NASTANAK I RAZVOJ SOCIOLOGIJE – prava u toerijskom smislu

Sofističke, prirodno pravne teorije o društvenoj jednakosti i društvenoj nejednakosti i teroji društvenog ugovoraSofisti: Protagora, Anifon, ...............prvi tvorci prirodnog prava-Prirodno pravo je pravo koje priroda (bogovi) daju vlast svakom ljudskom biću njegovim rođenjem.-Sva bića su po prirodi jednaka-Jedan pravac ovih teorija se odnosi na prirodnu jednakost.-postoje i pobornici prirodne nejednakosti-Racionalno prirodnopravo nalazimo kod Protagore, Anonima pa sve do francuskog prosvjetiteljstva-Kant-subjektivni idealizam-u srednjem vijeku, posebno u skolastičkoj školi, nalazimo teološko prirodno pravo; djelu Tome Akvinskog u kojima na prvo mjesto stavlja božanski zakon, zatim prirodu pa tek onda ljudski zakon.-elementi nacionalnog i etičkog se nalaze kod grčkih sofista-Protagora kaže da su bogovi dali ljudima pravdu i stid kao najveći dar, oni čine mogućnost prijateljstva, a time i osnovicu države.-«čovjek je čovjeku mjera. Čovjek je mjera svih stvari!» (Protagora).-što važi za čovjeka i važi i za državu, jer promjena okolnosti dovodi do promjene poimanja dobra i zla.-od vrlina na prvo mjesto stavlja pravednost, a zatim razboritost.

TEORIJA PRAVDE I JEDNAKOSTISOFIST Hipije: «Ljudi, prisutni, ja smatram da smo svi mi srodnici, pripadnici jedno zajednice i sugrađani po prirodi, a ne po ljudskom zakonu, jer je jednako jednakome po prirodi, a zakon ljudski nameće mnogo toga i protiv prirode.»Alkidamat: «slobodne je sve učinio Bog, nikoga robom priroda nije učinila.»Antifont ističe značaj sporazuma, jednodušnosti i u političkoj zajednici.-poštivanje prirodnih zakona je nužno, ali i prema državnim zakonima se treba racionalno odnositi.O TEORIJAMA PRIRODNE NEJEDNAKOSTITrazimah i Kalikle-Trazimah – pravednost je nedostojna slobopdnog čovjeka, a nepravednost se pojavljuje kao znak snage i moći.-Etika moćiO DRUŠTVENOM SPORAZUMU-Hipije-ljudski zakon nije izraz nego je promjenljoivo djelo ljudskog sporazuma dogovora ili ugovora.-Anonim – zbog zakona i zakonske nužnosti kraljuju zakon i pravdu nad ljudima i nikako se neće moći srušiti jer imaju čvrstu podlogu u prirodu.-Dvostrukost ljudskog bića na njegovu prirodu dimenziju i njegovu društvenu ili javnu dimenziju.

PLATONOV ETIČKO-POLITIČKI IDEAL, IDEJA PRAVDE I NJEN ODRAZ U DRUŠTVENOJ STRUKTURI I UREĐENJU DRŽAVEPlaton (Aristokle): Država, državnik, Zakon, Gozba-dvojnost između ideja i matrijalnog svijeta koji je odraz svijeta ideja.-ideja dobra je na prvom mjestu, ideja pravde i na kraju ideja slobode.-ideja dobra Platon definiše na utilitaristički zatim endaimonistički način (sreću) i na hedonistički način (užitak).-pravda pripada transcedentalnom svijetu ideja.-pravda je realna socijalna činjenica-pravda je i sredstvo i svrha«kad ljudi jedan drugom počine dovoljno zla oni traže spas u dogovoru. Tako su oni počeli da stvaraju zakone, da se udružuju. Odredbe svojih dogovora nazvali su zakonitim i pravednim. Pravda je u svrsi, a izvodi se iz najvećeg dobra. Činiti nepravdu jeste činiti zločinstvo prema državi.»

1

-ideju pravde Platon naziva pravičnošću-pracda po jednakosti i to po težini i po broju.-druga vrsta pravde gdje većem pripada veće, a manjem manje.-komunitativna pravda (razmjenska pravda)-pravda raspodjele ili distributivna pravda-državom treba da vladaju zakoni.-državnik treba da vlada po zakonu, ali je on iznad zakona-kralj treba da vodi računa o svemu u državi.-vijeće bulenta koji treba da broji do 360 članova, ali po 90 propadnika svih imovinskih slojeva.

ARISTOTELOVA SVEOBUHVATNA TEORIJA PRAVDE, PRAVEDNOSTI I PRVA I NJENE IMPLIKACIJE U SOCIJALNOM I POLITIČKOM ŽIVOTU POLISAAtina je bila izvor čitave evropske misli. Svi građani polisa siu imali pravo učešća u politici. Oni su imali pravo da predlažu zakone, ali ako se zakon pokazao nevaljalim on se isključivao iz političe zajednice.Aristotelova djela: «nikomahova etika, politika, retorika, organon, metafizika...U Aristotelovim djelima posebno se govori o pojmu pravde. Pravda jeste mjera života u polisu, ona je sredina između premalo i previše.«Država ne može biti trajna, ako u njoj vladaju samo bogati ili samo siromašni zato jer su oni u vječitom sukobu.» Solon i Liturg su največi grčki zakonodavci koji potiču iz srednjih slojeva, srednji sloj je nosilac

demokratije Jednakost se sastoji u tome da siromašni ne polažu više prava na vlast nego na to pravo imaju

bogati, vrhovna vlast pripada oba sloja podjednako Dobri oblici vlasti u 'Politici':

o Kraljevstvo (monarhija, bazileja)o Aristokracija (vladavina odabranih po stepenu poznavanja zakona)o Republika (vladavina naroda)

Loši oblici vlasti :o Tiranija (vladavina po principu samovolje)o Oligarhija (izopačenje aristokracije, vladavina manjine po količini bogatstva koje

posjeduju)o Demokratija (izopačenje republike)o Niti jedan od ova tri oblika ne skuži dobru zajednice

U retorici govori o četiri oblika vlasti:o Demokratija (vlast se dijeli na osnovu povjerenja građana)o Oligarhija (vlast se dijeli na osnovu bogatstva, poreza)o Aristokracija (vladavina najobrazovanije manjine u smislu poznavanja zakona)o Monarhija (ako je utemeljena na zakonima jeste kraljevstvo ili bazileja, a ako nije onda

je to tiranija) Pravda je kod Aristotela kraljica vrlina iz koje izviru zakoni Ljudske djelatnosti dijeli na:

o Teorijske (kao najviše znanje-teorija)o Poetičkeo Praktičke(politika, ekonomija, etika)

Realističko učenje o vrlinama Racionalističke vrline Imanenističke (svojstvene samo sebi, ljudima) Energističke (izraz ljudske dinamike) Diaroetička vrlina-Umsko razumske vrline

2

Noetička vrlina-Umno znanje i dokazivanje Logičke vrline Sofističke Etičke (pravednost, pravičnost, hrabrost, altruizam)

Pravda i dianoetička i etička vrlina Pravda je transcendentna ideja Ta ideja dotiče socijalnu stvarnost, pa je ta pravda realan društveni odnos koji može biti

uspostavljen zakonom Pravda je ideja, a pravednost je imati želju za pravdom, da se pravda provodi Pravičnost je primjena principa pravde na pojedinačni slučaj Pravičnost je najveća vrlina Dvije vrste pravde kod Aristotela:

o Komunitativna ili razmjenska pravdo Distributivna (pravda raspodjele

Komunitativna pravda –jednako za jednako, onoliko koliko si oštećen, toliko ti se vrati Distributivna pravda se može nazvati i geometrijskom, proporcionalnom pravdom jer uvažava

nejednakosti

Rimska socijalna i pravna misao

Ulpijan, Ciceron, Justinijan, Marko Pontijr, su bili filozofi i veliki govornici Rimska misao je razumski, umno racionalno ustrojena, ona je socijalno empirijski profilirana Ulpijan: Živjeti časno, drugoga ne povrijediti, dati svakom svačije' Ovde se oslanja na aristotela i Platona Marko Tulije Ciceron: 'O državi' 'O zakonima' 'Zakon je najviši razum usađen u prirodu koji nalaže ono što treba činiti, a zabranjuje ono što ne

zteba zakon koji djeluje tako da nalaže pravilno postupanje, a zabranjuje činjenje greški. Um, razum

zakon su moć i volja besmrtnog govora lociranog u sami centar prirodnog u ljudima.' Zakon znači jednakost i kao takav čini osnovu prava Zakon je i duh i razum, on je pravilo koje određuje šta je pravda a šta je nepravda Pravda je uporno i neprekidno nastojanje da se svakome dodjeli njegovo ravo (Justinijan) Pravo je saznanje o božanskim i ljudskim pitanjima razlikovanjem pravde od nepravde

