Povijest Matice hrvatske Tuzla: POVODOM DESETOGODINJICE OBNOVE RADA MATICE HRVATSKE TUZLA

MATIINI TUZLANSKI OGRANCI I DUH GRAANSTVA BH

Matica hrvatska - utemeljena za prosjean ljudski vijek daleke 1842. - velika je organizacija hrvatskog naroda nastala u moderno doba (novi vijek) oblikovanja naroda, kao nacija, ne samo Hrvata nego u isto doba i svih drugih naroda takozvane Zapadne civilizacije (Nijemaca, Talijana, Francuza, Srba, Grka, itd.)1. Zato je imala, kao i druge sline ustanove, osim kulturne uloge u tom prvom periodu, jednako vanu pa i znaajniju nacionalnu ulogu u smislu izgradnje punog politikog suvereniteta hrvatskog naroda. Ta potpora suverenitetu koja je dolazila od Matice hrvatske (u poetku se zvala Matica ilirska) bila je tada jedna od pravih jezgri hrvatskog bida neophodnih za njegov opstanak i dalje oblikovanje kao kolektiviteta. Taj period je daleko iza nas i to uglavnom nije tako niti ima potrebe za takvom ulogom MH danas. Jedna je od rijetkih ustanova hrvatskog naroda koja i danas meutim jednako vodi brigu o hrvatskom etnikumu u najkorjenitijem smislu toga pojma i o hrvatskoj kulturi u njezinim najviim dometima i u najirem smislu te rijei, ujedno. Matica hrvatska je transdravna organizacija koja svoje glavno sjedite, sredinjicu razumije se, ima u Republici Hrvatskoj, a podrunice ili ogranke kao takva i u nekoliko drugih drava svijeta. Jedan od takvih ogranaka, meu drugima, kako u BH tako i u Maarskoj, recimo, jest i Ogranak MH u Tuzli, ili u Tuzli Dolnjoj, kako biljee prve kroniarske biljeke o ograncima, za Tuzlu, iz 1882. godine. Ovaj osvrt na povijest ogranka MH u Tuzli, (a bilo ih je u BH jo, npr. u Banja Luci, Donjem Vakufu, Usori, i dr.) nastaje ciljano i s krupnim razlogom: o Desetogodinjici obnove rada MH u Tuzli.

OPI UVJETIKoliko su spomenuti ogranci bili snani, utjecajni ovisilo je razumije se o puno toga, ali vjerojatno ponajvie od materijalne potpore, stanja u obrazovanju i od inspiriranih pojedinaca. (Razumije se tu su i opdi uvjeti razvoja, kao to su politiki, geopolitiki, religijski, geografski, itd, u biti manje vani u odnosu na ovaj predmet o kojem je rije, iako u odreenim razdobljima, a to znai

1

MH de idude godine slaviti 170 godina od svog utemeljenja

privremeno i sluajno, su mogli igrati ak i najvaniju ulogu, ali u ove faktore ne moemo ovdje ulaziti, zbog ogranienja koje nam namede sam predmet.) Danas su okolnosti znaajno drugaije, ali ovi gore spomenuti faktori - uz neke druge, nove ali i manje vane, uvjeren sam - jednako su presudni danas za djelatnost i razvoj ogranaka MH, po mom miljenju, kao i prije stotinu godina. U irokim potezima i ukratko orisani nuno je i trebamo razlikovati dva perioda uvjeta, razvoja ogranaka MH u BH: a) graanski period (1882.-1941.) u koji spada i ovaj na suvremeni (opet, graanski period (1995.-2011.); i b) socijalistiki period (1945.-1990). U graanskom periodu, starom i najnovijem, uvjeti razvoja kulturnih drutava u osnovi su isti s tim, da najnoviji graanski period u razvoju BH jo nije dostigao u kvalitativnom smislu neke vane dosege graanskog duha starog graanskog perioda BH, to nije nikakvo udo nakon pedesetogodinjeg perioda socijalizma i posljednjih ratnih dogaaja, te stanju tranzicije BiH-drutva u kojem se nalazimo, kao i sva druga postsocijalistika europska drutva. Jednom rijeju, trenutno mi smo dakle objektivno u tranziciji, prelasku/povratku u graansko drutvo. Materijalni uvjeti razvoja kulturnih drutava pa i ogranaka MH u BiH u starom graanskom periodu bili su vrlo skromni: BiH je bila seljaka zemlja i u austrougarskom i kraljevskojunoslovenskom, periodu2. Dovoljno je jo napomenuti samo da se ak i u tridesetim godina XX. stoljeda Kraljevina Jugoslavija nosi sa zaostacima kmetskog poloaja seljaka u BiH.3 Napredni graanski i inovniki sloj bio je jo tanak, ali 'prirodno' angairan (tj. bez kompleksa, nesnalaenja, i sl.) u svojim prizvodnim, bankarskim i slinim poslovima, samosvjestan i pun elana. Prema tome objektivno Kulturna drutva su imala i mogla oekivati relativno nisku materijalnu potporu ekonomskih nositelja drutva, iako je i takva 'kakva-takva' potpora dolazila s puno vie motiva i uvjerenja, da se potpomae prava stvar nego, to je to recimo danas sluaj u naem tranzicijskom drutvu. Za socijalistiki period nuno je redi kako je sama proizvodnja i raspodjela dobara bila ved po sebi problematina a da su idejni/ideoloki razlozi bili uvijek presudniji od ekonomskih, u politici prema kulturnim drutvima u BH - pa bi nema sumnje takav poloaj bio i Ogranaka MH u BiH, da su oni uopde ovdje postojali u socijalistikom periodu. Upravo ti ideoloki razlozi su odluili o najvedem i jedinstvenom udaru na MH u njenoj povijesti, udaru koji se kao takav vjerojatno nikada vie nede jer ni ne moe, ponoviti - rije je naime, o poznatom rasputanju sredinje organizacije MH 1971. g. Obrazovni uvjeti, ogranaka MH u BH i drugih drutava bili su jednako tako skromni, da ne kaemo loi kao i materijalni uvjeti, ako ne i skromniji jer se obrazovanje kod najirih slojeva stanovnitva (a2 3

