Glina Hrvati

PDF created with FinePrint pdfFactory Pro trial version http://www.pdffactory.com

http://www.pdffactory.com

Riječ urednice

Nećete vjerovati! Ove retke pišem daleko od

našeg zavièaja. Sastavila sam nešto dana godišnjeg odmora pa put pod noge i novim cestama prema moru. Ali, prije toga, grafièkoj sam pripremi ostavila veæinu èlanaka za ovaj broj «Matice». Iako baš nisam od onih koji se vole cjelodnevno pržiti na plaži, držim da je dobro pobjeæi od svakodnevice, promijeniti sredinu, upoznati nove krajeve i ljude, okusiti drugaèiji i možda, bolji život. Za mene je to smisao odmora. No, duboko sam svjesna da si mnogi naši sugraðani to ne mogu priuštiti jer se sve teže živi, a potrebe su velike. Pa onda uvijek osjetim «kvrgu» pod rebrima kad se to vrijeme bijega od stvarnosti bliži pa opet privodi kraju. Jer, ni na odmoru uvijek budni promatraè u meni ne spava - vrijedno snima oko sebe, bilježi, postavlja pitanja, a ne nalazi odgovora. Ali, nema, nema koristi. Dva smo svijeta koje dijeli mnogo više od velebitskih, kapelskih i dinarskih visova. Suze mi navru na oèi kad siðemo s plitvièke ceste u Tušiloviæu. E, tu kao da poèinje naša «zona sumraka» - ruševine, pustoš, njive obrasle korovom, nekošene livade… I dok na obali buja divlja i svakakva gradnja, a cijene kvadrata vrtoglavo rastu, ovdje je i ono novo i useljivo prazno jer nema nas i bit æe nas sve manje.

Iako je prošlo veæ pola godine od izlaska zadnjeg broja, malo æu se osvrnuti na njega. Razgrabljen je u trenu, a «zaradio» je mnoge pohvale i dobio najviše ocjene od mnogih koji su za te stvari mjerodavni. Èlanci su bili pristojni, ali su najviše pozornosti ipak privukle slike Gline i okolice iz «ptièje perspektive». Eto, za to, ipak nesvakidašnje iskustvo, zahvalnost dugujemo pilotu Ivanu Gašljeviæu iz D.Viduševca («Kosovom») koji je «Matici» na uporabu darovao svoje fotografije zavièaja snimljene prošle jeseni iz sportskog zrakoplova. Hvala svima koji su nas na bilo koji naèin poduprli i potakli da se potrudimo oko još jedne «Matice». Dakle, baš u vrijeme godišnjih odmora nastajao je ovaj broj. Kapnuli su prilozi jedan po jedan - baš poput sramežljivih kapi kiše iz kojih se iznenada prolije topli ljetni pljusak. I eto ti 40-tak stranica za novi list! Na žalost, još uvijek se nije dogodilo ništa jako poticajno za stanovništvo ovog kraja pa da bismo to velikim slovima zapisali. I ovaj smo put zabilježili dogaðanja u našem kraju i nekad i danas. Kao i svake godine tu su sveèanosti, ali i tužne obljetnice kroz koje se prisjeæamo dogaðaja vezanih za poèetak i kraj Domovinskog rata.

Da li ste zamijetili uglavnom prešuæenu istinu: ovdje je napadom na PP Glina 26. lipnja 1991. poèeo Domovinski rat, a potpisivanjem predaje 21. kordunskog korpusa 08. kolovoza 1995. na «Brionima» završio. Reæi æe zlobnici - tko vam je kriv! A što je najgore, èini se da su u pravu. To više malo koga zanima.

Vrijeme neumitno teèe. Na krhkost i kratkoæu ljudskog trajanja na ovoj zemlji opet su nas podsjetile iznenadne smrti naših sugraðana, prijatelja ili bližnjih koji su ostavili neizbrisiv trag u našim životima. Našeg «matièara» gospodina dr. Ðure Šterka i najstarijeg Glinjanina Stjepana Križaniæa sjeæamo se s pijetetom na stranicama ovog broja jer su svojim djelovanjem u ovom Gradu ispisali mnoge stranice njegove povijesti.

I u nedostatku aktualnih zbivanja koje bi bilo vrijedno zabilježiti, vratili smo se opet u bližu i dalju prošlost našeg naroda - od dolaska iz dalekih krajeva, preko stoljeæa pod tuðinskom vlašæu do progonstva i križnog puta. Što su naraštajima pretrpjeli nebrojeni pripadnici hrvatskog naroda da bismo danas bili «svoji na svome», samo Bog zna. Ali, trebali bismo znati i mi. I kad bismo si posvijestili samo dio tie patnje, ne bi se danas gušili u neslozi I besmislenim raspravama. Prionuli bi zajedno stavarati bolje I pristojnije životne uvjete za sve. Zar ne vidimo da je na kocki strašan ulog- sudbina hrvatskog naroda ?!

More se igra oko mojih nogu i tako će biti još dan-dva.Priznajem, nisu ovo ozbiljne I teške misli za odmor Žurmo trebam recap kako od njih pobjeći. Ali eto me skoro doma pa ponovo u kolotečinu. Iskusni kažu da se teže izvući iz nje , nego joj se prepustiti. Treba mi vjerovati. A vi-vi uživajte u ovom broju kao u svim dosada. I Pazite ne izlazite nespremni na cestu. Svaki pogrešan korak košta makar 300 kuna. IZDAVAČ: UDRUGA MATICE HRVATSKE GLINA UREDNICA: KATICA GAŠLJEVIĆ TOMIĆ ZA TISAK PRIPREMIO: ZLATKO ŠTRLEK TISAK: TISKARA KAZNIONICE U GLINI TISKANO U RUJNU 2004. NAKLADA: 500 komada

SVAKI AUTOR ODGOVARA ZA SVOJ TEKST ŽIRO: 2407000 – 1188011018 NOVA BANKA d.d.



KRONIKA . . . Glinski vatrogasci obilježili svoj dan -sveèanim mimohodom vatrogasne postrojbe od Vatrogasnog doma u Glini do crkve Sv. Ivana Nepomuka te koncertom glinskog Vatrogasnog puhaèkog orkestra sveèano je 09. svibnja 2004. zapoèelo obilježavanje blagdana sv. Florijana zaštitnika vatrogasaca i grada Gline. U župnoj je crkvi služena sv. misa za sve umrle i poginule vatrogasce. Okupljenim su graðanima glinski vatrogasci izveli pokaznu vatrogasnu vježbu, a sveèanost je nastavljena prigodnim domjenkom u prostorijama Vatrogasnog doma za slavljenike i goste.

*** Dana 17. lipnja 2004. godine održan je osnivaèki sastanak, uz nazoènost gospodina Drage Vruèiniæa, voditelja Ureda Centra za civilne inicijative Sisaèko-moslavaèke županije u Petrinji, a na kojem je utemeljen Savjet graðana Gline na èelu s predsjednikom Vladom Šoštariæem.

Savjet graðana je utemeljen na prijedlogu projekta »Novi demokratski principi u razvoju zajednice na podruèju Banovine« financiranom od strane EU, CARDS programa stabilizacije demokratskih procesa, a kojeg provodi Centar za civilne inicijative (CCI) iz Zagreba.

Svoj rad Savjet æe temeljiti na »Etièkim principima i Pravilniku rada Savjeta graðana« vodeæi raèuna o slijedeæim naèelima; - promicati postignuæa prema najvišim standardima

demokratskog društva, - štititi duh tolerancije i raditi na jaèanju timskog rada, - svojim znanjem doprinositi razvoju zajednice u kojoj

djeluje Savjet graðana, - pomagati na promicanju ideja Savjeta graðana

prema svim èlanovima zajednice bez diskriminacije prema drugoj nacionalnoj pripadnosti, vjeroispovijesti, spolu ili drugim razlièitostima,

- kritièki a ne kritizerski doprinositi suradnji sa lokalnom upravom i samoupravom,

- neæe zlorabiti planove i dogovore Savjeta graðana u privatne svrhe,

- predstavljati æemo interese èlanova zajednice djelujuæi kroz Savjet graðana,

- neæe širiti u javnost dezinformacije koje bi mogle štetiti Savjetu graðana.

Jedan od osnovnih ciljeva Savjeta graðana je razviti svijest o potrebi sudjelovanja graðana u procesima odluèivanja bitnih za zajednicu i pojedinca u njoj. Želimo naglasiti da osim lokalne samouprave, obvezu i pravo na odluèivanje o društveno-ekonomskom, kulturnom, športskom i dr. razvoju imaju i svi èlanovi zajednice.

Jednako naprijed reèenom rad Savjeta graðana odvijat æe se kroz timove i to:

1.Tim za ekonomski razvoj 2.Tim za društveni razvoj 3.Tim za civilno društvo Za što bolju i neposredniju komunikaciju s graðanima Savjet æe postaviti za poèetak jedan, a po potrebi i više poštanskih sanduèiæa iskljuèivo za njegovu namjenu. Da bi se potaknulo što kvalitetnije sudjelovanje graðana u razvoju i rješavanje problema u zajednici ( Grad Glina) na ovaj naèin otvorili smo

kanal za komunikaciju putem kojeg graðani mogu svojim primjedbama, prijedlozima ili zahtjevima tražiti rješenja koja bi zadovoljila njihove osobne potrebe, ili grada kao cjeline. O svom radu Savjet graðana æe informirati èlanove zajednice putem sredstava javnog priopæavanja ili organiziranjem javnih tribina s graðanima kako bi se rad Savjeta odvijao na obostrano zadovoljstvo, a ponajviše u interesu graðana i samog grada. Ovim putem pozivamo i potièemo svekoliko graðanstvo da se aktivno ukljuèi putem svojih prijedloga i pitanja Savjetu graðana Gline, kako bi zajednièki postigli što bolje rezultate kako u osobnom tako i u zajednièkom interesu Grada Gline na korist cjelokupne društvene zajednice Republike Hrvatske.

