tehnike odredivanja ekspozicije

5/20/2018 tehnike odredivanja ekspozicije

1/17

Primjena digitalne fotografije u reprodukcijskim medijima

Katedra za reprodukcijsku fotografijuGrafiki fakultet Sveuilita u Zagrebu

"TEHNIKE ODREIVANJA EKSPOZICIJE"

SEMINARSKI RAD

Nositelj kolegija:Izv. prof. dr. sc. Darko Agi

Voditelj rada: Studenti:

Dr. sc. Maja Strgar Kurei Ivan Gabri i Darko kulj

Sijeanj 2010.


2/17

2

SadrajSadraj.......................................................................................................................................................2

1. Uvod.....................................................................................................................................................3

2. to je ekspozicija? ...............................................................................................................................4

3. Metode mjerenja svjetla .....................................................................................................................6

3.1. Vrste svjetla..................................................................................................................................6

3.2. TTL mjerenja svjetla...................................................................................................................8

3.3. Mjerenje svjetla pomou vanjskog svjetlomjera ...................................................................11

3.4. Anatomija svjetlomjera.............................................................................................................12

3.5. Siva karta ....................................................................................................................................14

4. Zakljuak............................................................................................................................................16

5. Literatura............................................................................................................................................17

Popis slika

Slika 1 Grafiki primjer ekspozicije......................................................................................................5

Slika 2 Razliite vrste svjetla ..................................................................................................................7

Slika 3 Mjerenje po cijelom kadru ........................................................................................................8

Slika 4 Center-weighted metering.........................................................................................................9

Slika 5 Spot mjerenje ............................................................................................................................10Slika 6 Prikaz mjerenja upadnog svjetla.............................................................................................11

Slika 7 Mjerenje reflektiranog svjetla..................................................................................................12

Slika 8 Siva karta....................................................................................................................................15


3/17

3

1. Uvod

Fotografija kao rije dolazi od grkog phos ("svjetlo"), te graphis ("crtanje") ili

graph, koje zajedno znae otprilike "crtanje pomou svjetla".Fotografu je svjetlo sve.

esto se u fotografskim krugovima moe uti: "Bilo ti dobro svjetlo!"

Kako bi se snimila to bolja fotografija vano je to bolje izmjeriti svjetlo odnosno pravilno

postaviti parametre ekspozicije otvor zaslona i brzinu okidanja. Da bi se to moglo postaviti

potrebno je pomou jedne od mnogih tehnika odreivanja ekspozicije izmjeriti svjetlo.

Kroz ovaj seminarski rad objanjene su tehnike odreivanja ekspozicije kako bi svi budui

fotografi bili upueni u tu vrlo bitnu stavku prilikom fotografiranja.


4/17

4

2. to je ekspozicija?U stvarnom ivotu fotografi se esto izraavaju neprecizno, kolokvijalno ili se ne dre

definicija. Tako pojam ekspozicija poprima mnoga razliita znaenja:

o proces izlaganja neke foto osjetljive povrine djelovanju elektromagnetnog

zraenja s ciljem dobivanja vidljive ili latentne slike.

o Rezultat tog procesa.

o U senzitometriji: umnoak intenziteta svjetla koje pada na neku povrinu i

vremena osvjetljavanja. Jedinica je lumen sekunda.

o U fotografiji: izlaganje foto osjetljive povrine djelovanju svjetla uz pomo

fotoaparata ili aparata za poveavanje.

o Prilikom upotrebe fotoaparata: odreena kombinacija otvora zaslona i brzine

zatvaraa upotrijebljena za dobivanje slike.

o Kod poveavanja: pojam "ekspozicija" najee oznaava vrijeme osvjetljavanja.

