PREDAVANJA IZ PEDAGOGIJE

PREDAVANJA IZ PEDAGOGIJE

ZA OSPOSOBLJAVANJE , POLAGANJE ISPITA I STJECANJE ZVANJA VOZAA - INSTRUKTORA VONJE

Ciljevi pripremne nastave su stjecanje osnovnih znanja iz oblasti pedagogije, andragogije i didaktike , potrebnih za sve one koji e na bilo koji nain ( teoretski ili praktino ) uiti i obuavati budue vozae . Da bi nastavnik , instruktor vonje bio to uspjeniji u svom naumu da sutra imamo sposobne i savjesne vozae , on mora da poznaje osnove pedagogije i didaktike, jer samo tako na adekvatan nain moe organizirati svoj teoretski ili praktian as , moe adekvatnim metodama nastavnog rada prenijeti svoje znanje uenicima i za sve to koristiti pedagoki takt i metodiko umijee , kao i znanja o linosti uenika ( to se posebno ui iz psihologije ).

Dakle, nastavnik- instruktor osim to mora biti psihiki i fiziki zdrava linost, linost moralnih kvaliteta , on mora da ima opu kulturu i znanja iz pedagogije ,didaktike, metodike i psihologije . Jedino tako moe uspjeno uiti i obuavati kandidate raznih kvaliteta linosti , razliitih predznanja i kulture, razliitih profesija .

Da bi nastavnik instruktor zadovoljio visoke zahtjeve kandidata kojeg obuava, jer kandidat od njega oekuje najvie, da bi zadovoljio i velike zahtjeve kolega , zahtjeve komisije za dodjelu licence, on mora da stekne dosta i teorijskog i praktinog znanja iz pedagogije , metodike i didaktike.

U toku ove pripremne nastave pokuat emo obraditi sve ono to je najvanije da se zna iz oblasti pedagogije i andragogije, didaktike i metodike to je bitno da vi znate prvenstveno za svoje budue aktivnosti nastavnika-instruktora , ali i za polaganje ispita iz pedagogije . to se tie ispita i pitanja koja e biti na ispitu, obradit emo i zajedniki proi kroz cjelokupno gradivo i pitanja koja e biti na ispitu. Znai, na ispitu nee biti nikakvih pitanja na koja mi ovdje neemo dati odgovore. Zato, odmah kreemo sa gradivom po zadatom programu !

I dio : Osnovni pojmovi : pedagogija, andragogija, odgoj i obrazovanje, cjeloivotno obrazovanje, samoobrazovanje i samoodgoj, obrazovni ciklus i obrazovna skupina ( grupa ) ;

PEDAGOGIJA je nauka o odgoju ! Sam termin pedagogija dolazi od grke rijei paidagogos to znai onaj koji vodi dijete . Naime, tako su se u antikoj grkoj nazivali robovi koji su se bavili djecom i vodili ih u kolu . Kasnije su se pedagozima zvale sve osobe koje su se na bilo koji nain bavile djecom i brigom o njima. U XIX stoljeu se pedagogijom naziva samostalna nauka koja ima za cilj i predmet svoga izuavanja odgoj i obrazovanje mladih narataja. I danas sve osobe koje se bave odgojem: uitelji, nastavnici, odgajatelji , pa i roditelji treba da budu pedagozi. I vi ete biti u svome zvanju nastavnika instruktora vonje pedagozi. Dakle, pedagogija je drutvena nauka koja se bavi odgojem u najirem znaenju rijei , odgojno-obrazovnim procesom u cjelini i ona istrauje i uopava zakonitosti odgoja i obrazovanja.

Posebna nauka o odgoju i obrazovanju odraslih osoba ima svoj poseban naziv, a to je ANDRAGOGIJA . Andragogija se bavi istraivanjem zakonitosti pripremanja, izvoenja i vrednovanja kolovanja , osposobljavanja i usavravanja odraslih ljudi za rad, neke specifine radnje i poslove ( na pr. vonju automobila ) , kao i za slobodno vrijeme. Dakle, mi smo svi ovdje andragozi . Zato ? ( Svi se na ovaj ili onaj nain bavimo edukacijom odraslih ljudi ja Vas, a Vi sutra nekih drugih odraslih ljudi ) Takoer, ovo mjesto gdje se kao odrasli ljudi educiramo i kao pojedinci i kao jedinstvena grupa odraslih polaznika , naziva se ANDRAGOKA RADIONICA ;

Odrasli ljudi su sve one osobe kod kojih je zavren proces biolokog rasta i koje su vie ili manje psihiki ,socijalno i profesionalno zrele.

Objanjavajui osnovne pojmove nauke pedagogije i andragogije koristili smo neke vrlo znaajne termine koje moramo znati, pa emo ih i posebno objasniti, a to su sljedee :

ODGOJ je proces formiranja ovjeka kao ljudskog bia sa svim njegovim fizikim, intelektualnim , moralnim, estetskim i radnim kvalitetama, a njegov osnovni smisao , u najirem znaenju , je prenoenje prethodnih iskustava , znanja i vjetina, kulture i civilizacije na mlae generacije koje se tek pripremaju za ivot. Odgoj , dakle omoguava da ovjek postane ovjek, a on danas ivi prvenstveno kao drutvena kategorija ( bilo u porodici , institucijama- kolama ili van kola ) , ali i zato to svako drutvo odreuje kakve generacije ljudi eli u budunosti, pa tako odreuje i osnovne ciljeve odgoja. Zato se odgoj svjesno , planski i namjerno organizira i u institucijama, kao to su predkolske ustanove, kole i fakulteti, ali i van toga.

OBRAZOVANJE ili EDUKACIJA predstavlja djelatnost koja ima za cilj stjecanje odreenih znanja i viestrani razvoj linosti. Na primjer: stjecanje razliitih znanja o pravilima i propisima u saobraaju, znanja o motornim vozilima, znanja iz pedagogije , ali kroz to i razvoj linosti nastavnika-instruktora , ili linosti vozaa motornih vozila. Dakle, ovo nae trenutno iskustvo je obrazovanje ili edukacija, i to obrazovanje odraslih ljudi. Inae, obrazovanje odraslih , to je predmet andragogije, je sastavni dio obrazovnog i odgojnog sistema jednog drutva , a ono u stvari je i dio PERMANENTNOG, STALNOG ili CJELOIVOTNOG OBRAZOVANJA.Cjeloivotno ili permanentno ( stalno ) obrazovanje je neophodno sa obzirom na stalni razvoj nauke, tehnike i tehnologije, stalne promjene u drutvu , u zakonima i sl. ovjek ako eli da bude sretan i zadovoljan, da uspjeno obavlja svoj posao mora stalno da ui nove sadraje, da vjeba i razvija svoje vjetine i da se usavrava kao linost. Taj proces rada na sebi , uenja i razvijanja svojih vjetina u koli , van kole ,ali i nakon zavrenog institucionalnog obaveznog obrazovanja ( kole ) naziva se SAMOODGOJ I SAMOOBRAZOVANJE .

OBRAZOVNI CIKLUS , odnosno ANDRAGOKI CIKLUS predstavlja ciklus obrazovanja odraslih od pripreme preko izvoenja do vrednovanja obrazovanja i odgoja odraslih . Taj obrazovni ciklus tee kroz nekoliko faza :

1) pripremanje :- ispitivanje obraz. i odgoj. potreba i motiva

- planiranje odgojno-obraz. rada

- programiranje obrazovnih sadraja

- neposredno pripremanje i organizovanje obrazovno

odgojnih procesa ;

2) izvoenje : - izvoenje procesa obrazovanja i odgajanja

3) vrednovanje vanjskih i unutranjih uinaka obraz.- odg. procesa ;

Postupke pripremanja, izvoenja i vrednovanja obrazovanja i odgoja odraslih izvode zajedniki svi oni koji imaju potrebe za obrazovanjem i oni koji stvaraju uvjete za njihovo zadovoljenje ( na primjer: mi- komisija , predavai, vi kao polaznici , ali i oni koji su kreirali Pravilnik o dobivanju licence ) .

Tako se obrazovanje odvija u OBRAZOVNOJ SKUPINI ( grupi ) i njime se nastoji osigurati vanjski i unutranji cilj obrazovne djelatnosti na razliitim podrujima obrazovanja odraslih. Na primjer : Vanjski cilj ovog naeg obrazovanja ( edukacije ) je ekonomski i socijalni ( razvoj proizvodnih snaga i odnosa , kao to je efikasnije i svrsishodnije obuavanje buduih vozaa ) i unutranji cilj je humanistiki ( viestrani razvoj linosti , napr. i predavaa-nastavnika-instruktora, i polaznika-uenika vozake obuke ) ;

II dio : DIDAKTIKA ( gr. didactica obuavati , a kasnije u latinskom jez. Uitelj , negdje vjetina pouavanja ) razvija se kao posebna nauna disciplina u XVII stoljeu . Danas je svima poznata kao pedagoko- andragoka nauna disciplina koja prouava inioce i tokove nastave i njeni zadaci su da razvija naunu misao o nastavi i da doprinese progresivnom mijenjanju nastavne prakse ! Stoga, moramo se upoznati sa osnovnim iniocima i tokovima nastave , pa emo u daljem predavanju rei neto o osnovnim pojmovima didaktike, a to su : nastava , didaktiki trougao ( inioci nastave: uitelji-nastavnici, uenici i nastavni sadraji) :

NASTAVA je namjerno i plansko pomaganje ueniku da stekne odreena znanja, vjetine i navike. To je smislena i planski organizirana aktivnost dogaanje koje se odvija u DIDAKTIKOM TROUGLU ( TROKUTU ) izmeu nastavnika- voditelja nastave , polaznika ( uenika) i nastavnog sadraja , a sve s ciljem da se ostvare postavljeni drutveno verifikovani ciljevi i zadaci . Dakle, inioci ili komponente nastave su :

NASTAVNIK ( instruktor, voditelj , uitelj ) je osoba koja planira, priprema i izvodi nastavu , odnosno rukovodi nastavnim procesom. On mora da bude osoba koja ima opu kulturu, duboko i iroko poznavanje strunog predmeta kojeg predaje , da ima osnovno pedagoko- andragoko i didaktiko-metodiko znanje ( poznaje osnovne i najefikasnije metode i tehnike prenoenja znanja na uenika ( polaznika, kandidata), zna kako planirati, organizirati i izvoditi nastavu ) , da bude emocionalno i socijalno zrela osoba, da bude komunikativna i otvorena osoba koja e moi motivirati uenika- kandidata da ui, vjeba i razvija svoje vjetine , da ima odreena saznanja iz psihologije linosti kako bi to bolje razumio kandidata i procijenio njegove sposobnosti i vjetine , da bude otvoren prema novim saznanjima i linom usavravanju i da bude osoba visokih moralnih kvaliteta linosti: poten, pravian, taktian, discipliniran i marljiv kako bi svojim primjernim ponaanjem pozitivno odgojno utjecao na kandidata ;

UENIK ( AK, POLAZNIK , KANDIDAT , STUDENT, PITOMAC ) je linost koja u didaktikoj organizaciji odgojno-obrazovnog rada usvaja znanja, vjetine , navike razvija svoje stvaralake i druge sposobnosti , afirmira i potvruje-realizira svoju linost. Uenik-kandidat je neposredni inilac nastave i on bi trebao da bude aktivni uesnik- subjekt nastave. To znai da on mora ne samo sluati predavanja uitelja, instruktora , nego da i sam uestvuje u nastavi- razmilja, diskutira, istrauje, vjeba i ponavlja odreene radnje kako bi ih uvjebao i nauio. Aktivnim ueem u nastavi, uenik-kandidat razmilja , stie znanja, ali i razvija sposobnosti primjene toga znanja u praksi ( na pr. primjena pravila vonje u situaciji na putu ) , ponavljanjem i vjebanjem odreenih praktinih radnji one postaju uobiajene i lako, vjeto izvedene radnje u vonji, na primjer. Takoer, upornom vjebom i aktivnim ueem u nastavi , kandidat razvija i misaone i radne ( mehanike ) sposobnosti ( na pr. usklauje teoriju i praksu : zna objasniti radnju pokretanja automobila u nazad , ali to i uradi uvjebano i automatski ) . Dakle, uenik, polaznik, kandidat je osoba koja u procesu nastave stie odreena znanja, vjetine i navike i kroz cijeli proces nastave razvija kompletnu svoju linost .