*** Prijateljski susret gradova Krapine i Gline - dana 17. travnja 2004. Glinu i okolicu su posjetili prijatelji iz Krapine predvoðeni gradonaèelnikom Alojzom Malogorskim, èlanovima gradske uprave te kulturnim i drugim udrugama koje u tom kraju djeluju. U selu Marin Brod doèekali su ih predstavnici Gradskog poglavarstva Gline i Zavièajnog kluba «Marinbrod». Uz malu okrepu, gosti su razgledali Etno muzej «Hrvatska korablja». Kasnije su obišli selo Viduševac gdje su predstavnici obaju gradova položili vijence i zapalili svijeæe na spomen obilježju masovnih grobnica i razgledali ruševine crkve sv. Franje Ksaverskog. Posjetili su i spomen obilježje predaje 21. korpusa neprijateljske vojske pobjedničkim hrvatskim oružanim snagama. Tijekom boravka u Glini , izaslanstvo grada Krapine primijo je gradonačelnik Marko Sremić. Gosti iz Krapine prošetali su glinskim ulicama , razgledali župnu crkvu sv. Ivana Nepomuka te dio povijesnih znamenitosti Gline. U programu koji je izveden I na otvorenom I u dvorani Hrvatskog doma i domaćini i gosti su pokazali što znaju i mažoretkinje , i pjevači, i puhači, i pjesnici. Posebno efektan bio je nastup kuburaša “ Sv. Juraj Hlevnica “.

***

Prizor iz glinskog parka dan nakon olujnog nevremena Olujno nevrijeme poharalo glinski kraj – u večernjim satima 28. lipnja 2004. glinski je kraj zahvatilo snažno nevrijeme. Nakon vrućeg I sparnog dana, nažalost, ispunila se prognozao kratkotrajnom ali jakom pogoršanju vremena s pljuskovima I grmljavinom. Sunce nagnuto prema zapadu i nebo iza viduševaèkog brda prekrili su crni oblaci koji su se brzo približavali sakrivajuæi svoj opasni teret. Zapuhao



je snažan vjetar noseæi krupne kapi kiše, ali to je bio samo poèetak. Kišu je ubrzo zamijenila tuèa velièine oraha. U 20-tak minuta uništen je mnogi trud ljudskih ruku - ljetina, oteta ionako lošoj i kišnoj godini, u koju su bile položene mnoge nade, voænjaci, vinova loza, šume, gospodarski, stambeni i infrastrukturni objekti. Veæi dio Grada i okolice ostao je bez struje, a nestalo je i pitke vode. Glinske su ulice bile poplavljene i zakrèene polomljenim i išèupanim drveæem, a park zatrpan otkinutim granama i prevaljenim stablima stoljetnih platana. Kuæe su ostale bez crijepa, mnogi prozori bez stakala, a nisu bolje prošli ni automobili. Stariji kažu da dugo nije bilo takvog nevremena. Nekoliko dana kasnije, župan Ðuro Brodarac je proglasio elementarnu nepogodu za glinski kraj, a šteta je procijenjena na 8 milijuna kuna.

*** Obilježena obljetnica napada na PP Glina - dana 26. lipnja u Glini skromno je obilježena trinaesta obljetnica od napada Srba na hrvatske policajce nekoliko sati nakon što je Hrvatski sabor proglasio samostalnost hrvatske države. Položeni su vijenci i zapaljene svijeæe, služena sv. misa zadušnica te održan kratki program pred još uvijek razrušenom zgradom PP Glina.

Svijeæe i cvijeæe na obljetnicu pogibije mladog hrvatskog policajca Tomislava Roma Okupljenim uzvanicima i malobrojnim graðanima obratili su se glinski gradonaèelnik Marko Sremiæ, izaslanik župana Željko Kardaš te predstavnik MUP-a Stjepan Žiniæ sjetivši se prvih dana rata na ovom podruèju i tragedije Hrvata te poginulog mladog policajca Tomislava Roma. Svi ti za Hrvatsku presudni dogaðaji, na žalost, veæ pomalo padaju u zaborav što je vidljivo iz (ne)odaziva visokih gostiju i sve manjeg broja prisutnih graðana. A ne bi bilo na odmet ni, nakon toliko godina, popraviti porušenu zgradu kako bi i službenici i graðani mogli u pristojnim uvjetima obavljati svoj posao.

*** Proslavljen dan osloboðenja Gline i glinskog kraja - 06. kolovoza Glina je obilježila 9-tu obljetnicu osloboðenja od srpske okupacije. Toga dana 1995. godine u 22,30 sati u grad su ušle postrojbe 20.dp, 153. i 102. brigade HV, pripadnici PP Glina i postrojbe specijalne policije «Ose» iz Siska. Obilježavanje je zapoèelo budnicom Glinskog vatrogasnog puhaèkog orkestra, a nastavilo se polaganjem vijenaca i paljenjem svijeæa ispod križa

na prostoru srušene katolièke crkve. Sveta Misa zahvalnica za Domovinu i dar slobode služena je u župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka. Nakon toga, u Hrvatskom je domu održana sveèana sjednica Gradskog vijeæa Grada Gline na kojoj je, izmeðu ostalog, izražena posebna zahvalnost meðunarodnim udrugama i organizacijama koje su doprinijele obnovi infrastrukture i drugih životno važnih projekata za stanovništvo glinskog kraja. Na starom «ženskom placu» otvorena je i nova tržnica koja je obnovljena uz pomoæ donacije ASB-a. Tržnicu je otvorio voditelj ureda ASB-a Hugo von Vehgel.

Prigodnim sportskim susretima i kulturno-zabavnim programom i slijedeæih je dana nastavljeno obilježavanje obljetnice osloboðenja našeg Grada.

*** General Petar Stipetiæ izaslanik Predsjednika RH gosp. Stjepana Mesiæa na obilježavanju 9. obljetnice završetka vojno-redarstvene akcije “Oluja” I predaje 21. kordunskog korpusa neprijateljske vojske –u nedjelju 08. kolovoza kod tenka – spomen obilježja iznimnom događaju u povijesti ratovanja – predaje čitavog korpusa s opremom I naoružanjem I završetka akcije “ Oluja “ , okupili su se uglavnom bivši pripadnici Hrvatske vojske I policije te stanovnici glinskog područja. Pokrovitelj ovog obilježavanja bio je Predsjednik RH Stjepan Mesić , a njegov izaslanik legendarni zapovjednik sektora “sjever” u “Oluji” general petar Stipetić. Pozivu se odazvao I pomoćnik ministra unutarnjih poslova gosp. Zlatko Gledec, gradonačelnik Marko Sremić te mnogi prestavnici civilne vlasti I postrojbi Hrvatske vojske I policije koje su sudjelovale u oslobođenju ovog područja . General Stipetić je u svom govoru naglasio da je “ radi povijesnih činjenica potrebno reći da je operacija “Oluja” završila ovdje na ovom mjestu dana 08. kolovoza kada je 21. kordunski korpus tzv. Vojske RSK položio oružje I potpisao bezuvjetnu predaju … Zarobljavanje cijelog jednog korpusa rijetko se dešava I to je jedina veća vojna formacija koja je prisiljena na predaju u “ Oluji “. Zapovjednik Stipetić zahvalio se svima koji su sudjelovali u toj veličanstvenoj hrvatskoj pobjedi što su sačuvali čast I dostojanstvo Hrvatske vojske I policije. Posebno se prisjetio žrtava koje su bile neminovne I pozva sve prisutne da ih se sjećaju s posebnim poštovanjem I zahvalnošću. Na žalost ovaj je događaj, bez obizira na važnost , najviše pokroviteljstvo I visoke goste koji sum u nazočili, baš kao I mnogi drugi- sudbonosni u novoj povijesti našeg naroda, koji su ovdje započeli ili bili okončani,prošao gotovo medijski nezapaženo. General Petar Stipetić rado se odazvao pozivu Glinjana



IN MEMORIAM

dr. Ðuro Šterk *1937. - + 2004.

Za let si dušo stvorena…

Dr. Ðuro Šterk bio je èlan Matice hrvatske u Glini od osnivanja

Dana 28. lipnja 2004. godine zauvijek je prestalo kucati srce svima nam poznatog sugraðanina dr. Ðure Šterka. Pred neizljeèivom bolesti bespomoæna je bila medicinska struka i sve znanje njegovih kolega: mnogima je kao lijeènik ublažio patnju i spasio život, ali njemu više nije bilo pomoæi. Izgubili smo zauvijek još jednog Glini i svom zavièaju odanog sugraðanina, a naša Matica svoga vjernog èlana od osnivanja i vrijednog suradnika ovog Glasila.

Dr. Ðuro Šterk je roðen 1937. u Maji od oca Ivana i majke Rože. Medicinski fakultet u Zagrebu završio je 1962. i kao mladi lijeènik vratio se raditi u Glinu. Godine 1970. specijalizirao je opæu medicinu i gotovo 40 godina radio kao lijeènik opæe prakse u Domu zdravlja u Glini. Niz je godina radio i kao lijeènik u bivšem Odgojno-popravnom domu za maloljetnike što je uvijek rado spominjao. Zasnovao je obitelj i sa suprugom Veselom dobio dvije kæeri Natašu i Olgu. Poèetkom agresije na hrvatsko stanovništvo Banovine i Domovinskog rata dragovoljno se ukljuèio u obranu u svojoj struci smjestivši se u Viduševcu. Tijekom progonstva 1993. odlazi u prognanièko naselje «Kosnica» gdje skrbi za prognanike iz Vukovara i drugih okupiranih podruèja. Po «olujnom» osloboðenju rodnog kraja vraæa se u Glinu, a kao ravnatelj Medicinskog centra dobiva zadaæu ustrojiti i organizirati zdravstvenu zaštitu i dom zdravlja. Izvršivši tu

zadaæu postavio je nove temelje glinskog zdravstva. Umirovljen je 30.6.2003. godine, s 41 godinom i 10 dana radnog staža kao lijeènik opæe prakse.

Život dr-a Šterka karakterizira i bogat društveni rad. Bilježio je dogaðaje, opisivao ljude i njihove sudbine, prebirao po sjeæanjima na djetinjstvo provedeno u Maji, a posebno na dane progonstva i Domovinskog rata. Jesen života želio je provesti u sreðivanju svojih rukopisa pa i izdavanju pojedinih dijelova. Uživao je otkrivši moguænosti rada na raèunalu i njima se nauèio dobro koristiti. Sudjelovao je u radu Matice hrvatske u Glini podupiruæi njezino djelovanje, pisao za naše Glasilo, objavljivao svoje radove u «Petrinjskom zborniku», «Puèkom kalendaru Sisaèko-moslavaèke županije», «Zrinu» itd. Bio je veliki zagovornik prosvjeæivanja i obrazovanja na svim razinama i ljubitelj lijepe rijeèi. A, iznad svega, volio je svoju majsku dolinu i ljude u njezinom krilu odnjihane.