Seljaki sloj stanovnitva inilo je vie od 80% ukupnog broja stanovnitva Dodue, zakon koji je propisivao zemljinu reformu i ukidanju kmetstva doneen je jo 1919. g.

vidjeli smo naprijed, ono je bilo u vedini seljako, kmetsko) shvadalo kao neto to nije neophodno za ivot4 tj., neto bez ega se moe ivjeti. Obrazovanje je vjerojatno shvatano kao neto to je stvar gospode, vieg drutvenog sloja5. Prema tome, s obzirom na samu 'komornu' narav MH te obrazovnu strukturu BH u starom graanskom periodu, opravdano je pretpostaviti da su ogranci MH u BiH pomalo bili udruge posebno poadenih i motiviranih pojedinaca, a ne udruge sa nekim naroito irokim i neposrednim utjecajem na narodne slojeve. Uloga obrazovanja i znanja i obrazovnih standarda u ograncima MH u BiH danas, svakako ima i treba da ima, znaenje conditio sine qua non svakog matiinog djelovanja. Inspirirani pojedinci - kao tredi kljuni uvjet javljanja i razvoja ogranaka MH, prema gore predloenoj kategorijalnoj analizi uvjeta ili jednostavno pojedinci, individue, uopde u graanskom drutvu su zapravo temelji drutva, prije svega zato jer svaki posao koji treba obaviti uvijek je obavljen od odreenog pojedinca a ne kolektiva (kolektiv je strogo gledano, uvijek apstrakcija, ak i kada je rije o sinergijama timskog rada6) i to se u osnovi odavno jasno zna, jo od pokreta prosvjetiteljstva i slavne francuske revolucije s kraja XVIII. stoljeda. Ovaj uvjet i nastanka i razvoja ogranaka MH u BiH najmanje je bio ograniavajudi faktor razvoja ogranaka u bilo kojem pogledu, osim u kvantitetu odnosno broju takvih inspiriranih pojedinaca. Njih je naime bilo malo. Ali kada uzmemo u obzir da je MH po sebi ionako jedna manja, 'komorna' a ne iroka 'narodnjaka' udruga, onda, vjerojatno tu injenicu nedemo ni smatrati nedostatkom ili potekodom, za razvoj ogranaka MH. Ovaj faktor ima jednak, nepromijenjen znaaj, za nastanak, razvoj i jaanje MH, od vremena pojave MH, do danas.

Matiini ogranci u javnom ambijentu BiHPovijesni izvori o nastanku, djelovanju i razvoju ogranaka MH u BiH u graanskom periodu vrlo su oskudni, pa nam zbog toga kao jedina mogudnost ovdje preostaje pokuati postidi to je mogude bolju rekonstrukciju posvjedoenih tema i sadraja iz javnog ivota kojima su se sigurno i matiini ogranci u BH jednako bavili na svoj nain ba kao i sve druge sline udruge i ustanove, a s krajnjom nadom kao ciljem, da de nam usput moda uspjeti sklopiti makar neto i od ambijenta cjeline politikog i javnog ivota u kojem se ivot odvijao7.

