevoduTomislava Ladana (Luka 1985., Marko 1990.,

Otkrivenje 1992.). Spomenimo na kraju i pri-jevod Novog zavjeta Rubena Kne`evi}a iz2001. Trenutno je u tijeku prijevod ~itave Bi-blije s izvornih jezika. U taj projekt uklju~enisu gotovo svi bibli~ari sa hrvatskog govornogpodru~ja bilo katolici, bilo protestanti. Ciljtoga prijevoda je da bude još više pu~ki negošto su to bili svi dosadašnji prijevodi pa ionaj Šari}ev, u smislu da bude razumljiv nesamo vjernicima, nego i onima koji Bibliju~itaju kao najplemenitiji dio svjetske kul-turne baštine. A Šari}ev prijevod koji danasimamo u popravljenom izdanju predstavljavrijedan doprinos u nastojanju da se Rije~Bo`ja što kvalitetnije pribli`i našem obi~nom~ovjeku kako bi taj ~ovjek ~itaju}i Pismootkrivao i upoznavo bogo~ovjeka IsusaKrista i njemu postajao sve sli~niji.

VRHBOSNA 3/2010 255

Sa`etak

O~uvanje `ivota i zdravlja bitno je povez-ano s razli~itim medicinskim postupcimakoje nerijetko prate i eti~ke dileme. Jednood podru~ja koje je u tom smislu osobito osj-etljivo je transplantacija. Ova grana medicineje toliko napredovala, da je u svojim slo`enimvarijantama jednostavno neodvojiva odbioeti~kih pretpostavki.

U ~lanku se naglašava da to više nisu pita-nja pojedina~nih slu~ajeva ve} se njima bavepluridisciplinarni forumi, upozoravaju}i nagranice koje se ne mogu prelaziti. Razlog je umnogostrukim oblicima transplantacije: odone na vlastitom organizmu do homologne,heterologne (uporaba `ivotinjskih organa),do “stvaranja” mati~nih stanica i fetalnog tki-va za presa|ivanje itd. Unutar ovih postupa-ka postoje kriteriji eti~kih ograni~enja: rizici,pristanak, odre|ivanje trenutka smrti, pitanjeosobnog identiteta kod nekih zahvata i sl.

Današnje biomedicinske vještine ne smijustvarati mitove od znanosti, nego nasuprot“diktature relativizma” djelovati u okvirima

op}eprihva}enih eti~kih normi, štite}i takodostojanstvo ljudskoga `ivota.

Uvodna pojašnjenja

Napredak bioloških i medicinskih znanostipovezan s tehnološkim inovacijama morao jekad-tad dovesti do pitanja o granicama zahva-ta u ljudski ìvot i zdravlje. To je tipi~nabioeti~ka tema s brojnim dilemama zbogrizi~nih postupaka u slu~ajevima kadabiološko poimanje ~ovjeka nije uskla|eno seti~kim. Zato je ovdje temeljno pitanje vred-novanja ljudskog ìvota: uvaàvamo li ~ovjekakao subjekt, po principu jedinstva tijela i duha,s njegovim dostojanstvom i pravima, ili ga pri-hva}amo samo kao materijalno-biološkupojavu i objekt na koji se bezuvjetno primjen-juje znanje? Od odgovora na ova pitanjadobrim dijelom ovisi i odnos prema trans-plantaciji o kojoj je ovdje rije~.

S druge strane, ~ovjek je po svojoj prirodnojsklonosti usmjeren na o~uvanje `ivota i zdravl-ja. Još su Rimljani koristili izreku da zdrav duhpo~iva u zdravu tijelu (“mens sana in corpore

Dr. Tomislav Jozi}

Eti~ki aspekti transplatacije

sano”). U tom smislu zdravlje je sklad tjelesnih iduševnih (psiho-somatskih) sposobnosti.1 Me|utim,kako je eti~ki relativizam, kao jedan od znako-va našeg vremena, nesklon prihva}anju osn-ovnih ljudskih vrednota, nerijetko su nastojan-ja oko o~uvanja `ivota i zdravlja u raskoraku stemeljnim eti~kim na~elima.2 Dapa~e, “svakipokušaj upozoravanja na o~ito kršenje tih na~-ela nailazi na organiziran i `estok otpor onihkoji sebe smatraju promicateljima napretka zadobrobit ~ovje~anstva” - tvrde oni koji se bavepodru~jem razvojne biologije.3

Problemi o~uvanja ìvota i zdravlja ~ovjekanisu samo teorijski, ali im je teorija oslonac. Shv-a}anja po kojima se ~ovjek kao objekt znanostiizjedna~ava s ostalim objektima istraìvanja uprirodi, takva shva}anja i jesu dovela ~ovje~anst-vo u katastrofalna doga|anja. Treba li nekomepotvrda za ovu tvrdnju, na}i }e je u Nürnberškomprocesu iz 1947. god. na Me|unarodnom vojnomsudu na kojemu je su|eno dvadeset trojicinacisti~kih lije~nika u logorima Auschwitz,Dachau i Buchenwald. Oni su nad ljudima iz-vodili neljudske pokuse kao što je sterilizacija,eutanazija, ispitivanja izdr`ljivosti na smrzavan-je i na elektrošokove, testiranje vakcina naumjetno zaraènima, geneti~ki pokusi i sl. Takoje Josef Mengele kao “an|eo smrti” postao sim-bol zloporabe znanosti i nemedicinskih interesa.

Iako je na Nürnberškom procesu formuli-ran povijesni Nürnberški kodeks sa sa`etimeti~kim na~elima o klini~kim istra`ivanjima, akasnije na njegovim temeljima i detaljnaHelsinška deklaracija (1962.), znanstvena zajed-nica ni do danas nije nau~ila lekciju iz Nürnb-

erga, jer se u pojedinim biomedicinskim kru-govima još uvijek doga|aju sli~ni ili još perfid-niji, ~esto komercijalni pokusi. I danas se “podokriljem medicine još uvijek izvode zahvatikoji po svojoj eti~koj neprihvatljivosti nimalone zaostaju za onima zbog kojih je prije polastolje}a su|eno nacisti~kim lije~nicima.”4

Stvaranje negativne atmosfere o vrijednos-ti ljudskog `ivota i zdravlja i tehnološki razv-oj u medicini doveli su do nastanka Bioetike udrugoj polovici 20. stolje}a. Po~etak bioetike seobi~no pripisuje osnivanju prvog Bioeti~kog ko-miteta (Povjerenstva) u Seattleu koji je odabiraopacijente za priklju~ak na aparat za dijalizu,usavršen šezdesetih godina 20. stolje}a, dok jeprvi izraz bioetika naveo ameri~ki onkolognizozemskog porijekla, Van Rensselaer Potter,1970. godine. Za njega je bioetika nova disci-plina koja povezuje biološko znanje sa znanjem ovrijednosnim sustavima, tj. znanost kao multi-disciplinarna ili interdisciplinarna integracija.5

U raspravu o bioeti~kim pitanjima ide igovor o presa|ivanju organa i tkiva. Na ovommjestu nije mogu}e razmotriti sve dileme okotransplantacije, nego više ukazati na na~elnieti~ki pristup njenim raznim oblicima. Osimtoga, bioeti~ki problemi su tim ve}i što je pod-ru~je transplantacije u stalnom napredovanju,a manipulacije i zloporabe i u tom pravcu dr-uštvo ne mo`e uvijek djelotvorno kontrolirati.

Pojmovi i klasifikacija transplantacije

Dosada postignuti uspjesi u humanoj transp-lantaciji zna~e velik znanstveni napredak u kir-

256 VRHBOSNA 3/2010

Usp. A. VAN KOL, Theologia moralis I, Herder, Barcelona, 1968., br. 804 ss. - Slu`bena definicija zdravlja Svjetskezdravstvene organizacije (WHO): “Zdravlje je stanje potpunog fizi~kog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a nesamo odsutnost bolesti i iznemoglosti”, prema: V. POZAI], @ivot dostojan ìvota, FTI, Zagreb, 1985., str. 47. Eti~ki relativizam u podru~ju ljudskog ìvota i zdravlja potvr|uje se i mišljenjem A. Kurjaka i S. Kupeši} iz pre-natalne medicine; oni tvrde da se “ne moè ustanoviti nezavisni moralni status fetusa.” Odatle se lako zaklju~ujeda prema humanom fetusu “ne mogu postojati obveze na osnovi autonomnosti”, pa se “sposobnost za samosta-lan ìvot… ne moè shva}ati kao priro|eno vlasništvo fetusa”, tj. njime se moè raspolagati: usp. A. KURJAK-V.SILOBRÎ] (ur.), Bioetika u teoriji i praksi, NZ Globus, Zagreb, 2001., str. 41- 42.A. ŠVAJGER, Spisi medicinske etike, Centar za bioetiku, FTI, Zagreb, 2004., str. 71.Isto, str. 33; - Švajger na stranicama ove knjige (str.31-35) navodi i konkretne slu~ajeve koji su se doga|ali nakonsu|enja u Nürnbergu, ali i medicinske zahvate koji se danas prakticiraju. Radi se o današnjoj “atmosferi” kojadopušta ubojstva u razli~itim podru~jima humanog istraìvanja. Sli~no je i kod postupaka u embrionalno-fetal-nom podru~ju o kojima piše A. Kurjak (usp.bilj. 2), a još više o aferi vezanoj za njegovo ime oko konkretnih zah-vata u prenatalnoj medicini u Zagrebu. V. R. POTTER izraz “bioetika” navodi u Journal of Religion and Science, 5/1970.; te godine piše i ~lanak u kojemspominje isti neologizam u reviji Perspectives in Biology and Medicine, 14 (1970) 120-153, a slijede}e godine pišeknjigu Bridge to the Future, Prentice-Hall, Engglewood Cliffs, 1971. - Usp. V. VALJAN, Bioetika, Svjetlo rije~i,Sarajevo-Zagreb, 2004., str. 13-16; A. ÔVI], Etika i bioetika, Pergamena, Zagreb, 2004., str. 113-116; R. P. CRAIG-C. L. MIDDLETON-L. J. O'CONNEL, Eti~ki komiteti, Pergamena, Zagreb, 1998., str. 15-23; T. MATULI], Bioetika,Glas Koncila, Zagreb, 2001., str. 37-44.

urškom umije}u. U ovisnosti od vrste i va`nostizahvata, za pacijente primatelje to zna~ifunkcionalno i psihološko olakšanje i poboljšan-je `ivotne kvalitete. Postoje me|utim i drugapitanja kod ovakvih medicinskih postupakakoji nisu uvijek bez zdravstvenih i eti~kih rizika.

Za potpunije eti~ko vrednovanje trans-plantacijskih zahvata potrebno je poznavanjeosnovnih bioloških pojmova i sadr`aja. Prijesvega u pitanju je pojam transplantacije kojinema istu va`nost kod svih oblika ovih zahva-ta. Pod transplantacijom se na~elno podrazu-mijeva kirurški postupak kojim se u organizamprimatelja prenosi organ donora, njegov dio ili tk-ivo. Ova uop}ena definicija uklju~uje mnogamedicinska i eti~ka pitanja koja izviru iz vrstai na~ina transplantacije.6 Stoga je korisno imatina umu njene varijante i rizike kako bi se i et-i~ki problemi lakše uo~ili.

