Skripta Misija i Vrijednost 1

UNIVERZITET U SARAJEVUFAKULTET SPORTA I TJELESNOG ODGOJA

SKRIPTA

MISIJA I VRIJEDNOSTI U SPORTU

Misija i vrijednosti u sportu

2013.SADRŽAJ:

1.Vizija - Misija, svrha postojanja..................................................................................... 4

1.1.Vizija................................................................................................................... 5

1.2.Misija.................................................................................................................. 7

2.Sport kao društvena institucija....................................................................................... 10

2.1.Šta je sport.......................................................................................................... 10

2.2.Odnos sporta i društva...................................................................................... 11

2.3.Društvene funkcije sporta................................................................................. 11

3.Vrhunsko sportsko stvaralaštvo...................................................................................... 14

4.Misija sporta i profit......................................................................................................... 17

4.1.Sportski profit.................................................................................................... 18

5.Priroda sportskog proizvoda........................................................................................... 22

5.1.Sportsko-industrijski proizvod......................................................................... 22

5.2.Čisti sportski proizvod...................................................................................... 23

5.3.Integrirani sportski proizvod........................................................................... 23

6.Sistem sporta i vrijednosti............................................................................................... 26

7.Društvene potrebe u sportu, individualne potrebe u sportu........................................ 30

7.1.Teorija hijerahije potreba (Abraham Maslow).............................................. 31

8.Kulturološki aspekti sporta............................................................................................. 34

9.Tržišni aspekti sporta....................................................................................................... 37

9.1.Pojam menadžmenta......................................................................................... 38

---------- 2 ----------


9.2.Vrijednosti sporta i menadžmenta................................................................... 39

9.3.Kadrovska politika............................................................................................ 41

10.Ambasadori sporta......................................................................................................... 44

11.Proces odlučivanja o kupovini u sportu....................................................................... 46

11.1.Faze procesa odlučivanja................................................................................ 46

12.Autentični razvoj............................................................................................................ 49

13.Glas i dignitet, konvencija o pravu djeteta................................................................... 51

---------- 3 ----------


1.OSNOVNI PRINCIPI KREIRANJA VIZIJE I MISIJE- SVRHA POSTOJANJA

"Prvi korak u procesu strategijskog menadžmenta je oblikovanje vizije i definiranje (poslovne) misije. Oblikovanje vizije i poslovne misije je jedna od centralnih aktivnosti organizacijskog top-menadžmenta, ako ne i njegov najznačajniji zadatak , budući da su, pored ostalog, oblikovana vizija i definirana poslovna misija ishodište i odredište organizacijskog ponašanja.Poslovna strategija i nije ništa drugo nego način (poslovnog) ponašanja usmjeren na ostvarenje unaprijed profilirane poslovne misije“.1

---------- 4 ----------


Slika 1.1.:Načini promišljanja

____________________1 Šunje, Aziz (2003), Top-menadžer, vizionar i strateg, Tirada d.o.o. Sarajevo,str.53

1.1.Vizija

“Poslovna vizija se definira i shvata na različite načine. Vizija predstavlja željenu sliku budućnosti koju je moguće ostvariti uspješnom strategijom. Ona ne podrazumijeva samo krajnju poziciju kojo organizacija teži, već i strateške pravce koje treba slijediti. Vizija označava jasnu predstavu budućih događaja i dugoročni poslovni rezultat“.2

“Najpotpuniji pristupi poslovnu viziju posmatraju kao cjelovit koncept koji ima više komponenti (Collins C.J., Porras, I.J., 1991.) i koji se može, u najširem smislu te riječi, poistovijetiti sa organizacijskom “filozofijom vodiljom” (engl.guiding philosophy), odnosno sa njenom “ključnom ideologijom” (engl.core ideology) koja opredjeljuje organizacijski identitet”.3 “Iako ne postoji jedinstveni pristup koje komponente tvore samu viziju, većina savremenih autora kao komponente koje opredjeljuju organizacijsku filozofiju vodilju navode”:4

- Bazični sistem vrijednosti- Svrhu njenog poslovnog djelovanja- Strategijski izazov kojem se želi odgovoriti, odnosno njenu organizacijsku ambicioznost i

njenu aspirativnost

Bazični sistem vrijednosti, u osnovi, svodi se na nekoliko ključnih vrijednosti koje se vežu za širi set relevantnih kategorija kao što su: zaposleni, kupci, dobavljači, šira društvena zajednica i dr. Uglavnom se bazične vrijednosti svode na tri do pet. Svrha biznisa označava svrhu, odnosno, razlog postojanja. Ona ima dugoročan karakter kao i sam bazični sistem vrijednosti. «Svrha biznisa je kao zvijezda vodilja na horizontu – uvijek slijeđena ali nikad dosegnuta»*. Strateški izazov (engl. strategic intent) predstavlja vidljivu komponentu vizije. Iako je postavljena dugoročno (za period od jedne do tri decenije), nema karakter dugovječnosti. Sa dosezanjem strateških izazova nakon definisanog vremenskog horizonta stvara se prostor za oblikovanje novih strateških izazova baziranih na neizmijenjenoj bazičnoj idelogiji – sistemu vrijednosti i svrsi biznisa. Strateški izazov, kao komponenta vizije, predstavlja određeno “željeno stanje“. Što je strateški izazov ambiciozniji to je nesklad između “sadašnjeg stanja“ i “željenog stanje“ veći. Jaz između željenog i stvarnog stanja naziva se “kreativna tenzija“.

---------- 5 ----------

Vizija je ono što može biti.Misija je ono što želimo da bude.Plan strategije je kako to postižemo.Howard G. Haas and Bob Tamarkin


____________________2 Macura, Rajko (2011), “Strateški menadžment“, BLC,Besjeda d.o.o.Banja Luka str.643 Collins, J.C., Porras, J.I. (1991), “Organizational vision and visionary organizations“, California Management Review,str.30-534 Šunje, Aziz (2003), op.cit.pod 1,str.54 Ibidem, str.55-62

Slika 1.2.:Princip kreativne tenzije

Primjeri vizija

American airlinesJedan je od vodećih zračnih prijevoznika sa više od 100.000 zaposlenih i 15 milijardi dolara prometa.Vizija glasi:“Mi ćemo biti globalni lideri u zračnom prevozu i povezanim internacionalnim uslugama.To ćemo postići na slijedeće načine:- Uvođenje standarda za sigurnost- Vrhunska usluga svojim klijentima- Stvaranjem otvorenog okruženja u kojem će zaposlenici moći participirati u traženju pozitivnih promjena , u kojem će se osigurati stalni rast, nagrađivati inovacije koje će svima dati šanse i sigurnost.“

NikeOsnivači Bill Bowerman i Phil Knight ostvarili su svoju viziju o inovativnoj, autentičnoj i inspirirajućoj sportskoj robnoj marci koju atletičari rade za atletičare. "To bring ispiration and innovation to every athlete in the world" bila je filozofija obaju osnivača koja vrijedi do danas i koja se odražava u svim proizvodima sa različitih područja kao što su nogomet, trčanje, Nike Sportswear ležerna sportska odjeća, NikeWomen za žene, košarka ili tenis. Inovativne tehnologije, najnoviji materijali povezani sa nezamjenjivim dizajnom. To je Nike.

General motorsKompanija koja je prepoznatljiva kao proizvođać transportnih sredstava i to od automobila do locomotive.Zapošljava oko 750.000 ljudi I ostvaruje oko 150 milijardi dolara prometa.Izjava vizije “Naša vizija je vodstvo u našoj djelatnosti koje postižemo zbog entuzijazma naših kupaca. Mi smo

---------- 6 ----------


postali lider u transportnim sredstvima u svijetu , jer imamo zadovoljne kupce pune entuzijazma u svim tržišnim segmentima u kojima konkuriramo . Entuzijazam kupaca je u konačnici ono što dovodi do vodstva u prodaji, zaradi , povratu investicija i imovine.Graditi ćemo taj entuzijazam kroz fokusiranje naših ljudi i procesa na timski rad I kontinuirano unapređenje svih podučja našeg poslovanja.

1.2.Misija

Poslovna misija je u potpunosti izvedena iz vizije i predstavlja njen pisani, jezički iskaz, kojim se prevashodno naznačava strategijski izazov, odnosno“ željeno stanje“ koje mobilizira sve organizacijske napore u određenom vremenskom periodu.U tom kontekstu posmatrano misija predstavlja “jasan i mobilizirajući cilj koji udružuje sve organizacione napore“.5

"Misija organizacije označava zaseban segment u okviru sistema strateških ciljeva organizacije te se može iskazati na najmanje četiri načina“:6

- Kao jasan cilj kojem se teži (engl.targeting)- Kao “zajednički neprijatelj“ (engl.common enemy)- Kao ogledni model (engl.role model) ili, u slučaju da je cilj usmjeren na unapređenje

sopstvenih resursa i sposobnosti- Kao interna transformacija (engl.internal transformation)

Sam proces oblikovanja misije je proces koji vodi top-menadžment vođen sopstvenom vizijom i logikom bazičnog sistema vrijednosti, i u neizbježnom dijalogu sa moćnijim “interesnim grupama“ koje posredstvom nadzornog odbora i usvajaju pisanu izjavu o misiji.Pisana izjava o misiji, pored ostalog, ima i snagu bazičnog etalona za sagledavanje uspješnosti rada organizacijskog top-menadžmenta.

,

---------- 7 ----------


Slika 1.3.:Proces oblikovanja organizacijske misije

____________________5 Collins, J.C., Porras, J.I. (1991), op.cit.pod.3, str 30-536 Šunje, Aziz (2003), op.cit.pod 1, str 62-64

Efektivno koncipirana misija, uz prethodno jasno definiranu bazičnu ideologiju (“bazični sistem vrijednosti“ i “svrha biznisa“), trebala bi sadržavati tri odnosno četiti elementa:

- Jasno određenje biznisa kojim se bavi organizacija- Strategijski izazov kojem se teži- Prostor na kojem se namjerava voditi biznis- Očekivanja močnijih interesnih grupa

Definiranje organizacijskog biznisa je ključni korak u definiranju organizacijske misije.Vrlo prikladan okvir za jasno određenje organizacijskog biznisa razvio je Abell F.D.( Abell F.D.,1980.)7 koji smatra da organizacija svoj biznis treba definirati sagledavajući slijedeće tri dimenzije biznisa:

1. Koje se potrebe zadovoljavaju organizacijskim biznisom ( jasno određenje potreba koje se zadovoljavaju, odnosno jasno sagledavanje potražnje i njenog uticaja na biznis)

2. Ko je organizacijski kupac, odnosno sa kojom kategorijom kupca organizacija želi da poslovno komunicira (jasno određenje kupca tj.u svakom trenutku treba da se zna “ko“ je organizacijski kupac)

3. Kako zadovoljavamo potrebe kupca (utvrđujemo koju i kakvu “vrijednost“ organizacija ima namjeru da ponudi svojim kupcima)

Abellov okvir predstavlja alat koji omogučava organizaciji da jasno razumiju i definiraju biznis koji namjeravaju voditi, s akcentom na kupca i njegove potrebe što omogučava pravovremeno reagiranje na određene promjene u tražnji ili ponašanju kupca.

---------- 8 ----------


Strategijski izazov je, isto tako, nezaobilazni dio poslovne misije, kao i naznaka prostora na kojem se namjerava voditi biznis."Misija koja sadrži naznačene elemente: definiran biznis s akcentom na kupce, strategijski izazov i prostor na kojem ima namjeru poslovno djelovati, zadovoljava kriterijume dobro definirane misije koja i prema Drucker P. mora da daje jasan odgovor na slijedeća pitanja“:8

Šta je naš biznis?Kakav će naš biznis biti?Kakav naš biznis treba da bude?Efektivno definirana misija se iskazuje u jednoj ili dvije rečenice i vrlo rijetko sadrži brojčane izraze- na način da predstavlja odgovarajuču platformu za mobiliziranje svig organizacijskih napora za njeno ostvarenje. Box: 1.

Primjeri misijePodravkaPoznata prehrambena kompanija. Njena misija glasi "Stvaranje visokokvalitetnih proizvoda s markom koji osvajaju povjerenje klijenata i potrošača”.

WilsonVodeći svjetski proizvođač sportske opreme za igre sa loptom. Osnovni sportovi su tenis, baseball, američki fudbal , golf, košarka, softball, badminton i squash. Segmentacija Wilsonovih poroizvoda ide u tri pravca: Sportovi s reketom, Timski sportovi i Golf.Misija glasi”Neprestana potraga za inovativnim tehnologijama i vrhunskim dizajnom. Unapređenje igre svih sportista, kako vrhunskih tako i rekreativaca. Postati broj 1 u svim sportovima u kojima učestvuje. Wilsonov pristup tehnologijama, dizajnu i kvalitetu, garantuju ostvarenje ove ideje”.

____________________ Ibidem, str 65-667Abell, F.D. (1980),“Defining the Business: The Starting Point of Strategic Planning, Prentice-Hall8 Drucker, P.(1974), “Management: Tasks, Responsibilities, Practices“, New York Harper&Row

LITERATURA:

* Šunje, Aziz (2003), “Top-menadžer, vizionar i strateg“, Tirada d.o.o. Sarajevo,

* Collins, J.C., Porras, J.I. (1991), “Organizational vision and visionary organizations“, California Management Review,

* Abell, F.D. (1980),“Defining the Business: The Starting Point of Strategic Planning, Prentice-Hall

* Drucker, P.(1974), “Management: Tasks, Responsibilities, Practices“, New York Harper&Row

* Peters J.T., Waterman H.R., Jr. (1982), “ In Serch of Excellence“, Warner books Edition,

* Macura, Rajko (2011), “Strateški menadžment“, BLC,Besjeda d.o.o.Banja Luka

---------- 9 ----------


2.SPORT KAO DRUŠTVENA INSTITUCIJA

"Sport je jedna od temeljnih društvenih institucija, neodvojiv od strukture društva i institucija porodice, ekonomije, medija, politike, obrazovanja, religije i sl., kao i sastavni dio svakodnevnog života ljudi širom svijeta. Na to nam ukazuju i događaji poput zimskih i ljetnih olimpijskih igara, svjetskog nogometnog prvenstva, biciklističke utrke Tour de France, teniskog turnira Wimbledon i sl., koji zaokupljaju pažnju miliona ljudi neovisno o dobi, spolu, rasi ili socijalnom statusu.