Naš sugraðanin, prijatelj i suradnik dr. Ðuro Šterk sahranjen je na Novom groblju u Glini 30.lipnja 2004. godine. Uz katolièki obred koji je predvodio vlè. Tomislav Šestak, dostojanstveno su ga, pored obitelji, rodbine i prijatelja, ispratili i mnogobrojni graðani Gline i okolice. U ime djelatnika Doma zdravlja Glina, prigodnim se govorom oprostila dr. Sanja Štingl Vlašiæ izmeðu ostalog rekavši: «Naš je život poklon, dobro koje nam je povjereno i s kojim se moramo brižno ophoditi. No, i savjesnost, pouzdanost i žar s kojim se svome radu posveæujemo, predstavljaju dar koji je sastavni dio života… Sada nalazimo utjehu u vjeri da su prestale sve njegove boli i da je negdje pored starog duba i bistrog izvora u svojoj rodnoj Maji.»

Odlaskom dr. Šterka, u ionako skromnom èlanstvu «Matice» ostaje velika praznina. Uvijek se odazivao na suradnju, ne mireæi se s moguænošæu da bi se naš list mogao ugasiti, predlagao da se pozovu i potaknu prosvjetni radnici glinskih škola i svi koji mogu na bilo koji naèin dati svoj doprinos i želio da se ukljuèe I djelovanje “Matice”. Radovao se iskreno kao dijete svakom novom broju čitajući najprije naslove I gledajući slike. Zato je I sam istraživao,, razgovarao, putovao, bilježio slikom I rjiečju sve što je stigao I smatrao važnim, obljavljivao gdje je mogao. Smrt nenadana I prerana ostavila je mnogo toga nedovršenog. Poštujući aktivnost I doprinos dr. Đure Šterka u djelovanju “ Matice hrvatske” u Glini, osjećamo duboku zahvalnost za sve što nam je dao, za suradnju I odanost njezinim djellima.

Laka mu hrvatska gruda!

Matica

IN MEMORIAM



U FOKUSU ”90 GODINA IDEMO U KINO”

Kino je desetljeæima bilo jedna od glavnih

zabava naraštaja Glinjana. Vrijeme televizije, video

rekordera, raèunala i DVD playera ispraznilo je kino

dvorane širom svijeta jer je film postao dostupan svima. A

glinsko kino ima dugu tradiciju. U kontinuitetu djeluje veæ

90 godina - od 1914. do danas. Pa da vidimo kako je

sve poèelo.

Emil Pauliæ je obilježio 30-te godine 20. stoljeæa

u glinskom kinu Istražujuæi bogatu povijest glinske kulture 20-tog stoljeæa, poglavito jednog njezinog segmenta filma (kina) došli smo do zaèuðujuæih spoznaja. Radosni, dakako, i ponosni na te bisere koji iznova bude emocije brojnih generacija zaljubljenika celuloidne vrpce. Èinjenica da je Glina relativno brzo nakon izuma T.A. EDISONA i W.K.L. DICKSONA kinetoscopa (patentiranog 1888.) i suvremenije naprave braæe Lumiere cinematographe (prva javna projekcija održana je u Parizu 28.prosinca 1895.), imala kino zavrjeðuje visok stupanj pozornosti kulturne javnosti, i ne samo kulturne javnosti našeg grada. Buduæi je u pripremi opsežnije filmsko štivo, nakana nam je da u ovoj prigodi damo faktografski prikaz glinskog kina kroz povijest. Obilježavamo tako veliku i znaèajnu kulturnu obljetnicu i stavljamo u fokus, po nama, ono najvažnije. Zapravo, od kada nam sežu prve utemeljene spoznaje o postojanju kina i prikazivanju filmova u Glini? Sve je postalo razvidno nakon što smo proèitali sada veæ devet desetljeæa staru požutjelu novinsku vijest iz Gline s nadnevkom 18. travnja 1914. godine: «Glinski kinematograf «Uranija» (vlasnik zakupnik Narodne gostione) u Glini veæ je dao par lijepih stvari, samo bi ga molili da nam u buduæe ne da rog za svijeæu. Kad se odredi «Rat na Balkanu 1912. i 1913.» nek se ne daje

nešto sasma drugog, jer to je opsjena i zavara publike.» Saznajemo da je vlasnik Narodne gostione u to vrijeme bio izvjesni gospodin Šušnjar, vlasnik gostione «Janje» u tadašnjoj i današnjoj Hrvatskoj ulici. Doba je to nijemog filma, ali i vrijeme kada Glina izrasta u znaèajno obrtnièko i kulturno središte. Stoga, u godinama koje slijede kino za Glinjane daje povijesni peèat njihovom kulturno-zabavnom životu. Ono desetljeæima ide rame uz rame športu, kazalištu, knjižnici i èitaonici i drugim oblicima društvenog života. Kino djeluje u kontinuitetu, a tome svjedoèe novinski izvjestitelji s poèetka 20-tih godina prošlog stoljeæa. Sredinom 30-tih godina zamašnija pojavnost zvuènog filma znaèi i tehnološki napredak i za glinsko kino. Novine su vrijedno zabilježile 07. lipnja 1936. godine: «U Glini ton aparatura… Prikazuju se i dobri filmovi…» Vrijeme nijemog filma je veæ stvar prošlosti, pa time i povremena pratnja žive glazbe tamburaša ili na klaviru, gitari, violini što samo ostaje u lijepom sjeæanju. Uz Stevana, ime Stojana, vjerojatno glavnog lika tog 20-godišnjeg razdoblja glinskog kina, sada se javlja ime Joce Šušnjara. Oko 30-te godine u Glinu je iz Gospiæa doselila obitelj Emila Pauliæa. Emil je precizni mehanièar s iskustvom u prikazivanju filmova. Vjerojatno se odmah priklonio kinu. Uostalom 1936. navodi se kao kinooperater Šušnjara da bi ubrzo postao i vlasnikom kina.

Ante Šešerin

Glinjanin koji je odrastao i ostario uz glinsko kino

Pokraj 30-tih godina u priču o glinskom kinu ulazi jukinački električar Ante Šešerin . Niti za njega kino nije nepoznanica jer je u doticaju s kinoprojektorom došao kod Šušnjara u vrijeme šegrtovanja 20-tih godina 20. st. Pred početak II. Svjetskog rata Ante je vlasnik kinoprojektora I druge opreme s Emilom Paulićem.I tada kino dalje djeluje u kino dvorani “ Kasine”. Godine 1933. ima 60 sjedala, a tri godine kasnije 65. Cijena ulaznica su 2 I 5 dinara , a film se mjenjao jednom tjedno. Kinoprojektor je marke “Erneman”. Tijekom II. svjetskog rata glinsko kino povremeno djeluje. Ali , o tome u slijedećem broju.

Pripremio: Mirko Klobučar







pun privida i nedoreèenosti, sastoji od dobrih i loših iskustava, okolnosti, susreta… Kad bi sve bilo dobro, ne bismo se znali suoèiti s lošim, odgovoriti na mnoge probleme koje iz dana u dan imamo uza se. Bilo je zasigurno više dogaðaja koji su me radovali negoli rastuživali, no ne mogu zaboraviti osobu koja mi je po dolasku u Glinu zaželjela dobrodošlicu stisnuvši mi desnicu, i pritom rekla: ”Dobrodošli na kruh sa sedam kora!” Svi smo svjesni što te rijeèi znaèe. To me rastužilo utoliko što èovjek unatoè svoj težini života mjesta, grada u kojemu se nalazi, živi, djeluje…, mora pronaæi barem nešto èime æe novo pridošlog èovjeka, bez obzira na profesiju, oduševiti za suživot na ovim prostorima kako bi nam zajedno bilo bolje i ljepše. Bio sam na trenutak obeshrabren, no tijekom vremena sam živeæi, promatrajuæi došao do zakljuèka da to ipak nije tako. Najviše su me radovali ljudi s èijih sam lica išèitavao obrise prošlosti, no istom životi ojaèani vjerom, razmišljanja mladih ljudi srednjoškolaca s kojima sam na poseban naèin bio povezan kroz satove vjeronauka, pjesma i obièaji - napose župljana župe Viduševac koji su o pojedinim blagdanima uzvelièali euharistijsko slavlje, te istom pokazali kako se treba radovati životu Božjem daru. Ovaj kraj i ljudi imaju svjetlu buduænost samo ukoliko dobro odvagnu zemaljske i duhovne vrijednosti, samo ukoliko se meðusobno više zbliže, te ukoliko znaju prepoznati djeliæ dobrote u èovjeku koji je potrebi. Vjerujte kako je dobro da èovjek ima i potrebno je imati, no sve to zemaljsko koliko god bili navezani na njega uminut æe, nestati, a one duhovne kvalitete ipak ostaju i bit æe nam garancija prepoznavanja kad se budemo s Bogom gledali licem u lice.

Imali ste, za sveæenika relativno rijetku

priliku, biti dragovoljno dušobrižnik u Kaznionici služili ste Sv. Mise, ispovijedali, pripremali za sakramente, pokopali mladiæa koji je izgubio bitku sa životom, razgovarali o svakodnevici iza zida. Kako ste to proživljavali i što za Vas znaèi iskustvo dušobrižništva meðu zatvorenicima?

Kaznionica u Glini. Hm! Zanimljiva dionica

mog životnog puta, iako samo usputna, nenadana, ali u isti mah važna i obogaæena iskustvom. Predrasude koje èovjek ima o toj ustanovi povezane su sa strahom, brojnim pitanjima, nedoumicama, tenzijama koje u nama ne bude neku posebnu pažnju, veæ negativistièko raspoloženje prema svemu vezanom uz to. Vjerujte da sam laièki poznavajuæi tu ustanovu i ja nosio od svega ponešto, koraèajuæi prvim koracima tom ustanovom i susreæuæi se sa ”stanovnicima” iste. Ne znam je li ispoèetka bilo lakše slušati ili pak govoriti, no unatoè svemu bio sam uvjeren da je i ovdje Bog na djelu i da valja osluškivati njegove rijeèi: ”Sada sam, dakle, izabrao i posvetio ovaj Dom da ovdje bude Ime moje zauvijek, i ovdje æe sve dane biti moje oèi i moje srce” (2 Ljet 7, 16). Bio sam, prešavši granicu nelagode i straha, naprosto oduševljen naèinom odaziva i sudjelovanja zatvorenika, napose u sakramentima sv. Ispovijedi i Euharistije. O Božiæu 2002. god. ispovijedajuæi u Kaznionici, doživio sam svojevrsno duhovno obogaæenje upravo poradi iskrenosti, jednostavnosti, kvalitete I pristupa samom sakramentu. Ono najdojmljivije kod zatvorenika bila je zasigurno odluka priznanja počinjenog grijeha , pogledati svećeniku u oči i reći iskreno Bogu kroz suze Žao mi je !!! Svi bivamo zadivljeni velikim “repovima “ljudi o Božiću I Uskrsu koji pristupaju sakramentu sv.