U postupku transplantacije od donatora semogu koristiti male zone tkiva, dijelovi ko`e,ro`nica (cijela); zatim dijelovi organizma uzetiiz koštane mo`dine, iz kosti, isje~ci nadbubre-`ne `lijezde; nervna i vaskularna presa|ivanja(krvne `ile), te kona~no i cijeli organi: bubreg,srce, jetra, guštera~a.7

U pogledu vrsta transplantacije u pitanju jeprije svega autotransplantacija, tj. zahvat na istojosobi. Postupak je poznatiji kao plasti~na ili re-parativna kirurgija, naj~eš}e kao prenošenje dij-elova ko`e s jednog na drugo mjesto kao korek-tivni zahvati na pojedinim dijelovima tijela. Priovom presa|ivanju vitalnim ostaje najve}i diotkiva koje se prilagodi zbog biološke kompatibil-nosti. Današnje medicinske mogu}nosti ovevrste transplantacije su veoma uznapredovale.

Daljnja vrsta zahvata je homologna trans-plantacija organa, tkiva ili drugih dijelova, kojamo`e biti dvostruka: uzimanje transplantata od

ìve osobe na drugu osobu (ex vivo), uz zako-nske i eti~ke uvjete; te sa mrtve na ìvu osobu(ex mortuo, post mortem), tj. kadaveri~na transpl-antacija. Transfuzija krvi ide u podru~je trans-plantacije tkiva. Osnovno medicinsko pitanjehomolognog presa|ivanja je biološko prihva}a-nje transplantata na organizmu primatelja.Imunološka reakcija organizma moè rezultiratiodbacivanjem implantata kao “stranog tijela”zbog biološke inkompatibil- nosti koja ovisi odposebnih stanica ili “antitijela” stimuliranih anti-genima. Odbacivanje se ne doga|a u slu~ajutransplantacije kod jednojaj~anih blizanaca, akod krvnih srodnika taj problem je olakšan. Sdruge strane, imunologija je uspjela otkriti iprimijeniti niz u~inkovitih sredstava kojima sepotiskuje odbacivanje i olakšava prihva}anjetransplantata (npr. ciklosporin, Cy).8

Uspjesi u transplantaciji dobrim dijelomovise i od organizacije i suradnje donorskih mre`aza prikupljanje organa s lokalnim i me|unar-odnim transplantacijskim centarima. Bolni~kajedinica za transplantaciju pristupa eksplantaci-ji tek po utvr|enoj smrti. Kriterij za odre|ivan-je smrti danas je cerebralna smrt, pri ~emu semisli na potpuni prestanak funkcija svih dijelo-va mozga uklju~uju}i i mo`dano deblo. Uz pris-tanak na donaciju, što ovisi i od zakonskih opci-ja, mogu se potom uzeti organi za transplantaci-ju. Pritom je potrebna i tipizacija tkiva donoraradi biološke kompatibilnosti s primateljem kaoi test na zarazne bolesti, npr. hepatitis, AIDS ilisifilis. Brzo odre|ivanje prikladnosti transplan-tata je osobito va`no kod organa koji se mogu~uvati neko vrijeme: bubreg do 48 sati, jetra dodeset sati, srce i plu}a do šest sati, te guštera~a 6-8 sati. U cijelom postupku dobro je imati naumu da “dok su primatelji uvijek u `urbi, do-nori i njihovi ro|aci to nikada nisu.”9

VRHBOSNA 3/2010 257

Usp. L. ROSSI-A.VALSECCHI (ur.), Dizionario enciclopedico di teologia morale, Ed. Paoline, Roma, 1976. (4), str. 1162-1171,1162.; F. COMPAGNONI i dr. (ur.), Nuovo Dizionario di teologia morale (dalje: NDTM), San Paolo, CiniselloBalsamo (Milano), 1994. (3), str. 1383-1391,1383.; B. HÄRING, Etica medica, Edizioni Paoline, Roma, 1973., str. 226-239. Usp. C. PALLIS-D. H. HARLEY (hrv. izd. ur. I. POVRZANOVI]), Osnove smrti mo`danog debla, Medicinska nakla-da / Hrvatska donorska mreà, Zagreb, 2002. (2. izd.), str. 83., gdje autori kao mogu}i “cilj transplantacije” spom-inju još i: sr~ane zaliske, plu}a i koštanu sr`.Usp. F. COMPAGNONI (i dr.), Nuovo Dizionario…, str.1383.PALLIS-HARLEY-POVRZANOVI], Osnove smrti mo`danog debla…, str. 92. - Trenutak ljudske smrti danas seop}enito prihva}a kao prestanak cerebralnih funkcija, ne samo mo`dane kore nego i drugih dijelova. U tomsmislu “gotovo svi razumni ljudi prihva}aju pojam smrti mo`danog debla… Svi bi neurolozi, po našoj spoznaji,danas prihvatili prijedlog da se smrt osobe moè dijagnosticirati na neurološkim osnovama, ~ak i kada se sr~anaakcija odràva umjetnom ventilacijom” (str. 85); usp. osobito I. POVRZANOVI] (ur.), I. te~aj za transplantacijskekoordinatore, Minist. zdravstva RH / Hrv. donorska mreà, Pula, 2003.; Isti, Transplantacija. Uloga javnosti upresa|ivanju organa, Hrv. donorska mreà / Hrv. Crveni kri`, Jeìtisak , 2006.

Pod heterolognom transplantacijom (ksenotra-nsplantacija) se podrazumijeva presa|ivanje`ivotinjskih organa na ljude. Pokušaji presa|i-vanja ove vrste ve} su poznati, ali bez zna~ajn-ih uspjeha. Obi~no su u pitanju organi od maj-muna i svinje, a radi se uglavnom o eksperi-mentiranjima, ali i mogu}im zloporabama.Kod ksenotransplantacije je u pitanju ne samovelik rizik odbacivanja organa, problemimunološke funkcije, prijenos uzro~nika infek-cija sa `ivotinje na ~ovjeka i sl., nego i o ozbilj-nim moralnim i kulturološkim pitanjima.10

Stalni razvoj medicinskih znanosti i srod-nih disciplina predstavlja velik izazov i u tran-splantaciji. Unato~ koristi od napretka ovevrste, u isto vrijeme otvaraju se i brojne bioeti-~ke dileme u prakti~noj primjeni dostignu}a,a doga|aju se i pogreške na ovom podru~ju sposljedicama koje se ne mogu uvijek ni pred-vidjeti. I to je razlog koji upu}uje na poštivan-je temeljnih eti~kih kriterija.

Eti~ko vrednovanje zahvata

Pretpostavka svake “etike poziva” (deon-tologije) je op}e uvjerenje po kojem je ~ovjek,pored ostalog, i moralno bi}e. Bez ove kvalifi-kacije ~ovjeka, `ivot u zajednici bi bio ote`an,jer sama prisila zakonima ne rješava uvijek lju-dske odnose i moralna pitanja. Njih odre|ujei savjest kao nutarnja norma djelovanja, bezobzira je li savjest shva}ena kao naša primarnaantropološka stvarnost koja upu}uje na onošto treba ~initi (I. Kant), je li savjest onti~kausmjerenost na dobro i na vrednote (M.Scheler) ili je poja~ana religijskim i teološkimopredjeljenjem. To vrijedi za svaku “etikupoziva”, pa i za medicinsku etiku ili bioeti~kopodru~je u pitanjima presa|ivanja organa,po~evši još od Aristotelove Nikomahove etike.11

Uspjesi u presa|ivanju organa proteklihnekoliko desetlje}a teško se mogu uspore|ivatis današnjim uspjesima na tom podru~ju.Pomaci u tom pogledu su zna~ajni, jer stalni na-predak medicine i novih metoda pogoduju

smanjenju rizika kod transplantacije. Tome sudoprinijele ne samo bolje transplantacijsketehnike, nego i anesteziologija, reanimatologija,intenzivna medicina, imunologija, nefrologija,kardiologija, biokemija i dostignu}a drugihpodru~ja srodnih medicini kojima se olakšavadijagnoza i lije~enje ljudskog organizma.

Protivno o~ekivanju, pojedini eti~ki prob-lemi nastali iz znanstvenog napretka se ~akpove}avaju i postaju sloèniji. Kad je rije~ otransplantciji, razloge tome treba traìti,pored ostalog, u sve sloènijim tehnologija-ma, u pove}anoj potra`nji organa, manjkudarovatelja, u kvaliteti transplantata, pa i uopasnostima od trgovanja organima i crnogtrìšta. Zbog svega toga su i moralna pitanjaoko transplantacije postala zahtjevnija zarješavanje. Ovdje je rije~ samo o osnovnimdeontološkim normama kod pojedinih obli-ka transplantacije.

Transplantacija na vlastitom organizmu

Kad se radi o presa|ivanju na istom orga-nizmu, nema osobitih eti~kih dilema.12 Osnov-ni princip koji dopušta ovu vrstu zahvata jeprincip totaliteta (ili integriteta). To zna~i da supojedini dijelovi organizma u slu`bi cjelinekojoj su povrgnuti i koja im daje definitivnismisao. Osim toga, kod tansplantacije nije upitanju samo fizi~ka funkcionalnost organiz-ma, ve} i psihofizi~ko zdravlje, psihosomatskaravnote`a ljudske osobe. Organi i njihovefunkcije su stoga podre|ene dobrobiti cjeline,pa i onda kad postanu opasnost za `ivot izdravlje, te se u tom slu~aju upravo radi dobracjeline organizma moraju odstraniti (eti~ki jenedopustivo osaka}enje radi izbjegavanja slu-`be u vojsci). Razumije se da reparativna i est-etska kirurgija pretpostavlja povoljan medi-cinski sud o zahvatu koji mora biti utemeljenna ozbiljnim i racionalnim razlozima. Oni sutim lakši što je biološka kompatibilnost kodautotransplantacije potpuna.

258 VRHBOSNA 3/2010

Usp. V. VALJAN, Bioetika, str. 271, 272; K. PAVELI], Bioeti~ki izvori u genetici i molekularnoj medicini, u: A. KUR-JAK-V. SILOBR^I], Bioetika u teoriji i praksi, str. 20; R. CALNER, Organs from animals. Unlikely for a decade, BritishMedical Journal, 307 (1993) 306-307. Usp. N. SKLEDAR, Bioetika, etika i antropologija, u: KURJAK-SILOBR^I], Bioetika u teoriji i praksi, str. 96-112; 98, 99.Usp. A. VAN KOL, Theologia moralis I, Herder, Barcelona, 1968., str, 686-688; B. HÄRING, Etica medica, Paoline, Roma,1973., str. 337; A. GÜNTHÖR, Chiamata e risposta III, Paoline, Alba, 1977., str. 609-611.

Homologna transplantacija

1) Presa|ivanje organa ex vivo prate eti~kapitanja koja se ni ovdje ne mogu zaobi}i. Prijesvega radi se o fizi~kom smanjenju funkcio-nalnosti organizma, pa stoga uzimanje organaìve osobe ili dijela organa ne smije zna~itiozbiljan rizik ili ugroàvanje ìvota donora. Tozna~i da mora postojati razmjer izme|u nega-tivnih posljedica za donora i koristi koju odpresa|ivanja ima primatelj. U tom smislu“moralno je neprihvatljivo izravno izazvationesposobljuju}e osaka}enje ili smrt ljudsko-ga bi}a, makar to bilo za odgodu smrti drugihosoba.”13 Nekada je eksplantacija bila ozbiljanmedicinski i eti~ki problem, dok je današnjamedicina u stanju zaštititi zdravlje donoranovim metodama i tehnikama, pa je i eti~kopitanje time olakšano.