U svakodnevnoj upotrebi najee koristimo definiciju da je ekspozicija odreena kombinacija

otvora zaslona i brzine zatvaraa fotoaparata.. Ako je uz vrijednost otvora zaslona i brzine

zatvaraa navedena osjetljivost medija na svjetlost (ISO vrijednost) mogue je odrediti ukupnu

koliinu svjetla kojom je on osvijetljen. Upravo ta ukupna koliina svjetlosti koja dolazi na ip

ili film zapravo je ispravna definicija ekspozicije. Ekspoziciju, dakle, definiraju dva osnovna

(zaslon i zatvara) i jedan dodatni parametar (ISO).

Veliina otvora zaslona odreuje koliko svjetla e biti proputeno, a brzina zatvaraa koliko

vremenski traje osvjetljavanje. Na svim foto aparatima zaslon i zatvara kalibrirani su u istoj

skali i to tako da promjena za jednu jedinicu skale odgovara promjeni koliine svjetla za faktor

dva. To znai ako zaslon zatvorimo za jednu jedinicu smanjili smo koliinu svjetla na pola.

Ako brzinu zatvaraa smanjimo za jednu jedinicu takoer smo smanjili koliinu svjetla na pola

poetne vrijednosti. No ako smanjimo zaslon za jednu jedinicu, npr. s f/8 na f/11, a

produimo vrijeme osvjetljavanja za jednu jedinicu, npr. s 1/250 na 1/125, koliina svjetla

koja je dola na medij ostala je ista. To je prikazano na slici 1. Volumen cilindra je ukupna

koliina svjetla koja dolazi na medij. On je definiran promjerom, koji predstavlja otvor zaslona

i visinom, koja predstavlja vrijeme osvjetljavanja. Mogue je vie kombinacija koje proputaju

istu koliinu svjetla, tada kaemo da te kombinacije imaju istu EV (ekspozicijska vrijednost).


5/17

5

Slika 1 Grafiki primjer ekspozicije

Drugo slikovito objanjenje pojma ekspozicije moe se prikazati pomou slavine. Da bi senapunila neka posuda do vrha sasvim je svejedno da li e se odvrnuti slavina samo malo (mali

otvor zaslona) i putati vodu kroz dui vremenski period ( vrijeme ekspozicije) ili e se

odvrnuti slavina do kraja ( veliki otvor zaslona) te pustiti vodu krai vremenski period. U oba

sluaja koliina vode u posudi je jednaka, potpuno isto kao to je jednaka koliina svjetla koja

padne na film ili senzor uz veliki otvor zaslona i kratko vrijeme osvjetljavanja ili mali otvor

zaslona i due vrijeme osvjetljavanja.

Kada govorimo o pravilnim ekspozicijama, podeksponiranim i preeskponiranim fotografijama,

moemo rei da je pravilno eksponirana fotografija ekvivalent pravilno napunjenoj posudi.Preeksponirana fotografija je ekvivalent prelivenoj posudi jer je koliina svjetla odnosno vode

prevelika bilo da je razlog tome prevelik otvor zaslona ili predugo vrijeme eksponiranja.

Shodno tome podeksponirana fotografija je ekvivalent nenapunjenoj posudi jer u njoj nema

dovoljno vode kao to na fotografiji nema dovoljno svjetla. Razlog tome podjednako lei u

otvoru zaslona/slavine kao i u vremenu eksponiranja. Ili je trebalo jo otvoriti slavinu/zaslon

ili je trebalo produiti vrijeme ulijevanja/eksponiranja ili oboje.

Summa summarum je da su otvor zaslona i vrijeme eksponiranja meusobno vrlo povezani.

Pravilno eksponirana fotografija dobiva se kad pravilno odrede oba parametra koja odreujuekspoziciju. Preeksponirana fotografija nam govori da smo pretjerali ili prevelikim otvaranjem

zaslona, ili predugim vremenom eksponiranja, ili oboje. Podeksponirana fotografija nam

govori upravo suprotno; da smo tedjeli pri proputanju svjetla do filma ili senzora bilo

premalim otvorom zaslona, bilo prekratkim vremenom eksponiranja, bilo oboje.


