Jugoslavija_od Partizanske Politike

8/2/2019 Jugoslavija_od Partizanske Politike...

1/24


2/24

kiRN,Galjugoslavia: od partizanske politikedo postfordistike tendencie


3/24

208

kiRN,Galjugoslavia: od partizanske politikedo postfordistike tendencie*

Uvod: postjugoslavenska teorijsko-ideoloka

konjuktura

U

postjugoslavenskom kontekstu ne govori se do-voljno o socijalistikoj Jugoslaviji, a kada i jestpredmet rasprave temu nam serviraju raznistrunjaci ija je odlika formuliranje oskula.Politolozi, kulturolozi, povjesniari i novinarinerijetko skrenu u diskurz totalitarizma, Jugo-

slaviju predstavljaju kao propali eksperiment, umjetnoodravanu tamnicu naroda koja je opstajala samo podvrstom rukom Tita. S druge strane imamo jugonostal-giju koja isto tako reducira kompleksnost povijesnihprocesa. Pored studija o jugoslavenskom totalitariz-mu01 nalazimo jo dvije interpretacije o specinosti to-ga razdoblja. Prvo itanje pokuava realno postojee so-cijalizme izjednaiti s dravnim kapitalizmom gdje Ko-munistika partija igra kljunu ulogu u voenju cjelo-kupnog drutva. Osnovna formula je: totalitarna vlastPartije i dravni kapitalizam unutarnje su povezani. Toznai da jugoslavenski socijalizam i ostali socijalizmi nedonose u povijest nikakav novum, osim moda planskeprivrede i politikih ekscesa. Na drugoj strani spektranalazimo tadanje ideologe samoupravnog socijalizma,koji su dodue govorili o specinosti socijalistikih sa-moupravnih odnosa, istodobno ve razglaavajui krajklasne borbe i poetak komunizma. Prva interpretacijazamagljuje razliku izmeu socijalizma i komunizma,dok su samoupravni ideolozi urili ukidati razliku iz-meu socijalizma i komunizma. Objema je zajednikaslijepa pjega iz koje misle socijalizam samo u okvir u ka-pitalizma odnosno komunizma. Budunost je ve una-prijed odluena. Tako te dvije pozicije iskljuuju tran-sformativnost politike, ono to se odnosi na Realno, najo-ne-postojee. Ta ideoloka gesta, koja se zasnivana samoispunjavajuem proroanstvu, spreava ih damisle socijalistiku drutvenu formaciju. Pomousvoje teoretske operacije reduciraju kompleksnost dru-tvenih odnosa i neutraliziraju klasne konikte togarazdoblja.02

U naem prilogu odgovaramo na pitanja o tometo je bilo specino u jugoslavenskom samoupravnomsocijalizmu i zato je danas to istraivanje zanimljivo,kako za razumijevanje kasnog kapitalizma, tako i politi-ke prijeloma. Zauzet emo drugaije polazite koje setemelji na Althusserovoj formuli: socijalizam = kapitali-zam + komunizam.03 Analizu e sainjavati dvije etape: u

*Tekstjepoeonastajatikaood-govornainspirativnudiskusijuBorisaBudenauokvirusemina-raRESET,uMostaru(februara2008.).NaovommjestumoramsezahvalitiLevuCentrihunanekolikoznaajnihnapomena.


4/24

kiRN,Galjugoslavia: od partizanske politike

do postfordistike tendencie

UP&UNDERGROUNDProljee 2010.209

prvom koraku ukratko emo predstaviti politiki prije-lom, to nova Jugoslavija donosi u svijet te kako tran-sformira drutvene odnose, a u drugom emo opirnijeukazati na ekonomska proturjeja i ideologeme samou-pravnog socijalizma koji doprinose iscrpljenju revoluci-onarnog dogaaja Jugoslavije. Tako je ve unutar socija-

lizma, u pretpostavljenom putu prema komunizmu,dolo do tranzicije u kapitalizam. Pored teze o kapitali-stikoj restauraciji, ukazat emo na dijalektiku vezu iz-meu socijalistikih ekonomija i svjetskog kapitalisti-kog sistema. Tranzicija je bi la, naravno, kompleksanproces. Socijalistike formacije tako su od samog poet-ka sadravale elemente za reprodukciju kapitalizma:buroasko pravo i drava (ideoloki aparati drave), rob-ni odnosi, najamni rad, novac. Usprkos tome one su po-mou raznih eksperimenata, razliitih naina organizi-ranja, stvarale uvjete za nastanak komunizma. Na mo-del tranzicije razlikuje se, dakle, od dominantnog kojikrase progresivna i linearna koncepcija vremena, u koje

je svagda ve upisan odreeni cilj (trite i demokraci-ja), pa sve procese mjeri kroz tu perspektivu. Suprotnotome, treba armirati Marxovu lekciju koja glasi da sepovijesni procesi odvijaju na proturjean nain jer jevrijeme nehomogeno, te postoje mogunosti regresija,otklona, zgunjavanja, premjetanja i tendencija.04Kljune zakonitosti povijesnih procesa mislimo pomo-u koncepata strukturne uzronosti i nejednakog razvo-

ja. Nejednak razvoj manifestira se u proturjenim, po-nekad i iznenaujuim pokretima koje emo u naemsluaju nazvati postfordistikom tendencijom. U prilo-gu emo ocr tati puteve miljenja postfordistike ten-dencije, tendencije kasnog kapitalizma unutar samou-pravnog socijalizma.

Kontekstualizacija postfordizma i

samoupravljanja, kapitalizma i socijalizma

Kako kljuni teoretiari odreuju postfordistikutendenciju? Tendenciju pravilno lociraju u vrijeme ka-snog kapitalizma, ukazujui na temeljne promijene unainu proizvodnje, posebno s obzirom na organizacijui prirodu rada. Ono to je Marx u svoje vrijeme na nekimmjestima nesretno denirao kao neproduktivni rad, da-nas je kljuno za razumijevanje vika vrijednosti rada.Nove tehnologije i novi naini rada prouzrokuju mnogepromjene u samom proizvodnom procesu: u prvi plandolazi govor (umjesto runog rada i ndustrijskog radni-

ka), odnosi unutar poduzea (ne tvornice) postaju hori-zontalni i individualizirani, u proizvodnom procesukljunu ulogu dobivaju menaderi. Pomou tih uvidapostfordistike teorije doprinosile su teorijskoj reaktua-lizaciji kritike politike ekonomije. Usprkos heteroge-nosti postfordistikih teorija, sve se slau s tezom da je

tendencija motor povijesti, te se u pravilu dogaa u naj-razvijenijem dijelu sistema, u kapitalistikom centru.Takvim postavljanjem te teorije djelomino pripadajutranzitolokom modelu linearnog v remena, prijelaza iz

jednostavnog naina proizvodnje k onom specijalizira-nijem, kompleksnom nainu koji se dogaa u samomecentru.05

Naa polazna toka bit e suprotna jer emo poka-zati da je postfordistika tendencija bila na djelu ve usamoupravnoj Jugoslaviji, u isto vrijeme kada i na razvi-

jenom Zapadu. To zauzimanje pozicije je lenjinistiko ipretpostavlja da do kristalizacije tendencije ne dolazi je-dino u samom centru, ve jo naglaenije na samoj mar-gini, na dodirnim tokama svjetskoga sistema i dr ugihtipova ekonomije, u naem sluaju kapitalizma i socija-lizma. Naravno, iz toga ne slijedi nuno revolucija. Udva razliita povijesna razdoblja to je zaotrenje ten-dencija u Jugoslaviji zavrilo na potpuno drugaiji nain(socijalistika revolucija, kapitalistika restauracija).Specikum razvoja jugoslavenskog samoupravljanja bi-la je ba njegova formacija koja je graniila s obje ekono-mije, te se oblikovala na njihovim marginama. Ako je usvjetskom kapitalizmu Jugoslavija ostala na periferiji, unekim je niama, preko pokreta nesvrstanih i popravlja-nja odnosa sa socijalizmima, zauzela poluperifernu, od-nosno istaknutiju ulogu. Naa je teza da o postfordisti-koj tendenciji smijemo govoriti od sredine 60-ih godinanadalje, od trine reforme 1965., te promjene struktur-ne dinamike koja je pratila krizu produktivistikogmodela. U samom proizvodnom procesu dolazi do pri-mata tehnokrata, inovacije i znanje postaju sve znaaj-niji za samu industriju, politika participacija ukompo-nirana je u razliite drutvene segmente, a radnika ko-operacija postala je normalna praksa u socijalistikimpoduzeima (osnovna organizacija udruenog rada OOUR). Kriza produktivistikog modela istovremenose pojaava na Zapadu gdje veze izmeu fordistikogmodela i drutvenih sporazuma ustrajno poputaju, aline samo zbog uspinjueg neoliberalizma. Zasluge zapojavu postfordistikog reima ne moemo pripisati ni-

01 Zakritikoitanjenekihutje-cajnihpovijesnihstudija(IveBancaiMirjaneKasapovi)vidiBuden(2003.),teJovanoviiAr-senijevi(2007.),zakritikuslo-venskehistoriograjeinjenemetodolokeksiranostinaslo-venskunaciju,vidiCentrih(2008.).Kljunatezakritikihanalizajedadominantnehisto-riograjelegitimirajunoveet-nikepodjeleupostjugoslaven-skomkontekstuitakosudjelujuugradnjinacionalnihdrava.Centralnatokademonizacijejekomunizamkojemudanedo-stajupolitikipluralizam,prav-niokviriekonomskastabilnost.Priotvorenomantikomunizmu,tepovijesnestudijeneuspijeva-jumislitinitiradikalnunovost

jugoslavenskogprojekta,nitivlastitametodolokaogranienja.

02 Zakritikukonceptatotalitariz-mavidiiiek(2001.b).Nemar-ksistikiautoriistotakoodlinopokazujudajepovijestsocijali-stikihdrutavamnogokom-pleksnija,todokazujukakora-zliitepolitikeborbeinefor-malneekonomskeprakse,takoisvakodnevniivot(vidiSabeliStark,1982.;Sampson,1987.).

03 VidiAlthusser(2006.)iBalibar(1976.).

04 Marxjesasvojomanalizomka-pitalistikognainaproizvod-njepokazaodatendencijunu-notrebamislitiusmisluposeb-nihkretanjaproturjeja.Klju-nosvojstvokapitalizmajeito-kajedinstvaizmeudvijepro-turjenetendencije,kombina-cijetendencijepadaprotnestopeitendencijerastavikavrijednosti.Zadaljuanalizu

tendencijevidiLipietz(1993).05 Ovajpristupimaevolucioni-stikepretpostavke.Analizeseponaajukaodaseradisamoojednojtendenciji,aneoprotu-rjejupokretaitendencija.


5/24210

ti masama iz 68., niti neoliberalima, ve i transformacijii sumraku socijalizama. Kao to na nekim mjestima lu-cidno napominje Wallerstein, propast zapadne socijal-ne drave dijalektiki je povezana s propau socijaliz-ma. Misliti socijalizam danas predstavlja teorijski naporkoji moe doprinijeti kako razumijevanju neuspjeha tih

pokuaja, tako i kritici studija totalitarizma i neoliberal-ne monade kraja povijesti. Slijedea podpoglavlja uza-stopno analiziraju razliite instance: politiku, ideologi-

ju, pravo i ekonomiju.