Osim toga, za eti~ku dopuštenost uzimanjaorgana ex vivo, donor mora dati svoj pris-tanak. Drugim rije~ima, “presa|ivanje organamoralno je neprihvatljivo ako davalac ili nje-govi koji na to imaju pravo nisu dali svoj izri~itpristanak.”14 Pristanak je slobodan ako je toobaviješteni (informirani) pristanak, tj. ako jedonor upoznat s rizicima koji nastaju oddavanja organa.

Za daljnju uskla|enost transplantacije s bi-oeti~kim principima, u pitanju je i prihva}anjeorgana sa strane primatelja, te u tom smislumora postojati utemeljena sigurnost u uspjehimplantacije (koja je uspješnija s organom sro-dnika). U tu svrhu se i obavljaju testovi biol-oške kompatibilnosti donora s primateljem.Pored toga, problemi oko transplantacije exvivo su eti~ki olakšani današnjim shva}anjemda je to ~in humanosti i solidarnosti me|uljudima. Darivanje vlastitog organa postajedjelo ljubavi i duboke osjetljivosti za druge. U

tom smislu, ovdje je opravdanije govoriti oljudskoj vrlini, nego se pitati o eti~kom dop-uštenju. Uz razmjernu sli~nost, darivanjeorgana se mo`e usporediti s opasnoš}u skokau rijeku radi spašavanje utopljenika, jer je rije~o istom vrijednosnom na~elu.

2) Uzimanje organa i tkiva post mortem moèzna~iti eti~ki osjetljiviju dilemu nego u prethod-nom slu~aju, osobito ako ne postoji izri~it prist-anak prije smrti o davanju organa. Gledano ~i-sto juridi~ki, u pojedinim zemljama danas se pr-imjenjuje tzv. pretpostavljeni pristanak (consensuspraesumptus) iako u moralnom smislu to nije sa-svim jednostavno rješenje. Postoje, naime, miš-ljenja da se organi umrle osobe mogu uzeti zapresa|ivanje uz pretpostavljeni pristanak, tj.ako se subjekt nije za ìvota tome izri~ito protiv-io, negdje ~ak i uz pismeno izjašnjenje (npr. uHrvatskoj).15 Kao podloga za takav stav obi~nose navodi princip op}eg dobra ili društvene solidar-nosti, pogotovo ako se radi o hitnim slu~aju spa-šavanja ne~ijeg ìvota ili osloba|anja produè-ne patnje. Tada se, prema nekima, moè pristu-piti eksplantaciji i bez pristanka srodnika, jermrtav ~ovjek nije “osoba” i nema “subjektivnihprava.”16 Me|utim, makar se više ne radi o ìvojosobi nego o tijelu koje nestaje, ipak se morajupoštivati stanja psihološkog odnosa premasrodnicima, odre|eni moralni stav prema tijelupokojnika kao i moralni integritet uvjerenja inazora koje je netko imao prije smrti.

U svakom slu~aju, da bi se izbjegle mogu}ezloporabe u ovako osjetljivom pitanju, va`anje stav po kojem je “presa|ivanje organa (je)moralno neprihvatljivo ako davalac ili njegovikoji na to imaju pravo nisu dali svoj izri~it pri-stanak.”17 U razvijenim zemljama rješavanjuovih dilema doprinose centri za transplantaci-ju i mre`a donorskih kartica za davanje or-gana “post mortem”.18

VRHBOSNA 3/2010 259

Katekizam Katoli~ke crkve (KKC), HBK, Zagreb, 1994., br. 2296.Isto, 2296.Usp. PALLIS-HARLEY-POVRZANOVI], Osnove smrti mo`danog debla, str. IX.- Sam dr I. Povrzanovi} (predsjednikHrvatske donorske mreè) nije za uzimanje organa bez pristanka obitelji unato~ pretpostavljenom pristanku; usp.Slobodna Dalmacija, Split, 26.2.2006., str. 17.Usp. G. PERICO, Trapianti umani, in: NDTM, str. 1388 -1390.; V. VALJAN, Bioetika, str. 268-269.KKC, 2296.Donorska mreà BiH je osnovana 2002. god., ali nije sasvim zaìvjela (upisanih oko 1000). Od 1200 (1750) registri-ranih bubre`nih bolesnika na dijalizi, oko 900 ih je za transplantaciju. Transplantacije se obavljaju ex vivo uSarajevu i Tuzli gdje je prva i obavljena 1999. - Podaci: iz sarajevskog dnevnika Oslobo|enje, 28.1.2006., str.22. i16.2.'06., str. 64.; podaci u zagradama: Oslobo|enje, 24. 2.'06., str.10. (U Sarajevu je od kraja 70-ih godina obavljanopresa|ivanje bubrega od leševa /prof. Boškovi}/, ali sada više ne, jer nema kadaveri~nih prikupljanja - pismenainformacija dr-a Povrzanovi}a iz Pule upu}ena mi 26.3.'06.).

131415

161718

Kod uzimanja organa post mortem, ipak jeod najve}e bioeti~ke va`nosti prethodno utvr-|ivanje trenutka smrti. To je va`no i radi toga dabi se izbjegli “prikriveni oblici eutanazije” kojibi se mogli dogoditi “bez poštivanja objek-tivnih i odgovaraju}ih kriterija ustanovljenjasmrti darivatelja.”19 Dok je nekada klini~kasmrt zna~ila kraj `ivota prestankom rada srca idisanja, danas je odlu~uju}e smrt cijeloga mo-zga uklju~uju}i i mo`dano deblo. Naime, “ne-povratno ošte}enje mo`danog debla” dovodido nepovratnog gubitka svijesti i nepovratnogprekida spontanog disanja, što se ozna~avakao “to~ka bez povratka.”20 Ako je predvi|enaeksplantacija organa, primjenjuje se umjetnaventilacija (pasivno disanje mehani~kim respi-ratorom), zatim parenteralno (vensko) davan-je teku}ina i lijekova kao i drugi potrebni pos-tupci, kako bi se organi odr`ali u odgovara-ju}oj funkciji. Dakako, ovdje nije cilj ukazatina ukupan medicinski protokol, ve} na~elnoukazati na eti~ko razrješenje problema, prih-va}aju}i prestanak svih cerebralnih funkcijakao definitivnu smrt.

Ono što je pri transplantaciji post mortemeti~ki još osobito va`no odnosi se na zahtjev opotpunoj odvojenosti eksplantacijskog timakoji je zainteresiran za organe od tima kojiustanovljuje smrt. Time se izbjegava i primisaona nešto što bi li~ilo na mogu}e zloporabe.21

3. Posebno eti~ko pitanje kod homolognetransplantacije predstavlja pitanje promjeneosobnog identiteta i individualnosti pri presa|i-vanju nekih organa.22 Rije~ je o presa|ivanjuovarija i testisa (gonada), te i endokrinih `lijez-da s va`noš}u za hormonalnu i biopsihi~kuravnote`u (npr. hipofiza).

Treba naglasiti da nije uvijek problem ubiološkom identitetu primatelja, jer uobi~ajeniimplantati preuzimaju ~isto organsku funkciju(bubreg, srce i sl.); radi se o onim organimakoji bi promijenili individualnost i osobnostsubjekta. To se prije svega odnosi na pret-postavljeno presa|ivanje mozga koji bi najv-jerojatnije sa~uvao osobnu memoriju, svijest,osje}aje i iskustva ranijeg ljudskog tijela. Takva

bi kirurška kombinacija, sve kad bi tehni~ki ibila jednostavna, u sebi imala malo ljudskogobilje`ja i eti~ki bi bila nedopustiva. Zasad sevrše ispitivanja na `ivotinjama (psima i ~imp-anzama) i teško je zamisliti da bi se primjenji-vala i na humano podru~je.

Pitanja sa sli~nim dilemama predstavlja itransplantacija fetalnog mo`danog tkiva (namjer-no poba~enog fetusa) u mozak bolesnika radilije~enja Parkinsonove bolesti. Mo`dano tkivouzima se s prednjeg dijela fetalnog mozga(ventralni mesencephalon) i to vakuumskomekstrakcijom fetusa u raskomadanom stanju.Tkivo je najprikladnije za transplantacijuizme|u 8. i 12. tjedna trudno}e. Nakon pokusana `ivotinjama, prvi zahvat na ~ovjeku izve-den je 1982. god. u SAD-u. Me|utim, iskazanesu znanstvene sumnje u u~inkovitost ovakvihzahvata. Što se ti~e eti~kog stava, on je jasanve} i iz same ~injenice da je “izvor fetalnogtkiva za presa|ivanje redovito induciranipoba~aj.” Odavde je jasno da najprije treba us-mrtiti ljudski fetus kako bi se pokušalo lije~itibolest nekog pacijenta, što je medicinski ieti~ki apsurd.

Na sli~an na~in nije dopustivo uzimatiorgane u raznim varijantama od anencafali-jske novoro|en~adi. Nema sumnje da anece-fali~no bi}e zna~i ljudski individuum, iako udeformiranom tijelu. Osim toga, kod anence-fali~nog fetusa ili novoro|en~eta, cerebralnoošte}enje je djelomi~no, jer ne uklju~uje struk-ture mo`danog debla. Stoga su vitalne funkci-je ostale samostalne bar za neko vrijeme.Odre|ena analogija u oba ova slu~aja bi semogla povu}i s osudom nacisti~kih lije~nikana Nürnberškom procesu. Oni su izjavili da sumozgove ubijenih ìdova “samo” koristili zaistraìvanja kao “ve} postoje}i materijal”23 -tamo ìdovi, a ovdje fetalno mo`dano tkivonamjerno poba~enih fetusa.

Što se ti~e reproduktivnih organa (ovariji,testikuli), eti~ka zabrana slijedi analogijuprethodnih slu~ajeva. Ovdje se me|utim neradi o presa|ivanju u svrhu spašavanja `ivotakao kod srca ili bubrega, ve} jednostavno o

260 VRHBOSNA 3/2010

Evangelium vitae, 15.; usp. B. HÄRING, Etica medica, str. 222-225; A. GÜNTHÖR, Chiamata e risposta III, br. 535.PALLIS-HARLEX-POVRZANOVI], Osnove smrti mo`danog debla, str. 3, 5,15, kao i 16, 18, 46, 85, 86.Usp. KURJAK-SILOBR^I], Bioetika u teoriji i praksi, str. 51; B. HÄRING, Etica medica, str. 224.Usp. G. PERICO, Trapianti (umani), u: L. ROSSI-A.VALSECCHI (ur.), Dizionario enciclopedico di teologia morale,Edizioni Paoline, Roma, 1976 (4. izd.), str. 1164, 1169-70.A. ŠVAJGER, Spisi medicinske etike, str. 70-90, 72, 75, 83; usp. V. VALJAN, Bioetika, str. 273.