4 5

Broj nepismenih se takoer kretao oko 80% ukupne broja stanovnika BiH Stanje u obrazovanju se 20-tih I 30-tih godina neto popravlja, pa se osim dravne brige za izgradnju kolskih objekata tako javljaju i projekti opismenjavanja odraslih; esto su to akcije u okviru HSS-a 6 U psihologiji i sociologiji postoje znanstveni teorijski koncepti koji osporavaju ovakav teorijski stav ali, i oni koji ga podravaju; ovome gore suprotan u osnovi bi glasio: da je cjelina uvijek neto vie od pojedinanih elemenata od kojih je sastavljena. 7 Posluidemo se u tu svrhu ovdje jednim prikazom hrvatskog tiska i hrvatskih politikih stranaka u djelu Ademovid Fadil, Bosanskohercegovaka tampa (1918.-1941.), Nezavisno izdanje profesionalnih novinara BiH, Sarajevo, 1988. g., str. 123-131

Graanski period u BiH zapravo stvarno zapoinje sa dolaskom Austro-Ugarske Monarhije, iako je nekih modernizacijskih kretanja u tom pravcu bilo ved i u Bosanskom Vilajetu. Hrvati Bosanskog Vilajeta su naivno vjerovali da de im katolika Austro-Ugarska, kao katolicima, donijeti vie prava, ali se ubrzo to pokazuje kao iluzija. Austro-Ugarska meutim, prema svojim imperijalnim ciljevima, direktivno nastoji rijeiti nacionalno politika neslaganja ideologijom bonjatva a kada joj to nije uspjelo, pragmatino odustaje od njeg i postepeno doputa nacionalno i kulturno djelovanje triju vedinskih naroda u BiH. Politiki, Hrvati se dijele oko Hrvatske narodne zajednice (HNZ) i Hrvatske katolike udruge (HKU), dviju stranaka koje su ujedno bile i znakovi podijeljene institucionalne podrke katolike zajednice Hrvatima u BiH, franjevake provincije i redovne crkvene hijerarhije, potpuno organizirane upravo dolaskom, Austro-Ugarske Monarhije, po mandatu Berlinskog kongresa, na vlast. HNZ je izdavao svoj list Hrvatski Dnevnik na ije je pisanje meutim preteit utjecaj imala HKU, pa je HNZ pokrenuo novi list Hrvatska Zajednica. Nakon odreenog politikog pribliavanja obiju politikih struja, neto kasnije dodi de ponovo do udaljavanja te de biti pokrenut dvotjednik Hrvatska Narodna Zajednica.

Politiko profiliranje Hrvata nastavide se i u periodu izmeu dva svjetska rata. U toku 1919. i 1920. osnovano je vie drugih, ne samo hrvatskih, stranaka. (Demokratska stranka, Radikalna stranka, JMO, itd.). U studenom 1918. je pokrenut Jugoslavenski List, nezavisni hrvatski dnevnik, nestranaki orjentiran, ali se, neto kasnije pribliava novoustrojenoj Jugoslovenskoj demokratskoj stranci s programom centralistikog ureenja novonastale Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Jedan broj pristalica HNZ i pripadnika liberalne inteligencije priao je ovoj Jugoslovenskoj demokratskoj stranci. Hrvatska puka stranka za BiH bila je dio Jugoslovenske puke stranke (odnosno Slovenske ljudske stranke, Antona Koroca) za cijelu teritoriju BiH s naglaeno katolikim orjentacijom. Glasilo ove stranke bilo je Jugoslavija, izlazilo je u Sarajevu od studenog 1918., i bilo namijenjeno Hrvatima katolicima. U uvodnom lanku Jugoslavije pisalo je da taj list pokredu katoliki Hrvati, da on treba biti glasnikom narodnog jedinstva SHS. Urednik ovog lista bio je Karlo Cankar, raniji tajnik stranke HKU. Ovaj list je djelovao na crti pomirenja i zajednike politike akcije dviju ranijih politikih stranaka Hrvata u BiH, HNZ-a i HKU-a. Godine 1925. poinje izlaziti i list Katoliki Tjednik iji je vlasnik i izdava bio Vrhbosanski kaptol. List izlazi sve do 1945. g. Obnovljena je HNZ koja se tijekom rata bavila karitativnim aktivnostima. Neto kasnije ona de se podijeliti na Hrvatsku teaku stranku i na Hrvatsku puku stranku a obije su se zalagale za autnomistiko odnosno federalistiko organiziranje zemlje u cjelini.