Srednjevjekovno pravoTeološko prirodno pravoFeudalno prirodno pravoCrkveno pravo

Temelj mu je sofistička misao Teološko prirodno pravo-jednakost svih bića pred bogom, ali i nejednakost ljudi između sebe Pozivase na Platonovo učenje Nejednakost između pripadnika različitih staleža Prirodno pravo je nepisano, običajno pravo (iuris not scriptum) Jedinstvo svetovne i crkvene vlasti Pravo indulgencija (oprost grijeha) koje daje ili prodaje crkva odnosno biskup onome ko hoće da

postane kralj Teocentrično pravo: čija je teritorija njegova je i religija GLOSATORI-nosioci prenosioci rimskog prava, srednjevjekovni pravnici koji su čitali dijelove

rimskog prava i dodavali svoje komentare i na osnovu njihovih komentara su se donosile presude

3

Glosarij-skup pravnika Kontraktualizam (ugovorno prirodno pravo) Pravna norma je zapovjest u teološkom smislu Aristotelova komunitativna i distributivna pravda se ovdje ne mogu primjeniti jer u srednjem vijeku

kmet nema pravo na vlasništvo Pravda kao odmazda veoma je prisutna u srednjem vijeku Pravo krvi –pravo naslijeđa po krvi i pravo krvne osvete Dukađinizam-zakoni Dukađinija koji sankcioniraju pravo na krvnu osvetu Teritorijalna osvajanj-dokle osvojiš konjem i mačem dotle je tvoje (prirodno pravo mača) Pravo prvorodstva najstarije muško dijete dobija u naslijeđe čak i krunu Nasljedno pravo-pravo naslijeđa po vertikalnim i bočnim linijama Pravo prisile-plemić ima pravo da natjera kmeta da obrađuje zemlju Srednjevjekovne monarhije su bile zatvorenog tipa, zatvorena društva Ius gentium-prava koja obuhvataju prava stranih državljana (najčešće se odnosilo na uređenje

odnosa u procesu razmjene dobara-trgovini) Pravo privilegija-pravo koje je osiguravalo privilegije plemstvu Staleški uređena država- imali su svoje staleške predstavnije, imali su i ius primenius pravpo prve

noći, plemići-vlastelini su imali pravo na prvu bračnu noć sa ženom svog kmeta

- Vlastelin je imao pravo na 10 glasova, a kmet na 1, tipična feudalna monarhija je staleški uređena- Kralj je okupljao oko sebe svoje najbliže, kojima je najviše vjerovao i povjeravao im je državne

poslove- Ovo je prvi vid kabineta iz kojega se razvila vlada- Kad su počeli da osvajaju za sebe i da traže svoja prava, imali su podršku srednjeg staleža i iz toga

se razvio parlamentarizam- Ako je monarh previše nasilan mase imaju pravo da ga opovrgnu sa prijetstolja (revolucionarno

prirodno pravo)- Dolazi do prelaska nasljedne monarhije u ustavnu monarhiju- Tada dolazi do transformacije običajnog prava u javno pravo (ius publicum) koji potpisuje država

(ius civitas)- Pravo shvaćeno u današnjem smislu, smislu dobrog i jednakog- Ukida se pravo višeglasja- Teorijski predstavnici, srednji vijek je vrijeme patristike, učenja crkvenih otaca, najznačajniji je

Aurelije Augustin-'de civitate dei'-božija država- Božija država je srkva- Analogno toj misli jeste misao islamskog teoretičara al Farabija- Kozmologija-nauka koja obuhvata cjelinu cjeline-cjelinu svijeta- Pravda je u sintezi sa ljubavlju, kod Al Farabija, u čijem ostvarenju prvo mjesto ima vladar- Kasni srednji vijek 13, 14, 15 stoljeće je vrijeme skolastike- Toma Akvinski je tipičan predstavnik skolastike, djela 'Teološki spisi' 'zbirka radova protiv

neznabožaca'- Slijedi Aristotelovu logiku o nepokretnom pokretaču (Bogu), u teološko pravnom smislu njegova je

misao trijadna:o Božanski zakoni (provodi ih grupa)o Prirodni zakoni (uzročno posljedični)o Ljudski zakoni (zakoni vladara)

- Razlikuje božanske od ljudskih zakona (sekularizacija), odvajanje božanskih i društvenih zakona- Ibn Haldun-Mukadima-nomadi proizvode za sebe i kod njih važi običajno pravo, ali kad se nastane

u plodnoj dolini trasformišu se u sjedioce

Novovjekovna pravna misaoPutevi transformacije ius feudale, ius naturale, ius eclezie-pozitivno pravo

4

Opće društveno povjesne, kulturno-civilizacijske i znanstvene pretpostavke

- Novi vijek-epohalna promjena načina života mišljenja, i proizvodnje- Novi vijek je epoha empirizma, praktičnih znanosti, početka pozitivnog mišljenja prema Bogu,

prema božanskom- Srednji vijek je bio epoha geocentrizma, zemlja kao centar svemira- Novi vijek za razliku od srednjeg vijeka sa etičko političkog gledišta je vijek antopocentrizma-

čovjek je centar svega- Heliocentrizam-sunce je centar svemira- Novi vijek je epoha humanizma, okrenutosti čovjeku kao ljudskom biću- Epoha renesanse-vraćanje antičkim uzorima, antičkom poimanju čovjeka i svijeta- Taj povrat se posebno ogledao u prirodnim naukama (antički materijalizam)- Njihov se status radikalno mjenja- Sve promjena na planu prirodnih naukka su zahtjevale promjene humanističkih nauka- Predstavnici su: Samuel von Pufendorf, Hugo Grotius, Žan Boden- Žan Bodenu u djelu Republika prvi je stvorio teoriju suvereniteta (vlast koja proizilazi iznaroda, a

to je monarh)- Supramus-naviši- Obrat od utopijskog ka realističnom- Makijaveli – 'Vladar' povjesna i politička analiza italijanskih kneževina- Tomas Hobs-'Levijatan' država svjetovnog i država crkvenog (djelo pisano pod utjecajem otkrića u

mehanici)- država kao tvorac prava zadire i u detalje čovjekovog života- 'Čovjek je čovjeku vuk', borma između ljudi vodi uništenju ljudskog roda i zato je potrebna država

da bi regulisala odnose među ljudima- A Kazev –'Fenomenologija prava' polazi od ishodišta koje se naziva fenomenologija ARHE (arhe-

prapočetak)- on slijedi Hegelovu filozofiju- Želja za priznanjem se svodi na borbu za život, smrt, bore se da budu priznati- Gospodar se javlja kao pozitivna potencija, a rob se javlja kao negativna potencija- Ovu pravdu naziva tetička pravda (pravda gospodara i roba) ili aristokratska pravda- Rob radi za gospodara i tu izražava svoju kreativnost i stvaralaštvo, rob se radom emancipuje te

tako rob postaje pozitivna potencija, a gospodar negativna potencija- Na taj način dolazi do nove vrste pomirenja među njima, jer gospodar ne prijeti više mačem, a rob

se oslobađa fizičkog napora i dobija određene privilegije, pa postaje kmet-to je vrsta kontraktualističke pravde

- Sintetička pravda predstavlja mješavinu aristokratske pravde sa pravdom prirodne nejednakosti- Naturalna razmjena sve više postaje robna razmjena jednakih ekvivalenata (koljiko robe toliko

novca)-ova pravda ekvivalencije je pravda jednakopravnosti, iz ove pravde je iznikla pravda jednakosti svih pred zakonom

- Zakon postaje osnovica života- Sukob gospodara i robova u građanskom društvu ne postoji, postoji sukob interesa- Njihove sukobe rješava zakon, a zakon mora biti nepristrasan- Univerzalna homogena država- 'pravo je samo određeno specifično poimanje ili shvatanje ideje prirode u određenom trenutku'- ugovor ima dvojaku prirodu: ugovor gospodara i roba se transformira u ugovor između svih robova

i gospodara iz kojeg nastaje monarh-ovo se naziva vladalački ugovor- ugovor svih sa svima –svako sa svakim razmjenjuje isti sio slobode za isti dio sigurnosti

5

Novovjekovne kontraktualističke (ugovorne) teorije društva-teorijske pretpostavke nastanka građanskog društva i građanskog prava (ius civile)

- Preteča kontraktualizma je Žan Bodenva teorija -16 vijek-osnovno djelo 6 knjiga o Republici- Tumačeći genezu društva žan Boden polazi od porodice (oslanja se na Aristotela)- Društvo predstavlja obuhvatno jedinstvo manjih grupa organizovanih radi obavljanja zanatskih,

proizvodnih djelatnosti i slično- Država nastaje dvojako: ujedinjavanjem mnoštva porodica ili nasilnim putem, osvajanjem slabijih

od strane jačih- Sve porodice biraju između sebe jednog koji je vladar, suveren- Pravo dijeli na 2 vrste:

o Prirodno pravo (ius naturale)o Ljudsko pravo (ius humanum)

- na višem nivou rasuđivanja će razlikovati porodično pravo (ius private) i na drugoj strani javno pravo (ius publicum)