19202122

lije~enju neplodnosti. Tim se razlogom zahvatne mo`e eti~ki opravdati, jer su kod presa|iv-anja reproduktivnih organa u pitanju ne samopsihološke smetnje u identitetu primatelja,nego i o biološkom identitetu potomstva, jed-nostavno kao i kod heterologne oplodnje.Stoga, “Karta zdravstvenih djelatnika” i usvajana~elo po kojem se iz presa|ivanja “isklju~ujumozak i gonadi koji osiguravaju osobni iprokreativni identitet osobe, organi po kojimaposebno tijelo ulazi u jedincatost osobe.”24

U svim ovim primjerima teško je zaobi}i va-`nost bioeti~kih povjerenstava (komiteta) kojamoraju imati svoju ulogu u medicinskim centri-ma. Jednako tako potrebna je i nastava bioetikeu formiranju budu}eg medicinskog osoblja.25

Heterologna transplantacija

Iako je znanost danas nezaobilazna ulije~enju ljudskih bolesti, ipak njena nekon-trolirana primjena kod nekih intrigantnih zah-vata u medicini izaziva strah radi mogu}ihzastrašuju}ih posljedica. Toj vrsti dilema pri-pada i heterologna transplantacija (ksenotranspla-natacija), postupak kojim se `ivotinjski organipresa|uju na ljude.26 Nedostatak humanih or-gana je glavni razlog istra`ivanjima u ovompodru~ju. Još 1984. god. bio je poznat pokušajpresa|ivanja srca majmuna jednoj djevoj~ici(Baby Fae), a potom bubrega i jetre od svinje i~impanze odraslim osobama. Javnost je reagi-rala, jer nije bila naviknuta na takve doga|aje,a o~ito je da su postojali problemi i medicinskei moralne naravi.

Brojni su medicinski razlozi koji ne idu uprilog ksenotranplantaciji. Prije svega na paci-jenta se mogu prenijeti `ivotinjski uzro~niciinfekcija (mikroorganizmi); lijekovi koji se dajuprotiv odbacivanja stranog tijela pove}avajuinfektivnu mogu}nost, narušavaju imunološkufunkciju ~ovjeka, a postoji i opasnost za one

koji su u kontaktu s primateljem; nadalje, ako uimplantatu postoji neki virus, on mo`e mutiratiu ljudskom genomu i postati opasan i za ljude i`ivotinje; te napokon, velik je rizik umiranjazbog nefunkcionalnosti presa|enog organa.27

Eti~ke dvoumice, povezane s medicinskima,tako|er govore protiv ove vrste transplan-tacije. Doduše, ~ini se da nema osobitih ontol-oških razloga koji bi bili protiv ove vrstepresa|ivanja, poštuju}i dakako op}enitu pod~-injenost `ivotinjskog svijeta ljudskim vrijedno-stima. Me|utim, u pitanju su i zloporabe, kaou slu~aju Baby Fae, pri ~emu nije bio eti~ki pr-oblem presa|eno srce od pavijana; nije to bioni terapeutski zahvat, ve} se radilo o ~istomeksperimentiranju koje je bilo samo sebi cilj.

Uz mišljenja u opravdanost istraìvanja28, upraksi se radi o akutnom odbacivanju organaìvotinjskog porijekla, kao što je slu~aj u svimpokušajima dosada. Poznate su npr. i opasnostiod preko 60 izoliranih infektivnih agenasa kodsvinje koji mogu biti patogeni za ~ovjeka prima-telja (ksenozoonoze). Sli~no tome, u DNA svin-je se aktivira sekvenca za retrovirus PERV (Porc-ine Endogenous RetroVirus) s opasnoš}u šireepidemije.29 Osim toga, kod heterolognog pres-a|ivanja javljaju se i pitanja eventualne alteraci-je osobnosti ~ovjeka. Još više od toga, u pitanjusu i psihološki i kulturalni problemi vezani zaìvot sa ìvotinjskim organom. U svakomslu~aju, prije sigurnih i znanstveno dokazanihrezultata, bilo bi prerano i eti~ki neopravdanoobavljati eksperimente ove vrste na ~ovjeku.

Transplantacija i geneti~ki in`enjering

Sadr`aj ovoga dijela se ne odnosi izravno napitanja transplantacije organa kako je toprikazano na prethodnim stranicama. Ipak, ov-dje navedeni biotehnološki zahvati u ljudski`ivot i zdravlje imaju srodnu problematiku iupotpunjuju bioeti~ku sliku o današnjim ten-

VRHBOSNA 3/2010 261

Usp. Pontificio Consiglio della pastorale per gli operatori sanitari, Carta degli Operatori sanitari, Città del Vaticano,1995., br. 88; prema V. VALJAN, Bioetika, str. 268. O ovim temama usp. R. P. CRAIG-C. L. MIDDLETON-L. J.O'CONNELL (prev. M. Turudi}), Eti~ki komiteti,Pergamena, Zagreb, 1998.; NADA GOSI], Bioeti~ka edukacija, Pergamena, Zagreb, 2005.Usp. V. VALJAN, Bioetika, str. 271-273.Usp. K. PAVELI], Bioeti~ki izvori u genetici i molekularnoj medicini, u: KURJAK-SILOBRÎ], Bioetika u teoriji i prak-si, str.15-24; 16, 20. - (Ukupni ljudski genom sadrì “pisma” od 3 milijarde “slova” u oko 100.000 gena). Usp. Pontificio Consiglio della pastorale per gli operatori sanitari, Carta degli Operatori sanitari, br. 87; usp. V. VAL-JAN, Bioetika, str.271/2.Usp. A. ŠVAJGER, Spisi medicinske etike, str.168,169,171. - O eti~kim aspektima ksenotransplantacije dokument jeizdala Papinska akademija za ìvot (26.09.2001), Prospects for xenotransplantation.

dencijama u podru~ju medicine. Naime, opas-nosti od zloporaba u suvremenoj biotehnologijimogu}e su kroz geneti~ki in`enjering. Jedna odpojava u tom podru~ju koja je izazvala velikesenzacije i zabrinutost je kloniranje. Prvo kloni-ra- nje izvedeno je 1996. na `ivotinjama i to odstanice odrasle ovce30, a vijest o prvom klonira-nom ~ovjeku pod kraj 1998. došla je iz J. Koreje,iako je eksperiment prekinut i embrij usmr}ennakon drugog dijeljenja (4 stanice).31

Kako bi se izbjegle terminološke i stvarnenejasno}e oko kloniranja, valja definirati ovajpojam u dvije osnovne varijante. Najprije, upitanju je reprodukcijsko kloniranje, koje zna~ipresa|ivanje jezgre somatskih stanica (SCNT- Somatic Cell Nuclear Transfer).32 Na taj na~indobivena je prva klonirana ovca. Metoda se sa-stoji u uzimanju jezgre bilo koje prikladnesomatske (nespolne) stanice od jedinke koja se`eli klonirati (nespolna reprodukcija). Dobi-vena stani~na jezgra se potom prenosi u jajnustanicu druge jedinke kojoj je prethodnim pos-tupkom “poliranja” tj. nuklearnim zra~enjemodstranjena vlastita jezgra (enukleirana oocita).Prepravljena oocita se potakne na diobu i uzga-ja in vitro. Tu se uzgaja do embrionalng stadija(blastocita), te se kao “umjetna” blastocita unosiu rodne putove gdje se razvija kao nova cijelaklonirana jedinka. Ovaj postupak transplan-tacije jezgre somatske stanice u enukleiranuoocitu ustvari i nije pravo kloniranje, negosamo po analogiji. Primjena ove metode trans-plantacije jezgre na ~ovjeka eti~ki je nedopusti-vo bez obzira na kona~ni cilj, reprodukcijski iliterapijski. To je namjerno protuprirodna repro-dukcija protivna ljudskom dostojanstvu.

Drugi postupak je terapijsko kloniranje kojeje donekle nalik reprodukcijskom, što stvarazabunu. Naime, ako se iz humane blastociteizoliraju stanice embrioblasta (manji dio blas-tocite, tj. embrionalni ~vori} iz kojeg se razvija

embrij), ove stanice omogu}uju umnaànje invitro, te od njih nastaju nediferenciranemati~ne stanice - i to je pravo kloniranje. Mati~-ne stanice se daljnjom obradom u svrhu lije~-enja mogu unijeti u drugu jedinku kako bi dif-erencijacijom zamijenile ošte}ene ili odumrlestanice u oboljelim organima. Budu}i da um-noàvanje humanih izoliranih stanica in vitro,radi dobivanja embrionalnih mati~nih stanica(ESc - Embryo Stem cells) u terapijske svrhe,podrazumijeva uništavanje embrija (induci-rani poba~aj), bez obzira na na~in dobivanja, iovo tzv. terapijsko kloniranje je nedopustivo,jer predstavlja moralni paradoks. Naime,“nemoralno je proizvoditi ljudske zametke snamjerom da budu iskorišteni kao raspoloìvi‘biološki materijal.’”33 Protiv humanog kloni-ranja govori i Preporuka Vije}a Europe iz 1986.god, kao i Rezolucija Parlamenta Europe 1989.

S druge strane, istraìvanja mati~nih stanica od-raslih organizama (ASC - Adult Stem Cells) poka-zuju da mnoga tkiva kod odraslih sadrè mati~nestanice koje mogu proizvesti stanice identi~ne sa-mo vlastitom tkivu. Kao autologni transplantatsamo za pacijenta od kojega i potje~u, mati~nestanice se mogu izravno unijeti u oboljeli organ“bez prethodnog induciranja diferencijacije in vi-tro.”34 Prema tome, eksperimentalno podru~jemolekularne biologije ukazuje na mogu}nost“uvo|enja ̀ eljenih gena u mati~ne i nasljedne st-anice koje su, nakon implantacije, sposobne nad-omjestiti posebne funkcije povrije|enih tkiva.”Ve} su potvr|ene mogu}nosti “korištenja mati-~nih stanica odraslih za postizanje istih ciljeva kojise èle posti}i mati~nim stanicama zametka.” Topokazuje da je taj put “najrazboritiji i najhumani-ji na~in za ispravan i valjan napredak na tomepolju istraìvanja i u terapijskoj primjeni kojeono obe}ava.”35 Prema tome, mati~ne stanice od-raslog organizma predstavljaju nadu za oboljele injihovoj primjeni nema eti~kih prigovora.

262 VRHBOSNA 3/2010

J. Vilmut i K.H.S. Campbell su 1996. god. u Edinburgu (Škotska), u Roslin institutu, klonirali kopiju ovce koja je kas-nije uginula (Dolly). Vijest o kloniranju je objavila revija Nature, 27.2.1997. Usp. Science, 283 (1999) 16f, od 1.1.1999., te 283 (1999) 618f, od 29.1.1999.; usp. i W. B. LINDEMANN, ErstmalsMenchen geklont, u: Theologische katholische Monatsschrift, Siegburg, 8 (1999) 415 - 418. O ovome opširnije usp.: A. ŠVAJGER, Spisi medicinske etike, str. 24-25, 157-167; T. JOZI], Društvena teološka etika, VKT,Sarajevo, 2000., str. 110-115.Donum vitae, I, br. 5; usp. Evangelium vitae, 63.A. ŠVAJGER, Spisi medicinske etike, str. 164.PAP. AKADEMIJA ZA @IVOT je izdala 25.8.2000. god. dokument pod nazivom Deklaracija o proizvodnji te znanstven-om i terapijskom korištenju mati~nih stanica ljudskog zametka. Prvi navod spomenut na ovom mjestu je iz dijelaDeklaracije s naslovom Mati~ne stanice odraslih, a druga dva iz Zaklju~ka. - Cijeli tekst Deklaracije usp. u: T. JOZI],Društvena teološka etika, VKT, Sarajevo, 2000., str. 116-125.

