Vladimir Solovjev i Hrvati

8/13/2019 Vladimir Solovjev i Hrvati

1/11

Jerko BariiVLADIMIR SOLOVJEV I HRVAT I

Jedna od duhovnih odlika Vladimira Solovjeva svakako je ljubav.ista, altruistika ljubav. No ona se nije zatvarala samo u granicenjegove obitelj i . irila se dalje i obuhvaala je cijelu njegovu domovinu. Jo i vie ir ok om slavenskom duom Solovjev je l jubio sve Slavene, a meu njima osobito Poljake i Hrvate. Zato? U njima je sigurnovidio velike narodne vrline. I ne samo to Glavni razlog te posebneljubavi bio je ekumenizam velika Solovjevova elja za sjedinjenjemsvih Slavena u jednoj Katolikoj crkvi. A u Hrvatima i Poljacimavidio je pogodan most, preko kojeg se nadao ostvarenju svoga glavnogivotnog cilja. Hrvati i Poljaci su katolici, a nalaze se odmah susjednos ostalim pravoslavnim Slavenima. Skloni su sjedinjenju. Rade na njemu. To dokazuje njihova sadanjost i prolost. To je, dakle, bio glavnirazlog Solovjevove vel ike l jubavi prema Hrvatima .

Veze Solovjeva s Hrvatskom i s HrvatimaSolovjev je zarana spoznao da su Hrvati ekumenski narod. Studijem, pa i uz pomo oca povjesniara, vidio je njihovu ekumensku prolost. Osobno je upoznao njihovu ekumensku sadanjost, dok je zabudunost predviao njihovo historijsko poslanje. Rad na sjedinjenjuistone i zapadne Crkve dovest e Solovjeva u Hrvatsku. Tu e steibrojna poznanstva i prijatelje. Dulje vrijeme boravit e u akovu iZagrebu. U Hr vats koj e tiskati svoja djela i suraivati u ovdanjem

tisku. Hrvatski narod pruit e Solovjevu utoite u najodlunijim iOvaj lanak dra don Jerka Bariia izlazi posmrtno, jer je autor u svojoj54.godini dne 17.rujna 1980. preminuo.

458


2/11

najteim danima njegova ivota. Solovjev e se u toni pogledu tolikopovezati s Hrvatskom i Hrvatima da e suvremeni teolog Rupp jednorazdoblje njegova ekumenskog djelovanja nazvati hrvatsko-parikim(18841891.).iPrvi Solovjevov kontakt s Hrvatima bio je njegov susret s kanonikom Franjom Rakim, teologom, povjesniarom, slavistom i politi

arom. Naime, Raki je u svojstvu predsjednika Jugoslavenske akadem ije u Zagrebu godine 1884. slubeno, iz znanstvenih razloga, putovao poRusij i . Tom prigodom upoznao se s mladim Solovjevom. Raki je So-lovjeva upozorio na velikog hrvatskog ekumenista akovakog biskupa Josipa Jurja Strossmavera. Ujedno ga je pozvao da u akovupoh odi biskupa. Strossm ave r e i sam 1885. ponoviti Solov jevu poziv.So lovje v doista dolazi u Hrv atsk u u srpnju 1886. i ostat e ovdje dorujna iste godine . U Zagrebu j e gost Rakoga, a u akovu Strossmavera.Kreui se u katolikim krugovima, u Zagrebu se susree s tvrdnjama

da se Pravoslavna crkva ne smatra heretikom, kod Strossmavera paknalazi potvrdu vlastitoj ideji o posebnoj misiji Rusije pri ostvarenjuujedinjenja Crkava i savrenoj teokra ciji. U Zagrebu je na poticajStrossmavera napisao promemoriju (nacrt) o crkvenom sjedinjenju,koju je biskup imao predloiti papi.U zagrebakom Katolikom listu od godine 1886. Solovjev je na str.321.tiskao lanak Je li istona Crkva pravoslavna? U vezi s tim lankomnastala je u istom asopisu 1886/87. mala pr ep irka izmeu S olovjeva injegova pristae dra Frankija s jedne strane te o. Ivana Markovia sdruge strane: Markovi, Na obranu str. 354.; So\o\}ev Kratak odgovor,str. 401.; Fra nk i,O pravoslavlju pravoslavne Crkve str. 408.; M arkovi jenastavio polemiku u uvodu svoje knjige Cezarizam i bizantinstvo 1891.3Zbog cenzure u Rusiji Solovjev je vie puta morao svoja djelatiskati u Hrvatskoj i l i u Francuskoj. Tako je prigodom svog boravkau Zagrebu pripremio i dao u tiskaru rukopis knjige Povijest i budunostteokracije. Dje lo je zam iljeno u tri sveska. N o izai e samo prvi1887. na ruskom jeziku. T o j e izvela Dionika tiskara u Zagrebu, aliuz mnogo pogreaka jer korektori nisu znali ruski. Mada su bila izostavljena neka mjesta, cenzura u Rusiji ipak nije dozvolila knjigu.