Politika prijeloma

Ono to imenujemo jugoslavenskom politikomprijeloma jest politika koja je donijela radikalni novum.Poela je neto to se po svemu razlikuje od prolih poli-tika, odnosno od politika onoga vremena. Ona znai su-sret za vrijeme nove politike subjektivnosti, u speci-noj povijesnoj konjunkturi. Jugoslavensku politiku pri-

jeloma moemo rekonstruirati preko tri povijesnesekvence:06 Od 1941. do 1945. (partizanska politika, par-tizani u NOB-u), 1948. (samoupravljanje, reformiranjekomunistikog pokreta preko kritike Staljina), te 1955.godina (pokret nesvrstanih kao kritika svjetske situaci-

je). Nesumnjivo je prva sekvenca ona koja je omoguilakako drugu, tako i treu, budui da je ostavila najsnani-

je posljedice koje su se materijalizirale u novoj politikojformaciji socijalistikom i vienacionalnom entitetuJugoslaviji. Politika prijeloma prekida s postojeim po-retkom, ujedno zapoinjui s neim novim, misli i dje-luje u smjeru jo-ne-postojeeg.07

Partizanska borba i nova Jugoslavija

Nova Jugoslavija kao revolucionarna politika for-ma nastala je u Drugom svjetskom ratu i sa starom Jugo-slavijom nije imala nita zajednikog, osim imena. Na-rodnooslobodilaku borbu (NOB) organizirale su pre-teno komunistike snage; u nekim regijama, prven-stveno na podruju Slovenije, imala je vie narodno-frontovski karakter, to je znailo sudjelovanje razliitihgrupa s razliitim svjetonazorima. Bez obzira na primatkomunistike organizacije, u borbu su se upustile irenarodne mase: seljaci, radnici, intelektualci, te velikibroj mladih. Narodnooslobodilaka borba nije bilausmjerena samo protiv nacistike i faistike okupacije,ve i protiv domaih kolaboracionista koji su bili pred-stavnici prijanje politike klase. Partizani su se morali

od poetka oslanjati samo na svoje mogunosti jer sutek godine 1943. postali legitimna saveznika sila. Spro-vodili su autonomistiku politiku koja je od samog po-etka bila proeta transformativnim nabojem. Pri orga-niziranom oruanom narodnom ustanku tako je ve uratu dolo do socijalne revolucije. Revolucionarna vlada,

generalni savjet AVNOJ-a, nastao je 1943. Prije toga lo-kalne su grupe imale puno autonomije, usprkos vrstojpovezanosti komunista. Na terenu je u Sloveniji prevla-davala narodnofrontovska politika gdje su razliite osni-vake grupacije OF-a zajedniki odluivale o kljunimstvarima, organiziranju kretanja, zapljenama vlasnitva,umjetnosti i propagandi ... Na privremeno osloboenimpodrujima djelovali su antifaistiki savjeti koji su or-ganizirali elementarne uvjete za ekonomiju, a isto takomnogo su napora namijenili kulturi, obrazovanju i poli-tici. Kao poseban indikator veliine narodnooslobodi-lake borbe, sasvim je sigurno pravilno naglasiti parti-zansku umjetnost: poezija, graka umjetnost, slikanje,ak i ples i kiparstvo, procvjetali su nastupom masovnogkulturnog djelovanja. Kao to kae Komelj, partizanskaumjetnost bila je kljuna za samo formiranje antifai-stike borbe.08 Usprkos posebnoj, negraanskoj autono-miji umjetnosti, moemo rei da je partizanska borbastvarala uvjete za revolucionarno susretanje, da je proi-zvela nove oblike miljenja i organiziranja, politike iumjetnosti masa, susret narodnofrontovske-komuni-stike organizacije i partizanske umjetnosti koji je kul-minirao u jugoslavenskoj socijalistikoj revoluciji. Taj ra-dikalni novum i iznimnost bili su v idljivi i prepoznati ina meunarodnom nivou. Ne smijemo zaboraviti da je

jugoslavenski narodnooslobodilaki pokret bio jedinikoji se uspio vlastitim snagama osloboditi od okupacije.Subjektivni moment partizanstva zasnivao se na dvijeinjenice: meunarodnoj solidarnosti antifaistikeborbe te transformaciji postojeeg drutvenog poretka.Ta transformacija obuhvaala je kako miljenje klasnog,tako i nacionalnog pitanja, o emu je ve prije rata pisaoEdvard Kardelj.09 Partizansku politiku moemo odreditikao masovnu borbu, borbu za narodno osloboenje, ali iborbu protiv iskoritavanja i starih dr utvenih odnosa.Novi politiki entitet, Jugoslavija, prelomila je s (do)ta-danjim drutvenim odnosima. Pored toga destruktiv-nog elementa revolucionarne politike, socijalistika Ju-goslavija znaila je armaciju vienacionalne politike,konstituirana je bila vienacionalna forma koja je znai-

06 Mojeodreenjesekvenceosla-njasenatematizacijujugosla-venskognovumananainkakojujerazvioRadoRiha(1993.).

07 Identinagestajenadjeluupar-tizanskojumjetnosti,kaotojeodlinopokazaoMiklavKo-melj(2009.).

08 Ibid.09 Buden(2003.)iPupovac(2008.)

lucidnosuukazalinanovumpartizanskeborbekaojedinogdogaajanapodrujuJugoslavije.


6/24




la poetak r jeavanja nacionalnog pitanja. Nova Jugosla-vija prelomila je s etnonacionalnim mitom dravne su-verenosti, pa nastajui entitet ne predstavlja niti jednunaciju, niti jedan jezik. I u tome smislu predstavljala jenovum s obzirom na prole forme, a moemo dodati i sobzirom na dananje nacionalne drave.

Samoupravljanje kao politika odvraanja od

staljinske izgradnje socijalizma

Brojni povjesniari stavljaju poetke samouprav-ljanja u 1948. godinu, iako Kardelj izvore politike traive u Drugome svjetskom ratu, u politici narodnogfronta i neposlunosti Kominterni. Bez obzira na to, si-gurno je da 1948. godina znai konani prijelom sa Sta-ljinom i dr ugaiji socijalistiki razvoj Jugoslavije. Staljinu Sovjetskom savezu konsolidira vlast odstranjujui

radniku opoziciju10 te postavlja moto za meunarodniradniki pokret: izgradnja socijalizma u jednoj zemlji.Konikti s jugoslavenskim komunistima gomilali su sevie godina da bi konano izbili 1948. kada je radi spora sInformbiroom Jugoslavija iskljuena iz socijalistikogtabora.11 Nala se u iznimno tekoj situaciji jer je jugosla-venska ekonomija u veoj mjeri bila okrenuta na istonatrita. Geopolitiki su odnosi u regiji u stalnoj napeto-sti: zaotravanje odnosa s Albanijom, graanski rat uGrkoj, nerijeeno granino pitanje s Italijom, pitanjestatusa Trsta. Preostalo joj je ii svojim putem, oslanja-nje na vlastite mogunosti ili pokoravanje jednom odtabora. Iskustvo socijalistike revolucije i nastavak auto-nomne politike znaili su odluku za tei put, svoj put,put u nepoznato. Kroz mnoge diskusije doli su jugosla-venski komunisti do kritike boljevikog modela politi-ke. Samoupravljanje je bilo ne bez ironije jedan od ri-

jetkih primjera uspjenog razvoja modela socijalizma ujednoj dravi. Tako su preko politike inovacije nastupi-le neanticipirane promjene u cjelokupnom drutvu: odnovog naina voenja organizacija rada, do drugaijegodnosa izmeu ekonomije i politike te participacije rad-nitva (radniki savjeti). Jugoslavensko samoupravljanjeznai prvi veliki rez u meunarodnom radnikom po-kretu koji je za sobom ostavio posljedice razliitih di-menzija (Kina, Kuba). Jedna od globalnih i dugoronihposljedica jugoslavenskog prijeloma pokazuje se u na-stanku pokreta nesvrstanih.

Pokret nesvrstanih kao alternativa Hladnom ratu

Puno povijesnih udbenika i interpretacija razdo-blje izmeu Drugoga svjetskog rata i 1989. godine prika-zuju kao razdoblje Hladnog rata, koji je sv ijet podijelio udva bloka: ameriki (zapadni) i sovjetski (istoni). Ali tajdominantni pogled ignorira trei tabor koji je zapravo

bio konceptualiziran kao antiblokovska politika. Taj ta-bor nije se elio uraunati ni u jedan od spominjana dva,iako je u nekim razdobljima simpatizirao sa socijaliz-mom, odnosno ak ga prakticirao. Pokret nesvrstanihstupa u meunarodnu politiku 1955., konferencijom uBandungu. Ve od samog poetka Jugoslavija je jedan odkljunih aktera meunarodnog pokreta koji otvorenopromovira kako antikolonijalnu, antiimperijalistikuborbu, tako i drugaije postavljanje meunarodnih od-nosa. Taj politiki pokret donio je novost na svjetsku

kartu, te jedini otvorio mogunost pravinog organizi-ranja meunarodnih odnosa koje see onkraj hegemo-niziranih blokova.12

Opisane tri povijesne sekvence konstituiraju jedi-ni revolucionarni dogaaj u pravom smislu rijei na po-druju bive Jugoslavije. Dogaaji krajem 80-ih godinaimali su emancipatorne potencijale, ali su usprkos sve-mu rezultirali u nastavku restauracije s nacionalisti-kom hegemonijom, odnosno u ratovima. Partizanskapolitika znai prijelom s postojeim redom stare Jugo-slavije, a unutarnja radikalnost partizanskog pokreta sa-drana je u masovnoj mobilizaciji i transformaciji dru-tvenih odnosa koju su podupirale iroke mase. Ako jekonstitucija nove socijalistike Jugoslavije bila uvjetomza nastavljanje politike, politike samoupravljanja i ne-svrstanih, globalne uinke jugoslavenske revolucije mo-glo se osjetiti samo preko druge dvije sekvence. S anti-staljinistikom kritikom, samoupravljanjem i nesvrsta-nim pokretom, dobiva univerzalna komunistika politi-ka i globalni status, pa poinje djelovati ne samo krozmiljenje, ve i na realnu raspodjelu, na globalne odnosemoi.

Temeljni orsokaci: elementi za kritiku ideologije

samoupravljanja

Kritiki r jenik marksizma odreuje samoupra-vljanje kao odbacivanje birokratskog upravljanja bolje-vikog modela te socijalne demokracije.13 Natuknicanam predouje analitiki model pomou kojega moe-mo testirati da li i u kojoj mjeri naela samoupravljanja

10 Samozavravaposaokojijeza-poeoveLenjin:konaanobra-unsasovjetima,potomsasin-dikatima,procesipartijskihis-tkitejaanjerepresivnihapara-tadrave,itoneutrenutkure-volucijeiligraanskograta!ZaodlianpregledvidiMastnako-vunepogreivustudijuPrilogkritici staljinizma(Hkritikistali-nizma,Mastnak1982.).

11 Naovomemjestuspomenute-mosamodajeidejubalkanskesocijalistikefederacijejoodpoetka20.stoljeapodravaopokretnacijelomBalkanu.Ju-goslavija,naime,usvomeime-nuipaknosikulturnioznai-telj,tj.oznaiteljJunihSlavena.NakonDrugogasvjetskogratajugoslavenskisukomunistioz-

biljnijepreuzelituidejufedera-cijekojabiukljuivalaBugar-sku,Jugoslaviju,Albanijuimo-daGrku.AliBalkanjebiojoodJaltskekonferencijerazdije-ljennarazliiteinteresnesfere.Odetaljnijojpovijesnojpozadi-nividiSamary(1988.).

12 VidiRubinstein(1970.).13 VidiLabicaet al.(1999.:69-75).

Navedimojoetimolokirazvojrijeiautogestion,kojaimakakogrke,takoilatinskekorijene.

Rijeautodolaziodgrkerijeiauts(svoj,samo,isti).Gestinpotjeeizlatinskerijeigestio(upravljanje),kojaoriginalnodolaziizrijeigerere(nositi,upravljati).FarmerovargumentdobropreuzimaVieta:samou-pravljanjemoemokonceptua-liziratikaosamostvaranje,sa-mokontrolu,tekonanokaosa-moproizvodnju,drugimrijei-ma,prakticiratisamoupravlja-njeznaioslanjatisenasamog

sebe.(Vieta,2008.).Samou-pravljanjejepovezanosradni-komorganizacijom,saeljomzasamoorganiziranjemisamo-stvaranjem,alinesmijemoza-boravitidasemoeupregnutiukapitalskiodnos.


7/24

212

korespondiraju s drutvenom realnou. Jugoslavenskosamoupravljanje bilo je prilino uspjeno u transforma-ciji drutvenih odnosa, dok je palo na znaajnom kame-nu kunje, i to na protuinstitucionalnom momentu. Sa-moupravna radnika politika mora postati dio realnosti,dio realnih bitaka, a ne samo formalni garant. Ako smo

poetak samoupravljanja denirali kao jednu od se-kvenca politike prijeloma, daljnji je razvoj dobio druga-ije oblike i smjerove, na nekim tokama dolo je ak doregresije (kapitalistika restauracija, staljinizam). Samo-upravljanje, kao politizacija cjelokupnog drutva, posta-lo je vladajua ideologija, koja je pripomogla konsolida-ciji politike klase u kljunom organu Savezu komuni-sta Jugoslavije (SKJ). Usprkos svome antibirokratskomstavu, SKJ je uvijek djelovao kroz birokratske reforme.Bez obzira na to to je postavljao temelje novim institu-

cijama koje su trebale raspriti politiku mo ( gdje jedolazilo do mnogih rasprava), SKJ je u zadnjoj instanciteio proivu i odluujuoj ulozi u voenju jugoslaven-skog drutva. Usprkos voenju i regulaciji socijalistik-og razvoja, reforme su v remenom izazvale neanticipira-ne posljedice: tako je s politikom samoupravljanja dolodo vee autonomije proizvodnih (ekonomskih) jedinicakoja je, oekivano, zaljuljala temelje planske ekonomije,no ujedno i neoekivano ugrozila vodeu ulogu birokra-cije. Ali, kao to emo kasnije vidjeti, radnici usprkosveoj formalnoj autonomiji nisu stvarno ukljueni u po-litike procese.