- javno pravo je u rukama vladara, suverena i ono je najviše pravo - pravom se ograničava vladar - ovo je njegova teorija suvereniteta, vladar donosi zakon i on je iznad zakona- osnovna pretpostavka njegove teorije je sintetička pravda, na koncu koje je ugovor- vladalački ugovor (Tomas Hobbs)- društveni ugovor (Žan Žak Ruso)- vladalački ugovor je onaj u kojemu jedan sklapa ugovor sa svima- društveni ugovor je ugovor koji potpisuju svi sa svima- građansko društvo se javlja od polovine 15 do polovine 18 stoljeća- Hobbs – 'Levijatan' ideju obrade odnosa etike i politike izlaže po principu more geometrico

(geometrijskim principima) koje je preuzeo od Galilejeve astronomije i uzima je za izlaganje o državi

- Država se rađa između prirodnih i građanskih stanja- Njegova konstrukcija države i prava je trodjelna:

o Prirodno stanjeo Građansko stanjeo Država

- Ovoj trihotomiji odgovara i razvoj Levijatana- U prvom dijelu govori o prirodnim zakonima- U drugom dijelu govori o građanima- U trećem dijelu govori o državi- U prirodnim zakonima vlada kozmički red, a u ljudskom zakonu vladaju vučiji zakoni- Da bi se to stanje prevazišlo, on polazi od prirodno-skolastičkog zakona da se ljudi nekim

ugovorom međusobno obavezuju na sigurnost, harmoniju- Dvije vrste ugovora: onaj u kojem se prelazi iz prirodnog prava u građansko pravo, a drugi je

ugovor ljudi sa vladarom- Sva prava se prenose na vladara ugovorom čime nestaje građansko društvo- On je neograničen u svojim pravima, dok su drugi ograničeni, ovakva država je apsolutna

monarhija- Građansko pravo se transformira u državno pravo- Svako kršenje ugovora od strane naroda je nedopušteno jer gura narod u prirodno stanje, a za

vladara se pretpostavlja da on ne krši ugovor

Društveni ugovor svakog sa svakim-misao o društvu, državi i pravu-Žan Žak Ruso

6

- Djela 'Društveni ugovor' ' O vaspitanju?- Ruso je živio u 18 stoljeću- Traži povratak u prirodno stanje- Njegova teorija se ogleda u tri stepena:

o Društvena nejednakosto Stanje ugovorao

- u raspravi o nejednakosti 'čovjek je rođen slobodan, a posvuda je u okovima'.- 'Onaj ko je prvi ogradio komad zemlje i drsko rekao –ovo je moje, te naišao na ljude koji su bili

dovoljno prostodušni da bi to i vjerovali, taj je postao prvim utemeljenjem građanskog društva. Kolikih bi patnji, užasa, zločina, ratova, ubojstava poštedio ljudski rod onaj ko bi tada iščupao stubove ili zatrpao jarak, te povikao drugima ne slušajte tog varalicu, izgubljeni ste, ako vjerujete, jer plodovi pripadaju svakome, a zemlja nikome'

- u prirodnom stanju čovjeka odlikuje nezavisnost, ljubav prema sebi i sebičnost- čovjek građanskog društva u kome su ta svojstva potisnuta treba vratiti u prirodno stanje i

osloboditi ga potčinjavanja vladarevoj moći i vlasti- dosadašnje građansko pravo je pravo dominacije jačih, mudrijih, to je pravo nejednake slobode- ugovor o društvenoj jednakosti kad bi svi bili nezavisni i samoljubivi i sebični do određene mjere- ustav je volja naroda, volja većine je suverena volja(Rusoova teorijaa suvereniteta)- volja svih i volja većine (gdje većina potpisuje ugovor o društvenoj jednakosti)- suverenitet je jedinstvena, nedjeljiva, neotuđiva, najviša vlast- tako narod tvori državu, a tako se i pravo u svojoj suštini javlja kao izraz volje naroda- vlast kod Hobsa je oličena u monarhu, a kod Rusoa u narodu i oni se slažu u jedinstvu vlasti

Nijanse kontraktualističke teorijeKontraktualistička teorija Samuela Pufendorfa, nastanak i razvoj države i prava

- 17 stoljeće-Pufendorf je crpio svoje ideale iz prirodnih nauka (Dekart i Spinoza)- 'cogitatio et extensio' (mišljenje i preciznost- dvije knjige o elementima univerzalne pravne znanosti; O prirodnom i međunarodnom pravu- polazna maksima Pufendorfove jeste zahtjev za ispravnim ponašanjem i djelovanjem ljudi u

zajedničkom životu- entia fisica-prirodni svijet u materijalnom smislu- entia moralia-priroda kojoj su svojstveni sloboda volje i umsko uređenje života i djelovanja- ističe da pojedinac nije apsolutna vrijednost- vertikalna upućenost prema zakonu je deduktivni metod principa prema državi- apsolutne vrijednosti čovjeka su nepovrijedivost drugih, jednakost prava svih ljudi, razvoj

čovječnosti, pridržavanje ugovora- relativne dužnosti proizilaze iz apsolutnih ali i iz ugovornih odnosa i iz sticanja vlasništva

potpisivanjem ugovora- tri su faze ugovornog postupka:

o društveni ugovor koji izražava saglasnost svih pripadnika društva za ujedinjavanjemo ugovor kojim građani koji su stupili u ugovorni odnos se dogovaraju o obliku vladavineo državni ugovor kao ugovor između vladara i podanika

Šarl Monteskje-duh zakona, teorija o vladavini prava i teorija podjele vlasti

7

- živio na prelazu 17 u 18 stoljeću- to je vrijeme zamaha nacionalnih buržoaskih revolucija, vrijeme prosvjetiteljstva i racionalizma- to je vrijeme začetka sekularizacije, odvajanja crkve od države, vrijeme nadogradnje liberalne

teorije društva, govori se o organizaciji države, organizaciji vlasti- Monteskje potiče iz klasične građanske porodice- oslanja se na Pjera Bejla, Dekara, Pufendorfa- slijedeći Dekarta i Spinozu uočava se njegovo uzročno-posljedično posmatranje prirodnih i

društvenih pojava- prirodno-pravne motivacije njegove filozofije bi se mogle porediti sa Hobsovom filozofijom,

čovjek je u prirodnom stanju sklon druželjubivosti- djela: Persijska pisma, Razmatranja o uzrocima veličine rima i njegove propasti, O duhu zakona- svoju teoriju o prirodnom stanju počinje o plemenima, čovjek je čovjeku vuk, ako ga na to nagoni

prirodno stanje- društvene prilike u Francuskoj pod vladavinom Luja XIV su uticale na monteskjea, to je

- parlamentarna opozicija teži da pridobije izvršnu vlast-exekutivna, izvršna vlast je predstavljena u monarhu i on je prva izvršna vlast

- sudska vlast-judikativa se kod Monteskjea podrazumjeva, on insistira na neovisnosti sudstva- Besjeda o pravičnosti: 'Pravda treba da je univerzalna, sudija treba da je najpravičniji u svom

tribunalu, ali ne i u svojoj prirodi, zato budimo pravični na svakom mjestu u svakom pogledu, prema svakome, neprijateljstvo često nije u presudi nego u odlaganju'

- 'Tužioci vi stalno treba da strepite nad vašom službom i činite da i mi strepimo, vi svakog momenta možete zatvoriti oči pred istinom, možete nam vezati ruke ... ali vaš je zadatak bio vrlo blizak našem, dodiruje naše zadatke... i preklinjem vas da o tome vodite računa.'

- Iz ovoga izvodi 3 oblika vlasti:o Republikuo Monarhijuo Despociju

- Republika može biti i demokracija i aristokracija one opstoje na vrlini- Monteskje insistira na parlamentarnoj monarhiji- Monarhija koja opstoji na časti ima svoj bitni element-plemstvo- Despocija je najveće zlo koje se zasniva na strahu

Pozitivistička teorija države Ogista Konta

- Predstavnik klasične građanske teorije i osnivač sociologije, živio je na prelazu iz 18 u 19 stoljeće- Djela: Kurs pozitivne filozofije, Kurs pozitivne politike- Kod konta se osjeća snažan uticaj empirističke i racionalističke misli o svijetu- Osjećaju se posljedice industrijalizacije, novih naučnih otkrića, otkrića u biologiji, medicini, osjeća

se do te mjere da je htio osnovati novu nauku o društvu, pa se zato smatra osnivačem sociologije kao nauke

- On pravi klasifikaciju nauka: matematika, astronomija, fizika, hemija, biologija, sociologija- Statistika i demografija su po njemu grane sociologije- Socijalna fizika je sociologija- Prodor arapskih prirodno-naučnih otkrića u evropsku misao- To će dovesti do društvenih gibanja, u tom pogledu će izdvojiti stadije u kretanju društva

o Teološkio Metafizičkio pozitivni

- Teološki stadij je prvi stadij razvoja civilizacije, organizacija društva poziva na božansko, na teos- izvodi podstadijume:

o animizam (vjerovanje u dušu),o fetišizam

8

o politeizamo monoteizam

-- Metafizički stadij obilježava proces mirnih reformacija/preobražaja i težnja za vlašću karakteristčan

je za pred industrijska društva- Pozitivni stadij kao najviši dostignuti stadij u razvoju društva i karakteristčan je za industrijska

društva, porijeklo religije je iz straha, da bi se ljudi nekome mogli iz straha obratiti i apstrakcija, apstraktno mišljenje o materijalnom i duhovnom