333435

Završni osvrt

O~uvanje ljudskoga ìvota i zdravlja preds-tavlja vrhunac i cilj medicinskih zahvata naljudskom organizmu. Tome je od po~etaka te-ìla medicinska vještina što potvr|uju i na-jraniji eti~ki kodeksi koji traè poštivanje dos-tojanstva ̀ ivota - Non nocere (Ne nauditi). Još jeAristotel ustvrdio: “Jedino je ljudima svo-jstveno da imaju osje}aje dobra i zla, pravde inepravde i druga osje}anja istoga reda.”36

Uspon biomedicinskih istra`ivanja i ostal-ih znanosti doveo je do za~u|uju}ih mogu}-nosti lije~enja od mnogih bolesti. U tome seosobito isti~e podru~je molekularne biologije,mikrokirurgije, embriologije… Ono, me|ut-im, što pritom sve više zabrinjava nisu samiuspjesi - njih kao takve treba na~elno pozdra-viti - nego stvaranje mitova o znanstvenim

uspjesima i mitova umišljenosti do te mjere,da se znanost nerijetko pretvara u svojusuprotnost, u uništavanje `ivota. U klini~kimcentrima svijeta to je danas svima jasno. Nataj na~in znanstveni i eti~ki neoliberalizampogoduju “kulturi smrti.” Ljudske sposobno-sti moraju negdje imati svoju granicu, jer uprotivnom ~ovjek radi protiv sebe. I tu vrijedipravilo da nije eti~ki sve dopušteno što jemogu}e izvesti. Stavovi i zahvati koji to neprihva}aju pogoduju “diktaturi relativizma”(Ratzinger), što o~ito ne ide u prilog ~ovjeku.

Što bude više govora o vrednotama `ivotakoje se racionalno ne mogu osporiti, lakše }ese do}i do sigurnosti i povjerenja i u samumedicinsku znanost. Ako je tako, onda bitome mo`da moglo doprinijeti i bolje pozna-vanje problema o kojima je ovdje bilo rije~i.

VRHBOSNA 3/2010 263

ARISTOTEL, Politika, HSN, Zagreb, 1992.,1253a.36

Zanimanje za temu solidarnosti danas je zn-a~ajno poraslo, kako unutar krš}anskog svijeta,tako i izvan njega. Solidarnost je nedvojbeno kr-š}anska vrlina, koja ima dodirnih to~aka s ljub-avi, a svoje porijeklo ima u boànskom trojstve-nom ìvotu. Ako teološki promišljamo o krš}an-skoj zapovijedi ljubavi prema Bogu i bli`njemu,nema sumnje da smo na podru~ju solidarnosti.Ova krš}anska zapovijed, treba se konkretiziratii u razli~itim oblicima krš}anske solidarnosti, okojoj se, mo`da, više pretpostavlja, nego što seraspravlja i teološki promišlja. Ljubav koja proi-zlazi iz boànske suštine kao dar Duha spušta sena ~lanove misti~nog Tijela Kristova. Bog i nasèli povezati s tom stvarnoš}u zajedništva, pastoga Isus moli: „da svi budu jedno“ (Iv 17,21). Da-našnje vrednovanje solidarnosti, sve više kvali-ficirano i prošireno, znak je vremena.

Solidarnost kao krš}anska duhovnost

U objavi je pokazana solidarnost vjernika posli~nosti. Isus je preporu~a u prispodobi kroz op-is veze koja postoji izme|u trsa i loze (Iv 15,5).Tajna uspjeha sastoji se u tome da se uzdr`i stal-no zajedništvo s Isusom, a to zna~i ustrajati u lju-bavi koju su od njega primili. Pavao, me|utim,govori o vjerni~koj solidarnosti kroz sliku Krist-ova tijela (1 Kor 12,13: Ta u jednom Duhu svi smo ujedno tijelo kršteni, bilo `idovi, bilo Grci, bilo robovi,bilo slobodni…). To jedinstvo nadilazi sve eventu-alne razli~itosti. U svim krš}anima isti Duh djelu-je u najdubljim kucima njihove li~nosti.

Solidarnost me|u vjernicima u Kristu po-trebna je zbog svjedo~enja u crkvenoj zajedni-ci u pogledu me|usobnih slu`bi (Rim 12,4-8, Ef4,7-16). Ako je prvobitna Crkva izrasla na ìd-ovskim zasadama, kako bi se „sloìli“, ~ak i uzajedništvu vlastitih dobara (Dj 2,44-55),sukladno tomu preferira se me|usobna solid-arnost konsolidirana u obliku kolekte (Dj11,28-30; 24,17). Kada je krš}anstvo postalo bi-tno povezano s društvenim i gra|anskim ìvo-tom, pokušalo se uspostaviti solidarnost svih u

korist op}eg dobra. Prakticirana je dobrotvo-rna solidarnost s potrebitima kao nu`nost zaodr`avanje kristijaniziranog javnog reda.1

2. Mnogostruke usmjerenosti sve}eni~kog„zajedništva“

Drugi vatikanski sabor promatra sve}eniš-tvo u dva smjera: a) u odnosu na biskupstvo; b)govori o sve}eni~kom slu`enju koje je povez-ano sa sakramentom Reda. Sve}enik je slu`b-enik Krista, sluga i pastir, za izgradnju njegovaTijela - Crkve. Ovu slu`bu ne vrši u svoje ime,nego u zajedništvu s biskupima i ovisno o nji-ma, kao „suradnik“, „pomaga~ i sredstvo“.2

Kristovo sve}eništvo proteè se na sve ~lan-ove Crkve kao zajedni~ko sve}eništvo; na bis-kupe, sve}enike i |akone, kao zare|ene slu`-itelje. Isti je put kojim su došli do ove slu`be:sakrament Svetoga reda koji, unato~ svojembitnom jedinstvu, priznaje razli~ite stupnjevesudjelovanja na jednom Kristovom sve}eništ-vu. „Zajedni~ki“ ìvot sve}enika u okviru sak-ramenta Reda proteè se u ~etiri pravca:

- „zajedništvo“ cjelokupnog klera ili prezbi-terija jedne biskupije ili partikularne Crkve sasvojim biskupom;

- „zajedništvo“ svih sve}enika s biskupskimzborom, uklju~uju}i i Papu;

- „zajedništvo“ sve}enika me|u njima;- „zajedništvo sve}enika s trajnim |akonima“.Ovo unutarnje „zajedništvo“, ukorijenjeno

u zajedni~koj ministerijalnoj milosti, mora seogledati u stvarnom `ivotu unutar crkvene za-jednice, u odnosima koji se uspostavljaju narazli~itim razinama, s razli~itim stupnjevimazare|enih slu`itelja. U ovom slu~aju, saborskidokumenti govore o „hijerarhijskom zajedni-štvu“, kako bi istaknuli raznolikost stupnjevau sudjelovanju zare|enih slu`benika, otkrivamnoštvo darova i slu`bi kojima Duh Svetioboga}uje Crkvu, te ne smije do}i do gubitkaenergije, nego do spajanja snaga u izgradnjiKraljevstva Bo`jeg.

264 VRHBOSNA 3/2010

Drago @upari}

Sve}eni~ka solidarnost

Usp. T. GOFFI, “Solidarietà“, Dizionario enciclopedico di spiritualità, Città Nuova Editrice, Roma 21992., 2340.Usp. LG 28b.

3. Podrijetlo rije~i solidarnost

U današnje vrijeme ~esto se priziva i poštu-je vrlina solidarnosti. Malo ih je koji se trudedefinirati je ili objasniti, budu}i da svi pokazu-ju smisao za razumijevanjem njezina zna~enjai za primjenu u svakodnevnom ìvotu. Uteološkom rje~niku rije~ solidarnost je mla|egdatuma, iako je njezin bitni sadràj star kolikoi ~ovjek, ozna~uju}i me|usobnu odgovornostizme|u pojedinca i društvene grupe, odnosnome|u pripadnicima unutar grupe. Izraz jepravnog ìvota starih Rimljana, kada je pravnijamac, u slu~aju da svi drugi zakaù ili umru,u cjelokupnom iznosu in solido, a ne samo upostocima, trebao isplatiti iznos.3

Latinski pridjev „solidus“ zna~i nešto ~vrsto,tvrdo, cijelo, ~iji su sastavni dijelovi tako spo-jeni, da ~ine jaku cjelinu, koja je kadra opiratise razornim silama i u sebi uzdràvati.Preneseno za zajednicu, zna~i da }e biti ~vrstaili solidna, ako su njezini ~lanovi solidni, tj.ako se osje}aju sastavnim dijelovima jedne teiste cjeline. U 19. stolje}u ovaj izraz poprima ufrancuskom jeziku oblik pridjeva solidaire sasli~nim zna~enjem. Ovako shva}ena solidar-nost temelji se na teološkoj antropologiji kojau svom korijenu ima Bo`ju ljubav u IsusuKristu. Solidarnost postaje vrlina koja seproteè izvan svih grupa, na cijeli svijet i nasve elemente ljudskoga ìvota (usp. Mt 10, 40-42; 20, 25; Mk 10, 42-45; Lk 22, 25-27).

U vrijeme Francuske revolucije, s prijelazaiz 18. u 19. stolje}e, po prvi se puta pojavljujepridjev solidaire, odn. imenica solidarité, – kaoizvedenica iz latinskoga solidus da bi odatleprešla u sve druge europske jezike, pa tako i uhrvatski jezik.4 Nema sumnje da je imenica(solidum) latinskog podrijetla ušla u suvremenikolokvijalni i znanstveni govor preko fran-cuskoga iz vremena revolucije.

Grupa njema~kih teologa isusovaca, (Heinri-ch Pesch, Gustav Gundlach i Oswald von Nell-Breuning), teološki je razradila pojam soldarnosti,tra`e}i neko srednje na~elo društvenoga ustrojaizme|u liberalizma i komunizma. Me|utim, sol-idarizam koji su oni zastupali nije prihva}en zasinonim krš}anskog socijalnoga nauka Crkve5,kao što su se nadali6, budu}i daCrkva za svoj na-uk ne dr`i da je ono neki „tre}i put“7, iako ostajeda je solidarnost jedno od njegovih osnovnih ikonstitutivnih na~ela, sa zna~enjem: slo`nost,jednodušnost, jednako mišljenje; zajednica interesa,uzajamna odgovornost, svijest o potrebi zajedni~kogdjelovanja.8 Zdušna solidarnost (alacris animorumconiunctio) kako je naziva Ivan XXIII. u encikliciPacem in terrris (1963. god.) (Ench. Vat. 2,32) pri-ziva osobito ideju aktivnog jedinstva (uzajamn-ištva) u razmjeni situacije s drugima, osje}ajaodgovornosti u poteško}ama koje poga|ajudruge osobe, i ukazivanja u~in-kovite pomo}i.

4. Ljubav kao solidarnost

„U svjetlu vjere - piše papa Ivan Pavao II. -solidarnost teì da samu sebe nadi|e, da popri-mi specifi~no krš}anske razmjere posvemašnjedobrohotnosti, praštanja i pomirenja. Tadabli`nji nije samo ljudsko bi}e sa svojim pr-avima, bi}e koje je u svojoj srì jednako svimadrugima, ve} ono postaje ìva slika Boga Oca,otkupljena krvlju Isusa Krista i podvrnuta tra-jnom djelovanju Duha Svetoga. Bli`njega trebaljubiti, pa kad je i neprijatelj, istom onomljubavlju kojom ga ljubi Gospodin. Za njegatreba biti spreman podnijeti i najve}u `rtvu:„ìvot poloìti za bra}u“ (usp. 1 Iv 3,16).9 To je bîtljubavi. To je dragovoljno `rtvovanje samogsebe, kako je to savršeno u~inio Isus Krist i štobi se moralo o~itovati u njegovom narodu.

