Vrhbosna 3-2014 Layut 1 23.10.2014. 10:56 Page 221vrhbosanska-nadbiskupija.org/wordpress/wp-content/uploads/2017/01/3... · o vao iskustvo ožj ljubavi, ali i mogućnost da tu ljubav

Vrhbosna 3-2014_Layout 1 23.10.2014. 10:56 Page 221

Izdavač:Vrhbosanska nadbiskupijaKaptol 7, BiH ‐ 71000 Sarajevo

Nakladnik:Medijski centar Vrhbosanske nadbiskupije

Odgovara:Vinko kardinal Puljićvrhbosanski nadbiskup

Glavni urednik:Mladen Kalfić, kancelar

Grafička obrada:MCVN

Tisak:Suton ‐ Široki Brijeg

VRHBOSNA ‐ Službeno glasilo Vrhbosanske nadbiskupije


VRHBOSNA 3/2014

Sadržaj

SVETA STOLICAPoruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2014. ‐ Radost vjerovjesništva ............................ 149Poruka Papinskog vijeća za međureligijski dijalog u povodu završetka Ramazana .............. 151

CCEEEuropski biskupi u otvorenom pismu Vijeću sigurnosti zatražili zaustavljanje kruga nasilja u Iraku ..................................................................................................................................... 152

BK BIHPriopćenje sa 61. redovnog zasjedanja Biskupske konferencije BiH ......................................... 154

IZ VRHBOSANSKE NADBISKUPIJEPoziv na molitvu za prognane kršćane .......................................................................................... 156Članovi Svećeničkog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije .............................................................. 156Poziv na sjednicu SVVN ................................................................................................................... 157Ovlasti ispovijedanja ......................................................................................................................... 158Uspjeh na Seminaru za ovlast ispovijedanja 2014. ....................................................................... 159Izvještaj o radu Biskupijske sinode Vrhbosanske nadbiskupije ................................................. 161Izvješće o gradnji Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II“ na susretu Dijecezanskih svećenika ................................................................................................ 162Kratki izvještaj iz Bogoslovije za susret dijecezanskih svećenika .............................................. 163Izvješće o sjemeništu „Petar Barbarić“ Travnik ............................................................................ 165Izviješće Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije o poplavljenim područjima u VN ................... 169Imenovanja i premještaji ................................................................................................................... 170Dozvole ............................................................................................................................................... 172Novi pečati .......................................................................................................................................... 172Kronika nadbiskupa Vinka kard. Puljića ....................................................................................... 173Popis sjemeništaraca 2014./2015. god. ............................................................................................ 180Povelja o posveti župne crkve Sv. Josipa u Rankovićima ........................................................... 182Povelja o posveti župne crkve i oltara Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Briješću ................ 183Povelja o posveti župne crkve Sv. Ilije Proroka u Bosanskom Brodu ....................................... 184Povelja o posveti oltara u župnoj crkvi Sv. Josipa u Zavidovićima ........................................... 185Povelja o posveti temelja crkve i pastoralnog centra sv. Ignacija Lojolskog ‐ Grbavica ......... 186

PRILOZIPropovijed kardinala Puljića na Misi za mir u sarajevskoj crkvi sv. Ćirila i Metoda ............. 187Propovijed na 150. obljetnici župe sv. Ane u Domaljevcu .......................................................... 189Propovijed na Svetoj misi zadušnici za pokojnoga svećenika i profesora fra Luku Markešića ........................................................................................................................... 190Propovijed na XVIII. Katehetskom danu Vrhbosanske nadbiskupije ....................................... 191Bog na prvom mjestu ........................................................................................................................ 192


VRHBOSNA 3/2014

Marija u Božjoj povijesti s Njegovim narodom ............................................................................ 194Duhovni profil vjeroučitelja ............................................................................................................. 195Kardinal Puljić na godišnjem susretu vjerskih čelnika u Antwerpenu ..................................... 201

BILJEŽIMOBiskupi upozoravaju na tragično stanje kršćana na Bliskome Istoku ....................................... 203Kardinal Puljić u sarajevskoj katedrali zaredio devet đakona za svećenike ............................ 203Slavljena Misa za mir u sarajevskoj crkvi sv. Ćirila i Metodija .................................................. 205XXVI. susret misionara Crkve u Hrvata ........................................................................................ 207Posveta župne crkve i proslava 30 godina župe Briješće ............................................................ 20835. obljetnica župe i blagoslov kamena temeljca na Grbavici .................................................... 209Posveta nove župne crkve Sv. Josipa u Rankovićima .................................................................. 210Održan XIX. susret dijecezanskih svećenika Vrhbosanske nadbiskupije ................................. 211

NAŠI POKOJNICIProf. dr. Tomislav Jozić (1942. – 2014.) ........................................................................................... 214Fra Luka Markešić, OFM (1937. ‐ 2014.) ........................................................................................ 215Fra Bernardin Matić, OFM (1921. ‐ 2014.) ...................................................................................... 216Fra Ivica Alilović, OFM (1938. – 2014.) ........................................................................................... 217Fra Anđelko Kamenčić (1943. – 2014.) ............................................................................................ 218Fra Ivica Baketarić (1982. – 2014.) ................................................................................................... 219


Draga braćo i sestre!Danas postoji veoma veliki broj ljudi koji

još uvijek ne poznaju Isusa Krista. Stoga je mi ‐s ija ad gentes i dalje urgentna. Svi su članoviCr kve pozvani sudjelovati u toj misiji, jer Cr ‐kva je misionarska po svojoj naravi: ona je ro ‐đ ena zato da “izlazi”. Svjetski misijski dan jepovlašteni trenutak u kojem vjernici s različi‐tih kontinenata molitvama i konkretnim ge st ‐a ma solidarnosti pomažu mlade Crkve u mi ‐sij skim zemljama. To je slavlje milosti i ra d o s ‐ti. Slavlje milosti, jer Duh Sveti, poslan od Oca,daje mudrost i snagu onima koji su poučljivinjegovu djelovanju. Slavlje radosti, jer Is usKrist, Sin Očev, poslan zato da svijetu navije‐sti Radosnu vijest, podupire i prati naš misij‐ski rad. Upravo ta radost Isusa i učenikâ mi si ‐o narâ navela me da vam stavim pred oči bi b ‐li jsku sliku koju nalazimo u Lukinu Evanđelju(usp. 10, 21‐23).

1. Evanđelist izvješćuje kako je Gospodinpo slao sedamdeset i dvojicu učenika, dva podva, u gradove i sele naviještati da je Kra lje v ‐s tvo Božje blizu i pripravljati ljude za susret sIsusom. Nakon što su izvršili tu misiju navije‐štanja, učenici su se vratili puni radosti: radostje dominantna tema tog prvog i nezaboravnogmisionarskog iskustva. Međutim, božanski imUčitelj reče: “ne radujte se što vam se duhovipokoravaju, nego radujte se što su vam imenazapisana na nebesima. U taj isti čas uskliknuIsus u Duhu Svetom: ‘Slavim te, Oče’. (…)Tada se okrene učenicima pa im nasamo reče:‘Blago očima koje gledaju što vi gledate!’ (Lk10, 20‐21.23).

Luka predstavlja tri prizora. Isus najprijegovori svojim učenicima, zatim se obraća Ocu,a potom ponovno učenicima. Isus je htio sučenicima podijeliti svoju radost, koja je biladrugačija i veća od one koju su iskusili.

2. Učenici su bili puni radosti, ushićeni štoim je dana moć da ljude oslobađaju od zlodu‐ha. No, Isus ih je upozorio da se ne raduju toli‐ko zbog moći koju su dobili, već zbog ljubavikoju su primili, “što su vam imena zapisana nanebesima” (Lk 10, 20). Učenicima je naime dar ‐

o vano iskustvo Božje ljubavi, ali i mogućnostda tu ljubav dijele s drugima. A to je iskustvoučenikâ razlog za zahvalnost i radost Is u s ovasrca. Luka promatra to veselje kroz priz mu tri‐nitarnog zajedništva: “Uskliknu Isus u Du huSvetom” obraćajući se Ocu i dajući mu hv alu.Taj trenutak intimne radosti izvire iz Is u soveduboke ljubavi kao Sina prema svom Ocu, Go ‐sp odaru neba i zemlje, koji je to sakrio odmudrih i umnih, a objavio malenima (usp. Lk10, 21). Bog je i sakrio i otkrio, i u toj zahvalnojmo litvi ističe se prije svega otkrivanje. Što je tošto je Bog otkrio i sakrio? Odgovor gl a si: otaj‐stva svojega Kraljevstva, očitovanje Bo žjegagospodstva u Isusu i pobjeda nad Sotonom.

Bog je sve to sakrio od onih koji su prepunisebe i tvrde da već sve znaju. Oni su zaslijeplje‐ni svojom preuzetnošću i ne ostavljaju mj e staBogu. Tu odmah pomislimo na neke od Is u s o ‐vih suvremenikâ koje je više puta opomenuo,no radi se o trajnoj opasnosti koja se i nas tiče.“Maleni” su, naprotiv, ponizni, jedno s t a v ni, si ‐r o mašni, marginalizirani, oni čiji se glas ne ču ‐je, umorni i opterećeni, koje je Isus proglasio“bl aženima”. Tu se odmah sjetimo Marije, Jo s i ‐pa, ribarâ iz Galileje i učenikâ koje je Isus poz‐vao na putu, dok je propovijedao.

3. “Da, Oče! Tako se tebi svidjelo” (Lk 10,21). Te Isusove riječi treba promatrati u pove ‐z a nosti s njegovim klicanjem u duhu gdje seizraz “svidjelo” odnosi na Očev spasotvorni ibl agotvorni naum spasenja za čovječanstvo.Ta je Božja milostivost razlog Isusove radosti,jer je Otac odlučio ljubiti ljude istom onom lju‐bavlju koju ima prema svom Sinu. Luka, na d ‐alje, podsjeća na slično klicanje kod Marije:“Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moju Bogu, mome Spasitelju” (Lk 1, 47). To je Ra ‐d osna vijest koja vodi do spasenja. Marija, no ‐se ći u svome krilu Isusa, Blagovjesnika u pra‐vom smislu riječi, susreće Elizabetu i kliče odradosti u Duhu Svetom, pjevajući svoj Veliča.Isus, vidjevši dobar ishod misije svojih učeni‐kâ i njihovu radost, kliče u Duhu Svetom iobraća se Ocu u molitvi. U oba slučaja, riječ jeo radosti zbog spasenja na djelu, jer ljubav

VRHBOSNA 3/2014 149

SVETA

STO

LIC

A

Poruka pape Franje za Svjetski misijski dan 2014.

Radost vjerovjesništva


kojom Otac ljubi Sina seže sve do nas, i poDuhu Svetom nas ispunja i čini nas dionicimaživota Presvetog Trojstva.

Otac je izvor radosti. Sin je očituje, a DuhSveti daje. Neposredno nakon što je izrekao hv ‐alu Ocu, kao što nam govori evanđelist Ma tej,Isus nas poziva: “Dođite k meni svi koji ste iz ‐m oreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uz m ‐ite jaram moj na sebe, učite se od mene jer samkrotka i ponizna srca i naći ćete spokoj duš amasvojim. Uistinu, jaram je moj sladak i br ememoje lako” (11, 28‐30). “Radost evanđelja ispu‐nja srca i čitav život svakog onog koji su sretneIsusa. Oni koji prihvate njegovu ponudu spase‐nja oslobođeni su od grijeha, žalosti, duhovnepraznine i usamljenosti. Sa Isusom Kristomradost se uvijek iznova rađa” (Apost. pobud.Evangelii gaudium, 1).

Dje vica Marija je imala jedinstveno iskustvotoga susreta s Isusom i na taj je način postala“causa nostrae laetitiae”. Učenici su, pak, dobi‐li poziv da budu sa Isusom i da ih on šalje danaviještaju evanđelje (usp. Mk 3, 14), i tako subili ispunjeni radošću. Zašto ne bi i mi ušli u turijeku radosti?

4. “Velika opasnost u današnjem svijetu, spregršt njegovih potrošačkih dobara koje gušečovjeka, je pustoš i tjeskoba koji se rađaju izsamodopadnog i gramzivog srca, grozničavogtraženja površnih užitaka i otupjele savjesti”(Apost. pobud. Evangelii gaudium, 2). Zbogtoga čovječanstvo ima silnu potrebu prigrlitispasenje koje je donio Krist. Učenici su oni kojidopuštaju da ih Isusova ljubav sve više zahva‐ti i da budu prožeti velikom ljubavlju premaKraljevstvu Božjem, kako bi bili nositelji rado‐sti evanđelja. Svi su Gospodinovi učenici poz‐vani njegovati radost evangelizacije. Biskupi,kao oni koji su u prvom redu odgovorni za tajnavještaj, imaju zadaću promicati jedinstvomjesne Crkve u njezinoj predanosti misijskomradu. Pritom moraju biti svjesni da se radostnaviještanja Isusa Krista izražava u brizi da gase naviješta u najudaljenijim mjestima, kao i ustalnom izlaženju prema periferijama svogvlastitog teritorija, gdje veliki broj siromašnihčeka tu poruku.

U mnogim se krajevima osjeća pomanjkanjezvanja za svećeništvo i posvećeni život. Če sto jetome razlog nepostojanje zaraznog ap o st o ls k ‐

og žara u zajednicama kojima nedostaje zanosate ne uspijevaju privući sebi ljude. Ra d ost evan‐đelja se rađa iz susreta s Kristom i dijeljenja sasiromašnima. Zbog tog potičem župne zajedni‐ce, udruge i skupine da žive intenzivnim brat‐skim životom, utemeljenom na ljubavi premaIsusu i pozornom na potrebe onih koji su u naj‐nepovoljnijem položaju. Tamo gdje ima rado‐sti, žara i želje da se donese Krista drugima,rađaju se istinska zvanja. Među tim zvanjimane smijemo previdjeti laička misijska zvanja.Došlo je naime do porasta svijesti o identitetu iposlanju vjernikâ laikâ u Crkvi, kao i svijesti dasu oni pozvani preuzimati na sebe sve važnijuulogu u širenju evanđelja. Zbog toga im trebapružiti odgovarajuću izobrazbu u cilju djelot‐vornog apostolskog djelovanja.

5. “Bog ljubi vesela darivatelja” (2 Kor 9, 7).Svjetski misijski dan je ujedno prilika da sepo novo oživi želju i moralnu obvezu rados n ‐og sudjelovanja u misiji ad gentes. Osobni no ‐včani prilog je znak prinošenja samoga sebe,najprije Gospodinu, a zatim braći; na taj načinma terijalni prilog pojedinca postaje sredstvoza evangelizaciju čovječanstva koje se izgrađ ‐uje na ljubavi.

Draga braćo i sestre, na ovaj Svjetski misij‐ski dan u mislima sam sa svim mjesnim Cr k v ‐ama. Ne dopustimo da nam se ukrade radostev angelizacije! Pozivam vas da uronite u ra d ‐ost evanđelja i jačate ljubav koja može prosvi‐jetliti vaš poziv i poslanje. Pozivam svakog odvas da se spomenete, kao u nekom duhovnomhodočašću, “prve ljubavi” kojom je GospodinIsus Krist zagrijao srce svakog od vas, ne zbognekog osjećaja nostalgije, već zato da ustrajeteu radosti. Gospodinovi učenici ustraju u rado‐sti kad su u njegovoj prisutnosti, kad vrše nje‐govu volju i kad dijele s drugima svoju vjeru,nadu i evanđeosku ljubav.

Mariji, uzoru ponizne i radosne evangeliza‐cije, upravimo svoju molitvu da Crkva posta‐ne gostoljubivi dom, majka za sve narode iizvorište novoga svijeta.

Iz Vatikana, 8. lipnja 2014., svetkovina Duhova

Papa Franjo

150 VRHBOSNA 3/2014

SVETA

STO

LIC

A


Predsjednik Papinskoga vijeća za međure‐ligijski dijalog kardinal Jean‐Louis Tauran(Žan Luj Toran) uputio je Poruku muslimani‐ma u povodu završetka Ramazana pod naslo‐vom: „Prema autentičnom bratstvu izmeđukršćana i muslimana“.

Draga muslimanska braćo i sestre,Velika nam je radost čestitati vam i zaželje‐

ti sve najbolje u povodu ‘Id al‐Fitr‐a na svrše‐tku mjeseca Ramazana, posvećenog postu,molitvi i pomoći siromašnima.

Prošle godine, prve godine svoje službe, pa ‐pa Franjo je osobno potpisao Poruku upućenuva ma u prigodi ‘Id al‐Fitr‐a. U drugoj vas jeprigodi pozdravio kao „našu braću“ (An g elus,11. kolovoza 2013.). Svi prepoznajemo br e m e ‐nitost tih riječi. Zapravo, kršćani i muslimanisu braća i sestre jedne jedine ljudske obitelji,koju je stvorio isti Bog.

Podsjećamo na ono što je nekim musliman‐skim vođama rekao papa Ivan Pavao II. 1982.go dine: „Svi mi, kršćani i muslimani, živimopod suncem jednoga jedinog milosrdnog Bo ‐ga. Svi vjerujemo u samo jednoga Boga Stvo ri ‐t elja čovjeka. Proglašujemo Božje gospodstvo ibranimo dostojanstvo čovjeka, kao Božjega sl ‐u ge. Bogu se klanjamo i priznajemo mu po tp ‐u nu podložnost. U ovom smislu, jedni drugemo žemo zvati braćom i sestrama u vjeri u jed ‐n oga jedinoga Boga (Kaduna, Nigeria, 14. ve ‐ljače 1982.).

Hvalu iskažimo Svevišnjemu na svemu on ‐om što nam je zajedničko, makar svjesni i me ‐ đusobnih razlika. Primjećujemo važnost pr o m i ‐canja plodnoga dijaloga, zasnovanoga na uza‐jamnom poštovanju i prijateljstvu. Na d a h n utinašim zajedničkim vrijednostima i ojačani svoj ‐im osjećanjima istinskoga bratstva, pozvani smo

zajedno raditi za pravdu, mir i poštovanje pravai dostojanstva svake osobe. Posebno se osjećamoodgovornima za osobe u većoj potrebi: siroma‐he, bolesnike, siročad, selioce, žrtve trgovine lju‐dima kao i za sve one koji trpe od bilo koje vrsteovisnosti.

Kao što znademo, današnji svijet se morasu očiti s velikim izazovima koji zahtijevaju so ‐li darnost osoba dobre volje. Ti izazovi uključu‐ju opasnosti za okoliš, opću ekonomsku kr i zute visoku razinu nezaposlenosti, posebice me ‐đu mladima. Takva stanja rađaju osjećaj ranji‐vosti i manjak nade u budućnost. Ne smijemozaboraviti ni probleme s kojima su suoč e netolike obitelji, čiji su članovi razdvojeni; os ‐tavljajući svoje drage i nerijetko malenu djecu.

Radimo zajedno, stoga, kako bismo izgrad ‐i li mostove mira i promicali pomirenje, naro‐čito u područjima u kojima muslimani i kršća‐ni zajednički podnose strahote rata.

Neka nam naše prijateljstvo uvijek bude na ‐d ahnuće za suradnju u sučeljavanju s ovim br o ‐j nim izazovima, mudro i razborito. Na taj ćemona čin moći pomoći da se smanje napetosti i su ‐k obi, čineći da napreduje opće dobro. Pokazatćemo također da religije mogu biti izvor sklad‐noga suživota na korist cijeloga društva.

Molimo da pomirenje, pravda, mir i razvit ‐ak ostanu naši prvi prioriteti za dobrobit i bla‐gostanje cijele ljudske obitelji.

S papom Franjom vam upućujemo svojesrdačne želje za radosnu proslavu i napredanživot u miru.

Iz Vatikana, 24. lipnja 2014.Kardinal Jean‐Louis Tauran,

predsjednikP. Miguel Ángel Ayuso Guixot,

MCCJ, tajnik

VRHBOSNA 3/2014 151

SVETA

STO

LIC

A

Poruka Papinskog vijeća za međureligijski dijalogu povodu završetka Ramazana

Prema autentičnom bratstvu između kršćana i muslimana


Vijeće europskih biskupskih konferencija(CCEE), 12. kolovoza 2014. uputilo je Vijeću si ‐gurnosti Ujedinjenih naroda pismo koje su pot‐pisali predsjednici biskupskih konferencija cije‐log kontinenta, članovi CCEE‐a, stoji u službe‐nom priopćenju CCEE‐a.

U pismu biskupi traže da međunarodna za ‐jednica hitno poduzme „odluke da se stane nakraj gnusnim djelima protiv kršćana i ostalihvjerskih manjina u Iraku“. Kopiju ovog pismabit će dostavljena različitim europskim vlada‐ma i tijelima Europske unije tražeći od njih seujedine u ovom apelu.

Europski biskupi se ovom inicijativomnadaju da će se također druga institucionalna,ku lturna i vjerska sjedišta ujediniti u ovoj os u ‐di onoga što se događa u vezi s nasiljem na pr ‐avo na život, na sigurnost i na vjersku slobodu.

Hitno je ‐ ističu prelati ‐ poduzeti konkre‐tne humanitarne mjere da bi se odgovori nabeznadno stanje iračkih kršćana „da i u ovomslučaju međunarodna zajednica bude u stanjuodgovoriti žurnom pomoći mnogim izbjegli‐cama i osigurati njihovu sigurnost pri povra‐tku u njihove gradove i kuće“.

Katolička Crkva u Europi želi izraziti svojubliskost s onima koji proživljavaju trenuci st r ‐a ha i terora. Ona se zalaže za ostvarenje gestasolidarnosti koje su već u tijeku u davanju pot‐pore osobama i obitelji u njihovoj patnji. Bi sk ‐u pi jamče svoju molitvu za mir i sa svom od l ‐učnošću jednodušno dižu svoj glas tražeći odUjedinjenih naroda da postupe s potrebnomhitnosti u korist ovih i svih drugih žrtava ratai nasilja koje trpe i čekaju solidarnost svijeta,stoji u spomenutom priopćenju.

Pismo je potpisao i predsjednik Biskupskeko nferencije Bosne i Hercegovine mons. dr. Fr a ‐njo Komarica, biskup banjolučki, koji je u telef o ‐nskom razgovoru s generalnim tajnikom CCEE‐a mons. Duarteom da Cunhom (Kunja) po ‐hvalio ovu inicijativu i zahvalio za njegov trud.

U prilogu donosimo spomenuto pismo ucijelosti i imena potpisnika:

Vijeće europskih biskupskih konferencija Sant Gallen, 12. kolovoza 2014.Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda

Ekscelencije,Situacija kršćana i ostalih vjerskih manjina

u Iraku potpuno je neprihvatljivo. Očita je hit‐nost za obranu i zaštitu ljudskih prava ovogna roda i preživljavanje njegovih zajednica.Me đu n ar o d na zajednica pozvana je stati nakraj ovoj trag ediji sa svim mogućim zakonitimsredstvima. Kao europski biskupi izražavamotakođer osjećaje svojih vjernika tražeći da Vi ‐jeće sigurnosti Ujedinjenih naroda donese od ‐luke kojima će stati na kraj tim gnusnim djeli‐ma kada su ubijene tisuće osoba ili sada umiruili su prisiljene na pustiti vlastite kuće zbogsvoje vjerske pripadnosti.

Generalni tajnik Ujedinjenih naroda i veći‐na svjetskog javnog mnijenja već su izrazilisvoje odbacivanje onoga što se događa u sjev ‐e rnom Iraku. Potrebno je hitno poduzeti ko n ‐kretne humanitarne mjere kako bi se odgovo‐rilo na beznadno stanje djece, žena, staraca imnogih ljudi koji su izgubili sve kako bi izbje‐gli smrt i koji su krenuli u rizik umiranja odgladi i žeđi.

Posljednjih godina puno je učinjeno da serazumije odgovornost međunarodne zajedni‐ce u zaštiti ljudskih prava, a posebno prava naživot nevinih ljudi, pravo na sigurnost i na vj ‐e rsku slobodu. Nadamo se da će u ovom sl u č ‐aju međunarodna zajednica biti u stanju od g ‐ovoriti brzom pomoći mnogim izbjeglicama iosigurati njihovu sigurnost pri povratku u nji‐hove gradove i kuće.

Tragedija, koja se događa na sjeveru Iraka,ne ugrožava samo multikulturalni suživot kojije sastavni dio našeg globaliziranog svijeta, ne ‐ go stvara također opasnost za kršćane u re gijiu kojoj žive od početaka kršćanstva, a čiju pri ‐sutnost je cijenjena i potrebna za mir na re g ‐ionalnoj i svjetskoj razini.

Ovim apelom ujedinjujemo se Svetim

152 VRHBOSNA 3/2014

CC

EE

Europski biskupi u otvorenom pismu Vijeću sigurnosti zatražili zaustavljanje kruga nasilja u Iraku

Sant Gallen, 13. kolovoz 2014.


Ocem papom Franjom koji je posljednjih dananeprestano tražio od međunarodne zajedniceda se mobilizira za donošenje konkretnepomoći ljudima u opasnosti i da učini sve štoje moguće kako bi se zaustavio ovaj paklenikrug nasilja.

Katolička Crkva u Europi blizu je svim on i ‐ma koji su bili prisiljeni napustiti vlastite ku ćeili žive trenutke straha i terora. Konkretno sezalaže za izvršavanje gesta solidarnosti s nji makroz inicijative koje su već u tijeku. U ne do st a ‐tku odlučnog zauzimanja sa strane međunaro‐dne zajednice i iračkih vlasti, ovi napori, ipak,ne mogu riješiti problem.

Naša želja je da Vijeće sigurnosti Uje di nj e ‐n ih naroda, čija je svrha zajamčiti mir i sigur‐nost na međunarodnoj razini i promicati ljud‐ska prava, mogne pokazati svoju odlučnost daostvari taj cilj. Zbog toga Vas molimo da djelu‐jete s potrebnom hitnošći u korist ovih i svihdrugih žrtava rata i nasilja koje trpe i čekajusolidarnosti svijeta.

Pismo su potpisali:

Kardinal Péter ERDÖ, predsjednikMađarske biskupske konferencije

i predsjednik CCEE‐akardinal Angelo BAGNASCO, predsjednik

Talijanske biskupske konferencije i dopredsjednik CCEE‐a

kardinal Reinhard MARX, predsjednikNjemačke biskupske konferencije i predsjed‐nik COMECE‐a (Vijeće biskupskih konferen‐

cija zemalja Europske unije) kardinal Seán BRADY, predsjednik Irske

biskupske konferencije kardinal Dominik DUKA, predsjednik Češke

biskupske konferencije kardinal Willem EIJK, predsjednik Nizozemske

biskupske konferencije kardinal Vincent NICHOLS, predsjednik

Biskupske konferencije Engleske i Welsa kardinal Christoph SCHÖNBORN, predsjednik

Austrijske biskupske konferencije njegovo blaženstvo Sviatoslav SHEVCHUK, veliki ukrajinski grkokatolički nadbiskup patrijarh Manuel CLEMENTE, predsjednik

Portugalske biskupske konferencije egzarh Christo PROYKOV, predsjednik

Bugarske biskupske konferencije,

nadbiskup Ricardo BLÁZQUEZ PÉREZ, pred‐sjednik Španjolske biskupske konferencije

nadbiskup Ruggero FRANCESCHINI, predsjednik Turske biskupske konferencije

nadbiskup Zef GASHI, predsjednik Međunarodne biskupske

konferencije sv. Ćirila i Metodija (Srbija, Kosovo, Crna Gora, Makedonija)

nadbiskup Stanisław GADECKI, predsjednikPoljske biskupske konferencije,

mons. Jean‐Claude HOLLERICH nadbiskup luksemburški, nadbiskup André‐JosephLÉONARD, predsjednik Belgijske biskupske

konferencije nadbiskup Angelo MASSAFRA, predsjednik

Albanske biskupske konferencije nadbiskup Mieczyslaw MOKRZYCKI, predsjed‐

nik Ukrajinske biskupske latinske konferencijenadbiskup Fragkiskos PAPAMANÓLIS, pred‐

sjednik Grčke biskupske konferencije nadbiskup Paolo PEZZI, predsjednik Ruske

biskupske konferencije nadbiskup Georges PONTIER, predsjednik

Francuske biskupske konferencije nadbiskup Ioan ROBU, predsjednik

Rumunjske biskupske konferencije mons. Youssef SOUEIF,

ciparski maronitski nadbiskup nadbiskup Sigitas TAMKEVICIUS, predsjednik

Litvanske biskupske konferencije nadbiskup Philip TARTAGLIA, predsjednik

Škotske biskupske konferencije nadbiskup Stanislav ZVOLENSKÝ, predsjednik

Slovačke biskupske konferencije mons. Anders ARBORELIUS, predsjednik

Biskupske konferencije nordijskih zemaljamons.Markus BÜCHEL,

predsjednik Švicarske biskupske konferencije mons. Anton COSA, biskup Chisinaua (Moldavija) mons. Andrej GLAVAN, predsjednik Slovenske

biskupske konferencije mons. Mario GRECH, predsjednik Malteške

biskupske konferencije mons. Aleksander KASZKIEWICZ, predsjednik

Bjeloruske biskupske konferencije mons. Franjo KOMARICA, predsjednik

Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. Philippe JOURDAN,

apostolski upravitelj Estonije mons. Želimir PULJIĆ, predsjednik Hrvatske

biskupske konferencije.

VRHBOSNA 3/2014 153

CC

EE


Biskupska konferencija Bosne i Her ceg ov i ‐ne održala je, 16. i 17. srpnja 2014. u zgradi Bi ‐s kupskog ordinarijata u Banjoj Luci svoje 61.re dovno zasjedanje pod predsjedanjem mons.Fr anje Komarice, biskupa banjolučkog i pred‐sjednika BK BiH. Na zasjedanju su sudjelova‐li svi članovi Biskupske konferencije BiH tede legati: Hrvatske biskupske konferencijemons. Nikola Kekić, vladika križevački, Slo v ‐e nske biskupske konferencije mons. Jurij Bi z ‐jak, biskup koparski, i Međunarodne biskup‐ske konferencije mons. Stanislav Hočevar, na ‐d biskup metropolit beogradski.

Biskupi delegati su prenijeli pozdrave i iz r ‐aze zajedništva svojih Biskupskih konferenci‐ja s posebnim naglaskom na solidarnosti s lju‐dima koji su pogođeni poplavama i klizištima.Također su upoznali nazočne biskupe s naj‐važnijim crkvenim i društvenim događanjimana području svoje krajevne Crkve.

Prvog dana zasjedanja s biskupima se su s r ‐eo apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pez z ‐uto. U svom obraćanju biskupima istaknuo jeva žnost dobre formacije budućih svećenikašto uključuje odgoj psihe, intelekta, duha i sr ‐ca svećeničkih kandidata kako bi postali pasti‐ri spremni staviti se u službu zajednice povjer ‐e ne njihovoj pastoralnoj skrbi. Govoreći o po ‐l i tičko‐socijalnim prilikama u Bosni i Her ce g ‐ovini i predstojećim izborima, poseban nagla ‐s ak stavio je na socijalni nauk Crkve i služenjeopćem dobru.

Biskupi su saslušali izvješća svojih delega‐ta: s plenarnog zasjedanja Talijanske biskups ‐ke konferencije održanog od 19. do 22. svibnja2014. u Rimu (Italija); s 99. njemačkog katoli‐čkog zborovanja održanog od 28. svibnja do 1.lipnja 2014. u Regensburgu (Njemačka), sa Su ‐s r eta glasnogovornika europskih Biskupskihko nferencija održanog od 11. do 14. lipnja2014. u Lisabonu (Portugal) te sa Susreta gene ‐r alnih tajnika europskih Biskupskih konferen‐cija održanog od 19. do 22. lipnja 2014. u Str ‐as bourgu (Francuska).

Biskupi su dali svoje primjedbe na prijedlo‐

ge: Pravilnika za hrvatski martirologij HBK iBK BiH, Pravilnika Nacionalnog ureda za hr ‐v atsku inozemnu pastvu, Pravilnika VijećaHBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu iPravilnika delegatske službe za hrvatsku ino‐zemnu pastvu, te će ih uputiti na razmatranjeHrvatskoj biskupskoj konferenciji.

Biskupi su saslušali Izvješće Caritasa Bi s k ‐u pske konferencije Bosne i Hercegovine za2013. godinu te prihvatili izvješće Nadzornogvi jeća spomenutog Caritasa. Također su odo‐brili Caritasu Biskupske konferencije BiH po ‐k retanje procesa promjena u provedbi projek‐ta: „Organizacijski razvoj Caritasa“ koji za ciljima usklađivanje Statuta nacionalnog Caritasas Međunarodnim i Europskim Caritasom.

Razmotrivši izvješće Caritasa Biskupskeko nferencije Bosne i Hercegovine o programupo moći poplavljenim područjima realiziran ‐om kroz biskupijske i župne Caritase, biskupii ovom prigodom izražavaju posebnu blizinusa svima koji su pogođeni poplavama ili klizi‐štima. Odaju osobito priznanje svećenicima,re dovnicima i redovnicama koji su u vrijeme ina kon poplava ostali sa svojim vjernicima hr ‐a br eći ih u vjeri i pomažući svim ljudima u po ‐trebi u čemu su im se pridružili brojni vo lo n ‐teri. Zahvaljuju Međunarodnom i Europ s k omCa ritasu te osobito Hrvatskom Caritasu za ov ‐ogodišnju akciju Tjedan solidarnosti s Crk v ‐om i ljudima u Bosni i Hercegovini te nesebi‐čnu pomoć ljudima u poplavljenim područji‐ma. Raduje ih što je iskazana velika solidar‐nost među svim ljudima u Bosni i Hercegovinikoja je jasan pokazatelj da stanovnici Bosne iHercegovine zaslužuju državu koja će uistinubiti u službi svakoga čovjeka i svakog narodana svim prostorima. Potiču sve odgovorne in ‐s titucije i pojedince da se snažno zauzmu udavanju strukturalne pomoći ljudima na klizi‐štima i u poplavljenim i područjima.

Biskupi su izrazili svoju potporu pokreta‐nju po stupka za beatifikaciju ubijenih sveće‐nika – svjedoka vjere – Banjolučke biskupije:vlč. Ante Dujlovića, vlč. Waldemara Maxim il ‐

154 VRHBOSNA 3/2014

BK

BIH

Priopćenje sa 61. redovnog zasjedanja Biskupske konferencije BiH


i jana Nestora, don Jure Gospo dne ti ća, vlč.Ivana Grgića, vlč. Filipa Lukende ubij e nog za ‐j edno sa sestrom milosrdnicom Ce c il i jom Gr ‐gić, vlč. Tomislava Matanovića i mons. Ka zi ‐mira Višatickog.

Imajući u vidu Opće izbore u Bosni i He rc ‐e govini, koji će se održati 12. 10. 2014., bisku‐pi ponovno potiču sve one, koji su se rodili uBo sni i Hercegovini, a trenutno u njoj ne živebilo da su prognani ili je napustili iz drugihra zloga, da se ne odriču svoje domovine te dana vrijeme izvade CIPS‐ovu (osobnu) iskazni‐cu i da se, ako će glasovati dopisnim putem,do 29. 7. 2014. prijave Centralnom izbornompo vjerenstvu kako bi imali mogućnost sudjel ‐o vati na izborima i dati svoj glas onima koji ćese uistinu zauzimati za dobro čovjeka i za do ‐bro svog i svih drugih naroda i svih ljudi.Biskupi su također odlučili da će uputiti pose‐bnu izjavu uoči jesenskih izbora.

Nakon što je nekim predsjednicima i člano‐vima Vijeća i Komisija BK BiH istekao petogo‐dišnji mandat, biskupi su dogovorili da pred‐sjedaju: kardinal Puljić Vijećem za bogoslovnasjemeništa, Vijećem za mala sjemeništa te Vi je ‐ć em za ekumenizam i dijalog među religijamai kulturama; biskup Perić Vijećem za katehezui Povjerenstvom za vjerski odgoj u predškol‐

skim ustanovama u vjeronauk u osnovnim isrednjim školama pri spomenutom Vijeću teVijećem za kler; biskup Komarica Vijećem zaliturgiju i Komisijom Justitia et pax te Car it a s ‐om BK BiH; biskup Vukšić Komisijom za naukvjere, Vijećem za sredstva društvenog priopći‐vanja te Nadzornim vijećem Caritasa BK BiH,a ostaje član Biskupske komisije za Hrvatskiza vod sv. Jeronima u Rimu; biskup Sudar Pe ‐d agoškim vijećem katoličkih „Škola za Eur o ‐pu“ i Vijećem HBK i BK BiH za inozemnu pas ‐t vu, a nadziat će i upravljanje jedinstvenomblagajnom BK BiH; biskup Semren Vijećem zaobitelj i Vijećem za laike te Odborom za mladepri tom Vijeću. Biskupi su također dogovorilisastav članova Vijeća i Komisija.

Na svetkovinu sv. Bonaventure, nebeskogza štitnika banjolučke katedrale i biskupije, 15.srpnja biskupi su sudjelovali na Misnom slav‐lju u banjolučkoj katedrali kojim je biskup Ko ‐m arica obilježio 25. godišnjicu upravljanja Ba ‐nj o lučkom biskupijom. Euharistiju je predsla‐vio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardi‐nal Vinko Puljić, a prigodnu propovijed upu‐tio biskup Komarica.