- Teološki stadij je sličan djetinjstvu, kad dijete zamišlja- Metafizički stadij je stadij obožavanja, obožavanje boga od strane čovjeka- stadij proizvodnje, nauke, karakteziraju ga republike i apsolutne monarhije ili pak parlamentarne

ustavne monarhije- hoće da stvori stabilno društvo, a da bi ga stabilizirao, društvo politički treba biti utemeljeno

nanaučnim temeljima

Geneza političkih institucija

- 3 tipa vlastio intelektualna vlast (nosioci ove vlasti su svećenici jedne nove religije, a toje pozitivna

nauka), on sebe postavlja za najvećeg svecao materijalna vlast (industrijalci i trgovci)o moralna vlast koja pripada ženama, jer ženama pripada uloga odgajatelja, one odgajaju

buduće generacije- intelektualna vlast je zasnovana na duhu, ali kao racio, materijalna vlast je zasnovana na požudi, a

moralna na ljubavio klasa industrijalaca (čuvari reda, poretka, samokontrole)o proleteri (proizvođački stalež koji jenosilac progresa)

- geneza nastajanja države i vlasti; nova vlast je sociokratija utemeljena na nauci- država je prelazna etapa ka jednom velikom biću koja treba da bude izraz planetarnog jedinstva

čovječanstva- država treba da bude nosilac progresa i društvene samokontrole- 2 su osnovna elementa: racio i emocio- racio (samokontrola iz koje treba da izvire uprava)- emocio (primarni oblik vlasti- Kont je nosilac specifične teorije suvereniteta koji je podijeljen prema subjektima vlasti

(najsuverenija je intelektualna vlast)- Prvom polovinom 19 vijeka ne slijedi teorije građanskog individualizma, ali nije ni zagovornog

komunizma, njegovase misao kreće isključivo u afirmaciji znanosti na koju gleda kao na osnovu ljudskog progresa

- Historicistička, bilogistička i mnoge druge školesu nastale na osnovu ove teorijeRudolf JeringMislilac iz 19 stoljeća, klasično građansko društvo, liberalni teoretičarNjegova teorija se temelji na interesimaDjela 'duh rimskog prava na raznim stupnjevima njegovog razvoja', 'Borba za pravo' 'Cilj u pravu'Pravo je za Jeringa borba za svoje pravo, ta borba se događa kroz isprepletenost čitavog niza društvenih činjenica, psiholoških, socioloških, objektivnih. Jering je pod snažnim utjecajem socijalnog darvinizama , utilitarističkih teorija društva i društvenog evolucionizma. U dubljoj filozofskoj dimenziji kod Jeringa se borba za pravo javlja kao borba za opstanak i svoje pravo. Uticaj navedenih teorija stvaraju pravo u jednom dugovječnom historijskom procesu. Realističnost Jeringove teorije se ogleda u njenom shvatanju kroz borbu interesa. Interes je osnovni cilj u pravu. (inter esse između sebe, nas). Prije interesa postoje potrebe; potreba kao akutni nedostatak nečega bez koje usljed nedostatka

9

može ili ne može opstati. Pravo ne štiti nikakve imaginarne vječne suštine, ono za Jeringa štiti gole interese, u tom smislu Jeringova teorija zagovara sistem socijalne mehanike kojim se uspostavlja ravnoteža. Pokretačka sila toga jeste egoizam i tu se zasniva legitimitet, ali samo do one granice u kojoj pojedinci zagovaraju vlastite potrebe, ali razmjenom jednakoh dobara pri čemu se ostvaruje i pojam socijalne pravde, ako ovi elementi izostaju...Optimalna mjera društvenih odnosa ogleda se u racionalnom individualizmu, a Jering je naziva socijalna dalekovidost iz koje izrasta zakon, to su elementi legitimiteta. Zakon je savez sklopljen između uviđavnih i dalekovidih, a protiv kratkovidih. Jeringovo shvatanje prava u izvjesnom smislu blisko je marksističkom shvatanju u onoj dimenziji u kojoj ke i jedna druga teorija strogo materijalne naravi. Postojanje zakona državno pravnih grupa dovodi se u izravnu vezu ss sukobima i pomirenjima interesa, to je poitički pluralizam, pluralizam vlasništva koji se razvija paralelno sa političkim pluralizmom. Jeringova se doktrina odvija na relaciji između 'kauza inficie'-uzroka i 'kauza finalis' – posljedice, a na toj relaciji se javlja logička struktura pravne norme.Pragmatično normativistička pravna teorija Ova teorija je započela krajem 19 stoljeća, a kulminaciju je doživjela prvom polovinom dvadesetog stoljeća. To je tipično pozitivističko shvatanje pravne teorije i prakse. Georg Jelinek bi se mogao smatrati osnivačem logičkog pozitivizma. Njegova djela su 'Opća teorija države' 'Borba starog sa novim pravom', to znači borba između apsolutističko-monarhijskog pokreta sa novim pozitivističkim strujama. Hans Kelzen slijedi Jelinekovu teoriju.. Kelzenova pravna teorija se smatra vrhuncem dogmatsko-pozitivističke pravne škole. Djela ' Čista teorija prava', 'Glavni problemi teorije državnog prava', 'Opća teorija prava i države', 'Problem suvereniteta i teorija međunarodnog prava'. 'Šta je pravda'. U djelu 'Čista teorija prava' je sumirano Kelzenovo logičko pozitivističko shvatanje društva. Moderna se razvija poslije drugog svjetskog rata. Evropska moderna: Bečki krug orjentisan je ka preinaci filozofskog i pravnog mišljenja. U sklopu bečkog kruga djelovali su : Witgenstein, šuk, FrojdGrupa pravnika oko Kelzea su: Adolf Julijus, Merker, Alfred Frednos.Oni se smatraju osnivačima čiste teorije prava utemeljene na logičkim principima pozitivizma. Apriori spoznaja je spoznaja na način matematičko geometrijskih nauka. Aposteriori spoznaja je na principima matematičko geoetrijske znanosti treba da se uspostave empirijske znanosti. Empirijska provjerljivost zahtjeva verifikaciju. Kelze nastoji pravo očistiti od metafizičkih opasnosti shvatanja prirodnog prava. Polazi od čišćenja pravne teorije:

- Prvi stupanj-radikalni obračun sa svim teorijama pravde. Polazi od transcedentalno-pozitivističkog stajališta

- Drugi stupanj-istupa sa pozicije objašnjenja i relacije između stanja vrijednosti (bivstva i trebanja)

Sve teorije pravde dijeli na:- Transcedentalno idealistički (kralj Solomon, Isus)- Racionalistički-zasniva se na teoriji pravde Platona i Aristotela, pravo odmazde po starom

zavjetu ne odgovara racionalizmuDa bi očistio trancedentalno idealističku teoriju polazi od bivstva i trebanja pa stvara razliku između prirodnih i društvenih nauka, ali ne odvajanje metoda . za pravo se ne treba pitati kakvo ono treba da bude (bivstvo-nešto što jeste, onakvo kakvo jeste). Kelze pojam trebanja čisti od etičkih primjesa. Pravo je čista misao. On je ustanovio specifičnu metodologiju u pravnoj nauci. U prirodnim naukama je prisutan princip determinacije, a u pravu je to princip uračunljivosti kao princip kauzaliteta.Zastupa dogmatičko normativističko polazište teorije pravde. Najviša dogma u teoriji pravde je osnovna norma koja empirijski ne postoji, već se samo može pretpostaviti.Kelzeovo shvatanje pravne norme i njena logička konstrukcija(zapovjed, iskaz, davanja ovlaštenja).Osnovna norma je jedina fikcija iz koje se deducira čitava Kelzeova teorija prava. Iz ove transcendentalno-logičke teorije prava se izvodi podjela koja se sastoji iz tri dijela:PredispozicijaRadnja

10

SankcijaPredispozicija je primarna pretpostavka, radnja-ako nekog povrijedi neosnovano, dobija sankciju. U pravno-logičkoj konstrukciji prava, pretpostavka je iskaz da pravna osnova postoji. Poziva se na Kona pa se ovaj odnos može porediti sa Kantovim kategotičkim i hipotetičkim imperativom. Osnovna norma postoji nešto iznas stvarnosti što samo po sebi treba.