Kao ~lanovi jednog tijela, koje je Crkva,krš}ani – pa, dakle, i sve}enici - ne mogu zanem-

VRHBOSNA 3/2010 265

O ovoj temi nešto više u ~lanku na koji se referiram u ovom podnaslovu: Š. MARASOVI], „Porijeklo i sadr`aj pojma„solidarnost“, Split, Bogoslovska smotra 74 (2004.), br. 2, 353-376.Usporedi, primjerice: B. KLAI], Veliki rje~nik stranih rije~i, Zora, Zagreb 1966., 1248.Joseph kard. HÖFFNER, Christliche Gesellschaftslehre, Butzon & Bercker, Kevelaer, 1997., 47-48.Enciklika Ivana Pavla II. Sollicitudo rei socialis, solidarnost definira kao: „... ~vrstu i postojanu odlu~nost zauzeti se zaop}e dobro, to jest za dobro svih i svakoga, jer svi smo mi uistinu za sve odgovorni.“ (SRS 38).„Socijalni nauk Crkve nije neki ’tre}i put’ izme|u liberalisti~kog kapitalizma i marksisti~kog kolektivizma, a nineka mogu}a alternativa za neka druga rješenja koja nisu tako opre}na: on je jednostavno zasebna kategorija“ –Solicitiudo rei socialis, 41.Usporedi, primjerice: B. KLAI], „solidarnost“, Rje~nik stranih rije~i, Nakladni zavod MH, Zagreb 1990., 1248.Ivan Pavao II, enciklika Sollicitudo rei socialis, 30. prosinca 1987, br. 40, u: Dokumenti 89, KS, Zagreb 1988., 65.

ariti ovu zajedni~ku pripadnost. Svi bi se trebaliosje}ati odgovornima i podr`avati jedni druge.Trebali bi znati razbiti oklop ravnodušnosti, kojiprijeti zatvaranjem u sebi~nost i izolaciju, i post-ati va`na karika u preuzimanju odgovornost zapotrebe drugih, biraju}i put dijeljenja, što je kon-kretan znak solidarnosti. U stvari, dijeliti zna~iu}i u odnos s drugima, kako bi im se pod vidombesplatnosti dalo dio svoga slobodnog vremena,svoje profesionalne kompetencije, svojih darovauma i srca, kako bi im se pomoglo u prevlada-vanju teške situacije s kojima se susre}u.10

Dijeljenje se mo`e tako|er odnositi na ma-terijalna dobra. I tu se doti~emo problema su-viška i potrebnoga. Kada ljudi budu više imaliljubavi za najpotrebniju bra}u, time }e više sh-vatiti da, oni koji nisu u potrebi, trebaju višakstaviti na raspolaganje potrebitima. Prava lju-bav ne podnosi nejednakost i nepravde. Poz-nato je na~elo krš}anskog društvenog nauka:

„Dobra ovoga svijeta su prvobitno namijenje-na svima. Pravo na privatno vlasništvo je oprav-dano i nu`no, ali ono ne poništava vrijednosttoga na~ela: na njemu, zapravo, po~iva ’socija-lna hipoteka’, to jest, u njemu se kao unuta-rnja kvaliteta prepoznaje socijalna funkcija,koja se temelji i ima svoje opravdanje upravona op}em odre|enju dobara.“11

Zauzetost za solidarnost, bila bi sterilna kadase ne bi njegovala nova kultura, koja, reagira-ju}i na rašireni individualisti~ki pristup, produ-bljuje u svijesti osje}aj pripadnosti i uzajamništ-va. Konsolidacija solidarnosti u našem društvune ovisi samo o pravednijoj strukturalnoj pro-vedbi, nego još radikalnije od nutarnje obnove,percepcije zajedni~ke sudbine na koju je~ovje~anstvo pozvano, a time i uklju~ivanje sv-ih u izgradnju “civilizacije ljubavi”.12

5. Solidarnost s bra}om u sve}eništvu

Drugi vatikanski sabor, kada govori o sve}eni-cima uvijek govori u mno`ini, jer namjerava ist-

aknuti zajedni~arsku dimenziju sve}eništva i od-nose „zajedništva“, koji iz toga rezultiraju13. Sve-}enikom se postaje ulaskom u red sve}eništva:

„Svi sve}enici, re|enjem uklju~eni u redprezbiterata, me|usobno su povezani najt-ješnjim sakramentalnim bratstvom“; stoga„napose pak oni u jednoj biskupiji, ~ijoj suslu`bi pod vlastitim biskupom dodijeljeni,sa~injavaju jedan prezbiterij“.14

„Zajedništvo“ sve}enika se temelji na obj-ektivnim razlozima, koji su ukorijenjeni u sa-moj stvarnosti sve}eništva. Milost re|enja pr-oizvodi i zahtjeva „bratstvo“ sakramentalnogporijekla sve}enika me|u sobom, kao i „hijer-arhijskim zajedništvom“, odn. s biskupom ujednom prezbiteriju, koje ujedinjuje sve sve}-enike, dijecezanske i redovni~ke, pojedine mj-esne Crkve pod vodstvom svojih pastira, oba-vljaju}i bilo koji posao15.

5.1. Teološko-duhovni razlozi

Odnose se na zajedni~ki poziv u sve}eništvoi posebno prisli~enje Kristu sudjelovanjem nanjegovom sve}eništvu i jedinstvenom poslanju.Ove pretpostavke prethode bilo kakvim podje-lama zadataka ili razdiobama pastoralnih zadu-ènja, ~ine}i zajedništvo bra}e u prezbiteriju,potaknutih istim idealima da naviještaju spase-nje ljudima i èli da se ti u~inci prenesu putemzajedni~kih struktura. U obavljanju razli~itih za-dataka nitko ne moè polagati pravo da je sve}-enik više od drugoga, jer razli~iti zadaci usmje-reni su ipak ka zajedni~kom cilju širenja evan-|eoske istine. Teološke pretpostavke, koje predsj-edaju sve}eni~kim bratstvom, zahtijevaju da sesvaki sve}enik osje}a u jedinstvu s ostalim ~la-novima prezbiterija „povezan posebnim veza-ma apostolske ljubavi, slu`be i bratstva“16. Tojedinstvo je ve} od davnih vremena liturgijskiizraèno time što su prisutni sve}enici polagaliruke na novog izabranika i što su jednodušnokoncelebrirali svetu Euharistiju17. To zna~i da

266 VRHBOSNA 3/2010

Usp. A. FAVALE, Il ministero presbiterale, LAS – Roma 21991., 196.Ivan Pavao II, enciklika Sollicitudo rei socialis, 30. prosinca 1987, br. 42, u: Dokumenti 89, KS, Zagreb 1988., 70-71.Usp. G. PIANA, „Solidarietà“, Nuovo Dizionario di Teologia Morale, Edizioni San Paolo, Cinisello Balsamo (Milano)31994, 1263-1271, 1271.Usp. LG 23a.Usp. PO 8a.Usp. PO 8a.Usp. PO 8a.Usp. PO 8a.

101112

1314151617

svaki sve}enik mora `ivjeti u zajedništvu sbra}om „u vezu ljubavi, molitve i bezuvjetnesuradnje“18, svjedo~e}i jedinstvo koje povezujeKrista s Ocem, da svijet uzvjeruje da ga je onposlao (usp. Iv 17,21).

Ovim teološko – duhovnim razlozima, kojiizgra|uju i o~ituju komunitarnu dimenzijusve}eni~kog zajedništva, mogu se dodati idrugi, koji su operativno-pastoralne prirode,psihološko-prijateljske i egzistencijalne.

5.2. Operativno-pastoralni razlozi

Na operativno-pastoralnoj razini Crkva osje}apotrebu da uskla|uje razli~ite pastoralne inici-jative kako bi postale u~inkovitije. Pastoralneaktivnosti pojedinaca, iako motivirane najbo-ljom namjerom, mogu podbaciti. Stoga, bisku-pijska razina tra`i pastoralno planiranje, kojemogu provesti samo sve}enici, potaknuti istin-skim duhom zajedništva, uz potporu laika i ~l-anova pastoralnog vije}a. Pastoralno djelov-anje, pripremljeno od onih koji moraju nositiprojekt, treba voditi ra~una o specifi~nom zna-nju u raspodjeli posla.

Potraga za istinom, pastoralno djelovanje ikontakt s ljudima u svijetu koji je podloànstalnim promjenama, suo~ava nas s novim sit-uacijama u kojima nije uvijek lako prona}inajbolji put. Razli~ita stajališta u mjesnim Crk-vama, unutar istih pastoralnih inicijativa,poti~u nas na razmišljanje i istraìvanje, tepoti~u samokritiku. Upravo u slobodnoj razm-jeni ideja i mišljenja, nastaje problem odnosame|u sve}enicima razli~ite dobi, formacije imentaliteta. To i ne bi trebalo nazvati sukob-om, nego susretom koji pomaè otkrivanju ivrednovanju bogatstva raspoznavanja i isku-stva, èlje i postignu}a, ~emu mogu biti grad-itelji sve}enici koji pripadaju istom „prezbiter-iju“ i djeluju u istoj biskupiji i ùpi. Ništa niještetnije od zatvaranja i nedostatka komu-nikacije ideja, kritike i pobijanja, hira i tvr-doglavosti me|u sve}eni~kim odnosima, a kojisu pozvani istim Duhom Oca i Sina naviještatiporuku ljubavi istoga Krista.

Da bi se izbjeglo takvo iskrivljeno `ivotno

svjedo~enje, stariji sve}enici „neka primajumla|e zaista kao bra}u i neka im poma`u uprvim pothvatima i teško}ama slu`be“19. Tozahtijeva puno dobre volje, djelotvornog iemocionalnog razumijevanja, ljudskog osje}a-ja i otvorenosti uma starijih sve}enika. Zauzv-rat, mla|i sve}enici „neka poštuju dob i isku-stvo starijih i neka se o stvarima koje se ti~udušobri`ništva s njima savjetuju i s njima radosura|uju“20. Poštovanje i prihva}anje poziti-vnih vidova pastoralnog iskustva drugihmo`e biti samo od koristi i na usmjerenjeonomu koji je na po~etku svoga ministeri-jalnog poslanja.

Naravno, iskustvo nas u~i da odgoj za razu-mijevanje i pravilno vrednovanje mišljenjadrugih, kao i nesebi~na suradnja u prakti~nomponašanju, nisu laki. Ali, trebalo bi biti mogu-}e, samo ako se njeguje ljubav koja je utemel-jena na teološko-duhovnim pretpostavkama,koja je bît svakog sve}eni~kog `ivota. U sve}e-ni~kim odnosima treba uspostaviti prijateljskidijalog, gdje }e svatko sudjelovati s uvjeren-jem da nitko nije savršen, te da još uvijek imanešto za popravljanje, pregledavanje i u~enjeod drugih, što proizlazi iz razgovora i iskusta-va s drugom subra}om.

Me|utim, sve}eni~ka milost i sudjelovanjeu jednom Kristovom poslanju, bez obzira nastarosnu dob i mentalitet, trebaju poticatisve}enike da na nov na~in razmotre svoju suo-dgovornost, te obostranu duhovnu i evan|e-osku animaciju u obavljanju slu`be.