Zbog toga je Solovjev odustao od izdavanja ostalih dvaju svezaka.Drugi posjet Solovjeva Hrvatskoj bio je u godini 1888. Vraajuise iz Francuske, u studenome je neko vrijeme proboravio kod Rakogau Zagrebu, a o Boiu je bio kod Strossmavera u akovu. Odatle sepoe tkom 1889. vra tio u Rusiju.Godine 1889. izlazi u Parizu na francuskom glasovita So lovjevovaknjiga Rusija i Opa Crkva. I ovo je djelo Solovjev prvotno kanio tiskatiu Zagrebu na ruskom jeziku. Sam pie pri kraju dugakog uvoda: O vo

1 J E A N R U P P , Message ecclisal de Solowiew, Lethielleux, Paris, Vie avec Dieu, Bruxelles1974., str. 434-453.

* Katoliki list b r. 41, 14. X . 1886. Za gr eb , st r. 321.' M I C H E L D ' H E R B I G N Y , Vladimir Solovjev, Za gr eb 1919., str . 68-69.

459


3/11

je djelo izvadak iz opirnijeg djela pisanog ruskim jezikom , na kojemradim ve sedam godina i koje nije m oglo izai u m ojoj zem lji; prvije svezak, izdan u Zagrebu (u Hrvatskoj) god. 1887., ruska cenzura zabranila. U tim prilikama inilo mi se praktinijim da svoj rad skratimi da ga upravim na iru publiku, vrsto se nadam da u vidjeti dankad e m oja dom ovina posjedovati dob ro, koje joj je najnunije vjersku slobodu. Meutim, mislio sam da mi nije slobodno utjeti i utoj sam francuskoj publikaciji gledao najjae sredstvo, da svijet ujeist inu. 4

Solovjev je dobro poznavao kulturne i politike prilike Hrvata. Naruski je preveo nekoliko stihova najveeg hrvatskog pjesnika 19. stoljeaPetra Preradovia (Moja laa). 6 K rit iz irao je megalomanske ideje i uopenastranosti nekih hrvatskih politiara, 6 no tro je osuivao i stavove nekih pravoslavnih susjeda vis-a-vis katolikih Hrvata. 7to se tie osoba Hrvata, S olovjev e najbolje biti povezan s Ra-kim i Strossmaverom. Prijateljstvo i l jubav s njima nisu nikada ohlad-

njeli. Vidjeli smo kako se Solovjev u Rusiji upoznao s Rakim. Kad jepak bio u Hrvatskoj, Solovjev je obvezatno bio gost Rakoga. Oni su sei dopisivali. Tako, kad je cenzura po drugi put i to definitivno zabranilau Rusiji Povijest i budunost teokracije Solovjev pie Rakome da senalazi u mukama i bolesti, ali ga bodri spomen na energiju zagrebakog prijatelja. 8 Slino mu se jada i za knjigu Rusija i Opa Crkva.Na im e, pred B oi 1889. pie Rak om e: S dvije strane ne odobrava semoja knjiga: l iberali joj predbacuju njezin klerikalizam, a klerikalcinjezin liberalizam. Oci isusovci putaju me da padnem i htjeli bi utjetinada mnom. To je dakle za mene bila velika utjeha negoli uti pohvalukoju mi je pismeno dao biskup (Strossmaver) . 9 Solovjev je Rakomeposlije smrti posvetio nekrolog, inae rijetka ast, koju je uinio samonekolicini pisaca. 10Jo prisnije prijateljstvo sklopio je Solovjev sa Strossmaverom.Ovaj mu postaje veliki prijatelj i istinski crkveni savjetnik. Vidjeli smokako je Ra ki 1884. upo zorio Solovjeva na Strossmavera te ga pozvaoda ga poh od i. Stross m ave r je i sam 1885. po zva o S olovje va k sebi. Za svogprvog posjeta Hrv atsk oj 1886. Solovjev je poslije Rak og bio gost iStrossmavera. Kod njega je ostao dva mjeseca. Plod njihovih dugih

razgovora bi lo je glasovito pismo memorandum. Za svog drugog boravka u Hrv atsk oj Solov jev e ope t posjetiti i Rakoga i Strossmavera.Ovaj je biskup vie puta osobno preporuio ideje Solovjeva papi LavuX I I I . So lovjev i Strossm aver esto su se dopisivali.Godine 1885. Solov jev pie Strossmaveru U M oskv i na dan Bezgrenog zaea Blaene Djevice. Tu moli za sastanak sa Strosmaverom

1 V L A D I M I R S O L O V J E V , Rusija i Opa Crkva, K apto l V rhbo san ski, Sarajev o 1922., str. 43.5 T. X II . p. 100; Ko d JEA N RU PP , navedeno djelo, str. 71. T. IV . p. 270; Ko d JE AN R U PP , naved eno d jelo, str. 422-423.' V LA DI M IR SO LO VJ EV , navedeno djelo, str. 96.8 Pisma Vla dim ira Solovjev a. I . sv., str. 179. L. T . I., p. 179. JE AN R UP P, navedeno djelo, str. 71.