Just play. Have fun. Enjoy the game.Michael Jordan

Iako je sport “možda najvažniji kulturni i politički fenomen naše epohe” (Harrison,U: Vrcan, 2003.) još uvijek znamo premalo o njegovim socijalnim aspektima. Sport je dio kulture društva, ljudska tvorevina koja se mijenja paralelno s društvom u cjelini – sportovi poprimaju različite oblike i značenja ovisno o kontekstu posmatranja- npr. borilački sportovi poput sumo-hrvanja u Japanu drugačije su organizirani i imaju drugačije značenje nego borilački sportovi poput boksa i hrvanja u Americi ili Europi. Isto tako, značenje, organizacija i svrha košarke promijenila se od 1891. kada je nastala na YMCA-u u Massachusettsu kao dvoranska aktivnost za muškarce koji nisu htjeli igrati nogomet vani tokom zime (Coakley, 2007.:5). Za sport kažemo da je ogledalo modernoga društva. Upravo je iz toga razloga važno kritički promišljati sport i promjene koje se u njemu događaju jer je “znanje o sportu ustvari znanje o društvu” (Elias; Dunning, 1986. U: Bodin; Robene; Heas, 2007.)“.9

"Sociolozi koji se bave problematikom sporta nisu jedini koji smatraju da je sport društveni fenomen.Političari i sportski službenici također pominju društvo kada govore o sportu.Pretpostavljamo da postoji povezanost i korelacija između određenog društva i sporta.Ove pretpostavke su vjerovatne.Međutim, relacija između ova dva polja tj.društva i sporta, suočava

---------- 10 ----------


nas sa poteškoćama koje se temelje na činjenici da se sport pojavljuje u mnogo različitih oblika, a koje su, opet, zastupljenje u društvu u različitim formama.Da bi se pronašao odgovor na pitanje kakva su relacije između sporta i društva, potrebno je, prije svega poznavati značenje termina “sport“ i “društvo“.10

2.1.Šta je sport

Prvo razlikovanje može se napraviti između organizovanog i neformalnog sporta. Svi poznajemo primjere organizovanog sporta u formama visokog izvođenja takmičarskog i profesionalnog sporta, sport u različitim sportskim asocijacijama.Cijeli opseg organizovanog sporta postaje jasan ako se razmotre sve institucije organizovanog sporta (npr.u školama, na univerzitetima, u tvornicama, sport u vojsci itd.).Međutim da bi se govorilo o sportu, nije obavezno da on bude organizovan od strane institucija, što se može potvrditi primjerima rekreativnog sporta, raznih programa “za očuvanje dobre forme“ ili

____________________9 Perasović, B.,Bartoluci, S. (2007), “Sociologija sporta u hrvatskom kontekstu“, Zagreb, str 10610 Kozarčanin, A.(2005), “Kineziološka socijologija“, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu, str 114

kampanjama “sport za sve“.Sport se može praktikovati od različitih osoba u različitim situacijama i sa raznim namjerama.Kada koristimo pojam “društvo“, on znači prostor između države i pojedinca, tj. odnosi se se na kooperaciju između pojedinca i ljudskih faktora

2.2.Odnos sporta i društva

Sport kao stvar privatne prirode i sport kao igra vrlo često su oznake koje desetljećima određuju evoluciju sporta. Sport su formirale društvene grupe u okviru slobodnog prostora, i to zaštićen od različitih uticaja, posebno od uticaja politike. Ova ideja preovladava i danas, kada, naprimjer, vrhunski atletičari smatraju svoj uspjeh kao vlastiti, individualni uspjeh. Iz do sada rečenog može se zaključiti da je sport okružen velikim brojem društvenih uticaja (različitih podsistema društva) na koje također utiču drugi društveni sisitemi.U vezi s tim postavlja se pitanje: kako određena okolina utiče na učešće ljudi u sportu u različitim situacijama?Želja za aktivnim učestvovanjem u sportskom klubu zahtijeva igru u raznim ulogama npr.biti učesnik neke grupe za vježbanje, prijatelj nekih članova kluba, član kluba itd.Zanima nas i to koji faktori određuju da jedna individua ostvaruje uloge (igra uloge) koje se od nje očekuju? U sociološkoj literaturi kao odgovor se nameće konstatacija da različiti faktori imaju, dominantan značaj u odnosu društvo-sport, a takvi su: ekonomski faktor, različiti oblici podjele rada, struktura porodice, oblici obrazovanja, uticaj medija, politike i sl. Veza između sporta i društva proteže se do određene granice. To je u ovisnosti određenja sporta i društva. Naime, sud o sportu uveliko ovisi od suda u društvu. Ovakav odnos sporta i društva određuje i funkciju sporta u društvu.

2.3.Društvene funkcije sporta

---------- 11 ----------


"Od vrste sporta i karaktera društva ovise i društvene funkcije sporta.Postavlja se pitanje je li uopće može govoriti o društvenim funkcijama sporta općenito. U totalitarnom društvu osnovna je funkcija sporta dokazivanje nadmoći sistema, a u humanističkom društvu razvoj ljudskih potencijala koji pružaju mogućnost nadrastanja samoga sebe te razvoja inovacija. Raspravu otežava i činjenica da osim manifestnih, postoje i latentne funkcije, koje se ne mogu uvijek prepoznati. Suvremeno društvo i sport nisu homogeni, već izdiferencirani (često se sastoje i iz supkultura). Isti sport za različite društvene skupine može imati različit smisao, značenje i funkcije, kao što i različiti sportovi različitim skupinama mogu značiti isto. Ono što je za jednu skupinu funkcionalno, za drugu može biti nefunkcionalno. I konačno, budući da se društvo i sport razvijaju, mogu zadržati i neke funkcije iz prošlosti, iako ih mogu i prevladati stvarajući i neke nove, ali i buduće, moguće. Unatoč tome, definirati sport neovisno od društva značilo bi maksimalno ga apstrahirati, formalizirati, ideologizirati i mistificirati. Da bi se to postiglo, potrebno je definirati društvene funkcije sporta, samo je pitanje na koji način? Jedini mogući način za to jest da se utvrđivanju funkcija sporta pristupi diferencijalno, s obzirom na različite vrste sportova“.11

____________________ Ibidem, str 11511 Bjelajac, S.,(2006), “Sport i društvo“, Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i kineziologije Sveučilišta u Splitu, str.54-55

Tako je za aktivni i pasivni sport društvena funkcija djelovanje na gledatelje, a preko njih i na društveni sustav. Društvene funkcije nenatjecateljskog sporta su zabava i uživanje sudionika“.11 Društvena funkcija natjecateljskog sporta jest fascinacija miliona izravnih i posrednih gledatelja. Društvene funkcije neposrednih sudionika se pri tomu razlikuju od funkcija drugih društvenih skupina, institucija i sl. (za prve on ima funkciju dobre zarade i ostvarivanja društvene moći i ugleda, a za političare i privrednike funkciju manipulacije masama).

---------- 12 ----------


____________________ Ibidem

LITERATURA:

* Kozarčanin, A.(2005), “Kineziološka socijologija“, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu

* Perasović, B.,Bartoluci, S. (2007), “Sociologija sporta u hrvatskom kontekstu“, Zagreb

* Žugić, Z.(2000), “Sociologija sporta“, Fakultet za fizičku kulturu Sveučilišta u Zagrebu

* Bjelajac, S.,(2006), “Sport i društvo“, Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i kineziologije Sveučilišta u Splitu

---------- 13 ----------


3.VRHUNSKO SPORTSKO STVARALAŠTVO

"Sport predstavlja veoma složenu i kompleksnu ljudsku aktivnost, njegova se definicija može najpribližnije formulirati ako se ukaže na nekoliko karakteristika ovog fenomena“:12

- U toku cjelokupne sportske aktivnosti teži se ka ispoljavanju maksimalnih mogučnosti čovjeka

- Trenažna aktivnost je usmjerena na razvoj sposobnosti i karakteristika čovjeka od kojih prvenstveno zavisi postizanje sportskog uspjeha

- Kroz borbu i takmičenje traži se mjerljivi efekat rada (sportski rezultat)

Iz ovih osnovnih karakteristika, svakako, ne može se dobiti potpuna slika sporta, jer se on u savremenom društvu pojavljuje kao činilac koji vrši utjecaj na politički, ekonomski, kulturni, obrazovni i ukupni socijalni, nacionalni i međunarodni razvoj savremenog svijeta.Jednom rječju, sve više se prihvata misao da je sport veoma značajan činilac kulture savremenog društva.

"Strukturu i funkcioniranje sisitema sporta čine slijedeći sportski podsistemi“:13

Sportski odgoj i obrazovanje- je sportska aktivnost djece i omladine koja se obavlja u nastavno obrazovnom procesu na svim nivoima obrazovanja (predškolsko, osnovno, srednje i visoko) ili izvan nastavno obrazovnog procesa neovisno o obliku pojavljivanja.

Sport za sve- je organizovana ili samoorganizovana sistematska sportska aktivnost svih građana.

Razvojni sport- je priprema i takmičenje pojedinaca i ekipa koji su svojim stručnim i organizacijskim mogučnostima prevazišli sport za sve , a nisu istvarili vrhunski sportski rezultat.

---------- 14 ----------


Vrhunski sport- je priprema i takmičenje pojedinaca ili ekipa koji su na najvećim međunarodnim takmičenjima ostvarivali vrhunski rezultat.

Međunarodna povelja o tjelesnom odgoju i sportu, koju je UNESKO usvojio 1978. godine, u prvom članu naglašava da je „Bavljenje tjelesnim vaspitanjem i sportom fundamentalno ljudsko pravo za sve”.

"Osnovna karakteristika vrhunskog ili kvalitetnog sporta jeste specijalizacija. Vrhunski rezultati u sportu mogu se postići samo dugotrajnim i sistematskim radom, ali ne više sportskih grana istovremeno, već ograničeno samo na jednu sportsku granu, ili čak samo jednu sportsku disciplinu“.14

"U sportskoj praksi već više od vijeka postoji značajna konfrontacija oko dvije osnovne teorijske postavke pravljenja vrhunskih sportista i sportskih rezultata. Dok jedna grupa autora zagovara što ____________________12 Malacko, J.,Rađo, I.,(2004), “Tehnologija sporta i sportskog treninga“, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu, str.513 Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, (2001), “Zakon o sportu“, Sarajevo14 Hadžikadunić, A.,(2012), “Osnovna usmjerenja sporta (Opšta teorija sporta), Sarajevo, str.10

ranije uključivanje u sportsku disciplinu i sprovođenje usko specijalizovanih trenažnih sadržaja (poznato pod treminom rana specijalizacija), dotle druga grupa autora jednako uporno zagovara princip po kome je potrebno što kasnije u toku djetinjstva početi sa specijalizovanim treninzima za pojedinu sportsku granu (kasna specijalizacija)“.15

Međutim zagovornici obje teorije moraju da se slože oko jedne značajne činjenice: nedostaju dobro kontrolisane studije koje bi potvrdile ili odbacile i jednu i drugu teoriju!“U tom smislu, nedavno je objavljeno istraživanje grupe istraživača sa Univerziteta Kopenhagen (Danska)“!16 Oni su na uzorku od oko 200 sportista Danske podijeljenjih u kategoriju elitnih i neelitnih, pažljivo struktuiranim upitnicima utvrđivali razlike ove dvije grupe sportista u periodu rane faze njihovih karijera! Rezultati istraživanja su pokazali da se vrhunski sportisti razlikuju od nevrhunskih najviše po tome što su sa značajnijim obimom i intezitetom treninga počeli tek u kasnijoj fazi adolescencije (nakon 16 godine). “Izgleda da je trenažni proces nakon 16 godine, posmatran preko nedeljnog broja sati ali i usko specifičnim trenažnim sadržajima, presudan faktor koji razdvaja elitne od neelitnih sportista. Naročito je važno napomenuti da su vrhunski sportisti bili manje angažovani u sportskim aktivnostima u periodu ranog djetinjstva od njihovih neelitnih saigrača“- zaključuju autori.

Sistematizacija sportova Atletski sportovi ili atletika. Gimnastički sportovi ili sportska gimnastika.

Odbrambeni ili borilački sportovi (rvanje, boks, džudo,mačevanje, streljaštvo, gađanje lukom i strelom).

Nautički sportovi ili sportovi na vodi i u vodi (plivanje, veslanje,kajakarstvo, jedrenje, motonautika).

Sportske igre (fudbal, košarka, rukomet, odbojka, ragbi, tenis,stoni tenis, hokej na travi, kuglanje).

Klizački sportovi (umetničko klizanje, brzinsko klizanje, hokej naledu, sankanje, jedrenje na ledu).

Smučarski sportovi (trčanja, skokovi, alpske discipline, skijering). Konjički sportovi (kasačke, preponske i ostale trke, dresura, polo

na konjima).