Ispoviiedi , svi nekamo žure …, no uvijek si postavljam pitanje je li ta ispovijed bila kvalitetna , je li kvantiteta odraz kvalitete. Susreo sam se s mladićem koji u 22. godini nema niti jedan primljeni sacrament. Odlučio sam se poradi njegove želje za odgoj I obrazovanje u veri. Kroz požrtvornost I rad, a napose kroz spoznaju vjere savladao je temeljne istine kršćanske vjere I u Vazmenoj noći primi sakramente krćanske institucije. Zanimljivo kako Bog svime čudno upravlja I nezaboravlja nikoga od onih koji ga priznaju svojim Ocem, zar ne ?! Pokop jednog zatvorenika ostavlja osjećaj crnine poradi mladosti I same smrti , no pri tom valja upraviti svoje oči na križ, te vjerujući I ispovijedajući Kristovo uskrsnuće , moliti da kod Boga milosrdna I blaga Suca, bude prepoznata njegova vjera I molitva s kojima je živio. No, cijele te spoznaje dušobrižništva među zatvorenicima ne bi bilo da nije bilo stimulansa , odobrenje I volje s strane vodstva I uprave Kaznionice koji su s toliko ljubavi znali prepoznati potrebu duhovnog ozračja I obogaćenja kao I sakramentalnog zajedništva. Hvala im !

Na kraju poznavajući sve rane I u nebo

vapijuće zazive ovog naroda, recite nam svoju poruku.

Često puta nisam ni svijestan koliko je zapravo

malo potrebno da bi čovjek bio sretan. Nailazimo I nosimo se iz dana u dan s puno problema , no znajte gajiti povjerenje jedni u druge kako bi sve nepotrebno bilo nadvladano , te pobjedila radost I poštenje. A dakako to je nemoguće bez čvrste vjere utemeljene na Isusovim riječima: “Neka se ne uznemiruje vaše srce ! Vjerujte u Boga I u mene vjerujte !” ( Iv 14, 1 ) To je I poruka mojim bivšim župljanima.

Budite ljudi optimizma I nade. Ako izgubite nadu

u ovozemaljskom životu I izgubite bitke poradi ideala za koje ste živjeli , vjerujte u nadu vječnog života I vojujte za bitku vječnog doma. Tada, ali tek tada postati će te svjesni kako je uistinu vrijedan žulj ljudskih ruku obogaćen duhovnim uporištem u Bogu, te kako zemaljsko jenjava, a duhovno traje.

Ustrajte I raddujte se Gospodinu ! Glina, spomendanu bl. Augustina Kažotića 03. kolovoza 2004.



ZA RAZMIŠLJANJE! PRIČA JEDNE SVIJEĆE Zapalili ste me i gledate moje svjetlo.

Radujete se jasnoæi i toplini koju darujem. Veselim se da smijem gorjeti za vas. Da nije tako, ležala bih možda u nekoj staroj kutiji bez ikakve koristi. Smisao dobivam tek po tom što gorim. Ali dobro znam što dulje gorim, to kraæa postajem, to se više bližim svome kraju. «Izgorjela je» - reæi æete, a što je od mene ostalo, bacit æete. Znam, za mene postoje uvijek ove dvije moguænosti: ili ostajem u kutiji nedirnuta, zaboravljena u tami ili gorim, postajem sve kraæa, dajem sve što imam u korist svjetla i topline i time dovodim samu sebe svršetku. Ipak, mislim da je ljepše i pametnije ako smijem nešto dati od sebe, nego ostati hladna i ležati u mraènoj kutiji... Gledaj, isto je tako s vama ljudima! Ili se povuèete, ostajete sami za sebe i sve je hladno i prazno ili se približite ljudima i darujete im od svoje topline i ljubavi, tek onda dobiva vaš život svoj smisao. On je ispunjen. Ali znajte i to, da za ovo morate dati nešto od vas samih, nešto od vaše radosti, od vaše srdaènosti, od vašeg smijeha, možda i nešto od vaše tuge. I ne trebate bojažljivo razmišljati o tome, kako æete saèuvati sami sebe. Mislim, da samo onaj koji druge veseli, postaje sam veseliji. Samo onaj koji je svjetlo drugima, sam æe primiti svjetlo. Što više gorite za druge, to æe svjetlije biti u vama samima. Mislim da su mnogi ljudi samo zato tmurni i neraspoloženi, jer se plaše biti ovdje za druge; donositi drugima svjetlo. Tuže se i neprestano mrmljaju na teška vremena. Još uvijek nisu shvtili ovo: Jedno jedino svjetlo koje gori , više je vrijedno nego sva tamna svjetla. Dopustite, dakle, da vas malo ohrabrim ja, mala svijeća. Adalbert Ludwing Balling Izabrala: Nada Marak





NAŠE UDRUGE

Glinski domobrani Iz II.svjetskog rata održali godišnju Skupštinu Glinska Udruga ratnih veterana iz II. svjetskog rata «Hrvatski domobran» održala je 22. svibnja 2004. godine Godišnju skupštinu u prostorijama Vatrogasnog doma. Kao i veæinu glinskih udruga, i njih muèi broj èlanova, ali uzroci su sasvim druge prirode. Njihovo je èlanstvo visoke životne dobi, optereæeno svim nedaæama koje ona nosi bolesti, teža pokretljivost, nemoæ. Ali, svoju su Skupštinu usprkos svemu, uglavnom po pravilima održali. Nakon himne i minute šutnje za sve poginule i umrle hrvatske domobrane i rodoljube, tajnik Udruge Karlo Lipak je pozdravio goste koji su se njihovom pozivu odazvali, a posebno predstavnike susjednih veteranskih udruga iz Siska gosp. Josipa Bulimbašiæa, iz Petrinje Pavla Laktašiæa i Mirka Putriæa, iz Popovaèe Mihaela Delponta i Dragana Posariæa. Nakon toga se «zagrabilo» u rješavanje opsežnog dnevnog reda. Predsjednik glinske Udruge Janko Kruhoviæ naglasio je da je istoj prijetilo gašenje, ali da i dalje treba raditi da opstane i da se njezin rad nastavi pa je jedan od osnovnih ciljeva podmlaðivanje èlanstva. Iako je zadnja Skupština odražna prije èetiri godine, predstavnici Udruge bili su nazoèni na svim komemoracijama hrvatskim žrtvama. Ostala je izvješæa podnio tajnik Karlo Lipak slikovito rekavši da tri èlana Predsjedništva imaju 236 godina, a najstariji meðu njima, sudionik križnog puta Stjepan Križaniæ ima 94 godine, ali je najredovitije plaæao èlanarinu (Deda Stevo je u meðuvremenu preminuo). Udruga raspolaže i djeluje sa skromnim sredstvima koja uglavnom pokrivaju njezine aktivnosti. I ove su godine 15. svibnja polaganjem vijenca, paljenjem svijeæa pod križem na prostoru srušene crkve Sv. Ivana Nepomuka i Sv. Misom zadušnicom odali poèast žrtvama Bleiburga i križnih puteva. U plan rada za 2005. godinu ukljuèeno je sudjelovanje u komemoracijama na lokalnoj razini ali i u Bleiburgu 15. svibnja te posjet Vukovaru i Jazovki. Tijekom daljnjeg rada Skupštine u Udrugu je primljeno 15-ak novih èlanova sinova, unuka, roðaka hrvatskih domobrana, izglasan novi iznos èlanarine te izabran novi Nadzorni i Izvršni odbor. Predsjednik i dalje ostaje gospodin Janko Kruhoviæ, dopredsjednik Nikola Šoštariæ, tajnik Ivan Šimunoviæ, blagajnik Zdravko Rohak te èlan Stjepan Županiæ. U Nadzorni odbor izabrani su Matija Ivaniševiæ, Ivan Babiæ i Luka Bogoviæ.

Nakon toga, rijeè je prepuštena gostima. Veoma srèano i s mnogo emocija nazoènima se obratio gospodin Josip Bulimbašiæ iz Siska zahvalivši svima koji su pomogli da se djelovanje Udruge ne ugasi i izrazivši dobrodošlicu mlaðim èlanovima. Kako je rekao, cilj bi nam svima trebao biti razvijanje hrvatskog domoljublja, oèuvanje svijesti o doprinosu sinova i unuka bleiburških domobrana u stjecanju i oèuvanju hrvatske slobode i samostalnosti u domovinskom ratu. Svoje izlaganje završio je željom : «Ostanite dobri Hrvati!» U ime mlaðih èlanova skupu se obratio Mirko Putriæ iz Petrinje naglasivši da je nužno tumaèiti istinu o II. svjetskom ratu ne radi osvete veæ da se ne zaboravi, da nam se ne dogode nova stradanja. U neposrednoj blizini, u Èemernici, stradalo je oko 5000 Hrvata. Izvjestio je da se u 2005. godini, povodom 60 te obljetnice stradanja hrvatskog naroda na križnim putevima, planira otkupiti još zemljišta u Bleiburgu i po zamisli Kuzme Kovaèiæa podiæi novi spomenik. Nazoènima su se prigodnim rijeèima obratili i gosti iz Popovaèe. Na kraju, predsjednik Udruge ukratko se osvrnuo na vlastito iskustvo križnog puta naglasivši da su logori za Hrvate postojali od Maribora do Ðevðelije, a strahote su trajale i više od godinu dana po završetku II. svjetskog rata. Otiruæi suze, završio svoj istup željom da se takva strahota hrvatskom narodu više ne ponovi uz pozdrav: «Za Hrvatsku-uvijek!» Matica

UMIROVLJENICI SE ZNAJU I DOBRO ZABAVLJATI

U cilju poboljšanja njihovog materijalnog i društvenog položaja, Udruga Matice umirovljenika grada Gline osnovana je 29.06.2000. godine, a prvi je predsjednik bio Petar Davidoviæ. Danas broji oko 180 èlanova, a godišnja èlanarina je 60 kuna. Sjedište je na Trgu dr. Franje Tuðmana 8. Njezino dosadašnje djelovanje manifestira se kroz niz aktivnosti kao što su: izložbe ruènih radova èlanova Udruge, besplatni izleti, nabava drva za ogrjev po povoljnim cijenama i na više rata. U prostorijama Kluba umirovljenika djeluje i kafiæ pod imenom „Penziæ“

gdje se umorni penziæi mogu okrijepiti kavom ili nekim drugim piæem tri dana u tjednu. U okviru Udruge djeluje i Aktiv žena osnovan u rujnu 2002. godine koji se bavi izradom ruènih radova, èestitki za Božiæ. Pripremili smo i izložbu u Klubu, a u prosincu 2003. sudjelovali smo na izložbi ruènih radova u Vojniæu. Zanimljivo je da su žene napravile nekoliko narodnih nošnji za lutke od kojih smo neke poklonili, a jedna se nalazi u prostorijama Udruge.