NASTAVNI SADRAJI predstavljaju razliitu koliinu informacija , injenica , znanja o pojavama , procesima i zakonitostima u prirodi i drutvu , kao i znanja o pravilima i normama drutvenih odnosa, nauke i tehnike , zakonitostima i radnjama koje kandidat mora usvojiti i uvjebati u toku nastave kako bi formirali pravilan stav prema svijetu, formirali miljenje i razvili odreene vjetine i navike . Nastavni sadraji su tano odreeni i definirani za polaznike odreene nastave. Tako na primjer, nastavni sadraji ove nae nastave su odreeni , postavljeni i isplanirani u skladu sa ciljevima edukacije nastavnika - uitelja buduih vozaa ( polaznika vozake naobrazbe ), tako da omoguavaju buduem nastavniku - instruktoru vozaa da stekne sva potrebna znanja i umijea koja e mu omoguiti da se to bolje pripremi za djelovanje u praksi ,tj. poduavanju buduih vozaa.

NASTAVA se klasificira po razliitim obiljejima , a to su :

1) institucionalno obiljeje ( izvoenje nastave u razliitim institucijama: predkolske- vrtii, osnovne kole, srednje kole ( opeobrazovne i tehniko- strune ), univerzitetska ili visokokolska nastava ) ;

2) sadrinsko obiljeje ( iri okvir nastave: nastava prirodnih nauka, drutvenih, tehnikih, jezikih, matematikih i dr. i ui okvir nastave : nastava pojedinih predmeta ili oblasti , kao napr. pedagogije za budue instruktore vozaa ) ;

3) funkcionalna osnova klasifikacije nastave ( redovna nastava, dopunska, dodatna, produna , kursna ili seminarska nastava ) ;

4) komunikativno obiljeje klasifikacije nastave ( direktna nastava, indirektna nastava, nastava na daljinu );

5) prostorno-radne osobenosti nastave ( uionika nastava, kabinetska ili laboratorijska, nastava u prirodi i nastava u proizvodnim, drutvenim i kulturnim organizacijama i institucijama ) ;

6) metodsko-izvedbena obiljeja nastave ( predavako-informativna, egzemplarna ili praktina nastava po uzoru , individualizirana nastava, programirana nastava , problemska i timska nastava ) ;

Obiljeja nastave koja su bitna za rad buduih nastavnika i teoretske i praktine nastave za budue vozae , to jeste bitna su za vas, su nastava po komunikativnom obiljeju i metodsko izvedbenom , pa emo zato o ovim obiljejima, odnosno vrstama nastave rei neto vie :

Nastava po komunikativnom obiljeju moe biti :

1) DIREKTNA NASTAVA je nastava gdje se komunikacija izmeu nastavnika-instruktora i uenika-polaznika odvija direktno i neposredno ( tj. licem u lice ) . Tu nastavnik, instruktor radi direktno sa jednim ili vie uenika, odnosno cijelom grupom ili odjeljenjem . Stoga razlikujemo individualnu i kolektivnu direktnu nastavu. Kolektivna nastava je ekonominija jer nastavnik radi isti sadraj sa cijelom grupom polaznika u jednom vremenskom periodu (kao mi sada- teorijska nastava za 20 kandidata za 3 kolska asa ) , dok je individualna direktna nastava skuplja ( jedan kandidat vie sati ) , ali efikasnija u smislu usvajanja znanja i vjetina. Individualna direktna nastava je nastava praktine obuke iz vonje i tu su uesnici samo instruktor i kandidat-polaznik. Tu instruktor ima vie vremena da radi samo sa jednim polaznikom, da samo njemu objanjava, demonstrira radnje i da prilagodi metode rada karakteristikama, predznanju i iskustvu dotinog kandidata, tako da se takva nastava i planira uvaavajui sposobnosti i prethodno iskustvo svakog kandidata ponaosob. Kod ovakve nastave svaki polaznik ima mogunost individualnog breg napretka u uenju i vjebanju, tako da je to izuzetno povoljan nain uenja i stjecanja vozakih vjetina . Svoj pedagoki rad instruktor u direktnoj individualnoj nastavi prilagoava samo jednom kandidatu. Tu i njegova pedagoko-psiholoka i didaktiko-metodika spremnost posebno moe doi do izraaja i oni instruktori koji su sposobni u ovom direktnom individualnom radu sa kandidatom vrlo su omiljeni i traeni od kandidata jer je kandidatima sa njima ugodno, bolje i lake ue i uspjenije savladavaju vjetinu vonje, pa samim tim su uspjeniji i na polaganjima ispita.

2) INDIREKTNA NASTAVA je nain komunikacije izmeu voditelja-instruktora i uenika-kandidata u kojem se nastavnik ne ukljuuje u proces obrade problema ili savladavanja odreene radnje ukoliko polaznik samostalno ovlada problemom ili radnjom. Ovdje je instruktor ukljuen u pripremnu fazu uenja ( na primjer objanjavanje radnje ili postupka, ili demonstracija ) ili u fazu verifikacije-ocjene nauenog, savladanog gradiva ili radnje, dok u sam proces rada, uvjebavanja i ponavljanja radnje instruktor nije ukljuen, on samo nadzire . Primjer za indirektni rad sa kandidatom imamo i u sluajevima kada kandidat ve unaprijed zna odreeni sadraj, pravilo vonje ili uvjebano obavlja neku radnju jer je to ranije sam savladao , a onda u toku obuke instruktor samo to konstatira , verificira i eventualno potvrdi ispravnost ve postojeeg znanja ili obavljene radnje.

3) NASTAVA NA DALJINU je nastava koju karakterizira komunikacija izmeu uenika i nastavnika preko pisanih materijala ,radija, televizije, elektronske pote i interneta .I ovdje komunikacija moe biti direktna kroz razgovor, pitanja i odgovore nastavnika i uenika ili indirektna kada uenik samo slua, ita ili gleda odreene nastavne sadraje. Ova nastava u posljednje vrijeme ima sve vie smisla i sve je zastupljenija, jer imamo veliki napredak informatike tehnologije, informacija sa interneta, video-materijala i esto odreeni strunjaci nisu u blizini, nego ak i u drugim dravama, pa predavanja i prezentacije za uenike obavljaju putem takozvanih video mostova.

Nastava prema metodiko-izvedbenom obiljeju moe biti :

1) PREDAVAKO-INFORMATIVNA NASTAVA izvodi se preteno verbalnim putem , odnosno uenicima se izlae, objanjava i daju im se informacije , injenice koje treba da naue i da ih poslije toga mogu znati objasniti ( Na primjer : ovo predavanje sada je predavako-inform.nastava gdje se dobivaju informacije i znanja iz pedagogije, na pr. vi ete sutra predavati teoriju vonje, poznavanje motornih vozila ili propise iz saobraaja koje svi polaznici moraju znati ) ;

2) EGZEMPLARNA NASTAVA je takav metodsko-izvedbeni koncept nastave u kome pojedine nastavne teme nastavnik obrauje cjelovito i ta obrada slui polaznicima kao egzemplar ili uzor za samostalan ili grupni rad. Ova nastava je aktualna kod rada sa polaznicima vozake naobrazbe , jer mnoge radnje i postupke instruktor mora cjelovito obraditi , a to znai prvo objasniti, pa demonstrirati radnju koja mora biti uzor kandidatu i koju on mora poslije i znati i uraditi. Ova nastava se negdje naziva i praktina nastava.

3) INDIVIDUALIZIRANA NASTAVA je nastava samo za jednog ili vie uenika-polaznika ili kandidata koji su istog nivoa sposobnosti, znanja i prethodnih iskustava. Dakle, to je nastava prilagoena tano odreenim kandidatima, jednom ili vie njih . To je ,takoer i tipina nastava instruktora i kandidata. U ovoj nastavi se polazi od mogunosti, potreba , interesovanja, sposobnosti i prethodnog znanja i iskustva kandidata. U toku ove nastave razvija se samostalnost u radu i samopouzdanje kandidata i ona garantira i individualni napredak. Pri obuci kandidata individualizirana nastava se obavlja uz pomo automobila kao nastavnog sredstva za samostalno uenje upravljanja vozilom . Ova nastava se moe obavljati i uz pomo drugih nastavnih sredstava, alata, maina, nastavnih listia i sl.

4) PROGRAMIRANA NASTAVA je varijanta individualizirane nastave u kojoj se sistematino obrauju tano odreeni i bitni zadaci i problemi , postupno i u malim dozama (na pristupaan nain za kandidate ) obrauju se programom predvieni sadraji. Radei na programiranom materijalu ( ili na primjer radnji )i ostvarujui odreeno znanje ( ili vjetinu ) kandidat moe od instruktora da trai i povratnu informaciju o tome da li je ono to je uradio tano i uspjeno ili je nepotpuno pa to mora nastaviti uiti ili vjebati. Na ovaj nain je napredovanje individualizirano.

5) PROBLEMSKA NASTAVA ima takoer obiljeja individualizirane nastave, a nju karakterizira rukovoenje samostalnim radom uenika-kandidata u rjeavanju problema . To rukovoenje vri nastavnik-instruktor ili drugi strunjak u fazi organizacije neke problemske situacije ( na primjer u saobraaju, na parkingu ili sl. ) , usmjeravanja polaznika da definira dati problem, da ga analizira i odredi na koji e nain da ga rijei , a na kraju sam polaznik ga i treba rijeiti u praksi( tano u saobraaju ili na parkingu zavisno gdje je problem definiran ) . Zavrnica rjeavanja problemskog zadatka je sistematiziranje znanja i vjetine izvoenja radnje i zapamivanje rjeenja i iskustva za budui samostalni rad ,odnosno obavljanje vozake radnje u svakodnevnom ivotu.