460


4/11

u Hrvatskoj bilo u Zagrebu ili u akovu. U pismu stoji: Moje sesrce veseli to e imati takva vou kao to ste V i . 1 1 Na blagdan sv.Petra i Pav ia 29. V I . 1886. Solovjev pie Strossmayeru iz Bea: Na pokon sam mogao pri jei u Austri ju, napokon u vas moi vidjet i . 1 2 Ujedn om p ism u rei e Solovjev : U cijeloj C rkvi nema biskupa kao toj e S t rossmaver 1 3 U drugom e npr. iznijeti elju da Strossmayer doeu Rusiju da nam dadete jedinstvenu priliku okajati nae grijehe prema Vaem predasniku Kr ianiu . 1 4 Na Bo i 1896. Solo vjev jak o bolestan u Carskom Selu alje brzojav Strossmayeru kako je to obiavaoiniti na blagdane: estitke, elje, molitve. Srdaan pozdrav, poslovi,bolest, nada u Boga Vladimir Solovjev. Biskup mu jednako odgovarabrzojavom: Hvala za estitku. Va dragocjeni ivot za Crkvu i narod.ivjeli, mi se molimo svi za vas. Ja vas blagoslivljam svim svojim srcemi elim da vam se zdravlje naskoro sasvim povrati. Strossmayer biskup. 1 5Ali svakako kudikamo najvanije i najpoznatije u korespodenciji

Solovjev Strossmayer jest glasovito psimo memorandum poznatokao Pismo Solovjeva Strossmayeru. Na im e Solovje v iz Zagreba 9/21.rujna 18886. pie Strossm ayeru pis m o puno ljubavi, potovanja i zahvalnosti. U njemu opominje biskupa da pazi na zdravlje, izraava mu duboku elju svog srca da se opet sastane u akovu, Petrogradu ili uMoskvi s dostojnim nasljednikom K rian ievim , te konano molibiskupa za blagoslov. 1 6 Tome pismu bila je poklopljena mala spomenica glasovito Pismo Solovjeva Strossmayeru.17 Prem a biljekamatadanjeg Strossm ayerova tajnika M ilka Cepelia ta je spomenica tiskana samo u 10 prim jerak a (jedan primjera k poslan je papi Lavu X I I I. ,drugi dravnom tajniku kardinalu Rampolli, trei nunciju Sv. Stoliceu Beu Monsinjoru kasnije kardinalu Vanutelliju, tri su ostavljenana raspolaganje Strossmayeru, a etiri poslana Solovjevu ). Pism o jeorig ina lno sastavljeno na francuskom je ziku , a obuhvaa 14 stranicau etvrtini. O njegovu sadraju bit e govora kasnije.

Prijateljstvo, potovanje i l jubav izmeu Solovjeva i Strossmayerabilo je ope pozn ato. Charles Loiseau e napisati u Correspondentu1905.: Openje tih dvaju duhova (Strossmayera i Solovjeva), koji si nisutrebali zavidjeti ni uenosti ni umnu snagu, imalo je u sebi neto plemenito, bratsko i ganutljivo, te su oni, koji su to vidjeli, zadrali nezaboravan utisak. 1 8 Njihove prisne veze spomenut e i Fernand Portal usvom glasovitom referatu Le rle de l amiti dansl union des Englises.191

Pisma, sv. I. , str. 180; Ko d MI C H E L D 'H E R B IG N Y , navedeno djelo, str. 144-145.1 1 Pisma, sv. I. , str. 181; Ko d M IC H E L D 'H E R B IG N Y , navedeno djelo, str. 145.1 1 L. T. I., p. 167.

L. T . I., p. 182. K od J EA N R UP P, navedeno djelo, str. 445.1 5 Solovjevova prepiska, izd. Radlov, sv. I. , str. 193; Ko d M IC H E L D 'H E R B IG N Y , navedeno

djelo, str. 204-205.1 1 P ism a, sv. I ., str. 1 21 7 Lettres, T. L, pp . 183-190. JE A N R UP P, nave deno djelo, str. 434-439. V L A D IM IR

S E R G E J E V I S O L O V ' E V , I I problema dell ecumenismo, Jaca B oo k, M ila no 1973, str. 151-156.18 Correspondent 25. trav nja 1905., sv. 219., str . 265.

F E R N A N D P O R T A L , u Unit Chrtienne, n. 42., mai 1976, str. 13., Lyon.