Zahvaljujuæi suradnji Matice umirovljenika s nevladinom humanitarnom organizacijom Care International, Udruga je dobila uredsku opremu, telefon, faks te raèunalo s pisaèem. Ova je organizacija takoðer omoguæila više izleta i druženja, upoznavanje sa drugim umirovljenièkim udrugama i njihovim èlanovima te organizirala edukacijske seminare. Umirovljenici su posjetili Hrvatski državni sabor, bili na izletu u Kastvu pored Rijeke te u Kutjevu. Bili smo na više „shopping izleta“ u Maðarskoj i u Velikoj Kladuši. U susret su nam izašli neki glinski obrtnici snizivši cijene svojih usluga za 20 % uz predoèenje èlanske iskaznice. To je Krojaèka radionica „Škorpion“ vlasnika Ivana Šoštariæa, Postolarska radionica Ivana Živkoviæa, Servis kuæanskih aparata Nedjeljka Ðurièiæa te Frizerski salon „Relaks“ Zdenke Vidoviæ.

Prošle su godine u rujnu održani 8. susreti umirovljeničkih udruga Sisačko moslavačke županije gdje smo sudjelovali I mi. Tu je zapažen prvi nastup našeg tek osnovanog KUD-a . Družili smo se uz pjesmu I ples ten eke lakše takmičarske discipline kao što su pikado i šah. Posjetili sun as članovi Udruge iz Kutine , a mi na jesen planiramo uzvratiti posjet. Ovo ljeto smo putovali na jednodnevno kupanje u Crikvenicu.

Spomenuti KUD Umirovljenika Glina osnovan je 23. 08. 2004. godine . Pored nastupa u Jasenovcu , nastupili su i u Domu umirovljenika u Sisku , Dvoru i u M. Gradcu. Održano je i više zabava u u samoj Udruzi. Za sv Anu smo organizirali proslavu imendana naše četiri članice uz simbolične poklone. Pripremamo se za novi susret umirovljeničkih udruga naše Županije koji će se održati u Dvoru. Na godinu će se održati nova izborna skupština Udruge.

Prilika je ovo da zu svoje članstvo pozovemo sve zainteresirane umirovljenike koji se još nisu uključili. Svojim djelovanjem ,, druženjem i sastancima pokazujenmo da u ovoj tmurnoj stvarnosti zlatna životna dob ima i svoje svijetle trenutke.

Ana Mrkobrada

Neka zlatno doba to zaista i bude





cestom od rijeke Gline (most) pa nizvodno

rijekom Glinom do ušća u Kupu.

Broj èlanova se postupno poveæavao, da bi ih 1953. godine bilo 48. Veliko opadanje broja èlanova je 1963. godine (samo 13) da bi 1983. godine brojnost porasla na 72 èlana. Prvih godina se lovilo slobodno. Mogao se pojedinac sa oružjem svaki dan u svako doba kretati lovištem i loviti poštujuæi Zakon o lovu (lovostaj). Lugari su bili ujedno i lovoèuvari. Svi lovci su imali obveze prema Državi. Društvo je moralo predati Državi odre ðeni broj ubijene divljaèi, a onda za lovce ako što ostane. Kako se prvih par godina lovilo slobodno ( u granicama dozvoljenog lova ), lovovi su postupno prešli u skupne lovove.U tim godinama je zeca bilo dosta i uspješno se razmnožavao. Fazan je bio rijeði, dok je trèke, prepelice i šljuke bilo sve više. Srna je tada bilo manje. Zimi su uz vodu sjedale divlje guske, a na vodu divlje race. Divlja è koja je jako puno bila viðena je: vjeverica, vidra, divlja maèka, kuna, a kao veliki štetoèina je bio vuk. U ono vrijeme je bizamski štakor (odantra) rijetkost. Divljih svinja na ovom podruèju tada nije bilo. Vuk se èesto pojavljivao u lovištu , ali je bio samo u prolazu. Nije bio zaštiæen, pa ga se uništavalo trovanjem i hajkama, a za ubijenog vuka dobivala se nagrada. Sjeæam se hajke na vuka u organizaciji kotara Glina. LD «JELEN» STANKOVAC je išlo od Stankovca preko Gliba, Peæina, Padeškog jarka, marobroðanskim poljem, na Glinsko Novo Selo, gdje smo se u selu Lušèani sastali s lovcima koji su dolazili od Banskog Grabovca i Baèuge. Dana 23. lipnja 1958. godine Narodni odbor Kotara Sisak Savjet za poljoprivredu i šumarstvo Rješenjem odreðuje nove granice lovišta LD-u « JELEN » Stankovac i to tako da granica poèinje od kapele u Donjem Viduševcu i ide do kote 192, te pravo na kotu 174 tzv. Žutak na cestu Glina Buèica. Ispred sela Taborište nizvodno Crnim potokom do ušæa u rijeku Kupu. Nastavlja se rijekom Kupom nizvodno do ušæa rijeke Gline u rijeku Kupu, pa uzvodno do Bijele obale na rijeci Glini. Putem za Donji Viduševac do poèetne toèke ( kapela). Godine 1976. ustanovljena je Lovno gospodarska osnova (LGO), a koja vrijedi 10 godina. Društvo prema LGO- i podiže u lovištu LGO-e. Dana 19.05.1985. godine kupuje kuæu u Maloj Solini i adaptira ju za lovaèki dom. I kada su dom i okolina lijepo ureðeni, 1991. godine, sve je u kratkom vremenu progutao plamen. Došli su pobunjeni Srbi koji su mrzili sve što je hrvatsko, pa su u žaru paljenja i ubijanja uništili i naš lovaèki dom i sve što je bilo u njemu i oko njega. Sav dugogodišnji rad je uništen. Napadom na Policijsku stanicu u Glini 26. lipnja 1991. godine poèela je agresija na hrvatska sela. Pod naletom JNA i pobunjenih Srba do zuba naoružanih, hrvatski branitelji su se morali povlaèiti i dana 4. listopada 1991. godine prešli su preko rijeke Kupe i tu utvrdili svoje položaje. Na raspolaganje Hrvatskoj vojsci i policiji su se skoro svi naši lovci zajedno sa oružjem koje su imali prijavili. U progonstvu su se organizirali i pripremali se za povratak u svoja lovišta.

Lovci na sveèanosti polaganja kamena temeljca nove glinske crkve Godine 1995. vratili smo se na zgarište, dok su palikuæe i ubojice pobjegli glavom bez obzira. Obnovit æemo uništeno i izgraditi još bolje... Dokazat æemo da se srce neda lako slomiti! Dana 16.07.1997. godine izlicitirano je lovište u granicama kako slijedi: Od ušæa rijeke Gline u rijeku Kupu uzvodno do ušæa Crnog potoka u rijeku Kupu. Uzvodno Crnim potokom do izvora i pravo više sela Taborište na cestu Glina Bučica. Cestom od mosta na rijeci Glini , pa rijekom Glinom do ušća rijeke Gline u rijeku Kupu . LGO-a je napravljena 1. travnja 1996. godine . Danas društvo broji 60 članova, a od osnivanja , pa do danas kroz njega je prošlo 205 članova . Od grada Gline dobilo je polovicu doma u Stankovcu na korištenje na neodređeno vrijeme . Dom je djelomično adaptiran I služi svrsi. Dana 16. prosinca 2002. godine Društtvo je kupilo u Maloj Solini zemlju na kojoj će graditi lovački dom , streljanu I ostale prateće objekte. Ovim kratkim napisom želim podsjetiti članove na trnovit put kojega je prošlo Društvo od svog osnutka , pa do danas… Povijest ovog Društva je šura, ali vrijedna! Dana 17. travnja 2002. godine dolazi do promjene predsjednika, tajnika I blagajnika Društva. Ovim datumom završava ovaj sažeti opis djelovanja Društva. Kronologiju Društva će, vjerujem, I danje voditi novo rukovodstvo, povijesti radi. Vladimir Tomić



Događanja u Srednjoj školi Glina u školskoj godini 2003./2004.

S dogaðajima u prošloj godini u glinskoj Srednjoj školi upoznaje nas prof. Ljerka Iharoš «Još je jedna školska godina završila. Ne zna se tko je bio sretniji: uèenici, roditelji ili pak nastavnici. Nema niti veze, glavno da je završila!»

Ovakva se misao zasigurno vrzmala glavama brojnih uèenika naše škole koji su presretni što je kraj, zatvorili vrata škole 18. lipnja i na nju, kao i na obveze nastave pomislit æe tek sljedeæe jeseni kada æe morati pokazati jesu li postali zreliji, odgovorniji, zainteresiraniji za vlastitu buduænost ili æe svi ovi epiteti ipak još malo prièekati na njih!

A što je to bilo tako strašno u prošloj školskoj godini? Ja bih rekla ništa, no to je moje mišljenje i ne mora se ni u kom sluèaju poklapati s mišljenjima mojih uèenika!

Ono što zasigurno nije bilo strašno su dogaðanja koja su svakodnevica za tek nekolicinu uèenika (uvijek jednih te istih!), a kojima to ne predstavlja nikakav problem niti poteškoæu. Govorim o aktivnostima vezanim uz pripremu raznih obilježavanja, pripremama za natjecanja u znanju iz pojedinih nastavnih predmeta, itd.

Kao i svake godine, zajednièki nastavno-izvannastavni rad zapoèeli smo još u rujnu pripremama za Dane kruha koji su održani u Topuskom. Uèenici su pisali tekstove na temu kruha, donosili stare predmete koji svjedoèe o tradiciji ovoga kraja, a novost je zasigurno bila Pekarica koju smo osmislili i ostvarili u suradnji s uèenicima. Uèenici su od svojih baka ili majki zatražili recepte starih jela koja su veæ zaboravljena, a nastavnici su ih uoblièili u knjižicu koja je na Danima kruha bila vrlo zapažena. I naš je izložbeni prostor u Topuskom bio vrlo atraktivan, a raðen je zajedno s Osnovnom školom Glina.

Nakon kratkog vremena naši su uèenici imali priliku pokazati što sve rade izvan nastave, a to im je omoguæio Proni klub mladih u suradnji s Care internationalom. Na toj cjelodnevnoj manifestaciji sudjelovali su biolozi, likovni i literarni radovi naših uèenika, recitatori, glumci, a uèenici koji su anketirali graðanstvo o AIDS-u priredili su na osnovi podataka vrlo zanimljiv skeè u kojem su pokazali da ljudi baš i ne znaju dovoljno o toj temi. Osim naše škole, tog su dana svoj rad pokazali i uèenici i nastavnici Osnovne škole, Glinske banice i mnoštvo drugih mladih ljudi. Zabave i druženja nije nedostajalo. Nedostajala je samo publika koja se mogla prebrojiti na prste!