6/17

6

3. Metode mjerenja svjetla

Kako bi odabrali odgovarajui otvor zaslona i vrijeme eksponiranja potreban nam je

fotoaparat koji ima sustav za mjerenje svjetla. Takvi se sustavi u osnovi dijele na dva naina

mjerenja svjetla ovisno o tome mjere li svjetlost koja dolazi do fotoaparata, ili izravno mjere

svjetlost koja osvjetljava senzor. Prije ere digitalnih fotoaparata u jeftinim fotoaparatima se

koristio princip mjerenja svjetla koje je dolazilo do fotoaparata. Kraj same lee takvih

fotoaparata nalazio se senzor koji je procjenjivao svjetlost koja do njega dolazi i tako

odreivao postavke zaslona i zatvaraa. Taj princip je kao glavnu prednost imao jednostavnost

i nisku cijenu, ali je bio relativno nepouzdan.

U novije vrijeme takav nain potpuno nestaje, jer je jednostavnije dio informacija sa digitalnog

senzora obraditi i tako procijeniti osvjetljenje scene. Takav nain mjerenja je i toniji, jer

mjerimo upravo ono svjetlo koje dolazi da senzora (i koje e sainjavati fotografiju). To svjetlo

dolazi kroz leu fotoaparata, pa se takav nain mjerenja naziva TTL mjerenjem (eng. Through

The Lens - kroz leu). Na taj nain eliminira se pogrena mjerenja u sluaju raznih filtera i

dodataka na leama, a smanjuje se i broj potrebnih dijelova fotoaparata (to utjee na cijenu).

Na veini dananjih fotoaparata moe se birati izmeu nekoliko razliitih naina procjene

svjetla, a svi se oni baziraju na TTL mjerenju svjetla. Razlikuju se samo po tome to u obzir

uzimaju razliite podatke o raspodjeli svjetlosti po kadru.

3.1. Vrste svjetla

Svjetlo je sutina fotografa. Fotografi ne uzimaju sliku objekta. Oni zapravo snimaju svjetlo

koje se reflektira od objekta. Poznato je da neki znanstvenici smatraju da se svjetlost ponaa

poput valova (iri se iz jednog izvora). Einstein je dokazao da je svjetlo sastavljeno od siunih

diskretnih estica koje je nazvao fotoni.

Svjetlo u fotografiji, prema izvoru nastanka, moemo podijeliti na:

o prirodno - dolazi od Sunca ili Mjeseca.

o umjetno - razliite vrste fotografskih arulja: halogene, opalne, blic, stroboskop...

Prema kvaliteti, razlikujemo ove vrste svjetla:

1. Direktno (izravno ili primarno) je svjetlo koje dolazi do predmeta neposredno od izvora, ne

prolazei kroz prepreke. Takvo svjetlo ima otre i duboke sjene.

2. Indirektno (neizravno ili sekundarno) daju tijela koja sama ne svijetle, ve svjetlo prenose iz

izvora svjetla. Takva tijela svjetlo mogu odbijati ili reflektirati (npr: zid, strop ...), pa govorimo


7/17

7

reflektiranom svjetlu, ili svjetlo mogu rasprivati (npr: oblak, paus papir ...), pa govorimo o

rasprenom ili difuznom svjetlu. Ovakva svjetla imaju neotre i plitke sjene.

Slika 2 Razliite vrste svjetla


8/17

8

3.2. TTL mjerenja svjetla

Moderni fotografski aparati uglavnom nude ova tri naina mjerenja:

o Mjerenje po cijelom kadru matrix, ESP, multi pattern

o

Mjerenje s naglaskom na sredinu kadra center weightedo Mjerenje u toki spot

Mjerenje po cijelom kadru

Praktino svi aparati nove generacije imaju elije za mjerenje svjetla rasporeene preko cijelog

kadra. Broj i raspored elija, te pokrivenost kadra ovisi o modelu aparata. Kod ovog naina

mjerenja aktivne su sve elije, a u konanici aparat izraunava prosjek ekspozicije prema nekim

matematikim algoritmima koje su odredili proizvoai.