6) TIMSKA NASTAVA je takav koncept nastave u kome dva ili vie nastavnika zajedniki planiraju , izvode i vrednuju nastavu u kojoj uestvuje vea skupina uenika. Naime, radei sa 100-200 polaznika ili kao mi sad 50-70 kandidata , tim nastavnika kao mi sada ,na pr: prof. saobraaja, inenjer mainstva, pedagog, psiholog , planiraju da u toku dana manje rade sa tako velikim grupama , ve se kandidati dijele u manje grupe i svaki lan tima posebno obrauje svoje nastavne oblasti , ali ih naravno povezuju sa oblastima koje predaju i drugi lanovi nastavnog tima. Na ovaj nain postie se efektivnija nastava i kvalitetnija dinamika u radu .

III dio : Nastavni plan i program, nastavni proces , priprema za nastavu i nastavni sat , na to sve treba obratiti panju kada se priprema za nastavu :

NASTAVNI PLAN predstavlja dokument kojim se odreuju nastavni predmeti, redoslijed njihove obrade po razredima , goditima ili drugim vremenskim cjelinama , broj sedminih sati za svaki predmet, kao i ukupno vremensko optereenje polaznika u sedmici . Za svaku odgojno-obrazovnu ustanovu , nastavni plan donosi Ministarstvo za obrazovanje na prijedloge Pedagokih zavoda. I nastavni plan ove nae obuke je donijelo nadleno ministarstvo , u ovom sluaju Ministarstvo komunikacija i prometa BiH , ali ga realizira Ministarstvo za obrazovanje. Ovim planom je odreeno koje predmete treba izuavati i koliko sati nastave treba da bude .

NASTAVNI PROGRAM je dokument trajnije vrijednosti kojim se odreuje, konkretizira sadrinski okvir nastavnih predmeta zastupljenih u nastavnom planu i njime se daju osnovna didaktiko-metodika uputstva za njihovu obradu. Na primjer : programom su odreeni svi konkretni sadraji koje Vi morate obraditi iz svakog predmeta kojeg polaete za dobivanje licence. Programom je tano odreen i ovaj sadraj iz pedagogije koji mi trebamo obraditi , koji vi trebate savladati i znati na ispitu.

Nastavni plan i program se pravi na osnovu ire postavljenih ciljeva jednog drutva ( kakvu generaciju mladih ljudi ele u budunosti i kakvo drutvo ele izgraditi educiranim ljudima) , a ti ciljevi se ostvaruju kroz obrazovanje ,i to preko nast.plana i programa . Nastavni plan i program se realizira u odg.-obraz. institucijama kolama raznih tipova i to kroz NASTAVNI PROCES koji predstavlja precizno i planski organiziranu djelatnost u kojoj uestvuju nastavnici, uenici i nastavni sadraji odreeni nastavnim programima za sve tano odreene nastavne predmete.

Da bi se nastavni proces odvijao bez smetnji i njime postigli postavljeni ciljevi , mora se izvriti adekvatna priprema .

Priprema za nastavu obuhvata :

1) adekvatne uslove za rad i izvoenje nastave

2) adekvatan kadar za izvoenje nastave

3) pripremu polaznika za nastavu

4) pripremu nastavnih planova i programa za predmete izuavanja ( godinje, mjeseno i dnevno )

5) pripreme za svaki sat nastave : priprema za sat po tano utvrenim didaktiko-metodikim pravilima , a to su didaktiki principi rada i dadaktika pravila , odreene metode rada i uenja- sticanja znanja i vjetina , oblici rada , odreena artikulacija sata i odreena nastavna sredstva ;

6) konkretna priprema nastavnika za realizaciju isplaniranog sata i motivaciona priprema uenika ;

Kada se planira nastava na sve gore navedeno treba obratiti posebnu panju, a o svakoj navedenoj stavki emo u nastavku detaljnije neto rei , a posebno na konkretnim primjerima za va rad emo obraditi pripremu za nastavni sat .

NASTAVNI ( DIDAKTIKI ) PRINCIPI , odnosno PRINCIPI OBUAVANJA su najoptija naela i smjernice kojima nastavnik-instruktor treba da se rukovodi pri organizaciji i izvoenju obuke i kojima treba da udovoljava nastavni rad , bez obzira na vrstu obuke i kole , predmet obuavanja i linost koju obuava. Svi strunjaci pedagozi se slau da je uticaj nastavnih principa na tok nastavnog rada od presudnog znaaja za realizaciju nastavnih ciljeva. Razliiti didaktiari daju veoma mnogo nast. principa ( ima ih oko 40 ), ali mi emo se bazirati samo na one osnovne , posebno na one principe koji su bitni za razvijanje vjetine vonje , a to je 7 temeljnih principa obuavanja :

1) PRINCIP POSTUPNOSTI I SISTEMATINOSTI ogleda se u sistematskom obraivanju datih tematskih cjelina u programu obuke, a koje moraju biti logiki povezane i postupnog uvjebavanja odreene radnje u toku jedne nastavne jedinice . Naime, u ovjekovoj prirodi je da lake i bre ui i vjeba one sadraje koji su homogeni ( uvezani i sistematini ) , ali te sadraje i due pamti. Da bi se u potpunosti pridravalo ovog principa na umu treba da nam budu i precizno dana i DIDAKTIKA PRAVILA POSTUPNOSTI :a) od lakeg ka teem , b) od blieg ka daljem , c) od poznatog ka nepoznatom, d) od prostog ka sloenom, e) od sporijeg ka brem, f ) od konkretnog ka apstraktnom, g) od teorije ka praksi i h ) ne prelaziti na novo gradivo dok nije usvojeno prethodno i potrebno je to vie ponavljati i to odmah nakon uenja ;

Svakako da obuku treba planirati u skladu sa principom sistematinosti i postupnosti, ali to u praksi nije lako realizirati mnogim instruktorima, ako na vrijeme ne upoznaju dovoljno kandidata, jer razliitim kandidatima nisu iste stvari bliske, jednostavne ili poznate, da bi se onda ilo ka daljem, sloenijem i nepoznatom. Primjena ovih principa i pravila postupnosti posebno dolazi do izraaja u toku prvih asova obuke. Mnogi instruktori prave velike greke traei od kandidata da ve na samom poetku rada naue mnogo injenica, ne osjeajui da to u kandidatu izaziva zbrku,i to mu je velika potekoa za nastavak obuke. U ovim sluajevima, treba da se prisjete pravila postupnosti , da se bolje upoznaju kandidata i da se vrate na sadraj koji je za kandidata problematian, ime bi ispotovali i princip sistematinosti i postupnosti . Naravno , ima kandidata koji u poetku veoma brzo napreduju u uenju, i njima treba davati nova znanja i informacije im se uvjerimo da su predhodno savladali , tako da oni mogu i kompletnu obuku bre prei.

Redoslijed i obrada programskih sadraja moraju se postavljati tako da budu u meusobnoj logikoj povezanosti koja i za kandidata i za instruktora predstavlja izvanrednu aktivnost u uenju , to se tie principa sistem. I post. Oni se moraju primijeniti i u ponavljanju, utvrivanju i ocjenjivanju. Time e se izvjesne programske cjeline razliitih oblasti u nastavi kompleksno sistematizirati .

2 ) PRINCIP INDIVIDUALIZACIJE I DOSTUPNOSTI SVAKOM UENIKU je princip koji se treba potovati s obzirom da meu kandidatima postoje individualne razlike u sposobnostima ( intelektualnim, emocionalnim, motornim, senzornim ) , kao i u predznanjima i iskustvu. Iskusniji instruktori primjeuju da meu kandidatima koje obuavaju postoje razlike u sposobnostima apstraktnog miljenja, brzini shvatanja , stepenu iskustva , naobrazbi, snalaljivosti i dr. To nas upuuje na injenicu da ne postoji samo razlika u vremenskom trajanju obuavanja kandidata , nego i u postupcima, odnosima i metodici obuke itd. Odatle je i sutina principa individualizacije u zahtjevu da sadraji i obim , dubina i nain obrade novoga gradiva i pojedinih faza vjebanja budu u skladu sa mogunostima kandidata. Ovaj princip se mora u potpunosti provesti , jer pri obuavanju kandidata u vonji imamo samo jednog kandidata i jednog instruktora ( individualna direktna nastava ) pa to omoguava instruktoru da do maksimuma prilagodi rad sposobnostima kandidata. Na taj nain se potvruje i injenica da od instruktora zavisi i uspjeh kandidata. Izvoenje obuke u svjetlu ovoga principa mora pretpostavljati izgraivanje prihvatljivih postupaka instruktora u odnosu na situaciju kad se u vozilu nalazi mlai kandidat, starija gospoa, invalid, roak ili prijatelj i sl. Umjenost prilagoavanja instruktora uzrastu i uslovima obuke predstavlja najbolji pokazatelj sposobnosti instruktora. Osim toga, uspjenost instruktora da prilagodi obuku i metode rada temperamentu i osobinama linosti kandidata je vrlo bitna za ispunjenje ovog principa. Na primjer, vrlo je vano znati paljivo pristupiti kandidatu koji se plai ukljuivanja u javni saobraaj i njemu je potrebno pomoi da razbije taj strah odmah na poetku obuke. Sa kandidatima koji pokazuju neurotina ponaanja instruktor mora biti vrlo oprezan i tolerantan i u radu sa ovakvim kandidatima treba biti maksimalno siguran i samouvjeren, optimistian i smiren. esto se sreu i pretjerano ambiciozni i samouvjereni kandidati, bahati koji misle da je njima sve doputeno i da su bezgreni, pa sa ovakvim kandidatima treba biti strog i odmah na poetku ih upozoriti da i za njih vae sva ista pravila i propisi u saobraaju, da ne smiju prekoraiti dozvoljeno, da i za njih vonja moe biti opasna . Ovakve treba manje pohvaljivati, a ee isticati njihove slabe take u radu i da trebaju ispraviti greke koje prave. ene kao vozai su u pravilu opreznije, zato i sigurnije u vonji i prave manje prekraja u vonji . Tokom obuke njih je potrebno ohrabrivati, pohvaljivati i na razne naine podsticati na slobodnije ukljuivanje u javni saobraaj;

3)PRINCIP OIGLEDNOSTI ( ZORNOSTI ) istie da se sticanje znanja i umijea ne vri samo pomou nastavnikovog izlaganja , objanjavanja ivom rijeju, nego se moraju primijeniti i razliita oigledna sredstva ( koritenje razliitih senzornih sposobnosti: sluh, vid, dodir , miris i okus, osjet temperature i sl. ) .Upotreba razliiti oiglednih sredstava u nastavi omoguava kandidatima doivljavanje ugodnosti i zadovoljstva u radu, jer impresije i osjeaji su veoma vani u procesu uenja. Vea psihika aktivnost kandidata u nastavi je neophodna ako se eli postii puni efekat rada. Na taj nain kandidati lake pamte ,jer ne samo da uju priu o neemu, nego to i vide i osjete rukom i sl., tako da sve to su doivjeli due i pamte . Na primjer, kao oigledna sredstva mogu se koristiti razni modeli , predmeti, slike, filmovi . Preko slika i filmova lako se mogu shvatiti i zapamtiti pravila u saobraaju, gledanjem modela i ema motora lake se shvata princip paljenja motora i sl. Poto se i kompletna obuka obavlja neposredno u vozilu, to je uvijek u vozilu i u vonji maksimalno mogue primijeniti ovaj princip oiglednosti. Bez obzira na razliite sposobnosti apstraktnog miljenja i shvatanja razliitih kandidata, koritenjem oigledne nastave i praktine obuke prirodan proces sticanja znanja, vjetina i navika odvija se od konkretnog posmatranja do apstraktnog miljenja i na kraju slijedi provjera u praksi. Iz ovoga prirodnog logikog slijeda procesa sticanja znanja, vjetina i navika proizlazi da je posmatranje predmeta na kojima se obuavamo samo poetna , ali i jedna od vrlo vanih faza u uenju i svjesnom usvajanju znanja.