U izdanju HNZ-a kao hrvatski nedjeljni list za politiku, prosvjetu i gospodarstvo, izlazio je u Banjoj Luci Novi ivot. Prvi urednik je bio Husein ugid, a posljednji Jozo Vukovid. Ali do pomirenja nije dolo, pa je formirana Hrvatska narodna stranka, koja je razvila djelovanje u tuzlanskom okrugu, u Derventi, Travniku i drugdje. Ovo previranje se nastavilo dalje sa utemeljenjem nove Hrvatske teake stranke u Travniku. Ona pokrede u Sarajevu dnevni list Hrvatska Sloga. U okviru ove stranke na okupljanju Hrvata radila je i hrvatska stranka iz Hrvatske, Hrvatska zajednica. Tako se teaka stranka orjentirala na Zagreb, to de je pribliiti modnoj Radidevoj stranci. Ova teaka stranka de se postupno osipati prelaskom njenih lanova u Radidevu Hrvatsku republikansku seljaku stranku, pa se ugasilo i njezino glasilo (1923.). Radideva stranka de postepeno ostvariti potpunu politiku dominaciju i meu Hrvatima u BiH. U Hercegovini je djelovala Hrvatska puka stranka za Hercegovinu i dva puta sedmino izdavala list Narodna Sloboda. Radideva stranka izdavala je u Mostaru list Hrvatski Narodni Dom a u Sarajevu tjednik Politika Bosansko-Hercegovakih Hrvata (1924.). Urednik je bio Vinko antek. U politikom ivotu kroz itavo meuratno razdoblje kao dominantno pitanje postavljalo se poznato, tzv. hrvatsko pitanje., koje se zapravo svodilo na hrvatsko-srpske odnose u novonastaloj dravi. Ved na izborima 1925. g. Radideva stranka imala je potpunu dominaciju meu Hrvatima u BiH.

U nastavku navodimo nekoliko primjera knjiga iz jednog kataloga8, za ono doba znakovitih, tiskanih 1910. g., a za koje je vjerojatno pretpostaviti da su bile rado itane od strane pripadnika hrvatskog naroda:

HORVAT, Rudolf Pripovijesti iz hrvatske povijesti: dio 5./Rudolf Horvat. Zagreb: Drutvo sv. Jeronima, 1904. (Zagreb: Antun Scholz). 148 str.; 19 cm; HRVATSKA NARODNA ZAJEDNICA (ZATO JE OSNOVANA I KOJI JOJ JE POSAO?). Mostar: uro Damonja, 1908. 20 str.; 20 cm. (narodna knjinica Hrvatske narodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu) HRVATSKA PUKA SELJAKA STRANKA (H.P.S.S.). Zagreb: Privremeni Glavni odbor Hrvatske puke seljake stranke, 1905. (Zagreb: Mile Maravid). 51 str.; 24 cm HRVATSKE NARODNE PJESME: knj. 1-5. Zagreb: Matica hrvatska. 23 cm Knj. 1.: junake pjesme/uredili Ivan Broz i Stjepan Bosanac. 1896. XXIV + 610 str. Knj.2.: junake pjesme/uredio Stjepan Bosanac. 1897. VIII + 455 str. Knj.3.: junake pjesme (Muhamedovske)/uredio Luka Marjanovid, - 1898. LV + 672 str. Knj. 4.: junake pjesme (Muhamedovske). 1899. VIII + 736 str. Knj. 5.: enske pjesme: sv. 1/uredio ikola Andrid. 1909. XVI + 407 str.

8

Brka Amir, katalog knjiga tampanih do 1910. godine na jezicima jugoslovenskih naroda, Teanj, 1991., 84-85

(Sa 4. pril. u knj. 3.)

Fotokopija naslovne stranice jedne knjige o BiH iz susjedstva, 1865.

a) Croquis tuzlanskog javnog ambijenta Jedan slubeni dokument9 sreskog naelnika sa sjeditem u Tuzli, upuden Kraljevskoj banskoj upravi Drinske banovine u Sarajevo, 1935., moda na najplastiniji nain prikazuje svu arolikost politikih i drutvenih prilika jednog vremena u ovom dijelu dananje BiH a ondanje Drinske banovine (dananja BiH bila je sastavljena jo od dijelova Vrbaske, Zetske i Primorske banovine) a u okviru Kraljevine Jugoslavije.