To formalno postavljanje ne govori nam dovoljno,zato emo se prihvatiti konkretne analize konkretneideologije gdje emo pokuati pokazati zato je dolo dodevijacije. Devijacija, politika regresija, nije bila poslje-dica nehumanog rukovoenja komunistike birokracijekoja bi se otuila od masa, ve upravo suprotno: regresi-

ju moemo pronai upravo u njenoj humanistikoj je-zgri koja govori o srei pojedinaca, o dr utvu sretnih in-dividua. Krajnje problematina pretpostavka, na kojoj jebio utemeljen cjelokupni teorijski neksus jugoslaven-skog modela, proizlazi iz studija mladog Marxa na koje-ga su se oslanjali kako komunistiki pripadnici tv rde li-nije, tako i komunistiki disidenti kole Praxisa. 14 U sa-mom srcu ideologije samoupravljanja lei naime identi-an ideal, samo to do njega dolazimo razliitim putevi-ma. Ako su praxisovci zastupali socijalizam s ljudskimlikom, kritizirali birokratske metode Partije te se zauzi-mali za intelektualna sredstva za dosizanje ciljeva istin-

skog socijalizma, partijski su funkcioneri drutvo vodiliprema istim idealima, ali s drugim, realistinijim sred-stvima. Tako je objema pozicijama zajedniki cilj sre-tnog samoupravljaa koji bi teio realizaciji generikogovjeka. Dosegnemo li taj ideal, samupravljai e skakatiod osobne sree, a socijalistiko drutvo bit e dr utvo

bez klasnih sukoba.15Ideologiju samoupravljanja ne moemo po krat-

kom postupku izjednaiti s buroaskom ideologijomsree i samorealizacije. Iako je ideal generikog ovjekacilj obje ideologije, buroaska proizlazi iz dr ugaijih is-hodita. Posljednja su utemeljena na pretpostavci auto-nomije drutvenih sfera (kultura, politika, ekonomija),te naglaavaju autonomiju i slobodu pojedinca. U libe-ralnom horizontu pojedinac je sam odgovoran za svojusreu, pa zato treba stvoriti to je mogue slobodnije uv-

jete za samorealizaciju. U tome se liberalne teorijemeusobno razlikuju, pa ipak je srea u liberalnoj ideo-logiji stvar pojedinca, a ne toliko stvar kolektiva. Supro-tno tome, samoupravljanje ne polae izvor sree u ov-

jeka kao takvog. Nasuprot autonomizaciji drutvenihsfera stoji politika samoupravljanja. Radnici bi trebalidjelovati u cijelome drutvu, a ne samo u ekonomskoj ilipolitikoj ili kulturnoj sferi. Radnik postaje oznaka kojapresijeca cjelokupno drutvo, osmiljava imaginarneodnose spram drutvenih odnosa. Umjesto avangardneuloge birokacije koja bi odreivala mjesto radnicima,nastupa cjelovitost samoupravljaa koji bi mogao zauze-ti sva strukturna mjesta u drutvenoj strukturi. Prosvje-enost samoupravnog drutva pokazuje se u pretpo-stavci koja cilja na ontoloku maksimu: svi su radnicimislea bia. Posljednjima preko novih institucija uz-mimo radnikih savjeta i lokalnih mjesnih zajednica pritjee vana uloga u politikom odluivanju. Ali na e-mu se temelji ta ideoloka nadgradnja samoupravljaa?

Materijalna baza samoupravljanja zasnovana je uekonomskoj eliji, osnovnoj organizaciji udruenog ra-da (OOUR) koja je dobila brojne pratnje i dopune u kul-turnoj i politikoj sferi. Bi li idealan ekonomski subjektfunkcionirao kao model za ostale organizacije, ovdje inije najvanije. Nove institucije sluile bi osobito konti-nuitetu i instit ucionalizaciji radnike autonomije u sferiproizvodnje i uope. Usprkos radikalno suprotnim isho-ditima, buroaska i samoupravna ideologija imaju sli-an cilj prosvijetliti i usreiti ovjeka. Buroaska ideo-logija stavlja izvor i cilj emancipacije i napretka u ov-

14 iekpotpunopravilnokontek-stualiziraproblematinosthei-deggerijanskihmarksistakojisuvjerovaliuesencijusamou-pravljanja,kaoesencijusamogmodernogovjeka(iek2000.:13).Kakoslubenaideolo-gija,takoideurnakritikapo-stajudvojniciistogideala.

15 ViditekstoveEdvardaKardelja,naroitonjegovoglavnodjeloSamoupravljanje (1979.).


8/24




jeka, dok ideologija samoupravljanja postavlja sretnogovjeka kao cilj socijalizma. Ba na toci svoga konanogcilja u punom svjetlu pokazuje se njena idealistika je-zgra. Kako promijeniti upravljanog radnika ne u samou-pravnog, ve u samoupravljajueg? Pomou koje su ope-racije samoupravni ideolozi pokuali razrijeiti svoje

sheme?Jezgra socijalistike emancipacije temeljila se na

teoriji otuenja. Samoupravna ideologija ita veinommladoga Marxa, a i to pojednostavljeno. Marxovu teori-

ju otuenja moemo pronai prije i za vrijeme Njemakeideologije, kada Marx svoju kritiku Feuerbacha zaotravana toki religije: emancipacija ne smije biti samo kritikaboga i religije koja u konanoj konsekvenci pretendirasamo na politiko odvajanje crkve od drave. Potrebna jekritika stvarnih materijalnih odnosa koja problematizi-

ra graninu liniju izmeu civilnog drutva i drave.Marx cilja na pravu ljudsku emancipaciju, a time i naovjekovu generiku bit. U Njemakoj ideologiji tako jouvijek ustraje u traenju izvora ovjekova otuenja. Po-sljednje locira u drutvenoj organizaciji, tonije u speci-noj podjeli rada. U kapitalizmu je na djelu bezlinadrutvena dominacija, odvojenost radnika od proizvodau radnom procesu, to kulminira u ljudskoj otueno-sti.16 Meusobni odnosi postaju postvareni uslijed pri-rode proizvodnoga procesa i ope podjele rada, podjele

na umni i ziki rad. O generikom ovjeku i emancipa-ciji moemo misliti tek pod uvjetom ukidanja podjelerada to postaje jedno od kljunih naela samoupravlja-nja. Posljednji bi za svakog predviao vrstu aktivnosti:Jutrom lovim, popodne ribarim, uveer uzgajam stoku a poslije jela kritiziram17. Kada podjela rada bude uki-nuta, skonat e i otuenje i doi e do novog samoupra-vljakog subjekta.18 Produktivni potencijal svakoga ra-dnika bit e osloboen, zakrljalu i postvarenu kapitali-stiku proizvodnju zamijenit e komunistiko drutvo.Svaki samoupravljaki radnik mogao bi zauzeti sve dru-tvene pozicije, strukturne poloaje, bez da ih ukine.Tako dobivamo samoupravljaa kao nosioca svih struk-turnih poloaja: samoupravlja kao radnik, birokrat itehnokrat. Isprva moemo pomisliti da je u pozadini teoperacije egalitarna pretpostavka: svi pripadnici zaje-dnice mogu postati bilo to i na isti nain svi ljudi mislei rade sve. No, ne smijemo zaboraviti da temeljni uvjetotuenja u socijalizmu nije nestao. Usprkos preraspod-

jeli bogatstva nisu uklonjeni strukturni uvjeti, a time ni

strukturni poloaji koji su reproducirali nejednakosti iklasne odnose. Maksima samoupravljanja naslanja se napretpostavku ukidanja podjele rada koja nije bitna sa-stavnica Marxove kritike kapitalizma (o tome kasnije).Ideologija samoupravljanja hipostazira idealnu gurusamoupravljanja, nicanje ovjeka u ljudskom drutv u.

Toj maksimi odgovaraju samo najbolji: ideal nije bio sa-mo udarnik-radnik, ve i udarnik-birokrat i udarnik-menader.

Da ne bi sluajno nau kritiku pogreno razumjeli:ne mislimo negirati maksimalnost angamana komuni-stike politike, ve konstatirati primarno proturjeje ko-

je su stvarali socijalistiki drutveni odnosi. Dalje od ovetoke moemo poeti uvjebavati maksimalnost do iz-nemoglosti. Univerzalizacija samupravljakog radnika,koja si je postavila za cilj ukidanje podjele rada, omo-

guuje nam lociranje idealistike toke, odnosno slijepepjege iz koje se ne moe vidjeti klasne borbe u socijaliz-mu. Kada bi si samoupravna politika postavila zadatakda misli kako otpraviti eksploataciju i najamni rad, stva-ri bi bile drugaije. Ali nisu bile, samo to su stvarne po-litike posizale na podruje ekonomije na nain socijali-stike drave blagostanja: pomou reorganizacije radnihodnosa i redistribucije vika vrijednosti koja je rezulti-rala u veoj socijalnoj pravednosti jugoslavenskog dru-tva. To ju donekle razlikuje od zapadnih kapitalistikih

drava blagostanja, ali ju ni u kom pogledu jo ne inikomunistikom.

Pomnije itanje humanistikog imperativa gene-rikog ovjeka prisiljava nas na suoenje s postfordisti-kom sadanjicom. Nije li ba dananja situacija tome v r-lo slina? Svi moramo stalno uiti i razvijati ljudske po-tencijale, sudjelovati u to vie uloga, postati kako me-naderi tako i birokrati (ukidanje tradicionalne podjelerada). Sve u ime vee sree i samorealizacije. Uzmimoprimjer tipinog istraivaa, kognitivnog radnikaper se.Ne samo da mora istraivati predmet svoje discipline,ve mora razvijati raznovrsne organizacione vjetine:stvoriti veliku meunarodnu mreu poznanstava (kon-ferencije, objave u stranim i domaim asopisima), kalitimenaderske spretnosti (organizacija konferencija, ko-ordiniranje skupine) i izvravati birokratske zadatke(podnoenje molbi na natjeaje ...). Ali taj imperativ sve-stranosti ne vrijedi samo za istraivaa, ve postaje im-perativ postfordizma, imperativ za svakoga tko se izlaetritu radne snage. Ono to se razvijalo u njedrima uto-

16 Teorijaalijenacijenaravnoneti-esesamomladogMarxa.Istotakonalazimojuunjegovojzre-lojfazi,npr.uanalizifetiizmarobe.Naaanalizamnogodugu-jeAlthusserukojijeustrajnokritiziraoidealistikepretpo-stavkeMarxa,marksistaikomunista.

17 Marx(1971.:40).18 Zanimljivajeinjenicadasui

pripadnicikomunistiketvrdelinijezastupaliciljukidanjapodjeleradausporediBalibar(1976.).Dalibismomoglireidajeustrajanjenaukidanjupodje-lerada,tenaljudskojemancipa-ciji,veotkazalorevolucionar-nojpraksiitakoutrloputpostmarksizmu?


9/24

214

pijskog samoupravljanja dobilo je svoju dopunu i reali-zaciju u kreativnom i eksibilnom pojedincu unutar po-stfordistikog reima. Do te samorealizacije moe sedoi na lijep i na ruan nain: ili s pravilnom mjeromnovanih pobuda ili iz straha pred gubljenjem radnogmjesta. Djeluje li ideologija kreativnosti besprijekorno,

stvaralaki namjetenici u svome radu uivaju. Vano jeda postaju kreativni i uinkovitiji!

Vratimo se na tren podjeli rada. Ni na koji nain nemoe se tvrditi da je u samoupravnom socijalizmu ne-stalo podjele rada. Naprotiv, raspodjela zadataka i funk-cija bila je jo specijaliziranija, te se poveavala u svojmrei novih institucija i eksperata. Slijedimo li rani ide-al generikog ovjeka koji moe raditi sve, mogue jegovoriti o pojavi pounutrenja podjele rada. Samouprav-no ukidanje, odnosno put k ukidanju podjele rada, vodi-

lo je novim oblicima eksploatacije radnika. Kao to smove spomenuli, povijesna je istina da je samoupravljanjedo neke mjere uspjelo razbiti centraliziranost politike, aisto tako uspjelo mu je reorganizirati ekonomiju i doni-

jeti veu autonomiju proizvodnim jedinicama, ali to neznai da je realizirano ukidanje podjele rada. Jednaki ra-dikalni zahtijevi na dnevnom su redu neto kasnije i naZapadu, kada je sv ijet protresao maj 68.19 Moemo do-dati kako su program transformacije odnosa proizvo-dnje u Jugoslaviji radile i izvodile prosvjeene komuni-

stike elite, dok su ga na Zapadu zahtijevali studenti iradnici.20 Zato su se majski zahtjevi uskoro promijenili utkivo novih poduzetnikih strategija i reorganizacije ra-da. Zahtijevali su uitak, dobili su regulaciju uitka, daparafraziramo ieka. Uspostavljanje postfordistikogreima navjeta kraj starom tvornikom tayloristikomorganiziranju rada. Postfordistiki reim u poduzea do-nosi veu slobodu, ali ujedno i nove oblike eksploatacije,pogotovo samoeksploatacije. Jedan od kljunih postfor-distikih teoretiara, Yann Moulier-Boutang, raspravlja

o kraju tayloristike organizacije i Smithovog poimanjapodjele rada. Smith je podjelu rada zasnovao na reduk-ciji kompleksnog rada na jednostavan, na podjeli na in-telektualni i runi rad, te na specijalizaciji samog rada.21Svaka rigidna ili preopenita podjela rada blokira koor-dinaciju kompleksnih operacija i kooperacije u proizvo-dnom procesu. Stara poimanja nadomjestila su nova, a uproizvodnom procesu sve vie dominiraju kognitivnamjerila. No, ipak moramo nove kognitivne kriterije, kaoto su kooperacija, zatita znanja, networking, upravlja-

nje, sve to bi realiziralo ljudske potencijale i ukidalostare formalne podjele rada, itati s naoalama stvaranjavika vrijednosti. Istina je da je kognitivne proizvode te-e mjeriti i odrediti im cijenu, no ipak se cijene stvaraju,kako unutar poduzea (individualizacija ugovora), tako ina samom tritu (konkurencija izmeu poduzea). Ti

kriteriji i upravljanje kljuni su momenti eksploatacijenovog reima.