4) PRINCIP POVEZIVANJA TEORIJE SA PRAKSOM ( POVEZIVANJE NASTAVE SA IVOTOM ) je princip kojim se istie neophodna jedinstvenost i povezanost teorije i prakse. Uvijek treba imati na umu da su teorija i praksa dva sastavna dijela istog procesa. Teorija moe prethoditi praksi, moe uporedo ii sa njom, a praksa moe prethoditi teoriji. U radu instruktora sa kandidatom pokazalo se da je didaktiko-psiholoki najopravdanije uporedo savladavati teoriju i praksu. To znai da treba teorijska znanja i objanjavanja to vie vremenski pribliiti pokazivanju radnje, uvjebavanju i praktinom izvoenju. Savremena organizacija auto kola zasniva se na objedinjavanju teorije i prakse, ime se nivo obuke podie na znatno vii nauni nivo.Takva organizacija rada kod veine kandidata ( posebno intelektualaca, obrazovanih ljudi) stvara veu aktivizaciju u radu i sigurniju vonju. Teorija se mora primjenjivati i potvrivati u praksi, a praksa utie i na dopunu i izmjenu teorije. To njihovo uzajamno djelovanje je najvidljivije kada se izmjenjuju zakonske odredbe, pa bez obzira to znamo i primjenjujemo one stare u praksi, moramo naknadno uiti i izmjenjene zakonske odredbe i pravila u saobraaju, a naravno i te nove primjenjivati u praksi.Primjenom teorije u praksi, pamenje se poboljava , a praksom se i sposobnosti poboljavaju, jer ma kako bila dobra nauena teorija, brzo se zaboravlja ako nema praktine primjene.Ove injenice obavezuju instruktore da svoj nain rada usmjeravaju na objedinjavanje teorije i prakse, jer i na ispitu svaki kandidat bude ocijenjen na osnovu objedinjenogn teoretskog i praktinog znanja.

5) PRINCIP SVJESNE AKTIVNOSTI u procesu obuke kandidata trebalo bi shvatiti kao jedan od osnovnih zahtjeva u obuci kandidata. Naime, svaki nastavni rad sa uenikom ,zahtijeva aktivno ukljuivanje i razmiljanje uenika-kandidata, te njegovo aktivno i svjesno usvajanje znanja, vjebanje razliitih operacija i radnji u vonji svjesno i mnogo puta dok te radnje ne preu u automatizam. Da bi obezbijedio punu kandidatovu aktivnost ,instruktor mora da pronalazi psiholoke impulse i pogodne situacije da stimulira, podstie kandidata i da ga stalno dri u svjesnom i prijatnom , ali i odgovornom uzbuenju. Ovdje je, dakle , vrlo vana motivacija kandidata da ui vonju i ona ga uvijek podstie na dalje.Instruktor tu motivaciju treba uvijek drati na tom nivou ili je i vie podizati. esto se zna dogoditi i da instruktor svojim ponaanjem i ne podstie kandidata, pa njegova motivacija i aktivnost opadaju. Osim poetne i trajne motivacije , vrlo je vaan i interes kandidata za obuku koji je takoer pokretaka snaga za svjesnu aktivnost. Veoma je vano da instruktor odobrava, pohvaljuje i oduevi se sa svime to je kandidat pozitivno uradio ,jer to djeluje kao dalja pokretaka snaga za kandidata.Osim toga , veoma je vano da kandidat shvati i razumije svaki postavljeni zadatak ili problem i da razumije vanost tog zadatka, jer to onda orijentie svijest kandidata i njegovo miljenje u odreenom pravcu. Prema tome, organizovanje i izvoenje obuke u kojoj e kandidat svjesno usvajati znanja i vjetine, ispoljavajui pri tome maksimalnu misaonu i fiziku aktivnost , zavisi od strunosti i pedagoke osposobljenosti instruktora, njegove elje da bude dobar instruktor, od uloenog truda u svaki nastavni as i od neprekidnog nastojanja da zadri svjesnu aktivnost uenika-kandidata ( odnosno primjeni princip svjesne aktivnosti ) ;

6) PRINCIP TRAJNOSTI ZNANJA, VJETINA I NAVIKA treba da usmjerava svakog nastavnika-instruktora da podstie kandidata prilikom obuke na to vie vjebanja , ponavljanja i sistematinosti u savladavanju i teorije i prakse ,jer samo tako steeno znanje i postignute vjetine i navike mogu postati uvjebane, automatizirane, svjesno obavljene i dugotrajne. Ovaj zahtjev za ostvarenjem principa trajnosti znanja najvie zavisi od samoga instruktora i njegovog naina rada, pravilnog izbora metoda rada i organizacije nastave ponavljanja i vjebanja. Istina ovaj zadatak instruktora je olakan pozitivnom motivacijom kandidata, ali i mogunostima uvjebavanja i ponavljanja i nakon planski zavrene obuke. Ostvarivanje ovog principa u toku organizovanog i planskog obuavanja zavisi i od odvijanja nastave u skladu sa ostalim principima (oiglednosti, svjesne aktivnosti, sistematinosti i postupnosti, povezivanja teorije sa praksom ) , a zanemarivanje zahtjeva koji se postavljaju ovim principom dovodi u pitanje bezbijednost u saobraaju, jer veliki broj saobraajnih nezgoda i prekraja se ini odmah nakon poloenog vozakog ispita, jer sve radnje i primjena teoretskih znanja nije dovoljno savladana da bi postala trajna. Za postizanje trajnosti znanja, vjetina i navika potrebno je omoguiti kandidatu da to vie vjeba i ponavlja i teoriju i praktine radnje.

7) PRINCIP RACIONALIZACIJE I EKONOMINOSTI ogleda se u tome da se utroi to manje vremena za uenje i vjebanje,a da se postignu to bolji rezultati. Stvar je izbora najefikasnijih metoda rada koje omoguavaju kandidatu da odreena znanja usvoji to bolje za to krae vrijeme.Ova racionalizacija i ekonominost u uenju omoguava da se postignu i bolji efekti. Zato instruktor treba objasniti kandidatu kako e neko znanje ili neku radnju usvojiti i uvjebati na najlaki i najbri nain. To je u stvari uenje tehnika uenja i adekvatnog planiranja vremena u cjelokupnom radu.

IV dio : Metodika nastave : nastavne metode , pravilan izbor metoda u nastavi, oblika rada , nastavnih sredstava, artikulacija sata, planiranje sata i razliiti tipovi nastave ;

METODIKA NASTAVE je posebna pedagoko- didaktika disciplina koja se bavi nainima prenosa znanja, odnosno putevima ostvarenja ciljeva i zadataka nastave.

NASTAVNE METODE ( methodos, gr. put ili nain ) su nauno utvreni naini ( putevi ) prenoenja znanja, vjetina i navika u nastavi. To su takoer, planski uzajamno usklaene i usmjerene zajednike djelatnosti nastavnika- instruktora i uenika- kandidata na rjeavanju zadataka i sticanju znanja i vjetina odreenih nastavnim planom i programom.

Cilj upotrebe razliitih metoda nastave i stalnih traganja za kombinacijom metoda u nastavi je da se sa to manje napora i utroka vremena i sredstava realizuju ciljevi i zadaci nastave( tako se zadovoljava i princip racionalizacije i ekonominosti ) .

Savremena metodika nastave nudi nastavnicima veliki dijapazon razliitih metoda praktine i teoretske nastave. Najzastupljenije u praksi su : 1) metoda usmenog izlaganja, predavanja uz objanjavanje, opisivanje, uz upotrebu razliitih nastavnih sredstava, predavanje strunjaka i sl.; 2) metoda nastavnog razgovora ( pitanja-odgovori, razvojni razgovori, slobodni razgovori, misaona aktivnost kroz debate i rasprave u grupi i sl.; 3) metoda rada sa tekstom ( itanje razliitih tekstova , literature, enciklopedija, rasprava i analiza razliitih izvora znanja ; 4) metode pisanih radova ( pismene vjebe i sastavi, pisane rasprave i eseji, prepriavanje, opisivanje, izvjetaji,referati i sl.) ; 5) metode ilustracije i demonstracije ( analiza prirodnih predmeta, crtea i slika, fotografija, dijagrama, grafikona i demonstracija razliitih postupaka, pokreta, radnih operacija, rada maina, eksperimenti, i demonstracije pomou filma,televizije, snimaka i dr. audio.vizuelnog materijala i sl.) ; 6) metoda laboratorijskih i praktinih radova pod vodstvom mentora ( mentorska nastava i rad na tano utvrenom praktinom zadatku ili problemu ) ;

U svome radu instruktor ne koristi sve gore nabrojane metode , nego se fokusira samo na one koje su nauno dokazano naefikasnije u radu sa kandidatima i sticanju znanja i vjetina vozaa. Taj nauno provjeren i potvren izbor nastavnih metoda je prvi i osnovni kriterij za procjenjivanje da li je neki nain rada nauna metoda, a drugi kriteriji su uzajamna usklaenost i usmjerenost instruktora i uenika na rjeavanju zadataka i njihova zajednika djelatnost na rjeavanju zadataka.

Zbog toga, nastavni metodi , su, kako smo ve istakli, nauno utvreni putevi ( naini ) ,planski uzajamno usklaene djelatnosti instruktora i kandidata na sticanju znanja,vjetina , navika i rjeavanju postavljenih zadataka u nastavnom planu i programu.