Ovaj se nain mjerenja koristi u sluajevima kad nam je sadraj cijelog kadra podjednako bitan.Automatika e najpreciznije odrediti odgovarajuu ekspoziciju cijelog kadra. Kod ovakvog

naina mjerenja u obzir se uzimaju odreeni dijelovi (segmenti) kadra i osvijetljenost tih

dijelova utjee na konanu procjenu.

Ovakav nain mjerenja svjetla je posebno pogodan za fotoaparate koji nisu fiksirani na

klasine otvore zaslona i brzine zatvaraa. Takvih aparata meu digitalcima ima sve vie,

jer vie nema potrebe za ograniavanjem na klasine vrijednosti, a ovako se dobije mnogo

na fleksibilnosti. Razlog zato segmentirani nain mjerenja svjetla pogoduje ovako

konstruiranim aparatima je zapravo jednostavan: npr. ako uprosjeena izmjerena svjetlostkadra trai brzinu zatvaraa od 1/187 pri otvoru zaslona f5.6, a aparat je ogranien na

klasine vrijednosti 1/125 ili 1/250 onda emo dobiti pomak ekspozicije u odnosu na

idealnu.

Slika 3 Mjerenje po cijelom kadru


9/17

9

Mjerenje s naglaskom na sredinu kadra

Ovo je klasian nain mjerenja iz doba dok je elektronika u fotografskim aparatima bila

oskudna. Osjetljivost sustava za mjerenje najvea je u sredini kadra i opada prema

rubovima. Naziv centre-weighted (centralno balansirano) proizlazi iz algoritma koji

procjenjuje svjetlo: naglasak se stavlja na sredite kadra, tako da se centralnom dijelu slike

osigura korektna ekspozicija. Naravno u obzir se uzima i svijetlo sa rubova kadra, samo to

se njemu daje manja "teina" pa ono manje utjee na krajnju procjenu. Obino su algoritmi

procjene postavljeni tako da svjetlu u sredinjem dijelu kadra daju prednost, tako da

centralni dio ima 80% utjecaja na konanu procjenu, a rubni dijelovi preostalih 20%. Ovo

ukratko znai da e osvijetljenost objekta koji se nalazi u sredinjem dijelu kadra imati

znatno vei utjecaj na krajnju procjenu od osvijetljenosti bilo kojeg objekta koji se nalazi

na rubu kadra.

Ovakva raspodjela utjecaja je optimalna u veini sluajeva. ak i ako se sam objekt ne nalazitono u sredini kadra, ukupna ekspozicija slike e izgledati prirodno. Postoje naravno i

sluajevi kod kojih e ovakav nain mjerenja uzrokovati pogrenu procjenu i loe eksponiranu

sliku, ali za veinu scena ba e ovaj nain procjene dati odgovarajuu ekspoziciju.

Slika 4 Center-weighted metering


10/17

10

Mjerenje u toki

Ovaj nain mjerenja koristi samo centralni senzor svjetlomjera. Kod nekih DSLR-ova on

pokriva otprilike 2,5% kadra pa se mjeri jako malo podruje. Ovakvo mjerenje omoguava

da se izmjeri svjetlost s neke male povrine koja nam je izuzetno bitna za konanu

fotografiju. Spot mjerenje ima relativno ogranienu primjenu u fotografiji, ali ipak postoje

situacije u kojima ni jedan drugi nain mjerenja ne bi dao dobre rezultate. Radi se o

situacijama kada je potrebno tono eksponirati odreeni objekt u kadru, a raspored svjetla

u kadru "zbunjuje" aparat u bilo kojem drugom nainu mjerenja. Tada se pribjegava spot

mjerenju koje u obzir uzima samo osvjetljenje malog podruja u sreditu kadra i

ekspoziciju prilagoava iskljuivo u ovisnosti osvjetljenja sredita slike. Zbog toga moe

doi do pojave podeksponiranosti ili preeksponiranosti u ostalim dijelovima slike.