461


5/11

Uz Strossmavera Solovjev je silno cijenio jo jednog Hrvata, premda mu nije bio suvremenik, to e doi osobito do izraaja u lankunjemu posveenu. To je bio Juraj Kriani. U djelu Rusija i Opa Crkvaspomenut e obojicu. Besmrtni due blaenog apostola, nevidljivi pomagau Gos podinov u upravi n jegove vidljive Crkve, ti zna, da je njojpotrebno zemaljsko tijelo, da se oituje. Dva si joj puta ve dao socijalno tijelo: najprije u svijetu grko-rimskom, a onda u svijetu roman-sko-germanskom ti si joj podloio carstvo Konstantina i Karla Velikoga. Iza tih dvaju utjelovljenja, ona eka na svoje tree i zadnje utjelovljenje. itav jedan svijet pun snage i elje, ali bez jasne svijesti osvojem odreenju, kuca na vrata ope povijesti. Koja je vaa rije, narod i rije i? Vae mno tvo to jo ne zna, no snani glaso vi, ko ji su izali iz vae sredine, ve su to obja vili. Pred dva je vijeka to jedan hrvatskisveenik pror ok i navijestio, a u nae je vrijem e to jedan biskup istognaroda esto puta divnom rjeitou objavio. K onome, to su reklipredstavnici zapadnih Slavena, veliki Kriani i veliki Strossmaver,treba da istoni Slaveni dodadu samo jednostavni a m e n . Ja upravorekoh taj a m e n u ime stotinu m ilijuna ruskih krana s vrstim i potpunim uvjerenjem, da me se oni nee odrei. Vaa rije, o narodi rijei,jest slobodna i opa teokracija, prava solidarnost svih naroda i svih stalea, kranstvo izvrivano u javn om ivotu i kristijanizirana politika;to je sloboda za sve ugnjetavane, zatita za sve slabe to je socijalnapravednost i dobar m ir kranski. Otvo ri im , dakle, kljuaru Kristov ,i neka vrata historije budu za njih i za sav svijet vrata Kraljevstva Boj e g a . 2 0 O rusko-hrvatskom tropletu Solovjev Kriani Strossmaver zgodno kae Kolari: Dva stoljea poslije Jurja Kriania zastupate u vezi s crkve nim jedin stvom slinu tezu veliki ruski f i lozof Vladim ir S olov jev (1853-1900), ko ji je u Hr va tsko j naao vie razum ijevanjai gostoljubivosti nego zlosretni J. Kriani u Rusiji. Zahvaljujui svesrdnoj potpori velikoga hrvatskog biskupa mecene Josipa Jurja Strossm avera (1815-1905), So lovjo v je u Hrvatsko j m ogao nastaviti rad kojije Krianiu u Rusij i bio onemoguen. 2 1Zbo g vanosti Solovjevov a lanka o Krianiu i pisma Strossmavera ta dva spisa posebno emo promotrit i .

lanak o KrianiuSolov jev j e 1884. ob javio lanak o glasovitom hrvatskom ekume-nistu Jurju Krianiu pod naslovom Pogledi prvog slavofila na crkveniraskol. 2 2 lanak ima veliko znaenje za povijest ekumenizma. Zato emoiz njega navesti neka mjesta.Onaj koji se, izgleda, moe po tonoj pravednosti nazvati prvim inajiim od slavofila zove se Juraj K rian i. ivio je u X V I I . stoljeu.

VL A DIM IR SOL OVJ EV , Rusija i Opa Crkva, str. 47-48.J URAJ KOL ARIC , Hrvati i jedinstvo krana, Danica, Zagreb 1974., str. 77.T. IV ., pp . 189-192. Ko d JE A N R U PP , nave deno djelo, str. 445-448.

462


6/11

On je izuzetno vaan kao kranski mislilac, slavenski rodoljub , politiari f i lolog. Porijeklom Hrvat, doao je u Rusiju za svojih mlaih godina,raspalio se ljubavlju za na narod . Nj eg ov j e bio san ujediniti sve Slavene pod ezlom ruskog cara. Ali, poto je bio dubok i kranin, Krianinije dijelio svoj politiki ideal od temeljnih naela vjere i morala. Pokazao se prije svega neus traivim tuiteljem javnih grijeha od kojihje trpjela Rusija. Ove optube nisu postigle eljenog uinka i Kriani jesam m ora o zbog toga teko trp jeti. U 1660. bio je prognan u Sibir, i tosamo poslije lienja slobode, to se je produilo za dvadeset godina,kad je bio puten iz zatvora , po to se vid jelo da su m u se iscrple snage.Umro je pred Beom (1683) u slavenskoj vojsci Jana Sobjeskoga. Plodnjegovog boravka u Rusiji i njegove ljubavi, tako obilno pokazane, zaovu zemlju jest njegovo djelo koje obuhvaa vie spisa nedavno otkrivenih i izdanih od O.M. Vodianskog i P.A. Bezsonova. Jedan od tih radova, Pokuaj ruske gramatike zasluio je sa strane njegova izdavaa(neprealjeni Vodianski) svom autoru titulu oca komparativne fi lologije.Za jednu drugu knjigu o upravljanju Drava, Razgovori o vlasti 23 on jenazvan preteom Petra Velikoga (sic, Rjenik ruskih pisaca izdan podupravom O. Millera). Solovjev sada navodi i druga ondanja djela,koja piu o K rianiu.