Obuka kandidata za vozae je specifina nastavna djelatnost i izbor najefikasnijih metoda za ovu oblast se vri iz iroke lepeze matoda koje je iznjedrila didaktika i metodika. Izbor najee primjenjivanih metoda izvren je na osnovu iskustva u radu sa uenicima odnosno odraslim ljudima - kandidatima za budue vozae. U ovome radu, tj. nastavnom radu instruktora sa kandidatima i u teoriji i u praksi , pokazalo se da su najefikasnije za obuavanje kandidata sljedee

4 metode :

1. METODA USMENOG IZLAGANJA se ogleda u instruktorovom logikom i povezanom sistemu izlaganja gradiva i u odgovoru na pitanje koje se odnosi na temu izlaganja. Usmenim izlaganjem, odnosno jednostavnim i logiki povezanim rijeima , instruktor kandidatu objanjava, izlae, predaje opisuje, pripovijeda i na taj nain gradivo pribliava ,pojednostavljuje i objanjava kandidatu . Ova metoda se moe kombinovati i sa drugim metodama, najee sa razgovorom i demonstracijom . U realizaciji gradiva sa ovim metodama , koriste se raznovrsna nastavna sredstva kao to su slike, crtei, magnetofoni, CD-plejeri , film, grafikoni , ali i stvarni predmeti, maine, tj. prirodna sredstva. Ova metoda ima svoje prednosti i to su : neki sadraji se ne mogu nikako drugaije uraditi, niti pribliiti kandidatu nego samo ivom rijeju, pogodna je za uvoenje u novo gradivo, lako se primjenjuje i moe se primijeniti i prilikom predavanja za vei broj polaznika, odnosno veu grupu uenika , pa se na sistematian i ekonomian nain mogu obraditi nova znanja . Kada se ovaj metoda ne kombinuje sa drugim metodama, kao to su razgovor i demonstracija i ilustracija, on nedovoljno misaono aktivira kandidate, pa se oni oslanjaju samo na ulo sluha, nisu dinamini u nastavi, mogu se uspavati i poputa im koncentracija, te znanja koja samo sluhom usvoje krae pamte. Zbog toga je neophodno kombinovanje ove metode sa metodom razgovora i demonstracije i vjebanja.

Za uspjenu realizaciju nastave primjenom metode izlaganja , neophodna je dobra priprema instruktora i njegovo dobro poznavanje gradiva koje predaje, neophodno je u izlaganju koristiti to vie i interesantnijih primjera, ponekada ubaciti i pokoju anegdotu, humor i sl., potrebno je to ivlje priati i mijenjati intonaciju govora, drati se samopouzdano i govoriti sa zanosom i dinamino, oduevljenje gradivom prenositi na kandidate sluaoce, i naravno koristiti raznovrsna nastavna sredstva kako bi to izlaganje bilo to interesantnije i prihvatljivije za sluaoce- kandidate i kako bi se i oni mogli ukljuiti i misaono aktivirati. Nain rada samoga kandidata u metodi izlaganja se ogleda u : sluanju instruktorovih izlaganja, postavljanju pitanja radi razrjeavanja nedovoljno shvaenog gradiva ili radi dubljeg upoznavanja gradiva koje se izlae, sluanju instruktorovih odgovora na postavljena pitanja i pitanja drugih kandidata, i osmiljavanju i zapamivanju izloenog gradiva .

To su neki od mnogobrojnih zahtjeva i za instruktora i za kandidate kako bi primjena ove metode bila uspjena, a kao to vidimo to nisu ni malo jednostavni zahtjevi, pa je s toga potrebna to bolja priprema instruktora, i njegova to vea motiviranost da na ovaj nain to bolje priblii gradivo uenicima sluaocima-kandidatima.

2. METODA RAZGOVORA je metoda kojim treba dopuniti metoda izlaganja , jer ovim metodom nastava postaje dinaminija , interesantnija i vie aktivira i misaono podstie kandidate, osim to sami uspijevaju doi do odreenih spoznaja, ime usvojeno gradivo due pamte. Nain instruktorovog rad po metodi razgovora ogleda se u sljedeem : u odreenom redoslijedu i postavljanju pitanja kandidatima, u sluanju odgovora kandidata na postavljena pitanja i prema potrebi ispravljanju i dopunjavanju, u objedinjavanju itavog materijala i davanju zakljuaka o odgovorima kandidata, a nain rada kandidata u metodi razgovora se ogleda u sljedeem : slua pitanja instruktora i odgovara na njih iznosei slobodno i svoja vlastita miljenja i stavove, slua, osmiljava i pamti odgovore drugih kandidata , instruktorove ispravke i dopune odgovora , kao i instruktorove zakljuke i uopavanje o cijelom gradivu. Najbolje dobre strane ove metode su to potie kandidate na misaonu aktivnost, omoguuje i individualan pristup kandidatu, mogu je i svestraniji pristup odreenoj temi na zahtjev i pitanja kandidata, te osim to omoguava kandidatu da pita , podstie ga i da samostalno razmilja, kritikuje i da na taj nain razvija samopouzdanje. Nedostaci ove metode su da se ipak esto moe prekinuti osnovna misao kandidata, da ne omoguuje dovoljnu sistematinost, ukoliko nema dovoljno vremena za realizaciju i zahtijeva vee sposobnosti nastavnika. Iz svega navedenog , vidimo da se i za ovakvu realizaciju gradiva , nastavnik mora dobro pripremiti i da uope realizacija zavisi od njegovog dranja i postupaka , kao i od odgovora kandidata. Pitanja koja postavljaju i instruktor i kandidati moraju biti jasna, sadrajno i jeziki ispravno formulisana, jednostavna i pravilno izgovorena, dok odgovori moraju biti tani i to konkretniji i jasniji , adekvatni sa preciznom upotrebom pojedinih termina. Pri odgovorima, nastavnik mora voditi rauna o tome i o linom dranju i korektnom postupanju prema bilo kakvom pitanju od strane kandidata. Instruktor svojim dranjem treba podsticati kandidate i ulivati im povjerenje u sopstvene snage, kao i podsticati ih na dalje uenje i proirivanje znanja.

3. METODA DEMONSTRACIJE ( POKAZIVANJA ) je neophodna za primjenu prilikom obuavanja i njome se iskoritavaju ne samo ulo sluha, nego se do spoznaje dolazi i ulima vida i dodira . Nain instruktorovog rad po metodi demonstracije ogleda se u sljedeem : demonstriraju se predmeti, slike, modeli, radne operacije, rukovanje i postupci i dr., usmjerava se kandidatovo percipiranje ( opaanje ) u pravcu onoga to mu se pokazuje i osmiljava se . Nain kandidatovog rad pri primjeni metoda demonstracije ( pokazivanja ) je takav da on percipira ( opaa) ono to instruktor demonstrira, osmiljava i pamti demonstrirani materijal, sadraj ili demonstriranu radnju i izvodi praktine zadatke. Bez primjene ove metode ne moe se ni zamisliti uenje i obuka kandidata za vozae. Nju naroito treba koristiti za demonstraciju psihomotornih operacija koje treba uvjebati za uspjeno uee u saobraaju. Ova metoda zahtijeva kombinaciju sa metodom usmenog izlaganja i objanjavanja, metodom razgovora i vjebanja, i obavezno zahtijeva upotrebu raznovrsnih nastavnih sredstava koja se demonstriraju. Nastavna sredstva koja su najee u upotrebi pri demonstraciji u obuci za vozae su motori i njihov rad , slike i eme, makete i crtei za uenje saobraajnih propisa , kao i filmovi i drugi video i audio materijal . Pri demonstriranju veoma je vana umjenost i pripremljenost instruktora , a demonstracija zahtijeva i primjenu razliitih metodskih postupaka, kao to su : 1) demonstracija maina u sklopljenom i rasklopljenom stanju, kada ne radi i kada radi , u cjelini i u sklopovima mehanizma, 2) demonstracija psihomotornih operacija koje se obavljaju u vonji i to njihova demonstracija od poetka do kraja ili u pojedinim etapama ili se razmatraju njihove osobenosti koje su vane u datom momentu . Uspjeh primjene ove metode zavisi od sljedeeg : uslova demonstracije kao na pr. kvaliteta vida i sluha kandidata , spretnosti u kretnjama i uslova pri kojima se demonstrira (vidljivost , blizina, osvjetljenje , jaina zvuka, tanost i jasnoa slika i crtea , ispravnost modela i predmeta, te broja predmeta ili slika, postupaka koji se demonstriraju, jer ako je to veliki broj dosta toga se i ne primijeti dovoljno i ne zapamti se . Kandidat bi trebao pratei demonstraciju da pravi eme i biljeke, a ako se demonstrira postupak ili radnja, da je obavezno odmah pokua ponoviti nekoliko puta ( kombinacija sa metodom vjebanja ) . Jedino tako e shvatiti i zapamtiti ono to mu instruktor demonstrira ,bila to slika, maina ili neka radnja. Demonstriranje radnje ili pokreta instruktor vri na sljedei nain : radni zahvat,operaciju ili postupak instruktor vri na potpuno prirodan nain, zatim to radi usporenim tempom nekoliko puta sa prekidima izmeu nekih elemenata.Kada primijeti da je kandidat usvojio odreenu operaciju, instruktor primjenjuje dalje mjeoviti tempo, odnosno normalnom brzinom obavlja usvojenu radnju, a usporeno i ralanjeno nove elemente. Poslije toga se najvaniji i najsloeniji momentio izdvajaju i pokazuju posebno jo sporijim tempom i to nekoliko puta. Na kraju, instruktor ponovo demonstrira zahvate ili postupke u cjelini, ubrzavajui tempo i skraujui pauze do normalnog izvoenja, onako kako se to u praksi radi.Sve radne postupke instruktor treba da pokazuje sa maksimalnom preciznou uzorno ( napomena : egzemplarna nastava ) , jer i najmanja greka i nekoncentracija instruktora pri demonstraciji izaziva kod kandidata smutnju i konfuziju. Praktino pokazivanje treba vriti uvijek neposredno pred poetak uvjebavanja i ponekad treba traiti od kandidata da radnju ponovi prvo u mislima, kako bi uvrstio predstavu o njoj, pa tek onda da je praktino pone izvoditi. Prilikom demonstracije, instruktor treba i objanjavati zato se neto radi tako i tako, a kada kandidat tu radnju ponavlja i vjeba, treba i od njega traiti da rijeima ponovi zato se neto radi na ovaj ili onaj nain. ( Na pr: Zbog ega obuhvatamo glavu ruice mjenjaa itavim dlanom i svim prstima ruke ?- Radi lakeg okretanja ruice i radi lakeg pomjeranja u eljeni poloaj( brzinu ) , kao i radi vee osjetljivosti prilikom ukljuivanja zubaca ( pokazuje ) ) . To je primjena metode izlaganja i metode razgovora uz demonstraciju i vjebanje .Na kraju je potrebno da instruktor jo jednom upozori kandidata na najbitnije momente u objektima koje demonstrira i sve se zavrava zajednikim zakljucima kandidata i instruktora , ime se jo jednom u najsaetijem obliku iznesu osnovna uputstva i upozorenje koje se odnosi na ono to se pokazivalo, odnosno aktivno uilo i uvjebavalo.