Samemo li, moemo rei da samoupravljanje ipostfordizam dijele barem dvije zajednike karakteristi-ke: humanistiku usmjerenost prema idealu generikogovjeka, te uvoenje novih formi (samo)eksploatacijegdje su kooperacija i odluivanje kljuni pri (samo)upravljanju proizvodnog procesa. Naravno, s tom razli-kom da se u Jugoslaviji ipak radilo o socijalizmu i dr uga-ijem postavljanju radnih odnosa.

Samoupravljanje i pitanje uloge prava: vlasnitvo

Zato nas u ovoj prii zanima pravo? U ovome od-lomku postat e jasno da je pravo ostalo od kljunogznaenja za miljenje prijelaza u socijalistiko, odnosnokomunistiko drutvo. To se pokazuje ve pri socijali-stikom razumijevanju razvlatenja kao koncepta dru-tvenog vlasnitva. Naa sljedea teza je da su socijali-stiki ideolozi logiku uspostavljanja komunistike za-

jednice jo uvijek razumjeli unutar teorije drutvenoga

ugovora, gdje pravo i politika stoje u tijesnom odnosu.Ako smo u prijanjem odlomku pokazali da hu-

manistika ideologija i socijalistiki teoretiari nisu mo-gli misliti klasna proturjeja samoupravnog socijalizma

jo je dublje openitije ogranienje marksistike teorije.Marksizam, naime, nije razvio konzistentnu teoriju pra-va.22 Skolastiki marksizam postavlja pravo kao jedan odelemenata nadgradnje, neto to konstituira juridiko-politiku nadgradnju drutva. Ako ponovimo v ulgatu:ekonomska baza odreuje nadgradnju, primat u toj slici

dobit e proizvodne snage. Zadnja teza pretpostavljaodreeni koncept razvoja, industrijskog razvoja, gdjekljuna snaga razvoja postaje tehnologija. Ta teza bila jena djelu i u jugoslavenskom produkcionistikom mode-lu. Naravno, proizvodne snage trebalo je emancipirati.Gdje su, dakle, socijalistiki teoretiari traili kljunutoku tranzicije iz kapitalizma u komunizam? Ako su nanivou ovjeka govorili o mehanizmu otuenja, na nivoudrutva, logike zajednice na scenu je stupilo pravo. Ot-pravom privatnog vlasnitva stupamo u komunizam.

19 VidiHolmes(2005.).20 Usporedbaizmeumaja68na

ZapaduiIstokuomoguujenamdamislimostruktrnurazlikusi-stema.Malodrugaijenamseipostavljausporedba,kakojera-dikalnobilozapoetisocijali-stikukritikuprotivsocijalizmauJugoslaviji,kaoiorganiziratisocijalistikukritikunaZapadu.

21 Bezobziranatotovienemo-emogovoritioklasinojpodje-liradaunutarpostfordizma,ipakjouvijekpostojivrlori-gidnapodjelaradanaglobal-nomnivou.Boutangviemislinapodjeluradaunutarpoduze-a,negolinaglobalnupodjelurada(2007.:87-92).Kapitalizamjenaimezakoraionastupanjglobalnepodjelerada(naalost

neiradnikaorganizacija).Pro-mijeniosenaindistribucije,aliipakshvaanjenainaproi-zvodnjeipodjeleradaostajeunutarMarxovahorizonta(Arrighi,2007.;Harvey,2000.).

22 Naravno,poznajemonekolikomarksistikihteoretiaraprava,meunjimajenajpoznatijiJev-genijB.Paukanis(1980.).


10/24




Socijalistika ideologija prava na ovome mjestu postupabrzo: izjednauju ekonomsko i legalno vlasnitvo, dokpravo (nepravilno) razumiju samo kao epifenomen eko-nomije. Iako od skolastike sheme drutvenoga netovie ne moemo oekivati, moramo se zapitati: nije li torezoniranje u suprotnosti s njihovim vlastitim ishodi-

tem? Promjenu vlasnikih odnosa ukidanje privatnogvlasnitva u Jugoslaviju donose politiari nacionaliza-cije posjeda i sredstava za proizvodnju, te kolektivizacijenakon Drugoga svjetskog rata. Ta transformacija vla-snitva, prijelaz na dravno upravljanje, trebala je razri-

jeiti kapitalistika proturjeja.23 Jo jedan korak napri-jed ide politika samoupravljanja kada razvlauje samudravu i vlasnitvo proglaava drutvenim. Formalnonemamo vie vlasnika; vlasnitvo pripada svima, sve jedrutveno.24Posve je umjesno zapitati se kako je mogu-

e (s obzirom na skolastiku shemu baza odreujenadgradnju) oekivati da e promjena pravnih odnosa,vlasnitva, znaiti i promjenu u ekonomiji?25 Ta pretpo-stavka dolazi u konikt sa samom sobom. Ukinemo liprivatno vlasnitvo, koje da je ekonomski fenomen (kaoto bi pravo bilo samo epifenomen ekonomije), ve timedobivamo komunizam. Iz te je slike skoro sasvim odsut-no razmiljanje o samim odnosima proizvodnje. Novipravni odnosi i drutveno vlasnitvo, naime, jo ne zna-e da smo uli u komunizam. Ako formalno ne postoji

vlasnik sredstava za proizvodnju to jo ne znai da nepostoje klasni odnosi.

Jugoslavenski socijalistiki teoretiari premjestilisu kljuno pitanje proturjeja odnosa proizvodnje iusredotoili se samo na pitanje vlasnitva. Pojednosta-vimo li socijalistiku argumentaciju: kapitalista, kojiprisvajaju viak vrijednosti, u Jugoslaviji vie nema (raz-vlastili smo ih), dakle, vie nemamo posla s kapitaliz-mom. Istina je da kako nacionalizacija sredstava za proi-zvodnju, tako i kasnije drutveno vlasnitvo, uvode plu-

ralnost vlasnikih odnosa, te zapoinju proces transfor-macije odnosa proizvodnje, no to ipak ne znai kraj kla-snih proturjeja. Proizvodna sredstva nisu bila integri-rana u rad, odnosno nisu bila pod radnikom kontro-lom. Tamo gdje bi prava i dugotrajna revolucija trebalapoeti, ona se zaustavila. Kao to emo kasnije vidjeti,

jedni su agenti odluivali, a drugi upravljali drutvenimvlasnitvom. Eksproprijaciju privatnih vlasnika ne mo-emo poprijeko izjednaiti sa komunizmom, iako je bato bila denicija komunizma u mladog Marxa. Politika

eksproprijacije vodi u socijalizaciju kapitala i pravednijuredistribuciju dohotka i bogatstva. Kao to je Marx pred-vidio ve u Grundrisse, tendencija socijalizacije kapitalaunutarnja je samom kapitalizmu, mogue ak samode-strukciji kapitalizma. Preko realne supsumcije kapitalosvaja sve drutvene pore, te tako proima sve drutve-

ne odnose. S jedne strane kapital se sve vie iri dru-tvom, s druge mu pak produktivni momenti stalno i z-miu. Socijalizacija kapitala znai i sve tee prisvajanjevika vrijednosti, kapital se na sve naine trudi obuhva-titi produktivnost ljudskih djelatnosti koje nisu ve u is-hoditu kapitalske (odnosi skrbi, afektivni rad, stvara-nje digitalne opreme ...). Ako stvar jo dodatno zakom-pliciramo, dogaa se emancipacija kapitala od kapita-lista. Preko sve vee uloge kredita i nancijskog kapitala(institucija banaka, osiguravajuih drutava i burza) jaa

autonomizacija i uspon onih koji upravljaju poduzeemi vlasnitvom. Drugim rijeima: dolazi do uspona me-naderske frakcije. Dolazi do pomaka u strukturnomodnosu kapitalistike klase spram rada. Menaderska(kontra)revolucija u dr ugom dijelu 20. stoljea znaipreokret u kapitalistikom razvoju. Shema Althussera/Balibara predoava nam stranu rada gdje radnik i me-nader nisu vlasnici sredstava za proizvodnju, dok jevlasnik proizvodnih sredstava kapitalist.26 Ta postavkagovori nam da menader nije samorazumljivo na strani

kapitala, tovie, da strukturno stoji na mjestu rada. Aipak je, kako zbog znanja, tako i zbog same uglavljenostiu proizvodnom procesu, na drugaijoj poziciji, tako dabismo shemu ipak mogli dodatno zaotriti. Uspon -nancijskog kapitala, reorganizacija reima rada, noveforme eksploatacije i prisvajanja vika vrijednosti, stav-ljaju menadera uz bok kapitalistu. Borba izmeu kapi-talista i menadera postaje kapitalistika klasna borba,preciznije borba vladajue klase. Tek preko politikeborbe formira se vladajua klasa, koja ne proizlazi pri-

rodno iz ekonomske sheme. Klasna je koalicija me-nadera s radnicima naivna, tj. ekonomistika pretpo-stavka, do nje jo ne dolazi putem socijalizacije kapitala.Napomenimo da u Jugoslaviji nikada nije dolo do po-vezivanja izmeu tehnokrata i radnika, a isto tako takvesu veze iznimna rijetkost i u uvjetima razvijenog kapita-lizma. Socijalizacija kapitala tendencija je svojstvena ka-pitalistikom razvoju, socijalistika eksproprijacija bila

je njeno zaotrenje. Ali ta tendencija jo ni u jednoj tocine znai otklanjanje kapitalizma, ve u najboljenm slu-

23 Zasupstancijalnuiekstenzivnukritikusocijalistikihekonomi-staiideologauJugoslavijividiodlinuanalizuBavara,KirnaiKorsike(1985.)nakojuuseoslonitikasnije.Iteorijskabije-dadoprinijelajeneoslobaanjusocijalistikihodgovoranakri-

zu.Veinaekonomskihteorijabilajekeynezijanska,unajbo-ljemsluajusmarksistikimrjenikom,ilipakunajgoremprimjeruneoliberalna.

24 Jedanodglavnihpravnihteore-tiaranatompodruju,Alek-sanderBajt(1988.),pokuaojepravnoutemeljitidoprinossa-moupravljanjanapodrujuvla-snitva.VidiBrbori-Liki(2003.).

25 Naovomemjestuvoliobihupo-

zoritinakomleksnijerazumije-vanjeodnosameuinstancija-ma.Althusserpravuopravdanododjeljujemjestoinstancije.Svakahistorijskaanalizamoe,dakle,istraitispecinenaineartikulacijepravasobziromnaostaleinstance.VidimojnacrtAlthusseroveteorijeprava(Kirn2007.)kojujepoeorazvi-jatiuSur la Reproduction(Althu-sser,1995.).

26 Althusser,Balibar(1970.)


11/24

216

aju njegovu unutranju promjenu, a u Jugoslaviji znaisamo dominaciju rada nad kapitalom.

Ugovor i samoupravni drutveni ugovor

Pravna dimenzija povezuje se sa specinom eko-nomskom i politikom determinacijom. Ve je Marx bio

svjestan vanosti pravnog horizonta koji je konstituti-van za buroasko drutvo. Njegova je osnovna pretpo-stavka podjela na privatno i javno, civilno drutvo (bur-uj) i dravu (citoyen), a to zdanje proiva ugovor, onakljuna referenca koja jami slobodu i jednakost svakompojedincu. Ako je ugovor kljuna instanca u buroa-skom drutvu, on ne zasluuje nita manje ozbiljnopromiljanje unutar socijalizma. U Jugoslaviji, dakako,ta instanca nije nestala iz svakodnevnog ivota ugovo-ri su ostali vani dokumenti koji su bili naelno kolek-

tivne prirode. Bili su sklopljeni izmeu radnika i njego-ve radne organizacije. Pri stupanju na trite radne sna-ge jedno od kljunih pitanja odreivanje je visine plaa.Na samom poetku politika plaa bila je centralno regu-lirana, dok je s trinim reformama doputena vea ulo-ga kako tritu tako i samim radnicima. U pravilu su opolitici plaa raspravljali razliiti akteri ( radne organiza-cije, sindikati, zborovi ...) na v ie ravni (federalnoj, repu-blikoj, lokalnoj), to je dovelo do kolektivnog ugovorana nivou struke u nekoj regiji. Kao to emo kasnije vi-

djeti, sami se radnici nisu mnogo pogaali o svojim pla-ama. Posve je dr ugaija pria sa slobodnim profesijama(freelanceri). Unutar socijalistikog horizonta dolo jedo eksibilnog ugovora ve na samim poecima jugo-slavenskog lma i kulture. Na poetku 50-ih godina,uvoenjem samoupravljanja je dolazilo je do promjenao kojima govori Pavle Levi: Radniki savjeti tako suuveli tijela za odluivanje, koja su se brinula za lmskuproizvodnju, distribuciju i prikazivanje, dok je kreativ-no osoblje, koje su povezivali sa lmskim stvaralatvom

(redatelji, kinematogra, scenaristi), dobilo status free-lance strunjaka..27 Tako je pravo, kako na kolektivnomnivou struke, tako i na nivou freelancera, odigralo zna-ajnu ulogu proivanja radnih odnosa i ostalo jedan odkljunih mehanizama reprodukcije socijalistikeekonomije.