9

Zaglavlje dokumenta: Sresko naelstvo u Tuzli. Pov. Broj: 81/35; Podaci o partijama, pokretima i t.d. Na Pov. D. Z. Vr. 143 od 17. I. 1935. Kraljevskoj banskoj upravi Drinske banovine SARAJEVO

Fotokopija peata kraljevske banske uprave na kraju dokumenta

Tako, ved u prvoj toki se politiki prenaglaava kako u tuzlanskom srezu djeluje jo jedino Jugoslovenska nacionalna stranka (to je bilo u skladu s kraljevom unitaristikom politikom), da je na njenom elu narodni poslanik Hasanbegovid Avdo i posjednik Stokanovid Pero iz Tuzle i da broji oko 19 500 lanova. Nasuprot tome, ved u sljededoj toki (cijeli izvjetaj je izoloen po tokama, ukupno 13 toaka) druge politike stranke naziva bivima (iako su one doista bitno oslabljene nakon uvoenja kraljevske diktature) takoer svjesno umanjujudi njihov znaaj: JMO, Narodna radikalna stranka, HSS. Treda toka konstatira samo jednu jedinu injenicu - ali time to je njoj samoj posvedena itava toka, ved puno govori o velikom znaenju koji joj se pridaje - a to je: da u Tuzlanskom srezu nema republikanskog pokreta (koji je za Kraljevinu bio i ostao hrvatski kamen spoticanja svo vrijeme postojanja ove monarhijske Jugoslavije). U etvrtoj toki se naelnik naglaeno slavodobitniki osvrde na drugu po rangu veliku opasnost od koje je reim trajno strahovao (uostalom kao i brojni drugi reimi u Evropi tog doba) a to je komunistiki pokret, te mu se skoro izruguje kada najprije jednostavno konstatira da ga nema, jer da je krahirao 1933., te da su mu voe pohapene i zatvorene, itd... U petoj toki se vrlo detaljno izvjetava o aktivnostima sindikata (opet o neemu to je vrlo aktualno to jest u vezi sa radnikim pokretima), voama, snazi, itd. U estoj toki se sreski naelnik dotie vjerojatno najneuralginije principijelne politike toke onog vremena federalizma, federalistikog ureenja Monarhije, za kojeg se takoer opet konstatira da ga nema (javno), iako ga pojedinano jo zastupaju (jasno, opet ili, oduvijek, otkako je monarhija nastala) neki Hrvati.

Sedma toka se sada ved po tredi puta opet bavi Hrvatima, radikalnim nacionalistima tzv. frankovcima (pristaama voe iste stranke prava, Josipa Franka, najutjecajnije na prijelazu stoljeda) ali da je takvih po brojnosti malo i da su frankovci samo neki Hrvati... Osma toka se po etvrti puta bavi Hrvatima ovaj puta kao katolicima odnosno njihovim pastirima, katolikim svedenstvom, kao klericima, odnosno jo odreenije, optuuje poimence svedenika Cankar Karla iz Lukavca, za klerikalizam. U devetoj toki nairoko, pohvalno i s oitom podrkom opisuje i pobrojava jugoslovenske nacionalistike organizacije u tuzlanskom srezu, s njihovim voama, broju lanova, mjestu djelovanja, itd; tako su kao aktivne i utjecajne, navodene ove organizacije: Narodna odbrana, Jadranska straa, etniko udruenje i Streljaka druina. I deseta toka u slinom tonu afirmativno opisuje, sportska nacionalistika drutva, to su tzv. Sokolska drutva, kojih je bilo pod tim imenom jako mnogo organizirano po cijeloj Jugoslaviji, a u Tuzlanskom srezu su imali oko 2700 lanova. Tek u jedanaestoj toki na red je dola kultura a izvjetaj korektno poimence pominje sva kulturnoprosvjetna drutva, koja su djelovala do tada ved vie od dvije decenije u BiH, nama danas svima dobro poznata: bonjaki Gajret, kao najbrojnije, zatim hrvatski Napredak, na drugom mjestu po brojnosti lanova, na koncu, srpska Prosveta, a zatim i Narodne uzdanice, tri pjevaka drutva, i 10 raznih klubova i itaonica. Dvanaesta toka se opet u svom izvjetaju vrada na politike teme, naime, na inovnike dravne uprave, te politiki rigidno izravno potvruje nadreenima u upravi Drinske banovine u Sarajevu, da je dranje inovnika, na liniji to jest, da se oni nacionalno-politiki dobro dre i da narod protiv njih ne guna, osim protiv nekih pojedinaca... Na kraju u posljednjoj toki na red je dola slubena biljeka i o prosvjeti, koja se jedino bavi konkretnim negativnim primjerima nastavnika koji ne rade dobro svoj posao, a dvoje od njih (to jest ak pola od ukupnog broja) ne rade dobro (pogaate ved!) iz nacionalno-politikih razloga, pa za njih trai ili premjetaj ili umirovljenje. Za Eutimiju Latuka se tvrdi, kako ga iz ivinica treba premjestiti negdje drugdje jer je suvie pasivan, i da ga treba zamijeniti agilnijim, nacionalno (jugoslovenski orjentiranim) svjesnijim nastavnikom, uostalom i zato, jer radi u industrijskom, radnikom okruenju (komunistika opasnost!), a nalazi mu i druge manje vane nedostatke. Za Dramuid Strahinju iz Bistarca, naelnik se ali da je nesposoban parirati svedeniku iz Lukavca i da ga treba zato premjestiti, i dalje navodi, da je tu nekada postojala i sokolska eta, ali da je njegovim neradom likvidirana. Na koncu, savim izravno i nedvosmisleno tvrdi, da svedenika Karla Cankara, klerika, treba ukloniti iz sreza.