4. METODA VJEBANJA je metodoloko, plansko i organizovano ponavljanje znanja, pokreta i radnji u nastavnom procesu, radi sigurnog ovladavanja odreenim znanjima i radnjama i sigurne, tane i brze primjene nauenoga u vonji. Za obuku kandidata za vonju najvanija je motorno-praktina vjeba uz upotrebu svih intelektualnih ( misaonih ) kapaciteta kandidata. Individualni rad kandidata i instruktora omoguava da se vjebanje obavi najefikasnije . Primjena metode vjebanja zahtijeva od instruktora da pripremi vjebu, da je izvodi i da obezbijedi izgraivanje vjetine i poetnih navika za tipine radne zahvate i operacije . Karakteristian nain rada kandidata prilikom vjebanja je da praktino ponavlja radne zahvate i operacije koje je zadao i demonstrirao instruktor s ciljem ovladavanja vjetinama i poetnim zahvatima za njegovo izvoenje, i da osmiljava sve operacije i radne zahvate koje mu postavlja instruktor s ciljem vjebanja. Metodski put nekog vjebanja tee ovako : prvo se kandidatu saopti cilj, zadatak i vanost predstojeeg rada ( metoda usmenog izlaganja i objanjavanja ) , a onda u drugoj fazi se uz pomo metode demonstracije pokazuju pokreti,radnje i vjetine da bi kandidat uoio kako se ispravno postupa, a onda u treoj fazi kandidat planskim, organizovanim i viestrukim ponavljanjem ovladava vjetinom ili radnjom. Ovu treu fazu planskog i organizovanog ponavljanja nazivamo metodom vjebanja. Osnovni metodski postupak instruktorovog rada za vrijeme vjebanja je posmatranje i djelovanje rijeima na kandidata, djelovanje linim primjerom, demonstriranjem i uoavanjem ispravnih postupaka kandidata. Tu je veoma vana pozitivna povratna informacija kandidatu, to jeste pohvala za svaku uspjeno odraenu radnju. Kandidata se treba uvijek podsticati ,a nikako sputavati, grubo kritikovati i omalovaavati ak i pogledom , a nekamoli runim i grubim rijeima. To izrazito destimulira kandidate, posebno one koji su nesamouvjereni i nesigurni, kao i starije ene. Ako instruktor primijeti da kandidat pravi greke jer moda nije dobro shvatio uputstva ili je dekoncentriran i umoran, potrebno je odmah prekinuti radnju i kandidatu treba ponovo demonstrirati radnju i blago ga potaknuti da polako i ralanjeno uz jednostavna uputstva ponovi isto u mislima, a onda nekoliko puta i samu dotinu radnju, a kada je uspjeno obavi obavezno ga pohvaliti i potaknuti da ispravno ponovi jo nekoliko puta. Sauvati pozitivan pedagoki takt u situacijama vjebanja je jako vano, kako bi kandidat zadrao motivaciju za uenje i podsticao sam sebe na dalju vjebu. Osim toga , za instruktora je veoma vano da shvati znaaj ralanjivanja zadatka na elementarne operacije, a za svaku operaciju detaljno odrediti bitne elemente i vjebanje tih elemenata po njihovom redoslijedu. Vodei se ovim, autor Riedel je razradio etiri stupnja ili koraka u postupku vjebanja, a ema te etverostune metode izgleda ovako : 1) pripremanje kandidata ( osloboditi ga straha, oznaiti i naglasiti rad koji treba uiti, pobuditi interes i elju kandidata da naui taj zadatak i zauzeti ispravan poloaj ) ; 2) Izvoenje ( pokazivanje) koje vri instruktor ( prvo izvoenje: rei, pokazati i objasniti ta se dogodilo ; drugo izvoenje: tek sada tano objanjenje i utvrivanje ta, kako, zato, i zato tako ; tree izvoenje : samo jo djelomino spomenuti postupke i naglasiti kljune take , ako je potrebno pokazivati i posmatrati onoga ko ui, ii naprijed postepeno;) ; 3) Pokuaji kandidata ( primjena ) ( prvi pokus : samo tee greke ispraviti; drugi pokus : kandidat koji ui objanjava i obrazlae ta, kako i zato tako ; trei pokus- izvoenje : osigurati razumijevanje pojedinih postupaka i kljunih taaka, pitati i omoguiti pitanje,po potrebi omoguiti vie izvoenja, biti strpljiv i onoga ko ui- kandidata propustiti tek kada je postigao stanovitu sigurnost,; ) ; 4 ) Zavretak pouke ( kandidat sam izradi radnju, pitati i omoguiti pitanje, posmatrati napredak u vjebanju i traiti da se posmatra, u sluaju potrebe korigirati ) . Ovi koraci od 1 do 4 trae manji utroak vremena jer je esto 1 stupanj nepotreban, a 4 je automatski. Najvaniji su 2 i 3 stupanj jer tu kandidat shvata, postavlja pitanja posmatra demonstraciju i ponavlja je .

U ovome dijelu smo obradili etiri ( 4 ) nastavne metode koje su najee u obuavanju kandidata bilo teoretski ili u praktinoj obuci. To ne znai da se i druge metode ne mogu primjenjivati, na pr. rad na tekstu , ilustracija, i dr. Dobar instruktor je onaj koji e znati na pravilan nain odabrati nastavne metode, prilagoditi ih nastavnim sadrajima i linosti kandidata. Ako se obuavanje u vonji ne odvija dobro, ne treba traiti uzrok samo kod kandidata ( esto se kae ne ide mu vonja i sl. ) , nego tada i instruktor treba da analizira svoj rad, metode koje je odabrao, da izvri korekcije i da neto promijeni u svome radu. Upravo zbog toga, deava se da neki instruktori imaju mnogo ponuda za obuavanje, a kod nekih kandidati naputaju obuku ve nakon nekoliko asova.

Sasvim je sigurno da nastavnik- instruktor u svome radu treba primijeniti naueno iz pedagoko-didaktiko- metodike naobrazbe, jer to je glavni preduvjet da e uspjeno obaviti svoj zadatak osposobljavanja uenika-kandidata. Zato je veoma vano da se obui i za pravilno planiranje nastavnog sata ( asa ) . Osim pravilnog izbora metoda rada, za uspjeno planiranje sata potrebno je odabrati i adekvatne oblike rada , nastavna sredstva i poznavati artikulaciju sata. Do sada smo ve dosta toga nauili i o oblicima rada i artikulaciji i o nastavnim sredstvima, pa emo sada samo napraviti krai rezime toga nauenog.

OBLICI RADA U NASTAVI su sljedei :

1) Frontalni ( kolektivni ) oblik rada u nastavi je takav organizacioni model nastave u kome se vei broj polaznika- kandidata u isto vrijeme izlae nastavnom utjecaju, odnosno izvoenju nastave . pri frontalnom radu sa uenicima , nastavnik je centar i subjekt nastave, a uenici su objekti koji samo sluaju, opaaju i primaju informacije od nastavnika. Oni su vrlo malo misaono ukljueni , jer se ovdje primjenjuje najee metoda usmenog izlaganja, objanjavanja, demonstracije svim polaznicima , a manje razgovora , pa nema dovoljno mogunosti da se uenik sam aktivira, a znamo da se tek tada u uenju i razvijanju vjetina postiu maksimalni efekti. Karakteristika frontalne nastave je i ta da se nastavnik obraa svim uenicima i da nastavu prilagoava prosjenimj uenicima, tako da su tu ipak zanemarene potrebe naprednijih ili onih koji slabije napreuju. Ipak, kada se radi o predavanjima i ili prezentacijama za vei broj ljudi, ovakva nastava je najekonominija ( kao sada, na primjer ) .

2) Grupni oblik nastave odvija se u grupama uenika od tri,etiri, pet, ili vie uenika- sve do 15. Grupa radi na tano postavljenom i odreenom zadatku i svaki lan grupe trebao bi da ostvari komunikaciju sa drugima u grupi i da da svoj doprinos zajednikom napretku, uenju i rjeavanju problema. Grupna nastava bi trebala da bude efikasna jer aktivira svakog uenika na misaonu djelatnost i aktivno uenje. Meutim, u praksi to nije tako, jer jo uvijek nije razvijena svijest svih ljudi- lanova grupe da svako treba biti aktivan i uvijek ima onih pojedinaca koji su pasivni i provuku se na raun savjesnih i vrijednih u grupi. Ipak, grupni rad je esto i vrlo efikasan , posebno u najoptimalnijim grupama od 4 do 6 polaznika , jer omoguava svima da aktivno sudjeluju u rjeavanju problema, da se povezuju sa ostalim lanovima grupe , da osjete napredak i samopouzdanje kad grupa uspjeno zavri zadatak i kada ga prezentira. Voe grupa su bitna karika izmeu nastavnika i grupe, a esto i glavni nosioci aktivnosti u grupi. Uspjeh nastavnika se ogleda u pravilnom formiranju grupa, odreivanju zadataka za grupe i odreivanju tanog vremenskog okvira za rad u grupama i za prezentiranje grupnog rada.

3) Rad u parovima ( partnerski rad ) je jedan vid grupnog rada, a esto se primjenjuje u uenju stranog jezika,gdje oba polaznika mogu ravnopravno aktivno uestvovati i uiti. Ako nastavnika i uenika- kandidata u procesu obuavanja posmatramo kao ravnopravne partnere i za rad instruktora i kandidata moemo rei da je partnerski ( rad u paru ) ;

4) Individualni rad u nastavi posebno dolazi do izraaja u obuci za vozaa i njega smo ve dosta puta spominjali kao direktni individualni rad. Ovaj rad je prilagoen potrebama i mogunostima svakog kandidata , a omoguava kandidatu da maksimalno bude ukljuen u proces uenja i razvijanja vjetina . Ovaj oblik rada je posebno zastupljen u muzikoj naobrazbi, stomatologiji, laboratorijskom radu i praktinom radu u motoristici i obuci za vozae. Najvea vrijednost ovog oblika rada u nastavi je prilagoenost individualnim potrebama i mogunostima svakog kandidata i mogunost napredovanja u skladu sa sposobnostima.

5) Kombinovani oblik rada predstavlja kombinaciju frontalnog , grupnog, partnerskog i individualnog rada, ili razliite kombinacije grupnog i individualnog, frontalnog i partnerskog , frontalnog i grupnog ili individualnog i frontalnog i sl. Najvea dinamika u nastavi se postie kombinacijom metoda i oblika u radu, a to sve zavisi od umijea nastavnika i kreativnosti nastavnika, kao i njegovih sposobnosti u nastavnom radu.

Osim pravilnog izbora metoda i oblika rada , nastavnik treba da zna kako sve to ukomponovati u jedan nastavni sat koji najee traje 45 minuta. Zato je vrlo vano da poznaje neka pravila planiranja sata, odnosno da poznaje artikulaciju sata .

ARTIKULACIJA SATA ( ASA ) predstavlja strukturu asa , tj. tano odreene faze jednog nastavnog sata bio on po svojoj tipologiji uvodni sat, sat obrade novog sadraja, sat ponavljanja, vjebanja ili provjere znanja. Naime, svaki sat treba da ima :

1 ) uvodni dio - ovaj dio sata ima standardnu funkciju motivacije za dalji rad, oslobaanje od straha i buenje interesa za nastavak rada. U ovom dijelu se formulie problem ili zadatak sata i jasno se naglaavaju ciljevi koji se ele postii u obrazovnom ( stjecanje znanja o ) , u odgojnom smislu ( razvoj navika, stavova, buenje emocija i podsticanje odreenih ponaanja ), kao i funkcionalni ciljevi ( razvoj sposobnosti, vjetina i navika kod kandidata ) . Planirajui sat treba tano definisati sve ove ciljeve koji se najavljuju u uvodnom dijelu.