Na politikom nivou zajednice, Jugoslavija je bilapoznata po mnogim novim ustavima i reformama kojesu ureivale socijalistike odnose. Savez komunista Ju-goslavije na svakom je generalnom kongresu prihvatio

program koji je trebalo izvoditi u realnosti. Program jeprevoen u legalnu materiju reforme ili ustava. Kada je

jednom prihvaen, to je bio kraj diskusiji nikakvih ot-klona, u skladu s naelom demokratskog centralizma.Za pravilnu interpretaciju legalne materije uglavnom jebrinuo glavni ideolog Edvard Kardelj. Ta interpretacija

bila je toka proiva prava i politike. Koliko je bilo vanopravo pri uvrivanju socijalistikog gospodstva, netreba posebno dokazivati. Zanimljivije je pitanje kako jemogue, na pozadini ideje samoupravljanja koje se na-slanjalo na Lenjinovu ideju odumiranja drave, razu-mjeti enormnu proizvodnju legalne materije, a time ivjere u pravo? Ne zaboravimo da je jugoslavenski ustaviz 1974. najdulji ustav na svijetu. emu, dakle, pravo i dr-ava, ako se samoupravljanje zauzimalo za njihovo uki-danje? Legalni instrumenti svakako su pomagali da se

postupno ukine drava i raspri politike odluke meurazliite samoupravne interese drutva. Kako je, dakle,mogue izgraivati zajednicu onkraj prava, ako se stalnoodvijala na nain prava?

Kardelj je bio svjestan da je pravo ogranieno i dakao takvo ne moe izvesti prijelaz u samoupravni su-stav. Formalna rjeenja nisu dovoljna kada je na djelu ra-dikalna transformacija drutvenih odnosa. I tu je uinioKardelj korak u pravom smjeru, pa se pita kako je mogu-e doi do samupravne klasne svijesti? Ta klasna svijest

znai da radnici mogu upravljati proizvodnim procesomi pravilno odluivati na svim nivoima zajednikog ivo-ta. Institucija radnikih savjeta bila je jedna od instancikoja je trebala naoruati radnike u procesu osvjetava-nja. Ovaj moment svakako je vrijedan daljnjega promi-ljanja i znai novum u miljenju radnike participacijeunutar proizvodnog procesa. Shema se zaplie na ne-kom drugom mjestu. Kako je Kardelj zamislio da e po-mou samoupravljanja razrijeiti prvotno pravniproblem?

Naa teza je slijedea: Kardelj nije uspio umaknutiteorijskom horizontu drutvenog ugovora. Ako su ganeki optuivali za itanje Proudhona, on si je priutio

jo vei grijeh, pa je prihvatio kljune pretpostavkeRousseauova drutvenog ugovora. Rousseau je temeljniproblem drutvenog ugovora dodue locirao, ali ga nijeprikladno rijeio. Kako je mogue da je zajednica izgra-ena ni iz ega, odnosno praznine? S kime pojedinacstupa u ugovorni odnos? Prevedemo li u samoupravnihorizont: tko su onda stranke ugovora? Jo-ne-samou-

27 Levi(2007.:15).


12/24




pravljajui radnici s jo-ne-samoupravnim drutvom?Usprkos tome to je izvorni akt imaginaran, ega su teo-retiari drutvenog ugovora bili svjesni, miljenje ugo-vora, kao i sam akt prijelaza imaju i te kako znaajne po-sljedice za razumijevanje prirode vlasti i za nastavak re-volucije. Taj nastavak revolucionarnog projekta moe se

odvijati i dr ugaijim, nepravnim sredstvima. To jo-ne-postojee zajednice (Realno) neto je to teoretiaridrutvenog ugovora, naravno, nisu tematizirali zapra-vo je isputeno iz hegemonijske politike teorije kojapristaje samo na realpolitiku analizu ve postojeega.Kako misliti Realno i materijalizirati postupanje s njim,to je naravno od izuzetnog znaenja za svaku politikuteoriju koja smjera na prijelom ili novum.28 Kardelj na-alost nije naao odgovor na to pitanje onkraj prava. Rje-enje mu se stalno uljebljivalo u horizont pravne ideo-

logije. Prijelom s prirodnim stanjem, predratnom Jugo-slavijom, koji je znaio novum, neto nezamislivo u ta-danjoj konjukturi, moe postati samo legitimacija no-vog drutvenog stanja. Konstitucija jugoslavenske za-

jednice poinje se naslanjati na mitsku prirodu njezinogizvora, odnosno cilja. Drugim rijeima, logiku konstitu-cije mogue je izvoditi u funkciji ustanoviteljskog mitaili nadolazeeg komunizma. Ali to nas ovdje nee zani-mati. Ono to elimo pitati je da li je mogue nai tokeu samoupravnoj Jugoslaviji u kojima su sam izvor ugo-

vora, odnosno njezina pravna instanca bili bilo u kojojmjeri dovedeni u pitanje? Problem pravnog pristupa na-stupa u toki kada je on prikazan kao apstraktan, neu-tralan i neproturjean, te naravno jedini mogu za mi-ljenje politike.29 Pravo i specini ugovor stoje na tocibrisanja bitaka i odnosa snaga, brisanja upisa odnosaproizvodnje koji su kljuni kad god imamo posla s jo-ne-postojeim.30 Ipak treba priznati da se teoretiaridrutvenog ugovora laaju i pitanja vlasnitva koje nijeeksplicitno pitanje odnosa proizvodnje, pa ipak smjera

na njih.Drutveni ugovor u prvom koraku predstavlja ega-

litarno naelo: svi se moraju odrei svega, zato da bi na-kon toga to mogli primiti natrag. Rousseau govori o tomaktu kao o aktu istog otuenja: Pravilno razumljene,sve se te odluke svode na jednu samu: i to da svaki lanudruenja otui sebe i sva svoja prava cjelokupnojzajednici.31 Bez obzira na to to su uvjeti za prijelaz udrutvo, u svijet drutvenog ugovora, za sve jednaki, nakraju koriste bogatima. Njihovo vlasnitvo i njihov i-

vot (sigurnost) u novom su poretku zatieni. I zato v iene moraju brinuti, ovaj put za zatitu pojedinaca skrbisamo drutvo.

Iako za sve vrijede jednaka pravila, neki su u noviporedak bolje ukljueni. Individuum je slobodan i jed-nak. Time je prekinuto feudalistiko shvaanje dr utve-

nih pozicija koje pojedincima pridolaze ve roenjem.Prirodna nejednakost, koja je upisana u staleko uree-nje drutva, time je ukinuta. Preko teorija prirodnogprava poinje se ukidati prirodna nejednakost, ali zanjom dolaze druge nejednakosti, na koje je od samogpoetka upozoravao Marx. Socijalistiko drutvo nije utome nikakva iznimka.

Po Althusseru ideoloka je toka ugovora u osnov-noj diskrepanciji drutvenog ugovora. Diskrepancija senalazi u skrivenoj pretpostavci: u trenutku potpisa ugo-

vora, ustanovljenja zajednice (RP2), s kojom pojedinacsklapa ugovor (RP1), zajednica jo ne postoji. Speci-nost drutvenog ugovora slaganje je s promjenom, nakoju se obavezuju RP1 i RP2 (kao i kod svakog drugogugovora). Ali RP2 prije samog ugovora ne postoji, ta tek

je njegov produkt. Rijeenje koje nudi drutveni ugovorupisano je, dakle, u sam uvjet ugovora RP2, gdje taj RP2ne postoji prije samog ugovora.32 itajui Rousseaua, Al-thusser jo nije znao imenovati to jo-ne-postojee,pa taj problem poinje rjeavati tek nakon itanja Mac-

hiavellija. Problem diskrepancije nije u lociranju jo-ne-bitka, ve u pravnom (raz)rjeenju koje jami ideo-loko proivanje zajednice te pripomae reprodukcijivlasti. Ta pravna logika ima svoje uinke koji nisunevini.

Ista logika na djelu je i u modelu jugoslavenskogsamoupravljanja: imamo samoupravljajue pojedince inastajue samoupravno drutvo. Pomou donje tablice,koju smo priredili za jugoslavensku realnost, pokuatemo ukazati na djelovanje drutvenog ugovora.

28 Problemapolitikeprijelomaiodravanjastanja,odravanjanovogaunastajuojdravi,latioseMachiavellikojibisocijali-stikojtradicijitrebaobitibliiodRousseaua(Althusser,2000.).

29 Onereektiranostipravnein-stanceprikonstitucijizajednicevidiNegri(1999.).

30 Naprvipoglediniseparadok-salnotvrditidajejugoslavenskazajednicabilajo-ne-bitak.BaremjeNOBdovriosvojciljiprekinuospostojeimstanjem?Radiseotomedatajjo-ne-bi-takimajaistatus,statusReal-nogskojimrukujesvakarevo-lucionarnapolitika.TezaPu-povcaoJugoslavijikaonedovr-

enomprojektuideuslinomsmjeru(Pupovac,2008.).

31 Rousseau(1960.:22).32 Althusser(1972.:130).


13/24

218

Shema drutvenog ugovora samoupravne zajednice

Razmjena je konstitutivna za svaki ugovor. Pripa-dnici zajednice, individuumi, moraju otuiti, prenijeti

sva sredstva za proizvodnju na zajednicu. Operacijajednakosti u samoupravnoj je zajednici preokrenuta.Ako je u rousseauovskoj zajednici drutveni ugovor jam-stvo za zatitu vlasnitva, onda u samoupravnoj zaje-dnici one koji posjeduju sredstva za proizvodnju snalazirazvlatenje. U drutveni je ugovor ve u samom poet-ku upisan klasni princip koji je u uvjetima kapitalizmaprincip nejednakosti, dok ovdje postoji zato da jami so-cijalnu pravdu u novoj zajednici. Bive eksproprijatorerazvlauje socijalistika drava to omoguava tranzi-

ciju i distr ibuciju proizvodnih sredstava po cijelomedrutvu. U samoupravnom drutvu je ugovor je koraknaprijed od liberalnog shvaanja pravednosti i jednako-sti. I vie od toga, drugim ugovorom, stupanjem Jugosla-vije na vlastiti put socijalizma, u samoupravljanje, dr-avno je vlasnitvo preneeno na cijelo drutvo, vlasni-tvo je postalo udio svih, a sredstva za proizvodnju i samviak vrijednosti ostaju onda na volju radnicima. Uspr-kos formalnoj garanciji, ipak postoji jedan skriveni iliodsutan element iz te konstelacije; kao da se medijacija

izmeu zajednice i pojedinca dogaa sama od sebe? Po-trebno je zapitati se: tko u realnosti sklapa ugovore? Radi

li se moda o radnikim savjetima? Povijesne injeniceukazuju na neto drugo. Savez komunista bio je, naime,taj koji je utjelovljavao opu volju radnih ljudi; on je tajkoji je pripremio ugovor i nad njime dri ekskluzivnopravo inetrpretacije. Idealno takav ugovor smjera na pri-

jenos radnike kontrole nad sredstvima za proizvodnju.Pa ipak t a openitost, primarnost ugovora ne spreavanove ustave i zakone koji su sintetizirali kompromise, aoni nisu nuno bili u korist radnika. Naivno je oekivatida bi samo prosvjeeni ustav i moralna odgovornost pri-

morali vladajuu klasu da potuje te zakone i prepoznajezahtjeve radnike politike. Ne radi se toliko o tome dapravna forma unutar socijalizma nije dovoljno posta-vljala pitanja odnosa proizvodnje, koliko se radi o inje-nici da je forma zakona ve od samog poetka bila dioideolokih borbi i klasnih odnosa. Pisanje novih ustavamoramo itati kao klasni kompromis vladajue klasetehnokrata i birokrata koji su odluivali o interesima ra-dnog naroda. Drugim rijeima, radilo se o borbi samou-pravnih interesa (proizvodnih jedinica) i interesa biro-

Samoupravni radnik (RP1) > tip razmjene < Samoupravna zajednica (RP2)

Osnivaki akt: potpuna otuenost

produkcijskih sredstava, zatim

preraspodjela

Razmjena-prijenos Dravno vlasnitvo (kasnije drutveno

vlasnitvo)

1. Shema socijalno-ekonomskih odnosa

Radnik: radna snaga (produkcija)

Prisvajanje vika vrijednosti Drava: birokracija (plan)

Trite: tehnokrati(organizacija)

2. Shema politike vlasti

Radni narod

Reprezentacija

Samoupravni interesi

Birokracija politiki predstavnici

Tehnokracija ekonomski

predstavnici


14/24




kracije. Taj prijelaz, transformacija klasne borbe u legal-ni korpus, ukazuje na visok stupanj institucionalizacijedravne forme, tj. na formaciju novih politikih apara-ta.33 Legalni korpusi nisu samo odraz bitaka, ve dio sa-me realnosti borbe. Avangardna uloga Partije i naelodemokratskog centralizma ostali su u tom modelu od

sredinjeg znaenja, te su znaili blokadu politici ma-sovnog samoupravljanja.

