SOCIOLOGIJASTOMATOLOŠKE PROFESIJE

SOCIOLOGIJSKO

ODREĐENJE POJMA PROFESIJE

Ne-sociologijska razmatranja U većini europskih jezika razvoj (intelektualnih) profesija započeo je

sa svećenstvom (profes = redovnik; profesija = redovnički zavjet). U hrvatskom jeziku neprecizna inačica za pojmove vezane uz podjelu

rada: posao, poziv, služba, struka, stalež, zanata, zanimanje, zvanje. Inačice su ponekad: stručnjak ili ekspert, intelektualac ili inteligencija. Pojam profesionalac i izvedenice profesionalac, profesionalizam i

profesionalizacija imaju antipode amater, amaterizam i amaterizacija. "U nogometu, glazbi, tenisu i spolnoj djelatnosti, profesionalac je

naprosto ona osoba koja uzima novac za ono što drugi ljudi čine besplatno. Profesionalac se na taj način suprostavlja amateru, koji, bez obzira na to kakav je znalac (ekspert), ne uzima novac.” (Moline, 1986)

Dihotomija profesionalac - amater u komunizmu nije vrijednosno jednoznačno određena "Profesionalizam - u sportskom jeziku naziv za pojavu plaćanja igrača koji se (...) ne bave sportom iz ljubavi nego za novac." (Klaić, 1974)

Profesija je: Zvanje koje zahtijeva specijalizirano znanje i

često dugotrajno i intenzivno pripremanje, što uključuje učenje vještina i metoda, kao i znanstvenih, povijesnih ili teorijskih načela na kojima počivaju spomenute vještine i metode. To se specijalizirano znanje održava snagom organizacije ili usuglašenim stavom o visokim standardima postignuća i ponašanja, te pristajanjem članova profesije na stalno istraživanje i takvu vrstu rada kojoj je primarna svrha obavljanje javne službe.

Webster’s Third New International Dictionary, Unabridged. 2000 by Merriam Webster (ed.). Springfield, MA: Merriam-Webster

Profesija je Zanimanje čija je jezgra rad koji se temelji na

ovladavanju kompleksnim korpusom znanja i vještina. To je poziv u kojem se znanje... ili praksa .... koristi u pružanju usluga drugima. Njezini članovi iskazuju svoju privrženost ekspertizi, integritetu, moralnosti, altruizmu i promicanju javnog dobra u vlastitoj domeni. Ta privrženost oblikuje osnovu za društveni ugovor između profesije i društva, što povratno jamči profesiji autonomiju u praksi i povlasticu samo-regulacije. Profesije i njezini članovi imaju odgovornost prema društvu i onima kojima pružaju usluge.

Oxford English Dictionary.2nd ed. 1989 Oxford: Clarendon Press

Profesija (profesionalizam, profesionalizacija) je oblik organizacije rada, vrsta radne orijentacije

(...), proces kontrole koju provodi interesna grupa. Kao organizacijski oblik, profesija uključuje središnje regulacijsko tijelo kojim se osiguravaju standardi obavljanja poslova od strane članova; kodeks ponašanja; upravljanje znanjem u odnosu na ekspertizu što čini temelj profesionalnih aktivnosti; i, konačno, kontrola broja, odabira i obrazovanja novih kandidata. Radna orijentacija profesionalca ima za nužnu posljedicu ekskluzivno zanimanje za intrinzične koristi i izvođenje zadaća; povezana je s osobnim pružanjem usluga što uključuje povjerljivost.

A Dictionary of Sociology, 1998.

Sociološko istraživanje profesija1. 19/20. st. britanski sociolozi istražuju organizaciju profesije,

društvene uloge profesionalaca, odnose prema poslodavcima, državi i klijentima. U profesijama vide novi altruizam koji će pozitivno promijeniti industrijski kapitalizam.

2. sredinom 20. st. primat američkih sociologa; nakon II. svjetskog rata bitno je osnažen društveni položaj profesija. Osnovni čimbenici razvoja postaju obrazovanje, znanje, znanost i tehnologija što je dovelo do rasta broja i moći društvenih službi i profesija.