2) glavni dio sata ( osnovni dio ) predstavlja konkretnu realizaciju planiranog sadraja i svega to je naglaeno u uvodnom dijelu sata. Artikulisati glavni dio sata treba na vie podetapa, odnosno u vie teza zavisno od specifinosti predmeta i tipa asa ( da li je sat teorijske obrade novog sadraja, sat vjebanja ili ponavljanja ) . Glavni dio sata je bogat sadrajima koje uenik treba usvojiti ili uvjebati i u ovom dijelu sata dolazi do izraaja kreativnost nastavnika- instruktora i njegova pedagoko-didaktiko-metodika spremnost , to jeste adekvatnost odabranih metoda i oblika rada , te bogatstvo metodskih postupaka i nastavnih sredstava.

3) Zavrni dio sata je dio sata u kojem se ponavlja obraeni sadraj ili vjebana radnja , donose zakljuci, provjerava usvojenost pojmova, pravila,zakonitosti ili uvjebanost odreenih radnji, provjerava usvojenost stavova i primjenljivost znanja u praksi. U ovom zavrnom dijelu se i verifikuje usvojenost znanja i vjetina uenika- kandidata, ocjenjuje se njegovo ili njihova znanja, najavljuje sljedei sat i eventualno daje zadatak za rad ili razmiljanje kod kue.Vremensko trajanje jednog sata je 45 minuta, a nekada imamo i dva sata zajedno, tj. blok-sat koji traje 90 minuta. Savremena didaktika ne istie koliko tano treba da traje koji dio sata , kao to se to ranije strogo planiralo : uvod 5-7 minuta, glavni dio 30-35 minuta i zavrni dio 5-8 minuta . Danas se vie procjenjuje efikasnost i iskoritenost svakoga dijela sata i ostvarenje ciljeva postavljenih za realizac. na satu. Ipak, uobiajeno je da glavni-osnovni dio sata

traje najdue .

Za uspjenu realizaciju postavljenih obrazovnih, odgojnih i funkcionalnih ciljeva sata , neophodna je paljiva upotreba razliitih NASTAVNIH SREDSTAVA na svakom satu . Neki didaktiari nastavna sredstva nazivaju i medijima u nastavi, jer oni u stvari predstavljaju vezu izmeu nastavnog sadraja i uenike spoznaje. Naime, spoznaja je laka i efikasnija ako se koristi u spoznajnom procesu vie ula: vid , sluh, miris, dodir i sl. Upotreba medija, odnosno nastavnih sredstava omoguava da ta spoznajna komponenta nastave bude interesantnija, spoznaja bra i laka, a pamenje usvojenoga dugotrajnije. Upotrebom nastavnih sredstava zadovoljavaju se principi oiglednosti i povezanosti teorije sa praksom. Uspjenost nastave se ogleda se u odabiru nastavnih sredstava i njihovoj adekvatnoj upotrebi. U radu instruktora sa kandidatima, treba planirati i koristiti sljedea nastavna sredstva :

1) demonstraciona sredstva mogu biti karte, crtei, slike i skice, modeli, makete, filmovi i televizija, cd-plejeri, multi-medijalni projektori i sl. , kao i prirodni predmeti koji se za vrijeme demonstracije pokazuje kandidatima bilo u uionici, bilo u prirodnim uvjetima . Kandidatima je potrebno kombinirati demonstraciju modela i crtea jer je na taj nain snaniji intelektualni zahvat odreenog predmeta. Na primjer, rad etverotaktnog motora bie kandidatima mnogo jasniji ako je instruktor demonstrirao crte u bojama, model i konano sam motor.

2) Manipulativna i operativna sredstva su sredstva kojima se rukuje- manipulie, odnosno izvode odreene radnje. Poto upravljanje vozilima zahtijeva i odreeno rukovanje alatima, mehanizmima, i sl. to je u toku obuke instruktor duan upoznati kandidata sa nainom njihove upotrebe i primjene u odreenim situacijama. U ova sredstva spadaju i iva vozila : motocikl, automobil i oni predstavljaju iskljuivo najvanije sredstvo u obuci.V dio : Nastavni proces i planiranje nastavnog sata

Nastavni proces predstavlja nastavnu djelatnost koja se odvija kao nastava, deavanje izmeu nastavnika, uenika i nastavnog sadraja. Vaan preduvjet za uspjeh ove nastavne djelatnosti nastavnog procesa zavisi od planiranja rada. Planiranje se obavlja tako da se tano odreen program koji treba usvojiti uenik rasporedi za realizaciju u odreenom vremenu i to sve treba da ima logiku povezanost, to znai da sadraji pri realizaciji treba logiki da slijede jedni za drugima. Da bi sve isplanirao kako treba, nastavnik mora da ima didaktiko-metodike spoznaje ( sve one o kojima smo mi do sada govorili).

Kada pristupa planiranju nastavnog procesa , nastavnik- instruktor prvo obavlja globalno planiranje , a to znai da mora znati koliki je ukupan broj sati odreen ili ugovoren u toku jednog kursa. Zatim e se vidjeti koliko tema koje ine zaokruenu nastavnu cjelinu, sadri nastavni program oblasti koju predajemo kandidatima. Poslije toga emo odrediti koliko je sati potrebno da se gradivo obradi, ponovi, vjeba i utvrdi neka nastavna cjelina ( tema ) , vodei rauna o specifinostima svake date cjeline. Nakon toga, izvrimo razbijanje cjeline ( teme ) na manje nastavne jedinice koje se mogu obraditi za jedan ili dva asa ( sata ) . Takve, najmanje nastavne jedinice moemo uklopiti u sedmini raspored rada, vodei rauna o logikoj povezanosti. To znai da se treba paziti da prvo dou na red oni sadraji koji se prirodno nadovezuju jedni na druge i bez ijeg savladavanja se ne moe razumjeti ni ono to slijedi. Ovaj dio planiranja naziva se globalno planiranje.

Osim globalnog planiranja, instruktor planira i svaki nastavni sat planiranje nastavnog sata . Planiranje nastavnog sata se vri neposredno prije samog sata i tu instruktor mora planirati realizaciju konkretne nastavne jedinice iz globalnog plana . Ovaj dio planiranje nastavnog sata obuhvata :

1) odreivanje sadraja rada- koja nastavna jedinica se mora obraditi , ponoviti, vjebati ili provjeravati-utvrditi ;

2) odreivanje obrazovno- odgojnih ciljeva i zadataka ( ta se mora nauiti i znati, koje se sposobnosti, vjetine i navike razviti i koje odgojne vrijednosti usvojiti ) ;

3) odreivanje najpogodnijih nastavnih metoda ( izlaganje, razgovor, demonstracija, vjebanje );

4) odreivanje oblika rada ( individualno, grupno ,frontalno ili kombinovano ) ;

5) odreivanje najpodesnijih nastavnih sredstava za realizaciju nastavne jedinice ( demonstraciona ili manipulativno-operativna );

6) odreivanje artikulacije sata ( priblino odreivanje vremenskog trajanja i sadraja rada u uvodnom, glavnom i zavrnom dijelu sata ) ;

Kada zavri sa konkretnim pismenim planiranjem i pripremom nastavnog sata, nastavnik-instruktor pristupa i realizaciji pripreme, od obezbijeenja konkretnih uvjeta odvijanja sata, pripremanja potrebnog materijala za sat, pripremanja nastavnih sredstava , nastavnih listia za grupni ili individualni rad, eventualnog pripremanja testova ili nizova zadataka objektivnog tipa ( NZOT-a ) za pismenu provjeru znanja ili pitanja za usmenu provjeru znanja .

Napomenuli smo ve da je prilikom planiranja i pripremanja nastavnog sata vrlo vano znati o kojem se tipu sata radi , a tipovi sata mogu biti :

1) uvodni sat ( upoznavanje instruktora sa kandidatom, upoznavanje sa nastavnim planom i programom, ciljevima i zadacima obuke, motiviranje kandidata za uenje i obuku, uvoenje kandidata u jednu cijelu nastavnu oblast, pregled tema za obradu u nastavnom procesu, obaveze kandidata u nastavnom radu, nastavna sredstva koja e se upotrebljavati, kako e se vriti provjera znanja, koju literaturu treba pronai, kako najefikasnije uiti- tehnike uspjenog uenja i vjebanja i sva druga pitanja relevantna za nastavak rada ) ;

2) sat obrade novoga gradiva ( odreena nastavna jedinica koju uenik mora savladati realizira se od uvodnog dijela sata, preko glavnog i u zavrnom dijelu sata se obraeno gradivo mora rekapitulirati ) ovaj sat moe biti isplaniran i realiziran iz koritenje razliitih oblika i metoda rada i adekvatnih nastavnih sredstava ) ;

3) sat ponavljanja i utvrivanja gradiva ( tano odreen sadraj i karakter gradiva koje se mora ponavljati i utvrivati , odreena nastavna sredstva koja e se koristiti , posebno listie sa pitanjima za ponavljanje koji se mogu i vrednovati -ocijeniti )

4) sat primjene nauenoga u praksi ( struktura sata i ovdje treba da bude od uvodnog preko glavnog dijela do zavrnog dijela sata , isplanirane metode primjene steenog znanja u raznim praktinim situacijama uz razliite problemske zadatke );

5) sat provjere ( planski i smiljeno provjeravati znanja , umijea i radnje na tano odreenim zadacima ; utvrditi stepen nauenosti i savladanosti odreene vjetine i znanja ) ;

6) sat vjebanja i uvjebavanja ( planirati strukturu od uvodnog do zavrnog dijela sata u skladu sa tano utvrenim ciljevima i zadacima savladavanja odreene vjetine , postupka, radnje i ukazivanje na pogreke i neeljene posljedice ) ;

7) kombinovani sat ( sat i obrade novoga gradiva, vjebanja, ponavljanja ili vrednovanja , a planira se po uobiajenoj strukturi : uvod,gl.dio,zavrni dio ) ;

Raspored sati je u svakom organizovanom odgojnom i obrazovnom radu veoma vaan, pa tako i u organizaciji obuke za budue vozae . Pri pravljenju rasporeda sati treba voditi rauna o psiholokim faktorima bitnim za sposobnosti kandidata. Osnovni faktori o kojima treba voditi rauna pri sastavljanju rasporeda sati su :

radne sposobnosti uenika u toku dana su razliite i ujutro su niske, dok se odmicanjem dana poveavaju. Poslijepodnevni rad je neto manje efikasan, bez obzira je li bilo nastave prije podne.Ovo je dnevna efikasnost rada.Osim nje postoji i sedmina, mjesena i godinja efikasnost. Bez obzira na to , treba se voditi rauna da na poetku nastave budu prvo zastupljeni laki predmeti ioli sadraji, a poslije teei.