Kroimo za trenutak natrag u kapitalizam, premamiljenju artikulacije prava i ekonomije koje e namomoguiti bolje razumijevanje prava u socijalizmu. Kaoto je rekao Marx, u svakoj povijesnoj epohi dolazi dodrugaijeg odnosa izmeu prava i vlasnikih odnosa.Slaemo se s Balibarom kada povlai razlikovanje iz-meu prava i ekonomskog vlasnitva s jedne, i politikeaproprijacije s duge strane. Balibar denira vlasnitvo u

proizvodnom procesu kao operacije izmeu stvari kojeje kapitalist kupio, sa strane kapitala, i kao separacijuneposrednog proizvoaa od sredstava za proizvodnju,sa strane rada. Kapitalist je vlasnik unutar proizvodnogprocesa gdje prisvaja viak vrijednosti:

kapital je vlasnik sredstava za proizvodnju i rada, atime i vlasnik cjelokupnog proizvoda. Ali prvi (vla-snik sredstava za proizvodnju, op. G. K.) ne znai vla-sniki odnos: pripada analizi onoga to je Marx naz-

vao radni proces, tj. situira analizu radnog procesakao dio analize naina proizvodnje. Nigdje u tomeprocesu kapitalist ne intervenira kao vlasnik, ve sa-mo radnik, sredstva za proizvodnju i objekt rada.. 34

Lipietz jo produbljuje Balibarovu tezu, time tokae da postoji velika razlika izmeu vlasnitva/juri-dikog vlasnitva, koje raa isto uporite (sredstava istvari), pa ipak je u prostoru upisano u dvije razliite irelativno autonomne instance.35 I vie od toga, po Lipi-

etzu odnos je juridikog vlasnitva egzistencijalni uvjet,odnosno on nadodreuje odnos ekonomskog vlasni-tva. Juridiko pravo na vlasnitvo logiki je razliito:pravni odnos vee se na ugovorni odnos meu osobama(pravnim subjektima), dok vlasniki odnosi kodicirajuveze izmeu osoba i stvari.

Jedna je stvar, dakle, pravna potpora (vlasnitvo)kapitalista, a druga ekonomsko vlasnitvo. Neto sa-svim drugo prisvajanje je vika vrijednosti, to je poli-tika forma eksploatacije. A prisvajanje kao takvo nije

nuno samo u domeni kapitalista. S preobraajima ka-pitalizma i narastajuom moi menadmenta, postajesama organizacija proizvodnje, nain organiziranja po-duzea (odreenje cijena, uvoenje ugovora) realna for-ma aproprijacije proizvoda i sredstava za proizvodnju.Priroda, odnosno materija proizvoda i sredstava za proi-

zvodnju se promijenila. Isto tako, dolazi do stvaranjavrijednosti izvan strogo kapitalskih procesa koje ondakapital pokuava premjestiti u svoju domenu. Ponovomoemo izvui lekciju iz socijalistikog modela. Ako uJugoslaviji nije bilo kapitalista u strogom smislu rijei postojali su razliiti oblici vlasnitva ipak je dolazilodo prisvajanja vika vrijednosti. Na samom poetkuuloga openitog prisvojitelja vrijednosti pri pala je biro-kraciji. Posljednja je vremenom, ali ustrajno, gubila bit-ku s tehnokracijom koja postaje kljuan agent unutar

proizvodnog procesa. Tehnokrati su bili ona sila koja jepoela dominirati nad proizvodnim jedinicama. Viakvrijednosti (dohodak) tako je razdijeljen izmeu tehno-krata (reinvestiranje, plae ...) i birokrata (nanciranjedravnih slubi, vojska, fondovi za razvoj ...). Zadnjakonstatacija vodi nas prema povijesnoj analizi klasneborbe.

Klasne ore u Jugoslavenskom samoupravljanju

U ovome dijelu u veoj emo se mjeri osloniti na

studiju Rad i kapital u SFRJ36, jedinu pravu kritiku jugo-slovenske politike ekonomije iz koje smo ekstrapoliralislijedeu tezu: u socijalizmu je postojala klasna borba.Primarno proturjeje su i u samoupravljanju ostali od-nosi izmeu rada i (drutvenog) kapitala. Primarniaspekt klasne borbe odigravao se izmeu birokracije itehnokracije koje su formirale vladajuu klasu, dok suradnici bili sekundarni aspekt tog proturjeja.

Specian korak naprijed u jugoslavenskom soci-jalizmu bilo je uvoenje koncepta drutvenog vlasni-

tva koje je trebalo omoguiti potpunu kontrolu proi-zvodnog procesa. Naalost taj korak nije posebno akti-virao radne ljude pa su se u politikoj realnosti uglav-nom odvijale dosta drugaije borbe. Ovdje se kristalizira

jedan od kljunih razloga za neuspjeh samoupravljanja.Radnici nisu dominirali ni u odnosima u proizvodnim

jedinicama, niti u politikoj sferi. Te su bitke ostale u do-meni izmeu dvije frakcije, izmeu predstavnika poli-tikih aparata (birokrati) i predstavnika poduzea (teh-nokrati). Normalan prigovor bi ovako slijedio: usprkos

33 PogledajAlthusserovprilogMarx in his limits(2006.),gdjerazlaeneutralizacijuklasneborbeprekopravaidrave,kaouvjetakonstitucijeburoaskedraveikapitalizma.ZaustavekaoklasnekompromiseuJugo-slavijividiSamary1988.

34 Balibar(1970.:213,preveoG.K.).35 Lipietz(1993.:108,preveoG.K.).36 StudijusunapisaliBavar,Kirn

iKorsika(1985.).Zanjuodsadupotrebljavamoskraenicuau-toriSFRJ.


15/24

220

zajamenom obliku participacije radnitva, realna pra-ksa bila je daleko od toga. To znai da socijalistiku kriti-ku formalnih ljudskih prava na Zapadu moemo okre-nuti i protiv samih realno postojeih socijalizama. Ra-dni narod bio je odsutan iz politike, a onda i iz ekonom-skog odluivanja.37 Radniko samoupravljanje, dakle, ne

znai puno sudjelovanje narodnih masa te potpunukontrolu svih drutvenih procesa. Ovo posljednje ukompleksnom ekonomskom sistemu nije ni mogue,ve predstavlja puko destruktivno i naivno pabirenje.to bi se dogodilo ako bi o voznom redu vlakova svakidan iznova raspravljalo svo eljezniko osoblje, ne trebanam posebno predoavati. Neke stvari jednostavno mo-raju biti uglavljene, precizne i centralno voene pa suzato upravljaki postupci iznimno specijalizirani. Neu-spjeh samoupravljanja treba traiti na drugom mjestu:

koliko su, naime, bile otvorene i dostupne razliitefunkcije unutar poduzea i politikih institucija? Bili bi-smo samo konzervativni marksisti, ako bismo mirnopristali na voenje odozgo te se zanosili komunisti-kim vodstvom. Zagovor takve pozicije zagovor je avan-gardnosti Partije, odnosno demokratskog centralizmakoji u mnogim tokama spreava masovnu politiku.38Posljednja je bila slubena politika Saveza komunistaJugoslavije koja je ustrajala na poziciji status quo; dakle,ne na poziciji jo-ne-bitka, ve na reprodukciji posto-

jeeg stanja. Kod politike prijeloma, NOB-a, poetakasamoupravljanja i pokreta nesvrstanih, radilo se jo omnogoemu drugome, a ne samo o tome. Isto tako, po-stojali su neki povijesni trenuci u kojima su mase stupilena povijesnu pozornicu: od NOB-a, kraja 60-ih godina, iod sredine 80-ih godina nadalje. Naalost, to se dogaa-lo vrlo rijetko i s vrlo razliitim raspletima. Tome emose jo vratiti.

Pri traenju nedostataka samoupravnog modelane zanima nas dakle samo njegova formalna kritika, ve

raskrivanje toke klasnih borbi koja je bila na djelu unu-tar socijalistike reprodukcije. Najvidljivija klasna borbaodvijala se izmeu birokrata i tehnokrata. Birokrati supredstavljali drutveni kapital (dravna poduzea), doksu tehnokrati reprezentirali autonomne kapitale. Akosu birokrati planirali na makro nivou, usmjeravali toko-ve investicija i brinuli za ravnomjeran razvoj regija, teh-nokrati su radili na samom terenu, na mikro nivou bri-nuli su za organizacije, inovacije, nabavu materijala, iz-voz i uvoz poduzea. Borba te dvije frakcije odvijala se u

razliitim institucijama: tenzije izmeu Centralne ban-ke i ostalih banaka, fondovi za razvoj, sporovi izmeurepublikih vodstava i federacije, sporovi u samouprav-nim interesnim zajednicama ...39 Ti konikti zaotrili suse u vremenu kriza. Pogledajmo ukratko kako je dolodo uspona banaka, kao jednog od kljunih lokusa insti-

tucionalne frakcijske borbe: ako je u 50-im godinamakljunu ulogu imala Centralna banka koja je bila u ruka-ma federalnih vlasti, pri usponu tehnokracije, u 60-imgodinama, poele su dobivati sve znaajniju ulogu ma-nje banke: postajale su autonomne i nadlene za opse-nije kruenje novanih tokova s kojima su mogli ra-spolagati OOUR-i. Dolo je do ekonomske ekspanzije,otvaranja prema Zapadu, liberalizacije, koju poinju za-govarati i republike birokracije Slovenije i Hrvatske. Si-tuaciju proiva trina reforma 1965. godine, poznata po

svojoj 4-D paroli: depolitizacija, decentralizacija, deetatiza-cija i demokratizacija.40 Tehnokracija se na sve naine tru-di da preuzme tafetnu palicu mladosti, a nakon veekrize, te radnikih i studentskih pobuna u 60-im godi-nama, birokratski imperij uzvraa udarac. No, da bismomislili pravo proturjeje nije dovoljna samo analiza in-stitucionalnih borbi i politike hegemonije vladajueklase.

Jugoslavenski socijalistiki ekonomisti ostajali sukod specine interpretacije forme vrijednosti koja bi

bila sama po sebi neovisna od kapitala. Simptomatska jeinjenica da je njihovo itanje bilo omeeno samo naprvo poglavlje Kapitala. Autori SFRJkritiziraju socijali-stike ekonomiste koji robnu, odnosno formu vrije-dnosti proizvoda, uzdiu u nekakvu transhistorijskuodredbu svih naina proizvodnje, ili tonije svih nainarazmjene proizvoda.41 Kao to kae ideolog Kardeljrobna proizvodnja i trite oblici su slobodne razmjenerada izmeu samoupravljaa.42 Autori SFRJpredlaudrugaiju tezu: bilo koja determinacija vrijednosti ima

povijesno specian karakter, bez obzira na to govorimoli o kapitalizmu ili socijalizmu. U suprotnosti spram so-cijalistikih ekonomista, autori SFRJtvrde da je samo ukapitalizmu robni oblik proizvodnje i razmjene zavla-dao nad cjelokupnom ekonomskom scenom.43 Karak-teristika kapitalizma nije da ljudi slobodno razmjenjuju,ve da su stavljeni u poloaj nejednakosti. U jugoslaven-skom socijalizmu postojali su robni odnosi, tovie, ti suodnosi ak prevladavali u ekonomiji, a dodali bismo dasu usponom tehnokracije poeli osobito cvjetati. Kardelj

37 Dajojednomupozorimo:naovommjestuneradiseonaiv-nomzagovorusamoupravljanjakaodirektnedemokracijerad-nognaroda.Veuprvomdijelunaglasilismoprijelomnostsa-moupravljanjasobziromnasta-ljinskupolitikuizgradnjesoci-

jalizma,kaoneegatoumeu-narodnomradnikompokretujonisupoznavali.