Sociologija prava i sociološka jurisprudencija-jurisprudencija-jus, juris(pravo) prudencija (lat. mudrost)-jurisprudencija-pravnička mudrost-to je sinteza teorijskog znanja i iskustvenih spoznaja-Paund je američki pravnik, sociolog (1870-1964)-savremeni pravni teoretičar -djela: Duh općeg prava, Uvod u filozofiju prava, Tumačenje pravne historije,Pravo i moral, Idealni element u pravu,Jurispudencija (3 tona)-njegov pristup naukama je temeljit-pravo je za njega civilizacijska tvorevina-pravna teorija njegova je teorija regulacijeinteresa-ljudska kultura počinje kao agrikultura, pravo je fenomen kulture, tj. Onog dijela kulture koju nazivamo duhovna-fenomen kulture uvijek opserviran u odnosu čovjek-priroda-pojam civilizacije (civis-građanin, uglađen , dotjeran)-kultura i civilizacija se stapaju kao dva paralelna historijska procesa-pravo kao civilna tvorevina-civilizaciju Paund posmatra kroz historiju u civilizacijsko-kulturnom procesu-tipična sociološko pravna definicija predmeta prava: u pravnom planu u smislu pravnog poretka predmet prava su realni odnosi između pojedinaca i njihovog ponašanja, ukoliko to ponašanje utiče na druge pojedince i društveno-ekonomski poredak- predmet prava su još i očekivanja , zahtjevi i želje pojedinih ljudskih bića ili grupa što utiču na njihove međusobne odnose ili opredjeljuje njihova ponašanja-ovi osnovi i smjernice uPaundovoj teoriji se opserviraju na 3 načina:1-u vezi sa prošlošću kao proizvodi određene civilizacije2-u vezi sa sadašnjošću gdje se ispostavlja kao način i sredstvo održavanja civilizacije3-u vezi sa budučnošću kao sredstvo unapređenja civilizacije-u ovom kontekstu:1-pravo kao oblik društvene regulacije2-pravo kao oblik društvene kontrole3-pravo kao oblik društvenog usmjeravanja-Paundova teorija je teorija interesa Postulati prava10-mjera interesa u određenom vremenu i prostoru koje treba priznati, zaštiti i obezbjediti20-proračunjljivost što znači da ljudi znaju da će ono što su sami stvorili sopstvenim radom na pošten način, ali u okviru datog društveno-ekonomskog poretka, biti samo za njihovo dobro30-da ljudio moraju biti u stanju da pretpostave da će i drugi sa kojima stupaju u odnose , odnositi se na pošten način prema njima što znači da će idrugi izlaziti u susret raznim očekivanjima,; to znači obavljati poslove koje su preuzeli u skladu sa očekivanjima, da će voljno nadoknaditi štetu koju učini u određenom obliku ili ekvivalentu i vratiti na isti način ono što su stekli na neprihvatljiv način40-da će se aktivnosti drugih odvijati uz dužnu pažnju na način kako se nebi neopravdano izlagali nerazumnim rizicima, da će se nadležni organi i institucije ponašati tako da osiguraju sa svoje strane poštivanje svih ovih postulata(sociološko- pravni sukus jurisprudencije Paund)

SOCIOLOGIJA PRAVA I SOCIOLOŠKAJURISPRUDENCIJA-soc. prava za Paunda je čista teorijska nauka

11

-soc.jurisprudencija za Paunda je čista primjenjena nauka, mudrost kao iskustvena primjena-izraz pravo kao složen pojam soc. Prava razmatra kroz režim prilagođavanja odnosa i uređivanja ponašanja kroz silu političkih organizacija društva ili smjernica za odlučivanje i obrasce ponašanja koje taj režim održava i podržava -postupci kroz koje se te smjernice iznalaze i primjenjuju u tom smislu pravo je za Paunda organizirani oblik društvene kontrole-jurisprudencija polazi od specijaliziranih oblika društvene kontrole , onih oblika koji se ostvaruju kroz pritiske organiziranog na mehanizme vlasti i kontrole-jurisprudencija polazi od toga da se pravne institucije , doktrine, propisi, smjernice sami posebi specijalizirani oblici društvene kontrole-oni se mogu poboljšavati intelektualnim naporima i zalaganjima u kontinuitetu društvenog procesa KELZEN: logički pozitivizam treba pravno konstituisati oslobođen od metafizike , sociologije, filozofije, biologije na apriorij zasnovanim logičkim sudovima i aposteriori empirijskim činjenicama (osnovna norma)-božija zapovijest ne treba ovlaštenja , a za pravnu formu trebaju ovlaštenja -pravo se ne dešava po principu kauzaliteta nego po principu uočljivosti-postoji u pravu logička pretpostavka koja postoji sama po sebi , koja je takva kakva jestei nešto što se podrazumijava.

Pravna filozofija Imanuela Kanta 1724-0804djela 'Ideja opće historije usmjerena ka ostvarenju svjetskog građanskog poretka', ' Nagađanja o početku historije čovječanstva' ' Kritika čistog uma' 'Kritika političkog uma' 'Kritika čudoređa' 'Vječni mir' 'Logika'.Kant je jedan od utemeljitelja klasičnog ........, a to je filozofija subjektivnog idealizma u dva dijela:

1. Teorijski, transcedentalni, bave se apsolutnim pojmovima i kategorijama2. Praktička filozofija, bavi se pitanjima politikom čudoređa

U kritici čistog uma bavi se čistom teorijskom filozofijom.U kritici političkog uma bavi se pitanjima političke filozofije.

1. Što mogu znati?2. Što trebam činiti?3. Čemu se mogu nadati?

Put od morala ka pravuU Kantovoj filozofiji moral predhodi pravu. Moralno pitanje za Kanta je Čiste autonomne volje-subjektivna volja, dužnosti subjekta koje nisu ničim uvjetovane. U tom krugu spekulacija o dobnoj volji se razlikuju dva imperativa:1-Hipotetički-koji je kauzalan, potencionalan ( ako želiš da budeš to onda čini to)2-kategorički-koji nije uvjetovan, a to su čiste moralne dužnosti

Vrste kategoričkog imperativa:1. 'Radi tako da maksima tvoga djelovanja, a pomoću tvoje volje trebala postati općim prirodnim

zakonom'2. ‘Radi tako da maksima Tvoje volje u svako doba može ujedno da vrijedi kao princip opceg

zakonodavstva’3. 'Djeluj samo tako, da ljudstvo, kako u tvojoj osobi tako i u osobi svakog drugog, uvijek vidiš

kao smisao a nikada samo kao svrhu.'1. Kant slijedeći Rusoa, Monteskjea, Hobsa drži se tradicije prirodnog prava2. Opći moralni zakon (pozitivni zakon):

- nijedan imperativ nije ničim uvjetovan

12

- osnovna ideja politike i prava u 'Kritici političkog uma' je najveća moguća sloboda svakog pojedinca pod uvjetom da ona može postojati istovremeno sa slobodom drugih

- kontraktualistička teorija sa Kantom dostiže svoj vrhunac- očigledna je primjesa filozofije Monteskjea, Rusoa i Hobsa Kant polazi od 'status naturalis'

- prirodno stanje je stanje općeg straha, sirove i osnovne slobode- kod Kanta postoji prvobitni ugovor (contactus originalis)- ovaj je ugovor čista ideja uma koja

svoj realitet nalazi u građanskom društvu i državi (ne postoji papir na kojemu bi se svi potpisali)

- -rezultat čiste umske ideje je prvobitni kamen svakog valjanog zakona- - narod je obavezan da se pokorava samo onim zakonima kojima je dao svoju saglasnost- prvobitni ugovor kao izraz opće ujedinjene volje predstavlja sredstvo samoodređenja naroda i

kao takav je osnov građanskog društva- apriorna načela uma na kojima počiva svaka država jeste sloboda za Kanta- ideja jednakosti-jednakost ljudi u pravima po zakonu i prema zakonu tj. ideja jednakosti se

transformira u ideju jednakopravnosti- samostalnost građanina koju Kant podrazumjeva kao samostalnost egzistenije (tri ideje o

državi)-unutar ove ideje Kant govori o dvije vrste građana: aktivni građani-samostalno osigurati materijelnu egzistenciju i imaju aktivno

političko pravo pasivni građanu-sluge koje ne egzistiraju samostalno, nego se njihova

egzistencija održava zahvaljujući drugima, ili imaju ili nemju politička prava- Kant razlikuje tri državna oblika:

Monarhija Aristokratija Demokratija (monteskjeov uticaj)

- oblici vlasti kod Kanta republikanski despotski

- iz ovih oblika vlasti i države Kant dolazi do svoje teorije o republikanskom Ustavu- REPUBLIKANSKI USTAV kod Kanta se zasnivana 3 ideje uma na kojima se zasnivaju sve

države1. načelo slobode2. načelo ovisnosti svih o jednom zajedničkom zakonodavstvu ili načelo podaništva

apstraktnom autoritetu (Kantova teorija pravne države se zasniva na vladavini prava)3. načelo jednakosti građana kao državljana koje proizilazi iz ideje prvobitnog ugovora

- Republikanski ustav treba shvatiti kao ideju podjele vlasti, odvajanje izvršne od upravne vlasti- U tom smislu Kant će reći da republikanski ustav može važiti i u monarhiji i aristokraciji, ali ne

u demokraciji- Za Kanta je demokratija protivrječnost po sebi jer tu gdje svi vladaju kao većina ne može biti

podjele na izvršnu i upravnu vlast jer svi vladaju i takva demokratija vodi u despotizam- Na isti način na koji pojedinci prelaze iz prirodnog u građansko stanje (ugovorom) treba da se

međusobno odnose države i narodi ('vječni mir')- Kant se smatra jednom od preteča Lige naroda