---------- 15 ----------


Ciklistički sportovi (automobilozam, motociklizam, biziklizam). Vazduhoplovni sportovi (motorno letenje, jedriličarstvo,

padobranski sport).

____________________15 www.chess.edu.rs (2011), Kasna specijalizacija ključ za uspjeh u vrhunskom sportu16 Moesch, K.,Elbe, A.-M., Hauge, M.-L.T.,Wikman, M.,J.,(2011), “Scandinavian Journal of Medicine & Science in Sport“,Kopenhagen Danska

LITERATURA:

* Malacko, J.,Rađo, I.,(2004), “Tehnologija sporta i sportskog treninga“, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu

* Moesch, K.,Elbe, A.-M., Hauge, M.-L.T.,Wikman, M.,J.,(2011), “Scandinavian Journal of Medicine & Science in Sport“,Kopenhagen Danska

* Hadžikadunić, A.,(2012), “Osnovna usmjerenja sporta (Opšta teorija sporta), Sarajevo

* www.chess.edu.rs (2011), Kasna specijalizacija ključ za uspjeh u vrhunskom sportu

---------- 16 ----------

http://www.chess.edu.rs/

http://www.chess.edu.rs/


4.MISIJA SPORTA I PROFIT

Poslovna misija je u potpunosti izvedena iz vizije i predstavlja njen pisani, jezički iskaz, kojim se prevashodno naznačava strategijski izazov, odnosno“ željeno stanje“ koje mobilizira sve organizacijske napore u određenom vremenskom periodu.U tom kontekstu posmatrano misija predstavlja “jasan i mobilizirajući cilj koji udružuje sve organizacione napore“.16

"Misija organizacije označava zaseban segment u okviru sistema strateških ciljeva organizacije te se može iskazati na najmanje četiri načina“:17

- Kao jasan cilj kojem se teži (engl.targeting)- Kao “zajednički neprijatelj“ (engl.common enemy)- Kao ogledni model (engl.role model) ili, u slučaju da je cilj usmjeren na unapređenje

sopstvenih resursa i sposobnosti- Kao interna transformacija (engl.internal transformation)

Sam proces oblikovanja misije je proces koji vodi top-menadžment vođen sopstvenom vizijom i logikom bazičnog sistema vrijednosti, i u neizbježnom dijalogu sa moćnijim “interesnim grupama“ koje posredstvom nadzornog odbora i usvajaju pisanu izjavu o misiji.Pisana izjava o misiji, pored ostalog, ima i snagu bazičnog etalona za sagledavanje uspješnosti rada organizacijskog top-menadžmenta.

---------- 17 ----------


Slika 4.1.:Proces oblikovanja organizacijske misije

____________________16 Collins, J.C., Porras, J.I. (1991), op.cit.pod.3, str 30-5317 Šunje, Aziz (2003), op.cit.pod 1, str 62-64

Efektivno koncipirana misija, uz prethodno jasno definiranu bazičnu ideologiju (“bazični sistem vrijednosti“ i “svrha biznisa“), trebala bi sadržavati tri odnosno četiti elementa:

- Jasno određenje biznisa kojim se bavi organizacija- Strategijski izazov kojem se teži- Prostor na kojem se namjerava voditi biznis- Očekivanja močnijih interesnih grupa

Definiranje organizacijskog biznisa je ključni korak u definiranju organizacijske misije.Vrlo prikladan okvir za jasno određenje organizacijskog biznisa razvio je Abell F.D.( Abell F.D.,1980.)18 koji smatra da organizacija svoj biznis treba definirati sagledavajući slijedeće tri dimenzije biznisa:

4. Koje se potrebe zadovoljavaju organizacijskim biznisom ( jasno određenje potreba koje se zadovoljavaju, odnosno jasno sagledavanje potražnje i njenog uticaja na biznis)

5. Ko je organizacijski kupac, odnosno sa kojom kategorijom kupca organizacija želi da poslovno komunicira (jasno određenje kupca tj.u svakom trenutku treba da se zna “ko“ je organizacijski kupac)

6. Kako zadovoljavamo potrebe kupca (utvrđujemo koju i kakvu “vrijednost“ organizacija ima namjeru da ponudi svojim kupcima)

Abellov okvir predstavlja alat koji omogučava organizaciji da jasno razumiju i definiraju biznis koji namjeravaju voditi, s akcentom na kupca i njegove potrebe što omogučava pravovremeno reagiranje na određene promjene u tražnji ili ponašanju kupca.

---------- 18 ----------


Strategijski izazov je, isto tako, nezaobilazni dio poslovne misije, kao i naznaka prostora na kojem se namjerava voditi biznis."Misija koja sadrži naznačene elemente: definiran biznis s akcentom na kupce, strategijski izazov i prostor na kojem ima namjeru poslovno djelovati, zadovoljava kriterijume dobro definirane misije koja i prema Drucker P. mora da daje jasan odgovor na slijedeća pitanja“:19

Šta je naš biznis?Kakav će naš biznis biti?Kakav naš biznis treba da bude?Efektivno definirana misija se iskazuje u jednoj ili dvije rečenice i vrlo rijetko sadrži brojčane izraze- na način da predstavlja odgovarajuču platformu za mobiliziranje svig organizacijskih napora za njeno ostvarenje.

4.1.Sportski profit

"Biznis u sportu je svjetski biznis, ali ima svrhu samo onda, kada koristeći resurse sporta, “za sebe“ i “po sebi“, ostvaruje profit, koji se dijelom ulaže u jačenje sportskih rezultata.Sa druge strane, tako ostvareni sportski rezultat je novi resurs za biznis, koji opet zajedno sa sportom pronalazi puteve profita. Krug, koji sačinjavaju slijedeće tačke“:20

____________________ Ibidem, str 65-6618 Drucker, P.(1974), op.cit.pod 719 Abell, F.D. (1980 op.cit.pod 820 Tomić, M., (2001), “Menadžment u sportu“, IP Astimbo Beograd, str 111

ideja o vrhunskom sportskom rezultatu- ulaganje “biznisa“ u ostvarenje cilja- ostvareni cilj- sportski biznis sa profitom- sportski rezultat (sportska ideja- biznis- sport- biznis- sport).Na početku i na kraju cijelog procesa je sport.

Sportski biznis “za sebe“ predstavlja prije svega sport koji je sam za sebe biznis, jer se od resursa sportskih aktivnosti može ostvarivati profit, koji se, opet ulaže u sport. Odnosi se to najprije na direktne poslovne aktivnosti i to: profit od ulaznica, profit od “kupoprodaje sportista“, profit od marketinga imidža i drugih tržišnih vrijednosti odgovarajučeg kluba, tima, sportiste i drugih sportskih subjekata.

Sportski biznis “po sebi“ podrazumijeva širu primjenu poslovne funkcije u sportu, i odnosi se, prije svega, na takozvanu “prateću sportsku industriju“, na primjer, proizvodnju sportske opreme, odjeće i obuće za sport, slobodno vrijeme, rekreaciju i sl. Takve industrije ne bi bilo da nije sporta.

Profit je cilj svakog biznisa, sport mu je uvijek bio sredstvo da ga i ostvari. Međutim sa teorijskog aspekta sportu je cilj nešto sasvim drugo, pa je biznis i profit moguće posmatrati, sa tog stanovišta, samo kao strategiju sporta. U toj komplementarnosti ciljeva i strategija danas je novac uspio da između svih stanica sportskog procesa povuče znak jednakosti, brišući sve granice. Ponekad se ne zna da li su: vrhunski sportski rezultati i profit, cilj ili strategija. Nekada su u istoj ravni, jer od sporta ne bi se donijelo najviše novca, ili ipak, ne bi se dogodilo da se najbolji sportski rezultati postižu tamo gdje ima i biznisa.

---------- 19 ----------


"Vrhunski sport zahvaljujući medijskoj pažnji i interesovanju gotovo polovine stanovnika planete, postao je jednom od najprofitabilnijih grana svjetske privrede.U eri sveopšte sportizacije i profesionalizacije, čak i jedna Olimpijada kao nekada najveće sportsko amatersko takmičenje sve više prerasta u biznis i reklamu neslućenih razmjera. Nije više važno učestvovati, već pobjeđivati i samo pobjeđivati.Savremeni sport karakteriše visoka profesionalizacija klubova i takmičenja, sve veći rast prihoda i sve izraženiji trend korporativnog organizovanja i upravljanja. Tokom poslednjih nešto više od stotinu godina sport je od igre i zabave dospjeo do velike industrije. Klubovi su od neformalnih udruženja koja su počivala na entizujazmu učesnika dospjeli do kompanija globalnih razmjera. Takmičenja su od puke zabave, preko istinskog spektakla, stigla do visokokomercijalnih planetarnih događaja u kojima učestvuju gotovo sve države svijeta. Umjesto snage, moderni sport pokreće nauka. Razvoj masovnih medija je doveo do popularizacije sporta neslućenih razmjera, tako da planetarne sportske događaje putem Televizije prati bezmalo 3.5 milijarde ljudi. Sportske aktivnosti su nekada finansirali sami učesnici, potom gledaoci, a danas su prihodi od prodaje komercijalnih i TV prava ogromni“.21

Sport danas pripada najbrže rastućim privrednim granama u svetu i čini 3% ukupne svjetske trgovine (UNEP, Novembar 2004).

____________________Ibidem, str 11221 Šurbatović, J.,(2012),“Menadžment u sportu"Beograd, str 5.1.-5.2.

"Slijedeća tabela na najbolji način ilustruje razvojni put sporta kao svjetskog fenomena,od potpunog amaterizma do izrazite profesionalizacije sportskih aktivnosti i visoke komercijalizacije sportskih delatnosti i sportskih događaja“.22

---------- 20 ----------


____________________22 Šurbatović, J.,(2012), op.cit.pod 21

LITERATURA:

* Šunje, Aziz (2003), “Top-menadžer, vizionar i strateg“, Tirada d.o.o. Sarajevo

---------- 21 ----------


* Collins, J.C., Porras, J.I. (1991), “Organizational vision and visionary organizations“, California Management Review,

* Drucker, P.(1974), “Management: Tasks, Responsibilities, Practices“, New York Harper&Row

* Abell, F.D. (1980),“Defining the Business: The Starting Point of Strategic Planning, Prentice-Hall

* Tomić, M., (2001), “Menadžment u sportu“, IP Astimbo Beograd

* Šurbatović, J.,(2012), “Menadžment u sportu" Beograd

5.PRIRODA SPORTSKOG PROIZVODA

---------- 22 ----------


"Sportski proizvod se definira kao materijalni ili nematerijalni oblik zadovoljavanja nečije želje ili potrebe. To znači da neki proizvod ne mora biti nužno u materijalnom obliku da bi zadovoljio neke potrebe ili želje.S obzirom da su komplementarne djelatnosti sporta brojne i vrlo različite, smatramo da osnovna podjela sportskog proizvoda mora obuhvatiti sve pojavne mogučnosti sportskog proizvoda.Analizirajući te činjenice, došlo se do zaključka da sportski proizvodi mogu biti materijalne i nematerijalne prirode i integrirani.Temeljem takve konstatacije data je osnovna podjela sportskih proizvoda“.23

Slika 5.1.:Osnovna podjela sportskog proizvoda

5.1. Sportsko-industrijski proizvod

Sportsko-industrijski proizvodi se proizvodi industrijskog porijekla, tj. to su interdisciplinarni proizvodi sporta i komplementarnih djelatnosti.Čitave su grane djelatnosti u funkciji sporta i proizvode isključivo za sportsko tržište. Iz tih razloga ne bi smjelo biti dvojbe u pogledu pojmova sportsko-industrijski proizvod ili industrijski proizvod za sport, uostalom sport je pokretač takve vrste proizvodnje u cijelom svijetu.Sportsko-industrijski proizvodi u razvijenim evropskim zemljama, te posebno u SAD-u, ključ su razvoja posebnog sportskog tržišta sa vrlo visokim prihodima i dobrima.Sportsko-industrijski proizvod moguće je skladištiti kao i svaki drugi materijalni konvencionalni proizvod te ih je moguće klasicifirari sa aspekta opipljivosti, heterogenosti, pojavnosti, prolaznosti i fluktacije. Dotični proizvodi imaju isto tako izričitu i važnu značajku, a to je marka proizvoda. Proizvođači svih vrsta sportsko-industrijskog proizvoda vode brigu o oznaci proizvoda, njenom dizajnu, politici razvoja, kvaliteti, zaštiti i korisničkom pravu. Marka proizvoda označava njegova svojstva i kvalitetu i prema njoj su sportski proizvodi prepoznatljivi na svjetskom tržištu.

____________________23 Bartoluci, M., (2003) “Ekonomika i menadžment sporta“, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, str 246

5.2. Čisti sportski proizvod

---------- 23 ----------

SPORTSKO-INDUSTRIJSKIPROIZVOD

ČISTI SPORTSKIPROIZVOD

SPORTSKI PROIZVOD

INTEGRIRANI SPORTSKI PROIZVOD


Čisti sportski prozvod su razni programi s primjenom u sportu, koji se realizuju na tržištu kratkotrajne neposredne potrošnje. Ti programi su rezultat aktivnosti pojedinačnih područja sportova. Kako sport dijelimo na četiri subpodručja, edukaciju odnosno tjelesnu i zdravstvenu kulturu, natjecateljski vrhunski sport, sportsku rekreaciju i kineziterapiju te sport invalida, to je svaki pojedini program nastao unutar nekog od navedenih područja usluga odnosno proizvod za sebe. Ovu vrstu nematerijalnog sportskog proizvoda nazivamo čisti sportski proizvod jer je isključivo rezultat sporta kao djelatnosti i jer je nematarijalne prirode (usluge).