Banja Luka, 17. srpnja 2014.Tajništvo BK BiH

VRHBOSNA 3/2014 155

BK

BIH


Poštovani,

ovim Vas obavještavamo o izmjeni i Vašem imenovanju za člana Svećeničkog vijećaVrhbosanske nadbiskupije. Ove izmjene i imenovanje se odnosa za sljedeće članove:

Umjesto vlč. Marka Jukića, novi župni vikar vlč. Marko Škraba. Umjesto vlč. Branka Jurića, novi župni vikar vlč. Gabrijel Jukić.Umjesto preč. Marka Zupka, novi rektor VBS‐a preč. mr. Josip Knežević. Novi pročelnik KUVN‐a vlč. mr. Tomo Mlakić.Rektor sjemeništa Redemptoris Mater vlč. dr. Michele Capasso.

TAKO SU SADA ČLANOVI SVVN‐a:Izabrani i potvrđeni članovi ‐ predstavnici župnika:Fojnički arhiđakonat: fra Nikica Vujica i mr. vlč. Josip Lebo.Gučogorski arhiđakonat: fra Antun Perković i vlč. Marko Lacić.

Sa zakašnjenjem smo primili potresno pi s mo kaldejskog patrijarha u Babilonu + Louis Ra ‐phaël l Sako, koji je i predsjednik BK u Ir aku, u kojem poziva na molitvu za progonjene kršća‐ne u Iraku. Molitva je predviđena 6. kolovoza 2014. na Preobraženje Gospodinovo. Kako jepismo kasnije stiglo, mi se želimo pridružiti vapaju progonjenih kršćana zato pozivam da unedje lju 10. kolovoza u svim župskim zajednicama, kao i redovničkim zajednicama molimo natu nakanu.

Mi koji nosimo još posljedice rata, kao i nemile posljedice stradanja od poplava znamo štoznači patiti iskušenja izvan svoga doma i iskušenja nesigurnosti života. Zato ovom molitvompo sebno želimo u sebi odgajati duh solidarnosti s braćom u vjeri koja trpe, a u načelu sa svimljudima koja trpe.

Tom molitvom za trpeću obespravljenu braću i sestre, hrabrimo i sami sebe na ustrajnost ubo rbi za jednaka prava i opstanaka na svojim ognjištima.

Unaprijed zahvaljujem svim pastoralnim djelatnicima koji će animirati ovu molitvenu akci‐ju, te sve iskreno pozdravljam i na sve zazivam obilje Božjeg blagoslova!

Vinko kardinal Puljićnadbiskup vrhbosanski

Preč. Ilija Orkić, kancelar

156 VRHBOSNA 3/2014

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Svim župama i redovničkim zajednicama u Vrhbosanskoj nadbiskupiji

Predmet: Poziv na molitvu za prognane kršćane

Nedjelja, 10. kolovoza 2014.

Datum: 7. kolovoza 2014.Broj: 1404/2014

Članovi Svećeničkog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije

Datum: 17. rujna 2014.Broj: 1622/2014


VRHBOSNA 3/2014 157

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Plehanski arhiđakonat: fra Ilija Kovačević i vlč. Pavo Brajinović.Toliški arhiđakonat: fra Pero Baotić i vlč. Josip Senjak.

Izabrani i potvrđeni župni vikari: Fojnički i Gučogorski arhiđakonat: fra dr. Stjepan Duvnjak i vlč. Marko Škraba.Plehanski i Toliški arhiđakonat: fra Zvonko Zečević i vlč. Gabrijel Jukić.

Izabrani i potvrđeni predstavnici KBF i Franjevačke teologije:vlč. mr. Božo Odobašić i fra dr. Anto Popović.

Dijecezanski svećenici izvan Nadbiskupije: vlč. mr. Slavko Rajič i vlč. dr. Mato Drljo.

Predstavnik ostalih dijecezanskih svećenika: mons. Pero Jukić.

Članovi SVVN snagom službe:mons. dr. Pero Sudar, pomoćni biskup; mons. mr. Luka Tunjić, generalni vikarmons. Bosiljko Rajić, bisk. vikar za pastoral; fra Lovro Gavran, provincijal Bosne Srebrene;

mons. mr. Marko Tomić, sudski vikar; preč. Ilija Orkić, kancelar; preč. Franjo Tomić, ekonom;preč. mr. Josip Knežević, rektor VBS‐a; dr. fra Vili Radman, dekan franjevačke teologije i dr.mons. Pavo Jurišić, dekan KBF‐a.

Imenovani članove SVVN (čl. 12 Statuta SVVN i kan. 497 §3 ZKP):dr. vlč. Michele Capasso, rektor NMM sjemeništa Redemptoris Mater; vlč. dr. Šimo Maršić,

povjerenik za pastoral mladih VN; vlč. dr. Mirko Šimić, direktor Caritasa VN; preč. mr. Želj‐ko Marić, rektor Sjemeništa u Travniku; vlč. dr. Mario Bernadić, generalni tajnik 1. Sinode VN.

U prilogu je poziv na Sjednicu SVVN.

Članovima Svećeničkog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije

Predmet: Poziv na sjednicu SVVN8. listopada 2014. godine

Datum: 17. srpnja 2014.Broj: 1622-1/2014

Četvrta redovna sjednica Svećeničkog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije će se održati 8. listo‐pada 2014. godine, s početkom u 9 sati, u prostorijama Ordinarijata Vrhbosanske nadbiskupije.

Dnevni red:Pozdrav i molitva Srednjeg časaZapisnik s treće redovne sjednice (9. 10. 2013.)2014./2015. godina redovništva u cijeloj Crkvi – dr. fra Anto PopovićOsvrt na sinodske aktivnosti – dr. vlč. Mario BernadićPomoć poplavljenim područjima s naglaskom na solidarnost – mons. Bosiljko RajićPastoralni kalendar u 2014./2015. godiniRazno


Na temelju izvještaja predsjednika Komisije za ovlast ispovijedanja mons. Luke Tunjića,ovim podjeljujem ovlast ispovijedanja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji sljedećim svećenicima:svećenicima koji su nazočili trećem Seminaru i položili usmeni ispit podjeljujem trajnu ovlastispovijedanja:

Fra Tomislav SvetinovićFra Josip Mihael MatijanićFra Davor DominovićFra Domagoj Šimić

Svećenicima koji su nazočili drugom Seminaru i položili pismeni ispit produžujem ovlastispovijedanja na godinu dana:

Fra Ivica TomasFra Nikica TomasFra Jurica PerišaFra Željko NikolićFra Miroslav Jonjić

Svećenicima koji su nazočili prvom Seminaru i položili pismeni ispit podjeljujem ovlast ispo‐vijedanja na godinu dana:

Vlč. Ivan KaračaVlč. Vlč. Marko Jukić

Papa Franjo je proglasio sljedeću liturgijsku godinu Godinom redovništva za cijelu crkvu. Zbogtoga ćemo i prije početka Godine redovništva razmišljati kako ju obilježiti u našoj Nadbiskupiji.

Smatram potrebnim dok traje priprava i Sinoda, izvijestiti Svećeničko vijeće o aktivnostimai zajedno razmišljati o narednim koracima.

Poplave u svibnju ove godine su stvorile izvanredne okolnosti u Nadbiskupiji. Imat će dugo‐ročne posljedice ali su i test naše spremnosti i solidarnosti.

Predstavljanje Pastoralnog kalendara je prigoda dati svoje prijedloge kako prilagoditi ipoboljšati određene susrete i aktivnosti tijekom godine.

Zajednički ručak je u 12.30 sati. Ukoliko ne završimo s radom, nastavljamo poslije ručka.

Eventualni izostanak sa sjednice treba svakako javiti u pisanom obliku kancelarijiOrdinarijata.

Radujući se našem susretu iskreno Vas pozdravljam u Gospodinu.Vinko kardinal Puljić

nadbiskup vrhbosanskiPreč. Ilija Orkić, kancelar

158 VRHBOSNA 3/2014

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Ovlasti ispovijedanjaDatum: 18. rujna 2014.Broj: 1625/2014


VRHBOSNA 3/2014 159

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Vlč. Goran KosićVlč. Damjan SoldoVlč. Marin MarićVlč. Branko JurićFra Jozo ŠarčevićVlč. Ivan Butum

Svima koji su na bilo koji način pomogli u organizaciji Seminara od srca zahvaljujem i nasve zazivam obilje Božjeg blagoslova.

Vinko kard. Puljićnadbiskup vrhbosanski

Ilija Orkić kancelar

Ordinarijatu Vrhbosanske nadbiskupijeOrdinarijatu Mostarsko – Duvanjske i Trebinjsko – Mrkanske biskupijeOrdinarijatu Banjalučke biskupije

Predmet: Uspjeh na Seminaru za ovlast ispovijedanja 2014.

Datum: 18. rujna 2014.Broj: 1623/2014

Seminar za ovlast ispovijedanja je održan 1. i 2. rujna 2014. godine u Vrhbosanskom bogo‐slovnom sjemeništu. Predavači i ispitivači su bili: prof. dr. Mirko Šimić iz moralne teologije,prof. dr. fra Danimir Pezer iz pastoralne teologije (liturgijski pastoral) i mr. Marko Tomić izkanonskog prava. Trećem Seminaru i usmenom ispitu je pristupilo 6 svećenika, drugomSeminaru i pismenom testu 9 te prvom Seminaru i pismenom testu 17 svećenika. Na Seminaruje sudjelovalo ukupno 32 svećenika.

Treći seminar

Fra Tomislav Svetinović, Provincija Bosne SrebreneFra Josip Mihael Matijanić, Provincija Bosne SrebreneFra Davor Dominović, Provincija Bosne SrebreneFra Domagoj Šimić, Provnicija Bosne SrebreneFra Željko Barbarić, Hercegovačka franjevačka provincijaFra Josip Jukić, Provincija Bosne Srebrene

Navedeni svećenici su nazočili treći put Seminaru za ovlast ispovijedanja i pozitivno prošlina usmenom ispitu te Komisija predlaže da im nadležni Ordinariji podijele trajnu ovlast ispo‐vijedanja.

Drugi seminar

Fra Ivica Tomas, Provincija Bosne SrebreneFra Nikica Tomas, Provincija Bosne Srebrene


Fra Jurica Periša, Provincija Bosne SrebreneFra Željko Nikolić, Provincija Bosne SrebreneFra Josip Serđo Ćavar, Hercegovačka franjevačka provincijaFra Miroslav Jonjić, Provincija Bosne Srebrene Fra Ivica Matišić , Provincija Bosne SrebreneFra Mario Ostojić, Hercegovačka franjevačka provincijaFra Stanko Ćosić Hercegovačka franjevačka provincija

Navedeni svećenici su nazočili drugi put Seminaru za ovlast ispovijedanja, pozitivno prošlipismeni test i Komisija predlaže da im nadležni Ordinariji produže ovlast ispovijedanja najednu godinu.

Prvi seminar

Don Ante Čarapina, Mostarsko‐Duvanjska biskupijaDon Ivan Bijakšić, Mostarsko‐ Duvanjska biskupijaVlč. Marko Jukić, Vrhbosanska nadbiskupijaVlč. Goran Kosić, Vrhbosanska nadbiskupijaVlč. Damjan Soldo, Vrhbosanska nadbiskupijaVlč. Zlatko Matić, Banjalučka biskupijaVlč. Marko Stojčić, Banjalučka biskupijaVlč. Marin Marić, Vrhbosanska nadbiskupijaVlč. Branko Jurić, Vrhbosanska nadbiskupijaFra Hrvoje Miletić, Hercegovačka franjevačka provincijaFra Dario Galić, Hercegovačka franjevačka provincijaFra Antonio Šakota, Hercegovačka franjevačka provincijaFra Goran Azinović, Hercegovačka franjevačka provincijaFra Tomislav Zubac, Hercegovačka franjevačka provincijaFra Jozo Šarčević, Provincija Bosne SrebreneVlč. Ivan Karača, Vrhbosanska nadbiskupijaVlč. Ivan Butum, Vrhbosanska nadbiskupija

Navedeni svećenici su prvi put nazočili Seminaru za ovlast ispovijedanja, pozitivno prošlipismeni test i Komisija predlaže da im nadležni Ordinariji podijele ovlast ispovijedanja najednu godinu.

Fra Tihomir Bazina se ispričao da ne može nazočiti Seminaru i Komisija predlaže da mu nje‐gov Ordinarij produži ovlast ispovijedanja na jednu godinu.

Koristim prigodu zahvaliti uzoritom gospodinu Vinku kardinalu Puljiću, nadbiskupuvrhbosanskom na predvođenju sv. Misa i prigodnim pastirskim riječima. Zahvaljujem i člano‐vima Komisije na održanim predavanjima i spremnosti ta dva dana Seminara biti na raspola‐ganju. Zahvaljujem također upravi Bogoslovije na otvorenom srcu i vratima kuće te logističkojpotpori. I na kraju zahvaljujem svim svećenicima koji su sudjelovali na ovogodišnjem semina‐ru. Bila je to prigoda još bolje se upoznati, produbiti svoje znanje te u Euharistiji učvrstiti našezajedništvo.

Želeći svako dobro i uspjeh iskreno pozdravljam u Gospodinu.

Mr. mons. Luka Tunjić, predsjednik Komisije

160 VRHBOSNA 3/2014

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


Tijekom zime 2013. i proljeća 2014. godine, s ciljem priprave za Sinodu, u našoj Vrhbosanskojnadbiskupiji održano je ukupno trinaest dekanatskih zasjedanja. U njihovom radu sudjelovalo jeukupno 1247 sudionika: svećenika, redovnika, redovnica, katehista i vjeroučitelja, župskihpastoralnih i ekonomskih vijećnika. Najposjećeniji susreti su bili onaj u Odžaku (153 sudionika)te susret u Žepču (151 sudionik). Svako zasjedanje se sastojalo od tri dijela:

1. Radni dio: na početku su bila upriličena tri kraća izlaganja; zatim bi se nakon pauze pri‐stupilo zajedničkoj diskusiji;

2. Liturgijsko slavlje: glavni cilj svake biskupijske Sinode jest obnova vjere i učvršćivanjecrkvenog zajedništva. Sv. Misa je izvor kako onog prvog ‐ vjere, tako i onog drugog – zajedništva;

3. Zajedničko druženje i objed, gdje su sudionici imali priliku za bolje međusobno upozna‐vanje, ali i za daljnji razgovori i razmjenu mišljenja;

Vinko kard. Puljić, nadbiskup vrhbosanski, nastojao je sudjelovati na svim održanim deka‐natskim zasjedanjima. To mu je pretežito i polazilo za rukom, osim u slučaju zasjedanja uTravniku, kada je zbog nekih svojih neodloživih obveza u Rimu morao otkazati sudjelovanje.Generalno govoreći, dekanatska zasjedanja su protekla u dobrom ozračju i pozitivnoj atmosfe‐ri. Mnogi sudionici su bili mišljenja da bi jedan ovakav format susreta trebalo održavati i ubu‐duće, čak i mimo konteksta Sinode.

Tijekom dekanatskih zasjedanja voditelji susreta su dijelili i obrasce s petnaest postavljenihpitanja, koja su se doticala različitih aspekata našeg vjerskog života, kao i života naše mjesneCrkve. Nešto kasnije, odgovori su počeli pristizati, a mi smo ih nastojali pregledati i sistemati‐zirati. Rezultati navedene sinodske ankete predočeni su u drugom broju Biltena Sinode, koji jeizišao iz tiska krajem kolovoza 2014. Isti je tiskan u nakladi od 5000 primjeraka, i momentalnoje u tijeku njegovo dijeljenje po našim župama i institucijama. Novi (II.) broj Biltena sadrži ineke smjernice za daljnji rad Sinode. Naime, sudionici ankete su prepoznali teme BRAKA i OBI‐TELJI kao prioritetne u budućem radu naše Sinode. Iz toga proizlazi i potreba daljnjeg zajedni‐čkog promišljanja nad tim temama.

Riječ – dvije o radu sinodskih tijela: Do ovoga trenutka, Povjerenstvo za pripravu Sinodeodržalo je dvanaest sjednica. Radi podsjećanja, radom ovoga tijela predsjeda Vinko kard. Puljić,nadbiskup vrhbosanski, a njegovi članovi su: preč. Luka Tunjić, generalni vikar; mr. MarkoTomić, dr. Danimir Pezer OFM, mr. č.s. Ivanka Mihaljević, dr. Zorica Maros, dr. Mirko Šimić, dr.Šimo Maršić, fra Velimir Bavrka, vlč. Žarko Vujica i dr. Mario Bernadić, generalni tajnik Sinode.Povjerenstvo se sastaje redovito, skoro svaki mjesec, te zajednički planira sve aktivnosti vezaneza Sinodu. Od ljeta 2014., uređene su i prostorije Tajništva Sinode, tako da je ono sada krenulos redovitim radom. Pored dr. Bernadića, u njemu radi i mr. Danijel Eror, koji je već od ranijeuposlen u Nadbiskupskom ordinarijatu vrhbosanskom. Nadamo se da će redoviti rad TajništvaSinode uvelike doprinijeti i sveukupnom radu Sinode.

U Sarajevu, 25. rujna 2014.

dr. Mario Bernadić, generalni tajnik Sinode

Uzoriti gospodine Kardinale, poštovani kolege,

VRHBOSNA 3/2014 161

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Izvješća:

Izvještaj o radu Biskupijske sinode Vrhbosanske nadbiskupije


prošle godine sam prezentirao Prvu fazu izgradnje NCM Ivan Pavao II (1,2 miliona EURO)i rekao vam da smo započeli II. fazu izgradnje. Druga faza izgradnje Centra je pri kraju.Odrađeni su Instalaterski radovi, građevinski radovi, ravni krovovi, vanjska stolarija, završenakotlovnica, ograde na terasama i požarno stepenište se rade. Unutarnja stolarija je naručena,kuhinja i ostali uređaji također. Dio keramike je ugrađen, ostali planiramo ugraditi preko zime.Trenutno se završava prostor garaža i sportska dvorana. Priključci za vodovod i kanalizaciju sunapravljeni. S ovim radovima će završiti druga faza izgradnje koja iznosi 1,3 miliona. Dinamikaradova ide prema pristiglim sredstvima od donatora. Kao što sam i spomenuo prošle godineobitelj Bergamaschi koja je već puno projekata pomogla u našoj Nadbiskupiji donirala je vanj‐sku stolariju, na čemu smo posebno zahvalni.

Želim na koncu zahvaliti dobrom Bogu na blagoslovu, Kardinalu na potpori i podršci, našimdobročiniteljima (nitko iz službenih razina vlasti BiH i Hrvatske), vama dragi kolege župnici štoste u svojim župama u protekle tri godine prikupljali sredstva od župljana za Izgradnju našegCentra za našu budućnost i pozvati vas da tako i nastavimo i dajemo mogućnost svima ugradi‐ti se u Centar za mlade. Ukupno je prikupljeno u protekle tri godine u župama našeNadbiskupije oko 90.000,00 KM. 28. rujna ove godine na završetku Volonterske akcije „72 satabez kompromisa“ je ponovno kolekta za Izgradnju centra. Unaprijed zahvaljujem svima.

Želim istaknuti da je do sada za Izgradnju od donatora prikupljeno 2,6 miliona EURO (odtoga I faza – 1,2 miliona EURO i II faza 1,3 miliona EURO). Troškovi III faze izgradnje iznoseoko 1,1 milion EURO. Nedostaje, dakle, još 1 milion EURO. Nadam se i vjerujem da će se istidonatori koji su i dosad podržavali izgradnju Centra po završnom izvješću za II fazu uključitiu potporu završne faze Izgradnje.

Želim također vama kolegama zahvaliti što se odazivate na projekte mladih koje Centarorganizira i na taj način doprinosite životu i aktivnostima Centra, a na dobrobit naših mladih.Koliko god je značajno završiti izgradnju Centra, osobno mi je puno važnije da se mladi odazi‐vaju na projekte koje organiziramo za njih i s kojima im pomažemo razvijati talente i sposobno‐sti koje im je Bog dao.

Ove godine smo zahvaljujući potpori donatora u blizini Centra kupili jednu privatnu kućukoju ćemo koristiti kao muški Studentski dom Ivan Merz. Ima još nekoliko mjesta pa vas pozi‐vam ako netko od studenata iz vaše župe dolazi u Sarajevo i treba smještaj da nam se javi.

Hvala na pozornosti!

Vlč. Šimo Maršić, ravnatelj i voditelj izgradnje NCM Ivan Pavao II

Hvaljen Isus i Marija!

162 VRHBOSNA 3/2014

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Izvješće o gradnji Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II“ na susretu

Dijecezanskih svećenikaSarajevo 17. 9. 2014.


Lijepi pozdrav svim sudionicima današnjega susreta dijecezanskih svećenika Vrhbosanskenadbiskupije. Zapala me dužnost da u ime odgojiteljskog tima Vrhbosanskog bogoslovnog sje‐meništa danas nešto progovorim ovom skupu. Naime, naša Bogoslovija je mjesto gdje se sadaod nas ovdje prisutnih ogromna većina od školovala, u kojoj se i danas nalaze ne samo mladi‐ći iz naše tri biskupije nego i iz drugih biskupija iz našeg susjedstva.

U prošloj akademskoj godini 2013/2014. imali smo:

Ukupno: 41 bogoslova na početku godine i plus dva jedan u Rimu, jedan u ZagrebuŠto bismo mogli reći ukupno 43.Po tečajevima je to izgledalo ovako:

tečaj: 12 (VB = 3; BL = 1; MO‐DU = 4; SU = 2; KO =1; i ZR = 1).tečaj: 6 (VB = 4; BL = 1; i KO = 1).tečaj: 7 (VB = 4; MO‐ DU = 2; i ĐA – OS = 1).tečaj: 5 (VB = 4; i SKO = 1).tečaj: 3 ( VB = 3).tečaj: 8 (VB = 5; i BL = 3).

Nadbiskupija Vrhbosanska je najbrojnije zastupljena ukupno 23 + 2 = 25 bogoslova u protekloj godini.

Buskupija Mostarsko Duvanjska je bila na drugom mjestu po broju ukupno 6 bogoslova.

Biskupija Banjalučka je bila na trećem mjestu sa ukupno 5 bogoslova.

Biskupija Kotorska je imala u protekloj godini 2 bogoslova kod nas.

Biskupija Subotička je imala u protekloj godina također 2 bogoslova kod nas.

Biskupija Đakovačko – Osiječka u protekloj godini je imala 1 bogoslova kod nas.

Skopska biskupija je također imala u protekloj godine 1. bogoslova kod nas.

Zrenjaninska biskupija je trebala imati 1. bogoslova u prvoj godini koji se uopće nije pojaviotako te je godinu prošlu započelo 40 studenata a završilo ju je: 38.

Za našu nadbiskupiju Vrhbosansku zaređeno je na Petrovo u katedrali naših 5. dijecezanskihsvećenika iz VBS‐a te 1. iz neokatekumenskog bogoslovnog sjemeništa Redemptoris mater izVogošće što je ukupno 6. dijecezanskih i 3. su oca franjevca provincije Bosna Srebrena dakleukupno 9 ređenika.

Ovu novu akademsku godinu trebalo bi po mojim saznanjima započeti 42 ili 45 bogoslova.

VRHBOSNA 3/2014 163

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Kratki izvještaj iz Bogoslovije za susret dijecezanskih svećenika

Sarajevo, 17. rujna 2014.


Od toga samo u prvoj godine bi moglo biti 12 – 15 bogoslova.

Život u bogosloviji kao i odgoj i formacija naših bogoslova koja se na neki način događa naljudskom, duhovnom i intelektualnom području svakako je zanimljiv i šarolik. Svima vam jepoznato da je za funkcioniranje jedne zajednice kao što su to mala ili velika sjemeništa od pre‐sudne važnosti postojanje i poštivanje dnevnog reda koji se vrlo malo razlikuje u radne i u danevikenda ili blagdane. A kroz njega se najviše vidi i pokazuje čega možda određeni bogoslovi inisu dovoljno svjesni. Svi dobro poznamo da je davna mudrost izrekla uzrečicu čuvaj red i redće tebe čuvati. Bogoslovi su u prijepodnevnim satima već od 8,00 – 13,00 na predavanjima aneki u različitim danima i terminima i poslije ručka već od 13,30 pa do 15,00 ili čak i 17,00 sati.Poslije ručka od 13,30 – 15,30 radnim danom je slobodno vrijeme a onda je mir i tišina po kućido večernje molitve. Vrijeme je studija.

Osim četiri odgojitelja: novo imenovanog Rektora prečasnog Josipa Kneževića, i novo ime‐novanog duhovnika vlč. Jakova Kajinića, koje i pozdravljam ovom prilikom i želim im dobro‐došlicu u Bogosloviju i na funkcije koje će obnašati tu je još i naš stari ekonom ‐ prefekt vlč.Damir Ivanović kao i moja malenkost vicerektor od prošle akademske godine na ovoj funkci‐ji u bogosloviji. Također koristim priliku da se u ime Bogoslovije zahvalim našim lanjskimkolegama u odgoju prečasnom rektoru vlč. Marku Zubak od nedavno župniku u Bijeljini idonedavnom duhovniku vlč. Žarku Vladislavu Ošapu, sada župniku u Banja Luci te da impoželimo sve najbolje na njihovim novim dužnostima u pastoralu u njihovim nadbiskupija‐ma ili biskupijama. U Bogosloviji stalno nastanjenih je 12 profesora predavača na našem KBF‐u te je tu još toliko gostujućih profesora od kojih su neki laici ili časne sestre, a ostali su sve‐ćenici koji također drže predavanja na našem KBF‐u. Naši bogoslovi su osim u školskim tako‐đer uključeni i u drugim različitim aktivnostima: Djeluje i redovito izlazi bogoslovski listGorući grm, (2 x godišnje), aktivna je misijska sekcija, sportska, glumačka te glazbena (krozbogoslovski zbor Hadrović, koraliste, tamburaše) a djeluje i naš bogoslovski VIS Emanuelkojega ovom prilikom malo i reklamiram poštovanoj braći svećenicima, na poseban načinžupnicima i kapelanima gdje bi mogli na poziv u pojedine naše župe doći ili uz skupljanje ilinevezano uz to svirati i malo promovirati bogosloviju i duhovna zvanja. Također i naši nogo‐metaši, košarkaši kao i tenisači i šahisti te u potezanju konopca su pokazali svoje umijeće nakongresu bogoslova 2 – 4. svibnja u Rijeci gdje smo od četri sporta u kojim smo se takmičiliu dva bili najbolji (košarka i šah). Sve u svemu u kratkim crtama držim da se bogoslovi mora‐ju razvijati kako duhovno i intelektualno tako i fizički tjelesno kroz različite sportske ali idruge aktivnosti. Svi dobro znamo da je prevažan kontakt ove ustanovi sa terenom i ljudimana terenu i nitko od nas ne zna kada će se u nekom od mladića ili djevojaka javiti Glas Božji:„Dođi i slijedi me.“ Naravno da je već od prije i iz prijašnjih godina i izlaganja poznato da sugodišnji troškovi Bogoslovije blizu 500 tisuća KM i da bi se od župa što dobijemo slabo moglipokriti navedeni troškovi, ali najmanje je važno koliko ćemo dobiti, važno se redovito u župa‐ma pojaviti i biti svijetu podrška i u ova teška poratna i post poplavna vremena. U 5. mjese‐cu i u 8. mjesecu kada su neke naše župe teško stradale u poplavama na traženje bogoslovaodobreno im je da idu pomagati s Caritasom u Maglaju, Doboju, Prudu, Bos. Šamcu,Vidovicama i Kopanicama te u samom istovaru i sortiranju humanitarne pomoći uCaritasovom skladištu u Sarajevu. Svima vama hvala na strpljivosti i preporučam da se tije‐kom godine svi više angažiramo na povezivanju naše bogoslovije sa župama i našim vjerni‐cima čiji sinovi ovdje uče školu za svećenika.

Hvala na pažnji i strpljivom slušanju. Ako bude kakvih pitanja tu sam ako znadnem datiodgovor.

164 VRHBOSNA 3/2014

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


Uvod

Školska godina 2014/2015 je sedamnaesta godina djelovanja od ponovne uspostave sjemeni‐šta u Travniku. Uz sjemenište u istoj zgradi djeluje i internat te KŠC‐r s osnovnom i srednjomškolom. U sjemeništu su ove godine 42 sjemeništarca. Iz Vrhbosanske nadbiskupije 30 (smanje‐nje za pet kandidata), iz Banjalučke 4 kandidata (povećanje za 2) i iz Mostarsko‐duvanjske 8(povećanje za jednog kandidata. U prvoj godini od 8 sjemeništaraca (prošle godine 11), šest jevrhbosanskih, u drugoj od 11, vrhbosanskih je 9, u trećoj od 10, vrhbosanskih je 7 i u završnojgodini 13, od toga 6 za našu nadbiskupiju.

Iz pastoralne perspektive, uočavamo jednu specifičnost, koja postavlja i pretpostavljaozbljno zapitkivanje za naš pastoral, konkretno, kako to volimo reći pastoral duhovnih zvanja.Postoje dekanati iz kojih nema nijedan sjemeništarac: tuzlanski, usorski, brčanski, sarajevski,doborski i travnički. Iz šamačkog dekanata je 1 kandidat, iz derventskog 1; iz kreševskog 2,žepačkog 4 ; iz sutješkog 1, iz bugojanskog 3 i ramskog dekanata 16 (od toga iz župe Prozor 13i s Uzdola 4 kandidata. Ramski dekanat prošle godine imao je 16, a ove godine 17 kandidata,žepački imao 8, a ove godine 4 kandidata.

Popis sjemeništaraca po župama: župa Prozor 13; Uzdol 4; Globarica 2; Glavice 2; LugBranković 1; Zenica –Sv. Josip 1; Oštra Luka‐Bok 1; Gromiljak 1;Rama‐Šćit 1; Derventa 1;Vukanovići 1; Kupres 1 i Busovača 1 kandidata.

Četiri su poglavara koja djeluju u sjemeništu. Duhovnik Pavo Šekerija, prefekt Boris Salapić,ekonom Marko Jukić i rektor Željko Marić. Zahvaljujem dosadašnjim poglavarima u sjemeni‐štu koji su dobili nove službe: don Marku Majstoroviću i vlč. Jakovu Kajiniću.

Dinamika sjemenišnog života

Sjemenišni život u velikoj mjeri određen je Dnevnim redom i Statutom. Izazovi odgoja i obra‐zovanja su brojni a time i poteškoće raznolike. Temeljni problemi povezani su s lošim radnimnavikama, manjkom osjećaja za sveto te nezavidna kultura komunikacije, gledajući s naše pogla‐varske strane. Iz perspektive sjemeništaraca probleme možemo svesti na neumorno žaljenjekako je previše studija, a premalo slobodnog vremena, sporta i stroga disciplina. Prenaglašenaje ovisnost o mobitelu i svemu onom što se preko njega nudi. Bili smo primorani, zbog teških imasovnih zlouporaba, u učionici, crkvi, blagovaonici i sobama restriktivno djelovati.

Neprovođenje odluke o povratku zgrade te status našeg internata

Život Zavoda je opterećen nevraćanjem zgrade i sudskim postupcima. Naš internat je samo20% popunjen, a ima plaćenu vodu i struju!? Načinjen je projekt obnove internata u tijeku smopronalaska sredstava. Mnogo je toga što treba popravljati, mijenjati obnavljati, a sredstva suviše nego skromna.

Financijsko stanje Zavoda

Sjemenište se u financijskom smislu samofinancira i temeljem uvida u knjige posluje pozitiv‐no. Troškovi struje, grijanja, vode idu preko Centra. Uz četiri odgojitelja u Sjemeništu rade i 3

VRHBOSNA 3/2014 165

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Izvješće o sjemeništu „Petar Barbarić“ Travnik

rujan 2013. - rujan 2014.Sjemenišna zajednica pod zagovorom i pred izazovom Sluge Božjeg Petra Barbarića


radnika na farmi, jedan od njih je i domar škole, 2 vešarice, 4 kuharice, djelatnica u baru i 5 čista‐čica koje većinom rade za potrebe škole. K tomu treba dodati i 3 portira. Sve spomenute radni‐ke osim 3 odgojitelja i 3 portira plaća Centar. Vrijeme je promisliti zašto je plaćanje za sjemeni‐štarce znatno manje nego što plaćaju bogoslovi, premda su troškovi za život sjemeništarca veći.

Svake godine sve je veći broj onih koji traže besplatan boravak, a mjesečno se plaća 150 KM.Molbe za besplatan boravak nerijetko su neopravdane. Mi nismo u mogućnosti takve zahtjevesami riješiti, i upitno je koliko smo mi nadležni to rješavati. Pri primanju kandidata odnosno sla‐nju molbe Nadbiskupija ‐ župnik ‐ roditelji morali bi riješiti i pitanje plaćanja troškova kandidata.

Neopravdana sredstva i dugovi iz prethodnog vremena

Prije koji dan dobili smo dva zahtjeva koja nas poprilično šokantna o potrebi pravdanja sred‐stava iz prethodnog vremena te o prilično velikom dugu našeg Sjemeništa. Projekte nisamvodio a nosim odgovornost za to, riječ je o sumi preko 40. 000 EUR. Nije mi jasno, a ni prihva‐tljivo, toliki zapisnici, pregledi računa a nigdje to nije evidentirano.

Nestatutarno vođenje urudžbenih zapisnika i tekuće arhive

Preuzimanjem službe rektora, prošle godine u kolovozu, zatekao sam paralelne strukture uvođenju urudžbenog zapisnika i tekuće arhive. Taj paralelizam ide do granica apsurda, takorektor uopće nema uvid u godišnje financijsko izvješće, niti ga ima u službenom arhivuSjemeništa. Preuzimanjem službe rektora ukinuo sam dvostruku kasu, jedna je bila kod rekto‐ra jedna kod ekonoma, sav novac predao ekonomu. Nažalost s druge strane nije učinjeno ništau pogledu objedinjavanja urudžbenih zapisnika i tekuće arhive, koju vodi ekonoma, a nisuredovitom procedurom uvedene. Naprotiv radi se sve i na sve načine da taj paralelizam ostanei dalje, a Statut ne predviđa takvu praksu.

Konačno su razdvojeni urudžbeni zapisnici škole i sjemeništa, također ravnatelj je uteme‐ljio internu kasu Centra koju vodi administrativni djelatnik. Uspjeli smo ujediniti cjelokupnuarhivu Sjemeništa na isti način, dosadašnja tri rektora vodila su na tri načina administraciju ipohranu iste.

Zajedničke aktivnosti Sjemeništa i drugih institucija

Prošle godine, od rujna do današnjeg datuma, pokušali smo otvoriti našu kuću i prema dru‐gim crkvenim institucijama i društvu: imali smo 6 tribina te dvije promocije knjiga i dva kon‐certa; redovito se priređuje božićna priredba, Dan Škole i Dan Sjemeništa, novost je božićni tur‐nir gimnazija Lašvanske doline; sportski susreti veterana; u organizaciji s Caritasom BK BiH iSocijalno edukativnog centra održavaju se radionice; Pastoralni centar za mlade imao je semi‐nar za animatore, u pregovorima smo oko otvaranja tečaja za njemački jezik. Dogovoren jezajednički humanitarna akcija učenika Medrese i KŠC o pomoći poplavljenim područjima.

Kolonije u Tuzlanskom dekanatu

Ove godine imali smo ljetne kolonije u tuzlanskom dekanatu, domaćin je bio vlč. PericaMajić, župnik u Dragunji u zajedništvu s ostalim svećenicima u spomenutom dekanatu.Upoznali smo se s problemima i izazovima pastoralnog djelovanja spomenutog dekanata.

Zahvaljujemo svim župnicima, našim svećenicima u inozemstvu koji pomažu sjemenište,posebno našim svećenicima umirovljenicima. Preporučamo se i ove godine vašoj dobroti.Zahvaljujemo župnicima koji omogućavaju i ničim neograničavaju skupljanje po župama.Posebna zahvala Caritasu vrhbosanske nadbiskupije i Centru za mlade koji su nam iznimnomnogo pomogli.

166 VRHBOSNA 3/2014

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


Posebnosti našeg Zavoda

U sklopu Zavoda nalazi se sjemenišna crkva, te grob Sluge Božjeg Petra Barbarića. Svakičetvrtak imamo bolesničku misu pa pozivamo sve župnike hodočastiti sa župljanima i tako većupoznati župljane o vjerničkom svjedočanstvu budućeg, nadam se brzo blaženik. Mi od zago‐vora našeg Sluge živimo i duhovno i materijalno. Osjetno je povećanje grupa koji hodočaste.

Naše sjemenište ima i vlastitu farmu. Prošle godine načinjen je i još jedan veliki plastenik uzpomoć Caritasa naše nadbiskupije.