* A priori = nešto što je prije iskustva, odnosno, nešto što je nezavisno od iskustva * A posteriori = ono što je poslije iskustva, odnosno, ono što je iz iskustva * Imanentno = unutra, u iskustvu * Transcendentno = sa one strane; prelazi granice iskustva * Transcendentalno= uslov iskustva; ono što je izvan iskustva ali omogućava iskustvo * Estetika = od riječi aestetos što znači čulno, osjetilno * Kategorički imperativ = glavni pojam kantove etikePojam prava kod Fihtea Johan Fihte (1762-1814)

13

- Osnivač klasične njemačke filozofije- Djela 'sistem nauke o pravu'; 'govori njemačkoj naciji' ?nauka o državi'- Fihte je sljedbenik filozofije Kanta i predhodnik Hegela- Fihte iskazuje dosta sličnosti sa Kantovom političkom i pravnom teorijom- Kod fihtea pravo predhodi moralu kao i kod Hegela- Fihte Kanta slijedi u odgovoru na pitanje: Šta je čovjek?- Za Fihtea je čovjek apsolutno JA- Čovjek kao apsolutno JA je samosvijest čovjeka se određuje uz pomoć NE JA- Apsolutno JA je samosvijest čovjeka-njegov uma; NE JA je materijalni čulni svijet, uz pomoć

ovog svijeta čovjek postaje svjestan sebe- Fihte iz principa učenja o nauci deducira:

1. Umno biće ne može da postavi samog sebe, a da sebi ne postavi slobodnu djelatnost, tim postavljanjem djelatne moći umno biće određuje čulni (materijalni) svijet

2. Umno biće ne može sebi pripisivati slobodnu djelatnost u čulnom svijetu, a da je ne pripiše i drugima

3. Umno biće ne može da izvan sebe ne pretpostavi i druga umna bića, a da s njima nije u nekom odnosu koji je posredovan djelatnošću uma drugih bića, to je pravni odnos

- Ako je neko biće slobodno i djelatno postavlja se pitanje kako doći do zajedničke lobode? Fihte odgovara samo putem vlastite slobode, što znači samo odnosom prema egzistenciji drugih (naslijedio je Kanta)

- Sa ovim prestaje tradicija prirodnog prava i ugovora, u tom smislu Fihte kaže: zajednica slobodnih bića je moguća njihovim međusobnim priznanjem

- Pojam prava deduciran je iz pojma umnog bića- Individuumi čine pravnu zajednicu, drugo umno biće je pretpostavka moje samosvijesti i moga

prava- Fihteova se pravna filozofija u tom kontekstu ispostavlja kao filozofija samosvijesti odnosno

filozofija intersubjektiviteta, socijalno pravo i ono predhodi moralu.- Moral počiva na dužnostima, pravo na prinudi- Moralni zakon kategorički zapovjeda: Budi osoba i poštuj druge kao osobe.- Pravni zakon samo dopušta, a nikada ne zapovjeda, svako ima svoje pravo- Pojam PRAVDA odnosi se samo na ono što je u čulnom svijetu, a ono što je u unutrašnjosti

duše pripada sferi morala- Pravo se drugome priznaje samo pod pretpostavkom da i drugi priznaju moja prava- U tom smislu pravo se javlja kao neizbježan stupanj ka višem moralnom poretku jer bez prava

nije moguće ni ostvarenje morala- Pravo posreduje u uspostavljanju slobodnog moralnog života čovječanstva- Cilj države je da uspostavlja, štiti i ostvaruje pravo, a njen je najviši moralni cilj da obrazuje

građane u politici i pravu i da tim obrazovanjem dokida sebe sve do ukidanja same sebe- Vlada obrazuje građane donoseći javne zakone koji su svima dostupni- Fihteova filozofija prava je osuda makojavelizma- Fihte razlikuje tri vrste slobode:

o Transcedentalna sloboda koja je ista kod svih razumnih bića i ona znači sposobnost da se budi prvi uzrok svemu

o Kozmološka sloboda-znači da se realno ne ovisi ni očemu što je izvan sebeo Politička sloboda, odnosno pravo da se ne prizna niti jedan zakon koji ne bi bio onaj što

ga svako sam sebi zadaje- Treća vrtsta slobode treba da odlikuje svaku državu.

Filozofija države i prava Georga W.F. HegelaVrhunac njemačke klasične filozofije objektivnog idealizma i filozofije uopćeDjela 'fenomenologija diha' 'Filozofija povijesti, 'Povijest filozofije'

- Zakoni nam nikada nisu poznati apriori, nego aposteriori

14

- Kegelovu filozofiju možemo podijeliti na tri dijela:1. logika2. filozofija prirode3. filozofija duha

- filozofija duha je predstavljena:1. subjektivni duh-antropologija (prirodna osjećanja, zbiljska duša), fenomenologija,

psihologija2. objektivni duh-apstraktno pravo (vlasništvo, ugovor, nepravo.), mortalitet, običajnost3. apsolutni duh-umjetnost (simbolička, klasična), religija (prirodna, subjektivistička,

apsolutna) i filozofija Filozofija duha:- apsolutni duh jeste univerzalno znanje prirodnih i društvenih nauka- porodica, građansko društvo, državu Hegel gleda kroz apstraktno pravo- Hegel se poziva na Lokea- Kad govori o apstraktnom pravu, on misli na posjed, ali to nije vlasništvo- Vlasništvo hegel određuje kroz vlastitost čovjeka (njegovo htjenje, želje i karakter)- Ovu vrstu posjeda Hegel naziva izvanjska sloboda i to je sloboda judi nad stvarima- S te strane se građansko društvo javlja kao društvo privatnih vlasnika- Tek pravo čini od posjeda vlasništvo- Uspostavljanjem prava vlasništva želimo da drugi priznaju moje vlasništvo, ali na to priznanje

nailazim samo ako kod drugog priznajem njegov posjed- Posjed postaje vlasništvo uzajamnim priznavanjem, a ono se postiže aktom ugovora- Akt ugovora se postavlja kao akt postavljanja prava-suma svih ugovora- Akt o priznanju je politički akt, običajni akt- Pravo kao suma ugovora na tlu običajnosti jeste zbiljska ideja duha, sfera zajednice koja

predhodi pravu i ona je područje transformacije prirodnog prava na vlasništvo u pozitivno pravo vlasništva

- Ovdje se susreću objektivno i subjektivno, izvanjsko kao pravo vlaništva i ono unutrašnje kao subjektivnost, moralnost, vlasništvo kao sfera izvanjske i unutrašnje (moralne) slobode daju smisao običajnosti kao zajedništvu

- Zajednica znači boravište, a boravi se u obitelji, drugo boravište je građansko društvo (društvo privatnih vlasnika) i ono tvori državu (najviši vlasnik je država)

- Nema porodice bez imanja, sporovi se ne rješavaju podjelom vlasništva- Država kao univerzalni vlasnik štiti vlasništvo- Ovdje se zaokružuje sfera prava kao najviša sferarazvoja svijesti o slobodi- Država se javlja kao najviša zbiljska ideja slobode- Država u tom smislu jeste zbilja umna kao samoreaizacija običajne ideje, u njoj se svatko

odriče dijela svoje individualnosti na račun opće zbilje- Ustavna monarhija-najbolji oblik države, - Monarh je oličenje države, njeno JA, ono se ne može predstavljati- Monarh kao sopstvo države je izraz njenog suvereniteta, on je izraz slobode i uma države- Princip države je sloboda koja je i umska, samo u takvoj državi samo pojedinačniost i interesi

imaju priznatost, odnosno priznanje svoga prava na sebeMarksistička teorija prava- Marksistička teorija prava podrazumjeva odnos Marx-a prema pravu i njegovim strujama.- Za marksističku teoriju prava je bitno da je možemo opservirati kao neku teoriju o pravuOvdje možemo govoriti o metodologiji Marksovih izučavanja prava i društva i prepoznajemo dva pristupa

1. historijsko materijalistički2. dijalektičko materijalistički

- Marks tretira pravo kao konkretni odraz određenih ekonomskih procesa.