Citirajmo jo neka mjesta iz tog lanka, koja su veoma znaajnaza Krianiev ekumenizam. Prigodom nekih sudova nedavno iznesenih uRusiji o pitanju sjedinjenja Crkava, inilo mi se zanimljivim sjetiti seonoga to je o tom predmetu mislio i pisao prvi po vremenu, a modatakoer, i po dostojanstvu, od slavofila, posmrtni suradnik 'RuskajeBesjed e', kojem u se ne moe prigo vo riti ni apstraktnost njegova duhaniti nedostatak nacionalnog osjeaja. Na koncu svoje knjige o 'Providnosti ' napisane u formi dijaloga, Kriani kae, izmeu ostalog, oshizmi izmeu Crkve Istoka i one Zapada: 'Valerije, ti u tom pogledumora znati jednu stvar dostojnu najvee panje, premda ona ne inidio naega plana, a ta je da rasko l C rkava jest, od svih nedjela, najstraniji i najg rozn iji i da on sa dri u sam om e sebi zlou svih ostalih grijeha.

Jer, na prvome mjestu, shizma je grijeh duha, uinjen na nebupo Sotoni. Na drugome mjestu, to je grijeh kolektivni i l i nacionalni, preo-braen u pobonost. Nema dakle nikoga tko bi mu mogao biti ispravlja (nullus corrector), nitko tko bi imao, po dunosti slube, obvezuda mu se suprotstavi, kako se suci i funkcioneri protive spoznatimzloinima privatnih osoba. Na treem m jestu, shizma je grijeh kojeg se zatitnici ne optuuju jer se ne prepoznaju kao takvi, nego kao in pobonosti. etvrto, on proizlazi iz promiljene zlobe, ne iz putenosti ni od

tijela, ni od srdbe, ni od ambicije, nadmetanja i mrnje. On izluujeklevetu, smiljenu pro tiv vrhovnih sveenika Crkve.M To je Politika ili razgovori ob vladateljstvu.

463


7/11

Peto, to je najvii grijeh jer se direktno protivi beskrajnostinajvie kreposti: ljubavi. Ljubav je prva, najvea od kreposti, kraljica svih vrlin a. Dosljedno shizma koja rui ljubav i jedinstvo jestnajvei od svih grijeha i korijen mnotva ovih posljednjih. 'Solovjev nastavlja svoj lanak: I naa Rusija je trpjela i jo trpi odovoga ogromnoga grijeha kojega ona nije svjesna. Usprkos golemosti ove

nesree, Kriani je uvjeren da ona moe biti lako odbaena bez smutnjeu Carstvu i bez razdraenja puka. Od toga e rezu ltirati veliko umirenje srdbe Boje i velika nada odvraanja kazna i boanskih bievakoji nas biju bez prestanka. Kako?Kriani je svoju nadu stavljao u auktoritet Cara i miljenje ruskeSinode. Ali prije toga moralo se ruskom narodu rei ono to je trebalouiniti i gdje je bila istina. Ali, na alost, Krianievi napori razbijalisu se pred religozn om indiferentnou onih koji su bili na vrhu dravei drutva. Sada e Solovjev opet posuditi misao Kriania: Ti l judismatraju ove (vjene) stvarnosti kao nita, kao sitnice. Oni se ne pomiuprema njima, nego ostaju kao sjedei tamo gdje to mogu. Solovjevu lanku nastavlja svoja razm iljanja: Dv a stoljea poslije Krian ia,rtve svoje revnosti za kuu Boju, naa se situacija malo promijenila.Neki su od naih usvojil i njegove ideje o jedinstvu svih Slavena. Aliglavna zapreka tom ujedinjenju jest unutar nas samih, to je na golemigrijeh, temeljni koji ostaje nesvjesno, koji se krije pod koprenom pobo-nosti. To je isti grijeh i ista nezainteresiranost: treba ivjeti ovdje doljeI u isto vrijem e na narod duboko osjea n edostatke i grijeh svog ivota.On oekuje i nada se ispravljaima i voama. Ali da bi se ispravio i po