38 Naravnoipolitikumasanevaljaidealizirati.estosusejavljalekrajnjenacionalistiketenden-cijekojejejugoslavenskovod-stvo,ponekadinaproblemati-an(represivan)nain,aliipakpravilno,zatiralo.Veiproblempokazujeseurepresijinadlije-vomopozicijom(u80-imgodi-namamanjerepresijenadde-

snomopozicijom).OvdjetrebaupozoritinaBalibarovusinta-gmustrahpredmasama.

39 Zahistorijskuanalizuinstituci-javidiBavaret al.(1985.),Hor-vat(1985.)iSamary(1988.).

40 VidiBrbori-Liki(2003.).41 Bavaret al.(1985.:14).42 Ibid.43 Ibid.,22.


16/24




je tvrdio da robna razmjena i trite nisu izvor nejedna-kosti ili kapitalistikih odnosa, dok autori SFRJodgova-raju kako je pojedinana roba nerazdvojno povezana sradnom snagom. Posljednja se moe dokazati samo natemelju nejednake distribucije uvjeta proizvodnje, te ta-ko ostaje ukorijenjenom u odnosu izmeu kapitala i

rada.44Za Marxa je fundamentalna separacija

(Trennung)45 u kapitalizmu separacija radnika od sred-stava za proizvodnju. U jugoslavenskoj socijalistikojformaciji tu je separaciju do neke mjere ukinula drava,sredstva za proizvodnju su regulirali i razdjeljivali poli-tiki vrhovi, s idejom njihovog prijenosa pod radnikukontrolu. Kao to smo ve upozorili, pitanje prisvajanjavrijednosti nije bilo tematizirano na nivou proizvodnje.U socijalistikoj ekonomiji postojale su barem dvije se-

paracije. Prva je bila na nivou trita, separacija meupoduzeima (OOUR), dok je druga separacija pravilarazliku izmeu upravljaa i samoupravljaa unutarOOUR-a.

Na nivou trita separacija izmeu poduzea bilaje oblik kapitalistike klasne borbe koja se vodila iz-meu republika, razvijenosti regija, te se ticala raspod-

jele vika dohotka. Izraavala se u borbama za odreenjecijene, kao i za dotok novanih tokova (kredita). Do ne-ke mjere birokracija je mogla nadzirati cijene i kredite

preko Centralne banke, ali je ipak cijenu proizvoda od-reivala i konkurencija izmeu OOUR-a koja je stvaralatrite. Dravni mehanizmi plana su, barem od 60-ihgodina nadalje, slobodno koegzistirali s trinim meha-nizmima to je dovelo do nekakvog pseudotrita.46Poznato je da su uvjeti za proizvodnju bili povoljniji irazvijeni u specinim dijelovima Jugoslavije, u Slove-niji, sredinjoj Srbiji i u Hrvatskoj, to ima veze s povije-snom raznolikou regija. Tako su neki OOUR-i uivalitehnoloke prednosti, bolju cirkulaciju novanih tokova

i veu ekonomsku uglavljenost u meunarodne tokove.Ti OOUR-i imali su obrazovanije zaposlenike, a ujednosu uvaali jeftinu radnu snagu iz nerazvijenih dijelovafederacije. Ne treba nagaati koji je dio Jugoslavije imaood tih ekonomskih procesa najvie koristi. Ekonomskeprednosti odraavale su se kako u kvaliteti proizvoda/usluga, tako i u razliitim krajnjim cijenama. Razlikemeu regijama se, usprkos kontinuiranoj pomoi nera-zvijenim dijelovima, nisu smanjivale, nego su su se ak ipoveale. Klasian primjer nerazvijenosti bila je auto-

nomna pokrajina Kosovo. Tako su republike ekonomijerazvijenijih regija iskoritavale manje razvijene, dolazi-lo je do smanjivanja produktivnosti u manje razvijenimpredjelima, te do opeg smanjenja zaposlenosti. Tastrukturna razlika bila je konstitutivna za reprodukcijuregionalnih nejednakosti koje su u ekonomskim kriza-

ma pogodile prvenstveno nerazvijene dijelove, a u 80-im godinama pak i Srbiju.47

Druga separacija odvijala se unutar samih OO-UR-a. Kao to smo rekli u poetnoj tezi, sekundarni vi-dik dominantnog proturjeja bilo je radnitvo. Jugosla-vija kao drava radnog naroda bila je nedovren politi-ki projekt s gomilom proturjeja koja smo obradili prekologike kontraktualizma. Sljedea tekoa pojavljuje sekada poblie pogledamo participaciju radnog naroda.Usprkos svim inovacijama u politici, jugoslavensko vod-

stvo u velikoj se mjeri naslanjalo na model reprezentaci-je naroda. Predstavljanje se dodue nije odvijalo na kla-sian parlamentarni nain, ve se medijacija dogaalana razliitim nivoima. Radilo se o nekoj mjeavini kor-porativizma i kompleksnog delegatskog sistema koja jetrebala odraavati sve drutvene segmente. Prvenstve-no je na lokalnim nivoima, na podrujima kulture i ur-banog razvoja lokalno stanovnitvo bilo izuzetno anga-irano, dok su na republikim i federativnim nivoimaprevladavali vie ili manje provjereni kadrovi. Velika

veina stratekih odluka bila je doneena unutar ustalje-nog i konsolidiranog politikog aparata (Centralni ko-mitet, federacija-republike). U zadnjoj instanci bio jeSavez komunista onaj koji je blokirao politiku masa isnaniji sindikalni pokret. Socijalistiki projekt bio je ti-me vezan na institucionalizaciju dravne forme, a ne nanjezino odumiranje. Parafraziramo li Mastnakovu ideju:Savez komunista, koji je reprezentirao proletarijat, po-stao je stranka koja reprezentira kapital (autonomni idrutveni).48 U sferi proizvodnje tehnokracija je stekla

veinu u radnikim savjetima, te je svoje predstavnikedelegirala u skuptine i dr uga politika tijela. Tehnokra-ti su od 1960. nadalje poeli organizirati i hegemonizira-ti podruje znanja, poeli su osnivati nove univerzitete.Umjesto politike masa i radnike kontrole dobivamo urazdoblju zreloga samoupravljanja profesionalnu poli-tiku i ekonomsku klasu.

Slubena ideologija razglaavala je integraciju ka-pitala i rada pod kontrolom radnika, dok su autori SFRJpomou koncizne analize pokazali ba suprotno. Umje-

44 Ibid.,10-35.45 ZakonciznuanalizuMarxovog

konceptaTrennung,vidiMonik(1999.).

46 Monik(2008.).47 Zatezanjeremenapolitikog

aparatapodiktatumeunarod-

nihnancijskihinstitucija(IMF,WB)samojepovealokrizuidoprinijeloraspaduJu-goslavije(Maga1993.;Wo-odward,1995.a).

48 Mastnak(1982.).


17/24

222

sto integracije radilo se o dezintegraciji kao nepomirlji-vom proturjeju koje se utjelovljuje u radnikoj klasi iradnim ljudima s jedne, i tehnokraciji i birokraciji, sdruge strane.49 Radnici u OOUR-ima morali su izvoditiiste zadae kao kapitalisti, i potom jo planirati i reguli-rati proizvodni proces. Nali su se u paradoksalnoj situ-

aciji: umjesto borbe protiv najamnog rada i kapitala, tre-bali su zauzeti strukturno mjesto kapitalista. Radnik se,dakle, naao u shizofrenoj situaciji, poput Don Qijotea uborbi s vjetrenjaama: ak i ako zauzme poziciju kapita-lista, time jo ne ukida kapital. Dr utveni se odnos pro-mijenio, dolazi ak i do dominacije rada nad kapitalom,no u konanici, promijenio se samo oblik eksploatacijekoji nerijetko zadobiva formu samoeksploatacije.

Nakon reforme 1965. radnici su, dodue, mogli vi-e utjecati na visinu svojih plaa pa je reforma ostvarila

uvjete za samo-valorizaciju. Unutar OOUR-a mogli supregovarati za plae, iako se velika veina nije za to bori-la sve dok nije dolo do ozbiljnih zaotravanja.50 Redis-tribucija vika vrijednosti bila je reformistiko-socijali-stika strategija gdje radnici ostaju unutar najamnog ra-da. U trenutku kada tehnokrati poinju hegemoniziratipoduzea, odnos izmeu kapitala i rada iznova se nagi-nje na stranu kapitala. Tehnokrat dominira nad radom, atime i nad radnikom. Diskrepancija izmeu rada i kapi-tala ostala je sredinja proturjenost, kako kau autori

SFRJ: socijalistiko samoupravljanje oblik je kontrole iupravljanje kapitala nad radom..51 Dopunimo njihovzakljuak konstatacijom o separaciji. Kljune separacije

jugoslavenske socijalistike formacije bile su tako sepa-racija izmeu OOUR-a (proizvodnih jedinica), i unutarnjih, ne/upravljanje sredstava za proizvodnju. Slijedea

je separcija izmeu menadera/tehnokrata (organizaci-je poduzea) i radnika koja je kljuna i pri razumijevanjunovuma postfordistikog reima.

Ovi zakljuci otvaraju nam zanimljivu politiku

perspektivu koju emo na trenutak suoiti saRancirovim konceptima.52 U 50-im godinama dolazido konsolidacije samoupravnog sistema, do reprodukci-

je socijalistikog gospodstva, odnosno, u terminimaRancira, do djelovanja policije, ime je prekinuta revo-lucionarna sekvenca jugoslavenske politike. Usprkosusmjerenju k odumiranju drave, dravne/upravljakeinstitucije i funkcije se samo gomilaju i specijaliziraju.to su vie pokuavali raspriti vlast, vie su se njeziniuinci irili po drutvu prava foucaultovska mikrozi-

ka vlasti. Na ovom mjestu mogli bismo se zapitati, tko jebio onaj udio bez udjela, ono to u toj sit uaciji nije biloubrojano, to je bilo iskljueno iz samog djelovanja su-stava? Tko nije bio sluan i vien? to nam predlae disi-dentska interpretacija?53 Disidentski pogled predstavljakomunizam kao sivu totalitarnu prolost gdje pojedinci

nisu imali slobodu govora, gdje je promovirana prosje-nost, gdje nije bilo mogue prakticirati vjerske slobode,te nije postojao politiki pluralizam. Teror jednakosti imediokritetstva bio je prijetnja intelektualnoj i umje-tnikoj slobodi koje su bile jedini svjetionici u tomokrutnom drutvu. Umjetnici i kulturnjaci bili su rtve,iskljueni iz javnog ivota i politikih funkcija. Naravno,

jugoslavenska realnost bila je vrlo daleko od slike kojuocrtavaju disidentski intelektualci. Ne samo da se po-tovalo uloge intelektualaca i kulturnjaka, komunisti-

ko vodstvo ih se ak i bojalo, te je pokualo disidente uv-jeriti u svoju valjanost.54Tako su sve nivoe kulturnog i-vota pratile b rojne diskusije (prosvjetiteljsko naslijee).U razdoblju 60-ih godina, pa i 70-ih i 80-ih, jugoslaven-ska je kulturna proizvodnja bila ogromna: svjetski po-znati lmovi (crni val), graka umjetnost, modernisti-ke skulpture (Baki) i spomenici (Bogdanovi), te bodyart(Abramovi) i punk. Da je dr utvo uistinu bilo takozatvoreno i totalitarno, onda tih iznimnih kulturnih do-sega ne bi bilo. Aktivnosti intelektualaca i umjetnika ta-

da su uistinu imale politike uinke. Disidentski odgo-vor ne moe nam, dakle, ponuditi odgovor na pitanjetko je u tom sustavu bio nevidljiv i neujan.

Rancirovski odgovor na prvu loptu bio bi modaovaj: neujni su bili kosovski Albanci ili Romi, kao dru-gorazredni dravljani tadanje Jugoslavije. To je naravnodijelom tono, ta bili su uistinu u velikoj mjeri iskljueniiz svakovrsnih politikih tijela, ili ak progonjeni. Ali miemo pokuati ukazati na neko drugo iskljuenje, koje jepovezano s eksploatacijom i dosadanjom analizom. Ti-

ha pretpostavka Rancirove teorije izjednauje nevidlji-vo/neujno s pasivnim, dok je politika ona aktivna silakoja prelama s raspodjelom osjetilnog, s nainomubrajanja, s policijom, koja neke dijelove ini nevidljivi-ma/neujnima. No ipak, tu distinkciju izmeu pasivnogi aktivnog moemo uzeti sa zrnom soli. Ponekad su oniu ime kojih se najvie govori i za koje je sve napravljeno,koji su tako rei u aktivnoj poziciji, zapravo oni koji se nebroje, koji preko aktivacije postaju pasivni. Nevidljivost ineujnost ne smijemo vezati samo za ulogu rtve/is-

49 Bavaret al.(1985.:66).50 Vukmanovi-Tempo(1982.).51 Bavaret al.(1985.:48).52 Rancire(2005.).53 USloveniji,iopenitijeupo-

stsocijalistikomkontekstu,di-sidentskajepozicijanajiaiautentinapozicijaborbeprotiv

socijalizma.Najtipinijipred-stavnicisuseuSlovenijiu80-imgodinamaskupljalioko Noverevije,literarnogekspozeasiveprolostimoemopaknaipodperomDrageJanara.