Tri izvjetaja Sredinjice o tuzlanskim ograncima MH

Tri Izvjetaja MH iz Zagreba za tri godita (1882., 1898., i 1913) koja slijede u nastavku su jedina prava originalna svjedoanstva o djelovanju ogranaka MH na ovim naim bosanskohercegovakim prostorima u tom starom graanskom periodu povijesti BiH. Za svaki izvjetaj donosimo prijepis i fotokopiju originalnog dokumenta. Iz tih izvjetaja moemo iitati nekoliko opdenitih znaajki: 1) U Matici su se angairali najugledniji i najobrazovaniji ljudi onog vremena; 2) Popisi povjerenika, prinosnika, zakladnika i utemeljitelja u sva tri izvjetaja pokazuju veliku raznolikost profesija koje su se ukljuile u rad Matice, a to su: upnici, kotarski predstojnici, suci, trgovci, zlatari, begovi, poreznici oficijali, uitelji, kancelisti, inenjeri, lijenici, oru. ritmajstor, dnevniari, kapetani, financijalni nadstraar, gradski mjernik, tajnici, blagajnici, eljezniarski inovnik, odvjetniki perovoa, solicitator, posebnik, upravitelj osnovne kole, predsjednik Okrunog suda, pukar, oruniki potovoa, kateheta, pisar, archiepiskop, bankarski inovnik, uenik, efendija-gradonaelnik, itd.; i, 3) Dr Ivo Pilar, kao izniman pojedinac, upisan je kao jedan od lanova tuzlanskog ogranka MH za 1913. g., iznimna osoba, koja ima naroite zasluge za oblikovanje relevantnih ideja politikog djelovanja Hrvata BiH na cijelom junoslovenskom prostoru u predratnom i poslijeratnom razdoblju, i posebice, zasluge za djelovanje HNZ-a, kao najvanije hrvatske stranke, uz Radidevu HSS, u BiH.

Izvjetaj MH Zagreb, za 1882. g.: (...) za Tuzla Dolnja povjerenik: Ikid o. Stjepan, upnik; prinosnici: Franjkovid o. Franjo, upnik (u Brekami), Grubiid o. Ivan, upnik (u Morananih), Ikid o. Stjepan, upnik, Kranjevid Filip, kotarski predstojnik, tiglin Nikola, sudac. (Ukupno 5 lanova.) (...)

Uvedani ulomak fotokopije dokumenta Izvjetaja MH Zagreb za Tuzla Dolnja za g. 1882.

(...)

Izvjetaj MH za Tuzla Dolnja, za upravnu godinu 1898. (ZGB 1899.):

za Tuzla Dolnja (...) povjerenik: Banovid Ante, posjednik i trgovac; utemeljitelj: Banovid Ante, posjednik i trgovac; utemeljitelji koji upladuju: Divkovid Marijan H., zlatar; Hager Ladislav, trgovac; prinosnici: Andrid fra Tvrdko, kapelan (u Brekama); Azabagid Eref, beg, porezni oficijal; Britvec Sredko, uitelj (trg. k.); Dobrinovid Mihael, kancelist; Dubravid Mehmed, ininir; Filipovid Franjo, uitelj (trg. k.); Fischer dr. Vatroslav, lijenik; Gamberger Josip, trgovac; Gjuran Matija, oru. ritmajstor; Ivanid Franjo, dnevniar; Koukal Josip, kapetan; Kovaevid L., financialni nadstraar (u Lukavcu); Kuril Franjo, grad. mjernik; Lasek F. ininir; Majevica pjevako drutvo; Mandruid Ivan, tajnik Okrunog suda; Muevid uro, blagajnik; N. N. (2); Niederlender Jakov, kancelista; Novak Jakov, eljezniarski inovnik; Ostojid I. Kazimir, odvjetniki perovoa; Pejinovid F. A., upnik (u Brekama); Radievid uro, kapetan; Rukavina N., kancelist; Schonwald N., solicitator; Stanid fra Ante, kapelan; Subaid Milutin, posebnik; opljarid Mihael, upravitelj osn. k.; Vragovid Lavoslav, predsjednik Okrunog suda; Vugrinovid Mijo, pukar; Vukadinovid Stojan, oru. potovoa; uljid fra Franjo, kateheta. (Ukupno 36 lanova.)