pra vio jedan narod od 80 m ilijuna dua, m oraju na djelu b iti drutvenesnage sjedinjene s vrho vnim principom , ispravno usmjerene na jednuzajedniku i prijateljsku akciju. A kako se m ogu pokrenu ti zajednike sile , organizacija jedinstva, ako smo indiferentni i neprijatelji istinskomtemelju sveg jedinstva, crkvenom jedinstvu? Na kraju e Solovjev podijelit i m iljenje s Kria nie m : A li radi naeg grijeha ne padnim o u alost.Sjetim o se prijeko ra i jadik ovk i Kriania. Sjetim o se takoer i njegoveivotvorne vjere.Kom entiraju i taj Solov jevov lanak o Krianiu, Jean Rupp kae:M oe se nai da nivo misli glasovitog Hrva ta nije u razini visokeSolovjevove spekulacije. Ekumenizam koji se izraava u ovim recimamoe izgledati jednostran, nedostojan uenih distinkcija i otroumnihtraganja Uitelja (t j. Solovjeva m. primj.). Ovdje grijeh, tamo istina.T o bi znailo u isto vrijem e karikirati oba au ktora. Jedan je sin baroknog doba dovedenog do krajnosti. Ali koja dubina u usporedbi izmeuraskola (ij i odgovorni nisu bespomono naznaeni) i grijeha anelaK oji tragini opis ljudske ravnodunosti pred dram om spasenja 'Naj-ortodoksniji ' ekumenizam ima potrebu ovih udaraca trublje koji bude.Kod drugoga, ve se osjea pomaljanje razoaranja koje e oznaiti slijedeu periodu. ovjek koji trp i za Boju stvar uvijek je ve lik Ruppnadalje u svojoj kritici usporeuje S olovjeva s njegov im ocem , glasovitim povjesniarom , u pitanju shvaanja Kri an ia. 2 4 Vladimir SolovjevSergej Mihajlovi Solovjev napisao je povijest Rusije u 29 svezaka.

464


8/11

bolje je razum io Krian ia nego njego v otac Sergej Miha jlovi, koji muje ipak u svojoj Opoj povijesti Rusije posv etio jednu veom a ozbiljnustudiju. Povjesniar nije shvatio da jedan katolik moe iskreno ljubitiRusiju. Pog led zaista buru jske u sko e. Donosim o i znaajni zakljuakRuppove kritike Solovjevova lanka o Krianiu: Juraj Hrvat i Vladim ir M oskovljanin razum jeli su se, je r su oni prije svega zaista bilikrani. Dodao bih: slavenski krani. Katolici i pravoslavci ne optereeni kompleksima jesu braa, neizrecivo. Dvojni fenomen Kriani S o-sovjev jest snani dokaz ovo g srodstva koje postoji m eu svim Slavenima, katolicima ili ne, i ogromni bratski ocean Rusije. Ponavljam:kada ne dou kompleksi da ugue glas krvi i srca. 2 6Solovjev je u Krianiu naao sebe. Vezale su ih identine ideje,miljenja, jednaka metoda rada, konano i ista ivotna sudbina obojice. Solovjev je Kriania duboko shvaao, studirao, oponaao, a onda,logino, i l jubio. No Solovjev je l jubio i hrvatski narod, iz kojeg jeKriani n ikao, je r je u njemu naao one iste od like i vrline koje j e nosio

i njegov veliki sin.Pismo Strossmayeru

Vanije od lanka o Krianiu jest glasovito Solovjevo pismo akovakom biskupu Josipu Jurju Strossmaveru. Pismo nas upuuje u ekumenske poglede svoga potpisnika. Ono je od tolike vanosti, ono takosavreno izraava gledite velikog pravoslavca na jedinstvo konfesijaodijeljen ih 1054., ono je htje lo biti rasprava-program .. . 2 6Pogledat em onajvanija mjesta.Pismo poinje pohvalom Strossmaveru i hrvatskom narodu. LavuX I I I . i papinstvu. Monsinjore, Providnost, volja Vrhovnog Sveenikai Vae vlastite zasluge uinile su od Vas istinskog posrednika izmeuSvete Stolice, koja, po boanskom pravu, posjeduje kljueve buduihsudbina svijeta, i slavenske rase, koja je, prema svim vjerojatnostima,pozvana da ostvari te sudbine. Nezadovoljni da ste silno doprinijeli udesnom uskrsnuu Vaeg slavnog hrvatskog naroda, nezadovoljni da zanj ostajete kao ivi palladium njegove nezavisnosti, Vi ste uzeli k srcu

visoke interese drugih slavenskih naroda, od kojih se veina, s Rusijomna elu, dri u alosnom udaljenju od velikog katolikog jedinstva;Vae plemenito srce otvorilo se je Istoku uvijek bremenitom budunou,a Vaa sjajna inteligencija uvidjela je da se glavna zapreka ostvarenjuove budunosti sastoji u tisugodinjem nesporazumu koji nastavljaizolirati i l iavati meusobne potpore dvije velike polovine kranskogsvijeta. Otada ste Vi, oslonjeni na neoborivu Stijenu Crkve, potpomognuti i poticani blagonaklonom mudrou velikog rimskog Prvosveenika(kojega je jedno staro prorotvo, oznailo u nizu Papa mistinim nad imkom Lumen in coe lo ) 2 7 ( s i c ) , upotrijebili Va genij i Vau divnurjeitost na slubu boanskoj stvari Ujed injenja Crkava.