Određene programe sporta možemo smatrati i intelektualnim uslugama. Primjer su nastavni programi tjelesne i zdravstvene kulture za učenike, studente i sl.

Usluge sportske rekreacije ne bi mogli svrstati samo u inteletualne usluge, budući da sportska rekreacija osim dijela programiranja transformacijskih procesa za zainteresirane korisnike nudi najam sportsko-industrijskih proizvoda (npr. sportskih objekata i sportskih rekvizita) kao i konzumiranje različitih ugostiteljskih proizvoda i sadržaja.

Natjecateljski vrhunski sport čisti je sportski proizvod koji obuhvaća sportske priredbe svih vrsta i razina natjecanja, gdje na tačno određenom mjestu i u tačno određeno vrijeme neki određeni sportaš odmjeravaju svoje vještine s nekim (protivnikom) ili nečim (vremenom, udaljenošću, bodovima, visinom) ili oboje.

Programi kineziterapije u procesu rehabilitacije osoba oštećenog zdravlja, osobe sa funkcionalnim smetnjama i invalidnih osoba moguće je svrstati u intelektualne usluge, kao čisti proizvod sporta. Kineziterapijom kao znanstvenom disciplinom, moguće je spoznati, dijagnosticirati i prognozirati njen utjecaj na insuficijentno stanje osoba pod tretmanom. Korisnici usluga kineziterapije tretiraju se kao poseban tržišni segment.

Sport invalida također je posebno područje sporta i posebni je tržišni segment, kako potražnjom za kineziterapijskim tretmanima i za sportsko-industrijskim proizvodima prilagođenim sportu invalida, tako i za programima sportske rekreacije i sporta prilagođene invalidnim osobama.

5.3. Integrirani sportski proizvod

Sportske je proizvode moguće kao i većinu konvecionalnih proizvoda koristiti ili konzumirati uz neke druge proizvode i/ili djelatnosti. Kada je korištenje nekog proizvoda ili neke druge djelatnosti uvjetovano određenim sportskim proizvodom, oni su međusobno neovisni pa ih zovemo integrirani sportski proizvod.

____________________Ibidem, str 247-249

Takvo integriranje može biti složeno ili jednostavno, te ih s tog aspekta dijelimo na složeno integrirani proizvod ili jednostavno integrirani proizvod.

---------- 24 ----------


Slika 5.2.:Podjela integriranog sportskog proizvoda

Primjeri složenog integriranog sportskog proizvoda jesu skijaški turistički aranžmani, rafting, praćenje olimpijskih, svjetskih, evropskih i drugih natjecanja, programirani aktivni odmori i drugi slični aranžmani u koje je integriran neki sportski sadržaj kao osnovni motiv. Primjerice, skijaški aranžman je integrirani sportski proizvod jer obuhvata čitav niz djelatnosti koje su u funkciji osnovnog motiva, a svi zajedno čine jedinstveni turistički proizvod.

Učinkovit spoj nekog sportskog proizvoda i neke jednostavne usluge čini jednostavno integrirani sportski proizvod. Primjeri takvih proizvoda su najam sportske opreme, rekvizita i različitih drugih sportskih proizvoda, usluge podučavanja, stvoreni ugodni ambijent vježbanja i sl., dakle svi oni koji su u funkciji unapređenja sporta kao djelatnosti.

____________________Ibidem, str.250

LITERATURA:

---------- 25 ----------


* Bartoluci, M., (2003) “Ekonomika i menadžment sporta“, Kineziološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu

6.SISTEM SPORTA I VRIJEDNOSTI

---------- 26 ----------


"Sport kao forma fizičke kulture obuhvata rekreaciju, igru, takmičenje. U tom kontekstu sport je neizbježno sastavni dio društva i društvenih procesa. Karakteristično obilježje za svako društvo ogleda se u organizovanom životu članova zajednice, zatim, u društvenom položaju koji imaju članovi društva kao i u odgovarajućoj svijesti članova društva. Ovo se odnosi ne samo na materijalnu sferu nego i druge aspekte društvenih odnosa, oblike društvene svijesti, procese u društvu – pozitivne i negativne. U tom kontekstu nameću se i pitanja“:24

- Zašto je sport uticajan a i značajan u društvu? - Da li su prisutne veze između sporta i drugih oblika kulture? - Kako i zašto se sport razvio u pravcu sportske industrije i komercijalizacije? - Da li se na sportskim manifestacijama poštuje fer-play? - Da li je sloboda izbora sporta u svakom društvu prisutna? - Da li društvena stratifikacija – slojevitost ima uticaj na sport?

Sport kao sistem vrijednosti u društvenim odnosima treba da sadrži sistem normi ponašanja sa ciljem da uredi odnose u svim segmentima života i rada. Sportski moral ili etika u sportu predstavlja specifičnu svijest o ponašanju u procesu takmičenja, vježbanja itd.Sportski moral ili etika u sportu predstavlja specifičnu svijest o ponašanju u procesu takmičenja, trenažnog procesa, zatim publika-sportisti i publika-sportska manifestacija. Sociologija sporta moral posmatra kao standard društvenog ponašanja sa ciljem da norme, pravila prihvate ne samo sportisti nego i treneri, sudije, publika i ostali. Dakle, etika kao naučna disciplina ima dvojako značenje, prvo, etika je filozofska disciplina a drugo to je skup pravila, normi o ponašanju ljudi što ih formira društvena grupa ili zajednica. U tom smislu moral se spoznaje sa aspekta globalnog drušva odnosno društvene zajednice, kao cjeline. Za razliku od teorijske etike praktična ili normativna etika ima za cilj da ne objašnjava postojeća moralna shvatanja već da formulira i utvrđuje principe i pravila na temelju kojih se trebamo rukovoditi u svakodnevnom ponašanju i djelovanju. Značajna su tri bitna elementa morala:

Moralna norma sadržo pravilo kako se treba ponašati u duhu postojećeg morala.

Moralni sud ogleda se u pozitivnom ili negativnom stavu o učinjenom djelu.

Moralna sankcija znači kaznu koja se izriče prema pojedincu ili grupi.

Razvojem fizičke kulture i sporta utemeljile su se norme, pravila ponašanja koja su samo za tu oblast važeća, te u tom smislu značajna su dva oblika moralnih pravila koja su bitna u međunarodnom sportu. Prvi “Sportski manifest“ Međunarodnog savjeta za fizičko vaspitanje pri Ujedinjenim nacijama, ističe etički aspekt morala. Ovaj aspekt ogleda se u slijedećem: sport je fizička aktivnost koja ima karakter igre i borbe pri čemu se moraju poštivati sportska pravila, treba da bude “fer pley“ odnos, zatim, sport može da predstavlja susrete među ljudima uz solidarnost, sportski ideali treba da budu istina i korektan odnos. Drugi oblik moralnih normi kodeks ponašanja pod nazivom “Fair play“ čiji je osnivač Pierre de Couberten.

____________________24 Kozarčanin, A., (2008) “Etika u sportu“, Stručni rad-Sport science, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu, str.54

Kodeks sadrži slijedeća pravila, norme:

---------- 27 ----------


- razvijanje korektnih, drugarskih odnosa među sportskim suparnicima - poštivanje pravila i sudijskih odluka- razvijanje aktivizma da bi se oplemenila sportska borba u takmičenju - usklađivanje ličnih potreba i interesa sa potrebama i interesima ekipe kluba,

reprezentacije- razvijanje antikolonijalnog, antirasističkog, antinacionalnističkog stava u širim sportskim

takmičenjima.

Dakle, etika-moral u sportu je neizbježan fenomen, te u tom kontekstu treba da uskladi odnose koji se javljaju u vidu negativnih procesa kao što je npr. korupcija, lažni amaterizam, elitizam, itd. Potrebno je prevazići sve te negativne pojave a da se poštuju principi etike naći usredsrediti pažnju na razvoj sporta kroz igru, rekreaciju, sportsko navijanje, isticanje sportskih principa, sportskih dostignuća, itd. Sport koji pruža mogućnost sportisti da iskaže svoje osobine, može da bude poprište ljudskih pobjeda, slave, ali isto tako može da bude polje degradacije, dehumanizacije, makijavelističkog ponašanja, nasilja. Naime, u sportu postoje imperativi koji ne doprinose autonomiji ličnosti sportiste, zadovoljstvu vježbanja, jer imaju zahtjev za prinudom, zapovijesti (od strane trenera), zatim sankcije koje mogu biti različito primjenjene, itd. Vaspitno-obrazovni proces koji ima za cilj usvajanje sportskih normi-pravila, pozitivnih vrijednosti i znanja, sportskih navika sa sportskim interesom i vježbom, daje mogućnost prevazilaženja negativnih pojava u sportu.

"Humana crta sportaša i sportske borbe ogleda se u nastojanju sportaša da se oslobodi slijepe ovisnosti o prirodi i da očovječuje vlastitu prirodu (upozna ispozna što sve može njegovo tijelo). Sportska borba mora postati plemenito nadmetanje koje nije usmjereno protiv drugog sportaša, već je to borba s vlastitom prirodom kako bi čovjek ovladao prirodnim silama i koristio ih za usavršavanje svojih motornih sposobnosti. Ako sportaš prihvaća i doživljava sportsko natjecanje kao jedno od mogućnosti da u njemu provjeri i potvrdi razinu i kvalitetu ostvarenih potencijalnih sposobnosti i humanih vrijednosti svoje ličnosti, onda u partneru (protivniku) ne vidi prepreku koja ga sprječava u ostvarenju istinskih potreba za ostvarenjem cilja, za slobodom, već mu protivnik postaje mjerilo za realnu procjenu vlastitih dostignuća. Sportaš koji tako shvaća sport i sportsku borbu, ne raduje se pobjedi samo zato što je svladao protivnika, već i zato što je stekao nova saznanja o vlastitim mogućnostima, što je otkrio nove vrijednosti ne samo tehničke, već i etičke naravi. Uvažavati i pridržavati se pravila te poštovati fair play, znači biti dobar sportaš. Dobar sportaš cijeni sport, cijeni igru, drži se pravila i igra pošteno, prepoznajući da je to jedini put za dobro odigranu utakmicu ili nastup te jamstvo za zadovoljstvo nakon utakmice. Neupitno je da sport izgrađuje karakter. Čini to preko odgovornosti prema treningu (dolazak na trening u određeno vrijeme, na vrijeme), poštivanja trenera i sportskih kolega te napornih treninga,odricanja, psihičkih i fizičkih napora. Najvredniji je doprinos sporta karakteru prihvaćanje poraza. Prihvaćanje poraza u sportu osigurava nam pobjedu u rješavanju i nošenju s problemima u životu“.25

Suvremeni je sport na vjetrometini stalnog etičkoga propitivanja i iskušenja te utilitarističkog pristupa. Sport predstavlja razne rizike poput gospodarskog upletanja te postizanje pobjede pod

____________________Ibidem, str.5525 Brkljačić, M., (2007) “Etika i sport“, Tematski rad, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, str.232

svaku cijenu. Svaka zemlja vodi određenu politiku prema području društvenih djelatnosti, pa tako i prema sportu, tj. sportskoj (fizičkoj) kulturi. Miroljubiva aktivna egzistencija, promjena

---------- 28 ----------


političkih sustava, konkurencija, nacionalna, religiozna i rasna diskriminacija, bez sumnje, pitanja su politike koja se nužno odražavaju i na sport. Zbivanja u sportu, u svijetu i u nas, to potvrđuju. Danas je sport postao sredstvo propagande u međunarodnoj politici. Pokazuju to brojna zbivanja vezano uz domaćinstva svjetskih prvenstava, olimpijada, paraolimpijada i sl. Olimpijci, kao i sportaši općenito, postali su borci za prestiž svoje države-nacije. Sport je postao probni poligon za odmjeravanje snaga blokova svijeta. Sportski je svijet podijeljen na sportske velesile i“male” zemlje. Da bi osigurali prestiž svojoj državi, sportaši se izlažu vrlo zahtjevnim, napornim i često jedva izdržljivim treninzima. Oko sebe sakupljaju cijeli tim stručnjaka raznih profesija kao što su kineziolozi, nutricionisti, psiholozi ne bi li ostvarili zadane norme i došli do toliko željenog cilja prvoga mjesta. Katkad taj cilj ima i svoju cijenu. Vrhunski sport, nije ni human ni zdrav ni etičan. Svi vrhunski sportaši plaćaju danak uspjesima vlastitim zdravljem. Postavlja se pitanje jeli etično da propagiramo bavljenje sportom kako bibili zdraviji i kako nam “djeca ne bi bila na ulici”, a istovremeno one najuspješnije i “najzdravije” bacamo u žrvanj u kojem glavni cilj postaju rekordi,promocija, reklame, odnosno tržište i zarada. Vrhunski sportaši postaju s vremenom ranjivi i bolesni moderni gladijatori. Zastrašujuća dilema etičko-socijalnog karakteraogleda se u trenutku kada vrhunski sportaš silazi s trona rekorderstva. Najedanput i to brutalno njegov se društveni, a time i psihološki položaj potpuno mijenja: prestaje biti božanstvo sportskih terena, nije više fetiš popularnosti. Gubi se zanimanje njegove vlastite sredine za njega, a on sam potpuno mijenja način života: odjednom se nađe pred “običnom svakodnevicom”. To je trostrukipreobražaj: najprije se smanjuje važnost i opseg njegova fizičkog života i aktivnosti bez intenzivnih napora, potom mu se mijenja duhovni svijet dovodeći do krize identiteta (postaje normalna, privatna osoba koja više nije pod lupom javnosti) i u konačnici ga čeka promjena radne sredine koja sada traži neku drugu vrstu aktivacije. Dolazi do transpozicije autoriteta.Najveći napad na dobročinstvo, kao jedan odčetiri etička principa, u sportu je problem koji se ogleda u tome što su sportske organizacije, klubovi, društva i udruge isključivo usmjerene na podizanje sportaša do najvećih uspjeha, do rekorda, pobjede, a istovremeno potpuno nespremne za rukovanje u mekom prizemljenju rekordera u svakodnevicu. Stvarnost pedagoškog rada u klubovima jednostranaje i utilitaristički okrenuta rezultatima. Dilema rekorder-heroj ili žrtva, nedopustiva je u 21. stoljeću. Pojava rekordera-žrtava predstavlja znanstvenu nepismenost i moralnu neodgovornost odgovornih u sportu.