Uvedani ulomak fotokopije dokumenta Izvjetaja MH Zagreb za Tuzla Dolnja za g. 1898.

(...)

Izvjetaj Matice hrvatske Zagreb, za 1913 g.:

za TUZLA (Bosna). povjerenik: Ivanid Ilija, upravitelj kole. zakladnici: Banovid Anto, trgovac; Halilovid Hadi Mehaga, trgovac; Isabegovid Hadi Hamdibeg, trgovac; Jeremid Risto, lijenik; Kadid Bahrija, odvjetniki perovoa; Morankid Subhi Muharem, trgovac; Teslid Pezer Matej, upnik (Moranani); Pervan Ivica, pisar; Pilar Ivo dr., odvjetnik; Ponjavid Alijaga, trgovac; Radonid Hilarion, archiepiskop; Schuster Herman, trgovac; Schossberger Emil, bankarski inovnik; Tadid Ante, trgovac (ivinice); Topolnik Zvonimir Branko, uenik; Vilovid Osman efendija, gradonaelnik; Vrbanid Zvonimir Stjepan, uenik; Zoloscer Karlo, uenik. (Popis lanova prinosnika nije primljen.) (Prinosnici koji su sami naruili knjige: Terzid Salih, maturant; Tomas M. Ivan, uitelj.) (Ukupno 32 lana.)

Uvedani ulomak fotokopije dokumenta Izvjetaja MH Zagreb za TUZLA (Bosna) za 1913. g.

b) Croquis tuzlanskog kulturnog ambijenta 10 U to graansko doba Tuzla je imala razvijenu paletu kulturnih drutava o emu svjedoi ak i jedan izvjetaj o djelovanju Drutva sv. Jeronima u Tuzli, hravstkog drutva koje je djelovalo u okvirima Katolike crkve i bilo u mnogim svojim aktivnostima veoma slino Matici hrvatskoj, a moda ponajvie po izdavatvu. Zanimljivo je (a moda je rije i o nesmotrenosti) da su lanovi tog drutva ovdje, bili i kolektivi (Hrvatsko pjevako drutvo Majevica), objekti (Katolika uionica), itave obitelji (obitelj Ive Divkovida), cijela upa (upa Breke), itd. Izvjetaj u cjelini za Tuzlu takoer donosimo u prijepisu i u fotokopiji originalnog dokumenta. Izvjetaj Ljetopisa i imenika knjievnoga Drutva sv. Jeronima u Zagrebu za 1906. g. (tisak 1907.)10

O tome piu: Bojovid Veliko, Tuzla i njena okolina, Tuzla, 1937. g.; Marid Mirna, Zbornik radova XXXVI, Tuzla, 1988., u lanku Razvoj i djelatnost pjevakih drutava u Tuzli do 1945. godine; Risto Besarovid, Iz kulturne prolosti BiH, Sarajevo, Veselin Maslea, 1987., pod naslovom Prvo pjevako drutvo u Tuzli u poetnom periodu svog djelovanja, Ambrozije Benkovid, Tuzlansko podruje negda i sada, upanja-akovo, 1971., i drugi autori.

(...) Dolnja Tuzla povjerenik: Katoliki upni ured; l. III. r.: Andrid O. Josip, upnik; Hrvatsko pjevako drutvo Majevica D. Tuzla; Ivkovid Manda; Katolika uiona (samostan sestara); Lovrid dr Ante, profesor; Mijatovid O. Milivoj; obitelj Ive Divkovida; Obitelj Mije Kreida; Pezer Matej, upnik; okevid Ivan, upravnik dobara; Tvrdkovid Marko, kateheta; uiona puka u D. Tuzli: upa Breke; upa Dolnja Tuzla; upa Moranani; upanid Stjepan, uitelj (...)