5.3. Psihološki razlozi

S psihološke to~ke gledišta - moè se vidjetikako danas u širokim kulturološkim ambijen-tima vjerske vrijednosti podlijeù procesu kri-tike i devalvacije. îni se kako izoliranost i pra-znina oko sve}enika imaju tendenciju rasta.Stoga, kontakti s bra}om, posebno na spontan-im susretima, u kojima ne treba zanemariti go-stoljubivost, dobrotvornost i zajedništvo dob-ara21, potrebni su za otkrivanje dimenzije top-line ljudskog prijateljstva i prihva}anja, kojisluè produbljivanju podrške u svakodnevnoj

VRHBOSNA 3/2010 267

Usp. PO 8a.Usp. PO 8b.Usp. PO 8b.Usp. PO 8c.

18192021

borbi i nevoljama, kao i u praksi celibata. Akosusreti i briga o sve}enicima imaju neku pred-nost - a sigurno imaju - onda trebaju biti pose-bno izra`eni prema onoj bra}i koji su: „boles-ni, potišteni, preoptere}eni poslovima, osaml-jeni, prognani iz domovine i za one koji trpeprogonstvo“ 22, koji imaju poteško}a bilo mat-erijalnih ili duhovnih, ili su pak u nekoj neizv-jesnosti, u spletu situacija i kompromisa iz ko-jih ne znaju kako se izvu}i23. U takvim slu~aje-vima treba uprili~iti susret, tamo gdje je tomogu}e, prije nego bude prekasno. Sve}eni~kisavjeti, u takvim situacijama, mogli bi datipozitivan doprinos u vidu pomo}i, ohrabrenjai potpore, te oporavka subra}e koja su uposebnoj kušnji.

5.4. Egzistencijalni razlozi

Na egzistencijalnoj razini, kona~no, nekakavzajedni~ki ìvot ili neka vrst ìvotnog zajed-ništva24, gdje je na djelu autenti~na i nesebi-~na ljubav, doprinosi izgradnji duhovnog i int-elektualnog ìvota, moderira me|usobne nes-porazume uzrokovane temperamentom ili dr-uga~ijim na~inom gledanja na stvari, favor-izira bratsku korekciju, pomaè izbje}i opas-nost samo}e i omogu}ava bolju raspodjelurada u skladu s talentima i sposobnostimasvakog od njih.

Posebnu pozornost treba posvetiti sve}eni-~kim udruènjima koja, „pošto je nadle`na cr-kvena vlast odobrila njihove statute, unapre|-uju svetost sve}enika u izvršavanju njihoveslu`be odgovaraju}om i prokušanom organiz-acijom ìvota te bratskom podrškom pa takoposluìti cijelom prezbiterskom redu“25.Svjetovni i redovni~ki sve}enici, koji se nalazeu tim udruènjima, mogu pomo}i uspostavitiistinsko bratstvo, osobito na podru~ju duh-ovnog napretka.

Isus je molio Oca za dar jedinstva njegovihapostola i onih koji }e vjerovati u njega (Iv17,20-21). Svjedo~enje solidarnosti i sklada u`ivotu i djelovanju sve}enika, koji izviru iz isk-renog sve}eni~kog bratstva, još uvijek imajujak zna~aj pastoralne u~inkovitosti i uvjerlji-

vog apela `ive prisutnosti Kristovog duha unjegovoj Crkvi. Ovaj sklad mora biti produb-ljen i konsolidiran zajedni~kom molitvom ime|usobnom razmjenom iskustava tijekomduhovnih vje`bi, pastoralnih i prijateljskihsusreta, te zajedni~kim su`ivotom.

6. Umjerenost u korištenju materijalnim dobrima

A. Presbyterorum ordinis: Koncilski dekreto slu`bi i `ivotu sve}enika PO 17 poziva nassve}enike na jednostavan, skroman i umjeren`ivot, apeliraju}i da se koristimo materijalnimdobrima, kao sredstvom za postizanje ve}ih iplemenitijih vrijednosti.

Sve}enici su pozvani „da prigrle svojevo-ljno siromaštvo kojim }e se vidljivije uprili~itiKristu i postati raspolo`ivi za svetu slu`bu.Krist je naime radi nas postao siromašan, iakoje bogat, da bismo se mi po njegovu siro-maštvu obogatili“ (2 Kor 8,9).

„Ona pak dobra koja stje~u obavljaju}icrkvene slu`be prezbitera neka, ne druk~ije odbiskupa, - bez povrede partikularnog prava –upotrebljavaju prvenstveno za svoje pristojnouzdr`avanje i za ispunjavanje svojih staleškihdu`nosti. A ono što im preostane neka ustupeu korist Crkve ili za djela ljubavi“.

B. Pastores dabo vobis 30: ova apostolskapobudnica poziva nas da `ivimo umjeren`ivot ne navezan na materijalna dobra, kako biviše imali osje}aja za siromašne:

Sve}enici „po uzoru na Krista koji je ’postaosiromah iz ljubavi prema nama’ (2 Kor 8,9),moraju promatrati siromahe i slabije kao onekoji su im povjereni na osobit na~in i biti kadrisvjedo~iti siromaštvo jednostavnim i strogim`ivotom, budu}i da su se ve} navikli odricatiod suvišnih stvari (...),(OT 9, CIC 282)“;

jedino siromaštvo osigurava sve}eniku ra-spolo`ivost da bude poslan tamo gdje je nje-govo djelovanje korisnije i nu`nije“ (br. 30).Ono je uvjet i pretpostavka pou~ljivosti Duhukoji ga ~ini spremnim „i}i“, bez balasta i beznavezanosti, slijede}i samo volju U~itelja (usp.Lk 9,57-62; Mk 10,17-22).

268 VRHBOSNA 3/2010

Usp. PO 8c.Usp. PO 8d.Usp. PO 8c.Usp. PO 8c.

22232425

7. Solidarnost i zajedništvo materijalnih dobara

Pored jednostavnosti, Gospodin nas pozivada `ivimo istinsku solidarnost me|u sobom,uklju~uju}i i gospodarsku. Na ovu solidarnostpoziva nas Koncil:

U konstitucije LG 28 ka`e se: „Snagomzajedni~koga svetoga re|enja i poslanja svi suprezbiteri me|usobno povezani prisnim brat-stvom, koje se dragovoljno i rado treba o~ito-vati u uzajamnoj pomo}i, kako duhovnoj takoi materijalnoj, kako pastoralnoj tako i osobnoj,te u sastancima i zajedništvu `ivota, rada iljubavi.“

Koncilski Dekret o slu`bi i ìvotu sve}enikaPO 17: „No, i neka zajedni~ka upotreba stvari– poput one zajednice dobara koja se isti~e upovijesti rane Crkve (usp. Dj 2,42-47) – odli~noutire put pastoralnoj ljubavi. U takvu oblikuìvota mogu prezbiteri hvalevrijedno oìvotv-oriti duh siromaštva što ga Krist preporu~a.“

Apostolska pobudnica Pastores Dabo Vobis30 podsje}a da }e sve}eni~ka svijest pripad-nosti jednom prezbiteriju, poticati sve}enikada se zauzme za pravedniju raspodjelu sred-stava bilo me|usobno ili pak u zajedni~komkorištenju dobara. (usp. Dj 2,42-47).

Dakle, Crkva nas poziva na solidarnost ukorištenju materijalnim dobrima u duhu dijel-jenja. Ova vrednota, na koju su pozvani svikrš}ani, mi sve}enici trebamo svakodnevnosvjedo~iti. Ovo bi trebala biti misao vodilja upodršci starijim i bolesnim sve}enicima, ili pakkoji su u nekoj drugoj nevolji. U tom smislu, unašoj biskupiji postoji oblik prakti~ne proved-be sve}eni~ke solidarnosti „Me|upomo}“26.

Dokument Zbora za katoli~ki odgoj,Socijalni nauk Crkve u sve}eni~kom obrazovanju,donosi na~ela za koja se smatra da su va`nijate stoga zaslu`uju osobitu pa`nju u obrazo-vanju budu}ih prezbitera. Me|u njimatemeljnim treba smatrati na~ela koja se odnose

na osobu, zajedni~ko dobro, solidarnost isudioništvo. Druga su s njima duboko poveza-na i iz njih se izvode.27

8. Zaklju~ne misli

Vez „zajedništva“, što povezuju sve}enikemjesne Crkve me|u sobom i sa svojim bisku-pom, kada postoji potreba da se više zauzmusvojim sposobnostima, doprinosi uspostavl-janju posebnih odnosa unutar klera sudjelo-vanjem i dijalogom, koji se manifestirajukolegijalnim na~inom ìvota, razvijaju}i takokomunitarnu dimenziju svoga duhovnog ì-vota, za izgradnju kraljevstva Bo`jeg. Tako sesolidarnost poima, kao egzistencijalno-prakti~noìvljenje krš}anske zapovijedi ljubavi i to kaospecifi~an na~in prakti~nog ìvljenjakrš}anskog oblika bratstva, u svijetu u kojemprevladava egoizam.28

Potrebna je stalna i to~na informacija osve}enicima kako bi se moglo nešto poduzetina tom planu.

Potrebno je da mi sve}enici konkretno izra-`avamo svoju blizinu sa sve}enicima uteško}ama, kako bi se moglo pravovremenoreagirati preko fonda sve}eni~ke solidarnosti„Me|upomo}i“.

„Napast za posve}eni ìvot“, dakle i za nassve}enike, „danas bi mogla biti da posve}enisvedu navještaj ìvog i uskrsloga Krista nadjela karitasa… na organizacije solidarnosti i~ovjekoljublja“. Ako svedemo Evan|elje naljubav dobrovoljnosti i zadovoljenja ùrnihpotreba društva, bit }e dobri ~ovjekoljupci, aline i proroci vjere.29

Naša sve}eni~ka solidarnost mo`e se o~ito-vati na razli~ite na~ine, primjerice: odvajan-jem od svoga prihoda u biskupijske fondovesolidarnosti, za Caritasove projekte u prilogobitelji s brojnom djecom, za stipendije sirom-ašnim u~enicima i studentima, za sve}eni~kekandidate itd. Ako se „društveni i gospodarskiproblemi mogu riješiti samo uz suradnju svih

VRHBOSNA 3/2010 269

“Me|upomo}” je mirovinski fond temeljen na na~elu sve}eni~ke solidarnosti i predstavlja jedan od na~ina nakoji Vrhbosanska nadbiskupija vrši svoju obvezu u skrbi za dijecezanske sve}enike umirovljene zbog dobi (tra-jno) ili bolesti (privremeno). “Pravilnik Fonda sve}eni~ke solidarnosti 'Me}upomo}'”, ~lanak 1, u: Vrhbosna4/2005., 346.Zbor za katoli~ki odgoj, Socijalni nauk Crkve u sve}eni~kom obrazovanju, Centar za SNC22:25, 24.Usp. S. BALOBAN - V. DUGALI], “Neke oznake solidarnosti u katoli~koj socijalnoj misli u Hrvatskoj od 1900.-1945.”, Bogoslovska smotra, Vol. 74 No. 2. kolovoz 2004., 536.E. BIANCHI, “Il consacrato profeta di fede”, La vita consacrata nella postmodernità, Roma, 1994., 85.

oblika solidarnosti, (…) koja je zahtjev moraln-og reda“, onda sigurno i na planu sve}eni~kesolidarnosti me|usobno mo`e biti manjenevolja i problema.30

Ipak, treba konstatirati kako smo spremnidoprinositi razli~itim biskupijskim potrebama(npr. gradnja Sve}eni~kog doma), i tako odgo-varati na potrebe u razli~itim oblicima.