Psiholoka zakonitost retroaktivne inhibicije( novo gradivo potiskuje staro , tj. tetno djelovanje novog materijala koji se ui, slinost materijala i sl. Zato je bolje u rasporedu ne stavljati dva slina predmeta ili gradiva jedan za drugim . U radu sa odraslima je mogue, ali se i preporuuje spajanje dva nastavna sata u jedan ( blok-sat ), jer ovakav dui rad dozvoljava izvjestan stepen elastinosti u radu , kao i due izvoenje jedne aktivnosti.

Ako se drimo ovih zakonitosti u pravljenju rasporeda sati moemo oekivati veu efikasnost u uenju. Posebno se preporuuje u obuci kandidata za budue vozae blok sat u obuci jer omoguava vie vremena za uvjebavanje odreene radnje u konkretnoj praktinoj situaciji , kao i odravanje motivacije za rad .

Primjer nastavnog sata ( uraditi zajedno sa polaznicima i sa pitanjima za provjeru usvojenog znanja na predavanju iz pedagogije, didaktike i metodike );

VI dio : Provjeravanje, ocjenjivanje i evidentiranje napredovanjaVrlo osjetljiv i moda jedan od najteih zadataka instruktora u toku rada sa kandidatom je ocjenjivanje uspjeha kandidata u nastavi , ali i pri odravanju zavrnih ispita. Sistemom ocjenjivanja vrimo jak utjecaj na kandidate i time bi trebali da djelujemo motivaciono, odnosno da kandidatu povratna informacija o njegovom uspjehu bude podsticaj za dalji rad, uenje i napredak. Kvalitetna i racionalna organizacija svake nastave predpostavlja kontinuirano i sistematsko praenje rezultata i u skladu sa postignutim od strane kandidata, planiranje daljega rada sa kandidatom. Naime, samo na taj nain instruktor moe adekvatno trenutnim postignuima kandidata , planirati sljedee usvajanje novoga ili ponavljanje i uvjebavanje nesavladanih radnji. Osim toga, kada se kandidatu esto saoptavaju rezultati vjebanja, to na njega djeluje motivaciono i on e nastojati da se jo vie trudi i vjeba. Svako instruktorovo priznanje da kandidat dobro obavlja izvrenu radnju, to djeluje ohrabrujue na kandidata i pozitivno utjee na dalje ulaganje napora u vjebanju. Ohrabrenje se kandidatu moe dati rijeima pohvale ili klimanjem glave u znak odobravanja . Ovdje se ,dakle, misli na to ee ohrabrenje u procesu vjebanja. To nije ocjenjivanje u onom klasinom smislu davanja ocjena, nego neophodno tekue provjeravanje napredovanja i davanje povratne informacije o kvalitetu primjene steenih znanja i navika. Ono je najbitnije zbog motivacionog djelovanja na kandidata u toku obuke.

Osim ovoga tekueg, neophodno je provjeriti znanje i napredovanje kandidata i na kraju odreenih etapa obuavanja i to se najee obavlja tako da instruktor dovede kandidata u situacije koje su sline situacijama na ispitu i da ga tada provjeri i teorijskom znanju pitanjima , ali i praktino izvoenjem odreene radnje. I ova provjera slui i kandidatu i instruktoru u korekciji buduih planova uenja i vjebanja. U oba ova sluaja, i pri tekuem i pri etapnom provjeravanju, instruktor se treba drati osnovnih pedagokih i psiholokih naela i pravila ocjenjivanja izbjegavajui subjektivnost. To znai da kriterij ocjenjivanja, odnosno ono to instruktor procjenjuje kao bitno, mora biti to objektivnije i adekvatno odraavati nivo znanja i stepen uvjebanosti neke radnje. Najefikasnije je kandidatovo znanje koje on moe u raznim situacijama viestruko koristiti u praksi.

- Zahtjevi u pogledu sadraja ocjene treba da budu precizni, jasni i unaprijed poznati svim kandidatima. Instruktor je duan da objasni svim kandidatima norme postignute u vonji, kao i u ostalim oblastima koje se postiu na ispitu (saobraajni propisi, prva pomo, poznavanje motornih vozila i dr. ). Posebnu panju treba koncentrisati na minimum znanja koja kandidat mora posjedovati da bi zadovoljio na ispitu. Poto su kriteriji i uslovi za polaganje vozakog ispita podloni promjenama, a to uslovljava razvoj drumskoga saobraaja, instruktor mora konstantno pratiti te promjene i primjenjivati ih u svome radu.

- Da bi instruktor uspjeno obavljao ocjenjivanje i napredovanje kandidata, on mora dobro da poznaje i psihologiju i pedagogiju. U poetku rada treba biti blai u ocjenjivanju, a dalje ocjenjivanje e zavisiti od napretka kandidata i njegovih osobina linosti, pa se taj kriterij najee sve vie pootrava i instruktor postaje sve stroiji u svojim zahtjevima, da bi na kraju obuke zauzeo identian stav ispitivaa pred kojim se polae vozaki ispit. Zato se instruktorima preporuuje da na kraju kompletne obuke izvre takozvanu ocjensku vonju, koja bi bila slina vonji na polaganju ispita pred zvaninom komisijom. - Svaki instruktor vodi evidenciju o napredovanju kandidata u dnevniku obuke. Tokom rada instruktor vri provjeravanje i ocjenjivanje primjene steenih znanja, vjetina i navika, to mu omoguava da dalje korigira i planira rad sa kandidatom i na bazi toga on stvara odreene zakljuke o kandidatu, koji su mu potrebni za konanu ocjenu postignua kandidata, ali i za njegov instruktorski rad u budunosti.- Provjeravanje i ocjenjivanje znanja moe da bude razliito i to je jedan od najteih zadataka onoga ko provjerava i ocjenjuje .

Postoje dvije osnovne forme ocjenjivanja:

1. Subjektivno ocjenjivanje koje moe biti i usmeno i pismeno

2. Objektivno ocjenjivanje pomou testova;

Osnovna razlika izmeu subjektivnih i objektivnih formi ocjenjivanja lei u tome to je u subjektivnim formama ocjenjivanja ugraena linost ocjenjivaaili njegove simpatije prema kandidatu , dok je u objektivnim formama ocjenjivanja mjera ocjenjivanja ugraena u instrument ocjenjivanja, na primjer test .Zato su ocjene sa testova objektivnije jer je u toj ocjeni iskljuena linost ispitivaa, njegove simpatije i procjene koje mogu biti vrlo neobjektivne.

Subjektivno- usmeno ocjenjivanje je podesno za neposredno ispitivanje o znanju ispitanika i omoguava u toku odgovaranja korekcije znanja. Nedostaci usmenog ispitivanja su : - nije podjednako pravino prema svima ;

omoguava intervencije i favoriziranja pojedinca ;

ispitivai prave greku halo efekat (kada su pod utjecajem ranijih rezultata ispitanika ili ocjena iz drugih predmeta ) ;

ne ostavlja nikakav objektivan trag ( kao npr. test ) ;

ne moe se provjeriti znanje iz razliitih oblasti, tj. odgovoriti u cjelini svojoj namjeni ; neekonomino je jer iziskuje vei utroak vremena od nastave ;

ne postoji mogunost za kontrolu teine pitanja ;

Prednosti pismenog ispitivanja su :

relativno se lako sastavlja i daje ;

mogu se lake pokazati znanja ;

moe se primijeniti za svaki predmet ;

onaj ko se ocjenjuje ima znatno veu slobodu da ispolji svoje znanje i pri tome manje osjea tremu i strah ;

ispitiva ima vie vremena i mogunost da nekoliko puta pregleda rad prije nego donese odluku o ocjeni ;

Nedostaci pismenog ispitivanja i ocjenjivanja su :

njime se obuhvata samo manji dio gradiva ;

zahtijeva dosta vremena za pregled ;

njime se ispoljava subjektivnost u ocjenjivanju ;

Zbog svih izloenih nedostataka i usmenog i pismenog subjektivnog ocjenjivanja, u posljednje vrijeme se sve vie tei objektivnim formama ocjenjivanja i ispitivanja.

Najobjektivniji nain provjere znanja i ocjenjivanja je test jer on omoguava da se sa istim kriterijem procijeni znanje svih kandidata i u tu ocjenu ispitiva ne ugrauje svoju linost, kriterije, simpatije i s l. Test je takav oblik ocjenjivanja koji se sastoji od vie zadataka jednakih za sve ispitanike, a koji su strukturalno povezani. Zadaci u testu se postavljaju tako da se na njih moe odgovoriti krae, pa zato u testu moe da bude od 10 do napr. 100 pitanja. Razumljivo je da tako veliki broj pitanja i zadataka moe da obuhvati i veliki sadraj, tj. dosta gradiva. Testove znanja kao objektivne mjerne instrumente sastavljaju odgovarajui strunjaci i njihova validnost i kvalitet se provjerava na velikom uzorku ispitanika. Razliiti nastavnici esto koriste ovu vrstu ispitivanja i ocjenjivanja s tim da sami prave pitanja i onda se takvi instrumenti nazivaju NZOT-ovi (nizovi zadataka objektivnog tipa ) . To u klasinom smistu nisu testovi jer nisu badareni i provjereni na velikom broju ispitanika kao pravi testovi. Meutim, i NZOT-ovi su vrlo objektivni jer su jednaki za sve ispitanike, uslovi ispitivanja su za sve jednaki, kao i kriteriji ocjene.

Preporuuje se da nastavnik, pa tako i instruktor, u toku obuke i uenja daje povremeno testove. Takvo testiranje mu slui za otkrivanje tanog znanja kandidata, njegovih dobrih i loih strana i na osnovu toga se i nastavnik moe uvjeriti u uspjeh svog rada, ali i rezultati sa testa mogu biti vrlo motivacioni za kandidata.

Ocjene je mogue izraavati na razne naine, brojano i opisno. Postoje skale sa dvije ocjene i te najee koriste i instruktori, kao i komisija za polaganje vozakog ispita, a to su : zadovoljava-nezadovoljava, pozitivno-negativno, poloio- nije poloio.

Sva zapaanja o uspjesima kandidata u toku obuke, tj . evidencije o provjeravanju i ocjenjivanju kandidata neophodno je vriti kontinuirano i redovito u dnevnike obuke i na bazi toga instruktor stvara odreene zakljuke o kandidatu i daljem radu sa njim, kao i pripremi za konanu ocjenu postignua kandidata i pripremu za polaganje ispita.

Zavrni dio predavanja : rezime predavanja sa akcentom na najbitnije elemente predavanja, uputa za koritenje literature ( svi udbenici didaktike i metodike ( dr. Nikola Filipovi, V. Poljak, F. Jelavi ) , Pedagogija za instruktora- vozaa , Sarajevo 1996.g. skripta , Skripta sa ovoga predavanja prof. Neimarlija Vildane, Zenica ,maj i novembar 2007. i pitanja za pripremu ispita ( u Slubenom glasniku BiH, br. 12, str. 901. od 26.02.2007.g. ) ;

Predavanje pripremila : prof. Neimarlija Vildana, ispitiva za Pedagogiju

Zenica, novembar 2007.g.

PAGE 26