Ulomak uvedane fotokopije dokumenta Izvjetaja Drutva sv. Jeronima za Dolnja Tuzla, 1906.

O hrvatskom pjevakom drutvu Majevica piu i sarajevske novine Glas Slobode11, u lanku Mate Vidovida u kojem se on povodom jedne organizirane zabave od strane hrvatskog pjevakog drutva, na koji je pozvana i Rudarska glazba12, dotie i niza drugih aktualnih drutvenih tema: stranaca u tuzlanskom kraju koji su radili u upravi Solane a koji su redom bili i glazbenici te njihovom odnosu prema junoslovenskom nacionalnom pitanju neposredno nakon zavretka rata, ekonomskim odnosima i sindikalnim pitanjima, posebno povezanim sa statusom glazbenika-podinovnika u rudarskoj upravi, itd. Nacionalna revolucija 1918., pie autor ovog lanka, ne bez jeda i prema kapitalizmu i prema nacionalizmu, znaila je samo mijenjanje gospodara. Ili kao to pie autor lanka na jednom mjestu, citiram: Ali kad su videli da nacionalna revolucija znai samo re i menjanje gospodara, a da sve staro moe ostati, naprotiv da je nuno, da ostane, tada ih tuno dirnu osedaj, kad pomisle da moraju svirati, onome to su mrzeli i na to su po preko gledali. (Kraj citata.)

11

Glas Slobode, br. 187, Sarajevo, izd. od subote, 25. oktobra 1919. g.; lanak, dirilica, pod naslovom Iz Tuzle, potpisao, Tomo Vidovid 12 Rudarska glazba osnovana je po otvorenju rudnika u Kreki, 1885, a svirai su bili uglavnom esi

Ulomak novinskog lanka sarajevskih novina Glas Slobode o Tuzli iz 1919. g. Hrvatsko pjevako drutvo13 Majevica osnovano je 1896. g. Pravilnik rada ovog drutva izdat je u Zagrebu, a danas se nalazi pohranjen u Narodnoj biblioteci u Sarajevu. Drutvo je registrirano pod imenom Narodno pjevako drutvo 'Majevica'. lan i sekretar drutva od 1920. 1943. g. bio je Rudo Krajtmajer. Dirigenti Drutva su bili: Ivan Vincetid, Janko Ravnihar, Alojz Ril i Tihomir Vidoevid. Drutvo se sastajalo u tuim prostorijama dananjeg sportskog kluba Sloboda. U meuvremenu, kada je sagraen Hrvatski dom 1913., rad drutva se intenzivira. Pri ovom drutvu su djelovali i tamburai. Pjevako drutvo Majevica je redovno uestvovalo u bogoslujima. Godine 1937. izvelo je svoju najznaijniju turneju po gradovima Zenica, Travnik, Bugojno, Jajce, Banja Luka, Bosanski i Slavonski Brod. Beogradski radio je 1933. organizirao javno snimanje koncerta Majevice u suradnji s vojnim trajh-orkestrom pod ravnanjem Tihomira Vidoevida.

Biljeka na krajuIzvori kojima raspolae tuzlanski Ogranak Matice hrvatske o svojoj povijesti su nema sumnje veoma skromni. To je posljedica i specifinog profila ove hrvatske kulturne ustanove kojoj glasnost nikada nije bila presudno obiljeje predstavljanja i ponaanja u javnosti.

13

Razumije se uz hrvatska istodobno su djelovala i srpska i bonjaka pjevaka drutva. Tako se Srpsko pjevako drutvo od 1920. g. nazivalo Njegu, dok je kao sekcija Muslimanskog kulturno-prosvjetnog drutva Gajret djelovao pjevaki zbor Gajret.

Zato imamo osnove pretpostaviti, jer su i graanski uvjeti ivota bili - usprkos oskudnosti materijalnih uvjeta, koji ih esto nisu pratili - u punom cvatu, da su i Ogranci Matice hrvatske u BiH a posebno tuzlanski ograci, bujali i djelovali u punom stvaralakom zamahu i posvedenosti nacionalnim interesima i ciljevima. Ogranci Matice hrvatske u Tuzli su imali svoju prolost, kao to se iz ovog prikaza bjelodano moe zakljuiti, pa je to kao injenica postojanja naprosto i osnovni uvjet mogudnosti obnove i uskrsa, preporoda, te velike i znaajne udruge hrvatskog naroda. Preporod se dogodio 2001. godine, prije deset godina dakle, o emu moete itati u nastavku ba u svim ostalim prilozima ove jubilarne monografije kojem je ona posvedena.

Romeo Kneevid