Slijedom ovih razmišljanja, trebalo bi nagl-asiti potrebu bratskih susreta/sastanaka, kojimogu biti dobar put do bratske solidarnosti. Tomogu biti susreti koji sluè za razonodu, nakojima se ~esto na|u sve}enici iz okruènja.Takvi susreti – ~ak i neformalnog karaktera -doprinose razmjeni mišljenja, doìvljaja, isku-stava, planova i poslova. Time bi se ujednoizgra|ivalo i me|usobno povjerenje, koje jepreduvjet zajedni~kog, solidarnog rada.

U cilju izgradnje sve}eni~ke solidarnostiva`no sredstvo je duhovna izgradnja i redovi-ta molitva, na koju se treba nadovezati našsocijalni samoodgoj. Kao pojedinci ne mo`e-mo uvijek puno u~initi, a nedostatak solidar-nosti me|u sve}enicima uzrok je neuspjeha.Polazište pastoralnog rada trebalo bi bitishva}anje svih problema s vjerskoga stanoviš-

ta, pa da iz ~isto vjerskih razloga najprijepostanemo mi sve}enici me|usobno slo`ni ijedinstveni.31

S enciklikom Caritas in veritate32 zaklju~imoda pripadamo Bo`joj obitelji kao njegovadjeca i kako nas „podràva vjera da je Bognazo~an uz one koji se ujedinjuju u njegovoime i zalaù za pravednost. (…). Raspoloìvostza Boga otvara nas raspoloìvosti za bra}u iraspoloìvost za ìvot, koji razumijevamokako solidarnu i radosnu zada}u.“ Budimosvjesni da se ~ovjek, kao stvorenje duhovnenaravi, ostvaruje upravo u interpersonalnimodnosima, koji su od temeljne va`nosti, jer sestavlja u odnos s drugima i s Bogom, a ne izoli-raju}i se od njih.33 Uostalom, svi mi pri-padamo jednoj jedinoj zajednici ljudskeobitelji, koja se gradi u solidarnosti.34

(Predavanje odr`ano dijecezanskimsve}enicima Vrhbosanske nadbiskupije,

u prostorijama Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa,

na Susretu dijecezanskih sve}enika

22. rujna 2010. god.)

270 VRHBOSNA 3/2010

Usp. Katekizam Katoli~ke Crkve 1941.Usp. M. PETLI], “Bratska solidarnost sve}enstva”, Katoli~ki list 82 (1931.), br. 52, 654.Enciklika pape Benedikta XVI. Caritas in veritate, Dokumenti 158, KS, Zagreb 2009., br. 78.Usp. Caritas in veritate 53.Usp. Caritas in veritate 54.

U samostanu u Kreševu 28. 8. 2010.Godine umroje fra Zdravko Luki}.

Fra Zdravko je ro|en 26. sije~nja 1935.godine u Falanovom Brdu, u ùpi Ostroàc.Osnovnu školu je završio u Ostrošcu, a sred-nju školu u Visokom. Redovni~ki habit obukaoje 1953. u Kraljevoj Sutjesci, sve~ane zavjete jepoloìo 1957. godine, a za sve}enika je zar-e|en 15. 7. 1962. godine u Fojnici.

Nakon re|enja poslan je od Uprave u Rim nastudije i od 1966. godine redoviti je profesor naFranjeva~koj teologiji u Sarajevu. Na slu`bi jebio i u Kreševu od 1970. do 1976. godine. Ponov-

no je, od 1976. godine predava~ na Teologiji uNa|eri}ima. Godine 1980. premješten je uItaliju i tamo boravi slijede}ih pet godina. UKreševo dolazi 1985. godine i tu `ivi i radi.

Zadnjih godina borio se s boleš}u, koja muje ote`avala kretanje, ali fra Zdravko se nijemirio i predavao: borio se i otimao bolesni~kojpostelji.

Fra Zdravko je pokopan u Kreševu 30.kolovoza 2010. godine.

Pokoj vje~ni daruj mu, Gospodine!

Ilija Orki}

VRHBOSNA 3/2010 271

+ Fra Zdravko Luki} (1935.-2010.)Sarajevo, 29. kolovoza 2010.

272 VRHBOSNA 3/2010

VRHBOSNA 3/2010 273

274 VRHBOSNA 3/2010

U subotu 9. 10. 2010. godine u Zagrebu jepreminuo subrat Franjeva~ke provincije Bo-sne Srebrene fra Franjo Filipovi}. Sprovod }ebiti 12. 10. 2010. u 14.00 sati u Dubravama.

Fra Franjo Filipovi}, sin Ante i Sare r. Stj-epanovi}, ro|en je u Donjim Laništima, ùpaUlice, 8. 3. 1948. Osnovnu školu završio je urodnom mjestu, a Franjeva~ku klasi~nu gim-naziju u Visokom. Franjeva~ki habit je obukaou Kraljevoj Sutjesci 14. 7. 1967., a tu je poloìoi svoje prve zavjete – 15. 7. 1968. Teologiju jestudirao na Franjeva~koj teologiji u Sarajevu.Sve~ane zavjete poloìo 14. 10. 1974. Za|akona je zare|en 8. 12. 1974, a za sve}enika 2.2. 1975. u Sarajevu.

Vršio je slu`bu `upskog vikara u NovojBiloj (1976), u Biloj (kod Livna, 1976), u Ru-mbocima (1977), u Tolisi (1978), u Jajcu (1979),ponovno u Tolisi (1982-1985).

Bio je samostanski i `upni vikar u Dubrava-ma (1985-1988) i `upnik u Špionici (1988-1991).

Ponovno `upni vikar u Tišini (1991), u Uli-cama (1992), zatim kao izbjeglica na Š}itu, teneko vrijeme boravi i u Nizozemskoj. Od 1994.pa do 2000. godine je obnašao slu`bu gva-rdijana u Dubravama.

Od 2000. pa do svoje smrti – `upni vikar uDubravama. (kta/fia)

Fra Franjo je ukopan 12. 10. 2010. godine uDubravama. Misu zadušnicu u 14 sati i ukopneobrede predslavio je u samostanskoj crkvi u Du-bravama fra Lovro Gavran, provincijal franj-eva~ke provincije Bosne Srebrene, uz koncele-braciju devedeset sve}enika i mnoštvo vjernika.

Pokoj vje~ni daruj mu, Gospodine!

Ilija Orki}

VRHBOSNA 3/2010 275

+Fra Franjo Filipovi}

(1948-2010)

VRHBOSNA - Slu`beno glasilo Vrhbosanske...

Documents

VRHBOSNA - Slu`beno glasilo Vrhbosanske nadbiskupijevrhbosanska-nadbiskupija.org/wordpress/wp-content/uploads/2017/01/2... · vodu. Kako Bog nije u ovim ve} ustaljenim znakovima,

KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTE UNIVERZITETA U …Povezanost s lokalnom zajednicom (gospodarstvo, poduzetništvo, civilno društvo...) Postoji jasni interes Vrhbosanske nadbiskupije,

RADNI DOKUMENT SINODE (PRIJEDLOG)...radni dokument sinode vrhbosanske nadbiskupije (prijedlog) vrhbosanska nadbiskupija tajniŠtvo sinode vrhbosanske nadbiskupije sarajevo, studeni

Vrhbosna Naslovna 22017 Layout 1 6.7.2017 12:21 Page 327vrhbosanska-nadbiskupija.org/.../2018/02/Vrhbosna-2-2017-smanjena.pdf · + Fra Andrija Zirdum i + fra Ilija Matanović

Godišnji izvještaj o radu Općine Stari Grad Sarajevostarigrad.ba/userfiles/file/2018/godisnji.pdfOŠ“Mula Mustafa Bašeskija“ i Aneksa OŠ“Vrhbosna“, dvije značajne investicije

SLU@BENO GLASILO VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE RHBOSNvrhbosanska-nadbiskupija.org/wordpress/wp-content/... · k meni, a ne mrzi svoga oca i majku, `enu i djecu, braæu i sestre, pa i sam

Vrhbosna 32016 Layut 1 13.10.2016 9:35 Page 322vrhbosanska-nadbiskupija.org/wordpress/wp-content/uploads/2017/01/... · Izv Komsij „Iustt t x“ K H ovodom sv rojnijih obrćnj vih

1/2010ika.hr/bilteni/bilten_01-2010.pdfPrvi molitvenik na hrvatskom jeziku za slijepe osobe Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu objavio je molitvenik za slijepe osobe

OS VRHBOSNA, OKVIRNI KALENDAR PISANIH PRO… · BOSNA I HERCEGOVINA FEDERACIJA BIH KANTON SARAJEVO OPÓINA STARI GRAD 05.09 Cet 06.09 Pet 09.09 Pon 10.09 Uto e — mail: osvrhbosna@osvrhbosna.edu.ba

Vrhbosna 4-2010.qxp 1.12.2010 8:52 Page 185vrhbosanska-nadbiskupija.org/dokumenti/vrhbosna/2010-4.pdf · 2020. 10. 10. · tako i vi ljubite jedni druge”(Iv 13,34). Imaju}i u vidu

VRHBOSNA - Slu`beno glasilo Vrhbosanske nadbiskupijevrhbosanska-nadbiskupija.org/wordpress/wp-content/... · 2017-01-18 · Nismo imuni što nam javno mnijenje name}e. Zato je sada

VRHBOSNA - Slu`beno glasilo Vrhbosanske nadbiskupijevrhbosanska-nadbiskupija.org/wordpress/wp-content/... · 2017-01-18 · Posebna Sinoda za Bliski Istok trajala je od 10. do 24

Vrhbosna 1-2017 Layout 1 - vrhbosanska-nadbiskupija.orgvrhbosanska-nadbiskupija.org/wordpress/wp-content/uploads/2016/11/1-2017..pdf · VRHBOSNA 1/2017 5 USKRSNA POSLANICA „Mir

SLU@BENO GLASILO VRHBOSANSKE NADBISKUPIJE …vrhbosanska-nadbiskupija.org/wordpress/wp-content/uploads/2017/01/... · da ože bti put spsenja i svjeto svijeta. ... doba aviještea

VRHBOSNA - Slu`beno glasilo Vrhbosanske …vrhbosanska-nadbiskupija.org/wordpress/wp-content/...Ve} je proteklo dvadeset godina kako je papa Ivan Pavao II, posve}uju}i Poruku za Svjetski

Vrhbosna Naslovna 32017 Layout 1 19.10.2017 16:31 Page 327vrhbosanska-nadbiskupija.org/wordpress/wp-content/uploads/2018/02/... · Misija Crkve, dakle, nije širenje neke vj er ‐

Školski list Osnovne škole ,,Vrhbosna

Vrhbosna Naslovna 1-2021 Layout 1 11. 3. 2021. 09:24 Page 327

Vrhbosna 3-2015 Layut 1 1.10.2015 10:38 Page 101vrhbosanska-nadbiskupija.org/wordpress/wp-content/uploads/2017/01/3... · Naglsi je ako je sobm u takvim situaci‐ jm poteno pomoći

VRHBOSNA - Slu`beno glasilo Vrhbosanske nadbiskupijevrhbosanska-nadbiskupija.org/wordpress/wp-content/uploads/2017/01/1-2011-1.pdfi zagovor sv. Jospa. Neka namzmoli sposobnost bti