Prosinac je vrijeme zakljuèivanja ocjena, priprema se završna sveèanost i škola se ureðuje u skladu s nadolazeæim blagdanima. Posljednjega dana nastave u prosincu održava se u prostoru Hrvatskog doma završna sveèanost u kojoj sudjeluje zbor, recitatori, glumci, mažoretkinje i svi uèenici koji tom prigodom žele pokazati vlastite sposobnosti. Kada zapoène drugo polugodište, poèinju i intenzivnije pripreme za školska, županijska i državna natjecanja iz znanja pojedinih nastavnih predmeta. Tako su i ove školske godine nastavnici i uèenici naporno radili da bi svoje znanje i suradnju što uspješnije prezentirali izvan škole. Tijekom cijele godine sportaši su se natjecali u odbojci, nogometu i košarci. Odbojkašice su osvojile 4., odbojkaši 7. mjesto dok su košarkaši bili 4., a nogometaši 5. S njima su vrijedno trenirali profesori Ninoslav Valenta i Tihomir Pucoviæ. Na županijskom natjecanju iz geografije Petra Pjevac osvojila je 1. mjesto, a Magdalena Rožankoviæ 3. mjesto. Njih je za natjecanje pripremala prof. Bosiljka Šimiæ. Na natjecanju iz njemaèkog jezika znaèajne su rezultate postigli Dalibor Dujmiæ (1.) i Marjana Majdandžiæ (3.), a

smjernice im je davala prof. Slavica Šimiæ. Marijan Šariæ osvojio je 3. mjesto na županijskom natjecanju iz kemije dok je Deana Samac bila 4. u poznavanju biologije. Njih je pripremao prof. Željko Jambrešiæ. Uèenice 3. razreda ekonomskog usmjerenja sudjelovale su na županijskom natjecanju Mladež crvenog križa i osvojile su 1. mjesto. S njima su u školi radili profesori Aleksandra Perekoviæ i Željko Jambrešiæ, a na dodatna predavanja odlazile su svakodnevno i u Crveni križ.

Na Državnom natjecanju Savršeni ekonomist naša uèenica Dragana Stojiæ osvojila je 6. mjesto u pojedinaènoj kategoriji. Njena je mentorica bila prof. Aleksandra Perekoviæ.

Prof. Ðurðica Kireta je s uèenicama Valentinom Škrljac i Marijanom Mikez bila na natjecanju iz knjigovodstva s bilanciranjem, a prof. Tatjana Šimundiæ s Petrom Pjevac iz povijesti.

Moram napomenuti da su i ove kao i svake godine u završnim razredima bili uèenici zbog kojih je posao pripremanja priredbe za Božiæ i obilježavanje Dana škole ( uvjek u svibnju, krajem mjeseca ) profesoricama Ani Rizmaul, Ljerki Iharoš I Blaženki Krznarić Stupaić bio lakši jer su osim glumom I pijesmom u pripremi sudjelovali I svojim idejama , bezgraničnom kreativnošću I što je najvažnije željom da nešto rade I izvan nastave. Tako smo se oprostili od Sanje Pađen, Marka Kreštelice, Ivana Medveda, Dalibora Dujmića I drugih. No ipak , neki učenici kreativci ostaju još nekoliko godina u školi, a znamo da među učenicima prvih razreda postoje oni željni suradnje.

Učenici završnih razreda oprostili su se od nas prekrasnom maturlnom zabavom u Topuskom 15. svibnja. Želim im ostvarenje svih želja I ciljeva koie su si zacrtali.

Eto , ništa strašnog se nije dogodilo u protekloj godini. Kao što znao, dosta je promjena u novoj školskoj godini što se datuma tiče pa ćemo se na to naviknuti kad za to dođe vrijeme. Za sada uživamo u svim pogodnostima u ovoj školskoj godini I skupljamo snagu za novu školsku godinu.

Ljerka Iharoš,prof

Zgrada Srednje škole Glina















Boszilievo. Izvjesni Miklouš Vlašiæ 1585. godine prisutan je u pravdi mekušanske porodice Mikule Plemiæa za imanje Ladetiæevo. Kako svjedoèi Lopašiæ, knez Stjepan Frankopan, vlastelin Ozlja naseli 1571. Fabijana Vlašiæ i još “neke plemenite duše koji su pred turskom silom sa svojom družinom onkraj Bišæa mista Vrhovja u kršæansko došli” na svoje posjede u Prekrižju više Pribiæa gdje su im i danas potomci. Godine 1736. u Matici krštenih se spominje Laurentius Vlassich (“die 3 septembri bapta est Helena fillia leg. Laurentij Vlaszich et Margaritha Verbanecz ex Vidussevecz”). Krajem 18. st. nalazimo jednu zadrugu Vlašiæ u Viduševcu Gornjem. Prema Leksiku prezimena 1948. je u Viduševcu bilo 13 nositelja u 2 obitelji, a 2000. 1 nositelj u 1 obitelji.

Prezime je nadimaèkog porijekla nastalo od naziva Vlah i sufiksa - iæ.

ŽAGAR - relativno brojno, i rašireno prezime u Hrvatskoj

Velika rodovska zajednica nastala je na podruèju Gorskog kotara u 16. st. Prvi put se spominje u Gerovu 1570. Tomas Sagar, a matièna se rodovska naselja nalaze u delnièkom i èabarskom kraju (Delnice, Gornji Žagari, Lokve i Prezid) pa se smatra jednim od “najgoranskijih” prezimena. Žagara ima mnogo i u Sloveniji. U Matici krštenih nalazimo 1735. u Viduševcu Georgiusa Sagar “ die 1 novembri bapta est Catharina fil.leg. Gergij Sagar et Helena Gregurich ex Vidussevecz), 1736. Georgiusa Sagara „ex Nova Satornia“, 1737. Mihaela Sagar iz Soline, 1738. Mihaela Sagar „ ex Superior Satornia“ te kasnije prezime Sagar u Baturima. Krajem 18. st. Nalazimo jednu zadrugu Sagar u Vidusevcu. Prema Leksiku prezimena 1948. je u Viduševcu bilo 5 nositelja u 2 obitelj, a 2000. 6 nositelja u 3 obitelji. Postanak je moguće protumačiti na dva načina : od riječi žega, požega, žegar (paljena zemlja , zgarište ) ili od riječi žaga (njem.Sager pila) Žinić – ne naručito brojno i rašireno prezime u Hrvatskoj. Na glinskom području vezano je za Marinbrod, Pokupsko i Viduševac. Ima ga u Međimurju (Prelogu okolici V. Gorice ( G. Vukojevac) odakle je, vjerojatno I stiglo I raširilo se između Gline I Kupe. Prvi je u matici krštenih upisan Joannes Sinich 1730. godine iz Viduševca , a kasnije ga nalazimo u Kihalcu I u Prekopi. Krajem 18. st. dvije su zadruge u Viduševcu Donjem. Prema Leksikonu prezimena 1948. je u Viduševcu bilo je 53 nositelja u 12 obitelji, a 2000. 23 nositelja u 7 obitelji. Nepoznatog je porijekla. Županić – ne naručito brojno, ali rašireno prezime u Hrvatskoj. Prvi se spominju 1650. Mirko Supanich, Grabarek i Vranko Supanich, Podrebar. Postoje nekoliko nesrodnih rodovnih zajednica istog prezimena rasprostranjenih pretežno u Hrvatskom zagorju . Županića ima i u Gradišću , a povjesničar Lasozowski spominje izvjesnog Mihalja Županića iz Malog Obreža kojem je 1560. u Beču utvrđeno plemstvo. Prvi put se spominju 13 15. na otoku Pagu . U Matici krštenih župe Viduševac 1733. spominje se Mathias Supanich iz Viduševca te Mihale Supanich iz Jama . krajem 18. st. Nalazimo jednu zadrugu Županić u Viduševcu Gornjem, a održalo se do danas. Prema Leksikonu prezimena 1948. je u Viduševcu bilo 30 nositelja u 5 obitelji, a 2000. 13 nositelja u 5 obitelji iz župe Viduševac. Prezime je nastalo od riječi žopan, vjerojatno kao praočev nadimak podrugljivog karaktera i sufiksa-ić. Tijekom 18. st. U Viduševcu nalazimo još slijedeća prezimena očeva obitelji , koja se kasnije nisu ovdje zadržala: Blasevich ( 1731), Bilian (1735.), Dasovich (1749.), Ferderbar (1730), Frankovih(1734.), Gerkinic (1735), Gerbesich (1736.), Hrastovsky (1730), Iveticz (1730), Krulieccz (1729), , Mancze ( 1729), Marinich (1730), Medved (1732.), Pavlesicz (1730), Peterlich (1747), Panian ( 1750.), Rosicz (1730.), Ratkovich ( 1749.), Szaraga ( 1730.),