Ovakav nain se najee koristi u svrhe tehnike fotografije (dokumentacija, kontrola

kvalitete, rezultati eksperimenata i sl.), zatim u uvjetima iznimno kontrastnog i zahtjevnogosvjetljenja kadra, a i u umjetnikoj fotografiji se nekad pribjegava spot mjerenju u svrhu

vizualne izolacije subjekta.

Slika 5 Spot mjerenje


11/17

11

3.3. Mjerenje svjetla pomou vanjskog svjetlomjera

Svjetlomjer je instrument koji prilikom fotografiranja mjeri apsolutni iznos svjetla. Svjetlomjer

oitava svjetlost i iskazuje oitano u nekim jedinicama, gotovo uvijek u relativnoj vrijednosti

ekspozicije. Svjetlomjer nam prikazuje koliko dugo treba osvjetljavati film ili ip pri nekojvrijednosti zaslona i osjetljivosti medija. Pri tome postoje dva sustava mjerenja. Jedan oitava

rasvijetljenost a drugi sjajnost. Fotografi kau da jedan sustav mjerenja oitava upadno, a drugi

odbijeno svjetlo.

Naravno da se loginija ini ideja mjerenja odbijenog svjetla, jer nas zanima intenzitet svjetlosti

koja dolazi do fotoaparata i osvjetljava film, no mjerenje svjetlosti koja dolazi od izvora u

nekim je situacijama jednostavnije i pouzdanije. Taj se princip najee koristi kod studijskog

snimanja, pogotovo kad se kao rasvjeta koriste studijske bljeskalice. Kod takvih snimanja

intenzitet svjetla je konstantan i mjerenje prije snimanja svake slike nije potrebno.

Postoje dva osnovna naina mjerenje svjetla svjetlomjerom:

1. Mjerenje upadnog svjetla

Svjetlomjer s difuzorom preko mjerne elije od objekta usmjeri se prema izvoru

svjetla. Na ovaj nain mjeri se svjetlo koje pada na objekt. Boje na objektu reflektirati

e svjetlo prema svojoj mogunosti refleksije. Ovo mjerenje je vrlo precizno, jer se na

taj nain dobiju detalji iz sjene i iz osvijetljenih podruja.

Slika 6 Prikaz mjerenja upadnog svjetla


12/17

12

2. Mjerenje reflektiranog svjetla

Svjetlomjer bez difuzora preko mjerne elije od fotoaparata usmjeri se prema objektu.

Ovim nainom mjeri se svjetlo koje se reflektira od objekta prema fotoaparatu. Na

objektu postoje osvijetljena podruja i sjene. Radi toga treba biti paljiv kod ovog

naina mjerenja, te se treba tono znati kakvu fotografiju se eli dobiti. Naime, kolikavanost se pridaje sjeni, tj. kakva informacija se eli dobiti s osvijetljenih podruja.

Konanim izborom bitno se utjee na kontrast slike.

Izmjereno svjetlo s najtamnijih podruja slike dalo je preeksponiran negativ i

bljedunjavi izgled fotografije. Izmjereno svjetlo s najsvjetlijih podruja slike dalo je

podeksponiran negativ i zagasiti izgled fotografije.

Slika 7 Mjerenje reflektiranog svjetla

3.4. Anatomija svjetlomjera

Kao primjer za lake razumijevanje rada svjetlomjera prezentirat emo sljedeu situaciju.