Proces stvaranja zaklade za odgoj budući svećenika

Prošle godine poslali smo animacijsko pismo svećenicima i župama gdje sjemenište ne pri‐kuplja darove te naišli na otvoreno srce naših svećenika. Cilj ovog projekta je podići kvalitetuživota sjemeništarac. Plan je otvoriti sjemenišnu zakladu „Petar Barbarić“. Kroz spomenutu ani‐maciju skupili smo preko 15000 KM, zahvaljujem vlč. Vinku Radiću koji je sam darovao 5. 000,000 EUR, vlč. Šušku, Vidiću, Mičiću, Oršoliću, Iljkiću, Miškiću, Hrskanoviću..…. Zbog krivogtumačenja ovog projekta kako unutar Kuće a nerijetko i nerazumijevanja iz Nadbiskupije, poplanu Zaklade ostao sam usamljen.

Duhovna obnova za ministrante

Naše sjemenište provodi i nadbiskupijski projekt – Duhovne obnove za ministrante. Sjemeništeje provoditelj u cijelosti. Zadnjih godine Ekonomata zaboravi izmirenje troškova. Osim redovi‐tog smanjenja broja sudionik, indikativna je brojka da preko 70% župa kojima upravljaju dije‐cezanski svećenici ne sudjeluje u ovom projektu. Neodrživa je praksa poslati grupu ministrana‐ta a da nijedan kapelan ili vođa ministrantske skupine nije nazočan. Ove godine program smoobogatili uz angažman animatora iz Centra za mlade.

Kvalitetan odgoj i obrazovanje temeljno poslanje

Temeljni, i najsloženiji, problem našeg sjemeništa je ono osnovno odgoj i obrazovanje. Kadje temeljna zadaća ugrožena onda je sve drugo upitno. I sam sebe propitujem koliko doprino‐sim takvom stanju. Izdaleka se vidi kako smo jako daleko od nekoć slavnog travničkog sjeme‐ništa i gimnazije, od svih Centara travnički je u najvećim poteškoćama, bilo da je riječ o infra‐strukturi ili administrativno‐pravnoj praksi, i što je najgore , u postignutim rezultatima i svevećem zaostatku za drugima. Infrastruktura je stoljećima u zaostatku ako kompariramo s dru‐gim školama. Ako k tome dodamo povratničku milje iz kojeg dolaze naši đaci; izrazito mladkadar; manjak vannastavnih aktivnosti dotičemo i druge razloge našeg zaostajanja.

Za vrijeme rektora Marijana učinjena je veliki iskorak sjemenišne sobe su temeljito i pristoj‐no obnovljene. Nužno je da većina naših aktivnosti odnosi se na odgoj i obrazovanje, to je našeogledalo ono po čemu bismo trebali biti prepoznatljivi. Nerijetko smo prepoznatljivi po aktiv‐nostima koje ne dodiruju temeljnu svrhu: bilo da je riječ o tribinama, promocijama, koncertimaili proizvodnji sira. U kronici rad ‐ evidencija ulaganja u knjige, nastavna i odgojna pomagalaskoro je nemoguće naći kako se značajno na tom planu činilo.

Aktivnosti oko podizanja kvalitete odgoja i obrazovanja

Zahvaljujući otvorenosti Ministarstva obrazovanja, te korištenju budžetskih sredstava Školei pomoći dobrih ljudi uspjeli smo ove godine kompletno profesionalno po standardima okreči‐ti sve učionice, za gimnaziju kompletnu opremu stolove, klupe i modrene ploče, zaštitne lajsne,zavjese. Prošli tjedan smo potpisali ugovor za komplet nove stolove, stolice, vješalice, oglasne

VRHBOSNA 3/2014 167

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


ploče za sve razrede osnovne škole. Ako k tome dodamo opremanje jednog toaleta te 3 učioni‐ca za prve razrede, uređenje zbornice, čitaonice, povećanje tiskovina, nabavku 8 kompjutora, 3projektora, postavljanje kamera na zgradu i unutar zgrade te otvaranje cjelodnevnog boravka.Božićna priredba nije više isključivo na teret sjemeništa, sjemenište izdaje dvije manje plaće,nema nikakvih materijalnih troškova za nastavu što je dosad bila praksa, nije se znalo koristitivlastita sredstva u budžetu i sve ono što je zajamčeno zakonom (kopir aparat, papir, deterdžent,pribor za čišćenje, toalet papri, ). Iznos spomenutih radova je preko 160 000 KM. Od toga vla‐stiti sredstava (Centra) je 30. 000, 00, ostalo su donatorska sredstva, koja je osigurao rektor.Direktno ovi radovi nisu bili na teret sjemenišne kase a dodiruju i život sjemeništa.Nadbiskupija po pitanju spomenutih projekata nije imala nikakvih financijskih izdataka.

Osobni i timski razvoj sjemeništaraca i odgojitelja

S ciljem poboljšanja kvalitete odgoja i obrazovanja, stvaranja ujednačenijeg modela ponaša‐nja odgojitelja prema sjemeništarcima, zbog manjkavog znanja iz pučke škole, pokrenuli smoprojekt „Osobni timski razvoj sjemeništarac i odgojitelja“ pod stručnim vodstvom dvije kato‐ličke laikinje. Napominjem da posve sličan projekt provode i druga sjemeništa, te smo angaži‐rali dodatnu izobrazbu iz engleskog, njemačkog i hrvatskog jezika subotom. Premda prvi pro‐jekt nisu prihvatili svih odgojitelji, oba projekta dali su zamjetne rezultate. Količina negativnihocjena u poredbi s prethodnim godinama znatno je smanjen, nijedan kandidat vrhbosanskenadbiskupije nije pao na kraju godine redovite nastave, a mnogi koji su bili pretihi postali suvoditelji grupe.

Sekcije, izleti, konferencije, obnove

U sjemeništu postoji bend za kojeg su nabavljeni novi instrumenti, a tiska se i sjemenišni listAngelus. Sjemeništarci su pripremili prošle godine igrokaz Žrtava ispovjedne tajne. Pokušali smoi izborom mjesta za izlet pokriti sve naše biskupije: bili smo u Puli, Komušini, susretu mladihbanjalučke biskupije, pohodili župu Kupres, franjevački samostan Široki Brijeg, župu Rudnik ikatedralu u Mostaru, posjetili na obljetnicu ubojstva fratra i samostan u Fojnici, Sarajevu nasusret PMI, pohodili klarise u Brestovskom, starački dom u Vitezu te dom Travniku te dva zajed‐nička izleta na Vlašić i više izleta po razredima. Dopušteno je sjemeništarcima ići na županijskai natjecanja na razini Sustava te sudjelovanje u nastupima školskog zbora izvan Zavoda.

Vezano za komunikaciju unutar zajednice više preferiramo konferencije po razredima.Premda smo pokušali raditi na jačanju bontona, kroz kratka predavanja to je zadaća kojoj nismouradili u mjeri potreba. Isto tako otežavajući je rad sekcija. Po svim standardima nam nedosta‐je još jedan prefekt u sjemeništu. Redoviti se održavaju duhovne obnove, konferencije, godišnjisusret s roditeljima i s župnicima, od prošle godine slavimo i patron naše sjemenišne crkve.Uspjeli smo bar malo našu web stranicu i sjemeništa i škole osvježiti.

Đaci našeg sjemeništa i Centra pomažu poplavljene

Sjemenište i škola među prvima su organizirali humanitarnu akciju za ljude u poplavljenimpodručjima: prikupili smo 4. 500 KM te kamion hrane. Pomoć smo uputili župi Prud, Vidovicei Kopanice. Hvala odgojiteljima i svima koji čine da naše Sjemenište živi i djeluje.

Planirane aktivnosti

U našim planovima su: uređenje vešeraja i opreme; nabavka kombija; restrukturiranje farme;poboljšanje rada đačke kuhinje; uređenje dnevnih boravaka za sjemeništarce; uređenje cipela‐ra; kupovina posve nove posteljine; temeljita obnova internata –nove instalacije za vodu struju,

168 VRHBOSNA 3/2014

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


nova kupatila, ormari stolovi kreveti; nastavak projekta Osobni i timski razvoj sjemeništarac iodgojitelja; poboljšanje informatičke pismenosti, nastavak dodatne nastave iz njemačkog,engleskog i hrvatskog jezika subotom, predavanja o lijepom ponašanju i držanju (bonton),sudjelovanje na zajedničkom susretu malih sjemeništa; povezivanje sa sjemeništem u Visokom.

Život naše sjemenišne zajednice, kao i proces proglašenja Sluge Božjeg Petra Barabarića pre‐poručamo u molitve i preporučamo se Vašoj dobroti.

Željko Marić, rektor

VRHBOSNA 3/2014 169

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Izviješće Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije o poplavljenim područjima u VN

Od početka izbijanja poplava sredinom svibnja ove godine preko našeg Caritasa do danas jeuvezeno preko milijun kilograma različite humanitarne robe. Za svaki transport potrebno jebilo izmiriti špediterske troškove. Caritas je iz svoje Središnjice u Sarajevu i sa svojim djelatni‐cima i volonterima bio u stalnom kontaktu u najpogođenijim područjima (Maglaj, Doboj,Kopanice, Vidovice, Prud...).

Sva pristigla roba je manje više raspoređena uglavnom u poplavljenim područjima.Apsolutna većina župnika je nakon početnih neizvjesnosti sudjelovala u svim akcijama carita‐sa i to je potrebno naglasiti i zahvaliti se svima na suradnji. Neki su inzistirali da se dijeli svimaili nikome, legitimno je to tražiti, ali taj zahtjev ne udovoljava kriterijima međunarodnog cari‐tasa, a niti našega.

Zahvaljujući međunarodnom Caritasu u našoj nadbiskupiji bi trebalo biti obnovljeno ili sani‐rano oko 300 kuća. U planu je bilo 900, međutim međunarodni caritas često vrši rebalans pro‐računa i tu ne možemo učiniti ništa. Trenutačno se obnavlja 120 kuća u Jenjiću, Kopanicama iVidovicama za koje će biti izdvojeno do 5.000 KM s PDV‐om (ukupno oko 600.000 KM). K tomutreba dodati i nekih 2000 KM po kući za nabavku namještaja i ostalih uređaja. Dio ovih sredsta‐va je već utrošen, ostatak će biti do konca godine. Ovdje napominjem da je međunarodni cari‐tas propisao stroga pravila kojih smo se mi dužni pridržavati i to ćemo i činiti. Nakon proved‐be projekta bit će obavljena revizija i nadzor svega učinjenoga.

Zimsku pomoć u obliku ogrjeva, peći, i obiteljskih paketa zahvaljujući caritasu Austrije dobitće župa Kopanice jer su oni tako procijenili i odlučili.

U župi Doboj i Maglaj planirana je sanacija 50 kuća, tj. po 25 u svakoj župi. Ovdje je riječ omanjem iznosu, oko 1.000 KM po kući. Tu treba dodati i nekoliko stotina maraka po kući zanabavku namještaja i kućanskih aparata.

Prije dva mjeseca su zahvaljujući caritasu Mostar u Kopanicama, Vidovicama i Jenjiću najpo‐trebnijima podijeljeni kreveti, hladnjaci, stolovi i stolice.

Jučer je zahvaljujući tvrtci „Končar“ iz Zagreba (posredstvom kardinala) stiglo 290 kućan‐skih aparata (hladnjaci, štednjaci, električni grijači vode) koji su podijeljeni u većini župa ušamačkom i doborskom dekanatu, a dio će biti upućen i u žepački te usorski dekanat.

Preko Caritasa Slovenije u planu je također sanacija šest teže stradalih kuća, a radi se o izno‐su od po 10.000 KM čime će biti obuhvaćne teže stradale kuće u Doboju i Maglaju.

Od izbijanja poplava na poplavljenim terenima djeluju i mobilni timovi Caritasa koji uklju‐čuju psihologa, socijalnog radnika, logističara i volontere.

Kućnom skrbi starih i bolesnih u potpunosti je pokrivena cijela Posavina. Jedna medicinskasestra je u derventskom dekanatu (Caritas Graz podupiratelj), jedna u Doboju i Jelahu(Renovabis i švicarski caritas), doborski dekanat je pokriven iz Odžaka (Caritas Graz), šamački


dekanat iz Oštre Luke (udruga Malteser International), a zahvaljujući vladi Brčko Distrikta pro‐jekt se provodi i u župi Brčko.

Zahvaljujući projektu „Dobri pastir“, tj. obnovi stočnog fonda najmanje 100 obitelji će dobitipo moć u svinjama i stočnoj hrani u iznosu do 700 KM po obitelji što ukupno čini oko 70.000KM (akciju podržali Maltežani, biskupija Limburg i Klagenfurt te Caritas Slovačke i gosp. Hu ‐b ert Zeltsperger iz Obinga u Njemačkoj). Do sada je bilo obuhvaćeno oko 60 obitelji (Prud, Za ‐vidovići, Maglaj, Kopanice, Vidovice, Orašje), preostalo je još njih 40 (Domaljevac, Grebnice,Tolisa, Oštra Luka–Bok, Svilaj...). Ukoliko se otvori prostora i mogućnosti za proširenje projek‐ta, pokušat ćemo dati potporu još nekim obiteljima.

Aktivni su i ostali projekti caritasa: pučka kuhinja ‐ jelo na kotačima „Majka Tereza“ ‐Sarajevo (oko 300 korisnika); Savjetovalište za žene (Sarajevo, Kiseljak, Kakanj); vrtić Sv. Obitelj– Stup; Produženi boravak i obiteljsko savjetovalište – Stup; Kreativna radionica za djecu sposebnim potrebama – Stup; dom za studentice „Kraljica Katarina Kotromanić“ – Višnjik; stu‐dentski dom „Kralj Tomislav“ ‐ Pofalići.

U Caritasovoj podružnici u Zenici u tijeku je sanacija objekta i prilagodba prostorija u koji‐ma će uskoro startati vrtić „Sv. Obitelj“. Pučka kuhinja u Zenici (130 korisnika), te kućna skrbstarih i bolesnih također su aktivni projekti.

Plan CVN‐a: Na caritasovu dobru i kući u Gromiljaku u planu je izgradnja doma za stare osobe.

Sarajevo, 17. rujna 2014.Vlč. Mirko Šimić

170 VRHBOSNA 3/2014

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Imenovanja i premještaji

Vlč. gosp. Ivan Jelić, OFM, imenovan župnim vikarom u župi Sv. Ivana Krstitelja ‐Podmilačje (Dekret broj 1083/2014 od 18. lipnja 2014.).

Vlč. gosp. Robert Čabraja, trajni đakon, stavljen u pastoralnu službu u župi Novo Selo kodBos. Broda u dogovoru sa župnikom, te prema potrebi i mogućnostima može se uključiti upastoral i u drugim župama – spram službe koje može obavljati kao đakon (Dekret broj1135/2014 od 28. lipnja 2014.).

Vlč. gosp. Vladimir Brizić, svećenik Porečko‐Polski, razriješen službe vicerektora uSjemeništu Redemptoris Mater ‐ Vogošća (Dekret br. 1136/2014 od 28. lipnja 2014.).

Vlč. gosp. Ivan Pilić, OFM, imenovan župnim vikarom u župi Sv. Ivana Krstitelja ‐Podmilačje (Dekret broj 1144/2014 od 1. srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Jurica Periša, OFM, razriješen službe župnog vikara u župi Podmilačje i imenovanžupnim vikarom u župi Sv. Juraja mučenika – Vitez (Dekret br. 1145/2014 od 1. srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Bruno Ćubela, OFM, razriješen službe župnog vikara u župi Sv. Juraja mučenika– Vitez (Dekret br. 1146/2014 od 1. srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Tomislav Svetinović, OFM, imenovan župnim vikarom u župi Sv. Mihovila arkan‐đela ‐ Vareš (Dekret broj 1147/2014 od 1. srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Vjeko Eduard Tomić, OFM, razriješen službe župnika u župi Bezgrešnog ZačećaBDM – Vijaka (Dekret br. 1159/2014 od 2. srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Marinko Štrbac, OFM, razriješen službe župnog vikara u župi Vareš i imenovanžupnikom u župi Bezgrešnog Začeća BDM (Dekret br. 1160/2014 od 2. srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Žarko Vladislav Ošap, banjalučki svećenik, razriješen službe duhovnika uBogoslovnom sjemeništu u Sarajevu (Dekret br. 1168/2014 od 3. srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Jošt Mezeg, mladomisnik, stavljen na raspolaganje Skopskoj biskupiji na godinudana (Dekret br. 1169/2014 od 3. srpnja 2014.).


VRHBOSNA 3/2014 171

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Vlč. gosp. Ivanu Jeliću, OFM, povučen dekret imenovanja župnim vikarom u župi Sv. IvanaKrstitelja ‐ Podmilačje (Dekret broj 1170/2014 od 3. srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Oliver Jerković, mladomisnik, imenovan župnim vikarom u župi Glavosijek IvanaKrstitelja – Odžak (Dekret br. 1171/2014 od 3. srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Marko Škraba, mladomisnik, imenovan župnim vikarom u župi Uznesenja BDM– Stup‐Sarajevo (Dekret br. 1172/2014 od 3. srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Gabrijel Jukić, mladomisnik, imenovan župnim vikarom u župi Imena Marijina –Oštra Luka‐Bok (Dekret br. 1173/2014 od 3. srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Branko Jurić razriješen službe župnog vikara u župi Oštra Luka – Bok i imenovanosobnim bilježnikom u kardinalovom uredu i osobnim tajnikom nadbiskupovim (Dekret br.1174/2014 od 3. srpnja 2014.).

Vlč. Jakov Kajinić razriješen službe duhovnika u Sjemeništu u Travniku i imenovan duho‐vnikom u VBS‐u Sarajevo (Dekret br. 1180/2014 od 4. srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Josip Knežević imenovan rektorom u VBS‐u Sarajevo (Dekret br. 1181/2014 od 4.srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Pavo Šekerija razriješen službe župnika u katedralnoj župi Presv. Srca Isusova –Sarajevo i imenovan duhovnikom u Sjemeništu „Petar Barbarić“ u Travniku. Istim dekretom jerazriješen i službe sarajevskog dekana (Dekret br. 1182/2014 od 4. Srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Marko Jukić, mlađi, razriješen službe župnog vikara u župi Uznesenja BDM –Stup‐Sarajevo i imenovan pomoćnim odgojiteljem i ekonomom u Sjemeništu Travnik (Dekretbr. 1183/2014 od 4. srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Bojan Ivešić, mladomisnik, imenovan župnim vikarom u župi Presvetog SrcaIsusova ‐ katedrala ‐ Sarajevo (Dekret br. 1205/2014 od 4. srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Marko Cvitkušić, dobivši ekskardinaciju iz Vrhbosanske nadbiskupije, inkardini‐ran u Sisačku biskupiju (Br. 1214/2014).

Vlč. gosp. Miodrag Brkan razriješen službe župnog vikara u župi Otinovci i župi Kupres iupućen na postdiplomski studij crkvenog prava u Rim (Dekret br. 1261/2014 od 18. srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Oliver Jerković, mladomisnik, imenovan župnim vikarom u župi Glavosijek IvanaKrstitelja – Odžak (Dekret br. 1171/2014 od 3. srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Vlado Vrebac, mladomisnik, imenovan župnim vikarom u župi Sv. Ivana Krstitelja– Otinovci i župi Svete Obitelji ‐ Kupres (Dekret br. 1262/2014 od 18. srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Slaviša Stavnjak razriješen službe tajnika nadbiskupovog i stavljen na raspolaga‐nje za inozemnu pastvu u HKM Clifton Hill – Australija.

Vlč. gosp. Marko Majstorović razriješen službe ekonoma i odgojitelja u Sjemeništu i imeno‐van župnikom župe Presvetog Srca Isusova – Sarajevo – katedrala (Dekret br. 1264/2014 od 18.srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Ivan Karača razriješen službe župnog vikara u župi Presvetog Srca Isusova –Sarajevo i imenovan župnim vikarom u župi Sv. Ivana Krstitelja – Lug‐Brankovići (Dekret br.1265/2014 od 18. srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Marko Jukić, stariji, dopisom biskupije Eisenstadt prestaje pastoralno djelovati utoj biskupiji i stavlja se na raspolaganje Vrhbosanskoj nadbiskupiji (Br. 1272/2014)

Vlč. Marijan Brkić razriješen službe župnika u Bijeljini i imenovan župnikom u župi Sv. AntePadovanskoga – Vukanovići (Dekret br. 1339/2014 od 28. srpnja 2014.).

Vlč. Marko Zubak razriješen službe rektora u Bogosloviji Sarajevo i imenovan župnikom užupi Prečistog Srca Marijina u Bijeljini (Dekret br. 1340/2014 od 28. srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Pero Brajko imenovan nadbiskupijskim povjerenikom Komisije BK BiH i HBK zaHrvatski martirologij (Dekret br. 1341/2014 od 28. srpnja 2014.).

Vlč. gosp. Zlatko Ivkić razriješen službe župnika u Žepču i imenovan župnikom u župi Sv.Petra i Pavla u Kaknju. Ujedno ga se razrješuje službe dekana Žepačkog dekanata (Dekret br.1486/2014 od 21. kolovoza 2014.).


Dekret broj 1141‐1/2014 od 8. srpnja 2014.: Dozvola blagoslova grobljanske kapelice naKlancu ‐ župa Sv. Ivana Krstitelja – Kraljeva Sutjeska.

Dekret broj 1291/2014 od 23. srpnja 2014.: Dozvola izlaganja Presvetog oltarskog sakramen‐ta u kućnoj kapelici sestri poglavarici u samostanu sestara Milosrdnica u Žepču.

Dekret broj 1422‐1/2014 od 13. kolovoza 2014.: Dozvola blagoslova grobljanske kapelice naKuku ‐ župa Sv. Martina biskupa ‐ Bučići.

Dekret broj 1440/2014 od 4. travnja 2014.: Dozvola potpisivanja Ugovora o kupovini kuće usvrhu otvaranja studentskog doma Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih „Ivan PavaoII.“ u Sarajevu.

Vlč. gosp. Predrag Stojčević razriješen službe župnika u Vukanovićima i imenovan župni‐kom u župi Sv. Ante Padovanskoga u Žepču (Dekret br. 1457/2014 od 21. kolovoza 2014.).

Vlč. Marijan Marijanović razriješen službe župnika u Kaknju i stavljen na raspolaganjebiskupiji Klagenfurt (Dekret br. 1488/2014 od 22. kolovoza 2014.).

Mons. Luka Kesedžić razriješen službe ekonoma VN i stavljen na raspolaganje biskupijiKlagenfurt (Dekret br. 1489/2014 od 22. kolovoza 2014.)

Vlč. Franjo Tomić imenovan ekonomom Vrhbosanske nadbiskupije (Dekret br. 1490/2014 od22. kolovoza 2014.)

172 VRHBOSNA 3/2014

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Dozvole

Novi pečati


VRHBOSNA 3/2014 173

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

1. lipnja 2014.U 11:00 sati Nadbiskup je predvodio Svetu

misu i podijelio Potvrdu u župi Sv. Ilije Pr or o ‐ka Novi Šeher.

U 17:00 sati Nadbiskup je predvodio Svetumisu i podijelio Potvrdu u župi Sv. Marka Ev.u Potočanima.

2. lipnja 2014.U 07:30 Nadbiskup je otputovao u Bje lo r ‐

usiju na Europski ekumenski susret ka to lika ipravoslavaca u organizaciji Vijeća europskihbi skupskih konferencija (CCEE) i Konferencijeeuropskih Crkava (KEK).

5. lipnja 2014.U 21:30 Nadbiskup se vratio iz Bjelorusije.6. lipnja 2014.U 09:30 Nadbiskup je primio msgr. Joseph‐

a Puthenpurayil Antony‐a, tajnika apostolskenuncijature u BiH.

U 10:00 sati Nadbiskupa je posjetio vlč. dr.Michele Capasso, rektor bogoslovije u Vogošći.

U 16:00 Nadbiskup je primio veleposlanikaMalteškog reda u BiH.

U 17:00 sati Nadbiskup je primio vlč. fraMa rinka Štrbca, župnog vikara u župi Sv. Mi ‐h aela arkanđela u Varešu.

7. lipnja 2014.U 11:00 Nadbiskup je predvodio Svetu mi ‐

su i podijelio sakrament Potvrde u župi Uz ne ‐s enja BDM u Tolisi. Poslijepodne Nadbiskupje posjetio župu Sv. Mihaela Kopanice i župuSv. Vida Vidovice.

U 17:00 sati Nadbiskup je predvodio Svetumisu i podijelio sakrament Potvrde u župi Bl.Alojzija Stepinca u Orašju.


misu i podijelio sakrament Potvrde u župi Sv.Luke Ev. Sarajevo ‐ Novi Grad.

U 18:00 sati Nadbiskup je predvodio Svetumisu i podijelio sakrament Potvrde u župi Sv.Petra i Pavla Novo Selo ‐ Balegovac.

9. lipnja 2014.U 10:00 sati Nadbiskup je sudjelovao na de ‐

k anatskom susretu Sarajevskoga dekanata užupi Sv. Josipa Radnika na Palama.

U 17:00 sati Nadbiskupa su posjetili pro‐vincijal vlč. fra Lovro Gavran i vikar provinci‐je vlč. fra Marijan Karaula.

U 20:00 sati Nadbiskup je primio msgr. dr.Fr anju Komaricu, banjolučkoga biskupa.

10. lipnja 2014.Od 10:00 sati Nadbiskup je sudjelovao na

zasjedanju Stalnoga vijeća BK BiH.U 15:00 sati Nadbiskup je primio vlč. fra Do ‐

minka Batinića, župnika župe Sv. Ante Pa d o ‐ vanskoga u Busovači.

U 16:00 sati Nadbiskup je primio grupu za ‐g rebačkih studenata koji su volontirali u po ‐plavljenim područjima.

11. lipnja 2014.Od 09:00 sati Nadbiskup je imao osobni

razgovor sa šestoricom đakona VN.U 11:30 Nadbiskup je primio vlč. fra Ivana

Sesara, profesora na KBF‐u u Sarajevu.U 13:00 sati Na dbiskup je primio vlč. fra

Iliju Stipića župnika župe Sv. Ivana KrstiteljaPodmilačje.

U 15:00 sati Nadbiskup je primio s. M. Ad ‐m iratu Lučić, provincijalku sarajevske provin‐cije sestara SMI.

U 19:00 sati Nadbiskup je sudjelovao na pr ‐edstavljanju knjige msgr. mr. Tome Kneževićao Caritasu VN.

12. lipnja 2014.U 10:00 sati održana je sjednica Ordinarijata.U 14:30 Nadbiskup je primio dr. Körsten iz

zaklade Konrad Adenauer.U 18:00 sati Nadbiskup je predvodio Sv e ‐

tu misu vigiliju u župi Sv. Ante Padovan sk o ‐ga u Busovači.


misu u filijalnoj crkvi Sv. Ante PadovanskogaPidriš koja pripada župi Uznesenja BDMUskoplje.

U 18:00 sati Nadbiskup je predvodio Svetumisu u samostanskoj crkvi Sv. Ante Pado va n ‐s koga na Bistriku.


mi su i podijelio Potvrdu u župi Sv. Leopolda

Kronika nadbiskupa Vinka kard. Puljića

od 1. lipnja do 31. kolovoza 2014.


Bogdana Mandića u Dragunji.U 17:00 sati Nadbiskup je predvodio Svetu

misu i podijelio Potvrdu u župi Sv. Marka Ev.u Ilijašu.


misu i podijelio Potvrdu u župi Sv. Ivana Krs ‐tit elja Kraljeva Sutjeska.

U 18:00 sati Nadbiskup je u katedrali pred‐vodio Svetu misu na talijanskom jeziku.

16. lipnja 2014.Od 09:00 sati Nadbiskup je sudjelovao na

seminaru OASIS u Katoličkom školskom cen‐tru “Sveti Josip” u Sarajevu.

U 18:30 Nadbiskup je primio mr. don JosipaKneževića, doktoranta na studiju u Rimu.

17. lipnja 2014.Nadbiskup je predvodio duhovne vježbe

za đakone u župi Banjolučke biskupije Sv. Aneu Lištanima kod Livna. U 18:00 sati s đakoni‐ma je slavio Svetu misu.

18. lipnja 2014.U 18:00 sati Nadbiskup je slavio Svetu misu

s đakonima.19. lipnja 2014.U 11:00 Nadbiskup je predvodio Svetu mi ‐

su u župnoj crkvi Sv. Ane u Lištanima. Na Sv ‐etoj misi sudjelovali su župljani i đakoni kojisu bili na duhovnim vježbama.

20. lipnja 2014.U podne su završene duhovne vježbe đako ‐

n ima u Lištanima, nakon čega se Nadbiskupup utio u Zagreb gdje je u 19:00 sati sudjelovaona svečanom skupu povodom 25. godina bi sk ‐u pske službe uzoritog kardinala Josipa Bo za n ‐ića, zagrebačkog nadbiskupa i metropolita.


misu i podijelio Potvrdu u župi Sv. Mihaelaarkanđela u Varešu.

U 17:00 sati Nadbiskup je predvodio Svetumisu i podijelio Potvrdu u župi Bezgrešnogzačeća BDM Vijaka.


misu i podijelio Potvrdu u župi UznesenjaBDM Osova.

U 17:00 sati Nadbiskup je predvodio Svetumisu i podijelio Potvrdu u župi Mučeništvasv. Ivana Krstitelja u Odžaku.

23. lipnja 2014.U 09:00 sati Nadbiskupa je posjetio vlč. dr.

Michele Capasso, rektor bogoslovije u Vogošći.U 10:00 Nadbiskup je primio dr. don Šimu

Maršića, profesora na KBF‐u i ravnatelja NCM“Ivan Pavao II”.

U 11:00 Nadbiskup je primio s. M. TerezijuKaraču, provincijalku sestara milosrdnica pro‐vincije Majke Divne Sarajevo i s. M. AugustinuMatijević, tajnicu i ekonomu provincije.

U 18:00 sati Nadbiskup je predvodio Svetumisu u župi Sv. Ivana Krstitelja u Podmilačju.


misu u župi Sv. Ivana Krstitelja u Travniku.U 17:00 sati Nadbiskup je predvodio Svetu

misu u sjemenišnoj crkvi Sv. Alojzija Gonzageu Travniku. Na Misi su sudjelovali maturantiKŠC‐a “Petar Barbarić”, te njihovi roditelji i pr ‐ofesori. U 18:00 sati Nadbiskup je podijelio di ‐plome maturantima.

25. lipnja 2014.U 08:00 sati Nadbiskup je primio msgr. dr.

Fr anza Xavera Brandmayra, rektora Pa pi ns k ‐oga teutonskog zavoda sv. Marije u Rimu.

U 09:00 sati Nadbiskup je primio vlč. MatuKrižanca, svećenika VN.

U 10:00 sati Nadbiskup je primio vlč. Mi l a ‐na Blahu, župnika župe Preobraženja Gos po ‐di nova na Borovici.

26. lipnja 2014.U 09:00 sati Nadbiskup je primio gosp. Du ‐

š ka Tomića, odvjetnika.U 10:00 sati Nadbiskup je primio don Mi lj ‐

enka Džaltu, župnika župe Sv. Ivana KrstiteljaUzdol.

U 15:00 sati Nadbiskup je primio đakoneFr anjevačke provincije BS.

U 16:00 Nadbiskup je primio dr. don ŠimuMaršića, profesora na KBF‐u i ravnatelja NCM“Ivan Pavao II”.

U 17:30 sati Nadbiskup je u bogoslovijipredvodio Svetu misu za pokojne profesore iodgojitelje.

Od 19:00 sati Nadbiskup je bio na prijemuu Veleposlanstvu RH u BiH.

27. lipnja 2014.U 10:30 Nadbiskup je predvodio Svetu mi ‐

su u katedrali, a nakon euharistijskoga slavljaručao u katedralnom župnom uredu.

174 VRHBOSNA 3/2014

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


VRHBOSNA 3/2014 175

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

U 14:00 sati Nadbiskup je primio don Ma ‐rka Jukića, župnoga vikara u župi UznesenjaBDM na Stupu.

U 15:00 sati Nadbiskup je primio vlč. dr.fra Da nimira Pezera, meštra u franjevačkojbogosloviji.

U 16:00 sati Nadbiskup je primio gosp. An ‐tu Vrhovca, bogoslova.

U 17:00 sati Nadbiskup je primio vlč. Ma ‐rka Mikića, vicerektora u bogosloviji.


Misu i podijelio Potvrdu u župi Presvetoga Sr ‐ca Isusova Čajdraš.

29. lipnja 2014.U 10:30 Nadbiskup je predvodio Svetu

misu i podijelio sakrament Svetoga reda prez‐biterata u sarajevskoj katedrali. Za svećenikeje zaredio šestoricu kandidata Vrhbosanskenadbiskupije i trojicu kandidata Franjevačkeprovincije BS.

U 16:00 sati Nadbiskup je primio mr. don Želj‐ka Marića, rektora sjemeništa “Petar Barbarić” uTravniku i ravnatelja istoimenoga KŠC‐a.

U 17:00 sati Nadbiskup je primio mr. donJosipa Kneževića, doktoranta na studiju u Rimu.

1. srpnja 2014.U 08:30 Nadbiskup je primio don Ivana Šti ‐

r onju, ravnatelja Papinskih misijskih djela Bo ‐sne i Hercegovine.

U 11:00 sati Nadbiskupa je posjetio vlč. fraLovro Gavran, provincijal Franjevačke pro‐vincije BS.

U 12:00 sati Nadbiskup je primio gosp. Ad n ‐ana Jašarevića, studenta na KBF‐u u Sarajevu.

U 14:30 Nadbiskup je primio don ŽarkaVujicu, župnika župe Presvetoga Trojstva uNovom Travniku.

U 15:00 sati Nadbiskup je primio don JoštaMezega, novozaređenoga svećenika VN.

U 15:30 Nadbiskup je primio don FabijanaStanušića, ravnatelja Svećeničkoga doma VNu Sarajevu.

U 17:00 sati Nadbiskup je primio gospodi‐čnu mr. Sandu Smoljo, doktoranticu na studi‐ju u Rimu.

2. srpnja 2014.U 08:00 sati Nadbiskup je primio don Mi r ‐

oslava Ćavara, župnika župe Uznesenja BDMna Stupu i direktora “Katoličkoga tjednika”.

U 19:00 sati Nadbiskup je primio don Ma ‐rka Jukića, župnog vikara u župi UznesenjaBDM na Stupu.

U 10:00 sati Nadbiskup je primio don PavuŠekeriju, župnika katedralne župe PresvetogaSrca Isusova u Sarajevu.

U 14:00 sati Nadbiskup je blagoslovio ka m ‐en temeljac nove tvornice u Kreševu.

3. srpnja 2014.U 10:00 sati Nadbiskup je primio vlč. Ivu

Tomića, župnika župe Sv. Josipa u Tesliću.U 11:00 sati Nadbiskup je primio p. Kr eš i ‐

mira Djakovića, DI, župnika župe Sv. IgnacijaLojole na Grbavici u Sarajevu.

U 15:30 Nadbiskup je primio vlč. AntuĆosića, župnika i upravitelja svetišta Uzne se ‐nja BDM Komušina.

U 17:00 sati Nadbiskup je primio gosp. Du ‐š ka Tomića, odvjetnika.

4. srpnja 2014.U 09:00 Nadbiskup je primio vlč. Josipa

Senjaka, župnika župe Sv. Vida Vidovice.U 18:00 sati Nadbiskupa je posjetio msgr.

Luigi Pezzuto, apostolski nuncij u BiH.5. srpnja 2014.U 11:00 sati Nadbiskup je predvodio Svetu

mi su u bogoslovnoj crkvi Svetih Ćirila i Met o ‐da u Sarajevu.

U 14:30 Nadbiskup je primio don Ivana Ka ‐r aču, župnoga vikara u katedralnoj župi Pre ‐sv etoga Srca Isusova u Sarajevu.

U 18:00 sati Nadbiskup je pohodio samo‐stan sestara karmelićanki na Stupu.

6. srpnja 2014.U 10:30 Nadbiskup je predvodio Svetu mi ‐

su u katedrali. U 12:30 Nadbiskup je posjetio nuncija

msgr. Luigia Pezzuta u Nuncijaturi.7. srpnja 2014.U 09:00 Nadbiskup se susreo s kanonikom

msgr. dr. Pavom Jurišićem, dekanom KBF‐a uSarajevu.

U 10:30 Nadbiskupa je posjetio vlč. dr. Mi ‐c hele Capasso, rektor bogoslovije u Vogošći.

U 11:00 sati Nadbiskup je primio vlč. IlijuIv oša, župnika župe Sv. Ilije Proroka na Ro s ‐tovu i vlč. Tadiju Ivoša, župnika župe Pr e č i st ‐oga Srca Marijina Skopaljska Gračanica.

U 18:00 sati Nadbiskup je, zajedno s hrvatskimmisionarima, slavio Svetu misu u katedrali.


U 19:00 sati Nadbiskup je bio na prijemu uNuncijaturi, a nakon toga u Bogosloviji jevečerao s misionarima.

8. srpnja 2014.U 09:00 sati Nadbiskup je pohodio Bog osl o ‐

viju, gdje je povodom susreta hrvatskih misi o ‐n ara u Sarajevu sudjelovao na radnom susretu.

U 11:00 sati Nadbiskup je primio predsta‐vnike Caritasa iz biskupije Graz u Austriji.

U 14:00 sati Nadbiskupa su posjetili prof.dr. Esmir Ganić i grupa studenata s Američ k ‐og sveučilišta u BiH.

9. srpnja 2014.Nadbiskup je tijekom dana, zajedno s hr v a ‐

ts kim misionarima, pohodio Goražde i mjestostradanja blaženih Drinskih mučenica, gdje suslavili Svetu misu. U 12:00 sati posjetili su nač ‐el nika općine Goražde gosp. Muhameda Ra ‐m o vića. Ostatak dana u istom društvu Nad bi ‐skup je proveo u župi Sv. Josipa Radnika naPalama.

10. srpnja 2014.U 11:00 sati Nadbiskup je, zajedno s misio‐

narima, slavio Svetu misu u sjemenišnoj crkviSv. Alojzija Gonzage u Travniku.

U 17:30 Nadbiskup je primio s. M. Adm ir ‐atu Lučić, provincijalku sarajevske provincijesestara SMI.

11. srpnja 2014.U 08:30 Nadbiskup je primio vlč. Zlatka

Ivkića, župnika župe Sv. Ante Padovanskogau Žepču.

U 09:15 Nadbiskup je primio vlč. MarkaMi kića, vicerektora u bogosloviji.

U 09:30 Nadbiskup je primio vlč. VladuJagustina, župnika župe Marije pomoćnicekršćana Globarica.

U 10:00 sati Nadbiskup je primio gosp. mr.Man Hee Lee‐a, predstavnika HWPL‐a (TheHeavenly Culture, World Peace, Restorationof Light) međunarodne nevladine organizaci‐je za promicanje kulture mira.

U 18:00 sati Nadbiskup je pohodio župu Sv.Iv ana Krstitelja u Tarčinu.

12. srpnja 2014.U 10:00 sati Nadbiskup je primio predsta‐

vnike Nacionalnog sindikata policije Rep ub l ‐ike Hrvatske iz Vukovara.

U 11:00 sati Nadbiskup je primio gosp. Mi ‐ju Matanovića, zastupnika u Federalnomparlamentu.

13. srpnja 2014.U 11:00 sati Nadbiskup je posvetio župnu

crkvu Sv. Leopolda Bogdana Mandića na Br ij ‐e šću u Sarajevu.

Poslijepodne Nadbiskup je otputovao uBanju Luku.

14. srpnja 2014.Nadbiskup je otputovao u Petrinju.15. srpnja 2014.U 10:00 sati Nadbiskup je predvodio Svetu

misu u banjolučkoj katedrali Sv. Bonaventure.U 16:30 Nadbiskup je pohodio samostan na

Petrićevcu.U 20:00 sati Nadbiskup je pogledao dram‐

ski prikaz o Bl. Majci Tereziji.16. srpnja 2014.U 08:30 Nadbiskup je primio predstavnike

Caritasa iz Italije.U 09:00 sati u Banjoj Luci je započelo 61.

redovno zasjedanje Biskupske konferencijeBiH. Na zasjedanju je sudjelovao i Nadbiskup.

U 19:00 sati Nadbiskup je sudjelovao na pr ‐ed stavljanju zbornika u čast 25. godina bis ku ‐pske službe msgr. dr. Franje Komarice.

17. srpnja 2014.Nadbiskup je sudjelovao na zasjedanju BK

BiH u Banjoj Luci.U popodnevnim satima Nadbiskup je poho‐

dio sjemenište “Petar Barbarić” u Travniku.18. srpnja 2014.U 10:45 Nadbiskup je primio vlč. Vladu

Vrepca, novozaređenog svećenika VN.U 15:00 sati Nadbiskup je pohodio župu Sv.

Ignacija Lojole na Grbavici.U 17:00 sati Nadbiskup je pohodio Nadbi s ‐

k u pijski centar za pastoral mladih “IvanPavao II.”.

U 18:15 Nadbiskup je pohodio Svećeničkidom VN u Stadlerovoj ulici.

19. srpnja 2014.U 11:00 sati Nadbiskup je tijekom Svete

mise posvetio župnu crkvu Sv. Ilije Proroka uBosanskom Brodu.

20. srpnja 2014.U 11:00 sati Nadbiskup je predvodio Svetu

misu u župi banjolučke biskupije MarijaZvijezda na groblju u Priječanima.

22. srpnja 2014.U 09:00 sati Nadbiskup je primio dr. don

Mirka Šimića, ravnatelja Caritasa VN. U 11:00 sati Nadbiskup je primio vlč. Fra ‐

176 VRHBOSNA 3/2014

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


VRHBOSNA 3/2014 177

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

nju Tomića, svećenika VN.U 16:00 sati Nadbiskupa je posjetio vlč. dr.

Michele Capasso, rektor bogoslovije u Vogošći.Navečer je Nadbiskup primio msgr. An dr ‐

eja Glavana, biskupa slovenske biskupije No ‐vo Mesto i direktora Caritasa u Sloveniji.

25. srpnja 2014.U 10:00 sati, na oproštajni posjet Nadbis ku ‐

pu prigodom završetka diplomatske misije uBiH, stigla je njemačka veleposlanica u BiHnjezina ekselencija gđa Ulrike Maria Knotz.

U 11:00 sati Nadbiskup je primio skupinuskauta iz župe Sv. Alojzija Gonzage, talijanskebiskupije Reggio Emilia Guastalla.

U 12:00 Nadbiskupa je posjetio prof. FranjoMarić.

U 13:00 Nadbiskup je u službu uveo novogaosobnog tajnika i bilježnika don Branka Jurića.

U 14:30 Nadbiskup je primio vlč. fra JuruPerića, župnika župe Sv. Franje Asiškoga uRu mbocima.

U 15:30 Nadbiskup je primio gosp. Tomi ‐sla va Tomića, bogoslova.

U 17:00 Nadbiskup je otputovao u toliškisa mostan na konak.


misu u župi Sv. Ane u Domaljevcu. Bilo je tosl avlje patrona i 150. obljetnice župe, a uz toNa dbiskup je podijelio sakramente Potvrde,Prve Svete Pričesti i krštenja.

U 19:00 sati Nadbiskup je sudjelovao na pr ‐os lavi Dana pobjede i sjećanja u Donjim Ruja ni ‐ma u župi Banjolučke biskupije Sv. Ane Liš ‐tani, gdje je predvodio Svetu misu.


misu ispred župne crkve u Lištanima.28. srpnja 2014.U 11:00 sati Nadiskup je sudjelovao na tis ‐

k ovnoj konferenciji u Ordinarijatu. Tema ko ‐nf e r encije bila je mjuzikl “Streetlight” u orga‐nizaciji NCM “Ivan Pavao II” i međunarodneglazbene skupine Gen Rosso.

U 14:30 Nadbiskup je primio gđu Dariu Kr ‐st ičević, predstojnicu državnog ureda RH zaHrvate izvan RH i njegovu ekselenciju gosp.Ivana Del Vechia, veleposlanika RH u BiH.

19:00 sati Nadbiskup je sudjelovao na Bajr ‐a mskom prijemu kod reisa mr. Huseina ef.Ka va zovića.

29. srpnja 2014.Nadbiskup je pohodio sjemeništarce na

Lje tnim kolonijama u župi Sv. Leopolda Bog ‐d ana Mandića u Dragunji, gdje je u 11:00 satipredvodio Svetu misu u župnoj crkvi. NakonSvete mise Nadbiskup je imao razgovore sasvakim sjemeništarcem pojedinačno.

30. srpnja 2014.U jutarnjim satima Nadbiskup je dovršio

pojedinačne razgovore sa svakim sjemeništar‐cem, a nakon toga zajedno s njima pohodio jeselo Straža, gdje je u filijalnoj crkvi u 11:00 satipredvodio Svetu misu.

U 17:00 Nadbiskup je u Ordinarijatu pri‐mio vlč. fra Nikolu Pašalića, franjevca Herc eg ‐ov ačke provincije na službi u New Yorku, tevlč. fra Jozu Marinčića, definitora i ekonomaFr anjevačke provincije BS.

31. srpnja 2014.U 10:00 Nadbiskup je primio vlč. Miroslava

Ka ratovića, župnika župe Sv. Leopolda Bog ‐da na Mandića na Briješću.

U 11:00 Nadbiskup je primio vlč. MladenaKalfića, župnika župe Sv. Jakova Markijskogau Deževicama.

U 11:30 Nadbiskup je primio četvoricu tali‐janskih studenata.

U 15:30 Nadbiskup je primio gosp. IgoraPejića, tajnika u državnom Ministarstvu ko m ‐u nikacija i prometa.

U 18:30 Nadbiskup je pohodio Nadb isk u p ‐ij ski centar za pastoral mladih “Ivan Pavao II.”u Sarajevu, povodom otkrivanja spomenikami ru, te mjuzikla “Streetlight” u izvedbi međ ‐un arodne glazbene skupine Gen Rosso.

1. kolovoza 2014.U 10:00 sati Nadbiskupa su u Ordinarijatu

po sjetili dobročinitelji gđa Ernestina Berga m a ‐s chi i dio njene obitelji.

U 15:00 sati Nadbiskup je posjetio don Jos ‐i pa Jelića, župnika u župi Sv. Leopolda Bog da ‐na Mandića u Maglaju.

U 18:00 Nadbiskup je predvodio Svetu misuu župi Gospe od anđela u Gornjoj Tramošnici.

2. kolovoza 2014.U 11:00 sati Nadbiskup je tijekom Svete mi ‐

se blagoslovio kamen temeljac župne crkveSv. Ignacija Lojolskog na Grbavici.

U popodnevnim satima Nadbiskup se upu‐tio u Hercegovinu.


3. kolovoza 2014.U 11:00 sati Nadbiskup je predvodio Svetu

Misu u župi Mostarsko‐duvanjske biskupijeSvetoga Stjepana Prvomučenika u Čerinu.

U 16:00 sati Nadbiskup je posjetio vlč. fraNikolu Pašalića, franjevca Hercegovačke pro‐vincije na službi u New Yorku, u njegovoj rod‐noj kući u Šuici.

4. kolovoza 2014.U 09:00 sati Nadbiskup je primio vlč. Ivana

Ravlića, župnika župe Prečistoga Srca Ma rij i ‐na u Posavskoj Mahali.

U 10:00 sati Nadbiskup je primio s. M. Bl a ‐nku Jeličić, milosrdnicu na službi u Žepču.

U 11:00 sati Nadbiskup je primio vlč. fraIv a na Marića, župnika župe Uznesenja BDMKoraće.

U podne Nadbiskup je primio don AntuStj e panovića, svećenika Porečko‐pulske bisk ‐u p ije i p. Matu Anića, DI.

U 15:00 sati Nadbiskup je primio predstav ‐ n ika Islamskoga vrhovnog vijeća Iraka za ze ‐m lje Balkana gospodina Ali‐Al Baldawi‐a, kojiga je pozvao u službeni posjet Iraku.

U 16:00 sati Nadbiskup je primio umjetnikago sp. Hrvoja Urumovića.

5. kolovoza 2014.U 11:00 sati Nadbiskup je primio dr. don

Ma ria Bernadića, profesora na KBF‐u u Sar aj ‐e vu i tajnika Sinode VN.

U 11:30 sati Nadbiskup je primio msgr. Lu ‐ku Kesedžića, ekonoma VN i msgr. mr. LukuTunjića, generalnoga vikara VN.

6. kolovoza 2014.U 08:00 sati Nadbiskupa je posjetio don Do ‐

r ian Carraro, svećenik talijanske nadbiskupi‐je Siena i gosp. Sandro Mulinacci, dvogodišnjivolonter humanitarac u domovinskom ratu uHrvatskoj i BiH.

U 10:00 sati Nadbiskup je primio preč. IlijuOrkića, kancelara VN.

U 12:00 sati Nadbiskup je primio gospođuIv anu Jugo, djelatnicu ateljea umjetnika gosp.Safeta Zeca.

U 14:30 sati Nadbiskup je posjetio dr. donMirka Šimića, ravnatelja Caritasa VN.

U 16:15 Nadbiskupa je posjetio vlč. fra Lo vroGavran, provincijal Franjevačke provincije BS.

U 18:00 sati Nadbiskup je primio don Ma ri ‐n ka Filipovića, župnika župe Sv. Mihaela ark ‐

a nđela Kopanice.7. kolovoza 2014.U 10:00 sati Nadbiskup je dao intervju za

novinare iz Pakistana i SAD‐a.U 13:00 sati Nadbiskup je otputovao u žu ‐

pu Sv. Ante Padovanskog Gornja Močila ‐ Sij ‐e kovac, gdje je u 16:30 u župnom uredu pri‐mio gospođu Ivanu Škrobo iz Zagreba.

U 17:00 sati Nadbiskup je u župnoj crkvi Sv.Ante slavio Svetu misu s okupljenim župljani‐ma i volonterima katoličke udruge AMSA(As sociazione Missionaria di Sant’Agabio) iztalijanskog grada Novara.

U 20:00 sati Nadbiskup je održao jednosa‐tni sastanak s volonterima.

8. kolovoza 2014.U 10:30 Nadbiskup je predvodio Svetu

misu u župi i svetištu Đakovačko‐osječke nad ‐b iskupije Gospe od brze pomoći u Sla vo ‐nskom Brodu.

U 19:00 sati Nadbiskup je u Ordinarijatupr imio gosp. Duška Tomića, odvjetnika.

9. kolovoza 2014.Nadbiskup je u 11:00 sati predvodio Svetu

misu u župi Bezgrešnog začeća BDM Crkvicau Zenici. Bila je to 100. obljetnica izgradnježupne crkve.

10. kolovoza 2014.U 11:00 Nadbiskup je tijekom Svete mise

pos vetio novu župnu crkvu Sv. Josipa u Ra n ‐kovićima.

U 18:00 sati Nadbiskup je predvodio Svetumisu u župi Uznesenja BDM Koraće.


misu ispred samostana sestara klarisa uBrestovskom.

U 17:00 sati Nadbiskup je primio gosp. dr.Milenka Bernadića, sveučilišnog profesora.

U 18:00 sati Nadbiskup je u katedralipredvodio Svetu misu za svojega prethodnikapokojnoga nadbiskupa i metropolita dr. Ma r ‐ka Jozinovića.

12. kolovoza 2014.U 09:00 sati Nadbiskup je u bogoslovnoj

crkvi Svetih Ćirila i Metoda slavio Svetu misuzadušnicu za pokojnoga svećenika i profesoravlč. dr. Tomislava Jozića.

U 11:00 sati Nadbiskup je u samostanskojcrkvi Svetoga Ante na Bistriku slavio Svetu

178 VRHBOSNA 3/2014

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


VRHBOSNA 3/2014 179

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

misu zadušnicu za pokojnoga svećenika i pro‐fesora vlč. dr. fra Luku Markešića.

13. kolovoza 2014.U 09:00 sati Nadbiskup je primio msgr.

Luku Kesedžića, ekonoma VN.U 16:00 sati Nadbiskup je u župnoj crkvi

Sv etoga Ivana Krstitelja u Kraljevoj Sutjesci sl ‐a vio Svetu misu zadušnicu za pokojnoga sve‐ćenika vlč. fra Bernardina Matića.

U 19:30 sati Nadbiskup je posjetio samo‐stan sestara karmelićanki na Stupu.

14. kolovoza 2014.U 11:00 sati Nadbiskup je primio don Ma ‐

rij ana Marijanovića, župnika župe Sv. Petra iPavla Kakanj.

U 18:00 sati Nadbiskup je predvodio Svetumisu vigiliju u svetištu i župi Uznesenja BDMu Komušini.


misu u svetištu i župi Uznesenja BDM na St u ‐pu u Sarajevu.

16. kolovoza 2014.U 10:30 Nadbiskup je primio gđu mr. sc.

Goranu Roso, odvjetnicu iz Splita.U 15:00 sati Nadbiskup je primio grupu

biciklista hodočasnika iz talijanskoga gradaPiacenze.

U 16:30 sati Nadbiskup je primio s. M. VeruČadak iz Münchena.

17. kolovoza 2014.U 11:00 sati Nadbiskup je tijekom Svete mi ‐

se posvetio oltar stogodišnje župne crkve Sv.Josipa u Zavidovićima.

U 18:00 sati Nadbiskup je pohodio bogoslo‐ve na Ljetnim kolonijama u župi Imena Ma ri ‐jina u Gromiljaku.

18. kolovoza 2014.Nadbiskup je zajedno s bogoslovima i odg ‐

oj iteljima pohodio samostan i župu Duha Sve ‐toga u Fojnici, te župu Gospe Snježne u Dež ‐ev icama. U 18:00 sati slavio je Svetu misu užupnoj crkvi u Gromiljaku.

19. kolovoza 2014.Nadbiskup je zajedno s bogoslovima i od g ‐

ojiteljima pohodio samostan sestara klarisa uBrestovskom, gdje je u 08:30 predvodio Svetumisu. Nakon Svete mise Nadbiskup je s bogo‐slovima pohodio samostan i župu UznesenjaBDM u Kreševu.

U 16:00 sati Nadbiskup je u samostanskoj ižupnoj crkvi Duha Svetoga u Fojnici slavioSvetu misu zadušnicu za pokojnoga svećenikavlč. fra Ivicu Alilovića.

20. kolovoza 2014.U 09:00 sati Nadbiskup je primio vlč. Mir ‐

osl ava Karatovića, župnika župe Sv. LeopoldaBogdana Mandića na Briješću.

U 10:00 sati Nadbiskup je primio dr. donŠimu Maršića, profesora na KBF‐u i ravnateljaNCM “Ivan Pavao II”.

U 11:30 Nadbiskup je primio msgr. PetraJu kića, umirovljenoga svećenika VN.

U 12:00 sati Nadbiskup je primio don Ma ri ‐na Marića, vicekancelara VN.

U 12:15 Nadbiskup je primio don Franju Iv ‐andića, župnika župe Sv. Ivana Krstitelja Lug‐Brankovići.

U 15:00 sati Nadbiskup je s ekonomom na ‐dbiskupije primio gosp. Franju Milasa, po d ‐ uzetnika.

21. kolovoza 2014.U 10:00 sati Nadbiskup je primio don Jošta

Mezega, svećenika VN.U 11:00 sati Nadbiskup je primio arhitekta

gosp. Juru Pranjića, koji je predstavio idejnorješenje kapelice Blaženih Drinskih mučenicau Goraždu.

U 14:30 Nadbiskup je primio mr. don TomuMlakića, pročelnika Katehetskoga ureda VN.

U 15:30 Nadbiskup je primio don MarkaJukića, ekonoma sjemeništa “Petar Barbarić” uTravniku.

22. kolovoza 2014.U 09:30 Nadbiskup je primio gosp. Josipa

Šumana iz Viteza.U 10:00 sati Nadbiskup je primio don Alb ‐

erta Zornadu, tajnika u Apostolskoj nuncijatu‐ri u BiH.

U 15:00 sati Nadbiskup je primio don IvanaRaku i trojicu bogoslova iz Njemačke.

23. kolovoza 2014.U 08:30 Nadbiskup je primio msgr. Alberta

Silvania, biskupa talijanske biskupije Volterra upratnji msgr. Renze Chesia, direktora biskupij‐skoga Caritasa i vjernika suradnika Caritasa.

U 09:45 Nadbiskup je primio vlč. ŽeljkaČuturića, upravitelja župe Svetoga Dominikau Goraždu i generalnog vikara Vojnog ordina‐rijata u BiH.


U 15:00 sati Nadbiskup je posjetio župuSvetoga Josipa Radnika na Palama, a potompošao na šetnju vrhovima Jahorine.

24. kolovoza 2014.Nadbiskup je u jutarnjim satima posjetio sje‐

menište “Petar Barbarić” u Travniku, a poslije‐podne pošao na šetnju vrhovima Vlašića.

25. kolovoza 2014.Nadbiskup je od 09:00 do 12:00 sati imao

sastanak s novom odgojiteljskom ekipom umalom sjemeništu.

26. kolovoza 2014.Nadbiskup je sudjelovao na susretu svoje

generacije sjemeništaraca (1961.) u sjemeništu“Petar Barbarić” u Travniku. Poslijepodne suzajedno posjetili župe Uzašašća Gospodinovai Presvetoga Trojstva u Novom Travniku, žu ‐pu Svetoga Josipa u Rankovićima, te staračkidom u Vitezu kojega vode sestre SMI.

27. kolovoza 2014.Nadbiskup je sudjelovao na susretu svoje

generacije sjemeništaraca.28. kolovoza 2014.U 08:00 sati Nadbiskup je primio grupu

studenata iz Italije.


mi su u župi Mučeništva Svetoga Ivana Kr st ‐itelja u Odžaku.

U 16:00 sati Nadbiskup je posjetio župu Pr ‐e svetoga Srca Isusova u Doboju i razgovaraosa župnikom vlč. Perom Iljkićem.

30. kolovoza 2014.Od 10:00 sati Nadbiskup je u Bogosloviji su ‐

d jelovao na XVIII. Katehetskom danu VN, a od13:00 sati slavio je Svetu misu sa sudionicima.


misu u katedrali. Bila je to 50. obljetnica sveće‐ništva msgr. Petra Jukića, vlč. Josipa Glavaša ivlč. Antona Piličića.

U 12:30 Nadbiskup je obišao gradilište bu d u ‐će Nadbiskupske rezidencije u Stadlerovoj ulici.

Od 15:00 sati Nadbiskup je boravio na Pa l ‐a ma, gdje je razgovarao s katedralnim župni‐kom vlč. Markom Majstorovićem.

Kroniku zabilježili: don Slaviša Stavnjak i donBranko Jurić

180 VRHBOSNA 3/2014

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

Nadbiskupsko sjemenište „Petar Barbarić“ – Travnik

Popis sjemeništaraca 2014./2015. god.


VRHBOSNA 3/2014 181

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E

UKUPNO 42 sjemeništarcaVrhbosanskih 30Mostarskih 8Banjolučkih 4


182 VRHBOSNA 3/2014

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


VRHBOSNA 3/2014 183

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


184 VRHBOSNA 3/2014

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


VRHBOSNA 3/2014 185

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


186 VRHBOSNA 3/2014

IZ V

RH

BO

SA

NS

KE N

AD

BIS

KU

PIJ

E


Sarajevska crkva posvećena slavenskimapostolima i suzaštitnicima Europe sv. Ćirilui Metodiju, koja se nalazi u sklopu zdanjaVrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, pro‐slavila je, 5. srpnja 2014. svoj patron. OvimMisnim slavljem na osobit način molilo se zamir u Bosni i Hercegovini i u svijetu uz tužnosjećanje na sarajevski atentat prije stotinugodina koji je bio povod za prvi svjetski rat.Ujedno se molilo za sve žrtve prvog svjetskogi svih drugih ratova krvavog dvadesetog sto‐ljeća. Svečanu Euharistiju slavio je nadbi‐skup metropolit vrhbosanski kardinal VinkoPuljić. Propovijed kardinala Puljića prenosi‐mo u cijelosti:

Dragi apostolski nuncije,draga braćo misnici,poštovane časne sestre, bogoslovi, draga braćo i sestre!

Kao što sam na početku Mise rekao, danasobilježavamo tri spomena: svetkovinu sv. Ćiri‐la i Metodija, zaštitnika ove crkve i apostola sl ‐a venskih naroda i suzaštitnika Eur o pe. Mo rav ‐s ki knez Rastislav 863. godine zamolio je mi si ‐o nare iz dalekog Bizanta koji će biti vješti sla‐venskom jeziku kako bi spasio identitet slav e ‐nskih naroda. Postojala je opasnost da kroz ev ‐a ngelizaciju u te krajeve dođe i germanizacija.Zato je htio da dođu misionari koji znaju sla‐venske jezike. Za tu misiju određena su dva br ‐ata: stariji Metodije i mlađi Konstantin, ro domiz Soluna, sinovi carskog činovnika Leo na.Konstantin je bio u Metodijevoj pratnji na jed‐nom putovanju Kazarima na Crno More koje jebilo više političke nego vjerske naravi. Tamosu pronašli moći pape mučenika sv. Klementa,trećeg nasljednika sv. Petra. Ponijeli su te moćisa sobom.

Misija svete braće u Moravskoj započela je863. godine. Sa sobom su ponijeli dijelove Sv ‐e tog Pisma i neke bogoslužne knjige već prev ‐e dene na slavenski jezik i pisane na glagoljici.Budući da su propovijedali i vršili bogoslužjena narodnom jeziku, postizali su veliki usp j ‐

eh. Tada je vladalo mišljenje da su samo tri je ‐z ika sveta: hebrejski, grčki i latinski. Zato suodmah bavarski biskupi reagirali optužbom uRim da ova dvojica braće slave bogoslužje nabarbarskom jeziku. Dvojica braće uputili su seu Rim i ponijeli moći sv. Klementa. Dok suputovali, umro je papa Nikola I. te ih je doče‐kao njegov nasljednik Hadrijan II. Svečano sudočekani radi moćiju koji su nosili sa sobom, apapa je odobrio njihov rad i jezik u bogosluž‐ju. Vidjevši da mu život ide kraju, Konstantinse zamonašio i uzeo ime Ćiril. Umro je 14. ve ‐lj ače 1869. u 42. godini života. Bilo je puno up ‐i tnika u vezi s mjestom njegove sahrane, a namo lbu sv. Metoda odobreno je da bude sahra‐njen u crkvi sv. Klementa gdje su pohranjenemoći ovog svetog pape.

Nakon Ćirilove smrti, Metod se vratio k Sl ‐a venima kao papin legat u Panoniju i Mor av s ‐ku. Doživio je velike smetnje pa je ostao u Pa ‐n oniji. Je li Sirmium bio njegovo sjedište, to pr ‐epuštam povjesničarima. Nakon zatvora i ve ‐likih smetnji u obavljanju službe, Metod um irena cvjetnu nedjelju 885. godine, a pokopan je uVelehradu. Kada sam posjetio Vel eh r ad, saz‐nao sam da su u tijeku ispitivanja o to čn ommjestu gdje se nalazi grob svetog Metod.

Malo ću reflektirati na ovu dvojicu svetaca.Čovjek se divi njihovoj ljubavi prema Kristu,Crkvi, spasu duša. Oni nadilaze granice prip ‐a dnosti svome narodu i idu drugim narodi‐ma. To je evangelizatorski misijski duh koji uza dnje vrijeme kao da sve više zamire. SvetiĆi ril i Metod sve podvrgavaju spasu duša na ‐s u prot današnjem mentalitetu. Nismo imunina svjetski duh kojem je mjerilo: korist, ugodai navezanost na svoj kraj. Čovjek se divi njiho‐voj vjernosti Crkvi unatoč intrigama i politici.Uvijek je politika htjela manipulirati vjerskimosjećajima. I danas smo svjedoci toga. Oni susve to nadišli i ostali vjerni Crkvi. Zadivljujenji hovo izgaranje sve do smrti. Nisu posustalina viještati evanđelje. Moleći njihov zagovor,že limo se ugledati u njih.

Želim se osvrnuti i na završetak godine stu ‐d ija i odgoja u bogosloviji te polazak bogoslo‐

VRHBOSNA 3/2014 187

PR

ILO

ZI

Propovijed kardinala Puljića na Misi za mir usarajevskoj crkvi sv. Ćirila i Metoda


va na ljetni odmor, ali i na svjedočenje osobn ‐im životom. Na završetku je još godina forma‐cije. Redovito se na kraju pravi analiza protek‐log razdoblja, ali i daje vizija za vrijeme kojedo lazi. Svatko može vidjeti u svom osobnom ina zajedničkom životu, koliko se ulagalo i sko liko uspjeha. Sve je zapravo u službi forma‐cije budućih svećenika: i profesori, i odgojite‐lji, i ova institucija služe formaciji budućih sv ‐e ćenika. Vidjeli smo kako su se ova dvojica sv ‐e ć enika pripremila davati se u službi evange‐lizacije. I ova kuća sprema osobe upravo za to.Prevažno je biti zreo čovjek i to čovjek vjere,od uševljen u zvanju i potkovan u znanju. Ta k ‐vi su bili braća Ćiril i Metod.

Dragi bogoslovi, pred vama je ovo ljeto ko ‐je će pokazati kolika je vaša zrelost, kolika jeide ntifikacija sa zvanjem – biti svećenik. Ovogljeta će se pokazati, koliko si čovjek vjere, mo ‐l i tve, rada, ljudskosti, oduševljenja na putupr ema svećeništvu. Zahvaljujem svima koji suis k reno surađivali; iskreno zahvaljujem svimakoji su ulagali svoje sposobnosti na vašem pu ‐tu zrenja prema svećeništvu.

A sada treća točka na koju želim staviti na ‐g l asak. Sto godina nakon atentata u Sarajevute krvavog minulog stoljeća, ne smijemo posu ‐s t ati moliti za mir i ne smijemo prestati vjero‐vati u mogućnost mira. Živimo u gradu u ko ‐j e m je zaiskrila varnica te započeo prvi svjet‐ski rat atentatom 28. lipnja 1914. Taj rat je do ‐n io mnogo zla i nikad se nije uspjelo izliječitiposljedice tih krvavih ratova u prošlom stolje‐ću. Danas je nebo opet zakrvavljeno te se mi t ‐o logijom i ideologijom pothranjuje mržnja istvara nejednakost. Sve strukture života zara‐žene su tim ozračjem ne samo kod nas nego iu svijetu. Spominjući se toga atentata, mučnodoživljavamo ovo vrijeme kada se ponovnove liki moćnici igraju sudbinom malog čovjekai malih naroda. Kao što je vuk krivio janje damu muti vodu, tako se i danas truje ozračje

okrivljujući „male“ kako bi „veliki“ postiglisvoje ciljeve.

Sveti papa Ivan Pavao II. rekao je da je putčo vjeka put Crkve. Čini se kako danas čo vjeknema vrijednost. Dok se događaju to like ne p ‐ravde, Europa je zabrinuta za gay pa rade i tojoj je glavno. Dok toliki ginu, Am erika i Eu ro ‐pa troše energiju na gender ideologiju. Doksmo mi ginuli ovdje na ulicama u do m o vins ‐k om ratu, u Engleskoj su zabranili prika ziva‐ti slike pogibija na ulicama pod iz govorom dane traumatiziraju svoju javn ost. A kad su pri ‐k a zali ptice koje su stradale u katastrofi ili nadrugi način, dizali su glas do neba za spasptica. Ili, kad su vidjeli na cestama gladne pselu talice, u skandinavskim su zemljama vrišta‐li kako čovjek nema osjećaja za životinje. Sv j ‐e dok sam toga. Vidimo da su svim sredstvi‐ma urušili moral kako bi mogli raditi što žele,a sada kukaju da kriza vlada svijetom.

Ne smije biti mjerilo: profit, zarada, uži‐tak, po trošnja itd. Čovjek, njegovo dostojan‐stvo i pr a va su istinska mjerila i treba izgrađ ‐ivati dr u š t vo u kojem će čovjek biti prepoz‐natljiv. Gl o b a l izacija je zgazila čovjeka. De m ‐okracija se urušila. Takav stil je rodio terori‐zam,a onda se digla hajka na terorizam kakobi se smjelo ratovati.

Mi danas molimo za mir: Bože, uspostavipr avdu i istinu, jednaka prava za svakog čov ‐je ka jer je čovjek tvoje stvorenje! Ti si Sina svo ‐ga poslao da za njega umre. Zakoni trebaju sl ‐u žiti čovjeku,a ne da čovjek robuje tim zakoni‐ma. Treba u javnosti izgrađivati istinsku zau‐zetost za svakog čovjeka i imati jednaka mjeri‐la za sve. Vidimo da je uvijek u pravu jači; dase uvijek moćniji smatra sposobnim provoditipravdu. Zato moramo moliti: Bože, daj nampravedan mir da možemo živjeti dostojanstvootkupljenog čovjeka i na ovom djeliću kuglezemaljske. Amen.

188 VRHBOSNA 3/2014

PR

ILO

ZI


Draga braćo misnici, draga braćo i sestre!Za počinjući ovu mozaičnu propovijed želiobih istaknuti da je ova župa osnovana 1864.go dine i da danas slavi svojih stotinu i pedesetgodina života. Ona je ustanovljena kao jednaobitelj s ciljem okupljanja vjernika hranjenihRiječju Božjom i sakramentima. U njoj bi sesvi, okupljeni oko oltara Gospodnjeg, trebaliosjećati kao braća i sestre.

Važno je znati koliko znači jedna župa uovom kraju, koja je preživjela tri rata, koja je ra ‐sla brojem vjernika sve do 1991. godine, te pre ‐ž i vljavala brojne nedaće, poput ove zadnje po ‐p lave u svibnju ove godine. Izražavam svojubl izinu i solidarnost sa svima vama koji ste pre ‐t r pjeli tu nedaću. Ipak, velika mi je radost pro‐čitati kako ste na ulazu u svoje mjesto napisali:»Vo limo Domaljevac ‐ nema predaje!«. Želimvas ohrabriti da sačuvate svoje korjenje i vrijed‐nost obitelji koja je sačuvala vjeru i u ovoj župi.

Slaveći ovaj stopedesetgodišnji jubilej želi‐mo Bogu zahvaliti što smo ovdje opstali, zah‐valiti za sve naše pretke koji su se ugradili unaš život. Pokušajte shvatiti koliko je žrtava,suza, znoja i braniteljske krvi uloženo u ovugrudu na kojoj živite. Oni sada ovdje u toj istojzemlji leže, čekajući uskrsnuće mrtvih. Vi zasvoje pokojne molite u ovoj crkvi, jer to je vašza vjet i to vas veže. Ne smijete nikada prezre‐ti ni te suze, ni taj znoj, niti tu krv koja je po ‐sv etila vašu grudu.

Danas slavimo roditelje BDM, svetog Jo a k ‐ima i svetu Anu. Od malih nogu su nas pouča‐vali se s posebnim poštovanjem odnosimo pr ‐e ma majci. Kada je nosila dijete pod svojim sr ‐c em kazali bismo da je u blagoslovljenom sta‐nju. Majčinstvo je blagoslovljeno stanje i na r ‐od koji nema blagoslovljenih nositelja životane ma budućnosti. Trebamo moliti da Gos p ‐odin posveti naše roditelje da se ne boje živo‐ta, te da na taj način grade budućnost. Molimoroditelje Nebeske Majke da posveti sve rodite‐lje da cijene roditeljstvo i bračnu vezu, jer to jetoliko sveto da je i sam Bog želio biti rođen uobiteljskom gnijezdu.

Gledajući ove prvopričesnike, pozivam vasda se svi sjetite svoje Prve Pričesti. Naši rodit ‐e lji nisu davali važnosti tome što će biti za ru ‐č ak, nego su nas učili kako ćemo se ispovjedi‐ti, te redovito pričešćivati. Možda sam ja malost ariji pa to ovako kažem, ali tada nije bilo or ‐g aniziranog vjeronauka ‐ jer se to nije smjelo,ne go su nas kod kuće učili i spremali na sakra‐mente. Sada je zakazao taj roditeljski primjerdjeci, djeca ne mogu dovoljno naučiti na vjero‐nauku, oni trebaju primjer svojih roditelja. Na ‐ma su roditelji prenosili svetost života i mo ‐ litvom su nam pokazali koliko znači Boga lju‐biti. Nedjelja je zbilja bila sveti Dan Go sp o dnji.Tada nam nisu trebali govoriti, nego smo seiako nismo imali obuće, otimali tko će ići naSvetu Misu. Tada smo srcem vjeru primali.

Oče, majko! Treba Isusa dati srcem, ne prič ‐om, nego srcem, životom i svjedočenjem. Dra ‐ga djeco, danas ćete u svoje mlado srce primi‐ti Isusa. Razgovarajte s njime, pričajte mu. Nit ‐ko vas ne voli koliko vas Isus voli.

Dragi krizmanici, vi ćete danas primiti da r ‐ove Duha Svetoga. Vi dobro znadete što jeDuh Sveti značio za apostole. Apostoli su na ‐k on razapinjanja Isusa bili kukavice koji su seprepali i pobjegli. Ali kada primaju Duha Br a ‐nitelja postaju neustrašivi navjestitelji evanđe‐lja. Sada ćete pokazati koliki ste vjernici prak ‐ti cirajući svoju vjeru. Molim vaše kume i ku m ‐ove da vam budu bliski suradnici, da vam is ‐ti nski pomažu u ustrajnosti. Vi ćete prolazitikroz kušnje, nagovarat će vas na razne stran‐putice koje će nazivati srećom, ali će vam srcebiti prazno ako vjere nemate. Zato vas hra‐brim, otvorite svoja srca Duhu, koji neka vasvodi da se ostvarite kao pravi ljudi. Kumovi iroditelji, svjedočite im tu vjeru!

Danas ćemo, nakon ove propovijedi, imati isa krament krštenja. To je nastanjenje Isusa udjetetu Božjem. Kao što je tebernakul ili sveto‐hranište mjesto gdje stanuje Bog, tako je i tekkr šteno djete posvećeno jer se Bog njemu na ‐st anjuje. I u nama se nastanio, jesmo li ga istj ‐e rali? Je li još ima pravo boravka u našem

VRHBOSNA 3/2014 189

PR

ILO

ZI

Propovijed na 150. obljetnici župe sv. Ane u Domaljevcu

26. srpnja 2014.


Dragi brate u biskupstvu!Mnogopoštovani Oče provincijale!Mnogopoštovani ex‐provincijale!Draga braćo misnici, osobito članovi franje‐

vačke provincije Bosne Srebrene!Draga braćo i sestre, okupljeni na ovom

ispraćaju pokojnoga fra Luke!Počet ću s jednim susretom koji se dogodio

ov ih dana. Jedan liječnik, ne znam je li katolik,po stavio mi je pitanje: Zašto se mi ljudi bojimosmrti, ako vjerujemo da je Bog Ljubav? Smrt jejedna stvarnost, a kada god dođe kao da je pre‐rano došla. Valja nam se pripremiti za trenutakkada Gospodin pokuca na naša vrata. Moramobiti uvijek spremni reći: Evo me! Što to značibiti spreman? Mi katolici naučavamo da namvalja biti u milosti, a to znači biti dionikom lju‐bavi Božje. Ako smo dionici te ljubavi Božjeon da stvarno nema razloga za strah od smrti,jer nakon nje idemo Ocu koji nas voli. Mi smoipak svijesni da smo grješni ljudi i upravo tajosjećaj grješnosti nas zbunjuje i pitamo se kakoćemo se postaviti pred tom Ljubavlju.

Čuli smo u prvome misnome čitanju da Bogni je pristran. Znamo da na ovome svijetu imaja ko puno pristranosti, te da postoje različiti su ‐d ovi. Svjedoci smo kako je utjecajan me d ijskisud ili medijski linč. Osim toga postoje političkisu dovi, građanski sudovi, pa onda oni međun ‐

a rodni... Svi ti sudovi su ograničeni, jer oni do ‐n ose nekakav zaključak, ali nikada do kraja nemo gu dosegnuti pravu istinu! Je dino Bog pr o ‐m iče ljudska srca. I svima nam se, i vjernicima ine vjernicima, pojaviti pred li c em Gospo d njim.Pr ed Boga ćemo stati kao Nje gova stvorenja.Ni je nas slučajno stvorio i da rovao nam ovu ze ‐m lju, nego nam je dao ži v otni zadatak i od go vo ‐rni smo za njega. Stati pr ed sudište Bo žje značiodgovoriti Bogu jes mo li ostvarili njegov zada‐tak, odnosno jesmo li ispunili svoje poslanje.

Svako ispraćanje pokojnika podsvješćujenas da se pokojnikova ovozemaljska životnasv ijeća ugasila, ali na to da moja osobna živo‐tna svijeća još uvijek gori. Do kada će gorjeti tamoja ovozemaljska životna svijeća ne znam,ali uvijek bih se trebao pitati što sam ostvariou životu i kakav je moj životni put. Valja namse pojaviti pred sudištem Božjim, pred Bogomkoji je Ljubav. Na koncu ćemo ostaviti sve ov ‐o zemaljsko, ali važno je ostaviti svijetli trag bi ‐lo dobrote, učenosti ili neke druge ljepote i vr ‐j e dnote. Pred Boga nosimo samo ono što smoživjeli iz ljubavi, jer idemo Bogu koji je Ljubav.Najvažnije u životu jest znati ljubiti, jer baškao što reče jedna djevojčica: onaj koji ne znaljubiti ne zna ni živjeti. Opet stojimo pred pita‐njem kako biti spreman. Biti spreman značitrajno učiti ljubiti.

srcu, u našoj kući? Svako krštenje neka nam jeis pit savjesti, kada si trebamo posvjestiti dasmo kršteni. Zato ovo današnje slavlje dodiru‐je svakoga od nas.

U ovoj župi dugo nije bilo Mlade Mise, pase postavlja ozbiljno pitanje koliko molimo zadu hovna zvanja. To je zapovijed Isusova: Mo ‐li te Gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu sv ‐oju. Trebate ne samo rađati djecu, nego i novadu hovna zvanja. Zato želim da ovo slavlje po ‐mogne da rastemo u slozi, nadi, ljubavi, te sena taj način vidi da je Bog među nama. Tamo

gdje je Isus, tamo je zajedištvo i razumjevanje,a tamo gdje je svađa Isusa nema. Teško mipada što su nas toliko zavadili, pa nije ni jednastranka važnija od naroda. Vi koji vodite poli‐tiku, nemojte ucijenjivati narod. Zato kaopastir poručujem: Ako nas ne znate drugačijebraniti osim svađom, nemojte nas ni braniti.Zato želimo da ovo slavlje probudi i svijest iodgovornost života iz vjere, čuvanja dostojan‐stva naroda, dostojanstva obitelji i svakogačovjeka. Amen.

190 VRHBOSNA 3/2014

PR

ILO

ZI

Propovijed na Svetoj misi zadušnici za pokojnoga svećenika i profesora fra Luku Markešića

12. kolovoza 2014.


VRHBOSNA 3/2014 191

PR

ILO

ZI

Možda ste očekivali da govorim o životupo kojnoga fra Luke, ali to radije prepuštamnje g ovoj subraći. Spomenut ću tek to da nasdv ojica nismo uvijek imali isto mišljenje. U mi ‐š ljenju smo se razišli još davne 1974. godine,ka da sam još uvijek bio mladi svećenik. To nezn ači da smo se sukobili, nego se nismo slaga‐li u mišljenju. Dragi moj fra Luka, sad je tebijasno što je ovaj život i što znače ljudske ideje.Meni još uvijek nije jasno i trebam dočekati tajtrenutak jasnoće. Pred licem Božjim ti je sadajasno što je to istina, dobrota, ljepota i život vje‐čni. Iz te jasnoće, isprosi i nama jasnoću. Sveono u čemu se nismo slagali, opraštam i molimza oprost. Važno je da nas dvojica, ti odozgor aja odozdo, nađemo suglasje da slavimo Boga.Jer čovjek u svojem dostojanstvu i dobroti jeslava Božja. Odlazeći s ove zemlje ponio si onošto si iz ljubavi radio, a sve drugo si ostavio br ‐a ći da oni čitaju i proučavaju što si sve napisao.Svi smo na zemlji grješnici, zato je najveći darkoji ti danas darujemo ova Sveta misa tvoje br ‐a će za tvoju dušu. Tijelo ćemo s poštovanjemis pratiti jer vjerujemo u uskrsnuće mrtvih. Toti jelo poštujemo jer vjerujemo da će jednoga

dana uskrsnuti. Ta vjera osmišljava sva našatrpljenja. Red je da ti kao nadbiskup kažem hv ‐ala, iako ti nisam izdavao dekrete za tvoje pro‐fesorsko djelovanje. To su ti povjerili tvoji pro‐vincijski poglavari, ali želim ti reći hvala za sveono što si kao fratar i svećenik učinio na ovimprostorima. Nikada neću zaboraviti jedno tv o ‐je predavanje sa susreta odgojitelja u Vis ok om.Bilo je to jedno divno predavanje o Euharistijikoje čuvam i danas. Za to ti osobito hvala, zatošto si Krista propovijedao i evanđelje nauča‐vao. Ono što si u ljudskoj slabosti učinio prep ‐o ručujemo Božjem milosrđu. Bože oprosti injemu i nama. I ti nam oprosti. Mi tebi oprašta‐mo. To nam je potrebno kako bismo svi živjeliu ljubavi Božjoj. Zato neka ova oproštajn misaod tvojega tijela bude žarka molitva za tvojudušu, jer ti nisi nestao nego si se samo preselio.Preselio si se tamo gdje sve postaje jasno. Naovoj zemlji je puno toga bilo u čemu se nismorazumjeli, ali gore je sve jasno. Izmoli nam tujasnoću, da dok putujemo ovozemaljskim pu ‐te vima, iz vida ne izgubimo smisao života ihod prema uskrsnuću mrtvih. Amen.

Propovijed na XVIII. Katehetskom danuVrhbosanske nadbiskupije

30. kolovoza 2014.

Draga braćo po Svetom redu, draga braćo isestre po krsnoj milosti!

Danas na XVIII. Katehetski dan evo o sebi ra ‐zmišljamo, o svom dostojanstvu, o svom po s l ‐anju, o vrjednotama, o duhovnom profilu. Po četću s jednim razmatranjem kojeg sam ovih danačitajući razmišljao, kako Marija nije nikada pra‐vila plan nego je otkrivala i vršila volju Božju,volju Očevu. To me je posebno nekako dirnulo ‐živjela je volju Božju. Jasno da je to mene dotak‐nulo koji stalno moraš vršiti nekakav plan,nekakav program; zabilježi da stigneš… I ondame to silno utješilo: Ništa neće vrijediti plan akonisi izvršio volju Božju. Možeš sav plan izvršitiali to je tvoje. Pitanje je što Bog od tebe traži. Toje Marija tražila i živjela.

Evo ovdje bih htio nekako prvu točku u na š ‐em profile shvatiti – Bog u nas ima povjerenje,nije to naša zasluga,nije to niti naša mudrost,pa met. Bog nam daje po Crkvi povjerenje daRiječ Božju prenesemo, da ljudi Isusa upoznaju,da Isusa prihvate, da evo ,kako smo čuli, na po ‐seban način odgajamo savjest – to je Božja sv e ‐tinja. To je veliko povjerenje, I zapravo to ži vjetii činiti to znači otkrivati što Bog od nas tr a ži utom trenutku kada govorimo, kada svejdočimo,kada na neki način postajemo slika Božja.

Ovdje ću iznijeti jedno iskustvo koje sam do ‐živio slušajući iskustvo jednoga dječaka ko ji mise s tugom žalio: “Ma kako ću Boga do živjetiocem kada čim spomeneš riječ otac pr edamnom je slika mog oca divljaka, pijanice, pro‐


Zar Bog zaista nije mogao imati neki boljiplan da izvede djelo spasenja od toga da skla‐pa savez s kolebljivim i nestabilnim svojimstvorom čovjekom? Sigurno je u svojoj neiz‐mjernoj mudrosti mogao izvesti i na drukčiji

način plan spasenja, ali se čini da to nije želioučiniti bez suradnje s čovjekom i mimo čovje‐ka. Zato je najprije odabrao pojedince s kojimaje bez posrednika stupao u kontakt da im seobjavi i da im očituje svoju privrženost i lju‐

palice i ne mogu se otrgnuti od te slike. Na učiosam Očenaš, znam ga, ali ga ne mogu mo liti.”Mi koji puta nismo ni svjesni da ta djeca Bogadoživljavaju kroz nas, Božju ljubav i Božjudobrotu doživljavaju kroz nas koji mu donosi‐mo Boga. I zato je to veliko Božje povjerenje.

Ovdje ne mislim elaborirati poruku kojeEvanđelje danas daje. Ona je na svoj način ijasna. Bog je svima dao darove i Bog od nastraži suradnju s Njime, da to što nam je povje‐rio da to i ostvarimo, s Njim surađujući. Ovdjebih na jedan poseban način stavio naglasakkao odgojitelj: čovjek se raduje ostvarujući seu malim stvarima i nezadovoljan je zato što jepr omašio u malim stvarima. Vjernost u ma l ‐om čovjeka osposobljava biti radostan i nev j ‐ernost u malom čini ga nezadovoljnim.

Mi danas živimo u vremenu u kojem je jakopu no nezadovoljstva. Nije slučajno papa nagl ‐a sio da je problem u Crkvi ogovaranje, gdjetrujemo javnost izbacujući iz sebe svoje neza‐dovoljstvo. Jer ogovaranje i trač najčešće je od ‐r az naše nutarnje praznine a ona je počela sma lim stvarima nevjernosti. I to truje javnooz račje i međuljudske odnose. Ne možemoonda biti svjedoci, nego smo oni koji sakriva‐mo sliku Boga. Zato je dobro da se trgnemo,da po malim stvarima rastemo i po malim seurušavamo. Tako je govorio jedan moj profe‐sor. Prva pukotina počinje da svrši svojim ruš ‐e njem. Upravo te male stvari nas raduju ili fr ‐u s triraju. Vjernost u malom. Nema rasta u du ‐h ovnosti po skokovima a najvrjednije stvarisu po tim malim stvarima. Vi koji ste praviliručne radove, koji ste vezli, znate da je taj sitnivez najvredniji. Tako je i u duhovnosti. Ta od

sitnica se život slaže. Ne da budemo čangriza‐vi nego da budemo umjetnici, gradeći životkroz te male stvari jer danas ovo nezadovolj‐stvo koje vlada u Crkvi i u svijetu, ta frustraci‐ja, jedan je psihlolog rekao da je razlog takvefrustracije u tome da ljudi ne znaju uživati uonome što im je Bog dao i Bogu zahvaljivatinego uvijek pate za onim što nemaju. I zato nežive u realnosti. I mi često puta živimo upra‐vo tako. Doživljavam to kao temeljitiju istinušto više hodam po terenu. Vidim da su frust r ‐acije zbog toga što se pati za onim što se nemaumjesto da se surađuje s Bogom s onim štoimam, s onim što jesam, s onim gdje mogu do ‐di rnuti Boga otkrivajući Njegovu volju i ispu‐njajući je. Badava je da ne znam što postignemako sam radio po svoju a kažemo u Očenašu:Budi volja tvoja. I nema jačeg argumenta kaokada djeca pročitaju iz naših očiju da mi to go ‐v orimo iz uvjerenja, da to govorimo sa src em.Po trebna je spoznaja, no ako naše davanje bu ‐de samo na razini razuma a ne siđe do srca, tone pokreće. To je istina koju trajno ponavljama i danas je ponavaljam – ako ta pouka vjere ispoznaje Isusa ne siđe do srca ne dovodi kmisiji. Imamo onda učene lopove a danas jesvijet takvih najviše. Zato nam je potrebno dase ono što se prihvati razumom i srcem da seto živi a to ćemo najbolje prenijeti ako budemoživo Evanđelje, ako na nama mogu pročitati: Eto je istina. Ako u našem životu mogu doživje‐ti Isusa blizoga, Boga koji se očituje, Boga kojise daruje. To želim i sebi i vama da ovaj danizazove da o tome i razmimslim i da se istin‐ski otvorim putu takvog ostvarenja voljeBožje. Amen.

192 VRHBOSNA 3/2014

PR

ILO

ZI

Dr. Pavo Jurišić:

Bog na prvom mjestu8. srpnja: Utorak Četrnaestog tjedna kroz godinu

Čitanja: Hoš 8,4-7.11-13; Ps 115,3-4.5-6.7ab-8.9-10; Mt 9,32-38.


VRHBOSNA 3/2014 193

PR

ILO

ZI

bav, sklapao savez s njima dajući im obećanjau koje su oni povjerovali, da bi onda prekonjih izveo i odabrao Izraela da bi s njim sklo‐pio savez i preko toga naroda počeo ostvariva‐ti svoj spasonosni naum. Ali taj je savez stalnobio na klimavim nogama, ne zbog Boga koji jeuvijek vjeran svojim riječima, nego zbog naro‐da koji se često iznevjerio Bogu i njegovu sa v ‐ezu, zanoseći se onim što Bog nije. O tomečitamo u Svetom pismu. Ono je uz Božju obja‐vu ispunjeno i sadržajem nevjere naroda, kaoi posljedicama koje su uvijek uslijedile nakonkidanja saveza.

No Bog i nakon ovih lutanja naroda preuzi‐ma inicijativu tražeći i nalazeći put da mu seiznevjereni vrate. On preko usta proroka korinarod, odgaja ga i prijeti mu, te ga stalno pozi‐va da se vrati svom izvoru. Tako i prorok Ho š ‐ea poručuje da se Izrael mora vratiti u Eg ip at.Zato što se Izrael iznevjerio Bogu i otkrenuood njega, Bog vraća povijest spasenja nazad.

U čitanju se tri puta spominje tele. Naime,iz raelski je kralj Jeroboam I. postavio dva po ‐zl aćena kipa mladih životinja koje su trebalepr edstavljati lik Gospodinov ili barem njego‐vo prijestolje. A uskoro je pučka pobožnostpo čela štovati lik bika kao božanstvo. Stogaim prorok dovikuje: „Odbacih tvoje tele, Sa m ‐a rijo, na njih se gnjev moj rasplamtio. Dokle ćeostati nečisti sinovi Izraelovi? Umjetnik ga jene ki načinio, i ono Bog nije.“ (8,5‐6) To nijeBog, a narod koji se klanja teladima ili bikovi‐ma kao bogovima nije više Božji narod. Go sp ‐odin mora s njime početi potpuno iznova kaoonda kada ih je izveo iz Egipta. Bog opet preu‐zima inicijativu. Takav njegov zahvat u ljudskiživot jest milost.

Za vrijeme ljetnih praznika jedan je studentpošao s prijateljima na neko putovanje. U istoje vrijeme i njegova djevojka otišla sa svojimpr ijateljicama na drugi kraj. A kako im je bilo?Uza sve doživljaje ljepote na putovanju nepre‐stano se u njima javljala čežnja. Poruke su sestalno izmjenjivale: „Tako mi nedostaješ. Lij e ‐po mi je, ali sve mi fali!“

Možda je to tako i kod Boga u odnosu pr a manama. Ali je kod njega ipak sve sasvim drukči‐je! Tu postoji nešto više! Kada Bog nep re stanomi sli na čovjeka, onda je to nešto što je puno vi ‐še od ovakvih sentimentalnih izljeva lju bavi.

Njegov spomen ima veze s njegovim im enomkoje je objavio Mojsiju. Ja jesam! Ja sam tu s va ‐ma! Ja sam kod vas, Ja koji djelujem na putovi‐ma vaše povijesti! Njegovo „spomenit ću se“ zamene znači: „Ti si u mom sjećanju, u mojoj svi‐jesti, u mojoj uspomeni.“ To je izr az djelotvo r ‐nog zahvata Božjeg u povijest naroda i u po ‐vijest svakog pojedinca. Bog „se sp ominje“ poč ‐e tka povijesti svog naroda s njim. On je pokre‐nuo taj početak. Zato kada ka že: „Spo me n ut ćuse.“ On govori: „Ja ću ov aj početak dovesti docilja, i to je u mom planu spasenja!“

Uzvraća li čovjek na takav način ovaj spo m ‐en prema Bogu? Sve nam je već poznato iz vla‐stitoga života, kao i života ljudi s kojima ži v ‐imo. Otpad od Boga uvijek je značio da čov jekna Božje mjesto stavi nešto drugo, nešto što musluži kao kumir. Nije se to događalo sa mo uona vremena, nego se to događa i da n as međunama. Koliko nas ima kojima je Bog na prvommjestu, samo Bogu je poznato. Mn o gima je naprvom mjestu nešto drugo, npr. de beli račun ubanci, karijera u društvu, politici ili u Crkvi,napredovanje na poslu ili nešto tako. Svimanam je to već poznato, no potrebna nam je dozaponiznosti da bismo to i priznali. Trebao je doćinetko kao papa Franjo da nam s tolikom jasno‐ćom i jednostavnim pror o čkim riječima svako‐ga dana ukazuje na ma njak vjere i pouzdanja uBoga. „Ma tko si ti i tvoj bankovni račun, tvojakarijera ili tvoje na p redovanje? Ljudskih jeruku to djelo, to Bog nije.“ A što Bog nije, nemani pravo na štovanje, pogotovo ne da zauzmeprvo mjesto u mom životu. Valja natrag, napočetak, na vrelo milosti.

Sluga Božji Josip Stadler u više navrata pišeo Srcu Isusovu kao vrelu milosti i izvoru sveutjehe. U jednoj poslanici donosi molitvu s.Ma rije iz reda sv. Uršule, koja nam je prikla‐dna za završetak ovog razmišljanja:

„Vječni Oče, po Srcu Isusovu koji je moj ži ‐vot, moja istina i moj put, dolazim k tebi. Potom poklona vrijednom Srcu klanjam ti se um ‐jesto svih onih koji ti se ne klanjaju, i ljubim teza one koji te ne ljube, i poznajem i priznajemte Bogom u ime svih, koji zasliepljeni svoje‐voljno neće da te upoznaju. Želim po ovomSrcu nadoknaditi tvojem božanskomu veli‐čanstvu sve što ti ljudi duguju. U duhu idempo svem svietu i tražim duše koje su otkuplje‐


ne dragocjenom krvlju moga zaručnika, pabih rado umjesto njih učinila zadovoljštinu potom presv. Srcu. Ja ih sve obuhvaćam pa ti ihpo Srcu Isusovu prikazujem, te po tom Srcupo nizno molim za njihovo obraćenje. Ne dajda moga Isusa i nadalje ne poznavaju! Učinida oni žive za njega koji je umro za njih! Oče,predragi Oče! Ti vidiš da one još ni ne žive.

Zaklinjem te po tom Srcu učini da počmuživjeti! Osobito ti preporučam po tom Srcuove tvoje sluge .... Ja te po svom zaručnikumo lim da ih svojim Duhom napuniš, da pomilosti ovoga presvetog Srca dođu u nebo i date gledaju na vijeke“.

Amen!

194 VRHBOSNA 3/2014

PR

ILO

ZI

Marija u Božjoj povijesti s Njegovim narodom

8. rujna: Rođenje BDM (Mala Gospa). Ponedjeljak Dvadesettrećeg tjedna kroz godinu:Čitanja: Mih 5,1-4a; Ps 13,6ab.6cd; Mt 1,18-23.

Na blagdan Rođenja Blažene Djevice Ma r ‐ije u službi Riječi čita se evanđelje o Isu s o vorodoslovlju.1 Istini za volju, svećenici običnouzimaju kraću verziju evanđelja, izbjegavajućinizanje čudnih imena koja je teško i pročitati akamoli zapamtiti, jer rijetko će netko baziratisvoju propovijed na ovoj tematici.

Isusovo se rodoslovlje nalazi na dva mjestau Novom zavjetu, kod Mateja i kod Luke, te seona međusbno dobrano razlikuju. Matej do n ‐osi Isusovo rodoslovlje na početku svoje knji ‐ge, a Luka to rodoslovlje stavlja na početakIsusova javnog djelovanja. Matej navodi li stuIsusovih predaka počinjući od Abra ha ma, azavršava s rođenjem Isusa Krista koji je rođenod Djevice Marije, kao vrhuncem povijesti sp ‐a senja. Luka upućuje na Isusovo ljudsko pori‐jeklo nakon što je iznio njegovo božansko po ‐r ijeklo. Matej razdjeljuje ovo rodoslovlje na tridijela u svakom dijelu po četrnaest pokoljenja,nabrajajući Judine kraljeve. Luka računa 11 x 7(= 77) pokoljenja od Isusa do Adama imenuju‐ći od kraljeva jedino Davida, te nastoji Isusapo vezati s Adamamom a ne s Abrahamom ka ‐ko bi pokazao njegovu povezanost s cjelokup‐nim ljudskim rodom.

Čitajući ova dva rodoslovlja, lako se uočavata razlika među njima i može se primijetiti dasu prilično umjetna, kakva su često bila onda‐šnja rodoslovlja. Npr. Matej kaže da se Josipov

otac zvao Jakov (Mt 1,16), dok Luka navodi dase Josipov otac zvao Eli (Lk 3,23). Zajedničkiim je niz očeva od Abrahama do Davida, za t imŠe a ltiel i Zerubabel poslije povratka iz su ž ‐anjstva, te Josip otac Isusov. Iako obojica iz n oseka ko je Isus rođen od Djevice, ipak i jedan i dr ‐ugi prikazuju njegovo rodoslovlje po Josipu.

Rodoslovlje Isusovo kako ga donose evan‐đelisti ne shvaća se kao doprinos istraživanjunje govih predaka, nego kao teološki govor oIsusu i o smislu povijesti Izraela. Isus je Krist,Me sija, te je njegova povijest zapravo ona pok ‐r e tna snaga kroz sva pokoljenja. On je onaj ko ‐ga je Bog obećao još od Abrahamovih vreme‐na i dana kralja Davida. U Isusu je povijest Iz ‐r aela dostigla svoj cilj, a na njemu će se odluči ‐vati i daljnji put kako Izraela tako i svih naro‐da. U središtu se svega nalazi Emanuel, „Bogs nama“, kako ga je najavio prorok Izaija, a an ‐đeo navijestio.

Josip, od Boga izabrani Isusov otac pred za ‐k onom, bio pravedan, a to u biblijskom govo‐ru znači da je bio i dobrodušan. Nije mogaosh vatiti otajstvo naviješteno Mariji, zato je pla‐nirao da je potajice otpustiti. Ali onda i on sambiva upućen u to otajstvo te tako postaje po m ‐a gač božanskoga djela. Nakon toga prihvaćaza datak koji mu Bog daje te postajući pred za ‐k onom Isusov otac, on mu daje ime Isus, a toime znači: „Bog spašava“.

Genealogija je nauka o postanku i odnosima pokoljenja ljudi, životinja i biljaka, a kao i svaka nauka izvodi se iz grčkog jezi-ka „genea“ – rod, pleme, koljeno i logos – riječ, govor. Kako mnogi danas žele ispitati svoje obiteljske korijene, tako se zaovu nauku koristi i izraz „obiteljska povijest“.

1


VRHBOSNA 3/2014 195

PR

ILO

ZI

Sav naš govor o Bogu nema svoj izvor u na ‐ma samima nego seže deleko u povijest kojaje satkana iz raznolikosti vjerničkih iskustavalju di sa svojim Bogom. Da i ja danas mogu go ‐v oriti o Bogu, to trebam zahvaliti onima kojisu mi prenosili povijest svoje vjere, koja je do ‐šla i do moga srca i prožela moj um. Uko rij e ‐njeni u toj predaji vjere bivamo ohrabreni dase i sami uključimo u tu avanturu njezina pre ‐n o šenja i svjedočenja. Mi ne predajemo jedno‐stavno samo ono što smo primili, nego svjedo‐čimo ono što nas nosi u našoj vjeri te timepotičemo i druge da budu poneseni poviješćuspasenja da i oni sudjeluju u njezinu ispunje‐nju kroz pokoljenja.

Stablo Božje povijesti s nama ljudima jestje dino stablo kojem Bog daje rasti u svom Kr ‐a ljevstvu. Crkva, koja je u sebi sveta ali koja jeu isto vrijeme sastavljena od grješnika, kroz ci ‐j e lu se svoju povijest otimala ovom uzrastusu protstavljajući se Božjem Duhu. Ali Duh Bo ‐žji, životvorac, oživljuje sve one živuće mrtva‐ce i sve stražare nad Crkvom u umiranju, kojiče kaju da je vide mrtvu i da je pokopaju.

Sluga Božji Josip Stadler piše: „Pa zbilja akoje Isus Krist, kao što zaista i jest, glava svih lju‐dih, rođen od Marije Djevice, onda su bez dv ‐oj be od nje i u njoj rođeni svi ljudi kao udovione glave. Jedna te ista majka ne rađa glavebez ostalih udova, niti udove bez glave. Takosu dakle i u redu milostih od jedne te iste ma ‐jke i glava Isus i ostali udovi Tijela Isusova, ato su svi vjernici u crkvi. Isus je naime i sadakao i uviek plod Marijin. Zato kad se Isus useliu nečije srce, mora biti zahvalan i Mariji, jer da

nije nje, ne bismo imali Isusa; a da ga imamoza sluga je njezina, njezin je plod. Prema tomekao što imamo po tijelu oca i majku, tako i kodvrhunaravnoga preporođenja imamo Boga zaoca, a Mariju za majku. I tako, tko nema Ma r ‐iju za majku, nema ni Boga za oca, a ni Isusaza brata. Zar nas ne zove svojom braćom samnaš Gospodin Isus? Javite, reče, mojoj braći(Mat. 28. 10). Ako smo braća Isusova, ondasmo i sinovi Marijini. Zato veli sveti Am b r o ‐zije: ‘Ako je Krist brat vjernika, kako onda danije Marija, koja je Krista rodila, ujedno majkavjernika? O da, predragi, svi se sad veselimo,svi s veseljem vapijmo: Blagoslovljen brat, poko jem je Marija naša majka; i blagoslovljenaMajka, po kojoj je Isus Krist postao naš brat.“(Poslanica 1884., prilikom priopćavanja sve‐ćenicima i vjernicima Banjalučke biskupije daje o. Marijan Marković imenovan banjalučkimbiskupom, 4. travnja 1884.)

Zato nas današnji blagdan Rođenja BlaženeDjevice Marije poziva da još jednom posluša‐mo istinu o velikoj Božjoj ljubavi prema nama,da dokučimo ono što je teško dokučiti, te sveto u vjeri prihvatimo radi sebe i svoje sreće.Bog je odabrao jednu običnu ženu, sasvim jed‐nostavnu djevojku između ljudi da preko njeizvede djelo spasenja ljudskog roda. Marija jedo nijela na svijet Božjega Sina, jedinog Sp as ‐itelja i Otkupitelja za kojim su čeznula tolikapokoljenja ljudskog roda kroz čitavu povijesttamo od stvaranja. Krist je začetnik naše vjere.Njegova povijest i naša povijest s njim kročedalje putem spasenja.

Amen!

XVIII. katehetski dan Vrhbosanske nadbiskupije

Duhovni profil vjeroučiteljaMons. dr. Ratko Perić, biskup

Na poziv mr. don Tome Mlakića, pročelnika Kat ‐eh etskog ureda Vrhbosanske nadbiskupije, biskup Ra ‐tko Perić održao je 30. kolovoza 2014. u Sarajevu,me đu ostalim predavačima i svjedočenjima, predava‐nje o duhovnom profilu vjeroučitelja. Bio je to XVIII.katehetski dan u Nadbiskupiji, gdje se okupilo oko150 vjeroučitelja: svećenika, redovnika, redovnica i

laika. Danu je bio nazočan i kardinal Vinko Puljić,vrhbosanski nadbiskup, koji je završio ovaj seminarpre dvođenjem sv. Mise u bogoslovijskoj crkvi sv. Ćir ‐ila i Metodija i prigodnom propovijedi. Ovdje dono‐simo cjelovito Biskupovo izlaganje.

Ne možemo govoriti o duhovnim kvaliteta‐ma vjeroučitelja,[1] barem onim temeljnima, a


da uvodno ne dotaknemo strahovitu stvarnostgrijeha koji je zavišću i zavodljivošću đavlapreplavio ljudski rod i ohološću prvoga brač‐nog para donio nam tragediju smrti. Taj je „gr ‐ij eh svijeta“ (Iv 1,29), đavla i samu smrt svo‐jom smrću pobijedio Krist Gospodin a svojimuskrsnućem obećao nam i darovao život vje‐čni. On nas je početno opravdao i otkupio beznas, ali nas ne će konačno spasiti bez nas, beznaše vjere i dobrih djela. Pođimo od početka.

Stvaranje nevidljivoga svijeta. Vjerujemoda je Bog na nebesima stvorio mirijade mirija‐da besmrtnih duhova i rasporedio ih u koroveniže, srednje, više: anđele, arkanđele i vrho‐vništva; zatim vlasti, sile i gospodstva; i kona‐čno prijestolja, serafine i kerubine. Ne znamoni iz Objave, ni iz Predaje, ni iz teologije nikoliko ih ima, ni kada su prije ljudî stvoreni, nikolik im je umni kapacitet i slobodna volja.Jedno je sigurno: umom nadilaze svako ljud‐sko biće, a vjerojatno se razlikuju i u među‐sobnoj hijerarhiji po umnoj sposobnosti kojuim je Bog darovao.

Sigurno je da su svi bili stavljeni na kušnjujednoga trenutka u kojem je bila njihova sud‐bina vječnosti. Ne znamo u čemu se sastojalata kušnja ili provjera povjerene im slobode iinteligencije.[2] Ne znamo ni koliko ih je polo‐žilo ispit i ostalo u anđeoskim bijelim haljina‐ma, a koliko ih je propalo i pretvorili se u crneđavle,[3] niti znamo iz kojih su sve zborovabili. Nakon kušnje zli anđeli ili đavli okrenulisu leđa k Bogu, a odvratili lice svoje od njega,zauvijek. Ne znamo da je kod njih bilo ikakvara sta i napretka, nego samo neka vrsta promj ‐e ne iz stanja prijateljstva u stanje neprijatelj‐stva. Ljubav su pretvorili u mržnju, radost uzavist, dobro u zlo, ljepotu u rugobu, sreću unesreću, život u smrt, unatoč što su na sve tobili auktoritativno upozoreni.

Iz Objave dakle vrlo malo znamo o tim du ‐h o vnim stvorenjima, eto toliko da su anđeli uslužbi Božjoj, u službi Isusovoj od njegova utj ‐e lovljenja do uzašašća, a i u službi ljudskoj. Ikao što anđeli imaju utjecaja na ljude, kao nji ‐h ovi čuvari, pomoćnici, navjestitelji, slično ipa li anđeli ili đavli, demoni imaju, po Božjempr i puštenju, nekoga utjecaja na ljude. E sadakao što vjerujemo da svaki čovjek ima svogaan đela čuvara, koji ga čuva od grijeha i nepri‐

mjetno vodi putem spasa, tako ne znamo imali svaki čovjek i svoga đavla napasnika koji gana miče na grijeh. Isus nas nije poučavao ni uangelologiji ni u demonologiji, nego u tomeka ko se anđeli raduju zbog „obraćena grješni‐ka“ (Lk 15,10), a kako se đavla trebamo čuva‐ti u svakom trenutku svoga života i svaki danmoliti, kao što nas je poučio u Očenašu, da nepadnemo u napast nego da nas Otac nebeskiizbavi od Zloga (Mt 6,13).

Stvaranje vidljivoga svijeta. Onda je Bogod lučio stvoriti ovaj materijalni svijet i na nje ‐mu tri stupnja života: nepokretni botaničkikoji obuhvaća sve biljno raslinstvo, zatim po ‐kr etno‐poletno zoološko carstvo koje obuhva‐ća sve raznolike životinje po kopnu, ribe u vo ‐di, ptice u zraku, i psihofizički antropološkisv i jet čovjeka, čovječanstva. Ova prva dva stu ‐p nja ostaju na razini života, ukalupljena u za ‐k one rasta i nagone razmnožavanja, a ta pro‐lazna živa bića nisu obdarena duhom i slobo‐dom, pa su prema tomu bez napretka i kultu‐re, i bez vječnoga života.

Konačno šestoga dana, tj. na kraju djela st ‐v ar anja, Bog je proizveo prve ljude: „Na či n i ‐mo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bu ‐de go sp odar ribama morskim, pticama nebe‐skim i stoci – svoj zemlji – svim gmizavcimašto puze po zemlji! Na svoju sliku stvori Bogčo vjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško ižensko st v ori ih“ (Post 1, 26‐27). U drugoj ver‐ziji istoga čina stvaranja čitamo kako je Bogod zemaljskoga praha stvorio čovjekovo tije‐lo, Adama ‐ Ze mljana, udahnuo mu dušu, aonda – a da čo vjek nije ni primijetio, zbog „tv ‐r da sna“ ‐ st v orio je od njegova „rebra“ (Post2,21), novo tijelo, Evu – majku živih, kao nje‐govu družicu i roditeljicu novih bića. Prvi jedakle zaručnički par iste ljudske naravi, istekosti, iste krvi, istoga materijala, iste duhovnekvalitete, s razlikama psiho‐fizičkih obilježja,psiho‐fizičke privlačnosti, uzajamne psiho‐fizičke upućenosti i dopunjenosti, dvospolno‐sti. Dao im darove svetosti i pravednosti, tj.dar prijateljstva ne samo za njih, nego naslje ‐d no i za sve njihove potomke, tj. zadao im za ‐d aće da se množe i zemlju sebi podlože: On ihje osobno vjenčao, tj. blagoslovio ih i rekao:„Pl odite se i množite i napunite zemlju, i sebije podložite!“ (Post 1,28).

196 VRHBOSNA 3/2014

PR

ILO

ZI


VRHBOSNA 3/2014 197

PR

ILO

ZI

Provjera – pad – istočni grijeh. Iako se pro‐vjera ili kušnja povjerenih darova te Adamov iEvin vlastiti pad opisuje tek u 3. poglavlju Ge n ‐eze, on se dogodio dok su prvi ljudi bili u stanjusvetosti i pravednosti, prije rađanja djece.

Prvi su ljudi prenijeli potomstvu ljudskunarav ranjenu prvim grijehom, lišenu izvornemi losti. Ta se lišenost zove „istočni grijeh“.Kao posljedica toga ljudska je narav oslabljenau svojim moćima, podložna neznanju, trplje‐nju, vlasti smrti i sklona grijehu (ta se sklonostnaziva „požuda“).

Mi držimo, s Tridentskim koncilom, da seist očni grijeh prenosi zajedno s ljudskom na ‐ravi „ne oponašanjem, nego rađanjem“, i da jezato „svakomu vlastit“.[4]

Ovaj nam je uvod o iskonskom grijehunužno trebao da bistro uvidimo opći kontekstu kojem se čovjek nalazi, tj. dvije činjenice:

Tijelo: Bog je stvorio čovjekovo tijelo,Adamovo i Evino, dao mu je genijalno savr‐šenstvo u konstituciji i funkciji, od začeća dopreminuća, ali je podložno ne samo prirod‐nom zakonu rasta nego zbog grijeha zakonuraspadanja: bolesti, patnji i konačno smrti.

Duša: Bog je stvorio čovjekovu dušu,besmrtnu, u koju je stavio dvije potencije svojeslike i prilike:

prvu potenciju ili moć, kvalitetu razuma ‐svijest, koja se kroz život s mukom razvija odtabule rase do enciklopedijskoga čovjeka;

drugu potenciju ili sposobnost, slobodnuvolju ‐ savjest, koja se s jednakom mukom od ‐g aja u obitelji, u školi, u društvu da okrenepravim putom. Te dvije sposobnosti obrazo‐vanja svijesti i odgoja savjesti jesu čovjekovabitna novost u odnosu i na bića iznad sebe kaošto su anđeli, koji su to zadobili u savršenstvuu hipu stvaranja, i na bića niža od sebe kao štosu životinje koje toga uopće nemaju, osim ug ‐r ađenih nagona. To znači da je Bog stvorio čo ‐vjeka kao svoga suradnika koji će tijekom ži ‐vota aktualizirati svoje potencijale, usavršava‐ti svoje prirođene talente, da se vidi kakav jeudio njegov, a kakav je Božji.

Mi se ovdje ograničavamo na duhovni pro‐fil ili oris vjeroučitelja. Pretpostavljamo da sutakvi vjeroučitelji ili vjeroučiteljice maturiraličetverogodišnju srednju školu. Da su završili ivisoku teološku izobrazbu na nekom fakultetu

ili institutu. Da nisu na tome stali nego da se idalje znoje, da čitaju, pišu, proučavaju, upotpu‐njuju svoje znanje koje su propustili u vrijemeškolovanja i koje se stalno nameće u životu.

I. ‐ SVIJEST. Najprije ćemo o umnoj sposo ‐b nosti, odnosno o potrebi školske i permane‐ntne izobrazbe, o svijesti, a onda o savjesti.Naš razum ima tri kvalitativna stupnja djelo‐vanja, od kojih je svaki u sebi čudesan i kojitraži svakodnevno i sustavno vježbanje, razvi‐janje, njegovanje, provjeravanje.

Prvi stupanj ili čin: shvaćanje, razumijeva‐nje, poimanje, „kopčanje“. To je temeljna našasposobnost: da razumijemo o čemu se radi, danam je jasan status quaestionis. Da razumijemošto profesor priča, što pisac piše, što predavačizlaže. Ako to ne razumijemo, ako nemamopojma što je posrijedi, kako ćemo dalje.

Iz svoga se iskustva na Institutu sjećam dasam se prilično nelagodno osjećao i podobročudio što studenti, a većinom su bile studentice,gotovo ništa ne pitaju, rijetki su bili takvi dijalo‐ganti. Ponekada sam znao tražiti da ponove štosam izlagao. I više bi zastali nego odgovarali.Slično kaže i poneki drugi profesor. To znači datemeljno nisu razumjeli ili im, ako su razumjeli,nije trebalo nikakvih pitanja. Kao da nisu bilizainteresirani, osim da odslušaju te sate, dapolože nekako ispite i da se zaposle. Sada bi mezanimalo: pitaju li sada takve vjeroučitelje nji‐hovi vjeroučenici, ne da zaustave sat i odvukupozornost vjeroučiteljice na drugu stranu, negoda se odgovori osmoškolcu ili srednjoškolki narazini njihove dobi i pameti.

Moram ipak priznati ‐ i to je pozitivno ‐ dasam u jednom susretu permanentnog obrazo‐vanja vidio puno razgovorljivije brojne vjero ‐u čitelje nakon određene prakse u školama, jersu vjerojatno i sami bili zasipani raznim vje‐roučeničkim životnim pitanjima, gdje se tre‐balo snalaziti i boriti.

Drugi stupanj ili čin uma odnosi se na pa ‐m ćenje shvaćenoga, na sjećanje pročitanoga,na memoriju, sposobnost da zadržimo u sebišto smo čuli, čitali i vidjeli, a da nam to ne pro‐padne kao voda kroz rešeto.

Čini se da se u datoteku memorije ukucasve što čujemo, pročitamo i vidimo, ali ne mo ‐ž eš to pozvati „klikom“ kada hoćeš i kako ho ‐ćeš. Pogotovo ne možeš kada ti zatreba, na


ispitu i u drugim hitnim slučajevima. Opće ni ‐to se smatra da iz jedne propovijedi ne zapam‐timo nijedne ideje, kamoli dvije ili tri koje jepropovjednik naglašavao do iznemoglosti, ne ‐go nam ostane tek neki puki osjećaj, maglovitdojam, neka slika, primjer, senzacija. A kamo‐li da bismo mogli nastaviti razmišljati o toj pr ‐o povijedi dalje. Ne zaboravi da je slično i s tv ‐ojim predavanjima u školskoj nastavi.

Razvoj umnih sposobnosti shvaćanja ipamćenja ide usporedo s razvojem našega tije‐la koje se razvija do svoje zacrtane punineuzrasta, tj. do 23. godine. Samo što tijelo ide udeterminiranu rastu, a umne sposobnosti uslobodnu razvoju. Tako idemo i u školovanju:prvih šest‐sedam godina u kućnom dvorištuili vrtiću. Ako uspijemo kroz igru kao djecanešto naučiti i zapamtiti, puna šaka brade.Zatim idemo u školu četiri razreda osnovne,pa u skladu s prolaznošću druga četiri osno‐vne, pa uz pozitivne ocjene treća četiri o/sre‐dnje do 18. godine ili punoljetnosti, pa neki joščetiri ili pet godina fakulteta, eto do 23. godi‐ne, i netko završi s diplomom, netko na ulici.

Kažu da u Zagrebu na sveučilištu, gdje imapreko trideset fakulteta, preko 60% studenatane završi studija, tj. ne diplomira. A i ono mla‐dih što završi, jedva se može zaposliti. Bolje senekada zaposle oni koji nisu završili.

Treći čin ‐ to je najzahtjevniji i najteži stup ‐anj razuma: zaključivanje, razmišljanje, mi šlj ‐enje, prosuđivanje, suđenje. Ovdje se traži nesamo razumijevanje doživljenoga, zapamće‐nje proučenoga nego i prosuđivanje shvaćenei upamćene materije. Obično kada udarimogl avom o zid, počinjemo životno razmišljati.

Govoreći slikovito, fizički ili fizikalno, pre‐lazak iz prvoga stupnja pojmovnoga praćenjana drugi kat pamćenja, ili na treći kat razmi‐šljanja i zaključivanja jest svaki put novi kvali‐tativni skok. Recimo, kada bi se mogao izradi‐ti jedan mozak koji bi na milijun volti proizvo‐dio ovakvo ljudsko poimanje ili shvaćanjekakvo mi imamo, onda bi trebao drugi milijunvolti da proizvede ljudsko upamćenje, a trećimilijun volti da proizvede ljudsko mišljenje,prosuđivanje. Kompjutor niti shvaća, nitipamti, niti zaključuje kao što čini uman i slo‐bodan čovjek.

Naš je razum navijen na zakon logike, nalogično razmišljanje, na matematičke nizove.

Kako ćeš nešto razumjeti kada knjiga nije či t ‐ljiva, kada učitelju nije jsno. Kako ćeš upamti‐ti ako nisi ni pokušao razumjeti. Kako ćešdonijeti svoj sud ili mišljenje, ako nisi ni razu‐mio ni upamtio. Evo potrebe za stalnim studi‐ranjem, ponavljanjem, vježbanjem.

Ima mnoštvo vrsta znanòsti kojima se pr o u ‐ čava ova zemaljska i svemirska stvarnost. Ta kopostoji 6 pregolemih područja znanosti kao 6tihih oceana. To su prirodna, društvena, tehni‐čka, humanistička, biomedicinska i biotehn i ‐čka područja. A sva ta beskrajna mnoštva im a ‐ju oko 50 znanstvenih polja ili prašuma u ko ji ‐ma raste preko 240 gustih grana znanosti, kojeproučavaju sve od početka svijeta, od za č etkačovjeka, od logike, od prirode i društva doduše, do smrti, do eshatologije. (Na pr. uz m ešli humanističko područje, naći ćeš polje te ol o ‐gije a u njemu ovih 13 grana ili katedri: do gm ‐atska, biblijska, fundamentalna, moralna, pa ‐storalna i ekumenska teologija, zatim eg ze g e ‐za, liturgika, kanonsko pravo, crkvena po vi j ‐est, patristika i kršćanska književnost, so c ij alninauk Crkve, religijska pedagogija i ka te hetika.Pa da imaš doktorate iz ovih 13 gr ana, što znašiz geologije ili geofizike ili geodezije.

Izloživši sve potrebno, pitamo se koji je ikoji bi trebao biti duhovni profil umne sposo ‐b nosti jednoga vjeroučitelja? Odgovor: glavniumni i svjesni studij jest Isus Krist. On je poOč evu umu i naumu model stvaranja. On jeiz voditelj otkupljenja. On je tvorac spasenja.On je objektiv naše vjere, objektiv i našega uč ‐enja. Iz njega zrači i ižaruje na sve druge osobei predmete kao iz središta: na Oca nebeskoga,na Duha Svetoga, na njegovu Majku Mariju,na njegove apostole, prvoga Petra i njegovoprvenstvo i nezabludivost, na njegova nasljed‐nika Rimskoga biskupa, na cijelu Crkvu, nasve one teološke grane. I to za svakoga vjerni‐ka, pogotovo vjeroučitelja.

Primjer sv. Luke evanđelista. On počinjesvoje Evanđelje pošteno kazujući da su „mn o ‐gi“ prije njega poduzeli „sastaviti izvješće odo gađajima, koji se ispuniše među nama“ ka ‐ko su to posvjedočili „oni koji od početka bija‐hu očevici i sluge Riječi“. Danas znamo da jetijekom vremena bilo preko 50 „evanđelja“,od kojih su samo četiri proglašena vjerodost o ‐j nima, ostala su bačena u apokrifnu ropotarni‐cu, unatoč tomu što može biti istine i u njima.

198 VRHBOSNA 3/2014

PR

ILO

ZI


VRHBOSNA 3/2014 199

PR

ILO

ZI

Ali ne može se predavati ni najmanja laž zaje‐dno s istinom! Tako je i Luka evanđelist odlu‐čio, nakon što bijaše sve od početka pomno is ‐p itao, sve po redu napisati (Lk 1,1‐4) i radisebe i radi Teofila i svih svojih čitatelja.

Iako su mnogi prije sv. Luke poduzeli sa st ‐aviti izvješće, ni s jednim prikazom sv. Lukanije bio do kraja zadovoljan, nego je on osobnopošao u proučavanje drugih knjiga, u istraži‐vanje Isusovih događaja i parabola, u inter‐vjuiranje osoba‐očevidaca, u listanje arhiva, uprepisivanja iz prethodnih izvješća, a da nijeni citirao, i to da se sam osvjedoči, da drugimaposvjedoči i da se drugi osvjedoče o Isusovuživotu i djelu.

Pravi će vjeroučitelj biti onaj koji će u cen‐tar svoje životne pozornosti i poštovanja stavi‐ti Gospodina Isusa Krista, oduševljavati se ka ‐ko je silan na djelu i na riječi, proučavati njegakao tvorca sedam svetih sakramenata, međukojim Euharistija najosobnija, najdostojnija,zatim će promatrati njegove odnose premasvojim sugovornicama i sugovornicama,

Toliko o razvoju svijesti, pameti, a sada pri‐jeđimo na drugu komponentu duše:

II. ‐ SAVJEST. To je najtajnovitija pojava una šem životu. Javlja se i u muškima i u ženski‐ma, i u poštenima i u nepoštenima, u po b o ž n ‐ima i u bezbošcima. Kako se u nama zaiskri ika ko nas zbog zlodjela kori, a zbog do br odjelahvali, ne znamo. U nama ništa nije tako na šekao savjest, ta duhovna moć s po m oću koje raz‐likujemo dobro od zla, pravdu od nepravde,istinu od laži, grdobu od ljepote. U nama ništanije tako naše kao savjest, a čini se kao da je unas ubačena izvana: drži nas, steže i prekorava,odnosno podiže, bodri, hvali i nama upravlja.

Kao što se svaki umjetnik na neki način pot‐piše na svoje djelo ‐ Michelangelo je ucrtao svojlik u „Mojsijevu“ bradu, naslikao sebe ka kodrži kožu sv. Bartola na „Sudnjem danu“ u Sik ‐stini, a punim se imenom i prezimenom po t ‐pisao na kolajni preko Gospinih prsiju u kipu„Pietà“ ‐ tako se i vrhunski umjetnik Bog po ‐tpisao u svoje djelo čovjeka, usadio je u nje ga„stablo spoznaje dobra i zla“ (Post 2,9). I nijetrebao dodavati svojim inicijalima onu Dü ‐rerovu: „Prokleti bili krivotvoritelji i oponaša‐telji ovoga djela i talenta drugih!“[5] jer će sečovjek po sebi osjećati prokletim ako ne poštu‐

je te božanske inicijale. To stablo nikak va sila nemože iščupati ili posjeći. Može se up aliti, možezačađavati, ali ne može izgorjeti. Taj božanskipotpis jest savjest! A da se čovjek mo že lakšeokretati prema dobru, Bog mu je „spoznajuzla“ omotao slojem naravnoga stida.

I stablo je života počelo rasti. Od rođenja tase klica u djetinjstvu stupnjevito budi, kroz st ‐r astveno mladenaštvo od mnogih se smatračo vjekovom neprijateljicom, a u zreloj dobiona izraste u pravo stablo života i u glavnogasuca čovjekovih pothvata i djela na njegovupu tu izgradnje. Čovjek se stalno duhovno n a ‐d ograđuje, izvija i množi.

Gledano povijesno, najprije je sotona poku‐šao ljudima dokazati da u njima nema togaBo žjega potpisa, nego da oni moraju biti „kaobogovi“ (Post 3,5). Na žalost, čovjek je odmahokusio spoznaju zla i iskusio kaznu za zlo! Alimu to nije umanjilo glasa i grižnje savjesti, ne ‐go naprotiv.

Čovjek je kroz tisućljeća pokušavao tu sa ‐vjest ‐ Božje inicijale ‐ spužvom grijeha brisati,če kićem bezboštva udarati, srpom zločina že ‐ti, parlamentarnim zakonima preglasavati, ne ‐m oralnom praksom obarati, ali stablo ostaje ‐neoštećeno.

Dok se mnogi narodi odmeću od Boga, nij ‐e čući ga i brišući njegov pečat i potpis, Bog ida lje daje da „stablo“ raste, cvjeta, plodi se i ra ‐zvija. Pojedinci i razne nevladine udruge svesvoje snage poduzimaju da izbace iz čo vjeka ičovječanstva taj tajanstveni glas: „Do b ro čini,zla se kloni“, ali bezuspješno. Koliko je napisa‐no knjiga, izmišljeno filozofija, proglašenonovih etika i ideologija da se to ime i potpiskrivo protumači, loše pročita, posve ukloni. Dase proglasi istinitim, dobrim i lijepim ono štočovjeku požudno godi i sebično koristi, ali tajglas nesavladivo odjekuje i poručuje: Samoako mi se pokoriš, onda ćeš, čovječe, pobijedi‐ti. Što je Bog rekao da je sreća, to je sreća!

Savjest sv. Pavla. Kao što smo za razvoj zd ‐ra va razuma uzeli primjer svetoga Luke kojise osobno trudio da prostudira, zapamti, raz‐mišlja; da prouči božansku osobu Isusovu i danapiše djelo o Isusovu djelovanju, tako ćemoza primjer uzeti svetoga Pavla, koji se od svihno vozavjetnih pisaca najviše zadržao na od g ‐oju i ispitu savjesti. A sve je iskusio na samo‐


me sebi. Njegovi poučci u području moralajači su od Pitagorina poučka u matematici iliArhimedova zakona u fizici.

1. ‐ Kada sam bio dijete, mislio sam kao dijete.Tu se susrećemo s činjenicom razvoja ljudskesavjesti. Savjest je kao zrno ili klica zasađena unaš duh i pod odgovarajućim vanjskim i unu‐tarnjim uvjetima, ta se klica razvija premadobru ili prema zlu. „Kad bijah kao nejače, go ‐v orah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđi‐vah kao nejače“ (1 Kor 13,11). No tijekom vr ‐ emena savjest se razvijala, poštujući neke va ‐njske društvene norme i određene psihološkezakone. „A kada postadoh zreo čovjek, odbac ‐ih ono nejačko“ (13,11). A zreo je čovjek po s ‐tao kada je pristupio Isusu i od njega bio zah‐vaćen, neodvojiv.

2. ‐ Savjest mi ništa ne predbacuje, dakle – neznači da sam opravdan! Pravi paradoks, iznena‐đenje. Očekivali bismo da će Pavao reći: Sa vj ‐est mi je čista, ergo spašen sam. A kada tamo:Savjest mi je u redu, dakle: „Jadan li sam jačovjek! Tko će me istrgnuti iz ovoga tijela smr‐tonosnoga?“ (Rim 7,24), Bog je moj sudac. Onće reći što je u redu, a što nije u odnosu na nje‐gov potpis, na njegove zapovijedi. Pavao je,zadahnut mržnjom prema kršćanima, pošao uDamask. Bio je uvjeren da radi po savjesti, i tona slavu Boga Jahve, po odredbama svojihpretpostavljenih, s njihovim potpisima. Ali pr ‐ed Damaskom incident. Pade Pavao s konja izčista mira. Zabljesnu ga Reflektor Božje milo‐sti i začu se glas:

‐ Kamo, Šaule?‐ U Damask pohvatati kršćane.‐ Šaule, zašto me progoniš?, opet će onaj iz

Reflektora‐ Ne progonim ja tebe, nego kršćane. An a ‐

niju! A tko si ti? pita ga progonitelj.‐ Ja sam Isus kojega ti progoniš (Dj 9,5).

Kada Ananiju progoniš, mene progoniš. Jasam Ananija. Moje je ime upisano u Ananijinosrce! Pavao se obratio i dao ovaj poučak. Sa vj ‐est mi je uredna, dakle ništa nije gotovo!

I pitamo li se zar se ne može dogoditi da imi zavremo, sve po savjesti, a udaramo protivCrkve i protiv Boga koji je neizmjerno veći iod naše savjesti i „od našega srca“ (1 Iv 3,20).

3. ‐ Zato se ja trudim uvijek imati savjest besp ‐ri j ekornu pred Bogom i pred ljudima (Dj 24,16).

Pavao nikada nije stao s izgradnjom vlasti‐te savjesti i s ispitivanjem Božje volje. Stalno setrudio i pokušavao što više razviti svoju sa v ‐jest, svoje srce da bude bez ikakve ljage i prije‐kora i pred Bogom i ljudima. To ne ide samood sebe, kao što strasti idu same od sebe pro‐tiv savjesti. Ne možemo činiti što hoćemo nitipostići što odlučimo; „ta ne činim ono što bihhtio, nego što mrzim ‐ to činim“, veli isti Ap o ‐s tol Rimljanima (7,15). A ono što bi čovjek tre‐bao činiti, to ne radi, pa se ljuti, živcira, laje ikaje. Odluči da ne će više griješiti, ne može niblizu ostvariti. Koliko pokušaja ‐ toliko pro ‐ma šaja. Neprestano posrće, ispovijeda se, dižese, pada, i sve iznova. Koliko je obavio sv. isp ‐o v ijedi, primio sv. pričesti, pročitao vjerskihčlanaka, je li se temeljito obratio? Ili je još uvi‐jek u moralnoj kaljuži?

Kako možemo pomisliti da smo izgradili sv ‐oju savjest do svoje, recimo, 25. godine, a da ćenakon toga ići sve kô po loju? Savjest se od m ‐otava, odgaja, ispravlja, uspravlja i raste do sm ‐rti. Ako sv. Pavao piše da se tako trudio u sv o joj50. godini, što ćeš ti reći u svojoj 25. godini?!

Zaključak. Duhovni profil vjeroučitelja čitase u njegovu razvoju razumne svijesti i odgo‐ju moralne savjesti.

Najprije obrazovni razvoj duhovne svijesti:praćenjem, pamćenjem i razmišljanjem oIsusu Kristu i njegovu spasotvornom djelu uodnosu na svu teološku stvarnost o kojoj jebilo riječi. Napose u odnosu na grijeh, istočni iosobni, počinjen zavodništvom đavla, a zbogkojega se čovjek udaljio od Boga i nema muspasa bez Boga. Vjeroučitelj je prvi pozvan dau tu istinu bude uvjeren, čvrst u vjeri, i da toonda prenosi i na svoje vjeroučenike. Budućida je nemoguće išta postići bez Božje milosti,tj. bez naše skrušene molitve, vjeroučitelj jepozvan moliti se u prvome redu za sebe, zasvoju obitelj, ukućane, a onda i za svoje učeni‐ke kojima prenosi vjeru. Takvo vjersko znanje‐ stečeno vlastitim naporom i studijem kudi‐kamo se više cijeni i vrijedi nego ono koje jeusputno čuveno i stalno se rutinski ponavlja izrazreda u razred. Takvu osobnu znanju prido‐lazi i ono koje Duh Sveti daje kao dar u sv.potvrdi.

A, drugo, kudikamo jače svjedočanstvovjeroučitelj očituje svojim učenicima jasnim

200 VRHBOSNA 3/2014

PR

ILO

ZI


VRHBOSNA 3/2014 201

PR

ILO

ZI

naukom o karakteru i odgoju ljudske i vjerni‐čke savjesti, pogotovo svjedočanstvom svogamoralnog života, primjerno opslužujući zapo‐vijedi ljubavi prema Bogu i čovjeku, držeći se

crkvenih zakona te poučavajući druge kako ihopsluživati. I uvijek imati na pameti da znanjene spašava, nego napuhuje, a ljubav izgrađu‐je: Scientia inflat, charitas aedificat (1 Kor 8,1).

[1] Vidi članak: „U čemu je uspjeh vjeroučitelja?“, u: Obnovljeni život, 4/1976., str. 320‐333. Na internetu:http://www.cbismo.com/index.php?mod=vijest&vijest=1520[2] Općenito se smatra, zajedno sa sv. Tomom Akvinskim, da su stavljeni pred Majku i njezina Sina Isusa damu se poklone. Većina je prihvatila, a jedan dio nije. [3] Knjiga Otkrivenja kaže: „Zmaj velik, ognjen, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna,a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih“ (Otk 12,3‐4).[4] Pavao VI., „Sollemnis professio fidei“, 29. VI. 1968. u: Enchiridion Vaticanum, 3, Bologna 1977.; Vjerovanjenaroda Božjega, br. 16; Tridentski koncil: DS, 1513.[5] Tako je, kažu, dodao na jednoj svojoj slici iz Gospina života: “Be cursed, plunderers and imitators of thework and talent of others” ‐ http://www.museum‐security.org/forgeries.htm

Kardinal Puljić na godišnjem susretu vjerskihčelnika u Antwerpenu

Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardi‐nal Vinko Puljić sudjeluje na 18. međunarodn ‐om susretu svjetskih vjerskih čelnika „Ljudi ireligije“ koji se, u organizaciji Zajednice Sv e ‐t oga Egidija, održava od 7. do 9. rujna 2014. ubelgijskom gradu Antwerpenu pod geslom:„Mir je budućnost: religije i kulture u dijalogustotinu godina nakon Prvog svjetskog rata!“.Po sljednjeg dana, 9. rujna organizirano je 25panela na kojima govore vjerski čelnici iz cij ‐eloga svijeta, ali i brojni politički predstavni‐ci i intelektualci. Na panelu pod naslovom:„100 godina od Prvog svjetskog rata: razoru‐žanje je moguće“ prvi govornik bio je kardi‐nal Puljić. Donosimo njegov intervent na spo‐menutom panelu:

Dolazim iz Sarajeva, grada u kojem se, 28.li pnja 1914. dogodio atentat na austrijskog pr ‐es tolonasljednika Ferdinanda i njegovu su ‐prugu koja je nosila plod pod svojim srcem. Toje bila iskra u zapaljivom barutu iz koje je buk‐nuo I. svjetski rat. Taj rat je službeno započeoul t imatumom u Beogradu, 23. srpnja 1914. Posvemu sudeći, i bez atentata rat bi se dogodiojer je sve išlo prema tome. Ali nemili atentatdo veo je do toga da iskra bude bačena.

Ne želim govoriti o tom ratu jer mi to nijecilj, nego ću pokušati ukazati na strahote po ‐

sljedica toga rata koje nisu ni do danas zalije‐čene. Prošlo stoljeće je bilo krvavo stoljeće namnogim prostorima širom svijeta, a na osobitnačin i na prostorima Bosne i Hercegovine.

II. Svjetski rat je posebno bio strašan jer jekro z četiri godine razbuktavao mržnju kojunije lako ugasiti i stvarati pomirenje. To je teš ‐ko posebno zbog toga jer se to vrijeme nikadanije temeljito analiziralo i iznijela objektivnaistina o tom ratu niti su pronađeni toliki nesta‐li kako bi bili dolično sahranjeni. To nije htjelapolitika koja je imala vlast nego je iz raznihinteresa gradila javno mnijenje koje nije liječi‐lo rane nego stvaralo nepovjerenje. Zato velinarod da povijest pišu pobjednici, a ne istina.

Osobno sam proživio i preživio rat u BiHod 1991‐1995. godine. Svjedok sam brojnih ek ‐s plozija, rušenja, paljevina, progona, pljačke,silovanja. Proliveno je toliko krvi i suza. Doksu moćnici kreirali rat medijski šireći mržnju,mali je čovjek ginuo, ili ostajao bez dijelovatijela, ili bez obitelji, a i bez svoje kuće pa čak ibez svoje domovine.

Ponovo slušamo tolike crne vijesti o žarišti‐ma rata. Svaki dan strepimo, kuda će se ta va ‐tra proširiti i koju će zemlju zahvatiti. Tolikipozivi za mir, tolike molitve za mir. Oružjenas zaglušuje pa apeli za mir ne prodiru i neiz građuju javno mnijenje.


I ovaj mirovni susret, koji organizira Za je ‐dnica Sv. Egidija omogućujući brojne pa nele irazne susrete, jest krik koji mora prodrijeti doušiju moćnika.

Ovakav susret smo imali i doživjeli u Sa ra ‐jevu. Svima hvala koji su sudjelovali. Ipak,teško je u javnost prodrijeti sa stavovima mirai pomirenja.

Je li čovječanstvo izgubilo ljudsko dostojan‐stvo i vrednovanje čovjeka? Je li izgubilo sav j ‐e st po kojoj ima kriterije vrjednota? U mojojze mlji se pojavio sljedeći natpis na zidu: pa k ‐ao je ostao bez đavola; svi su na terenu i sura‐đuju s politikom rata. Posljedice rata su ne m ‐jer ljive. Dovoljno je da strada jedan čovjek pada to bude gubitak za čovječanstvo.

Politika razoružanja nije neostvariva politi‐ka. Ali valja uspostaviti sustav vladavine pr a ‐va, poštivanja čovjeka, njegovog dostojanstva,jednakih prava na svim razinama života. Nesmije postojati trgovina oružjem, utrka naoru‐žavanja i isprobavanje novih oružja na novimratištima kao odraz napretka čovječanstva. Učemu se sastoji napredak čovječanstva, akoide za tim da samo sebe uništi?

Imamo svjetske institucije koje donose re z ‐o lucije bez učinkovitosti. Šalju promatračekoji samo broje, koliko je ljudi stradalo, prog ‐n ano ili tko ima inicijativu na ratištu. Imamome đunarodno pravo bez sankcija. Ako se san ‐k cije donose, onda se uvijek dobro pazi kakveposljedice se očekuju, jer banke i trgovina ne

smiju stradati, a to što čovjek strada nije upi‐tno. U međunarodnim stavovima postoje dvo ‐s t ruka mjerila: jedna prema jačima, druga pr ‐e ma slabijima. U ime demokracije rađaju sera dikalni odnosi do terorizma. Svjedoci smoka ko se rat pripravlja na način da se započne sve rbalnom agresijom preko širenja mržnje doproklamiranja prava na rat. Nijedan rat nijeriješio probleme nego je nakon svakog ratauslijedio dijalog i dogovor.

I osobno sam svjedok da se najprije započ ‐ne medijski rat kako bi se stvorilo ozračje daim aju pravo oružjem ratovati. Svi smo, tobo‐že, jednaki, ali uvijek je jači u pravu.

Ne može se u ime Boga i vjere ubijati i mrž‐nja širiti. To je zločin protiv Boga. Zlo treba za ‐u staviti, a zločinom se zločin ne rješava.

Možemo li prodrijeti u javnost na način dačovjek bude mjerilo prema kojem se sve trebaorijentirati. Nema vrednijeg ili manje vrijed‐nog čovjeka. Svaki čovjek je u Božjim očimavrijednost, jer je njegovo stvorenje.

Kada bi se makar i mali dio utrošenog no v ‐ca za napredak u naoružanja utrošio za razvoji otvaranje radnih mjesta, siromaštvo bi sevrlo brzo umanjilo ili čak sasvim nestalo. Far ‐sa je priča o borbi protiv siromaštva dok je uisto vrijeme siromaha iz dana u dan sve više.Ul ožimo oružje u izgradnju mira pa će siro‐maštva biti manje.

(kta)

202 VRHBOSNA 3/2014

PR

ILO

ZI


VRHBOSNA 3/2014 203

Predsjedništvo Vijeća europskih biskups k ihkonferencija (CCEE) snažno je osudilo razapi‐njanje ljudi u Siriji koje je počinila terorističkaislamistička skupina ISIS. Vijeće je u izjavi kojuje potpisao kardinal Peter Erdö izrazilo ogorče‐nost nad djelima u kojima se religija koristi kaoopravdanje smaknuća, ističući da su ta djelausmjerena protiv svakog pokušaja postizanjami ra u toj zemlji. Ekstremisti su u Deir Haferuu povodu proglašenja islamskog kalifata ubilios am muškaraca i u središtu sela ih razapeli nakriž gdje su ih ostavili visjeti tri dana, dok je de ‐veti muškarac u Al‐Babu preživio tu kaznu. Sv ‐oj su postupak islamisti opr avdali uvođenj emreda u zemlju, izvještava Kathpress.

Pripadnici iste skupine u Iraku su, kako jepriopćio kaldejski nadbiskup Mosula ŠimonEmil Nona za agenciju “Asianews”, zauzeli sj ‐

e dište nadbiskupije, opljačkali ga i uništili svekršćanske simbole. Isto se dogodilo i sa sjediš ‐t em sirsko‐pravoslavnog nadbiskupa crkvomSv. Efrema u Mosulu, premda je mjesni imamtražio da se poštuju vjerske građevine. Stogaka ldejski nadbiskup poziva sve svjetske vođeda spriječe novo nasilje i podjele zemlje. Bu d ‐u ćnost kršćana u Iraku, posebno u područjuoko Mosula, u potpunosti je neizvjesna, ist ‐aknuo je nadbiskup, a prenosi Kathpress.

Apel svjetskoj javnosti uputio je i sirski na ‐dbiskup Mosula Yohanna Petros Moshe pu t ‐em agencije Fides. On je pozvao međunaro‐dnu zajednicu da spasi tamošnje kršćane prijene go što se dogodi tragedija stanovnika Ka ra ‐koša koji su na udaru islamista.

(kta/ika)

BIL

JEŽIM

O

Biskupi upozoravaju na tragično stanje kršćanana Bliskome Istoku

Predsjedništvo CCEE-a osuđuje kažnjavanje ljudi razapinjanjem

Kardinal Puljić u sarajevskoj katedrali zarediodevet đakona za svećenike

Tijekom svečanog Misnog slavlja, u nedje‐lju, 29. lipnja 2014., na svetkovinu sv. Petra iPa vla i na vanjsku proslavu Srca Isusova, za št ‐i tnika katedrale i Vrhbosanske nadbiskupije,nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinalVinko Puljić zaredio je u sarajevskoj katedraliPresvetog Srca Isusova devetoricu đakona zasvećenike: šestoricu za Vrhbosansku nadbisk ‐upiju i trojicu za Franjevačku provinciju Bo ‐snu Srebrenu.

Svečanu Euharistiju, uz predsjedatelja kar‐dinala Puljića, suslavili su: vojni biskup u BiHmons. Tomo Vukšić, provincijal Franjevačkepr ovincije Bosne Srebrene fra Lovro Gavran ijoš 60 svećenika među kojima poglavari i pro‐fesori Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa,Fr anjevačke teologije, Katoličkog bogoslovnogfakulteta i Nadbiskupijskog misijskog me đ un ‐a rodnog sjemeništa „Redemptoris Ma ter“. Os ‐

i m bogoslova tri bogoslovna sjemeništa u Sa ‐rajevu te većeg broja redovnica raznih dr užbi,na Misi je sudjelovala i rodbina ređenika.

Nakon naviještenog Evanđelja, vicerektorVr hbosanskog bogoslovnog sjemeništa vlč.Ma rko Mikić predstavio je kandidate za Vrh b ‐o sansku nadbiskupiju, a prvi meštar Fra nje v ‐ačke bogoslovije fra Danimir Pezer kandidateza Franjevačku provinciju Bosnu Srebrenu.Po što su se kandidati odazvali, poglavari supr enijeli svoje jamstvo i jamstvo vjernika žup‐nih zajednica iz kojih kandidati dolaze te mi š ‐lj enje odgovornih osoba da su kandidati do ‐stojni nakon čega ih je kardinal Puljić izabraoza red prezbiterata.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić seprisjetio molitvenog zaziva koji su u vrijemenjegova djetinjstva molile brojne obitelji: Bože,daj nam svećenika po svome Srcu! Dodao je


204 VRHBOSNA 3/2014

kako je vremenom sve više shvaćao da ostva‐ren svećenik može biti samo onaj koji zna učitiod božanskog Srca. Podsjetio je na Isusove ri j ‐eči: „Učite se od mene, jer sam krotka i pon i z ‐na srca“. „Uspješan je svećenik je onaj sveće‐nik koji nauči blagu vijest blago i radosnonaviještati. Radostan je svećenik onaj koji jepoput Krista imati probodene ruke i bok kakobi vodio svoje stado. Takav svećenik je uvjer‐ljiv“, kazao je kardinal Puljić ističući kako jepo trebno da svećenik bude spreman na žrtvui na posvećivanje svijeta. „Sretan svećenik jeon aj koji trajno uči od Isusa“, istaknuo je kar‐dinal Puljić naglasivši potrebu da Isus bude usredištu svećenikova života.

„Bez prave poniznosti nema vjernosti. Bezunutarnje slobode nam odanosti. Nijedan sve‐ćenik, koji je bilo čime zarobljen, ne može bitisretan svećenik“, kazao je kardinal Puljić uka‐zujući na važnost osobne molitve, otvorenostBožjoj riječi i trajno ispovijedanje da je IsusKrist, Sin Boga živoga. Rekao je da svećenikgovori iz onoga što mu je u srcu ističući važnostda u svećenikovu srcu stanuje Krist Pr og o vorioje o životima svetih apostola Petra i Pa vla kojisu uzori u svjedočenju i ljubavi prema IsusaKrista. „Bit ćete opečaćeni svetim redom prez‐biterata. Za to vam je živjeti i to iz vjere nanačin da trajno učite od Isusova Srca“, kazao jekardinal Puljić napomenuvši da će morati proćikroz kušnje te da će trebati dokazati za što živei što je njihov svetinja. „Hr a b r im vas: ne bojtese!“, poručio je kardinal Puljić. „Vi d i mo damnogi, koji su ideološki obojeni, Crkvu optu‐žuju, a pogotovo nas u hrv atskom narodu, dasmo nacionalistička Crkva. Što bi htjeli? Da mine budemo uz svoj narod? Da se mi sti dimosvog naroda? To ne znači da ćemo pr eziratidruge narode. Prvi svjetski rat počeo je na juče‐rašnji dan prije sto godina ovdje. Nije ga Crkvaizazvala niti je Crkva izazvala drugi svjetski ratniti ovaj domovinski rat. Svjedok sam ovogposljednjeg rata. Trajno sam molio i pozivao namir. Sada Crkva treba biti kriva za ono što jepolitika učinila… Kriv sam jer sam bio vjeranovoj zemlji, ovom narodu i bio sam spremanumrijeti“, kazao je kardinal Puljić hr a brećiređenike na putu vjernosti Kristu. Po zvao jerodbinu i prijatelje ređenika na mo li tvu za njihi za nova svećenička i redovnička zvanja.

Svi nazočni u kardinali izmolili su Litanijesvih svetih dok su ređenici ležali na tlu.Kandidati su dali kardinalu Puljiću obećanja uvezi s obnašanjem svećeničke službe, brige zaBožje stado, dostojnog i mudrog propovijeda‐nja evanđelja i izlaganja vjerskih istina u pre‐danoj povezanosti s Krstom, vrhovnim sveće‐nikom, te obećanja poslušnosti svome biskupuodnosno dijecezanskom biskupu i svom redo‐vničkom poglavaru. Ruke ređenika pomazanesu sv. uljem, a darovani su im plitica i kalež.Kardinal Puljić je položio ruke na glave ređeni‐ka, a potom izmolio posvetnu molitvu. BiskupVukšić i svi nazočni svećenici također su, u zn ‐ak zajedništva, položili ruke. Potom su no vo ‐za ređene svećenike njihovi župnici obukli umis nice te je izmijenjen poljubac mira.

Tijekom Svete mise liturgijsko pjevanje ani‐mirali su Bogoslovski zbor „Stjepan Ha dr o ‐vić“ i Katedralni mješoviti zbor „Josip Stadlerpod ravnanjem prof. Marka Stanušića te bogo‐slovi Nadbiskupijskog misijskog međunarod‐nog sjemeništa „Redemptoris Mater“.

Po završetku Euharistijskog slavlja nastavlje‐no je druženje oko obiteljskog stola.

(kta)

Za svećenike zaređeni su sljedeći kandidati Vrhbosanske nadbiskupije:

Vlč. đakon BOJAN IVEŠIĆ, rođen 17. ožujka1990. u Zavidovićima, od oca Ivice i majke Ma ‐rije, rođ. Šimić, dolazi iz župe sv. Josipa Zav id ‐o vići. Uspješno je diplomirao na KBF‐u u Sa ra ‐jevu 12. studenoga 2013. Đakonski praktikumje obavljao u sjemeništu Petar Barbarić Travniki u župi sv. Ivana Krstitelja Travnik.

Vlč. đakon OLIVER JERKOVIĆ, rođen 04. sv ‐ib nja 1988. u Rostovu, od oca Bože i majke Ka ‐te, rođ. Sabelja. Dolazi iz župe sv. Ilije Ro st ‐ovo. Uspješno je diplomirao na KBF‐u u Sa ra ‐j evu 12. studenoga 2013. Đakonski praktikumje obavljao u župi sv. Ante Žepče i sv. IvanKrstitelj Lug‐Brankovići.

Vlč. đakon GABRIJEL JUKIĆ, rođ. 25. 09.1974. u Žepču, od oca Ive i majke Kate, rođ. Tr ‐o grlić, dolazi iz župe sv. Ante PadovanskogŽe pče. Uspješno je diplomirao na KBF‐u u Sa ‐r ajevu 12. studenoga 2013. Đakonski prakti‐kum je obavljao u župama Katedrala i Odžak.

BIL

JEŽIM

O


VRHBOSNA 3/2014 205

BIL

JEŽIM

O

Vlč. đakon MARKO ŠKRABA, rođ. 22. 11.1989. u Bugojnu od roditelja Pave i Zorice,rođ. Arežina. Dolazi iz župe sv. Male TerezijeBi strica k. Uskoplja. Uspješno je diplomiraona KBF‐u u Sarajevu 12. studenoga 2013. Đa ‐ko nski praktikum je obavljao u župama Od ‐žak i Sarajevo‐Stup.

Vlč. đakon VLADO VREBAC, rođ. 12. 08.1989. u Sarajevu, od roditelja Dragislava i Ma ‐r ine, rođ. Pekić. Dolazi iz župe UznesenjaBDM Stup. Uspješno je diplomirao na KBF‐uu Sarajevu 12. studenoga 2013. Đakonski pr ‐aktikum je obavljao u župama SkopaljskaGra čanica i Žepče.

Vlč. đakon JOŠT MEZEG, rođ. 31.07.1987. uLjubljani od roditelja Aleksandera i Natalije r.Kos. Dolazi iz župe sv. Nikole Dolnji Logatec ‐Slovenija. Mlada misa: 06.07.2014. u župi sv.Ni kole, Dolnji Logatec; Član je zajednice Neo ‐k atekumenskog puta. Filozofske i teološke stu‐dije je započeo na Visokoj teološkoj školiRedemptoris Mater u Puli a završio na KBF‐uu Sarajevu gdje je upisan u petu (V.) godinu.

Za Franjevačku provinciju BosnuSrebrenu zaređeni su:

Fra IVAN PILIĆ, Franjevačka provincija Sv ‐e toga Križa Bosna Srebrena, rođen 6. 11. 1988.

go dine. Roditelji Mirko i Janja r. Žuljević. Fra ‐nj evački habit obukao u Visokom 15. 7. 2007.,prve privremene zavjete položio 13. 7. 2008.na Gorici u Livnu, svečane zavjete položio 14.10. 2012. u Uskoplju, za đakona zaređen 15.12. 2013. u Uskoplju. Mlada misa u župi Uz n ‐esenja BDM u Uskoplju/G. Vakufu 10. kolovo‐za 2014. godine.

Fra MARIO KATUŠIĆ, Franjevačka provin‐cija Svetoga Križa Bosna Srebrena, rođen 2. 12.1988. godine. Roditelji Domin i Nevenka r. Mi ‐l ić. Franjevački habit obukao u Visokom 15. 7.2007., prve privremene zavjete položio 13. 7.2008. na Gorici u Livnu, svečane zavjete polo‐žio 14. 10. 2012. u Uskoplju, za đakona zare‐đen 15. 12. 2013. u Uskoplju. Mlada misa u žu ‐pi Uznesenja BDM u Uskoplju/G. Vakufu 10.kolovoza 2014. Godine.

Fra DAVOR PETROVIĆ, Franjevačka pro‐vincija Svetoga Križa Bosna Srebrena, rođen10. 7. 1988. godine. Roditelji Dražen i Marica r.Alilović. Franjevački habit obukao u Visokom15. 7. 2007., prve privremene zavjete položio13. 7. 2008. na Gorici u Livnu, svečane zavjetepo ložio 14. 10. 2012. u Uskoplju, za đakonazaređen 15. 12. 2013. u Uskoplju. Mlada misau župi sv. Juraja mučenika u Vitezu 17. kolo‐voza 2014. godine.

Slavljena Misa za mir u sarajevskoj crkvi sv. Ćirila i Metodija

Sarajevska crkva posvećena slavenskim ap ‐o stolima i suzaštitnicima Europe sv. Ćirilu iMe todiju, koja se nalazi u sklopu zdanja Vrh b ‐o sanskog bogoslovnog sjemeništa, proslavilaje, 5. srpnja 2014. svoj patron. Ovim Misnimslavljem na osobit način molilo se za mir u Bo ‐sni i Hercegovini i u svijetu uz tužno sjećanjena sarajevski atentat prije stotinu godina koji jebio povod za prvi svjetski rat. Ujedno se moli‐lo za sve žrtve prvog svjetskog i svih drugihra tova krvavog dvadesetog stoljeća.

Svečanu Euharistiju slavio je nadbiskupmetropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić

u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Bosnii Hercegovini mons. Luigijem Pezzutom i uzsuslavlje 34 svećenika među kojima su bili po ‐gl avari Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeni‐šta i profesori Katoličkog bogoslovnog fa k u ‐lteta u Sarajevu. U uvodnoj riječi kardinal Pu ‐ljić je podsjetio da ovim Misnim slavljem tako‐đer zahvaljuju Bogu za proteklu akademskugodinu. Potaknuo je bogoslove da, tijekomodmora kod svojih kuća, budu svojim župnimza j ednicama svjedoci vjere te da im to ne bu ‐du prazni nego Bogom ispunjeni dani.

Riječi dobrodošlice i pozdrava kardinalu


Pu ljiću, nunciju Pezzutu i svim nazočnima po ‐ž elio je rektor preč. Marko Zubak podsjetivšida je u bogoslovijskoj crkvi prvi vrhbosanskina dbiskup sluga Božji Josip Stadler godine1900. u dnu crkve sv. Ćirila i Metodija dao ug ‐r aditi moći sv. Križa kako bi se pred tim moći‐ma molilo za Bosnu i Hercegovinu.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić na ‐j prije je ukratko prikazao život i djelovanjesvete braće Ćirila i Metodija koji su 863. godi‐ne, na poziv moravskog kneza Rastislava, us ‐pj ešno evangelizirali koristeći se slavenskimnarodnim jezikom u bogoslužju. Progovorio jei o brojnim poteškoća s kojima su se susreli usvom djelovanju. „Čovjek se divi njihovoj lju‐bavi prema Kristu, Crkvi, spasu duša. Oni na ‐d ilaze granice pripadnosti svome narodu i idudrugim narodima. To je evangelizatorski mi s ij ‐ski duh koji, u zadnje vrijeme, kao da sve višezamire. Sveti Ćiril i Metodije sve pod vr g a vajuspasu duša nasuprot današnjem mentalitetu.Nismo imuni na svjetski duh kojem je mj erilo:korist, ugoda i navezanost na svoj kraj. Čovjekse divi njihovoj vjernosti Crkvi un atoč intriga‐ma i politici. Uvijek je politika htjela manipuli‐rati vjerskim osjećajima. I danas smo svjedocitoga. Oni su sve to nadišli i ostali vjerni Crkvi.Zadivljuje njihovo izgaranje sve do smrti. Nisuposustali naviještati ev anđelje. Moleći njihovzagovor, želimo se ug ledati u njih“, istaknuo jekardinal Puljić.

Osvrćući se na završetak godine studija i od ‐g oja u bogosloviji te polazak bogoslova na lje‐tni odmor, kardinal Puljić je istaknuo kako je zabo goslove prevažno da postanu zreli ljudi i tolju di vjere, oduševljeni u zvanju i potkovani uzn anju poput svete braće Ćirila i Metodija. „Dr ‐a gi bogoslovi, pred vama je ovo ljeto koje ćepok azati kolika je vaša zrelost, kolika je identi ‐fi k acija sa zvanjem – biti svećenik. Ovog ljeta ćese pokazati, koliko si čovjek vjere, molitve,rada, ljudskosti, oduševljenja na putu premasvećeništvu. Zahvaljujem svima koji su iskrenosurađivali; iskreno zahvaljujem svima koji suulagali svoje sposobnosti na vašem putu zrenjaprema svećeništvu“, rekao je kardinal Puljić.

U trećem dijelu svoje propovijedi, kardinalPu ljić je na osobit način pozvao na molitvu zamir. „Sto godina nakon atentata u Sarajevu tekrvavog minulog stoljeća, ne smijemo posu‐

stati moliti za mir i ne smijemo prestati vjero‐vati u mogućnost mira. Živimo u gradu u ko ‐j em je zaiskrila varnica te započeo prvi svjet‐ski rat atentatom 28. lipnja 1914. Taj rat je do ‐n io mnogo zla i nikad se nije uspjelo izliječitipo sljedice tih krvavih ratova u prošlom stolje‐ću. Danas je nebo opet zakrvavljeno te se mit ‐o l ogijom i ideologijom pothranjuje mržnja i st ‐v ara nejednakost. Sve strukture života zaraže‐ne su tim ozračjem ne samo kod nas nego i usvijetu. Spominjući se toga atentata, mučnodoživljavamo ovo vrijeme kada se ponovnove liki moćnici igraju sudbinom malog čovjekai malih naroda. Kao što je vuk krivio janje damu muti vodu, tako se i danas truje ozračjeokrivljujući ‘male’ kako bi ‘veliki’ postigli sv ‐oje ciljeve“, kazao je kardinal Puljić. Pod sje t i ‐vši na riječi svetog pape Ivan Pavao II., premakojima je put čovjeka put Crkve, kazao je kakodanas izgleda kao da čovjek nema vrijednost.

„Dok se događaju tolike nepravde, Europa jezabrinuta za gay parade i to joj je glavno. Doktoliki ginu, Amerika i Europa troše energiju nagender ideologiju. Dok smo mi ginuli ovdje naulicama u domovinskom ratu, u Engleskoj suzabranili prikazivati slike pogibija na ulicamapod izgovorom da ne traumatiziraju svoju jav‐nost. A kad su prikazali ptice, koje su stradale ukatastrofi ili na drugi način, dizali su glas doneba za spas ptica. Ili, kad su vidjeli na cestamagladne pse lutalice, u skandinavskim su zemlja‐ma vrištali kako čovjek nema osjećaja za životi‐nje. Svjedok sam toga. Vidimo da su svim sred‐stvima urušili moral kako bi mogli raditi štožele, a sada kukaju da kriza vlada svijetom. Nesmije biti mjerilo: profit, zarada, užitak, potro‐šnja itd. Čovjek, njegovo dostojanstvo i prava suistinska mjerila i treba izgrađivati društvo ukojem će čovjek biti prepoznatljiv. Globalizacijaje zgazila čovjeka. Demokracija se urušila.Takav stil je rodio terorizam, a onda se diglahajka na terorizam kako bi se smjelo ratovati“,riječi su kardinala Puljića.

„Mi danas molimo za mir: Bože, uspostavipravdu i istinu, jednaka prava za svakog čo vj ‐e ka jer je čovjek tvoje stvorenje! Ti si Sina sv o ‐ga poslao da za njega umre. Zakoni trebaju sl ‐u žiti čovjeku, a ne da čovjek robuje tim za k on ‐ima. Treba u javnosti izgrađivati istinsku zau ‐z et ost za svakog čovjeka i imati jednaka mjeri‐

206 VRHBOSNA 3/2014

BIL

JEŽIM

O


VRHBOSNA 3/2014 207

XXVI. susret misionara Crkve u Hrvata

Sarajevo, 7. - 10. srpnja 2014. godine

Nakon tri dana molitve i razmjene iskustavakroz pohode znamenitim duhovnim toponimi‐ma Sarajeva, Goražda, Pala i Travnika 26. susretmisionara Crkve u Hrvata završio je 10. srpnjasvečanom Svetom misom u prepunoj travničkojsjemenišnoj crkvi sv. Alojzija Go nz a ge, na gr o ‐bu Sluge Božjega Petra Barbarića. Eu h aristijskoslavlje predvodio je domaćin ovogodišnjegSusreta misionara, kardinal Vi n ko Puljić, nadbi‐skup metropolit vrhbosanski uz suslavlje nacio‐nalnih i dijecezanskih ravnatelja Papinskihmisijskih djela (PMD) iz Bosne i Hercegovine iHrvatske, misionara i većeg broja svećenika, tesudjelovanje mnoštva vjernika među kojima subile i časne sestre misionarke.

U pozdravnom govoru na početku Misnogslavlja vlč. Željko Marić, rektor Nadbisk ups k ‐og sjemeništa Petar Barbarić Travnik, izrazio jezadovoljstvo nazočnošću misionara, podsjetiv‐ši na bogatu povijest i snažnu vezu sjemeništas misionarskim djelovanjem, čiji su bivši učeni‐ci bili i značajni misionari Nijemac o. BernardKohnen koji je u djetinjstvu došao u Travnik, o.Stjepan Mlakić rodom iz Fojnice, o. SerafinTvrtković rođen u Solakovoj Kuli (op ći naKonjic) te Ante Gabrić rodom iz Me tk o vića.„Neka ovi svijetli primjeri i vaša nazočnostdanas među nama te ova molitva pomognu daovo sjemenište ponovno bude žarište misiona‐rskih aktivnosti“, istaknuo je vlč. Marić.

Osvrnuvši se na rektorove riječi, dijecezan‐ski ravnatelj PMD preč. Pavo Šekerija kazao jekako dolazak sudionika susreta misionara u Tr ‐avnik nije slučajan. Govoreći o događaju po z ‐vao je goste da se ukratko predstave. Pri su tnisu vjernici pozdravili radosnim pljeskom uznak podrške: don Dražena Klapeža (Tan z a n ‐ija), don Borisa Dabu (Zambija), don Antu Ba t ‐arela (Tanzanija), o. Antu Jerončića (Karibi),

don Danka Litrića (Ruanda), fra Filipa Sučića(DR Kongo), fra Antu Kutlešu (DR Kongo),mons. Dragu Balvanovića (Peru), s. CelestinuGavrić (Island), s. Ivu Jelić (Ekvador), s. Ant on ‐elu Medić (Ekvador), s. Zlatu Vrbić (Čile), s. Be ‐at ricu Krstačić (Brazil), s. Bogdanu Markić (Ug ‐anda), s. Jasnu Plavac (Salomonski otoci), s.Melaniju Cvrtak (Kosovo), s. Eriku Dadić (DRKongo), s. Slavku Bogdan (Salomonski otoci)...

Kardinal se u propovijedi posebno osvrnuona svijetao životni put vjere sluge Božjeg PetraBarbarića, djeteta pobožne hercegovačke obi‐telji sa snažnom željom za svećeničkim zva‐njem, koji je svojim svetim življenjem te prera‐nom smrću ostavio neizbrisiv pečat na Trav ni ‐čku gimnaziju. Njegovi učitelji su zapazili sa ‐v jesnost tog sjemeništarca, koji je postao uzorrevno vršeći svoje dužnosti u koje je uranjaosvoju dušu. Prema njegovim riječima, Petar jeučitelje oduševljavao i svojim znanjem (izme‐đu ostalog, prevodio je grčki i francuski), anjegove posebne pobožnosti bile su pobožnostMajci Božjoj i Srcu Isusovu, što je širio gdje jegod mogao. Kad se razbolio, ostao je vjeran,optimističan i postojan. „Njegova poglavara o.Puntigama, koji će opisati njegov život, pose‐bno je dirnulo to što je u svojoj bolesti, svjestanda umire, sačuvao divan optimizam, nadu ipouzdanje u Boga. To je tog isusovca zadivi‐lo“, prisjetio se kardinal Puljić, opisavši kakoje Petar hrabro prihvatio smrt i umro kao isu‐sovac, a danas isusovci vode za naše vjernikeiznimno značajan proces za njegovo proglaše‐nje blaženim.

Mnoštvu vjernika obratili su se i nacionalniravnatelji PMD u RH i BiH. Vlč. Antuna Štefa‐na iz Varaždinske biskupije dirnula je vjerni‐čka molitva te im je čestitao na pobožnosti, za ‐m olivši ih da mole za svoje biskupe, svećeni‐

la za sve. Vidimo da je uvijek u pravu jači; dase uvijek moćniji smatra sposobnim provoditipravdu. Zato moramo moliti: Bože, daj nampravedan mir da možemo živjeti dostojanstvo

otkupljenog čovjeka i na ovom djeliću kuglezemaljske“, zaključio je kardinal Puljić.

(kta)

BIL

JEŽIM

O


208 VRHBOSNA 3/2014

ke, redovnike i redovnice. Osvrćući se na su s ‐ret misionara, prenio je kako ga je dirnula jed ‐n o stavnost, poniznost i vjernost Isusu nadbi‐skupa koji voli narod. „S nama je bio sve ovedane od jutra do večeri. Uvijek nasmiješen,uvijek pažljiv, poziva na ohrabrenje. Daj Božeda dugo i puno imamo biskupa poput nadbi‐skupa Puljića“, kazao je nacionalni ravnateljPMD u Hrvatskoj.

Na danima susreta s misionarima don IvanŠtironja je zahvalio Bogu, kardinalu i njegov ‐im institucijama i suradnicima, cijeloj Vrhb os ‐an skoj nadbiskupiji – svima koji su taj događajom ogućili i podržali te vjernicima za sve štoči ne za misije i misionare. „Hvala vam za svemo litve, žrtve i odricanja. Hvala vam što daje‐te ono što možete od svoje sirotinje, od svojihpo treba, od svojih usta. Hvala vam odavde ido kraja Lašvanske doline odakle ste ovdje ok ‐u pljeni, pa i dalje... Neka vas dragi Bog pratina vašem putu. Svima nam je teško. I u ovojLa š vanskoj dolini ima razloga za plač, ali ne ‐m ojte plakati, nego se Bogu molite. Iz te moli‐tve zasigurno će niknuti vjera koja nas snaži ihrabri da nosimo sve životne poteškoće i svekriževe, a onda će se tu roditi i ona nada kojanadilazi sve naše obiteljske pragove, ide donakraj svijeta i uzdiže se do neba – do vječno‐sti. A iz toga se rađa i ljubav – ne samo za sv ‐o je bližnje, nego za one do nakraj svijeta, lju‐bav prema Bogu i braći ljudima, bez obzira naboju i naciju“, zaključio je na kraju nacionalni

ravnatelj PMD u BiH don Štironja pozvavšipuk da Lašvansku dolinu pretvore u dolinumolitve za misionare.

Nakon Misnog slavlja i ranije tijekom pro g ‐r ama prikupljeni su dojmovi sudionika do sa ‐da najbrojnijeg susretanja misionara, čuvši 24ko mentara oduševljenja onih koji gotovo ne ‐m aju vremena za putovanja i susrete. Mnogiod njih zbog obveza u pastoralu ili pomoćista novništvu godinama nisu sudjelovali u do ‐ga đaju, a većina prvi put obišla neke lokacijepoput Goražda. Misionare se osobito dojmiloup oznavanje s tragičnim činjenicama i mje‐stom stradanja Drinskih mučenica. Međuonima koji će ponijeti neizbrisivu uspomenusu i fratri Uganđani. Fra Augustus Byar uh a ‐nga (Tanzanija) i fra Matthias Kule (Kenija,Ma d agaskar i Mauricius) doživjeli su snažnois kustvo u Goraždu, a prenijeli su nam svojeus hićenje ljudima, gostoprimstvom i priro‐dom tijekom njihova prvog boravka u BiH.

Susret misionara Crkve u Hrvata završio jeSv etom misom u travničkom sjemeništu, uzliturgijsko pjevanje koje su predvodili bogo‐slovi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništaAnte Vrhovac i Mario Jurišić te okrjepom usje menišnom blagovalištu koju su pripremiliod gojitelji sjemeništa na čelu s rektorom vlč.Željkom Marićem i ekonomom vlč. MarkomMajstorovićem sa suradnicima.

missio.ba/I.O.

Posveta župne crkve i proslava 30 godina župe Briješće

BIL

JEŽIM

O

Trideset godina nakon osnutka župe u sara‐jevskom naselju Briješće, posvećena je župnacrkva sv. Leopolda Bogdana Mandića. Radostovoga događaja u nedjelju, 13. srpnja, s doma‐ćim vjernicima došli su podijeliti katolici gradaSarajeva i župe sv. Leopolda iz Dragunje kodTuzle. Svečano euharistijsko slavlje, uz konce‐lebraciju 15 svećenika, predslavio je i posvetiono vi oltar i crkvu, nadbiskup metropolit vrh ‐bo sanski kardinal Vinko Puljić.

U župnoj crkvi koja je toga dana bila prem a ‐

l ena da primi pristigle vjernike, nazočne je po ‐zdravio župnik vlč. Miroslav Karatović. Po ds ‐jetio je na prve samostalne korake ove vjerničkezajednice koja je nastala 8. srpnja 1984., odvaja‐njem naselja od župe Stup. Prisjetio se i svihsedam dosadašnjih župnika, istodobno izraža‐vajući dobrodošlicu njima trojici koji su za ovuprigodu došli: vlč. Đuri Živkoviću, pr eč. PaviŠekeriji i vlč. Peri Brajki. Rekao je kako se ovavjernička zajednica u molitvi spomenula i svo‐jeg pokojnog duhovnog pastira vlč. Jose Fili p o ‐


VRHBOSNA 3/2014 209

BIL

JEŽIM

O

v ića. Na poseban način pozdravio je ku ma crk ‐ve gosp. Antu Bošnjaka i njegovu obitelj te na ‐če lnika Općine Novi Grad gosp. Semira Efe n ‐dića i novog imama Jusufa ef. Kadrića.

Župnik je u kratkim crtama prikazao tijekizgradnje župne crkve čiji su temelji izliveni1991. za vrijeme župnikovanja vlč. Živkovića,a gradnja završena 2012., kada je duhovni pa ‐s tir ove malene zajednice bio vlč. Brajko.

Nakon uvodnih simboličnih čina predava‐nja ključeva crkve te prigodnih misnih čitanja,kardinal Puljić je izrekao propovijed, objašnja‐vajući bit posvete župne crkve. „Danas mi po ‐s v ećujemo crkvu i sve što je u njoj biva po s ve ‐ćeno. Ali i mi, ulazeći u ovaj sakralni prostor, imi se posvećujemo. To znači da postajemo Bo ‐gu bliži“, rekao je kardinal Puljić napominjućida zbog toga svake godine ova vjernička zaj e ‐dnica treba, kao svetkovinu, na ovaj datumproslavljati posvetu crkve.

Potom je, oslanjajući se na pročitane sveto‐pisamske tekstove, objasnio važnost življenjau Božjoj blizini koja proizvodi u čovjeku istin‐sku radost. „Naša sigurnost, naš temelj je uIsusu Kristu. To si trebamo posvijestiti svakiput kada ulazimo u crkvu (…) Dolazimo u cr ‐k vu koja je građena ljudskim rukama, da bi ‐smo mi, milošću Božjom sebe izgrađivali“, na ‐glasio je kardinal. Objašnjavajući evanđeoskuzgodu sa Zakejom koji se, želeći vidjeti Isusa,popeo na smokvu, nadbiskup je rekao da jenužno sići s „drveta oholosti i umišljenosti“kako bi Gospodin „proboravio u našoj ku ći“jer su ljudsko srce i savjest najsvetija „mjesta“

u životu čovjeka.Kardinal Puljić je zatim protumačio redo‐

slijed i simboliku obreda posvete oltara i cr k ‐ve, pritom ukazujući na potrebu svetoga živ‐ljenja svakog pojedinog vjernika, iz čega ničuplodovi za vječnost.

Nakon homilije uslijedila je molitva Li t a n ‐ija svih svetih te središnji dio obreda: posveteoltara i crkve. U novi, unikatni, drveni oltarkoji je dar gosp. Franje Milosa i njegove obite‐lji, ugrađene su moći sv. Vinka Marie Str a m ‐bia, biskupa (1745. ‐ 1824.). Dok je kardinalPu ljić mazao oltar, svećenici su to isto učinilina četiri križa na zidovima crkve, koja simbo‐liziraju četiri evanđelja.

Zbor župe Gromiljak, pod vodstvom s. Ma ‐ri nele Zeko, SMI, skladnim je pjevanjem pra‐tio obrede kojima je ravnao vlč. Željko Marić,ravnatelj Travničkoga sjemeništa.

Pri završetku Svete mise, kardinal, župnik ikum crkve, otkrili su spomen ploču na ovajdogađaj kojim je zaokružena „priča“ o izgra‐dnji crkve u Briješću.

Nakon euharistijskoga slavlja, svećenici, ča ‐sne sestre i vjernički puk nastavili su druženjeoko obiteljskoga stola u župnoj kući i dvorištu.

Inače, Sarajevo je nakon pune 74 godine,kada se prisjeća tužne 100‐godišnjice atentatana prestolonasljednika Franju Ferdinanda injegovu suprugu te 30‐godišnjice radosnogadogađa početka XIV. Zimskih olimpijskihigara, ponovno doživjelo posvetu jedne kato‐ličke bogomolje.

(kta/j.v.)

35. obljetnica župe i blagoslov kamena temeljca na Grbavici

Nakon što je u četvrtak, 31. srpnja, jedinažupa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji kojompastoralno upravljaju oci isusovci, sv. IgnacijaLo jolskog u sarajevskom naselju Grbavica pr ‐o slavila svog nebeskog zaštitnika, na svetk o ‐vinu Blažene Djevice Marije od Anđela, 2. ko ‐ lovoza, istoimena župa obilježila je 35. ob lje t ‐n icu svoga postojanja prigodom čega je na db ‐is kup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko

Puljić blagoslovio temelje nove župne crkve ipastoralnog centra.

Euharistijskim slavljem uz koncelebraciju 15‐ak svećenika koji pastoralno djeluju u Sar aj e vui provincijala Hrvatske pokrajine Dr u ž beIsusove, p. Ante Tustonjića, predsjedao je kard.Puljić. Na početku nazočne je pozdravio žu pnikp. Krešimir Djaković, koji je ukratko pre dstaviopovijest župe te se zahvalio svojim prethodnici‐


210 VRHBOSNA 3/2014

BIL

JEŽIM

O

ma za sve što su učinili za izgradnju ove župnezajednice. Nakon toga vrhbosanski nadbiskupblagoslovio je vodu kojom je zatim poškropiocrkvu i pastoralni centar u izgradnji.

Na početku prigodne propovijedi kard.Puljić najprije se osvrnuo na svetkovinu Go ‐spe od Anđela, koja se proslavljala toga danate istaknuo veliki doprinos sv. Ante Pad ov a n ‐skog za širenje te pobožnosti.

U nastavku svoga obraćanja okupljenim vj ‐e rnicima pojasnio je simboliku blagoslova ka ‐m ena temeljca prilikom izgradnje neke crkve ipri tome rekao: „On označava na čemu zdanjepočiva. Taj kamen temeljac označava Isusa Kr ‐ista ili bolje rečeno ono što Crkva spominje umo litvi da je sagrađena na temeljima 12 apost ‐ola, a da je Krist zaglavni kamen.“ Zatim jenaglasio kako crkva kao građevina nije samasebi svrha, nego da ona označava živu zajed‐nicu koja u njoj saziđuje svoju vjeru. „Crkva segradi kako bi izgradila zajedništvo, da se unjoj vjernici hrane Riječju Božjom, tijelomKristovim, primaju sakramente“, objasnio jevrhbosanski nadbiskup.

Potom je progovorio o svim teškoćama sko jima se susretala ova župna zajednica od sv ‐oga osnutka prije 35 godina te istaknuo da jesve počelo u nekadašnjoj mehaničarskoj radnjikoja je preuređena za bogoslužje. „Simbolično

umjesto auta počeli smo popravljati duše“, re ‐k ao je kard. Puljić te dodao kako je bilo po tr e ‐bno 35 godina da bi se dobila dozvola za iz g ‐radnju crkve. Posebno je iskazao svoje razoča‐renje odnosom vlasti, kako komunističke takoi poslijeratne domaće tako i međunarodne,ko ja je izmišljala različite razloge kako ne bida la sve potrebne dozvole. „Po zakonu trebada nas nestane“, razočaravajuće je uskliknuoka rd. Puljić te istaknuo da su i katolici građa‐ni Bosne i Hercegovine koji žele živjeti s dru‐gima ispovijedajući svoju vjeru.

Završavajući svoju propovijed vrhbosanskinadbiskup ohrabrio je vjernike da budu us tr ‐ajni u ispovijedanju vjere te da kroz sve kušnjeprođu kao prokušana djeca Božja. „Ustrajni isložni budimo pa ćemo moći mnogo više na p ‐r aviti“, zaključio je kard. Puljić.

Nakon ispovijesti vjere i molitve vjernikaus lijedilo je čitanje povelje koja je podsjetnikna ovaj važan dan za župu sv. Ignacija Lo jo ls ‐k og na Grbavici, a nju su potpisali kard. Pu ‐ljić, provincijal p. Ante i župnik p. Krešimir,na kon čega je ona stavljena u kamen temeljacko jega je blagoslovio vrhbosanski nadbiskup.

Poslije Sv. mise nastavljeno je zajedničkodruženje svih prisutnih oko obiteljskog stola.

(kta/kt)

U nedjelju, 10. kolovoza nadbiskup metro‐polit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić slavioje Svetu misu i posvetio novoizgrađenu žu p ‐nu crkvu Sv. Josipa u Rankovićima. U konce‐lebraciji su bili desetorica svećenika, međukojima i župnik don Jure Gavranić, te dvojicakanonika: mons. dr. Pavo Jurišić, dekan KBF‐au Sarajevu i mons. Bosiljko Rajić, pastoralnivikar Vrhbosanske nadbiskupije. Ceremonijeje pripremio liturgičar mr. don Željko Marić,re ktor travničkoga sjemeništa, uz asistencijubo goslova i sjemeništaraca. Pred početak Sv e ‐

te mise nazočne župljane, prisutne svećenike,vjernike hodočasnike i kardinala Puljića poz‐dravio je župnik don Jure.

Započinjući prigodnu propovijed kardinalPu ljić je istaknuo da je crkva zdanje, ali i sim‐bol zajednice vjernika. „U toj crkvi se svi osje‐ćaju kao kod kuće, tu smo svi braća i sestrebez obzira na sposobnosti, na imanje ili na go ‐ d ine. Ovdje smo svi djeca Božja. Ova župnacr kva označava svakoga župljanina, jer svatkoje od župljana hram Duha Svetoga. Kada godčo vjek pogleda na crkvu, treba prepoznati

Rankovići, 11. kolovoz 2014.

Posveta nove župne crkve Sv. Josipa u Rankovićima


VRHBOSNA 3/2014 211

BIL

JEŽIM

O

sebe i činjenicu da je dijete Božje. Zdanje nijesa mo sebi svrha, njegova svrha je da izgrađu‐je zajednicu“, kazao je kardinal Puljić ističućida posvećivanje crkve znači predavanje togzdanja Bogu. „Crkva je dom Božji, u njoj sedo gađa susret čovjeka i Boga. Što drugo simb ‐o liziraju ovi tornjevi, nego to da se čovjek tr ‐eba uzdići Bogu. Zemlja nam treba da na njojži vimo i na koncu u njoj budemo pokopani, alito nije konačni cilj. Ne smijemo se prilijepiti zatu zemlju, jer naš konačni cilj je Nebo“, kazaoje kardinal Puljić potom podsjećajući na riječisluge Božjega Josipa Stadlera koji je prigodomposvete jedne crkve rekao da ovdje na zemljiim amo isto što i sveci u Nebu. „To je Isus Kristu tabernakulu. Nebo Nebom čini Isus Krist, aako je Isus u našem svetohraništu onda je tuNe bo. Naš oslonac i naš temelj je Isus Krist. Tosam rekao kada sam blagoslivljao kamen te m ‐e ljac ove crkve. Sazidani smo na temelju apo‐stola, zaglavni kamen je Isus Krist. Mi računa‐mo s Bogom i s njime živimo. Zato doći u ovucrkvu znači prepoznati sebe, pronaći svoj kr š ‐ćanski katolički identitet“, riječi su kardinalaPuljića koji je vjernike ohrabrio da se osnaže uvjeri kroz slušanje riječi Božje. „Trebamo seosposobiti za život u vjeri da ne budemo ku k ‐avice, izdajice ili prodane duše. Trebamo ču ‐vati svoje svetinje. Neka riječ Božja dopre donas da se znamo u Bogu radovati. To je na šasnaga”, kazao je.

Osvrćući se na dio iz pročitanog Evanđelja,u kojem je Isus Zakeju, cariniku koji je ubiraoporez za okupatore Rimljane, kazao da će pro‐boraviti u njegovoj kući, kardinal Puljić jekazao da Isus i nas zove da siđemo sa „svoje

oholosti, umišljenosti, sebičnosti, sa svih svo‐jih nepravda” koje činimo jer “želi boraviti unašoj kući”. „Mi ovdje dolazimo u Njegovuku ću da bi se On nastanio u nama. Danas će ‐mo ovu crkvu posvetiti da postane dom Bo ‐žji”, ustvrdio je kardinal Puljić.

“Kao što je obiteljski stol mjesto gdje je Isusdo šao Zakeju, i naša obitelj najradosnija je ka ‐da se okupi zajedno za stolom. Najdraža us p ‐o mena iz djetinjstva mi je kada smo sjedili svizajedno, te blagovali i pričali. Danas sve manjemeđusobno pričamo u obiteljima, jer nepre‐stano priča ona ‘kanta’ u kući. Potreban nam jetaj obiteljski razgovor za stolom, dok blaguje‐mo da jedni druge doživimo. U ovoj crkvi sre‐dište je oltar ‐ žrtvenik, na njemu se obnavljaono što se dogodilo u dvorani Posljednje veče‐re i ono što se dogodilo na Kalvariji”, kazao je,između ostaloga, kardinal Puljić.

Poslije propovijedi uslijedila je molitva lita‐nija svih svetih, a potom je tajnik nadbiskupadon Branko Jurić pročitao svečanu Poveljukoja se zajedno s moćima svetih mučenika ug ‐r adila u novi oltar.

Kardinal Puljić predao je ključeve novežupne crkve župniku, kako bi se u njoj sva‐kodnevno slušala riječ Božja i slavila žrtvaGospodnja.

Nakon popričesne molitve svećenici i asi‐stencija iz prezbiretija uputili su se u dvorištežupne crkve, gdje je kardinal Puljić blagoslovionovi kip Sv. Josipa, rad akademskoga ki p aragosp. Zdenka Jurišića iz Novog Tra v n ika. Po t ‐om je uslijedio blagoslov i otpust pris utnih mi ‐s ara, nakon čega je uslijedilo narodno veselje.

(kta)

Održan XIX. susret dijecezanskih svećenikaVrhbosanske nadbiskupije

U srijedu, 17. rujna u prostorijama Vrhb os ‐an skog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevuodržan je devetnaesti godišnji susret dijece‐zanskih svećenika Vrhbosanske nadbiskupijena kojem je sudjelovalo oko 120 svećenika odukupno 226 vrhbosanskih svećenika od kojiveći broj pastoralno djeluje izvan nadbiskupi‐

je ili se nalaze na poslijediplomskog studiju ilisu umirovljeni. Susret je započeo zajedničkimMi snim slavljem u sjemenišnoj crkvi sv. Ćirilai Metoda koje je predslavio nadbiskup metro‐polit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uzkoncelebraciju nazočnih svećenika.

Na početku prigodne propovijedi kardinal


Puljić je izrazio čestitku i poželio blagoslov uradu posebno onim svećenicima koji su po s lj ‐e dnjih mjeseci imenovani spomenuvši poim e ‐nce: kancelara preč. Mladena Kalfića i ek on o ‐ma preč. Franju Tomića u Nadbisk u ps k om or ‐d inarijatu vrhbosanskom te rektora preč. Jo s ‐ipa Kneževića i duhovnik vlč. Jakova Kajinićau Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništukao i duhovnika vlč. Pavu Šekeriju i prefekta iek onoma vlč. Marka Jukića u Nadbis kup ij s k ‐om sjemeništu „Petar Barbarić“ u Travniku.Po dsjetivši da je Vrhbosanska nadbiskupija upa rt nerstvu s austrijskom biskupijom Klag en ‐f urt, koja je, kako je naglasio, pomagala višeputa u kriznim situacijama, izvijestio je da ćečetvorica vrhbosanski svećenika otići privre‐meno pastoralno djelovati u toj biskupiji.

Kardinal Puljić u propovijedi je potaknuosv ećenike da se u svom djelovanju trajno nad ‐ah njuju primjerom svetih i dobrih svećenika,po sebno onih koji su djelovali u Vrhbosanskojna dbiskupiji, te svima zahvalio na euharistij‐skom zajedništvu koje je najdublji izraz jedin‐stvo prezbiterija pojedine mjesne Crkve. Po z v ‐ao je na osobitu molitvu za bolesne svećenikekoji nisu mogli doći na susret kao i za sve kojisu u osobitoj potrebi i za sve koji iskreno volesv oju mjesnu Crkvu i u nju velikodušno ul a ‐žu, žrtvujući se i izgarajući za nju, svjesni datime ostvaruju svoje poslanje. Potaknuo je sve ‐ć e nike da Bogu zahvaljuju za mogućnost red ‐o vnog slavljenja Euharistiju u svojim zajedni‐cama jer na taj način Euharistiju „doživljavajukao istinski izvor jedinstva Crkve i središtepastorala u svećeničkom poslanju“. Pozvao ihje i na redovnu molitvu časoslova naroda Bož ‐je ga ističući da kroz tu molitvu jačaju mjesnu iopću Crkvu jer „Crkva moli na vaša usta“. Ka ‐z ao je da na taj način izgrađuju mistično tijeloKr istovo „čiji su udovi“ te ih potaknuo da „sv ‐a kodnevno prebiru otajstva krunice usvajajućitako djelo spasenja poput Marije koja je sve tetajne prebirala u svom srcu“. Potaknuo ih dauv ijek budu na raspolaganju za sakrament is ‐p ovijedi te da ga vrjednuju iz osobnog isku‐stva ispovijedi i utječu se božanskom Srcu ko ‐je je „bogato milosrđem te preko svećeničkihruku dijeli svoju ljubav praštanjem“. Ukazaoje na potrebu molitve Duhu Svetom u istinsk ‐om traženju ostvarenja volje Božje kao što sva‐

kodnevno mole u molitvi Očenaša: „…budivolja tvoja…“

Kardinal Puljić je zahvalio svim svećenici‐ma koji hrabrim praštanjem drugima pokazu‐ju da su „sinovi Božji koji se ne daju zatrovatiogorčenjem i mržnjom“ i svima koji su se hra‐bro othrvali ogovaranju i ne „truju bratske od ‐n ose“ kao i onim svećenicima koji istinski us ‐v ajaju anđeosko „zlatno“ pravilo da ono štone žele da drugi čine, ni oni ne čine drugima iob rnuto. Ohrabrio je i svima svećenicima kojisu ponizni te ne osuđuju druge nego hrabropr ihvaćaju svoj život te se ponizno i skrušenopr edaju ljubavi Božjoj ne bježeći od sebe i sv ‐oje stvarnosti. Uputio je riječi zahvale i svimsv ećenicima; koji istinski održavaju celibat ina taj način svjedoče evanđeosko vrjednova‐nje čistoće; koji gaje evanđeljem prožet rječniki kulturu govora; koji su „vjernički jaki i svojerane liječe u riječi Božjoj i molitvi ne nanosećidr ugima rane kako bi izliječili svoje“; koji sv ‐oju suradnju ostvaruju iz vjere i ljubavi premaKristu, Crkvi i svom svećeničkom zvanju; kojisa vjesno skrbe za povjerena materijalna do b ‐ra; koji ozbiljno prihvaćaju suradnju i sudjelo‐vanje na svećeničkim susretima; koji vole sv ‐oje zvanje i poštuju druge i drugačije; koji is k ‐r eno vole svoju prošlost potičući na upozna‐vanje i čuvanje pamćenja i izgradnju sadašnjo‐sti za buduća pokoljenja; koji shvaćaju da svi‐jet ne počinje niti završava s njima... Poželio jeda svećenički susret bude radosno obogaćiva‐nje i ohrabrenje kako bi se mogli svjedočki no ‐siti s izazovima života i istinski se dati u ostva‐renju gesla Prve Sinode Vrhbosanske nadbi‐skupije: „Sve obnoviti u Kristu“.

Radni dio susreta započeo je izlaganjem ka ‐r dinala Puljića o odgoju za svećenički identi‐tet. Prikazao je današnju situaciju odnosnome ntalitet te potrebu da, unatoč brojnim neg ‐a t ivnim utjecajima, svećenici ostanu vjerni sv ‐ome zvanju i poslanju te da budu čvrsto oslo‐njeni na Krista u svom svećeničkom identitetukoristeći sva potrebna duhovna sredstva odslavlja Euharistije, molitve, razmatranja, čita‐nja Biblije i Katekizma Katoličke Crkve i dru‐gih dokumenata do duhovnog vodstva odno‐sno duhovne pratnje.

Ravnatelj Caritasa Vrhbosanske nadbisku‐pije vlč. dr. Mirko Šimić izvijestio je o zauzi‐

212 VRHBOSNA 3/2014

BIL

JEŽIM

O


VRHBOSNA 3/2014 213

BIL

JEŽIM

O

manju dijecezanskog Caritasa da pomognelju dima pogođenim poplavama. Iznio je, iz m ‐e đu ostalog, podatak da su podijelili više odmilijun kg razne pomoći te da posreduju ob n ‐ovu 300 kuća i obnovu stočnog fonda kao i daobilaze stare i bolesne itd. Istaknuo je da se tosve čini u suradnji sa župnicima na pogođe‐nim župama.

Vicerektor Vrhbosanskog bogoslovnog sje‐meništa vlč. Marko Mikić ukratko je upoznaosv ećenike sa životom u bogosloviji napominj ‐ući da je tijekom prošle akademske godine tuživio i studirao 41 svećenički kandidat iz Vrh ‐b o sanske, Mostarsko‐duvanjske odnosno Tre ‐b in jsko‐mrkanske biskupije zatim Banjolučke,Ko torske, Subotičke, Đakovačko‐osječke i Sk ‐o pske biskupije. Posebnu zahvalu izrekao ježupnicima i svećenicima koji su otvoreni zasuradnju te na razne načine podupiru rad iživot bogoslovije.

Rektor Nadbiskupijskog sjemeništa PetarBa rbarić iz Travnika vlč. mr. Željko Marić prog ‐o vorio je o životu sjemenišne zajednice napo m ‐i njući da je to 17. godina ponovnog djelovanja

sjemeništa i Katoličkog školskog centra te datrenutno u sjemeništu žive i djeluju 42 sjemeni‐štarca iz biskupija u BiH. Spomenuo je i razneaktivnosti u sjemeništu i određene poteškoće skojima se susreću. Uputio je riječi zahvale svimsvećenicima koji su otvoreni za suradnju.

O stanju u Svećeničkom domu Vrhbos an s ‐ke nadbiskupije svećenike je izvijestio vlč. Fa ‐b ijan Stanušić koji je prikazao i stanje svećeni‐čke „Međupomoći“.

O tijeku izgradnje i Nadbiskupijskog centraza mlade „Ivan Pavao II.“ govorio ravnatelj vlč.dr. Šimo Maršić koji je kazao da je u tijeku iz ‐vođenje radova druge faze te zahvalio župnici‐ma na svakovrsnoj suradnji i potpori ističući dasu aktivnosti mladih najvažnije od svega.

Generalni tajnik Sinode Vrhbosanske na db ‐is kupije izvijestio je o tijeku priprema i predl ‐o žio pojedine tematske cjeline s posebnim na ‐gl askom na brak i obitelj.

Nakon plodne diskusije, kardinal Puljić jeup utio završnu riječ, a susret je završen molit‐vom i zajedničkim objedom.

(kta)


NA

ŠI P

OKO

JN

ICI

U utorak, 12. kolovoza 2014. godine slavlje‐na je sv. Mi sa zadušnica za + vlč. dr. TomislavaJozića u bogoslovnoj crkvi Sv. Ćirila i Metoda.Misu je predslavio Vi nko kard. Puljić, nadbis ‐k up vrhbosanski, uz sus lavlje biskupa mons.Pe re Sudara i mons. Tome Vukšića, vojnog or ‐d inarija, te četrdesetak svećenika, kao i vjerni‐ka grada Sarajeva, rodbine i brojnih redov n ‐ica. Velečasni Tomislav je umro u nedjelju, 10.ko lovoza 2014. u Sarajevu, okrijepljen otajstvi‐ma, nakon duže i teške bolesti.

Na početku je sve nazočne pozdravio ra v n ‐a telj Svećeničkog doma vlč. Fabijan, ističućika ko je pokojnog imao osjećaja za tri stvari:osj ećaj za detalje, osjećaj za lijepo i osjećaj zastrpljivo podnošenje patnje.

Nadbiskup Puljić je u propovijedi povezaosvoje osobno svjedočanstvo o pokojniku. Na p ‐o menuo je da ga poznaje još iz bogoslovskihda na u Đakovu, te kasnije kroz pastoral i životprofesorski rad. Između ostalog, u propovije‐di je rekao: „Mnogima je bio profesor i župnik.Nje gova duša je pred licem Božjim. Danas molimoza njegovu dušu. .... Drage su nam uspomene napo kojnika i svijetli trag koji je nakon njega ostao.Od njega su ostale knjige i tekstovi koje je napisaoi predavanja koja je imao. Ali, pred Bogom je dru‐gačije... Sada, kad je pred licem Božjim, naši sudo‐vi ništa ne znače. On je svoje čistilište na zemljipr oveo. Kroz bolest i strpljenje je prošao čistilište idošao očišćen pred lice Božje. Isus je obećao danikoga neće odbaciti. A nema goreg osjećaja od bitiodbačen. Najstrašniji je osjećaj biti odbačen zavječnost. Nadamo se da Isus neće nikog odbaciti,nego da će spasiti za vječnost... Poznavajući ga, že ‐lim mu reći: Hvala za služenje ovoj mjesnoj crkvi.Hvala za služenje u pastoralu i u profesorskoj služ‐bi. Mi mu opraštamo i molimo za oproštenje.“

Na završetku misnog slavlja, kancelarOrkić je pročitao životopis pok. Prof. Jozića, azatim je dekan KBF‐a, mons. dr. Pavo Jurišić, uime profesorskog zbora izrekao riječ oproštajai zahvale. Nakon sv. Mise, tijelo pokojnika jeispraćeno za Koraće.

U župnoj crkvi je imao misu i od pokojnikase oprostio u ime Nadbiskupa, članova

ordina rijata i klera Vrhbosanske nadbiskupijemo ns. Luka Tunjić, generalni vikar. Izmeđuos talog, rekao je:

„Profesor je predavao moralnu teologiju s ne v ‐j erojatnom lakoćom. S istom lakoćom je komunici‐rao i bio čovjek dijaloga... Znao je postaviti grani‐cu između površnosti i dubine, zanimljivosti i sa ‐m odopadnosti, jednostavnosti i teološke zahtjevno‐sti, moralnih principa i neiscrpne kazuistike…Nje gov humor je bio protkan pastoralnom praksomi crticama iz svakodnevnog života, a tako bezazle‐no prenesen da se nitko nije mogao naći uvrijeđen.Pr edavanja su mu bila opuštena, zanimljiva i jas ‐na, što nam je na prvi pogled stvaralo zamku, mi ‐sl eći da će ispite biti lako pripremiti. Međutim, išč ‐it avajući skripte brzo smo uočavali kako svaka riječima svoje značenje i težinu i da tako napisana nedopušta nikakvu improvizaciju. Za većinu stude‐nata kod mnogih profesora ispiti su bili veliki stres,bez obzira s kojom sigurnošću i naučenim znanjemna njih izlazili. Profesor je i za takve situacije imaoan tistresni lijek, tako da smo opušteno izlazili i po ‐la gali ispite. Oni kojima to nije uspijevalo od prviput, slijegali su ramenima i iskreno priznavali „st ‐v arno nisam znao i nije do profesora“. Zbog svojeposebne karizme koju je imao kao profesor uživao jemeđu nama, ali i poslije kad smo se zaredili, velikopoštovanje i ugled koji mu je tako normalno prista‐jao, a koji je čini mi se, više značio nama nego nje ‐mu samome… “

Nakon sv. Mise, vlč. Tomislav je ukopan namj esnom groblju u Koraću.

Tomislav Jozić je rođen 1. listopada 1942. uKo raću (općina Bosanski Brod), od Nikole iMa re rođ. Čabraja. Kršten je u istoj župi. Osn ‐o vnu školu pohađa u mjestu rođenja i u Der v ‐enti. Srednjoškolsko obrazovanje je stekao uDubrovniku a bogosloviju je pohađao u Đako‐vu. Đakonsko ređenje je imao u BosanskomBrodu 23. svibnja 1968., a svećeničko u Đako‐vu na Petrovo 1968. godine. 21. srpnja 1968. Jeslavio mladu misu u Koraću.

Najprije je imenovan župnim vikarom uKa ndiji: od 25. siječnja 1969. do 7. svibnja1971., kada je imenovan župnim vikarom uNo vom Sarajevu. Od 1972. do 1977. je na stu‐

Prof. dr. Tomislav Jozić

(1942. – 2014.)

214 VRHBOSNA 3/2014


diju u Rimu, gdje je postitgao gradus doktorazn anosti iz Moralne teologije na Alfons ia n u ‐mu. Od 1978. je župnik župe Sv. Josipa ‐ Ma ‐r in dvor u Sarajevu, ali zbog ranijeg imenova‐nja prefektom na VVTŠ‐u i imenovanja prof e ‐s o rom moralne teologije, ovaj dekret nije u cij ‐e losti ostvaren. Godine 1980. je imenovan su ‐r a dnikom župnika na Stupu u Sarajevu. Trigo dine kasnije je imenovan rektorom Bog o sl ‐o vije u Sarajevu. Nakon tri godine je razrije‐šen iste službe i imenovan upraviteljem župeNovo Sarajevo. U srpnju 1987. je imenovande kanom sarajevskog dekanata.

Pred Božić 1992. je razriješen službe župnikau Novom Sarajevu. Godine 1999. je imenovanglavnim urednikom „Katoličkog tjednika“. Ulipnji 2001. odlazi za župnika u Brezu, a nakončetrnaest mjeseci je razriješen iste sl u ž be, tenastavlja profesorsku službu i biva im e novanslaviteljem mise u crkvi Kraljice Kr u n ice naBanjskom Brijegu u Sarajevu. U studenom2003. je razriješen obveze slavljenja sv. Mise ucrkvi Kraljice Krunice na Banjskom Brijegu.

14. svibnja 2013. razriješen je službe profe‐sora na KBF‐u i zbog zdravstvenih razloga st ‐a vljen u svećeničku mirovinu. Iz zgrade Bo g ‐

oslovije 28. svibnja 2013. je preselio u susjednuzgradu – Svećenički dom. Zadnjih godinudana bio je prikovan za krevet.

U dva mandata pri BKJ je bio član vijeća zakler, te u jednom mandatu član Vijeća BK zaobitelj. Bio je profesor moralne teologije od1977. pa sve do 2012. godine. Objavio je mn o ‐ge znanstvene članke u časopisima i Zbo rn i c ‐ima, osobito iz etičkog područja (pedesetak čl ‐anaka). Bio je i u inicijativnom odboru, potomi u upravi, za formiranje Bioetičkog društva uBiH, koje je osnovano 2006. godine. Društvo jeorganiziralo nekoliko simpozija s objavljenimzbornicima radova.Bio je čest sudionik i pre‐davač na simpozijima, tribinama i sličnimsusretima. Objavio je knjige: Povijesti obitelj‐skog morala u Bosni (doktorska radnja), Dru št ‐vena teološka etika, Na tragovima odgovornosti,Porijeklo moralnoga zakona, Bio je višegodišnjičlan uredništva časopisa Vrhbosnensia KBF‐a uSarajevu. Prošlo ljeto je KBF i Glas Koncila iz ‐dao Zbornik radova u povodu 70 godina živo‐ta i 35 godina profesorskog djelovanja naVVTŠ (kasnije VKT, a danas KBF).

Ilija O.

NA

ŠI P

OKO

JN

ICI

Fra Luka Markešić, OFM

(1937. - 2014.)

Fra Luka je preminuo 7. kolovoza 2014. go d ‐ine u Sarajevu. Dana 12. kolovoza 2014., sla v ‐ljena je misa zadušnica u crkvi franjevačkog sa ‐mostana svetog Ante Padovanskoga u saraj e ‐vskom naselju Bistrik za fra Luku, člana Fra nj ‐evačke provincije Bosne Srebrene. Misu je pred‐slavio nadbiskup metropolit vrhbosanski Vinkokardinal Puljić u zajedništvu s pomoćnimbiskupom banjolučkim mons. dr. Ma rkom Sem ‐r e nom, te uz suslavlje provincijala Bosne Sr e ‐brene fra Lovre Gavrana i stotinjak svećenika.

Dr. fra Ivan Šarčević, gvardijan samostanasv. Ante i profesor na Franjevačkoj teologiji uSa rajevu tom prigodom je kazao da je fra Lukabio „prirodan, elementaran čovjek, nekada dj ‐e tinje zaigran i opušten, a nekada do natural‐izma nepopustljiv i tvrd“ te da je svoj fratarski

život shvaćao kao „osobnu misiju i kao krš ća ‐n sko‐franjevačko i bosansko‐hrvatsko posla‐nje u svome vremenu i svojoj Bosni“.

U prigodnoj propovijedi kardinal VinkoPu ljić je govorio o stvarnosti okončanja ljuds ‐k oga života podsjećajući da se „valja pripre‐miti za trenutak kada Gospodin pokuca na na ‐ša vrata“. Podijelivši s nazočnima svoje osob ‐ne dojmove o pokojnom fra Luki, kazao je danjih dvojica nisu uvijek imali isto mišljenje, alida to ne znači da su bili u sukobu. „Sve ono uče mu se nismo slagali, opraštam i molim zaop rost. Važno je da nas dvojica, ti odozgor a jaodozdo, nađemo suglasje da slavimo Boga. Jerčovjek u svojem dostojanstvu i dobroti je slavaBo žja. Odlazeći s ove zemlje ponio si ono što siiz ljubavi radio, a sve drugo si ostavio braći da

VRHBOSNA 3/2014 215


oni čitaju i proučavaju što si sve napisao. Svismo na zemlji grješnici, zato je najveći dar kojiti danas darujemo ova Sveta misa tvoje braćeza tvoju dušu“, riječi su kardinala Puljić koji jedodao da mu je osobito drago u sjećanju osta‐lo fra Lukino predavanje sa susreta odgojiteljau Visokom. „Bilo je to jedno divno predavanjeo Euharistiji koje čuvam i danas. Osobito ti hv ‐a la, fra Luka, što si Krista propovijedao i Eva ‐n đelje naučavao. Ono što si u ljudskoj slabostiučinio, preporučujemo Božjem milosrđu.Bože oprosti i njemu i nama! I ti nam oprosti.Mi tebi opraštamo.“, kazao je na kraju kardi‐nal Puljić.

Od pokojnoga fra Luke oprostio se takođerpr ovincijal fra Lovro i gvardijan franjevačko‐ga samostana fra Tomislav Brković. NakonSv ete mise, tijelo pokojnika je ispraćeno na sa ‐r ajevsko groblje „Bare“ gdje je sahranjen u fra‐njevačku grobnicu. Sprovodne obrede vodioje provincijal fra Lovro Gavran.

Fra Luka Markešić, krsnim imenom Mirko,ro dio se u Proslapu kraj Prozora, župa Rama‐Šćit, 23. prosinca 1937. u obitelji Luke i Ivke, r.Be ljo. Osnovnu školu završio je na Šćitu(1946.‐50.), Franjevačku klasičnu gimnaziju uVi sokom (1950.‐1961.), novicijat u Fra nj ev a č k ‐om samostanu u Kraljevoj Sutjesci (1957.‐58.),

filozofsko‐teološki studij na Franjevačkoj teo‐logiji u Sarajevu (1960.‐66.), poslijediplomskistudij na Katoličkom bogoslovnom fakultetuu Ljubljani (1966.), gdje je doktorirao tezom Iz ‐g radnja Crkve prema Prvom pismu Korinćanima(1972.). Nakon svećeničkog ređenja (1964.) bioje kapelan u Zenici u dva navrata (1965.‐66.,1970.‐72.), potom u Brajkovićima (1966.‐67.) iVij aci (1967.‐68.), te član samostana Sv. Ante uSa rajevu (1968.‐70.; i 1993.‐2014.). Fra Luka jeob našao razne službe u Bosni Srebrenoj: odgo ‐j itelj bogoslova (1973.‐79.), definitor (1979.‐82.), provincijal Bosne Srebrene (1982.‐91.), vi ‐k ar bistričkoga samostana (2003.‐2006.; 2012.‐14.) u kojem živi u dva navrata (1968.‐70.) i po ‐s l jednjih dvadeset godina (1994.‐2014.). Od1972. do smrti bio je profesor dogmatike naFra njevačkoj teologiji u Sarajevu. Bio je članra znih komisija u Provinciji Bosni Srebrenoj iVr hbosanskoj nadbiskupiji, posebno angaži‐ran u komisiji Pravda i mir. Autor je brojnih čl ‐a naka koje je u kontinuitetu pisao od šezdese‐tih godina prošloga stoljeća, a koji su objavlje‐ni u brojnim glasilima, časopisima, novinama,na portalima i u zbornicima. Objavio je višeknjiga, a prošle godine je objavio knjigu Pita ‐nje Boga u Crkvi i društvu danas.

(kta/I.o.)

NA

ŠI P

OKO

JN

ICI

Fra Bernardin Matić, OFM

(1921. - 2014.)

Fra Bernardin se rodio 25. studenog 1921. uselu Krčevine, župa Vijaka, od oca Ante i ma j ‐ke Agate‐Jagode r. Ivić. Na krštenju je dobioime Pavao. Osnovnu školu je završio u Vijaciod 1928‐1932. Nižu i višu gimnaziju je poha‐đao u Visokom od 1932‐1941. U okvir ovog ob ‐razovanja je bio uključen i novicijat koji je ob ‐avio na Gorici‐Livnu 1938‐1939. Studij teologi‐je je završio u Sarajevu od 1941‐1945. Sv e čaneredovničke zavjete je položio 1942. u Sa r a jevu,a za svećenika je zaređen u Mostaru 1945.Poslije ređenja je vršio službu župnog vi kara uTuzli od 1945‐1947. U srpnju 1947. od lazi naredovito služenje vojne obveze gdje je oboliood tuberkuloze i vraćen je kao trajno ne ‐

sposoban za vojsku. Od bolesti se oporavljaoovdje u Kraljevoj Sutjesci i u Gučoj Gori. Tabolest je trajno ograničila njegove fizičke sn ‐age, ali ne i snagu duha. Poslije oporavka za ‐počinje razdoblje njegova odgojnog djelovanja.U Kraljevoj Sutjesci od srpnja 1948‐1955. vršislužbu pomoćnika meštra novaka, a od 1955‐1961. službu prvog meštra. Od 1961‐1968. vršislužbu meštra bogoslova na Fra nj e v ačkoj teo‐logiji u Sarajevu. U to vrijeme (1961‐1964)postiže i licencijat iz teologije na Ka to l i č kombogoslovnom fakultetu u Ljubljani i pr e daje naFranjevačkoj teologiji u Sarajevu du h ovnu teo‐logiju, crkvenu glazbu, te moralnu i pastoral‐nu teologiju sve do 1973. Službu gvardi jana u

216 VRHBOSNA 3/2014


NA

ŠI P

OKO

JN

ICI

Kraljevoj Sutjesci vrši od 1973‐1976. Poslije svr‐šenog gvardijanstva postaje up ravitelj Gospinasvetišta u Olovu do 1988., a poslije togapomoćnik upravitelja istog svetišta do 1994.Od 1994‐1996. boravi u samostanu u Visokomi u srpnju 1996. dolazi u samostan u KraljevojSutjesci u kojem ostaje do svoje smrti.

Preminuo je 12. kolovoza 2014. godine u sa ‐m ostanu Kraljeva Sutjeska, a misu zadušnicu,u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja, predvodioje 13. kolovoza nadbiskup metropolit vrhbo‐sanski kardinal Vinko Puljić uz koncelebracijuprovincijala Franjevačke provincije BosneSrebrene fra Lovre Gavrana, sutješkog gvardi‐jana fra Zorana Jakovića te oko šezdeset sve‐ćenika. Na Misi su, uz rodbinu, sudjelovalapo kojnikova subraća iz sutješkog samostan‐skog područja i drugi te redovnice, predsta‐vnici civilnih vlasti, poznanici fra Bernardinakao i mnogi drugi vjernici.

Od pokojnika se na početku u osobno ime,ali i u ime franjevaca sutješkog samostana i sa ‐mostanskog područja oprostio gvardijan fraZo ran Jaković. U prigodnoj propovijedi kardi‐nal Puljić je govorio o kršćanskoj vjeri u uskr‐

snuće, te je, osvrćući se na lik pokojnog fra Be ‐r nardina, za primjer nazočnima istaknuo nje‐govu redovnu molitvu. Istaknuo je također daje fra Bernardin bio veliki ispovjednik kao i daje drugima uvijek bio na raspolaganju.

Od pokojnog člana Franjevačke provincijeBo sne Srebrene na kraju Mise oprostio se iprovincijal fra Lovro koji je, između ostalog,rekao da je fra Bernardin među braćom fratri‐ma poznat kao vrlo skroman, točan, pedantani discipliniran čovjek. Nakon Mise, pokojniko‐vo tijelo je ispraćeno na groblje Trgovišće – Kr ‐aljeva Sutjeska, gdje je sprovodne obredevodio provincijal fra Lovro.

Fra Bernardin je u više navrata bio članuprave Franjevačke provincije Bosne Sre b r ‐ene. Dva puta je vršio službu definitora, prviput od 1955‐1958., a drugi put 1964‐1967. Sl u ‐ž bu provincijskog vikara, provincijalova za m ‐jenika, vrši od 1967‐1973. Uživao je i povjere‐nje središnje uprave Franjevačkog reda u Ri ‐mu te je od 1965‐1966. imenovan generalnimpohoditeljem Slovenske provincije.

(kta/I.o.)

Fra Ivica Alilović, OFM

(1938. – 2014.)

Fra Ivica je rođen 25. ožujka 1938. godine umj estu Rovna, župa Busovača, od roditeljaAn te Alilovića i Mare, rođ. Gudelj. Maloga Iv ‐icu su rodili kao prvo od desetero djece kolikosu imali u svojoj obitelji (osam sinova i dvijekćeri). Osnovu školu započinje i završava ušk olama općine Vitez. Godine 1952. odlazi usje menište Visoko, gdje pohađa i završavaFra njevačku klasičnu gimnaziju. Franjevačkiha bit oblači 14. 7. 1957. godine u Kraljevoj Sut ‐je sci, a svečane zavjete položio je 8. 12. 1963.go dine u Sarajevu, u ruke provincijala fra Vje ‐k o slava Zirduma. U istom gradu, 2. 5. 1965.go dine, nadbiskup mons. dr. Marko Alau po ‐vić zaređuje ga za svećenika.

Nakon ređenja fra Ivica odlazi u Njemačkugdje uz pastoralni rad pohađa i završava Teo ‐lo ški fakultet u Mönchengladbachu. God in a ‐

ma je bio na službi dušobrižnika u Njemačkoj,u mjestima Gladbach, Essen, Oberhausen, Wi ‐r ges, Hadamar, Bad Camberg‐Erbach i Ni ed e ‐rhar. U rodnoj BiH obnašao je službe župnikau župi Dolac n/L te gvardijana i župnika u Fo ‐jnici (1979.‐1985.). Nakon Fojnice odlazi uHrvatsku na službu župnika u Gornje Bog ić e ‐vce i Okučane, a potom je djelovao kao župniku HKM Baja u Mađarskoj.

Fra Ivičino zdravstveno stanje se naglo po ‐g oršalo 30. 8. 2013. godine, u Njemačkoj, ka daje za vrijeme vjenčanja imao moždani udar.Na kon relativno blagog oporavka, vraća se usvoju Fojnicu, u Samostan Duha Svetoga, 12.12. 2013. godine. U ponedjeljak, 18. 8. 2014.godine, 7.05 sati u bolnici ‘’Fra Mato Nikolić ‐No va Bila’’, fra Ivica je preminuo.

Misu zadušnicu za pok. fra Ivicu predvo‐

VRHBOSNA 3/2014 217


dio je 19. kolovoza nadbiskup metropolit vrh ‐bo sanski kardinal Vinko Puljić uz koncelebra‐ciju provincijala Franjevačke provincije BosneSrebrene fra Lovre Gavrana i osamdesetakdrugih svećenika, dijecezanskih i redovničkih,te uz sudjelovanje dvadeset redovnica te bog ‐os lova i mnoštva vjernika iz Fojnice, Bus ov ‐ače, Viteza, Kiseljaka, Brestovskog, Sarajeva idrugih krajeva.

Na kraju Mise, u ime sve braće franjevaca,sućut je izrazio provincijal fra Lovro ističući dačovjek uvijek treba biti spreman za Božji po ziv.„Nakon smrti pok. fra Bernardina Ma ti ća, fraIvica je bio 34. po redu po starini u našojProvinciji. Ali Bog ima neki svoj drugačiji red isvoj plan. On ne gleda na naše ljudske običaje,zakone i želje, nego gleda samo kad je tko od

nas spreman za njegovo kraljevstvo nebesko ikoji je trenutak našega života najpovoljniji zanaše vječno spasenje. Jer Bogu nije važno koli‐ko je tko star i je li ostvario sve ono što je sambio planirao. Sasvim je dovoljno ako smo ostva‐rili ono što je Bog planirao s nama“, kazao jetom prigodom provincijal fra Lovro. Istaknuoje da je fra Ivica kao redovnik franjevac i kaoBožji svećenik, cijelim svojim životom bioposvećen Bogu i nastojao vršiti volju Božju.

Od fra Ivice se oprostio gvardijan samosta‐na fra Nikica Vujica. Nakon Mise, pokojniko‐vo tijelo ispraćeno je na groblje Karauša u Fo ‐jnici, gdje je sprovodne obrede vodio provin‐cijal fra Lovro.

(kta/i.)

NA

ŠI P

OKO

JN

ICI

Fra Anđelko Kamenčić(1943. – 2014.)

Fra Anđelko Kamenčić, sin Mate i Mare r.Grgić, rođen je u Stojčićima, župa Jelaške, 31.listopada 1943. godine. Osnovnu je školu po h ‐a đao je u Stojčićima – dvije godine, u CarevojĆu priji – dvije godine, a četiri godine u Va re ‐šu. Godine 1958. pošao je u Franjevačku klasi ‐č nu gimnaziju u Visokom (1958. ‐ 1962.). Fr a ‐nj e vački habit je obukao u Kraljevoj Sutjesci14. srpnja 1962. Godinu novicijata je proveo uKr aljevoj Sutjesci. Prve zavjete položio je tako‐đer u Kraljevoj Sutjesci 15. srpnja 1963. Teo lo ‐g iju je studirao na Franjevačkoj teologiji u Sa ‐r ajevu (1962. ‐ 1967.). Svečane zavjete je polo‐žio 2. siječnja 1967. u Sarajevu. Za đakona jeza ređen 11. ožujka 1967. u Sarajevu a za sveće‐nika 9. srpnja 1967. u Sarajevu. Mladu misu jeslavio u Jelaškama 23. srpnja 1967. godine.

Obnašao je službu župnog vikara u Đako‐vici, Bihaću i u Laçu (Albanija). Bio je župniku Đakovici, Bajzi (Albanija), Laçu (Albanija) iCe tinju (Crna Gora). Službu gvardijana obna‐šao je u Đakovici, a bio je također i definitorAl banske franjevačke provincije (2006. ‐2009.). Ukupno je fra Anđelko djelovao među

al banskim katoličkim pukom, na Kosovu i uAlbaniji, 43 godine.

Umro je u Cetinju (Crna Gora) 27. kolovoza2014. godine, kao župnik i duhovnik časnihse stara. Radi zdravstvenog stanja trebao seoprostiti od sestara i poći na liječenje u Bosnu.No, nije pristao otići iz Crne Gore, dok se nedo dijeli novi svećenik koji će ga naslijediti.Dan prije oproštaja, pozlilo mu je i umro je ubolnici u Cetinju.

Ispraćaj iz samostanske crkve Sv. Ante Pad ‐o vanskog u Cetinju bio je 28. kolovoza u prije‐podnevnim satima. Na misu ispraćaja bila sutri biskupa – dva albanci i jedan hrvat, dva pr ‐o vincijala, četrdesetak svećenika, pedesetakčasnih sestara i velika grupa vjernika iz župagdje je fra Anđelko službovao. Sveta misa jebila na albanskom jeziku, zbog većine vjernikakoji su bili albanci.

Misa zadušnica i obred ukopa fra Anđelkabio je u subotu 30. kolovoza u KraljevojSutjesci.

(fia/i.o.)

218 VRHBOSNA 3/2014


NA

ŠI P

OKO

JN

ICI

Fra Ivica Baketarić(1982. – 2014.)

U srijedu, 3. rujna 2014. u župnoj i samo‐stanskoj crkvi Uznesenja BDM Rama Šćit slav‐ljena je Sveta misa zadušnica za tragično pre‐minulog fra Ivicu Baketarića, člana franjeva‐čke provincije Bosne Srebrene. Svetu misupredvodio je nadbiskup metropolit vrhbosan‐ski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu po m ‐oć nog biskupa banjolučkog mons. dr. MarkaSe mrena i koncelebraciji vikara Franje v ačkepr ovincije Bosne Srebrene fra Marijana Ka ra u ‐le, te još 125 drugih svećenika iz raznih pro‐vincija i biskupija. Na Misi su sudjelovali rodi‐telji pokojnika Stipo i Jela r. Marić, brojna rod‐bina, mnoštvo župljana Šćita i mještana iz cije‐le Rame, te brojni prijatelji iz Livna i Bugojnagdje je djelovao pokojni fra Ivica.

Kardinal Puljić je u propovijedi citirao rije‐či iz propovijedi pokojnog fra Ivice iz 2010.godine, kada je on na svetkovinu UznesenjaBDM, tj. slavlju patrona župe Rama Šćit ka z ‐ao: “Da ne postoji Bog koji nas čeka na kraju,naš život sigurno ne bi imao smisla. Stoga, ne ‐ra zumno je živjeti kao da nikada nećemo um ‐rijeti. Ako svaki dan otkidamo nešto od sebe,šk rtarimo želeći sačuvati nešto za kasnije, zastarost, za dane kada se vratim iz tuđine urodni kraj. A tko nam to garantira da ćemodoč ekati starost, mirovinu i povratak?” Osv rć ‐ući se na te njegove riječi kardinal Puljić jekazao da “život uvijek ima smisla, upravozbog toga cilja ‐ Neba, kamo svi idemo u sus ‐r et Gospodinu”. Istaknuo je da je pokojni sv e ‐

ć e nik fra Ivica iza sebe ostavio veliki trag p as ‐toralnog djelovanja inspiriranoga IsusomKristom i svetim Franjom, a kao dokaz te zau‐zetosti i predanosti pozivu su brojni prijateljiiz različitih mjesta koji su ga došli ispratiti.

Od pokojnika su se oprostili vikar fra Ma ‐rijan, livanjski gvardijan fra Miroslav Ištuk,župnik u Livnu fra Vinko Sičaja, župnik u Ru ‐mbocima fra Jure Perić, župnik i gvardijan naŠćitu fra Tomislav Brković, livanjski pravosla‐vni paroh o. Željko Đurica, te mladić JuricaKrišto i djevojka Ivanka Pavlović, u ime FrameLivno i Bugojno. Nakon Mise pokojnikovotijelo ukopano je na mjesnom groblju.

Fra Ivica je rođen u Mostaru 25. travnja1982., a kršten u župi Sv. Franje Asiškoga Ru m ‐boci (Rama). Završio je osnovnu školu uRumbocima, srednju u Franjevačkoj klasičnojgi mnaziji u Visokom, a filozofsko‐teološki stu‐dij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu ‐ Ne d ž ‐arići. Franjevački habit je obukao 14. srp nja2001. u Kiseljaku, prve jednostavne zavjete 7.sr pnja 2002. na Gorici u Livnu, a svečane zav je ‐te 14. rujna 2006. na Petrićevcu. Za đakona jezaređen 3. prosinca 2007. u Sarajevu, a za sve ć ‐en ika 29. lipnja 2008., također u Sarajevu. Obn ‐ašao je službu župnog vikara u župi sv. AntePadovanskog u Bugojnu od 2008. do 2012., te užupi Svih Svetih u Livnu od 2012. do tragičnesmrti u ponedjeljak, 1. rujna 2014. godine.

(kta/i.o.)

VRHBOSNA 3/2014 219






Documents

Vrhbosna 3-2014 Layut 1 23.10.2014. 10:56 Page 221vrhbosanska-nadbiskupija.org/wordpress/wp-content/uploads/2017/01/3... · o vao iskustvo ožj ljubavi, ali i mogućnost da tu ljubav