15

- Veza prava sa drugim oblicima društvene nadgradnje u marksizmu se oerira na instrumentalistički nački način (instrumenti vladajuće klase)

- Odnos prava sa drugim oblicima društvene svijesti: moralom kulturom, običajima u marksističkoj teoriji nije dovoljno izučavan

- Marks ova dva fenomena –državu i pravo tretira na društvenoj bazi- Odnos baza-nadgradnja- Marksističku teoriju prava bismo mogli označiti kao integralnu teoriju prava- Integralna teorija prava-pristupa joj se da bi se očistilo pravo od primjesa- Prema marks-u jedna čista teorija prava bi bila čista ideologija- Pravo kao oblik svijesti za Marksa je rezultat društvene prakse, odnosno svijesti o istinskoj

praksi- Marksova filozofija prava: možemo razgovarati kao o marksističkom metodu izučavanja

fenomena pravaDijalektički metod:

1. U ovom se metodu pravo javlja kao društvena pojava, u cijelom se biću prepliću materijalni i duhovni elementi društvenog razvoja

2. Kao pojava koja ima svoje specifično biće ali se ne može razumjeti (pravo) iz njega samog nego se može razumjeti iz uzajamne povezanosti sa svim drugim društvenim pojavama, interesima sukobima

3. Pravo kod pojava za čiji razvitak veže osnovni dijalektički zakoni (razvojnosti i kontinuiranosti, prelaz kvantiteta u kvalitet, negacija); sa ovog stajališta pravo sa stanovišta društvene prakse znači: svojevrsni kvalitet regulacije društvenih odnosa primjerenih datoj praksi.

Historijsko materijalistički metod (statički metod)- Marks za istraživanje fenomena prava kaže da je važan aspekt povjesne uvjetovanosti

određenog poretka, dejstvom materijalnih i duhovnih elemenata na njegovo formiranje, postojanje i isčezavanje

- Dalje je bitno za proučavanje prava kao dinamične društvene pojave opet su važne opće zakonitosti historijskog razvoja i kretanja i s tim u vezi se sagledava razvoj svakog pravnog poretka od nižih ka višim oblicima

- U sintezi historijsko materijalističke metode Marks sluti da njegova historijska tendencija metodološki ukazuje na nužnost umiranja i države, prava kao historijskih pojava, a to odumiranje je posredovano diktaturom proletarijata kao oblika vlasti u prelaznom periodu nakon pobjede radničke klase u socijalističkoj revoluciji

- Radnička klasa osvajajući ekonomsku vlast uzimanjem sredstava za proizvodnju u svoje ruke, osvaja i političku vlast i stvaraju sebi primjeren pravno politički poredak

- Samooslobođenjem radnička klasa u marksističkoj perspektivi oslobađa čovječanstvo, stvarajući besklasno komunističko društvo, u takvom društvu obzirom da nema klasne podijeljenosti i borbe, prestaje postojati i potreba za državom, za pravom, za nacijom, religijom, tako nastaje istinska sloboda čovječanstva odnosno započinje nova istinska historija čovječanstva

- Marksovu filozofiju prava, pa tako i sociologiju prava možemo aksiološki, odnosno vrijednosno (nauka o vrijednosti i vrednovanjima) označiti kao filozofiju koja preferira vladajući sistem vrijednosti gdje dolazi do izražaja integralizam poimanja prava marksističke filozofije, ali izbijaju na vidjelo i njeni problemi, a jedan od problema očituje se da se u toj integralističkoj vizuri pravo ne tretira kao jedan samostalni konzistentan i konkretan sistem društvene svijesti nego i kao jedna nus pojava oblika dominantne volje.

SOCIOLOŠKA I SOCIOLOŠKO-PRAVNA TEORIJA ŽORŽA GURVIČA(1854-1964)-Gurvič je savremeni frabcuski sociolog i sociolog prava (1854-1964)

16

-Gurvičeva sociologija prava je prepoznatljiva u djelima : 'Savremeni poziv soc.' , Soc. prava' , Ideja društvenog prava-za Gurviča se fenomen prava kao društvene činjenice i stvarnosti tretira kao jedan od dominantnih problema savremene soc.-Gurvič to izražava riječima da se danas ssavremena antropologija ,etnologija,sociologija ne bave pitanjima društvenog razvoja, da se savremena znanost ukazuje na krah evolucionističke teorije u društvu. U tom kontekstu Gurvič smatra da bavljenje društveno-historijskim razvojem predstavlja lažni problem soc.-ova je teorija jednostrano usmjerena-svoj soc. koncept Gurvič razvija dubinskim jer svaku složenu društvenu pojavu i proces sačinjavaju dubinski slojevi-globalna društva kroz historiju Grunvič dijeli na :1-predprometejska (predhistorijska)-do otkriča vatre2-prometejska(historijska-ova dijeli na 10 , od kojih 6 pripadaju prošlosti, a 4 sadašnjosti-potom fašistička društva utemeljena na tehnobirokratskoj osnovi, zatim društva utemeljena na planskoj osnovi kolektivističko-etatističkog kolektivizma , i sljedeča društva utemeljena na centralističko-kolektivističkoj osnovi, društva utemeljena na kolektivističko- decentralističkoj osnovi-soc. kao znanost se odnosi na cjelinu društvene stvarnosti koju izučava u svim njenim segmentima (kultura, religija)-njen metod je hiperempirijske dijalejtike koja računa sa konstantnim procjenama društvene stvarnosti-ovaj metod Gurvč primjenjuje i na izučavanje svoje soc. prava-pravo je za Gurviča iako prije svega društvena činjenica kao jedan od dominirajučih oblika društvene stvarnosti u kojoj živimo-Gurvič koji je više usmjeren prema javnom nefgo individualnom pravu smatra da je pravo pluralistička društvena činjenica -ono predstavlja odnos ravnoteže između antagonističkih društvenih snaga društva i države , monarhističkih i republikanskih težnji , demokratskih tendencija , kapitalizma i socijalizma, politike icrkve, korpracija i sindikata, pravo kao izraz ravnoteže društvenih odnosa-Gurvič kaže da pravo zahtijeva , dok moral ptčinjavadok se u sferi individualnih prava radi o odnosima povjerenja ili nepovjerenja -kao društvena činjenica pravo je za Grunviča prije i izvan države, pravo koje propisuje država temelji se na sankciji i zahvaljujući njenoj moći zadržava -pravo nema potrebu za državom, nastanak prava Grunvič vidi u zajednicama koje izviru i razvijaju se sloj po sloj-ovaj pravni spontanitet u Gurvičevoj teoriji ukazuje nam o očiglednom uticaju sigijeve i sirkenove teorije-Gurvič je bio učenik Leona Petražičkog-Gurvič inklinira teoriju javnog pravapravo kao gruštvena činjenica se manifestira kroz pravo rada i međunarodno pravo čija je svrha integracija, povezivanje, zajedništvo u antihijerarhijskom totalitetu na principima povjerenja-pravo je dinamička i promjenjiva pojava, definirati pravo kao pokušaj ostvarenja pravde u datom vremenu, moguće je samo ako se ima ideju pravdepravda je i sama promjenjiva vrijednost , s obzirom na varijacije u iskustvu , s obzirom na emocionalno i racionalno iskustvo

METODI SOCIOLOGIJE PRAVA

- metodologija (methos –put, način; logos-nauka, um zakon)- epistemologija-nauka o mogućnostima načina spoznaje- principi u nauci:

1. princip objektivnosti2. princip materijalnosti

17

3. princip nepristranosti- princip objektivnosti –sve društvene pojave, pa tako i pravo se mogu tretirati izvanjskom

opservacijom (a posteriori)- pravne pojave se posmatraju takve kakve jesu, neovisne od drugih pojava (društvenih)- princip objektivnosti na prvom mjestu podrazumjeva princip provjerljivosti (ako se nešto

objektivno ustanovi to se može provjeriti i to će voditi ka istim zaključcima- princip nepristrasnosti-tu nemaju mjesta nikakvi subjektivni sudovi (Velsenov princip)- ovi principi se povezuju u principu materijalnosti, dokazivanje materijalne istine koje je

moguće otkrivanjem, spoznajom materijalnih činjenica- metodi su:

1. 1 povijesno-komparativni2. konkretno-komparativni3. eksperiment

- povjesno-komparativni metod – usporedba pravnog sistema jedne države sa sistemom druge države gdje se uzimaju pozitivna iskustva

- konkretno komparativni metod-usporedba pravnog sistema jedne države- eksperimentje vještačko izazivanje pojava po volji istraživača- sociološki metod u pravu-postoje dvije vrste teorija o tom metodu, prva je konfliktne teorije

koje izučavaju pravni fenomen sa stajališta društvenih sukoba, kako pravo reagira na te sukobe i kako se prema njima odnosi

- metod sociologije prava ima generalne postavke koje ima i metodologija opšte sociologije, isti su metodi ali su različiti postupci

- aksiološki metod u pravu pristupa pravnom fenomenu sa stajališta relacije stvarnost-vrijednost; jeste-treba

- cilj ovog metoda jeste da ukaže kako pravo jeste i kako bi se moglo promijeniti- lingvistički metod-traži jezičku strukturu prava rečenice, sintaksu, gramatiku, izvire iz

narodnog govora, on je suhoparan, nema metafora, po jezičkoj strukturi se može prepoznati kamo to pravo pripada