JE AN R UP P, navedeno djelo, str. 448.: JE AN R UP P, navedeno djelo, str. 434.

Tzv. Mala hijin o proro anstv o prim ijenjeno na Lav a XI I I . (1878-1903).

30 2 I V O T 465


9/11

Solovjev najprije navodi svrhu svoga pisma. Zahvaljujui Boguto je tolikoj stvari dao takvog branitelja, doputam si, Monsinjore,upravit i Vam nekoliko primjedbi o povoljnim okolnostima za el jenorjeenje velikog problema koji Vas zaokuplja, molei Vas da upotrijebite ovaj mali memorandum kako se Vama bude ini lo zgodnim.Nakon toga Solovjev istie pravovjernost istone Crkve, njezinu

identinu vjeru s Katolikom crkvom jer slubeno priznaje sedam prvihekumenskih sabora. Istona Crkva nije nikada odredila i predstavilavjernicima na vjerovanje kao obaveznu dogmu ikakvu nauku protivnukatolikoj istini. Dogmatske odluke prvih sedam ekumenskih koncilaine skup doktrinalnih istina apsolutno nesumnjivih i nepromjenjivih,postojano i openito priznatih po istonoj Crkvi u svom totalitetu. Sveono to ide preko jest predmet za raspravljanje i ne moe biti smatranonego kao vlastita nauka ove ili one teoloke kole, ovog ili onog pojedinanog teologa , vie ili man je cijenjenog, ali ne posjeduje nezabludivoguiteljstva. Zatim Solovjev nastavlja: Akti nekih partikularnih sabora(poslije odijeljenja Crkava) i neki katekizmi, kao onaj Petra Mogile izKijeva (sic) ili Filareta iz Moskve uza sve uvaenje koje uivaju, nisunikada dobili vrhovnu i definitivnu sankciju Pravoslavne crkve koja bimogla njihova nauavanja pretvoriti u dogmu samo sluei se neza-bludivim organom ekum enskog koncila, to je apsolutno nemogueu njezinoj aktualnoj izolaciji. Poslije navoenja jo nekih konkretnihdokaza za te tvrdnje Solovjev zakljuuje: Tako smo mi sjedinjeni skatolicizmom preko onoga to mi sami priznajemo kao istinu apsolutnui nepromjenjivu, dok pogreke koje nas razdvajaju od katolikog jedinstva nisu nego miljenja liena ikakvog vrhovnog auktoriteta ak i uoima auktora i pristaa tih miljenja.

Solovjev dalje navodi da ne postoji slaganje pravoslavnih teologau pogledu stava prem a K ato liko j crkvi, a kako samu stvar nije prosudio ekumenski koncil, raskol je doista stvaran, ali nipoto pravan. Uostalom, ne smije se zaboraviti, i tu je jedna okolnost vrlo teka a zasjedinjenje stvar vr lo povoljna, da u istonoj Crkvi ne postoji nikakvounutarnje slaganje, nikakvo jedinstvo pogleda s obzirom na Katolikucrkvu. K ak o nije b ilo (a, prem a naim najboljim teolozim a), i ne moebiti na Istoku ekum enskog kon cila p oslije od ijeljenja Crkava, proizlazi dauzrok ove podjele nije bio prosuen po samom kompetentnom auktorite-tu koji bismo mi mogli priznati u jednoj takvoj stvari; tako da naa shizma postoji za nas samo de facto a nipoto de jure. Adhuc sub judice ist.Ovdje auktor pisma sam stavlja veoma vanu biljeku, u kojoj povijesno dokazuje da se njegova zemlja nije formalno rastavila. Rusijanaime nije povukla florentinsku uniju. Zatim Solovjev nastavlja poetnum isao: U ov ak vom stanju pitanja, nije se uditi krajn joj raznolikostirazliitih i protuslovnih miljenja ispovijedanih od ruskih i grkihteologa u tome to se tie katolicizma. Opet daje znaajnu biljeku osebi, o svojoj vjeri. On se naime proklamira pravoslavcem, ali koji prihvaa no ve do gm e definirane na saborima odranim na zapadu. Toje Solovjevov temeljni stav, koji nee nikada promijeniti. Osobe kojejavno izjavljuju da vjeruju da su 'nove' katolike dogme zakonitirazvo j ortodoksn e nauke, m ogu ostati u savrenom zajednitvu s isto-466