Staiduhar ( 1729.), Szepes (1733.), Sznauder ( 1737.), Thalchich ( 1731.), Vuk (ovich) (1730.,1738. ) , Zibar ( 1729.). Dakle, prezimena u Viduševcu možemo pratiti od početka 18. st. paralelno s nastankom sela. Gledajući izvornu granicu sela iz 18. st. Kod „ Dolnje selo“ završava s Gašljevićima, a „Gornje“počinje s Jurkovićima,, za Viduševac Donji tipična su slijedeća prezimena: Domin, Filetić, Gašljević, Grbeša, Hrkovac, Kos, Panežić, pavušek, Raf , Rom, Šantek , Školneković, Štefanić, Turković, Žinić. U selu više ne nalazimo nositelje prezimena : Domin ( neki umrli,a neki odselili), Grbeša (izumreli), Kos (odselili), Pavušek (izumreli) i Štefanić ( neki izumreli, neki odselili). Za Viduševac Gornji tipična su prezimena kako slijedi: Crnković, Gašparević, Golik, Gregurić, Jambrešić, Jurković, Kirin, Krnic, Mihalić, Mulec, Papež, Podnar, Rom, Šporčić, Štefančić,Štrk, Vlašić, Žagar, Županić,a u 19. st. Pridružuje se Arambašić. Ovdje više ne nalazimo prezimena Gašparević, Mulec, Štefančić. Ostala prezimena u Viduševac su stigla priženjem ili doseljenjem nositelja iz okolnih sela ( Borić, Kaurić, Krznarević, košutić, Milatović, Muža, pereković i dr.). Kad uspoređujemo podatke o rasprostranjenosti prezimena , ne može se reći da je za Viduševac ijedno prezime karakteristično u smislu da ga baš nigdje više nema. Naravno, uspoređivati podatke treba iz što sarijih izvora jer se slika uslijed ratova i seljenja stanovništva značajno mijenja. U usporedbi s podacima o iz popisa stanovništva 1948. godine, očita je tendencija opadanja broja nositelja svih prezimena iako se broj obitelji naizgled povećava. Nažlost, mnoge su obitelji sastavljene od samo jednog člana pa je izuzimanje neminovnost koja čeka još neka prezimena u viduševačkom kraju. Ovi se samo grubo istraženi podaci uklapaju u crnu demografsku sliku i Hrvatske i Banovine. Stoga, neka pregled sudbine viduševačkih prezimena bude skroman doprinos izučavanju stanovništva ovog djela Banovine. Za slijedeći broj „ Matice“ ( ako ga bude), pripremiti ću prezimena ostalih sela filijala župe Viduševac i zaokružiti jednu cjelinu zavičajne povijest. mr. Kativa Gašljević Tomić Hvala obizeljima na fotografijama iz privatne zbirke ! Literatura: Burić,A.: „ povijesna antropologija Gorskog kotara“, Rijeka 1983. Matica krštenih,vjenčanih I umrlih župe Viduševac Lopaš R.: “ Urbar modruški iz 1486.”, Ogranak matice hrvatske Ogulin, 1997., Pavičić S. : “ Seobe I naselja u Lici “, Gospić 1990., Putanec V. “Leksikon prezimena SR Hrvatske”,Zagreb 1976., Salopek H. : „ Stari rodovi ogulinsko-modruške udoline „, Zagreb, 2000., Status animarum ( Popis duša župe Viduševac) , knjiga I. i II. Strohal R.: “ Uz Lujzinsku cestu”, Zagreb, 1935., Šimunović P.: “ Hrvatska prezimena”









živ… Da li je to zadnja pogibelj koju ste doživjeli ? A ne, bilo je još iskušenja. Ni danas ne znam kako sam ostao živ . Uskoro su me odveli da budem komandant straže i da čuvam neki parni mlin. Ja –komadant i samo jedan vojnik ?! Dali su mi pušku bez udarne igle i tri metka. Dužnost sam preuzeo po svim pravilima i čuvao mlin kao što mije bilo naređeno. Kad eto ti u obilazak dežurnog oficira na konju. Raportiram mu propisno da je sve u redu, ispratim ga do konja, a on stoji i stoji, gladi pištolj i ništa ne govori . Odjednom uzjaše konja i ode odakle je i došao. Osjećao sam – trbao me je na tom samotnom mjestu ubiti, a zašto nije, ni danas ne znam. Kasnije služenje još 27 mjeseci u jugoslavenskoj armiji u osijeku bila je šala u odnosu na ono što smo prolazili. Kad ste konačno došli doma ? Skinuo sam se iz vojske u srpnju 1947. godine i tada došao doma. Zatekao sam sirotinjski dom i roditelje utučene od žalosti. I moj brat je poginuo u domobranima pa su im komunističke vlasti zato uzele štalu. Iz ovog smo djelomičnog svjedočenja mogli ste vidjeti koliko je malo meni malo falilo pa da i ja negdje nestanem bez traga. Nastavio sam živjeti pošteno i skromno. Radio sam 24 godine na glinskoj pilani i u šumariji. Sa suprugom Marom koja je također prošla sve strahove rata i izgubila bližnje, dobio sam sinove Matiju i Ivana i kćerku Zlatu. O svemu što sam prošao nisam njima pričao. Pričao sam susjedima pravoslavcima s kojima sam radio na polju. Oni su imali velike «pemzije» , a mi ništa. Prema mojim saznanjima iz Šatornje je u II. Svjetskom ratu što ubijeno, što nestalo 77 ljudi. Mnogi su odvedeni s kućnog praga, nisu bili ni u jednoj vojsci. Zato se ne treba pitati zašto nas nema. Predsjednik ste Ogranka veterana iz II. Svjetskog rata. Koji su vaši ciljevi? Važno je da se sazna istina o patnjama hrvatskog naroda u II. Svijetskom ratu, a možemo o njima posvjedočiti mi koji smo sve to poživjeli. Treba utvrditi žrtve, stratišta i obilježiti ih. Prisutni smo na svim komemoracijama, odavanju počasti poginulima u Domovinskom ratu, bili smo u Bleiburgu. Vrijeme nam ne ide u prilog, sve smo stariji, nemoćniji i sve nas je manje. Zato smo pomladili članstvo sinovima i unucima naših domobrana i supatnika. Ne bismo smjeli tako lako zaboraviti žrtve pale za Domovinu i šutjeti kao da se ništa nije dogodilo. Dok budem mogao, davat ću svoj doprinos da se čuje i naš glas. I opet kažem « Za Hrvatsku-uvijek « Razgovarala : mr. Katica Gašljević Tomić





na današnji grad Glinu i njegove stanovnike Glinjane. Kakovo je postojanje u staroj postojbini uz Labu ? Tamo se stanje izmijenilo. Mnogi su tragovi prošlosti nestali . nema više Glinjana ni Lipana, a nema više ni njihovih gradova. Neki su narodi otišli , a neki asimilirani, dok su gradovima promijienjeni nazivi. Grad Glin dobiva naziv Lunenburg, a Djevin grad dobiva ime Magdeburg. Tako je asimilacija učinila svoje kako se to moglo i naslućivati. Slična sudbina zadesila je i Hrvate uz rijeku Vislu i oko Krakova. Jedino je ostala blaga predaja kojaposjeća na korijene nekadašnje nacionalne pripadnosti. Možda se još nešto može naći u škrtim zapisima u povijesti starih naroda na tamošnjim prostorima. Kao jedan primjer «pamćenja» slobodan sam spomenuti našeg Svetog Oca Papu- Ivana Pavla Drugog

( Karol Wojtyla) koji potječe iz onih krajeva. On je Poljak od Krakova, a deklarira se potomkom starih Hrvata iz nekadašnje Bijele Hrvatske. Možda je i to razlog što je srcem zavolio našu Domovinu koju blagoslivlja i rado posjećuje. Sve ranije opisano o Glinjanima i Lipanima na ovim prostorima ostaje nepromijenjeno punih šest stoljeća ( od 7. do 13. st.) Javljaju se teški ratovi koji mjenjaju strukturu stanovništva. Mnogi odlaze u zbjegove, sužanjstvo ili izginuše od ratničke ruke – od Mongola i Tatara pa sve do najezde Turaka i drugih osvajača naših prostora. Tako su danas Glinjani uglavnom stanovnici mjesta Glina, a sve drugo otišlo je u zavičajnu povijest. Karlo Lipak











ispletanje armature od betonskog željeza , a zatim i betoniranje kolnika i pješačke staze te njihovo asfaltiranje. Radove je izveo RO « Rad» iz Dvora na Uni, a investitor je bio SIZ za lokalne ceste Glina. 21. Prekupski most u Prekupi na Državnoj cesti D-37 Građen: 1999. , izgrađen novi armirano-betonski most Graditerlj:Hidroelektra, niskogradnja Zagreb Projektant: Mario Faust Povijest: 1962. obnovljen postojeći drveni most 1972. god. izgrađen armirano-betonski most projektiran po Aleksandru Čakloviću, dipl.ing: gra. Koji je srušen početkom Domov. rata Narodna graditeljska baština i po pitanju mostogradnje u krajevima oko rijeke Maje pokazala je visok nivo znanja i umješnosti kako se oduprijeti silini vodobujične naravi rijeke koja i u normalnim uvjetima stalno potkopava postolja (bapke) mostova, a da se ne spominje kakva je to snaga i i silina djelovanja pri naglim i visokim vodostajima. Ovaj stalno prisutni erozivni faktor rijeke Maje , narodni graditelji savladavali su na tako jednostavan i originalan, ali ujedno i efikasan način – izgradnjom brane od kolja isprepletenog vrbovim šibama i složenim kamenjem par desetaka metara iza Listovačkog mosta. Ovako su postigli da rijeka u svom naletu pri visokom vodostaju ali i u normalnim uvjetima , ostavi sav doneseni materijal ( zemlju, mulj, šljunak, kamenje i dr.) ispred brane ali i ispred mosnih babki, zamuljujući ih u visinu i uzvodno, ovisno o visini brane po par metara od stvarne dubine korita. Koliko je prisutan i jaki erozivni faktor rijeke Maje uvjerio sam se i sam pripremajući ovaj rad došavši na Mlinarski most sa armiranobetonskim bapkama skroz potkopana i srušena koji metar od osi mosta u korito rijeke. Međutim , jednako tako sam zapazio na većini majskih mostova da se takova sudbina smiješi svima, ako se pod hitno ne poduzmu zaštitne mjere. Srušeni i mostovi kojih više nema 1. Joševački drveni most iz 1861. godine, srušen 1974. godine pri gradnji nove asfaltirane i promjenjive trase ceste Glina-Dvor na Uni (Državna cesta D-6), 2. Majskopoljanski, Schlopški, Klaonički most u Glini srušen 1962. godine i na mjesto mosta postavljene betonske cijevi profila 1 m te su zatrpane i napravljena Radnička ulica. 3. Jukinački, Panjanov most srušen 1962 godine pri izgradnji asfaltne ceste Glina – Petrinja, a na mjestu mosta postavljene betonske cijevi profila 1 m te zatrpane zemljom i kamenom, asfaltirana i napravljena do kraja Petrinjske i i početka Jukinačke ulice u Glini ili jednostavno Državna cesta D-37. 4. Prekopski most – najprije stari drveni most srušen 1972. godine i napravljen armirano – betonski most s asfaltnom presvlakom koji će također biti srušen na početku Domovinskog rata 28. lipnja 1991. godine.

5. Hađerski drveni most na samom ušću u rijeku Glinu izgrađen 1952. godine biti će srušen u siječnju 1986. godine s ralicom za čišćenje snijega, a biti će u cijelosti srušen i stavljen van upotrebe poslije izgradnje armirano-betinskog mosta iza ušća rijeke Maje i Gline u studenom 1987. godine koji će zamjeniti već postojeći most na rijeci Maji ali i onaj u njegovu produžetku na rijeci Glini koji je također bio drven. Vlado Šoštarić.dipl.ing. Napomena : Izvoru, literaturu i kazivači pohranjeni u uredništvu











promjenili konje i nastavili do Kostajnice. Tu su odsjeli u jednokatnici majora nakon 9 i pol sati teške vožnje , kako Car piše u svoj Putopis. Od Kostajnice put ga je vodio u Petrinju i preko Siska u Zagreb. Pogovor Iz putopisa cara Franje I. dobiva se uvid u opis Gline tog vremena nakon kako ju je doživio i što su mu sve savjetnici govorili. Vremena. Osim opisa Gline iz pera samog Cara , ovaj put imao je za Glinu kao i za susjedno Topusko dosta koristi. Poznato je da je u Glini 1776., bila podignuta crkvica—kapela koju je sada car posjetio . Kada je vidio u kakvom je stanju , izrazio je želju ( ali su mu to sugerirali ?) da se u Glini sagradi veća župna crkva u koju je utrošeno 11.589 forinta za unutrašnje uređenje. Orgulje za crkvu nabavljene su i ugrađene 1828. godine i imale su 10 registara a za zvona je utrošeno još 3086 forinta koja sredstva su dobivena iz blagajne. Crkva je posvećena sv. Ivanu Nepomuku i blagoslovljena na Carev rođendan 12. veljače 1828. godine po župniku Ivanu Kralju iz Pokupskog. Kip sv. Ivana Nepomuka u novu crkvu prenesen je iz stare crkvice-kapele svečano u novu crkvu i postavljen na glavni žrtvenik. Tada je uglavnom nabavljen većim djelom i namještaj u sakristiji. Gradnja pravoslavne crkve u Glini počela je iste 1824. godine i dovršena je 1828. godine. Obje crkve projektirao je i izveo

tada već nadaleko poznati zagrebački graditelj Bartol Felbinger. I susjedno Topusko imalo je veliku korist od ovog carevog posjeta. Već 1814. godine došlo je do gradnje i počelo se uređivati novo i moderno kupalište i lječilište te je Topusko od 1826. godine dobilo novi izgled i namjenu. I stara cistercitska crkva poslije carevog odlaska arheološki je istražena i izvršena zaštita velikog portala crkve koji je upravo Carevom intervencijom sačuvan do danas. Kako se vidi ,zbog ovih činjenica Careva posjeta Glini i Topuskom nije bila samo počast tim mjestima već je bio i koristan jer je pridonio kasnijem napretku ovih mjesta. Branko Vujasinović Izvori: -Dukić Mijo: Glina i okolica, Glina, 1980. - Krmpotić Ljudevit: Izvještaj o utvrđivanju granica Hrvatskog kraljevstva od 16. do 18. stoljeća , Hannover-Karlobag-Čakovec,1997. - Krmpotić dr. Ljudevit : Car Franjo I. u Hrvatskoj 1818. knjiga I., Prijevod s njemačkog, prigovor i kritička obrada, Hannover-Čakovec, 2002. - Vujasinović Branko: Topusko i njegova mineralna vrela kroz povijest, Hrvatske vode, br. 46.,zagreb,2004.s.51-62









pucnjava, urlici, sirene, pedofili, gay parade… Uskoro se Tonki bolest pogoršala te se našla opet u bolnici. Uslijedila je operacija iza koje više nije mogla hodati bez tuđe pomoći. Zajedno su se našli u kabinetu šefa klinike. Božo nije bio zadovoljan lije čenjem i nakon kratke polemike s šefom u njemu prekipi. – Znate profesorice , uzbuđeno je Božo počeo – nisam zadovoljan vašim liječenjem. – Zašto ?, upitala je doktorica srednjih godina pogladivši si upadno povučenu bradu. – Oprostite danas je već četvrti dan , a vi niste pogledali operiranu Tonku. Vidite da joj je krv promo čila zavoj. ! – Sve smo mi učinili što treba ! Kod vaše Tonke je sve jasno. – Kako jasno ? Liječi se kod vas već nekoliko godina i vi ste tek tako otkrili šećer i to 21! Vi bolje od mene znate što je to ! Moramo negdje drugdje potražiti pomoć! – Dragi Božo vi morate znati da Tonka ima neizlječivu bolest i na to se pripremiti – smireno i odmjereno pojasni šefica .- Što, pripremiti se za ostavštvinu, diobu i mržnju ? Tako nitko u mom kraju i u svijetu ne bih rekao!- Da znam! Takav je stav naše klinike šokantan, istinit, ali za kasnije koristi.. – Ustade Božo i na hrvatskom počne vikati hrvatske psovke. – Smiri se Božo radi mene ! – A vi gospođo profesorice ili doktorice , kako vam ljepše, mogli ste vidjeti u očima moje djece kako ću ja živjeti… - Što time hoćete reći ? doktorica je shvatila i počela gubiti mir. Vi ste jalovi, tako se to kod nas kaže, nemate djece i kad vi umirete, a umrijeti ćete kao i ja i svi mi, nestati će ne samo jedan život već i vaši korijeni. Valjda posljednjom snagom Tonka je rasteretila dušu i odagnala strah koji ju je lomio… Doktorica učini grimasu bijesa , skoči iz stolice i ostavi same Božu i Tonku u svom kabinetu… Božo priskoči Tonki u zagrljaj i bolno zarida. Tonka skupi još malo snage - Božo , obećaj mi ispuniti jednu želju ! – Koju, ljubavi moja, samo reci ! – zakopaj me na Poglediću. Tamo su svi moji i tvoji! Tamo su naši korijeni ! – Tonki zasuziše oči i više suza klizne niz blijede obraze – Tamo je još uvjek onaj stari dub preko « našeg vrela» , mjesec tone iza Tomašice , za njim i ona sjajna zvijezda Danica što tako divno sja» - Božo u boli kleknu pred noge i još jače zarida na skutima voljene žene. Hoću, hoću! Ljubavi jedina. Sve ću ti učiniti, Milo moje!- Četvrtog rujna 2003.-e, točno u deset sati spušten je mrtvački sanduk s Tonkinim tijelom u hladnu mramornu grobnicu s vierno urezanim likom u nadgrobnu ploču zlatnim slovima: Šiptar Antonija Tonka rođ. Štajdohar Preuzeto iz Pučkog kalendara Sisačko-moslavačke županije za 2004. godinu Napisao : dr. Đuro Šterk





potaknuto je blagim humorom i posve običnim situacijama: « kako je plamen iznenada prsnu u vis, a vatra udarila u vratnicu, onako se uplašila snaha i od straha sjela na zemlju kao vreća . Rastepe joj se kolač u rukama , raspadnu joj se kose i češljevi , bulji oči i viče od jada : što je ovo bilo, nesrećo stara!» Zastor je spušten , predstava je završena . Prepričavaju se pojedine scene i svi su zadovoljni . Oni iza scene jer je sve dobro prošlo kao i gledatelji jer su vidjeli lijepu predstavu sa sretnim završetkom. Hitaju pustim glinskim ulicama do svojih domova u koje će možda, za nekih zimskih večeri , i do njih dohoditi Malik Tintilintić. Predstava je ponovljena i za učenike iz seoskih škola ondašnje glinske okolice. Ta su djeca dolazili u Glinu pješice, vlakom ili zadružnim kamionima. Sjećam se i danas te publike, tih uplašenih seoskih dječaraca i djevojčica. Bio je to doživljaj. Za mnoge je to bio prvi odlazak iz svog roditeljskog doma , iz svog sela. Imat će o čemu pričati kad se vrate svojima! Ne znam koliko ih je očarala začarana šuma jer su mnogi došli iz šumovitih predjela naše Banovine! Ivan Rizmaul







i požrtvovnost s brončanim, srebrenim i zlatnim obilježjem

4. Veteranska spomenica

Dana 28. srpnja 2004. godine « Dedu» su ispratili njegovi vatrogasci – članovi Vatrogasne zajednice DVD Glina, DVD

Viduševac, DVD Novo Selo Glinsko, DVD šatornja, DVD Taborište, i DVD Bučica uz Vatrogasni limeni puhački orkestar ,

prestavnici gradske vlasti s gradonačelnikom Markom Sremić, članovi glinskog Ogranka Hrvatski domobran, mnogobrojni

sugrađani, rodbini i prijatelji. Dirljiv riječima od «Dede» se oprostio predsjednik Vatrogasne zajednice i DVD Glina Ivan Prajdić,

a unuku Zlatku djedovo ordenje uručio je zapovjednik DVD Glina Ivan Pavličić . Dekan vlč. Tomislav Šestak također je uputio

riječi zahvale djedu Stevi i utjehu u vjeri svima koji za njim tuguju.

I što još na kraju reći za tog velikog malog čovjeka ? Ostaju sjećanja , uspomene i dužno poštovanje na prijatelje i

veliko i toplo hvala za sve što je činio za sve građane Gline. Neka mu je laka gruda hrvatske zemlje za koju je istinski i

dostojanstveno radio i živio.

Viši vatrogasni časnik I. Klase Vlado Šoštarić

Tajnik Vatrogasne zajednice Grada Gline Mijo Davidović





zadovoljstvom i navodim autore iz Gline: Željko Badovinac prof., mr.sc. Katica Gašljević Tomić, Karlo Lipak, dr. Đuro Šterk i Branko Vujasinović. Petrinjski zbornik godište V. i VI.,pored već navedenih osoba , kao član uredništva bio je Vladimir Krpan, lektorske poslove obavila je Draženka Vuković, računalni unos izvršio je Marko Kovačević , a grafička priprema i tisak napravljeni su u Sitografici Gulam u Sisku.

Ivan Rizmaul





Od samog početka društvo nije imalo mogućnosti, a niti to ima danas da stručni voditelj vodi društvo, već su tu uslugu preuzimali pojedini stariji i iskusniji članovi društva koji će za mlađu i stariju skupinu prikupljati i sastavljati materijale iz kojih će se predstavljati koreografije koje će osmišljavati Vlado Šoštarić /Kovačev/ zvan Canader i jelena Sremić. Tijekom 2003. godineu društvo dolazi Ivan Kleković, koji će započeti s uvježbavanjem tamburaškog sastava u društvu, a početkom ove 2004. godine u društvu će započeti sa radom još jedna nova skupina mladih i perspektivnih članova pod nazivom « Mali tamburaši» koje će voditi i uvježbavati Ivan Kleković. Proteklih 10. godina obstojnosti i rada društva isto je pretočilo u svoju monografiju pod nazivom « Hrvatskoamatersko kulturno umjetničko društvo « Glinska tamburica» Glina, Deset godina obstojnosti « s ciljem da se svim nekadašnjim, sadašnjim i budućim članovima zahvali za sve ono što su dali ili će dati za društvo , kao i da se što širi krug građanstva ovim putem upozna sa svim aktivnostima društva i njegovih plemenitih ideja u radu na očuvanju narodne baštine glinskog kraja.

Priredio: Vlado Šoštarić dipl.ing.









Documents

Glina Hrvati