Moemo pretpostaviti da fotografiramo u crno-bijeloj tehnici, a svjetlo mjerimo kroz objektiv,

TTL. elimo napraviti fotografiju nekog tamnog objekta na jakom sunevom svjetlu, a taj

nam objekt ispunjava cijelo vidno polje. Obavimo oitanje, prilagodimo ekspoziciju i

fotografiramo.

Na sljedei motiv je svijetli objekt, u sjeni, on takoer popunjava kadar. Ponovimo oitanje,

ono ispadne gotovo identino, fotografiramo s istim postavkama ekspozicije kao i prije. Kako

je svjetlomjer je oitao jednake vrijednosti dobili smo dvije fotografije za koje je negativ

primio istu koliinu svjetla. Dakle, na fotografijama koje emo razviti oba e objekta imati isti

intenzitet zacrnjenja, na sivoj skali e izgledati vrlo slino. Kako to kad je jedan bio svijetli, a

drugi taman?


13/17

13

Problem je u tome da svjetlomjer ne zna kakva je scena s koje mjeri reflektirano svjetlo. U

principu, on jednostavno izmjeri intenzitet svjetla koje e osvijetliti film te tu vrijednost

pretvori nekim sustavom obrade podataka u neto to fotografi razumiju, npr. kombinaciju

zaslona i brzine zatvaraa. Ono to se nikad ne smije zaboraviti jest da sustav obrade podataka

u svjetlomjeru pretpostavlja kako je povrina s koje je izmjerio svjetlo srednje reflektivna, tj. dareflektira 12% svjetla koje je palo na nju.

Zato ba ta vrijednost? Navodno su prvi proizvoai svjetlomjera mjerili reflektivnost

razliitih scena i ustanovili da najee fotografirana scena ima prosjenu vrijednost refleksije

12%. Za takvu scenu svjetlomjer, ako je dobro prilagoen i kalibriran, daje ispravnu vrijednost

ekspozicije izraenu u kombinaciji zaslona i brzine zatvaraa, te nas nikad ne opteree pravim

vrijednostima sjajnosti scene koju se snima. Ako je to istina onda fotografi zaista imaju sree,

jer ta se vrijednost poklapa s refleksijom fotografske srednje sive povrine. Istina je ipak

drugaija, 12% je odabrano jer se nalazi tono u sredini skale (preciznije ta vrijednost iznosi12,5%). Kako sad to, zar srednje siva ne bi trebala imati 50% intenziteta? Objanjenje je

jednostavno, ekspozicija u fotografiji raste ili opada geometrijskom progresijom, to

jednostavno reeno znai da prethodnu vrijednost uvijek dijelimo ili mnoimo s dva. Evo

kako to izgleda:

100% - ista bijela povrina

50% - vrlo svijetlo siva povrina

25% - svjetlo siva povrina

12,5% - srednje siva povrina6% - tamno siva povrina

3% - vrlo tamno siva povrina

1,5% - crna povrina

Ovdje se govori o reflektivnosti povrine, a ne o njezinoj boji, te se stoga ne smije 12%

reflektivnosti mijeati s 12%-tnom sivom povrinom. Uglaane crne povrine mogu reflektirati

vie od 50% svjetla koje padne na njih. Crna povrina kako je navedeno u tablici znai da

svjetlomjer percipira kao crnu zato jer ne reflektira dovoljno svjetla.Vratimo se na primjer s poetka. Prilikom fotografiranja tamnog objekta treba se znati da on

reflektira manje od 12% i za odgovarajuu vrijednost smanjiti ekspoziciju. Tako e film dobiti

manje svjetla i objekt e na fotografiji biti taman, kao to u stvarnosti jest. Isto tako prigodom

mjerenja svijetlog objekta treba se poveati ekspoziciju jer on reflektira vie od 12% svijetla.


14/17

14

Tako e film dobiti vie svjetla nego to ga je izmjerio svjetlomjer i scena koju snimamo bit e

na fotografiji odgovarajue svijetla.