10/11

nom Crkvom. Ja mogu konstatirati tu injenicu svojim osobnim iskustvom.Osim razlike u m iljenjim a pojedinih istonih teologa postoji i velikikontrast izmeu ruske i grke Crkve u praksi prema katolicima. DokGrci... dre apsurdni i svetogrdni obiaj ponovno krtavati zapadne krane koji hoe ui u njihovu zajednicu (ne pravei nikakve razlike

izmeu katolika i protestanata) u Rusiji, naprotiv, ne samo da je krtenje svih zapadnih krana priznato kao valjano, nego jo, u onom to setie Katolike crkve, kod nas se priznaje valjanost drugih sakramenatapodijelj ivanih od nje, a posebno sakramenta reda, dosljedno emu sukatoliki biskupi i sveenici prim ljeni kod nas u isti crkveni rang . . . Svenas to ovlauje zakljuiti da ruska Crkva priznaje ne samo efikasnostmilosti u zapadnoj Crkvi, nego takoer odsutnost svake dogmatske pogreke il i svake hereze u katolikom nauavanju. Solovjev smatra daove kontradikc ije nuno predstavljaju nutarnji stimulus koji enas morati goniti da otvoreno postavimo pitanje te da ga nastojimorijeiti. . . A kako je sigurno da kod nas ima vie neznanja negoli zlevolje, bit e dovoljno rasvijetlit i problem istim svijetlom istine iznanosti kad je ve rijeen u principu.

Solovjev govori i o praktinom rjeenju pitanja sjedinjenja. Onkae da je aktualno stanje Ka tolik e crkve determ inirao do nekogstupnja od alosnog fakta istone shizme, koja je vjekovima ograniavala katoliku akciju na sam latinski patrijarhat. Sed pereunte causa to-llitur effectus. Jednom opet uspostavljeno drevno jedinstvo, Katolikacrkva, ostajui uvijek rimska zbog sredita jedinstva, nee vie biti usvojem totalitetu latinska ili zapadna, kao to je ona sada po uniformnosti svoje organizacije i svoje administracije (uza svu snoljivost razliitih obreda koja ne zauzima nego sasvim drugotno mjesto). Romana,to je im e sredita koje opsto ji nep rom jenjivo i jedna ko za sav opseg;Latina, to ne oznauje nego jednu polovicu, jedan veliki isjeak kruga,koji ga nikada ne mora apsorbirati itava. Crkva Rima a ne latinskaCrkva jest Mater et magistra om nium ecclesiarum rimski biskup a nepatrijarh Zapada nezabludivo govori ex tachedra; a ne smije zaboravitida je bilo vrijem e kad je rimski biskup gov orio grk i.

Meutim, Solovjev u pismu trai uvjeravanje da e istona Crkvau sluaju sjed injenja sauvati svoj vlastiti ob red , svoju autonom ijuorganizacije i administracije. Kod nas ima ljudi koji bi htjeli jedinstvo,ali se bo je da budu latinizirani. Treb a im dakle dati uvjeren je da, akoistona Crkva opet doe u katoliko jedinstvo, ako ona prizna SvetojStolici mo k oju je h tio i ustanovio N a Gosp odin u osobi svetog Petra zauvanje jedinstva, solidarnosti i zakonitog napredovanja cijeloga kranstva, da e ona sauvati ne samo svoj obred (to ide bez govora) negotakoer i cijelu autonomiju organizacije i administracije koju je Istokposjedovao prije rastave Crkava.Sum irajui sve do sada reeno, vidim o da je po Solovjevu m iljenjubitna baza sjedinjenja Crkava odreena dvjema distinkcijama: 1. Ra zlikovan je izmeu partikularnih teorija naih teologa, koje

67


11/11

mogu biti pogrene, antikatolike i heretike, i vjere istone Crkve usvom totalitetu, koja ostaje pravovjerna i katolika; 2. Razlikovanje izmeu auktoriteta pape kao nasljednika svetog Petra, pastor et magister infallibilis Ecclesiae universalis i njegoveadministrativne moi kao Patrijarhe Zapada, distinkcija koja garantiraautonomiju istone Crkve, bez koje bi Sjedinjenje, l judski govorei, bilo

nemogue.Eto, to je sadraj glasovitog Solovjevovog pisma Strossmayeru. So-lovjev j e u prv om redu bio ekumenist. A ovo pism o spada meu njegove najbolje ekumenske stranice. Nema auktora koji pie o Solovje-vu, pogotovo o njemu kao ekumenisti, a da ne spomene i ovo pismo.Ono nipoto nije zastarjelo. Naprotiv, i danas je sauvalo svoju aktualnost. Zar ono nije i za nae vrijeme, uz neznatne izmjene (pitanje cara),odlian predloak plana za dijalog Istok-Zapad, putokaz za ponovno uspostavljanje jedinstva izmeu pravoslavlja i katolicizma? A to pismoSolovjev je napisao meu Hrvatima i upravio ga hrvatskom biskupuJosipu Jurju Strossmayeru. Nije li i to oit dokaz velike cijene koju jeSolovjev gajio prema svom prijatelju Strossmayeru, ali i prema cijelomhrvatskom narodu?

Documents

Vladimir Solovjev i Hrvati