3. 70-tih godina 20. st. intenzivno bavljenje profesijama u SAD-u i Europi. Umjesto neutralnoga, pozitivističkoga i funkcionalističkoga istraživačkoga pristupa, pojavljuje se kritički pristup. Profesije se više ne sagledavaju kao altruistički usmjereni “veleposlanici” javnih interesa već kao nositelji i kreatori središta nove moći i dominacije.

4. Recentni pomaci u interpretaciji profesija, osobito u medicini. Profesionalnom modelu priznaje se neosporna prednost uz zahtjev da mora biti posvećen općem dobru (“ponovno rođenje profesionalizma”, Freidson).

Formalne značajke profesije(W. Good, 1960.)

Temeljne karakteristike: Produljeno školovanje usmjereno

stjecanju specijaliziranog apstraktnog znanja.

Orijentacija pripadnika stanovite profesije pružanju neke usluge definiranoj skupini korisnika i potreba.

Formalne značajke profesijeDerivirane karakteristike (W. Good, 1960.) Profesija određuje standarde i propise obrazovanja. Studenti prolaze strože socijalizacijsko iskustvo. Licencija za pravo obavljanja profesionalne prakse. Tijela koja izdaju licencije i primaju na rad, sastoje se od

članova profesije. Većinu propisa (zakona) vezanih uz profesiju određuju

sami članovi. Profesija donosi svojim pripadnicima visoki dohodak, moć i

ugled (prestiž), te može birati vrlo sposobne studente. Pripadnici profesije zaštićeni su od laičkog vrjednovanja

i nadzora. Propisi o praksi, koje određuju udruge, stroži su od zakonskih

propisa. Pripadnici profesije s njom se čvrsto poistovjećuju. Profesija je životni poziv koji se rijetko mijenja.

Profesionalna autonomija je izraz sposobnosti i ovlaštenja neke

profesije da u cjelini kontrolira uvjete stjecanja profesionalnog statusa, program i standarde obrazovanja, uvjete rada i odlučivanja.

Zanimanja koja ne ostvare potpunu profesionalnu autonomiju, a takvo je sestrinsko, usprkos toga što imaju druge institucionalne atribute profesije, smatraju se polu-profesijama ili para-profesijama.

Formalne značajke profesije (E. Greenwood, 1955.)

Profesija počiva na nekoj sistematičnoj teorijskoj osnovici.

Klijenti određene profesije prihvaćaju nadležnost i autoritet te profesije.

Društvo i država odobravaju i sankcioniraju taj autoritet.

Određena profesija mora imati etički kodeks, kojim se uređuju odnosi pripadnika profesije s kolegama, klijentima i državom.

Profesija stvara i njeguje posebnu profesionalnu kulturu a stječe se procesom socijalizacije.

Profesionalizacije je proces kojim neko organizirano zanimanje

- što raspolaže posebnim, ezoteričnim sposobnostima i koje vodi brigu o kvaliteti vlastitoga rada i svom doprinosu društvenom blagostanju - osigurava ekskluzivno pravo na izvođenje posebne vrste rada, kontrole obrazovanja i kontrole prava određivanja i vrednovanja načina obavljanja posla.

E. Freidson, 1994.

Profesionalizacija je

proces kroz koji pojedina zanimanja razvijaju zajedničke obrasce obrazovanja, ponašanja, rada i (profesionalnog) nadzora.

A. Abbott, 1988.

Sintetički koncept profesionalizacije Profesije se (strukturalno i kulturalno)

razvijaju prema zadanom obliku. Razvoj pojedinih profesija treba analizirati

nezavisno od drugih (slučaj po slučaj). Društvena struktura i kulturni zahtjevi

profesije važniji su od posla koji profesija obavlja.

Profesije su homogene jedinice. Proces profesionalizacije je općenit i nema

vlastitu povijest. A. Abbott, 1988.

Kritika sintetičkog koncepta profesionalizacije Propast ili stapanje mnogih profesija pokazuju da je

razvoj prema zadanom obliku samo jedna od mogućnosti.