____________________Ibidem, str.233

LITERATURA:

* Brkljačić, M., (2007) “Etika i sport“, Tematski rad, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci

---------- 29 ----------


* Kozarčanin, A., (2008) “Etika u sportu“, Stručni rad-Sport science, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu

* Pavičević, V. (1974). Osnovi etike. Beograd: BIGZ.

* Tanović, A. (1973). Etika i politika. Sarajevo: Svjetlost. * Opšta Deklaracija o pravima čovjeka UN, čl. 1.

* Sportski manifest Međunarodnog savjeta za fizičko vaspitanje pri UN

7.DRUŠTVENE POTREBE U SPORTU, INDIVIDUALNE POTREBE U SPORTU

---------- 30 ----------


"Sport kao društvena djelatnosti je svjesna ljudska aktivnost u okviru koje čovjek troši svoju psihofizičku energiju u cilju zadovoljavanja određenih individualnih ili društvenih potreba. U okviru raznovrsnih aktivnosti postiče se određeni efekat a) bilo na nekom predmetu, b) na drugom pojedincu ili grupi, c) na nekom djelu društvene strukture (organizacija, grupe, ustanove, sportski kolektiv itd). U strukturi sportskog djelovanja, potrebe predstavljaju osnovnu pokretačku snagu. Potrebe ukazuju:

- Šta znače za pojedince, grupu, organizaciju ili globalno društvo;

- Kolika je potreba da se ima potreba za sportom;

- Šta izaziva potrebu za sportom?

- Kolika je određena potreba univerzalna

Predmeti predstavljaju stvarne ili moguće uslove društvenog djelovanja. Zavisno od toga na šta se deluje mogu se razlikovati karakter, tok i posljedice djelovanja. U sportu predmet djelovanja može biti neka prirodna ili vještačka prepreka, drugi čovjek ili društvena grupa. Sredstva predstavljaju ono čime se djeluje (koplje, motka, kugla, gimnastičke sprave itd.). Ona zavise od razvijenosti određene djelatnosti, od samih aktera i predmeta djelovanja. Vrijednosti motivišu svako djelovanje i ponašanje. One mu određuju smisao koje on ima za aktere (sportiste) ali i za buduće generacije. Vrijednosti su u neposrednoj vezi sa potrebama.

Interesi usmjeravaju društveno djelovanje i ukazuju na učestvovanje, uzimanje učešća u nečemu. Oni označavaju aktivan odnos prema djelovanju i uvjek stoje iza grupe ili organizacije. Interese, kao izraze objektivnih društvenih odnosa treba razlikovati od interesovanja kao racionalizacije subjektivnih želja. Interesi posreduju između potreba i vrijednosti, određuju pravac djelovanja i način ponašanja kojim se može zadovoljiti neka potreba i ostvariti određeni cilj.

Pravila i norme regulišu djelatnosti ljudi, njihova međusobna ponašanja i suštinski su povezane sa sistemom vrijednosti, sa onim što ljudi cjene, prema čemu teže i usmjeravaju svoju aktivnost i ponašanje. Pravila i norme su standardi specifičnog ponašanja koji se očekuje od članova neke društvene grupe. Društvena pravila pripadaju organizacionoj strukturi grupa i društava i njima se obezbjeđuje organizacija sistema, obrasci ponašanja ljudi, određuje kako treba postupati u određenim situacijama.

Nijedno društveno djelovanje kao proces ne može se odvijati bez navedenih strukturalnih elemenata. I sport se odvija zahvaljujući akterima, potrebama, predmetima i sredstvima, vrijednostima, interesima i pravilima kao nezaobilaznim standardima“.26

____________________26 Sport kao društveno djelovanje- Društvo i sport- Osnove sporta- Savremeni sport.com

7.1.Teorija hijerahije potreba (Abraham Maslow)

"Maslovljeva teorija potreba je i danas jedna od najpoznatijih i najčešće korištenih teorija u praksi. Za Maslowa su karakteristične dvije polazne teze: prvo, da postoji struktura osnovnih potreba koje su univerzalnog karaktera, odnosno koje su relevantne za svaku osobu i, drugo, da

---------- 31 ----------


svakog čovjeka treba posmatrati kao pojedinca integrisanog u grupu (organizaciju), koji ima i određene specifične potrebe, želje i ciljeve. Na osnovu svojih istraživanja i iskustava Maslow je definisao pet kategorija potreba koje je predstavio u hijerarhijski oblikovanoj konstituciji:

Slika 7.1.:Hijerarhija potreba Maslow

Fiziološke potrebe- Pod fiziološkim potrebama Maslow podrazumijeva potrebe za hranom vodom i druge tjelesne potrebe. Dakle riječ je o svim osnovnim potrebama ljudi koje su vezane za obezbijeđenje njihovog opstanka. S obzirom da je riječ o osnovnim potrebama (potrebama nižeg reda), motivaciju za njihovo zadovoljavanje Maslow definiše kao motivaciju nižeg ranga.

Potrebe za sigurnošću- Pod potrebama za sigurnošću, odnosno bezbjednosnim potrebama Maslow podrazumijeva potrebe ljudi da se zaštite od negativnih posljedica fizičkih ili psihičkih prijetnji (stvarnih ili potencijalnih) iz okruženja. I ove potrbe, a shodno njima i motive, Maslow definiše kao potrebe (motive) nižeg reda.

Potrebe za pripadanjem- Potrebe za pripadanjem (socijalne potrebe) su potrebe koje pojedinac ima kao član porodice i član grupe (organizacije) u kojoj radi. Kao član organizacije, svaki čovjek (kao socijalno biće) ima potrebu za druženjem, potrebu pripadanja radnoj grupi, odnosno timu i potrebu da razvija prijateljske odnose sa članovima grupe (i drugim članovima organizacije)“.27

____________________27 Maslow, H.A.,(1982), “Motivacija i ličnost“, Nolit, Beograd str 52

Potrebe za poštovanjem- svaki čovjek ima potrebu da bude poštovan (ali i da poštuje druge). Prema Maslowu, potrebe za poštovanjem obuhvataju želju ljudi da budu (i pokažu se) sposobnim, nezavisnim i priznatim, uključujući i potrebu za samopoštovanjem.

---------- 32 ----------


Potrebe za samoaktuelizacijom- Prema Maslowu svaki čovjek teži ka samoaktuelizaciji. Riječ je o želji (potrebi) da realizuje svoje potencijale na način koji vodi ka samoispunjenju. Svako želi “da bude ono što može da bude“ kako bi mogao da konačno “živi u miru sa samim sobom“.

Mnogo je protivnika Maslowljeve teorije. Međutim, intuitivno možemo razumjeti da ako se, npr., osoba brine da može izgubiti svoj posao zbog restrukturiranja suda, onda bi pokušaj da se osoba motivira kroz naglašavanje njihove neophodnosti bio beskoristan.

Maslow stoga podsjeća menadžera da na rad pojedinaca mogu uticati i faktori van radnog mjesta – eksterni faktori. U pokušaju da se poboljša rad pojedinca, menadžer mora razumjeti koju vrstu potreba taj pojedinac pokušava da zadovolji. Menadžer to može saznati kroz diskusije sa svojim uposlenicima, pomažući im da razriješe izazove s kojima se suočavaju van posla. Drugim riječima, dobar menadžer nije neko ko se udaljava od drugih već neko ko upoznaje članove svog tima kao pojedince. Tako će menadžer razumjeti potrebe pojedinca u svom timu i može ih pokušati motivisati na način koji ispunjava njihove pojedinačne potrebe.

Primjeri

Ako pojedinac pokušava da zadovolji svoje potrebe za aktivnošću i samoaktualizacijom, menadžer mu može dati takav zadatak koji će tom pojedincu dati priliku da bude kreativan dok ga izvršava, te da stekne osjećaj zadovoljstva po završetku zadatka.

Ako menadžer pokušava da usmjeri tim da obavi zadatak, te uvidi da pojedinci unutar tima imaju različite lične potrebe, onda se zadatak mora postaviti tako da bude privlačan za sve njih i zadovolji njihove potrebe. Npr., postavljanje novog plana povećanja efikasnosti se može uraditi na sljedeći način:

Mi moramo razviti plan povećanja efikasnosti rada, ne samo zato što će on osigurati da sud bude u mogućnosti da pruži zaštitu svim građanima, nego zato što će dozvoliti vama da budete kreativniji i samostalniji u svom radu, dozvoliti vam da više surađujete s drugim članovima tima, i na kraju,to će značiti da će svako od vas i vaših menadžera biti u mogućnosti da vidi kako vi doprinosite radu suda.

____________________Ibidem

LITERATURA:

* Sport kao društveno djelovanje- Društvo i sport- Osnove sporta- Savremeni sport.com

* Maslow, H.A.,(1982), “Motivacija i ličnost“, Nolit, Beograd

---------- 33 ----------


8. KULTUROLOŠKI ASPEKTI SPORTA

"Fenomen kulture kao diferencirani oblik društvene svijesti, kao segment nadgradnje društva, formirao se na relaciji čovjek-priroda i nastaje kao njegova svjesna djelatnost.

---------- 34 ----------


Kultura je ukupnost vrijednosti dobara koje je čovjek u svojoj historiji stvorio, kao takva vrijednost ispoljava se u tri oblika:

- Kao stvaralaštvo, djelatnost, u kojoj čovjek stvara nove ideje ili predmete svojojm sposobnošću i uz pomoć društvene sredine i kulturnog naslijeđa

- Kao prenošenje kulturnih vrijednosti preko komunikacijskih sredstava, tj.iskustva, razgovora itd.

- Kao prijem kulturnih vrijednosti razvojem čovjekovih čula, afiniteta, osjećanja za prihvatanje kulturnih vrijednosti

Kultura spada u bazu društva kao njegova osnovna- radna i stvaralačka djelatnost u materijalnoj proizvodnji, ali i u nadgradnju društva, gdje djeluje preko oblika društvene svijesti, tradicije i kulturnog naslijeđa. I čovjek i kultura, dakle, uslovljeni su strukturom društveno-ekonomskih, kulturnih i nasljednih tradicija. Čovjek je kao biološko-socijalni, kulturni sistem, uslovljen prirodom, društvom i kulturom. Psihosocijalna strana čovjeka je ličnost koja mu pomaže da se prilagođava datoj sredini ili da je mijenja. Osnovne karakteristike ličnosti su: specifično dosljedno ponašanje, odnos prema sebi i odnos prema sredini, zatim, integritet, društvenost, stvaralaštvo.U vezi sa tim postavljaju se pitanja:

- Kakav je odnos sporta i ličnosti u kontekstu kulture kao fenomena- U čemu se ogleda ličnost sportiste

Sportista je biološko-socijalna jedinka sa specifičnim karakteristikama (nasljednim, konstituisanim) i stečenim dispozicijama (npr.uticaj sredine, odgoj). U početnom formiranju ličnosti nosioci socijalizacije su porodica, škola i grupa sa zajedničkim interesima. Kasnije ulogu socijalizacije preuzimaju institucije društva, kao npr.kulturne institucije, radna organizacija itd. Sport ima pozitivan uticaj na proces civilizacije. Baveći se sportom pojedinac u u sportske aktivnosti unosi svoju individualnost i svoju ličnost, i to posebno u trenažnom procesu. Međutim, odnos između sporta i ličnosti je dvojak: i sport doprinosi pozitivnom razvoju ličnosti. Tako npr. Sport u pojedinim slučajevima može biti prepreka razvoju egoizma, sebičnosti. Sport treba da razvija intelektualni i emotivni život sportiste, da razvija drugarstvo i druželjubivost.Ako bi se postavilo pitanje šta čini ličnost sportiste, odgovor bi mogao glasiti da je sportista ličnost sa svojim biološkim, socijalnim, psihološkim i kulturnim osobinama koje mu daju mogučnost da kao dinamičan i struktuiran sistem djeluje stvaralački u oblasti sporta.Sportska socijalizacija pozitivno djeluje na sportistu, otklanja negativne pojave u sportu, a posebno u profesionalnom sportu, kao što su npr. doping, nasilje i sl. Manifestuje se putem vježbanja, učenja, rada klubova, škole, takmičenja i sl. U sportu socijalizacija je bitna kao osnova za uspostavljanje kooperativnih i komunikativnih odnosa sa sredinom, ali i za jačanje sposobnosti ličnosti“.28

____________________28 Kozarčanin, A.(2005), op.cit.pod 10, str 109-110

"Čovjek egzistuje, tvori, ima svoju komunikaciju sa individuima i sa grupama, i razvija se u okviru zajednice u kojoj živi. Ono šta je važno naznačiti, je socijalni milje koji okružuje pojedinca i od čega u najvećoj meri zavisi kako će se on razvijati i izgraditi kao član društvene zajednice. Jednostavnije rečeno, kultura u okviru u kojoj individua živi predstavlja najbitniji

---------- 35 ----------


faktor za razvoj čoveka.

Ono šta je isto tako važno naglasiti da je kultuvisanje svake individue od velike važnosti posebno u svakodnevnom životu čoveka, a tu se pre svega misli na razna područja kao što su sporska kultura, fizička kultura i tako dalje. Ja sam duboko ubeđen da su ova dva pojma čvrsto povezana i neraskidiva između sebe, sport sa jedne i kultura sa druge strane. Zato moramo uvjek naglašavati da su ova dva pojma u neraskinlivim odnosima, sport ne ide bez kulture, jer se i ta kultura može lako videti na samim sportskim događajima, posebno tu mislim na fudbalske gde se razne nacionalne kulture i tradicije manifestiraju na stadionima.

Škotska nacionalna navijačka grupa Tatran Army u kojoj je svaka grupa u raznim tradicionalnim suknjama podeljenim po klanovima, i oni imaju ritual stojeći tokom svih 90 minuta iskazujući poštovanje svom nacionalnom timu

Kultura daje poseban doprinos razvoju individualnih sposobnosti osobe, ali takođe i u pravilnom organizovanju i sprovodenju slobodnog vremena individue. Ona takođe doprinosi razvoju kulturnog pluralizma, što podrazumeva komunikaciju i saradnju između različitosti, i toleranciju koja je pre svega preduslov kod različitih etničkih grupa. U okviru ovog shvatanja i razumevanja kulture potrebno je pomenuti značaj koji ima za sport kao aktivnost mnogih mladih ljudi, pri čemu se razvija fizički i društveno, a u okviru koje gradi i razvija kolektivan duh.

Takođe, kultura u velikoj meri doprinosi ublažavanju nasilnog i agresivnog ponašanja u sportu. Govoreći o kulturi i sportu nesumnjivo daje se značaj interkulturnog dijaloga u sportu, simbolika kulture je takođe važna za sport i svakako sve te norme i vrednosti koje su neophodne za pravilno razumevanje i praktikovanje sporta. U ovom okviru podrazumevaju se uobičajeno one moralne i pravne norme u sportu. Zato moram ponoviti i naglasiti da je saradnja između sporta i kulture veoma važna u okviru svakog društva, i ona se mora njegovati i razvijati“!29

____________________29 www.Sport i kultura - Osnove sporta - Osnove sporta - Savremeni sport.com, Prof. dr. Ivan Anastasovski

LITERATURA:

* Kozarčanin, A.(2005), “Kineziološka socijologija“, Fakultet sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu

---------- 36 ----------

http://www.savremenisport.com/Osnove-Sport-i-kultura.html#ixzz2MCHbD1aa

http://www.savremenisport.com/Menadzment-Menadzment-ljudskih-resursa-u-sportu.html


* www.Sport i kultura - Osnove sporta - Osnove sporta - Savremeni sport.com, Prof. dr. Ivan Anastasovski

9.TRŽIŠNI ASPEKTI SPORTA

---------- 37 ----------

http://www.savremenisport.com/Osnove-Sport-i-kultura.html#ixzz2MCHbD1aa


"Sport se danas sve više mondijalizuje, postaje planetarni posjed, razvija se čak brže od muzike ili filma. Sasvim je očigledno da su najuspešniji klubovi svijeta u svim lukrativnim sportovima, defakto i uspješna preduzeća koja ostvaruju velike profite na tržištu sportskih usluga, roba i kapitala; da je profesionalni sport veliki biznis, a da su sportisti globalne zvjezde čija su bogatstva svakim danom sve veća. Vrhunski sport zahvaljujući medijskoj pažnji i interesovanju gotovo polovine stanovnika planete, postao je jednom od najprofitabilnijih grana svijetske privrede. Sport danas pripada najbrže rastućim privrednim granama u svjetu i čini 3% ukupne svjetske trgovine (UNEP, Novembar 2004)“.30

"Biznis u sportu je svjetski biznis, ali ima svrhu samo onda, kada koristeći resurse sporta, “za sebe“ i “po sebi“, ostvaruje profit, koji se dijelom ulaže u jačenje sportskih rezultata.Sa druge strane, tako ostvareni sportski rezultat je novi resurs za biznis, koji opet zajedno sa sportom pronalazi puteve profita. Krug, koji sačinjavaju slijedeće tačke:ideja o vrhunskom sportskom rezultatu- ulaganje “biznisa“ u ostvarenje cilja- ostvareni cilj- sportski biznis sa profitom- sportski rezultat (sportska ideja- biznis- sport- biznis- sport).Na početku i na kraju cijelog procesa je sport.

Sportski biznis “za sebe“ predstavlja prije svega sport koji je sam za sebe biznis, jer se od resursa sportskih aktivnosti može ostvarivati profit, koji se, opet ulaže u sport. Odnosi se to najprije na direktne poslovne aktivnosti i to: profit od ulaznica, profit od “kupoprodaje sportista“, profit od marketinga imidža i drugih tržišnih vrijednosti odgovarajučeg kluba, tima, sportiste i drugih sportskih subjekata.

Sportski biznis “po sebi“ podrazumijeva širu primjenu poslovne funkcije u sportu, i odnosi se, prije svega, na takozvanu “prateću sportsku industriju“, na primjer, proizvodnju sportske opreme, odjeće i obuće za sport, slobodno vrijeme, rekreaciju i sl. Takve industrije ne bi bilo da nije sporta.

Profit je cilj svakog biznisa, sport mu je uvijek bio sredstvo da ga i ostvari. Međutim sa teorijskog aspekta sportu je cilj nešto sasvim drugo, pa je biznis i profit moguće posmatrati, sa tog stanovišta, samo kao strategiju sporta. U toj komplementarnosti ciljeva i strategija danas je novac uspio da između svih stanica sportskog procesa povuče znak jednakosti, brišući sve granice. Ponekad se ne zna da li su: vrhunski sportski rezultati i profit, cilj ili strategija. Nekada su u istoj ravni, jer od sporta ne bi se donijelo najviše novca, ili ipak, ne bi se dogodilo da se najbolji sportski rezultati postižu tamo gdje ima i biznisa.

Savremeni sport karakteriše visoka profesionalizacija klubova i takmičenja, sve veći rast prihoda i sve izraženiji trend korporativnog organizovanja i upravljanja i kao takav je nezamisliv bez uspješnog menadžmenta“.31

____________________30 Šurbatović, J.,(2012), ), op.cit.pod 2131 Tomić, M., (2001), ), op.cit.pod 20

9.1.Pojam menadžmenta

"Pojam menadžmenat se u stručnoj literaturi, ali i praksi, najčešće koristi da označi savremeni koncept upravljanja organizacijom.

---------- 38 ----------


Etimološko značenje reči menadžment potiče od italijanske reči maneggiare-rukovati, koja je izvedena od latinske reči manus-ruka. Kako je pojam “management“ u engleskom jeziku nastao od reči manage – upravljati, on se danas uglavnom prevodi kao upravljanje.Neki autori i teoretičari skloni su da ovaj pojam označe kao sistem upravljnja ili rukovođenja.Pod pojmom menadžerstvo podrazumijevaju“:32

- Sistem rukovođenja privredom, u kome vlasnika-preduzetnika, sve više zamjenjuje organizator i nadzornik procesa proizvodnje ili druge privredne djelatnosti

- Pojavu organizovanja javnih manifestacija, pozorišnih i drugih priredbi- Pojava se u označenom smislu proširuje na sve oblasti djelatnosti društva

"Menadžment, kao ljudska aktivnost, je nastao još sa čovjekom u prvobitnoj zajednici, koji je nastojao da prirodu prilagodi svojim potrebama. Čak je i za najjednostvanije aktivnosti bilo neophodno planirati, organizovati i donositi odluke. U samim začecima civilizacije, opstanak čovjeka je bio uslovljen veštinama vođenja i upravljanja, da bi vremenom, sve do današnjih dana, menadžment od vještine dospjeo do veoma značajne naučne discipline. Ljudi su kroz cijelu istoriju čovječanstva, zapravo, stvarali i oblikovali organizacije. Tako da, s pravom možemo ustvrditi, da je menadžment oduvjek bio neophodni alat u rukama ljudi. Mnogi principi modernog menadžmenta su svoje utemeljenje imali još kod starih Sumera, koji su bili poznati trgovci. Državna uprava, javni radovi i ustrojstvo sveštenstva su za to vrijeme bili na neshvatljivo visokom nivou. Mojsije se koristio principima ogranizacije i rukovođenja kada je predvodio plemena Izraela na putu iz Egipta. Uporeba principa menadžmenta je još očiglednija, prilikom izgradnje grandioznih piramida u drevnom Egiptu (2700.-2200. godine pne). Samo za gradnju jedne – Keopsove piramide, bilo je potrebno više od 100.000 radnika, dva i po miliona kamenih blokova težine i do 5 tona transportovanih sa velikih udaljenosti i preko 20 godina svakodnevnog rada. Ovakav istorijski poduhvat je mogao biti realizovan samo dobrim planiranjem, organizovanjem, koordinacijom, vođenjem i kontrolom. To je jedan od najslikovitijih primera uspješnog menadžmenta. Makijaveli je u 16. veku postavio četiri principa upravljanja i vladanja. Međutim, razvoj naučne misli o upravljanju vezuje se za kraj 19. i početak 20. vjeka i industrijsku revoluciju, kada je veliki broj inovacija doveo do zamjene ljudskog rada radom mašina i posljedično do ubrzanog privrednog razvoja.Menadžment, dakle, kao aktivnost je uvek postojao i pripadao je svim ljudima i nacijama, međutim menadžment kao ideja – ekskluzivno pripada Amerikancima. Oni su prvi identifikovali probleme u upravljanju, počeli da pišu o menadžmentu kao društvenom fenomenu i predmetu naučnog istraživanja.Mnogi teoretičari, kao i ljudi iz prakse, dali su značajan doprinos utemeljenju menadžmenta kao naučne discipline. Međutim, nepodjeljena su mišljenja da su istinski začetnici naučnog pristupa menadžmentu i klasične teorije bili Frederik Tejlor, Anri Fajo i Maks Veber“.33

____________________32 Tomić, M., (2001), op.cit.pod 20, str 19-2033 Šurbatović, J.,(2012), op.cit.pod 21,str 4-5

"Vrlo često u stručnoj literaturi nailazi se na definicije pojma menadžmenta, u smislu da je to“nauka o upravljanju“ ili “vještina upravljanja“, odnosno “proces upravljanja“. Pojam menadžmenta se može definisati na četiri načina: kao proces, kao nauka, disciplina ili vještina, kao profesija i kao karijera i zanimanje.

Menadžment kao proces predstavlja naučni pristup menadžmentu koji koristi naučne metode pri donošenju odluka. Menadžment je u sonovi organizacioni proces u kome se kordiniraju, integrišu

---------- 39 ----------


i usmjeravaju organizacione aktivnosti radi ostvarivanja postavljenih ciljeva. Kao takav on formuliše i rješava probleme. Posebno se definisanjem menadžmenta, kao procesa, ističe: dinamička priroda menažmenta, značaj promjena, kao realnosti u radu organizacije, skup različitih aktivnosti koje obavlja organizacija u različitim vremenskim periodima i potreba za menadžerskim aktivnostima koje se mogu usmjeriti i kontrolisati na mjestima gdje nastaju promjene. Bitno odredište menadžmenta kao procesa je u destinkciji menadžerskog od nemenadžerskog posla.

Sa stanovišta discipline, menadžment se izučava u obrazovnim ustanovama, sada već u cijelom svijetu, a što se tiče vještine, zasnovan je na radnim sposobnostima, znanjima, talentu i iskustvu menadžera.

Menadžment je i profesija, karijera i zanimanje i nju predstavljaju menadžeri. Definisanjem menadžmenta kao profesije vrši se konačna diferencijacija na menadžersko i nemenadžersko osoblje.

Menadžment kao karijera znači poziciju u organizaciji kojom se preuzima odogovornost za ostvarene rezultate“.34

9.2.Vrijednosti sporta i menadžmenta

Novi odnosi u sportu priznaju stvaranje novih ljudskih vrijednosti, čiji je produkt sportski rezultat, ali priznaje i njihovo materijalno valorizovanje. U osnovi stvaranja novih ljudskih vrijednosti stoji sportski proces. Narušavanje ravnoteže između sportskog procesa i valoriziranja novih vrijednosti vodi u današnjim okolnostima sam sport u bespuća i lavirinte sportske metafizike. Ako je ta ravnoteža uzdrmana na štetu valorizacije, a u korist sportskog procesa, sportu se može pripisati da je sam sebi cilj. U obrnutoj varijanti, u kojoj je valorizacija sama sebi cilj, od sporta će ostati samo “gladijatori“ i “cirkuzaneri“.Savremeni sportski menadžment, takve tendencije mora da uoči, ali i da održi ravnotežu u nužnoj proporciji, koja će obezbijediti stvaranje novih ljudskih vrijednosti i njihovu valorizaciju, čiji će dio biti input za novi ciklus sportskih procesa.Fenomeni i pojavni oblici savremenog sporta su široki i zahtijevaju svestranu sociološku, psihološku i ekonomsku analizu. Sa stanovišta potreba izučavanja sportskog menadžmenta, o sportu i njegovim tendencijama, fenomenima i pojavnim oblicima nužno je iznijeti slijedeće“:

- Sport pripada grupi društvenih (neproizvodnih) djelatnosti. On je dio “društvene ____________________34 Tomić, M., (2001), op.cit.pod 20, str 24-25Ibidem, str.85-86

nadogradnje“, a na “Zapadu“ ga svrstavaju u-neprofitne organizacije (non profit organizations). Sport ne proizvodi materijalizovanu vrijednost, on stvara nove vrijednosti, a tek drugi procesi mogu ih materijalizovati.

- Sport je visoko-stvaralačka oblast sa izraženom kreacijom i talentom protagonista-sportista, trenera, pa i menadžera. To je uslov ulaska u vrhunski sport.

---------- 40 ----------


- Sport teži perfekciji, koja u protagonistima i u širokom auditorijumu izaziva duboke etičke i estetičke doživljaje. Stvaranje kreativnog dijela na treningu i njegovo iskazivanje u tom obliku na samom takmičenju, čine sportske protagoniste-sportiste, trenere i menadžere-umjetnicima. Dakle, sport je i umjetnost.

- Sport je javna djelatnost, sa visokoizraženom komunikacijskom ulogom između protagonista i mnogobrojnih konzumenata sporta. Sport je objekat i subjekt masmedijskog fokusiranja. Svaki drugi građanin ove planete na bilo koji način je konzument sportske informacije, bilo kao gledalac, primalac ili davalac sportskih usluga, ili kao čovjek koji pročita makar i mali sportski redak u novinama. Između sportskih posmatrača i sportskih protagonista stvaraju se višestruke veze: socijalne, psihološke, ekonomske, političke i druge.

- Sport je sa stanovišta treninga i takmičenja visoka radna oblast u kojoj su fizička i druga ulaganja čovjeka dovedena do nivoa, koji ponekad prijeti i samoj suštini sporta.

- Sport je i biznis, za sebe i po sebi, i to je jedan od visoko-profitnih poslova.

- Sport je sredstvo kojim se služi narod u vidu vježbanja (sportska rekreacija), ali i sredstvo kojim se služe i odgovarajuće profesionalne službe u svojim zadacima (vojska, policija, istraživači mora, svemira i drugih prirodnih resursa i sl.).

- Sport je profesija kojom se bave sportisti, treneri, menadžeri i drugi. Ljudi su se opredjelili da im sport bude zanimanje.

- Sport je naučna i obrazovana disciplina. Da bi se stvorile nove vrijednosti, sport prihvata tuđa, i sam dolazi do naučnih saznanja. Sport je i naučna disciplina ali je i dio obrazovnog sistema; predmet je izučavanja na specijalnim sportskim školama i predmet podučavanja u redovnim školama nižeg i srednjag obrazovanja u cijelom svijetu i svakoj zemlji, ove planete.

____________________Ibidem, str.87-88

9.3.Kadrovska politika

Kadrovska politika je jedna od šest osnovnih funkcija menadžmenta. Savremeni autori uviđaju značaj ljudskog resursa za ostvarivanje željenih ciljeva organizacije, pri čemu kvalitet kadrovskog potencijala direktno utječe na koordinaciju i usmjeravanje upravljačkog procesa.

---------- 41 ----------


Ljudski faktor, odnosno kadrovski potencijali u savremenom menadžmentu čine odlučujuću prevagu uspješnosti vođenja organizacije, od ideje do cilja.Razvoj ljudskih resursa u sportu ima svoje specifičnosti. Te specifičnosti odnose se na kadrove koji upravljaju, zatim na one koji su članovi sportskih organizacija i na volonterski rad. Druga specifičnost su sportisti, kao osnovni “klijenti“ sportske organizacije, shvaćene kao neprofitna organizacija. Ako se ima u vidu da sportska organizacija u svojoj Misiji ima sadržan i društveni interes, kojim se između ostalog zadovoljavaju i pojedinačne potrebe onih ljudi koji su različitim motivima opredjeljeni ka sportu, onda se mora prihvatiti činjenica da zadovoljenje takvih potreba, na širokom planu ne može biti obezbijeđeno samo profesionalnim radom.U tom kontekstu iskristalisale su se četiri kategorije, ili strukture ljudi koji čine kadrovski potencijal, odnosno ljudski resurs u jednoj sportskoj organiazaciji. To su:

- Volonteri-amaterski sportski radnici, članovi sportskih organizacija na dobrovoljnoj osnovi.

- Menadžment-profesionalna menadžment struktura (direktori-menadžeri, treneri i dr.).

- Stručni radnici-zaposleni u sportskim organizacijama na različitim stručnim radnim mjestima, orijentisani na sport ili na dopunske djelatnosti, treneri koji nisu članovi menadžment tima i dr.

- Sportisti-mladi ljudi koji su dobrovoljno pristupili određenoj sportskoj organizaciji, a da bi zadovoljili svoje pojedinačne ljudske potrebe, kao i oni sportisti koje je sama organizacija angažovala za ostvarenje svojih ciljeva uključujući i pojedinačne ciljeve samih sportista

Sportska organizacija nužno mora posebno razraditi kriterijume selekcije, treninga, orijentacije i razvoja za svaku kategoriju, jer njihove uloge u sportu su različite, uključujući i različiti status u odnosu na samu organizaciju i zakonsku regulativu radnog odnosa.

Kadrovsko politikom određuju se pravci, načela, kriterijumi i principi svih aktivnosti na utvrđivanju ciljeva u oblasti ljudskih resursa kao i strategija za njihovu realizaciju. Kadrovska politika u svojoj osnovi i fokusu ima ljude-kadrove.

Kadrovska politika u sportu polazi od analize obima i strukture rada u sportskoj organizaciji i to onog rada koji je neophodan isključivo za ostvarivanje sportskih i poslovnih ciljeva.Osnovna četiri zadatka kadrovske funkcije su selektiranje kadrova (izbor), orijentacija (usmjeravanje), obuka (treniranje) i razvoj (inovacija znanja, napredovanje) kadrova.

____________________Ibidem, str.465-469

Selekcija kadrova u sportskoj organizaciji je prva faza u procesu kadrovske politike. Od izbora sportista, trenera, menadžmenta, ostalih zaposlenih ali i volontera zavisi uspješnost ostvarivanja ciljeva sportske organizacije.

Orijentacija kadrova se odnosi na usmjeravanje ljudi i predstavlja jedan od osnovnih elemenata razvoja ljudksih resursa u sportu. Orijentacijom kadrova se teži relativno brzom prilagođavanju

---------- 42 ----------


izabranih ljudi poslovima i zadacima. To u isto vrijeme znači i raspoređivanje kadrova na konkretna radna mjesta. U ovoj fazi kadrovske politike značajno je da se upoznaju novi ljudi sa svojom pozicijom u organizaciji. Program prilagođavanja, kojim treba efikasno da se uključe novi ljudi u sredinu, da se upoznaju sa osnovnim informacijama o radnom mjestu, o procesu treninga, ali i njihovim obavezama, pravima, ako se radi o sportistima.

Trening-obuka podrazumijeva sticanje znanja, vještina, ili povećanje sposobnosti za obavljanje odgovarajučih poslova. Treningom se stiče i povečava motivisanost sportista i drugih kadrova u sportskoj organizaciji. Sportska organizacija definiše program treninga-obuke, na osnovu analize, strukture poslova i ciljeva organizacije. Programi treninga-obuke mogu biti dugoročni, srednjoročni i kratkoročni.

Razvoj kadrova podrazumijeva sve zadatke kadrovske funkcije, a posebno napredovanje i inovaciju kreativnih znanja. Napredovanje predstavlja osnovni oblik unutrašnje dinamike kadrovskog procesa na osnovu kojeg se kadrovi pomjeraju prema željenom nivou stručnosti, vrsti posla, profesiji ili statusu u organizaciji. Inovacija kreativnih znanja za razvoj sportskih kadrova je značajan zadatak. Sport kao stvaralaštvo ima permanentan zahtjev za inoviranjem kreativnih znanja, posebno trenera. Rutinerstvo i puko određivanje poslova su neprijatelji visokog stvaralačkog čina stvaranja vrhunskih sportskih dostignuća. Sportski kadrovi mogu inovirati znanja stalnim praćenjem stručne literature, informisanjem o događajima i radu drugih sportskih institucija u zemlji i inostranstvu.

____________________Ibidem, str.470-475

LITERATURA:


* Šurbatović, J.,(2012), “Menadžment u sportu" Beograd

---------- 43 ----------


10.AMBASADORI SPORTA

"Ambasador (ili veleposlanik, stariji izraz je poklisar) je šef diplomatske misije najvišeg razreda po Bečkoj konvenciji o diplomatskim odnosima. Ambasador je najviši predstavnik države šiljateljice u državi primateljici, pa je u tom svojstvu nadređen svim službenim predstavnicima u

---------- 44 ----------

http://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Be%C4%8Dka_konvencija_o_diplomatskim_odnosima&action=edit&redlink=1

http://sh.wikipedia.org/wiki/%C5%A0ef_diplomatske_misije


toj zemlji (konzularnim, kulturnim i drugim). Ambasador predstavlja poglavara svoje zemlje i zastupa svoju državu pred vlastima države primateljice. On nužno i govori u ime svoje vlade. Budući da prima i prenosi priopćenja svoje vlade i budući da predstavlja službeni izvor informacija, on je stalni i sigurni posrednik u odnosima dviju država.

Rang ambasaora imaju i visoki povjerenici (prije i komesari) (High Commissioner) koje međusobno razmjenjuju zemlje Commonwealtha, te najviši predstavnici Svete Stolice.

Danas je uobičajno da svi veleposlanici imaju naslov ekscelencija i naziv "izvanredni i opunomoćeni ambasador". Zvanje ambasadora je i najviše zvanje u diplomatskoj karijeri“.35

“UNICEF kroz program Ambasadora UNICEF-a angažuje poznate ličnosti iz oblasti kulture, umjetnosti i sporta koji uživaju ugled i imaju čvrst integritet. To su osobe koje su spremne da daju sve od sebe da bi u javnosti i u svojoj branši mobilisali podršku i pomoć za djecu i ostvarenje dječijih prava. Oni su volonteri sa jedinstvenom sposobnošću da dotaknu ljudska srca svojom strašću i požrtvovanjem, koji poklanjaju svoje vrijeme i svoje talente da promovišu dječija prava i misiju UNICEF-a da bi se izgradio svijet po mjeri djeteta.

Sportisti kao ambasadori usmeravaju oči cjelog svijeta na potrebe djece i u svojim zemljama tako što posećuju projekte, škole i klubove mladih i obraćaju se onima koji imaju moć da dovedu do promjena. Oni koriste svoj talenat i slavu da obezbjede sredstva i da se stave u službu zaštite djece.

Ambasadori se biraju zato što su oni:

UNICEF ambasadori

- Odlučni da promovišu dječija prava i misiju UNICEF-a za izgradnju svjeta po mjeri djeteta.

- Posvećeni vrijednostima i principima koji su zacrtani u Povelji Ujedinjenih nacija, Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, Konvenciji o dječijim pravima.

- Primjerni građani sa kredibilitetom, hrabri, inspirativni, brinu o drugima, principijelni i mogu da utiču budu zagovornici prava djece.

- Imaju vodeću ulogu u svojoj profesiji i spremni su da upotrebe sve svoje kapacitete i profesionalni prestiž, znanje i poznanstva da promovišu pitanja vezana za djecu

- Predstavljaju uzor za djecu i mlade ljude- Spremni su da daju svoj doprinos aktivnostima UNICEF-a kao sto su zastupanje prava

djece kod predstavnika vlada, civilnog društva, građana ili prikupljanje sredstava za programe za djecu”.36

____________________35 www.wikipedia.org/wiki/ambasador36 www.unicef.rs-partnerstva

LITERATURA:

* www.unicef.rs-partnerstva

* www.wikipedia.org/wiki/ambasador

---------- 45 ----------

http://www.wikipedia.org/wiki/ambasador

http://www.unicef.rs-partnerstva/

http://www.unicef.rs-partnerstva/

http://www.wikipedia.org/wiki/ambasador

http://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Sveta_stolica&action=edit&redlink=1

http://sh.wikipedia.org/wiki/Commonwealth

http://sh.wikipedia.org/w/index.php?title=Konzular&action=edit&redlink=1


11.PROCES ODLUČIVANJA O KUPOVINI U SPORTU

"Čovjek u sportu, u svakodnevnoj je prilici da o nečemu odlučuje. Kompetentnost odlučivanja pripada svakome, bez obzira na poziciju u sportskoj organizaciji. Najviše što može, čovjek u sportu odlučuje o sebi i spostvenom učešću u sportskim aktivnostima. To je najveća, najdalekosežnija i po svemu osnovna odluka koja održava sport u životu. Sve druge odluke

---------- 46 ----------


izvedene su iz dobrovoljnog, svjesnog i humanog čina čovjeka da svoje osnovne potrebe za kretanjem i samoaktualizacijom zadovolji.Sekundarne odluke u sportu su struktuirane i pripadaju različitim ljudima, na različitim pozicijama u različitim strukturama i tiču se segmenta sportske aktivnosti, makar da po neke od njih mogi biti od vitalnog značaja za cjeli sportski proces. Otuda, činjenica je da se u sportu na različitim nivoima mogu donositi vitalne odluke po sportsku organizaciju, a ponekad i po cjeli sport. Sportista kao pojedinac ima to pravo da u odnosu na sebe donese odluku koja bi mogla zbog interaktivnih veza da ima šire posljedice po druge u sportu, a samim tim i na uži i širi kolektivitet. To isto važi i za menadžere, pogotovo za trenere.

Odlučivanje kao proces, i odluke kao rezultat tog procesa, zaokupljale su istraživače iz raznih naučnih disciplina pa se može danas govoriti o Teoriji odlučivanja, kao naučnoj dicisplini, sa svojim zakonitostima, principima, metodama.

U menadžmentu teorija odlučivanja čini suštastveni dio, bez koga menadžeri ne mogu ozbiljno i kreativno da odgovore na izazove budučnosti, ali i sadašnjosti. Odluka ima privilegiju da se njene posljedice mogu primjeniti i u sadašnjosti i u budučnosti, što je značajno za djelovanje menadžera“.37

11.1.Faze procesa odlučivanja

Proces odlučivanja u svojoj osnovi ima važnu akciju-biranje. To znači da biranje ili izbor podrazumijeva mogučnost izdvajanja jednog između više alternativnih rješenja.U procesu odlučivanja postoje razni pristupi i “tehnike“, od kojih su pet najznačajnijih.

1. Da je zasnovan na činjenicama, gdje je odluka automatska, jer prikupljeni podaci su takvog kvaliteta da se rješenje nameće samo po sebi,

2. Da je zasnovan na iskustvu, s obzirom da je donosioc odluke već više puta prošao u svom radu iste ili slične situacije,

3. Da je zasnovan na intuiciji, što podrazumijeva da donosioc odluke posjeduje talenat, odnosno psihofizičku crtu informativnog razmišljanja.

4. Da je zasnovan na uzročno-posljedičnom pristupu,

____________________37 Tomić, M., (2001), op.cit.pod 20, str 249-250 Ibidem, str.251-252

5. Da je zasnovan na primjeni sistematske analize

Kada se radi o etapama procesa odlučivanja, postoji slaganje gotovo svih autora da ih ima najmanje tri:

- Otkrivanje i definisanje problema- Razvoj alternativnih rješenja- Izbor najboljeg alternativnog rješenja

---------- 47 ----------


"Međutim ponekad simplifikacija nekog problema ne znači i njegovo pijemčivo definisanje. Edgar Huse, na primjer u procesu odlučivanja vidi sedam etapa, i to“:38

1. Otkrivanje, priznavanje da problem postoji

2. Identifikovanje i određenje-utvrđivanje problema

3. Razvoj alternativnih solucija

4. Procjena vrijednosti alternativa

5. Izbor najbolje alternativne solucije

6. Primjena odabrane solucije

7. Vrednovanje rezultata, efekata koji je proizvela odluka

____________________Ibidem, str.25338 Huse, E.,(1979), “The modern manager“, West Publishing Company, New York, str.119

LITERATURA:


* Huse, E.,(1979), “The modern manager“, West Publishing Company, New York

---------- 48 ----------


12.AUTENTIČNI RAZVOJ

"Svaka sportska organizacija koja pretenduje na visoku pozicioniranost, mora organizovati funkciju istraživanja i razvoja sopstvene sportske djelatnosti.

Naučno-istraživački rad u organizacijama, ili istraživačko-razvojni rad, predstavlja izraziti faktor razvoja svake organizacije, ali i neophodan potencijal za primjenu najnovijih dostignuća naučno-tehnološkog procesa. Osnovno obilježije istraživačko-razvojnih aktivnosti, po kojima se razlikuju

---------- 49 ----------


od rutinskih postupaka je sagledavanje novih područija u procesima organizacije, koje imaju elemente unapređenja, inovacije.

Organizovanje ove funkcije podrazumijeva visok stepen stručnosti kadrova u sopstvenoj sredini i materijalne mogučnosti sportske organizacije da finansira takve aktivnosti. Ova se funkcija sportske organizacije može organizovati izvan sopstvene sredine, odnosno angažovanjem nezavisnih institucija koje se bave ovom problematikom. Najčešće sportske organizacije kada shvate potrebu za ovom funkcijom koriste usluge drugih organizacija. Međutim, ima dragačijih primjera, naročito na Istoku ili sa Balkana (SD “Crvena zvezda“ i JSD “Partizan“), da su sopstvenim sredstvima organizovali razvojno-istraživačke centre.

Svojevremeno jedini na Balkanu koji su sopstvenim resursima organizovali razvojno-istraživačke centre su SD ”Crvena zvezda” I JSD ”Partizan”

Informacije koje se stiču preko ove funkcije, prije svega su značajne za planiranje treninga, takmičenja i selekcije sportista. Na indirektan način rezultati istraživanja ukazuju na potrebe angažovanja i drugih resursa u okviru sportske organizacije.

Vrlo često u određenim periodima menadžment tim sportske organizacije, zajedno sa sportskim stručnjacima i trenerima, preuzimaju ovu funkciju na sebe i to u kontekstu započinjanja novog planskog ciklusa“.39

____________________39 Tomić, M., (2001), op.cit.pod 20, str 441-442

LITERATURA:


---------- 50 ----------


13.GLAS I DIGNITET, KONVENCIJA O PRAVU DJETETA

"Djeca se rađaju s temeljnim slobodama i pravima koja pripadaju svim ljudskim bićima. No, s obzirom na tjelesnu i psihičku nezrelost nameće se potreba isticanja posebnih prava djeteta na zaštitu koja proizlaze upravo iz te činjenice. Upravo je to osnovno polazište Konvencije opravima djeteta.

---------- 51 ----------


Konvencija o pravima djeteta je međunarodni dokument, usvojen na Glavnoj skupštini Ujedinjenih naroda 20. novembra 1989. godine, a sadrži univerzalne standarde koje država stranka Konvencije (tj. koja ju je potpisala i ratificirala) mora garantovati svakom djetetu. U Konvenciji se govori, prije svega, o obvezama odraslih u odnosu prema djetetu kao i o obvezama brojnih društvenih faktora glede zaštite djeteta. To je prvi dokument u kojemu se djetetu pristupa kao subjektu s pravima, a ne samo kao osobi koja treba posebnu zaštitu. Za razliku od Deklaracije o pravima djeteta (1959.) koja ima moralnu snagu, Konvencija o pravima djeteta je pravni akt koji ima snagu zakona i obvezuje stranke na pridržavanje njezinih odredaba te uključuje pravo nadziranja primjene u državama koje su ju prihvatile i ratificirale“.40

Konvencija je jedinstvena jer je:

• Sveobuhvatna i jedina osigurava građanska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna prava djece;

• Univerzalna te se primjenjuje na svu djecu, u svim situacijama, u gotovo cijeloj zajednici naroda;

• Bezuvjetna te zahtijeva i od vlada sa slabijim izvorima sredstava da poduzmu aktivnosti vezane uz zaštitu prava djeteta;

• Holistička, što znači da zagovara gledište da su sva prava temeljna, nedjeljiva, međusobno ovisna i jednako važna.

Odbor za prava djeteta UN-a identificirao je četiri opća načela na kojima se temelje sva prava sadržana u Konvenciji o pravima djeteta:

• Načelo nediskriminacije prema kojemu djeca ne smiju trpjeti diskriminaciju “neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom mišljenju, nacionalnom, etničkom ili društvenom podrijetlu, vlasništvu, teškoćama u razvoju, rođenju ili drugom statusu djeteta, njegovih roditelja ili zakonskih skrbnika”.

• Djeca imaju pravo na život i razvoj u svim vidovima života, uključivši tjelesni, emotivni, psihosocijalni, kognitivni, društveni i kulturni.

• Pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete, ili na djecu kao skupinu, najvažnija mora biti dobrobit djeteta. To se odnosi kako na odluke koje donose vladina, upravna ili zakonodavna tijela, tako i na odluke koje donosi obitelj.

• Djeci se mora omogućiti da aktivno sudjeluju u rješavanju svih pitanja koja utječu na njihov život i dopustiti im slobodu izražavanja mišljenja. Ona imaju pravo izreći svoja mišljenja koja se moraju ozbiljno uzeti u obzir.

____________________40 www.unicef.hr/ Konvencija o pravima djeteta

Konvencija o pravima djeteta sadrži 54 članka.

U Preambuli Konvencije objašnjavaju se pozadina i razlozi donošenja tog dokumenta. članci od l. do 41. drže se temeljnima jer definiraju pojam djeteta (osoba do osamnaeste godine života) te obveze koje zemlje preuzimaju kad njihovi parlamenti ratificiraju Konvenciju (a zemlje time postaju strankom Konvencije). članci od 42. do 45. navode procedure za praćenje primjene Konvencije. članci od 46. do 54. sadrže formalne odredbe u svezi sa stupanjem Konvencije na snagu.

---------- 52 ----------

http://www.unicef.hr/%20Konvencija


S obzirom na vrste prava na koje se odnose, članci Konvencije mogu se razvrstati na sljedeći način:

Prava preživljavanja-uključuju one članke Konvencije koji osiguravaju djetetu zadovoljavanje temeljnih potreba za njegovu opstojnost. To su primjerice: pravo na život, pravo na odgovarajući životni standard, pravo na prehranu, pravo na smještaj, pravo na zdravstvenu pomoć. Razvojna prava-uključuju one članke Konvencije koji osiguravaju djetetu najbolji mogući razvoj. To su primjerice: pravo na obrazovanje, pravo na igru, pravo na slobodno vrijeme, pravo na kulturne aktivnosti, pravo na informiranje, pravo na slobodu misli i izražavanja (vjere). Zaštitna prava-uključuju one članke Konvencije koji osiguravaju zaštitu djeteta. To su primjerice: prava na zaštitu od zlouporabe, zapostavljanja i izrabljivanja, na zabranu dječjeg rada, zaštitu od droga, alkohola, duhana, na zaštitu djece izbjeglica, djece u oružanim sukobima, djece u zatvorima. Prava sudjelovanja-uključuju one članke koji omogućuju djetetu aktivno sudjelovanje u svojem okružju, regionalnom / nacionalnom / svjetskom, koja ga pripremaju za aktivnog građanina u budućnosti. To su primjerice: pravo na slobodno izražavanje svojih misli i pravo na udruživanje.

Konvencija je opsežan instrument različitih prava kojim se, među ostalim, pokazuje da hijerarhija dječjih prava ne postoji. Dakle, sva su ta prava potrebna da bi se dijete razvilo u psihofizički cjelovitu osobu. Konvencija o pravima djeteta nije običan katalog prava djeteta, nego je to popis obveza koje države moraju ispunjavati spram djeteta. Te obveze država može ispunjavati izravno, osiguranjem zdravstvene zaštite ili pružanjem obrazovanja djeci ili posredno, dajući podršku roditeljima u obnašanju roditeljske uloge. S obzirom na to da članci Konvencije obvezuju stranke Konvencije na skrb o djeci, postavlja se pitanje uloge roditelja. čitanjem pojedinih članaka Konvencije moglo bi se zaključiti +da ona umanjuje važnost obitelji, što nikako nije istina. Stoga je važno Konvenciju uzimati u cjelini, a ne parcijalno. Konvencija ne krnji ulogu roditelja - naprotiv oni odlučuju što je najbolji djetetov interes. Štoviše, vlade pojedinih stranaka Konvencije dužne su roditeljima osigurati potporu kako bi oni mogli osigurati skrb i što kvalitetniji odgoj svojoj djeci. Istodobno, Konvencija o pravima djeteta prvi je međunarodni sporazum o ljudskim pravima koji upotrebom izraza “nadležna tijela” izrijekom priznaje i ulogu nevladinih udruženja. Dakle, predviđa aktiviranje i angažiranje svih koji mogu pridonijeti ostvarivanju prava djeteta. S obzirom na visoke standarde koji su postavljeni u Konvenciji o pravima djeteta, nijedna vlada ne može reći da u njezinoj zemlji nema primjera kršenja prava djeteta, odnosno da ne postoji potreba za trajnom skrbi o zaštiti prava djeteta u skladu s Konvencijom.

____________________Ibidem

Kad parlament neke zemlje ratificira Konvenciju, ta je država dužna UN-ovu Odboru za prava djeteta (sjedište u Ženevi), posredstvom glavnog sekretara UN-a, podnositi izvješće o mjerama koje se poduzimaju, te o napretku koji je postignut u provedbi prava djeteta. Prvo se izvješće podnosi nakon dvije godine od stupanja Konvencije na snagu, a potom svakih pet godina. Odbor je dužan reagirati na izvješće i dostaviti “Završnu izjavu”, nakon koje se od države očekuje da učini najviše što može, u najkraćem mogućem roku, za poboljšanje zaštite prava djeteta.Jedna od obveza države stranke Konvencije jest i upoznavanje djece i odraslih s načelima i odredbama Konvencije o pravima djeteta, koristeći se pritom primjerenim i djelatnim sredstvima

---------- 53 ----------



i razumljivim jezikom (članak 42. Konvencije o pravima djeteta). Prava djeteta moraju poznavati i uzimati u obzir svi građani države, i odrasli i djeca. Međutim, bezuvjetno ih moraju znati i poštivati oni koji žive i rade s djecom, koji su u svakodnevnom kontaktu s njima i koji u značajnoj mjeri utječu na stvaranje okruženja u kojemu dijete odrasta i razvija se kao ličnost. A to su roditelji, odgojatelji i učitelji. Jednako tako, sva djeca, dakle sve osobe mlađe od 18 godina, moraju biti upoznate s temeljnim pravima djeteta kako bi postale svjesne svojih prava, načina njihova stjecanja, ali i zaštite u slučaju njihova ugrožavanja od strane drugoga. Istodobno, stjecanjem spoznaja o osobnim pravima, djeca trebaju graditi stav o osobnoj odgovornosti prema poštivanju prava drugoga. Važnost Konvencije o pravima djeteta je neosporna. Ona obvezuje i daje aktivnu ulogu svim faktorima koji pridonose zaštiti prava djeteta. To znači da svi zajedno zajedno trebaju omogućiti optimalan razvoj djeteta, a istodobno dijete naučiti kako da štiti vlastita i tuđa prava.

____________________Ibidem

LITERATURA:

* www.unicef.hr/ Konvencija o pravima djeteta

---------- 54 ----------


Documents

Skripta Misija i Vrijednost 1