- logički metod-- ovaj logički metod se u sudskoj praksi koristi u induktivnom i deduktivnom zaključivanju- pravna logika: svi x su y, nijedan x nije y, neki x su y, neki x nisu y- svi x su y je univerzalno afirmativni sud- nijedan x nije y univerzalno negativni sud- neki x su y je partikularno afirmativni sud- neki x nisu y je partikularno negativni sud- prva dva se isključuju i oni su disjunktivni sudovi- druga dva su konjuktivni sudovi jer se mogu dovesti u neku vezu- (svi svjedoci su pouzdani, svi svjedoci nisu pouzdani, neki svjedoci nisu pouzdani)- dogmatski metod-dogma je nepobitna istina koju nije potrebno dokazivati- ako je ustav najviši autoritet onda se iz njega izvode sve pravne norme

Sociološko pravna teorija Leona Digija- Djela: Rasprava o ustavnom pravu, Država, Individualno pravo i preobražaj države- Digi vrši tipologizaciju prava na osnovu tipologije društva, a ta tipologija se dešava unutar

organske solidarnosti- Digi društveno pravo naziva objektivnim pravom društvenih grupa- Pravo društva ili objektivno pravo nastalo je iz odgovarajućeg tipa solidarnosti, ono je

nezavisno od svake volje, slobodna volja je kao uvjet prava za dirkema neprihvatljiva, s te strane država kao organizirana substruktura jeste samo skup pojedinaca između kojih se odnosi manifestiraju na principu snagwe

- Akcije substruktura su čisto nasilje, ti odnosi mogu biti legitimni i nelegitimni u smislu da li odgovaraju ili se suprotstavljaju zakonima prava

- Legitimnost ili nelegitimnost se utvrđuje naknadno

18

- Objektivno pravo ili društveno pravo ne dozvoljava kolektivu da vlada pojedincem i obrnuto- Da bi Digi došao do tipologije prava on će reći da mikrosociološla organizacija

društva........................- Pojam prava tuđ je pojmu prinude i on je postojao u vrijeme u kojem je prinuda bila nemoguća

i nezamisliva, ono što sačinjava pravnu regulaciju nije postojanje prinude već postojanje društvenog reagiranja na kršenje društvenih normi

- Solidarnost je za Digija čista potreba, spoljašnja, fizička i vitalna potreba oslobođena svih spoljašnjih uticaja. Ta potreba je jednostavno čulno spoznatljiva

- Kasnije Digi koriguje ova stajališta uvažavajući element individualne psihologije koja kod čovjeka izaziva osjećaj za pravdu

- Ono što čini pravo je vjerovanje koje prodire duboko u mase ljudi u datoj epohi i u konkretnoj zemlji

- Pravo, kaže Digi, je psihološka tvorevina društva određena njegovim materijalnim, intelektualnim i moralnim potrebama

- Čitavim korpusom Digijeve misli dominira individualna svijest- Ako postoje individualne svijesti onda između njih nema supremacije ili dominacije, nego na

principu društvene solidarnosti dominira princip jednakopravnosti, to je običajno pravo u kojemu nema sukoba između zakona i načela

- Sociologija sveobuhvatnog društva ima zadaću da propituje oblike i načine solidarnosti u segmentima koji sačinjavaju to društvo

- Dirkem kaže da suverenitet kao subjektivno pravo državne vlasti sve više slabi, a jačaju subjektivna prava funkcionalno decentraliziranih federalnih jedinica

- Profesionalne unije se integriraju u kooperativne saveze javnih službi, što će biti odlika režima sutrašnjice

- Autonomija volje se više ograničava, a objektivna odgovornost se zamjenjuje subjektivnom odgovornošću

- U istodobnoj dekadenciji imperijalističkih i individualističkih koncepcijaprivatnog prava stvara se novo realističko, objektivističko i socijalističko pravo.

- Vezujući pravo za oblike društvenosti Digi u zaokruženju svoje misli nastoji da društveno pravo odvoji od državnog prava kao manifestacije sile i prinude

Sociološko pravna teorija Emanuela Levija- Djela: 'Osnovi prava i porast značaja kolektivnog prava'- Levijeva teorija jeste supstancijalno subjektivističko-idealistička koncepcija- Prema Leviju sociologija prava se konceptualno temelji na filozofiji- Levi u svojoj genetičkoj teoriji prava analizira evoluciju kolektivne psihologije i prava kao

produkta te psihologije od samih početaka prava, pa sve do savremenog prava, kristalizovanog i rigidnog prava koje je samo prosta refleksija, reflaksija neorganizovanog stihijskog prava

- Spontano pravo za Levija je odraz samostalnosti našeg kolektivnog bića, kolektivne svijesti, ta kolektivna svijest slobodnim strujanjem kolektivnog uma prodire u individualnu svijest

- Ova dematerijalizacija prava usmjerava ka tome da primarne izvore prava svodi na međusobna povjerenja, vjerovanja između ljudi i njihova međusobna očekivanja, a to je kaže Levi svojina, odgovornost, ugovor, imovinsko pravo, ustavno građansko pravo imaju isti zajednički interes i i sti zajednički psihološki temelj

- Po Leviju svojina je samo državna- Do odgovornosti se dolazi samo usljed povjerenja oštećenog- Ugovore individualni i kolektivni također nastaju iz međusobnog povjerenja ljudi pa je

cjelokupna javna vlast rezultat kolektivnog povjerenja, iz toga Levi stvara teoriju svojevrsne psihologije odmjerenih

- Duhovni elementi društvenog života događaju se kao kreativno trajanje- Duhovni element i kreativno trajanje u kombinaciji sa proturiječnim i pluralističkim stvaraju

institucije kao objektivno pravne vrijednosti i ideje, a to dovodi mnogostruke manifestacije ideja pravde i poretka koje sačinjavaju idealni element cjelokupnog prava

19

- Oriu svoju teorijsku sociologiju prava definira iz jedne složenije institucionalističke i idealističke teorije prava da bi je potom precizno profilirao u svojoj teoriji institucije

- U instituciji se događa preobražaj činjenične u pravnu stvarnost- U instituciji se realnost prava diferencira na više nivoa, u njoj se odvija drama personifikacije

društvenih grupa, u njoj se događa i sukob poretka i društvenog i individualnog prava i to kroz suprotstavljanje institucije zajedništva i institucije odnosa s drugima

- U instituciji i odnosima između institucija rješava se problem izvora pozitivnog prava kao i problem primarnih i sekundarnih izvora prava, postupaka priznavanja prava

- Sociologija prava usredsređuje se na analizu nivoa dubine i ravnoteže institucije i usmjerena je prema sistemskim problemima sukoba interesa i prema problemima koji se odnose na pravnu tipologiju grupa

- Institucija je ideja koja se samoostvaruje i ispoljava u društvenoj strukturi, ona u pravom smislu predstavlja čisto spontani i konkretni element prava

- Institucija nije ni volja, ni organizacija, ni prinuda, ona je i više i iznad toga- Institucija je korijen viših ili površinskih slojeva društvenog života prava koji se nalaze iznad

institucije koja je brani i koji nemaju istu godinu egzistencije

1. Prvi površinski sloj čine rigidna pravna pravila utvrđena tehničkim postupkom priznavanja (zakoni ugovori, zakonske presude)

2. Drugi sloj, elastičnija pravila uspostavljena za konkretne slučajeve 3. Treći- sama institucija kazuje da se cjelokupno pravo ne može svesti samo na puka

pravila

- Vrste institucija:1. institucije grupa (društvena tijela)2. institucije stvari (odnos sa drugima) Obje vrste institucija ukazuju na tipove

društvenosti koji nas vode ka izvorima različitih tipova i vrsta prava3. institucija- grupa je fenomen uzajamnog prožimanja individualnih svijesti unutarnje

kolektivne svijesti inspirirane zajedničkom sviješću- institucija grupa se može dubinski posmatrati na tri nivoa

1. intenzivni kolektivni um2. oblik društvenosti ostvaren u MI zajednici3. potreba učešća u duhovnom elementu kako bi se došlo do željenih rezultata

- institucija grupa ne mora biti pravno priznata, ali i može i iz toga proizilazi fenomen pravne personifikacije cjeline

- pravna personifikacija se događa na četiri nivoa dubine:1. temeljno zajedništvo2. organizacija koja nastaje iz temeljnog zajedništva i ima moć3. na višim nivoima društvenosti izrasta suprastruktutra utemeljena na aktima dominacije

kroz inkorporaciju4. organizirana suprastruktura kroz akte kooperacije i suradnje

- institucija – stvar bi se mogla označiti kao pravna trgovina koja ostvaruje objektivne ideje, a posebno ideja komutativne pravde. U odnosu smo s drugima kroz princip reprociteta, a u suštini smo nezavisni, ova se vrsta može nazvati istinsko komuniciranje.

- Interpersonalni i intergrupni odnosi spontano ostvaruju ideje koje imaju kreativno trajanje, oni stvaraju svoj vlastiti poredak individualnih prava koji se manifestira u ogovoru, kreditima itd

- Oriu, Levi, Digi su bili pravnici kojima je sociologija prava trebala zbog kasnijeg tumačenja prava

- Dvije vrste suvereniteta:1. državni ili politički suverenitet koji je u suštini moć zapovjedanja2. pravni suverenitet što znači vladavinu ili izvandržavno društvo

20