54 VidistudijuLevaCentrihaokulturnojhegemonijinapri-mjerurevijePerspektive(Cen-trih,2003.).


18/24




kljuenoga, ve i za ulogu iskoritenog koji nije nunoneujan. Ni onaj koga se uje i vidi nije nuno ubrojen usituaciju. Mjerimo li situaciju samo kroz politiko-estet-sku leu, onda je R ancirova konceptualizacija dovoljna.Ali u primjeru jugoslavenskog samoupravljanja potreb-no je tu teorijsku leu izotriti. Samoupravna situacija

iskljuivala je radnike, upravo one ije ime stoji u i menudrave i u ime kojih su se donosile odluke. Jugoslavenskidemos, odnosno radni narod bio je, kao to smo pokaza-li, formalno ukljuen na svim drutvenim nivoima. Mo-gli bismo dodati da su radnici samo bili reprezentiraniod strane tehnokracije i birokracije, pa ipak su neki odnjih politiki djelovali te istupili iz podruja osiguranog.Mi smo si osim toga postavili i pitanje ekonomske is-kljuenosti: kako radnicima pomae politika ukljue-nost, ako su pritom ekonomski iskljueni? Najeklatan-

tniji primjer politike i ekonomske iskljuenosti bili suprimjeri mladih i nezaposlenih. Komunistiko vodstvo

bilo je, dodue, svjesno problema, provodilo je reforme,no usprkos svemu i promoviralo je i mit da nema neza-poslenosti. A ba su nezaposleni oni koji su bili sustavnoiskljueni iz svih instituta radnike participacije. Ali tostanje nevidljivosti i neujnosti nije vjeno trajalo. Krozborbe studenata i radnika, na poetku 70-ih godina,

opet je dolo do politike samoupravljanja koja je zalju-ljala vjeru u socijalistiku vlast, ujedno zahtijevajui so-cijalistiku borbu protiv postojeeg socijalizma. Restau-racija kapitalizma i uinci kriza uzeli su svoj danak. Batako je kroz 80-e godine iznikla politika drutvenih po-kreta i radnitva (ogromni trajkovi). Konana etapa za-kljuila se tragino: na r uevinama socijalistike anti-sistemske drave s antisistemskim pokretima, u uvjeti-ma krvavih ratova, izrasle su nacionalne drave kasnogkapitalizma.55 Prilaemo neto precizniji shematski

pregled povijesti borbi.

55 VidistudijuLevaCentrihaokulturnojhegemonijinapri-mjerurevijePerspektive(Cen-trih,2003.).

55 Monik(2000.).

Prikaz politikih borbi

Razdoblje Agenti Mjesto borbe Tematika

1941. 1945.

revolucija

- partizani

- Komunistina partija

- OF

- revolucionarne borbe

- vojne operacije

- prekid sa starom Jugoslavijom

- NOB

- umjetnost

1945. 1952.

dravni socijalizam

- birokracija - meunarodna arena (anti-Staljin)

- drutveni kapital

- pojedinani kapitali

- autarkija

- kolektivizacija

- nacionalizacija

- otvaranje prema Zapadu (pomo)

1954. 1963.

radniko samoupravljanje

- vladajua frakcija (BK, TK) vs.

revolucionarna politika odozdo

(studenti, radniki trajkovi)

- univerziteti

- banke, Centralna banka

- regulacija: poveavanje dugova,

smanjenje proizvodnje

- usmjereno obrazovanje

- upravljanje nad investicijama

- kruenje novca, krediti, porezi

- uinci globalne krize:

nezaposlenost, inflacija, dugovi

- nacionalizam

sporazumni socijalizam

80-e godine

alternativa

neoliberalizam i

nacionalizam

- novi drutveni pokreti,

umjetnost, teorija, civilno

drutvo

- TK i nacionalne BK

- federacija

- radnitvo

- sindikati

- fond za razvoj

- federacija i republike

- tvornice

- mediji, teorija, pokreti (javni

prostori )

- regulacija: IMF, zatezanje

remena

- opa kriza izvanredno stanje

(vojska, status pokrajina); kriza

socijalistike drave

- demokratizacija na politikom

podruju

- nacionalizam

- Miloevi kao odgovor na Tita


19/24

224

Analiza postfordizma u zrelom samoupravljanju

Zadnji dio nae analize posvetit emo ocrtavanjupostfordistike tendencije u jugoslavenskome socijaliz-mu. Ako smo do sada govorili o nekim slinostima iz-meu humanistike ideologije, uspona tehnokracije imenadmenta, sada emo pokuati dati nekoliko preci-

znijih toaka za daljnju analizu. Autori SFRJpokazali sunam da su ekonomske krize dovele do dva procesa: pr-vo, do klasnog kompromisa izmeu tehnokrata i biro-kracije (vrlo slino kao i na Zapadu), te drugo, do poli-tikih odluka koje su doprinosile novoj regulaciji kapi-tala unutar socijalizma. Sinteza izmeu trita i planaznaila je poetak restauracije kapitalizma (1965.), a uje-dno je trebala funkcionirati i kao nova ravnotea i in-strument za r jeavanje buduih kriza. Konstantne bitkeunutar vladajue klase pratila je otvorena politizacija sa-

moupravnog drutva. Ali reforme su proizvele uinkesuprotne eljama samih partijskih funkcionera: umjestoentuzijastinih dobili su pragmatine radnike, a podu-zeima su poeli vladati eksperti. Sveprisutnost sudjelo-vanja i politikog angairanja ono je svojstvo koje krasipostfordizam. Virno u svojoj analizi pokazuje kako jepostfordistiki rad dobio javno, politiko znaenje. To sedogaa po dvije linije: imperativ participacije (utjecanjena radnu atmosferu...) i unos govora (kao faktor proi-zvodnje) u proizvodni proces. Virnova slabost je u tome

to ne razlikuje pravu politiku od politizacije, odnosnomenadmentizacije odnosa proizvodnje. Ono to je pri-

je bila privatna sfera, sfera buruja, u socijalizmu je po-stala otvorena politika i javna sfera. Idealna gura togaproiva javnog i privatnog bio je samoupravlja kojegamoemo usporediti s eksibilnom linou postfordi-stikog reima, kako ju lucidno opisuje ve spomenutastudija Briana Holmesa. Fleksibilna linost je neka vrstaimitacije samoupravljaa, ali sa znaajnom razlikom,budui da je kognitivni eksibilni radnik pod potpu-

nom dominacijom kapitala. Tako od politike unutar po-stfordistikog reima ostaje vrlo malo; to to rad ima

javni karakter jo ne znai da se radi o politici kao takvoj.Politizacija radnih odnosa ne djeluje, dakle, u skla-

du sa zahtjevima radnitva, ve u skladu sa zahtjevimakapitala (u socijalizmu u skladu s birokracijom ili teh-nokracijom, kao predstavnicima kapitala). Prethodnicamenaderskim inovacijama na Zapadu bila je zapravoslubena politika samoupravljanja u Jugoslaviji. Sasvimsigurno, u samoupravnom su socijalizmu radnici sudje-

lovali u stvaranju proizvodnih uvjeta i njihovom popra-vljanju. Lociranje ove tendencije u Jugoslaviji podnosiusporedbu, no trebalo bi se zapitati je li govor imao takovaan znaaj u razvijanju poduzea (OOUR-a). Istina jeda su manji i razvijeni OOUR-i bili v rlo slini malim e-ksibilnim poduzeima, no isto tako je istina i da su post-

industrijske aktivnosti: oglaavanje, zabavna industrija idruge usluge dolazile u jugoslavensko drutvo ve u 60-im godinama, no ipak u puno manjoj mjeri no na razvi-

jenom Zapadu. Iako mnotvo novih zanimanja i kogni-tizaciju rada nalazimo tek u povojima, jo uvijek moe-mo rei da je tu tendenciju mogue raspoznati i uJugoslaviji.

Postfordistika organizacija bila je odgovor na opa-dajuu uspjenost fordistikog modela, te na radnike istudentske otpore maja 68. Samoupravljanje je proiza-

lo iz radikalno dr ugaije historijske situacije koja jeimala drugaiji politiki naboj. U razdoblju zrelog samo-upravljanja Jugoslavija stoji na granici sistema, tako da jetijesno povezana s istonim socijalistikim ekonomija-ma i nesvrstanim dravama, a istodobno ekonomski na-dovezana na zapadne drave i ak ovisna o njima. Na-kon relativne stabilnosti i ogromnog privrednog rasta u50-im godinama, poetak 60-ih godina donosi trineelemente i liberalizaciju. Jugoslavenska ekonomija seotvara i postaje ovisna od vanjskih tokova i meunaro-

dne pomoi. Tako nastaju uvjeti za ranjivost i ciklikekrize iz kojih se jugoslavenska ekonomija vie ne uspije-va izvui. Zalaz produktivistikog modela ukazuje naunutranja proturjeja samoupravne ekonomije, dok susocijalistike teorije i politike uvijek smjerale samo nafordistiko-industrijski razvoj. Kroz akumulaciju kriza,visoku inaciju, dugove i sve veu nezaposlenost, posta-lo je jasno da je potreban novi odgovor. Vladajua klasanije ga uspjeno artikulirala, ve je naprosto pragmatikislijedila geostrateki poloaj Jugoslavije i vanjske toko-

ve.56 Jugoslavija je iskusila zamke globalizacije. Socijali-stiki ciljevi, kao to su puna zaposlenost, rast plaa iproizvodnje, bili su do 60-ih godina ispunjeni, a tad supoeli opadati i poputati solidarnost, bratstvo i jedin-stvo.57 Monik kroz tu situaciju lucidno interpretira ulo-gu socijalistike drave:

Slubena politika, prihvaena 1965., znaila je uklju-ivanje u svjetsko trite. ini se da je Kardeljev kon-cept slobodne razmjene udruenog rada bio u stvari

56 VidiWoodward(1995.b).57 U70-imgodinamapojavilisuse

radnikitrajkovi.Uzrocisubilirazliiti:smanjenjeiizostajanjeplaatenedostupnostnekihdobara(vidiHorvat,1985.iKo-roi,1988.).Tisusepokretipojaavali,kadajejugoslavensko

vodstvou80-imgodinamapri-hvatilopolitikuIMF-a.TimejeJugoslavijaveprihvatilaneoli-beralnupolitiku.Urealnostijetoznailosmanjenjeproduktiv-nosti,manjedobara,terastcr-nogtrita.


20/24





21/24

226

58 Monik(2008.).59 Blau(2007.).60 Zapreciznepodatkeidiskusiju

okljunimproblemimajugosla-venskeekonomijevidiHorvat(1985.).Jedanodkljunihlmo-vacrnoga vala,PavlovievKadbudem mrtav i beo(1967.)opisuje

inajavljujepostfordistikuju-goslavenskurealnost.PrekoprotagonistaJimmyaBarke,Pavloviiznimnopreciznopor-tretiracijeluhrpunovih,manjestabilnih(freelance)zanima-nja:muziari,kulturniradnici,novinari...kojisusepojavljivaliizmeuurbanogiruralnog.

61 ZapreciznijipregledreformevidiSamary(1988.);zaanalizuzadnjefazesamoupravljanjapakGeraud(2006.).

pokuaj postfordistike alternative u uvjetima socija-listike drave i solidarnosti, odnosno jednakosti kaoslubene ideologije, a ne neoliberalna alternativa for-distikom kapitalizmu koji je dospio u krizu. S veli-kom sigurnou mogu rei da su socijalistike dravebile drave blagostanja na periferiji, u uvjetima veeg

siromatva. Vrile su istu funkciju kao socijaldemo-kratska drava s vie bogatstva, u sreditu ka pitali-stikog sistema. U tome razdoblju svi su traili a lter-nativu koju nije pronala zapadna Evropa, ve neoli-berali s Ronaldom Reaganom i Margaret Thatcher..58

Jugoslavenski model samoupravljanja bio je takorei prirodni odgovor na krizu, barem se lake adapti-rao i odazivao na meunarodne pokrete. Preko eksibil-nih institucija i horizontalne, te vertikalne komunikaci-

je, bilo je mogue pronai kritine toke, nedostatke iuvoditi rjeenja. Istina je da je ponekad sav politiki pro-ces s raspravama bio iznimno dugotrajan. Na mikronivou mogli bismo nai mnogo uspjenih voenja podu-zea, dok bi na openitijem mogli navesti zanimljiv pri-mjer urbanog samoupravljanja. U nedavnoj studiji autorisu izvrsno ukazali na eksperimentiranje i planiranje zanove stambene zajednice u Novom Zagrebu. Teza EveBlau je da se tu radilo o jednom od prvih postfordistikihurbanizama koji je pragmatino mijenjao i doraivao i-

Documents

Jugoslavija_od Partizanske Politike