Osnovna jedinica SI sustava za intenzitet svjetla (simbol "I") ili kako to jo nazivamo

svjetlosnu jakost je kandela [cd]. Svjetlosni tok je mjera koliine svjetla koju izvor svjetla

emitira u prostor, definirana kao intenzitet svjetla rasporeen po prostornom kutu(steradijanu). Jedinica je lumen [lm]

Rasvijetljenost ili osvijetljenost (simbol "E") je prosjean svjetlosni tok izraen na odreenu

povrinu postavljenu na neku udaljenost od izvora. Jedinica rasvijetljenosti je luks [lx] odnosno

[lm/m2].

Ono to zanima fotografa jest svjetlost koja dolazi do filma, a ona ovisi o sjajnosti. Sjajnost je

pak definirana rasvijetljenou i refleksivnou povrine. Razliite e povrine imati razliitu

sjajnost pri istoj rasvijetljenosti, npr. crna tkanina e imati puno manju sjajnost od stiropora ili

aluminijske folije, iako su identino osvijetljene. Sjajnost se mjeri u [cd/m2

] tj. mjeri jesvjetlomjer. Takvo oitanje ne bi imalo previe smisla jer bi ga nekako morali preraunavati u

vrijednosti ekspozicije. Postoje tablice u kojima su vrijednosti ve preraunate. Tako iz njih

moemo oitati da za vrijednost sjajnosti od 128 cd/m2, ako je u aparatu film od ISO 100/21,

EV iznosi 10 (EV = exposure value ekspozicijska vrijednost). Sada jo treba preraunati EV

u kombinaciju brzine zatvaraa i otvora zaslona i tek tada moemo namjestiti fotoaparat za

snimanje.

Upravo zbog ovog kompliciranog naina raunanja i preraunavanja svjetlomjer fotografima

uvelike olakava posao.

3.5. Siva karta

Svjetlomjer je u fotoaparatu namjeten tako da pretpostavlja kako izmjereno svjetlo dolazi od

scene koja ima faktor refleksije 12%. Za one fotografe koji ele biti precizni prilikom

odreivanja faktora refleksije postoji jednostavan nain mjerenja mjerenje sivom kartom.

Siva karta je komad kartona koji je s jedne strane obojan u neutralnu sivu, a s druge u bijelu

boju. Siva strana reflektira tono 18% svjetla koje padne na nju, a bijela 90%. Siva

neutralna znai da ima isti koeficijent (faktor) refleksije u cijelom spektru, tj. da je njezina

refleksija neovisna o temperaturi svjetla pri kojem snimamo. Svaki bi fotograf trebao imati

sivu kartu. Kad procijeni da je scena koju eli fotografirati prosjene reflektivnosti, sivu

kartu ostavlja u torbi, no ako subjekt snimanja nije prosjean, jedini nain ispravnog

odreivanja ekspozicije je upotreba tog nadasve korisnog komada kartona. Sve to tada


15/17

15

treba uiniti jest uperiti svjetlomjer na sivu kartu i eksponirati prema vrijednosti koju

pokae svjetlomjer. Kako je siva karta tono prilagoena svjetlomjeru, nikakve dodatne

korekcije nisu potrebne. Zato se govori o 12% refleksije ako siva karta ima 18%

refleksije? Zato to uz nju dolaze upute koje objanjavaju da je treba postaviti tako da je za

treinu kuta koje zatvara izvor svjetla s fotografskim aparatom okrenemo prema izvoru

svjetla, kako horizontalno tako i vertikalno. Na taj se nain njezin koeficijent refleksije

promjeni tako da do svjetlomjera dopire samo 12% reflektiranje svjetlosti.

Za lake razumijevanje, evo i primjera. U zimsko doba ima poprilino snijega to znai i

puno mogunosti da fotografiranjem zimskih scena bijeli pokrivadobije prljavu sivu boju

jer na svjetlomjer pretpostavlja da je on prosjeno siv te ga takvim nastoji i "prikazati".

Prije fotografiranja postavimo sivu kartu tako da je osvijetljena isto kao naa scena i lagano

je okrenemo od fotoaparata prema izvoru svjetla, otprilike za treinu kuta koju aparat

zatvara s izvorom svjetla. Izmjerimo ekspoziciju na sivoj karti, pazei da ne nju ne padne

naa sjena. I to je sve. Vrijednost ekspozicije koju smo tako oitali moemo upotrijebiti za

fotografiranje bez dodatnih korekcija. Snijeg e na naoj fotografiji ispasti bijel, ba kako i

treba, jer reflektira vie svjetla od sive karte.

Koja je korist od bijele strane. Ona reflektira tono 5 puta vie svjetla od sive. Ako

fotografiramo pri slabom svjetlu refleksija od sive strane moda nee biti dovoljno jaka da

je na svjetlomjer registrira. Tada koristimo bijelu stranu, a nakon oitanja smanjimo

dobivenu vrijednost za 2 1/3 ekspozicijske vrijednosti, ili prije mjerenja podijelimo

osjetljivosti naeg filma s 5 i postavimo tako dobivenu vrijednost kao novu osjetljivost.

Peterostruko vee oitanje kompenzirali smo tako to smo svjetlomjeru lagali da je film za

kojeg mjeri pet puta manje osjetljiv, pa e mu on za mjerenu scenu odrediti pet puta vie

svjetla, upravo onoliko koliko smo izmjerili koristei bijelu stranu. Osim toga, ta se strana

moe iskoristiti za prilagoavanje balansa bijelog na digitalnim foto aparatima i video

kamerama.

Slika 8 Siva karta


16/17

16

4. Zakljuak

Nemogue je snimiti tehniki ispravnu fotografiju, a da se pritom nije izmjerilo svjetlo. Tono

mjerenje svjetla umanjuje mogunost da snimljene fotografije budu ili preeksponirane i

podeskponirane. U nekim sluajevima mogue su korekcije npr. kod studijskog snimanja, dok

je kod nekih potpuno nemogue vratiti vrijeme ili zaustaviti vrijeme, a snimak dogaaja je ili

"spaljen" ili pretaman.

Postoji nekoliko tehnika odreivanja ekspozicije i svaka na svoj nain omoguava pravilno

podeavanje fotoaparata i daju fotografu priliku da snimi pravilno eksponiranu fotografiju.

Kao to je ranije objanjeno najjednostavnija je tehnika mjerenja svjetla pomou svjetlomjera

koji je ugraen u fotoaparat (tzv. TTL), zatim malo sloenija tehnika je mjerenje svjetla

pomou vanjskog svjetlomjera, dok neki fotografi koji ele biti potpuno sigurni da je

izmjereno svjetlo realno koriste i sivu kartu.

Ponovno treba naglasiti da je svjetlo za fotografa sve i njegovo ispravno mjerenje esto moe

napraviti veliku razliku izmeu odline, dobre i loe fotografije.


17/17

17

5. Literatura

o http://hr.wikipedia.org/wiki/Fotografija

o http://www.fot-o-grafiti.hr/nauci/opce-osnove/anatomija-svjetlomjera

o

http://www.fot-o-grafiti.hr/nauci/opce-osnove/svjetlomjero http://www.fot-o-grafiti.hr/novosti/savjeti/mjerenje-svjetla-kako-mjeriti

o http://www.fot-o-grafiti.hr/nauci/opce-osnove/nacini-mjerenja-svjetla

o http://www.tomislavdekovic.iz.hr/clanci/fotografija/mjerenjesvjetla.html

o http://www.hrphotocontest.com/index.php?menu=18&id=63

o Scott Kelby Knjiga o digitalnoj fotografiji, Mi Zagreb, 2007.

Documents

tehnike odredivanja ekspozicije