Međuovisnost razvoja različitih profesija veća je nego što se tvrdi (osobito u području zdravstva).

Tip rada je važniji od profesionalne strukture i kulture. Stvarni rad mora biti središte koncepta razvoja profesije.

Razlike u intra-profesionalnom prestižu i moći su izravno povezane s obrascima razvoja profesije.

Država značajno preoblikuje proces profesionalizacije. A. Abbott, 1988.

Etape profesionalizacije Obavljanje određenog zanimanja u punom

radnom vremenu. Uspostavljanje sustava obrazovanja na

sveučilišnoj razini. Osnivanje profesionalne udruge na

lokalnim razinama, zatim na državnoj. Zakonska zaštita monopola na uporabu

vještina i pružanje usluga. Etički kodeks. H. Wilensky, 1964.

Etape profesionalizacije Proizvodnja i održavanje ezoteričnog znanja

kroz sveučilišno obrazovanje. Održavanje ekstenzivne klijentele

(potiskivanje konkurencije) pomoću zakonske regulative.

Zadržavanje autonomije u davanju usluga, bez fragmentiranja odnosa između eksperata i klijenata (protiv de-profesionalizacije).

B. Turner, 1994.

ALTRUIZAMPROFESIJ

E

POVJERENJE

EKSPERTNOZNANJE

MONOPOLMOĆ

PROFESIJA

POTREBEOVISNOST

POVREDLJIVOST

JAVNOST

PROFESIJADRUŠTVENI UGOVOR

Model društvenog ugovora između profesija i društva Kontrola kompleksnog specijaliziranog

znanja (u zdravstvu to znači podršku znanosti te prenošenje znanja na /buduće/ članove, klijente i opću javnost).

Pružanje usluga (od pojedinačnih pacijenata k sustavu zdravstvene zaštite i pravednoj raspodjeli resursa).

S. Cruess i sur., 2002.

Model društvenog ugovora između profesija i društva (nastavak) Altruizam (povjerenje klijenata

osigurava privilegirani status profesije; za uzvrat se očekuje nesebično pružanje usluga).

Autonomija (od individualnog paternalističkog pristupa k partnerskom; pravo na kolektivnu autonomiju kroz samo-regulaciju povlastica ali i obveza profesije).

S. Cruess i sur., 2002.

Model društvenog ugovora između profesija i društva (nastavak)

Profesionalne udruge su najočitija manifestacija formalne organizacije profesije kojima se interes članova kolektivno izražava i politički usmjerava. To je pravo udruga uređeno zakonom i podložno je promjenama. Zajednički ciljevi artikuliraju se “uz pomoć kolegijalnosti kao profesionalne vrjednote”. Uloga udruga u samoregulaciji profesije je najvažnija pa su i očekivanja javnosti prema njima najznačajnija.

S. Cruess i sur., 2002.

Model društvenog ugovora između profesija i društva (nastavak)

Zadaća je profesionalnih udruga i zaštita interesa vlastitog članstva. Jasno je da se te dvije uloge mogu sukobiti i da profesionalne udruge ne rješavaju uvijek najmudrije te konflikte – što javnost najčešće vidi kao ignoriranje općih interesa u korist interesa profesije. Takav je javni stav doveo do pada povjerenja u profesije općenito, pa i u one u zdravstvu.

S. Cruess i sur., 2002.

Model društvenog ugovora između profesija i društva (nastavak) Odgovornost (za zaštitu pacijenata, samo-

regulaciju profesije i za financijske posljedice svojih odluka).

Moralnost i integritet (vrline, moralnost i etičnost moraju biti sastavnim dijelom postupaka i procesa samo-regulacije i upravljanja profesijom, dakle profesionalnih udruga, a ne samo pojedinačnih članova).

Etički kodeks (primijenjena moralnost profesije i osnova javnih očekivanja u odnosu na profesiju; izglednost efikasnih mehanizama upitna).

S. Cruess i sur., 2002.

Preporučujem knjige: