Upload
zoran-ostric
View
255
Download
7
Embed Size (px)
Citation preview
8/18/2019 Zupanov (1993): Dominantne vrijednosti hrvatskog drustva
1/5
DOMINANTNE VRIJEDNOSTI
HRVATSKOG DRUŠTVA
Josip
Županov
U v o d n a objašnjenja
N aslov
ovog
teksta
nije
slučajan.
N jim e
želim na
glasiti suštinsku
ra z l iku
izmeđ u p o jm a dominan
tn e
vrijednosti
i
temeljne vrijednosti . Termin te
m e l jn e
vrijednosti nosi
u
sebi vrijednosni naboj,
tj . sadržava naše vrednovanje samih vrijednosti.
D e f in i r a t i temeljne vrijednosti znači postaviti
pitanje:
n a kojim bi se vrijednostima trebalo teme
ljiti
hrvatsko društvo.
To je pitanje
legit im no,
ali na
njega
treba
da
odgovore
filozofi i
teolozi. Sociolozi
t reba ju odgovoriti
n a
drugo pitanje: koje vrijedno
st i
faktički postoje
i
dominiraju
na
hrvatskoj druš
tvenoj
sceni. Dakle, sociolozi promatraju vrijedno
sti kao da su društvene
č in jenice ,
kao
fakt ic i te t .
Istraživanje vrijednosti
kao
činjenica spada
u do
m e n u sociološke struke i ja kao profesionalni so
ciolog
želim ostati u tom okviru. To ne znači da se
sociolog
n e
s m i je upuštati
u
ocjenjivanje postojećih
vrijednosti .
Ali nije zadatak sociologa da
ocjenjuje
koje su vrijednosti poželjne s nekog višeg, da ne
kaž e m
apsolutnog, stanovišta njegov je zadatak
m n o go skro m n i j i: o n
treba
da
ispita
da li su i koli
ko su postojeće vrijednosti funkcionalne sa stano
višta ekonomskog i socijalnog razvoja hrvatskog
društva, na što ću se i osvrnuti u zaključnom dijelu
ovog teksta.
Kao daljnje ograničenje, ovdje neću obuhvatiti ne
ke
univerzalne ljudske
i
kršćanske
vrijednosti koje
takođ er postoje kao fakticitet i mogu se empirijski
dokazat i .
Te ću vrijednosti u p o m a n jk a n ju boljeg
t e r m i n a
nazvati etičke vrijednosti
il i
duhovne
vrijednosti . Ograničit
ću se na
jednu drugu vrstu
vrijednosti koje bih opet u p om a n jka n ju adekvat
nijeg termina nazvao
partikularne
il i sekular
n e
vrijednosti. Etičke ili duhovne vrijednosti pre
puštam drugima koji
su za to
kom p e ten tn i ji .
Pr i j e
no što pristupim određ ivanju društvenih vri
jednosti u našem društvu, trebalo bi definirat i po
jam društvene vrijednosti (ili vrednote). Iz mnoštva
teorijskih definicija koje susrećemo u literaturi iz
dvojit ću i
grubo simplificirati poznatu
definiciju
američkog socijalnog antropologa C .
Kluc kho hn a
i
odrediti pojam
n a
ovaj način: društvena vrijednost
je
koncepcija poželjnog stanja
u
društvu, koja pru
ža
opća
m jer ila
za
ponašanje (dakle, postaje teme
ljem
društvenih normi) i služi za opravdavanje il i
osu đ i va n je
određ enog stanja
u
društvu.
Iz
toga
vi
d i m o
da društvena vrijednost ima dva aspekta: va
lorizacijski i ideološki aspekt.
Ostaju
nam još neka metodološka pitan ja. Kako
ćemo utvrditi što jest ili
nije društvena
vrijednost?
O vo pitanje možemo preform ulirati: u koj im se
oblic im a
manifestira vrijednost? Vrijednosti se po
javljuju u dva
oblika:
kao
eksplicitne
i
implicitne
vr i jednost i .
Eksplicitne vrijednosti
su i z r i j e k o m
fo rm ul i ran e
i javno proglašene, dok su implicitne
vrijednosti konstrukti izvedeni ili, moglo bi se reći,
destilirani iz promatranja stvarnog ljudskog pona
šanja. Eksplicitne vrijednosti mogu premda ne
m o r a ju
bit i puke deklaracije p o k o ji m a se
l jud i
n e
ravnaju u svom ponašanju, dok su implicitne vri
jednosti uvijek
stvarne
vrijednosti, jer su i izvedene
iz
stvarnog ponašanja.
U daljnjem
tekstu stavit
ću
naglasak na implicitne vrijednosti, premda neću
sasvim zanemariti n i eksplicitne.
Tu je, n adalje, pitanje: kako iz guste šume društve
n ih
vrijednosti
izdvojiti
nekoliko
vrednota
koje su
d o m i n an t n e .
Tu moramo poći od saznanja da su
društvene vrijednosti centrirane na različite nivoe
društvenosti (levels of centeredness). Ima pet glav
n ih nivoa: ( 1 ) individualni nivo, (2) grupni nivo, ( 3)
nacionalni nivo, (4) societalni nivo i (5) općeljudski
i ekološki nivo.
Kako
bismo
izbjegli
terminološku zabunu, ovdje
moram objasniti
dva
srodna termina:
društveno i
societalno . Društveno je generički pojam za
objašnjenje objektivnih fenomena: on je na istoj in
terpre ta t ivnoj
razini
kao i
fizikalno , kemijsko ,
biološko , psihološko itd.
Sve
vrijednosti
bez
obzira
na
razinu usmjerenosti
su
društvene .
So
cietalno
je samo jedan nivo društvenog , to je ni
vo globalnog
društva.
Societalno je, dakle, uži
pojam
od društvenog . Prema tome,
societalne
vri
jednosti
su one
vrijednosti koje
su
centrirane
na
globalno društvo.
"Erasmus", br. 2, Zagreb, 1993, str. 2-6
8/18/2019 Zupanov (1993): Dominantne vrijednosti hrvatskog drustva
2/5
U daljnjem izlaganju ograničit ću se na tri razine:
ind iv idua lnu , nacionalnu i societalnu.
Završio bih ova
uvodna objašenjenja problemom
izvora saznanja o društvenim vrijednostima. Ak o
v r i j e d n o s t i određ ujemo
k ao
društvene č in jen ice ,
o n d a moramo o n j im a govoriti n a tem el ju em pir i j
skih saznanja. Ja to d i j e l om i č i n i m premda u
ovom kratkom tekstu n e mogu precizno navesti
izvore . N o , u pomanjkanju empirijskih podataka
pribjegavam
i
hipotezama, oslanjajući
se na
teorij
sk u
literaturu
pa i na nesistematska
opažanja.
N a
ravno, time
se
izlažem prigovorima
da
neke vrijed
nosti koje sugeriram n e postoje u stvarnosti ili da
nisu dominantne. Dakako, ta j riziko moram pri
hvatiti.
Ali
jedan
argument, koji
bi se
mogao pote
gnut i , unaprijed odbacijem.
To je
argument nekon
zistencije:
tj . da sugerirane vrijednosti nisu konzis
t en tne i da jedna drugu isključuje. N a p r i m je r , da
ind iv idua ln i utilitar izam isključuje h e r o iza m , ili da
ind iv idua ln i utilitarizam isključu je radikalni egali
t a ri za m . M o j
p r o t u a rgu m e n t
glasi: vrijednosne ori
jentac i je
pojedinca n e čine konzistentan sistem. N a
p r i m je r , utilitarac (čak i profiter) može b i t i ratni
heroj ,
a u isto vrijeme može biti i radikalni egalita
rac. T o č n o
je da
pojedinac
na kognitivno vrijednos
n om
planu teži konzistentnosti,
ali ta se
konzi
stencija ne uspostavlja t eor ijsko logičkim
r ezoni ran jem , već pomoću mehanizama psihološke
^racionalizacije.
N o , t a problematika izlazi iz okvira
ovog rada.
Individualni nivo
Na nivou pojedinca dominantna je vrijednost
Indi
v i d u a l n i utilitarizam: stjecanje m ate r i ja ln ih
i
dru
gih
društvenih dobara, koristoljublje.
U
običnom
govoru
to se
označava riječju bogaćenje ,
a u
novi
je v r ijem e i
izrazom
profiterstvo .
Bogaćenje
kao
vrijednosna orijentacija postojalo
je i u
vrijeme
sa
moupravnog socijalizma, ali je tada ta vrijednost
bila prigušivana, dakle, implicitna: uz tu riječ uvi
jek se
dodavao atribut neopravdano ,
pa se
uvijek
govorilo
o
neopravdanom bogaćenju . Sada
je to
postala eksplicitna vrijednost: stjecanje dobiti,
prof i ta , proglašava se društveno poželjnim i legiti
m n i m .
K ao
eksplicitna vrijednost priznaje
se
boga
ćenje u okviru zakona i poslovnog morala. Bogaće
nje
po svaku cijenu se
društveno
osuđ uje i stigma
t izira
kao profiterstvo .
Nacionalni nivo
Na nacionalnom nivou dominantna je vrijednost
h e r o iz a m , junaštvo, samoprijegor, izgaranje, žrtvo
vanje u
obrani domovine. Vera
St.
Er l i ch , utem el ji
telj
moderne socijalne antropologije u H rvatskoj,
nazvala
je tu
vrednotu herojski kodeks .
Ona tu
vrijednost vezuje
za
masiv Dinarida. Međ utim,
do
movinski rat je pokazao da je herojski kodeks jed
nako nazočan i u našim ravničarskim i primor
skim krajevima kao i u masivu Dinarida. U mirno
dopsko
vrijeme
taj je
kodeks
latentan (ili
se,
nakon
rata, transformira
u
autoritarnost),
ali se u
kri
z n i m
vremenima opet aktivira.
Na taj kodeks se
moramo osloniti n e samo u ratu već i u prvim
godinam a mirnodopske obnove budući
da
puritan
sk a etika i m arl jivi metodički r ad nije d io naše tra
dici je .
Na
societalnom
nivou
postoje
bar tri
dominantne
vr i jednost i : radikalni egalitarizam, solidarnost i
autoritarnost.
Societalni
nivo
radikalni
egalitarizam
D efinic i ja . Egalitarizam
se
odnosi
na
distributivni
proces u društvu,
koj i
obuhvaća dvije stvari: ( 1 )
d i s t r i b u c i j a
društvenih položaja i ( 2 ) alokacija
društvenih nagrada . Kada se egalitarizam odnosi
n a distribuciju položaja (to je jednakost šansi), mo
ž e m o
ga
nazivati jednostavno egalitarizam; kada
se
pak odnosi na alokaciju nagrada, tada sugeriram
naziv rad ikalni egalitarizam. G lavna
je
ideja radi
k a ln o g egalitarizma
da
nitko
ne
smije dobiti
više
od
onoga koji
ima
najmanje. Popularni naziv
te
vri
jednosti
je
uravnilovka (izraz koji
je
navodno
iz
m isl io
Staljin).
K. M arx ga
ironično naziva komu
n i za m
siromašnih . Postoje dvije dimenzije radi
kalnog egalitarizma:
( 1 )
teorija jednakih želudaca
i
(2)
intelektualna uravnilovka (termin
je
izmislio
prof. Lajoš Toth). T a j pojam bit će objašnjen u
daljnjem
tekstu.
K o r i j e n i
i
porijeklo.
B .
Moore locirao
je
korijene
ove
vrijednosti
u
agrarnom društvu
( u
povremenoj
preraspodjeli zajedničkog agrarnog zemljišta u se
oskoj zajednici ) .
To su njez ini
historijski korijeni.
Društveno ekonomski korijeni su u socijalistič
kom
kolektivizmu: uravnilovka je bila prisutna u
svim socijalističkim društvima. Socio psihološki
kor i j en i nalaze se u stanju apsolutne deprivacije
kada pojedinac nikakvom svojom akcijom pomoću
k o m p e t i ti vn o g
ekonomskog mehanizma ne može
popraviti svoj položaj niti izaći iz bijede. Kao pri
m j e r možemo uzeti čamac n a oceanu p u n brodolo
maca s vrlo ograničenim zalihama hrane i vode.
Kakva je
drugačija raspodjela
na tom
čamcu mogu
ća osim svima jednako, da svi prežive? U situaciji
depr ivaci je
i preživljavanja, radikalni egalitarizam
je
jedina vrijednost koja
je
funkcionalna
i
koja
om ogućuje l ju d i m a da sačuvaju ljudsko dostojan
stvo. Budući daje Hrvatska danas
u
situaciji apso
l u t n e deprivacije, korijeni radikalnog egalitarizma
su veoma jaki.
Egalitarni sindrom. Vrednota
radikalnog
egalita
r iz m a
je centralna osovina oko koje je grupiran či
tav niz kolektivnih stavova. Tu kako
bije
psiholo
zi
nazvali bateriju kolektivnih stavova nazvao sam
8/18/2019 Zupanov (1993): Dominantne vrijednosti hrvatskog drustva
3/5
egalitarni
sindrom .
On se
sastoji
od
ovih kompo
nenata:
( 1 ) Perspektiva ograničenog dobra.
T u ideju
uveo
je
u l i t a ra tu ru američki socijalni antropolog
G . M .
F c
ster. To je jedna percepcija reda stvari u l judskom
društvu prema kojoj je količina svih stvari koje za
čovjeka i m a ju pozitivnu vrijednost (dakle,
ne
samo
e k o n o m sk i h
dobara
već i
društvenog statusa
i
ugleda, zdravlja,
ljubavi,
prijateljstva
i
si.) ograni
čena
i n e
m o že
se
l judskim naporima povećati
ve ć
se m o ž e samo preraspodijeliti. Raspodjela ograni
čenog
dobra
je
tipa
zerosum game :
ono što A do
bija,
to B
gubi. Ili, kako
to naš
narod kaže:
a ko
jed
n o m e
ne
o m r k n e,
drugome ne osvane. Pravedna je
raspodjela samo
ona
koja daje svakome jednako.
Kori j en i te slike svijeta leže u agrarnoj ekonom iji .
G lavni
je ekonomski
resurs
zem lja, a ona se ne mo
že
povećati; tehnologija je
stagnantna
i n e mijenja
se
stoljećima;
u
takvoj situaciji povećanje ljudskog
napora ne daje nikakav rezultat. Ta je koncepcija
prenesena u industrijsko društvo što se stvara u
nerazv ijen im zem ljam a te su je prihvatile čak i ne
ke društvene elite
(F bster
navodi p r im je r Meksika).
( 2)
N o rm a egalitarne
raspodjele plaća. Ta
norma
vladala je u razdoblju samoupravnog socijalizma u
ex Jugoslaviji. Postojao
je
neki
neform aln i
društve
n i
plafon koji osobni dohoci
(da
upotrijebim
taj
e ufe mizam) nisu smjeli prekoračiti plafonirane su
bile čak i individualne aspiracije prema osobnom
dohotku. Norma je otprilike
glasila
ovako: Ti ne
smiješ dobiti previše bez obzira na tvoju produktiv
nost i druge okolnosti ne smiješ ni željeti
previše.
Inače
će te
pogoditi društvene sankcije . Postojanje
takve norme empirijski smo dokazali u drugoj
polovici 1960 ih
godina D. Tadić,
tada
moja asi
stentica, i ja u jednoj studiji koja je zatim i objavlje
na. Danas ta norma vjerojatno pripada prošlosti.
( 3) Redistributivna etika. U distributivnom procesu
d j e l u j u dvije etike: (1) akvizitivna etika i (2)
redistributivna etika. Akvizitivna etika je etika stje
canja ekonomskih dobara
etika profita, štednje
i
a k u m u l a c ije . Susrećemo je u literaturi pod nazi
vom
protestantska etika (M . Weber) i puritanska
etika .
M o ra ln a je
dužnost čovjeka
da
stječe
a ne da
dijeli, stjecanje
a n e
redistribucija
daje čovjeku
sta
tus u
društvu.
N a su p r o t tome, redistributivna etika kaže da je
m o r a ln a
dužnost čovjeka
da ono što ima po dijeli s
o n i m a
koj i
n e m a ju . D ijel jen jem il i čak
uništava
njem
(rasipanjem) vlastite imovine čovjek stječe
status u
društvu.
Kao
p r im je r m o že m o uzeti insti
tuc i ju
potlatch
kod sjeveroameričkog plemena
Kwakiutl.
O n a j tko javno
spali
dio svoje imovine
dobija veći
status
u društvu. N ije to nikakav etno
loški kuriozum: rastrošne
svadbe,
proslave, lije
pljenje hiljadarki na čelo ciganke u noćnom lokalu,
paljenje
cigarete krupnom novčanicom u krčmi i
mn o gi
slični
običaji
naš su pandan potlatcha.
Redistributivna etika ne mora poprimiti takve ek
stravagantne oblike, ali ona ima svoje institucije.
U m alim
agrarnim zajednicama to je razmjena da
rova. O tome je klasični francuski sociolog
Marcel
Mauss napisao posebnu
raspravu.
U velikim naci
onalnim zajednicama glavna je redistributivna in
stitucija država. Sjetimo se socijalističke države,
neekonomskih cijena, subvencija
i
zajedničke po
trošnje;
sjetimo
se
latin oameričkih država gdje
cijene često nisu pokrivale troškove proizvodnje
uostalom,
u nas je to još i danas slučaj s cijenom
električne energije; sjetimo se, konačno, države
blagostanja
na
Zapadu
sjetimo
se
Švedske
i
nje
zinih visokih poreza i socijalnih bene ficija. O kari
tativnim
ustanovama neću govoriti, premda su i to
redistributivne institucije u suvremenom društvu.
U društvima gdje
je
na.snazi egalitarizam šansi
su
srećemo obje etike, u zemljama radikalnog
egalita
\
rizma postoji samo jedna: redistributivna etika.
( 4)
Antipoduzetnički stav
a priori negativan stav
prema poduzetništvu kao obliku ekonomskog
po:
našanja. Naslijeđ en je iz našeg tradicionalnog, z a i
drugarskog
društva
i
ideološki učvršćen
za
vrijeme
samoupravnog socijalizma. U samoupravnom
soci
jalizmu
bilo je čak zazorno upotrijebiti termine po
duzetništvo i poduzetnik. Umjesto toga upotreblja
vao
se vrijednosno neutralni termin poslovnost .
( 5)
Opsesija
o
privatniku (izraz koji
je
izmislio
je
dan
beogradski novinar)
negativan stav prema
privatnom privređ ivanju, koji je prevladavao u sa
moupravnom
socijalizmu. K orijen je
isti
kao i kod
antipoduzetničkog
stava.
( 6)
Intelektualna uravnilovka : vjerovanje
da su
ljudske
sposobnosti kod svih l judi jednake, jer svi
zdravi l judi mogu krampati . To je filozofija
upro
sječivanja.
Prosjeci su
bili
om iljena statistička ka
tegorija
u socijalizmu.
( 7) An t ip ro fe sio n a l izam . Važnu komponentu
egalt
tarnog sindroma
č in i
antiprofesionalizam. T o
je
ne
gativan stav prema stručnom znanju , prema
profe
sionalnim normama, prema profesionalnoj grupi (
prema p rofesionalnoj
organizaciji.
T aj
stav
p odc jen ju j e stručno z n a n j e i metodu, l
suprotstavlja
im
zdravorazumsko
znanje
i
rasu
đ ivan je ,
a
stručnim kriterijima suprotstavlja
poli
tičke i ideološke kriterije ( politička
podobnost
klasni instinkt , nacionalni osjećaj ).
N a profesionalca se
vrši pritisak
da u svojoj struč
noj aktivnosti
odstupi od
normi profesije
u
prvon
redu
od
stručne metodologije
i
profesionalne etike
8/18/2019 Zupanov (1993): Dominantne vrijednosti hrvatskog drustva
4/5
Ant ip rofes ional izam poriče autonomiju i identitet
profesionalne grupe: on nastoji deprofesionalizira
ti
stare
etablirane profesije
kao što su, na
p r i m je r ,
pravo
i
m e d i c in a ,
i
spriječiti profesionalizaciju
n o
vih zanimanja kao što su, primjerice, menedžment
(def ini ranje
upravljanja poduzećem kao društveno
političke
f u n k c i je
pol i t i ca l management) i novi
narstvo (definiranje novinara
kao
društveno
političkog radnika ).
I
na kraju, an tiprofesionalizam se negativno odnosi
prema profesionalnim organizacijama.
O n
kritizira
cehovštinu i nastoji pretvoriti profesionalnu o r
ganizaciju u transmisiju državno po l it ičkog centra.
U prvim godinama poslije drugog svjetskog
rata
antiprofesionalizam
je bio
eksplicitna vrijednost
u
društvu. Međ utim, industrijalizacija izbacuje na
eksplicitni plan znanje i stručnost kao nove vrijed
nosti,
ali n a
implicitnom nivou
i
dalje dom inira
an
t ip rofesional izam . Praktična politika se i dalje za
sniva na antiprofesionalizmu, uz verbalne pohvale
znanju
i stručnosti.
Po l it i čko ins t ituc ionalne promjene 90ih godina n i
su uklonile antiprofesionalizam. Politička
podob
nost
ostala
je i dalje neizrečeni ali djelatni kriterij
odabira kadrova, a o žalosnoj deprofes ional izaci j i
novinara u državnim medijima da i ne govorimo.
( 8)
Antiintelektualizam.
Svaki
egalitarizam
čak i
onaj koji zastupa
jednakost
šansi, sadržava antiin
t e lek tua lnu notu.
Na to je još
davno upozorio ame
r i č k i
sociolog
R . K . M e r to n , govoreći o ant i inte lek
t u a l iz m u u Americi. To se odnosi naročito na radi
k a l n i egalitarizam. Taj se a n t i i n t e l e k t u a l i za m po
sebno
izražava
u deprecijaciji intelektualnog i glo
r i f ikac i j i fizičkog rada. Deprecijacija se osobito
izražava
u mizernoj cijeni
autorskog arka
kao
prirodne jedinice intelektualnog
rada.
Takođ er
je
očita
u
negativnom
stavu
prema inventivnom radu,
u tendenciji da se za izume i tehničke racionaliza
cije
n e plati ništa ili da se plati mizerno malo. T aj
je
stav
išao
čak do
šikaniranja inovatora
i
njihova
t jeranja iz poduzeća. Dakako, deprecijacija intelek
tualnog rada logički vodi polit ičko j desubjek
tivizaciji
intelektualaca.
Z anim l jivo je upitati se, gdje su korijeni točnije,
historijski korijeni antiintelektualizma.
Prof .
P . N o
vosel
nalazi ih u proizvodnji u agrarnom društvu.
U tom društvu proizvodnja se odvija
tako
da se uvi
je k ponavljaju postojeće naslijeđ ene sheme. U t om
vječnom ponavljanju novim idejama nema mjesta
one ne znače
ništa.
Societalni nivo
solidarnost
Solidarnost
je
zapravo
grupna vrijednost (grupni
nivo) i nalazimo je u svakoj ljudskoj grupi. U litera
turi iz pedesetih godina ona se naziva grupna ko
hezivnost, a danas uglavnom
solidarnost.
I u na
šem društvu ona je bila
grupni
fenomen: bila je ve
zana u z obitelj (pogotovu kućnu zadrugu sjetimo
se zadrugarskog slogana
svi
za
jednoga, jedan
za
sve ), za rodbinu,
selo
i lokalnu zajednicu, a u no
vije
vrijeme i za radni kolektiv. N a primjer, kad je
nekome bila potrebna transfuzija, vodio
je u
bolni
cu svoje srodnike
i
članove kolektiva
ni je
se mo
gao
osloniti
na
anonimne davaoce.
Kao
grupni fenomen
solidarnost
je
mehaničkog
tipa prema poznatoj tipologiji E . D urkheima,
koj i
razl ikuje mehaničku solidarnost i
organsku
so
lidarnost . Mehanička solidarnost temelji se na za
jedničkom socijalnim identitetu i kulturi primarne
ljudske
zajednice, a
organska solidarnost
na
osjećaju
međ uzavisnosti u okviru
društvene
podje
le
rada.
Mehanička
solidarnost
je
centrirana
na
grupu,
a
organska solidarnost
na
globalno društvo
(societalni
nivo).
Za vrijeme domovinskog rata solidarnost s pro
gnanicima i izbjeglicama širi se s grupne na socie
t a lnu razinu on a postaje societalni fenomen. Ali
ona i dalje ostaje mehanička
solidarnost,
n e tran
s form i ra
se u
organsku
solidarnost. Stoga se
može
su m n j at i da solidarnost, kakvu zapažamo danas,
nije
societalna vrijednost već da je tu uključen je
dan
drugi vrijednosni kod: herojski kodeks (nacio
nalni nivo). Ali tek će
poslijeratni
period omogućiti
da
se
točnije
ustanovi
karakter te
vrijednosti.
Ja
sam je ovdje tentativno
uvrstio
u
societalne
vrijed
nosti.
Autoritarnost
Ovu vrijednost, čini se, nije potrebno definirati
svi znamo o čemu je riječ. To je dragovoljno podvr
gavanje pojedinca autoritetu,
strahopoštovanje
pred hijerarhijom. Ali n e bilo kojem autoritetu n e
n a primjer profesionalnom il i duhovnom autorite
tu već pat rijarhalnom aut oritetu (svejedno da li
o c u obitelji i l i ocu nacije). Njegovi korijeni su u
agrarnom
društvu
i tot alitarnim
sistemima.
N o ,
čini se da
postoje
i
drugi
izvori kao što je sam in
dustrijski rad, osobito na klasičnoj tehnologiji. Ta
k o S. M . Lipset u svojoj
knj iz i olitički čovjek
govo-
ri
o
autoritarnosti radničke klase .
Da li se ta vrednota
može empirijski mjeriti
i
do
kazati? T . Adorno i njegovi kolege koji su pred H i
tlerom pobjegli u Ameriku, konstruirali su poseb
n u
skalu za
m je ren je
autoritarne ličnosti to je po
znata
F skala. N i je
mi poznato da li je ta skala ika
da bila upotrijebljena u H rvatskoj. Ali bila je primi
jenjena
prije ovog rata u nekim beogradskim sred
njim školama.
Rezultati
su pokazali
fantastično
vi
soke
skorove
dobijene
na toj
skali
mnogo
veće
ne
go
u SAD. N a jednoj ženskoj školi dobijen
je
najveći
skor
dotada
zabilježen u stručnoj
literaturi
5.3O
na sedmočlanoj skali). Teško je rezultate tih istra
8/18/2019 Zupanov (1993): Dominantne vrijednosti hrvatskog drustva
5/5
živanja
ekspandirati
na hrvatsku populaciju. Ali,
i m a ju ć i
n a u m u d a sm o i m i
proizašli
iz
sličnog
agrarnog društva, razumno
je
pretpostaviti
da bi
skorovi
i za
našu
populaciju bili
ekstremno visoki.
N ajvažn i j i
rezultat autoritarne vri jednosti je auto^
ritarna_politička
kultura koja čini jednu
od
glavnilT
prepreka razvoju moderne demokracije.
Autor i t a r
n a politička kultura prirodno se kristalizira u au
toritarne političke
inst i tuci je .
Zaključna
razmatranja
Kakav
je
danas
vrijednosni prtljag što smo ga na
sli jedil i iz tradicionalnog i socijalističkog društva
sa
stanovišta
njegove funkcionalnosti?
Individualni utilitarizam je š to b i rekli Englezi
mbced blessing .
Utilitarnost je vrijednosna pret
postavka
tržne ekonomije. Ali pretjerana, rekao
bih sirova, utilitarnost pogoduje
i
razvoju sive
pa
tamne ekonomije, i u tom je smislu ta vrijednost
disfunkcionalna. O erozivnom djelovanju na druš
tveno tkivo neću n i govoriti.
H erojski kodeks
je nesumnjivo
visoko
funkciona
la n
za
opstanak nacionalne zajednice
u
postojećem
o k r u ž e n j u ,
ali on
uvi j ek
tendira da se pretvori u
autoritarnost.
Nasuprot
tome, radikalni je egalitarizam veoma
disfunkcionalan ne samo za razvoj industrijalizma,
kako
sam
dokazivao
još
prije više
od 30
godina,
nego je disfunkcionalan za razvoj tržne
ek o n o m i je
uopće. Radikalni egalitarizam
je
velika prepreka
m odern izac i ji hrvatskog društva.
Solidarnost
je bez sumnje funkcionalna vrijednost,
koju treba dalje gajiti.
Autoritarnost
je
izvan
svake
sumnje disfunkcio
nalna za razvoj političke demokracije u društvu.
Na kraju, postavlja se pitanje: što učiniti? N ajjed
nos tavni je
b i
bilo kazati: valja
i
dalje
gajiti
f u n k
c iona lne vrijednosti
a
suzbijati
one
disfunkcional
ne (na primjer, nadomještati radikalni egalitarizam
egalitarizmom jednakih šansi ili autoritarnost de
mokratičnošću).
Ali vrijednosti su
f en o m en i
dugog
t ra janja : polako nastaju
ali i
vrlo polako nestaju.
D a
li onda čekati da neka disfunkcionalna vrijed
nost polako odumre pa tek onda m i jen ja ti ljudsko
ponašanje
ili
treba
m ijenjat i
ponašanje odmah
a
pustiti da vrijednost polako erodira i iščezne?
Ni je
li to opasno: ne vodi li m ijenjanje ponašanja nasu
prot vrijednostima
l jud i
diktaturi? Ta opasnost
nije
samo akademska.
No, ovdje moramo uvesti u razmatranje pojam
strukture. Vrijednosti ne determiniraju ponašanje
neposredno
već
preko određ enih struktura
u
koji
m a
su
otjelovljene
(ekonomske, socijalne, politič
ke,
kulturne
i
druge strukture).
L ju d i
mogu zadrža
ti
svoje vrijednosti ali će se
ponašati
prema
zaht jev im a strukture ako postoji diskrepancija iz
međ u vrijednosti i strukture. Kad popusti
pritisak
strukture, vrijednosti će ponovo
određ ivati
pona
šanje. Na
p r i m je r ,
mnogi su
naši
gastarbajteri došli
u
N je m a č k u
s vrijednosnim prtljagom radikalnog
egalitarizma, ali tamo su se uključili u sasvim dru
gačiju strukturu i postali uspješni industrijski rad
nici
i poduzetnici. Prema tome, strategija mora
bi
ti: mijenjati strukture. Na to me prije
četiri
decenije
upozor io jedan čikaški profesor, koj i je bio veoma
angažiran
na
projektima zajedničkog stanovanja
crnaca i bijelaca. Njegova je strateška ideja bila:
treba
ići na
zajedničko življenje
i
pustiti
da
rasne
predrasude
polako
same
odumru.
Treba,
dakle, staviti
naglasak na
stvaranje novih
struktura, ali u
njih
odmah ugrađ ivati nove vrijed
nosti. Tada neće biti
opasnosti
od novih diktatura.
LITERATURA
Baier,
K. i
Rescher,
N .,
Value
and the
Future
N ew
York,
T he
Free
Press, 1969.
D u r k h e i m , E., The Divison
of
Lahor in Society, New York, M c
M illan, 1933.
Erl ich,
V.
St., Ljudske vrednote
i
kontakti kultura , Sociologija
5 1965.
Foster, G.
M.,
Peasant Society and the
Image
of Limited
Good ,
American
Anthropologist
Vol. 67, N o. 2,1965.
Kl uckhohn , C.,MitrorforMan, New York, M cG ravv 1949. Takođ er
Value Orientation
in
the Theory
of
Action ,
T.
Parsons
i E. Sh ills,
ur . ,
T oward a General Theory
of
Action Cambgridge, Mass., 1954.
Kuzmanović, B., Problem
motivacionih osnova
samoupravljanja
(doktorska disertacija), Beograd, 1987.
Lenski,
G ., Power and Privilege, N ew York, McGraw, 1965.
Lipset, S. M.,
Politički
čovek, Beograd,
Rad , 1969.
Mauss,
M ., Essai
sur
le
don ,
Sociologie
et anthropologie
Pariš,
P.
U. E, 1966.
Merton, R. K.
Social Theory and
Social Stntcture
Glencoe, 111.,
The Free Press, 1957.
Moore, B.,
Social
Origins of
Dictatorship
and
Democracy
Har
m onds wor th ,
Penguin
Books,
1969.
Novosel,
P.,
Reforma, samoupravljanje
i
psihologija predin
dustrijskog mentaliteta ,
Naše teme 12,
1968.
Seashore, S. E.,
Group Cohesiveness in the
In dustrial
W ork Group
An n
Arbor,
M ich . ,
Institute
fo r
Social Research, 1954.
ladić, D. i Županov, J.,
Ekonomske
aspiracije i društvena norma
egalitarnosti , Sociologija
2
1969.
Weber,
M.,
Protestantska etika
i duh
kapitalizma
Sarajevo, Veselin
Masleša, 1968.
li tar izam
i
industr ija li zam ,
Sociologija l,
1970.
dikalni
egalitarizam kao društveni kod ,
Sociologija i
samoupravljanje,
Zagreb, Školska
knjiga,
1987.