BANKARSTVO - SKRIPTA

BANKARSTVO - SKRIPTASadraj

31.NOVANI SUSTAVI

31.1.Sustav metalistikog vaenja

71.2.Sustav slobodnog vaenja

71.3.Suvremeni svjetski monetarni sustav

122.GLOBALIZACIJA KAO POKRETAKA SNAGA PROMJENA U BANKARSTVU

142.1.Prednosti i nedostatci globalizacije

172.2.Financijska globalizacija

213.POJAVA I RAZVOJ BANKARSTVA

213.1.Povijest bankarstva

233.2.Povijesni razvoj bankarstva u Hrvatskoj

263.2.1.Razdoblje tranzicije u Hrvatskoj i bankarstvo

273.2.2.Hrvatski bankarski sustav danas

344.VRSTE BANAKA

354.1.Sredinje banke

374.2.Depozitno-kreditne banke

394.3.Specijalizirane banke

394.4.Univerzalne banke

404.5.tedionice

404.6.Karakteristike suvremenog bankarstva

424.7.Osnivanje banke

445.BANKARSKI POSLOVI

445.1.Pasivni bankarski poslovi

475.2.Aktivni bankarski poslovi

485.2.1.Funkcije kredita

495.2.2.Vrste kredita

575.3.Posredniki bankarski poslovi

595.4.Vlastiti bankarski poslovi

605.5.Ugovor o factoringu

605.5.1.Pojam i razvitak

615.5.2.Oblici javljanja

625.5.3.Definicija i osobitosti

655.5.4.Funkcije faktoringa

675.5.5.Pogodnosti faktoring odnosa

695.5.6.Nedostatci faktoring odnosa

705.6.Ugovor o leasingu

715.6.1.Prava i obveze iz leasing odnosa

735.6.2.Priroda i obiljeja leasing posla

755.6.3.Pogodnosti leasing poslovanja

775.6.4.Nedostatci leasing poslovanja

786.RAUNOVODSTVO FINANCIJSKIH INSTITUCIJA

816.1.Meunarodni raunovodstveni standardi

866.2.Raunovodstvene politike financijskih institucija

876.3.Kontni plan za banke i primjeri knjienja bankarskih poslova

1056.4.Analiza bankarskih izvjetaja

1076.4.1.ROE model analize profitabilnosti

1117.UPRAVLJANJE KREDITNIM RIZIKOM

1117.1.Sastavnice kreditnog rizika

1127.2.Upravljanje kreditnim portfeljem

1157.3.Politika rezerviranja za kreditne rizike

1188.UPRAVLJANJE RIZIKOM LIKVIDNOSTI

1188.1.Potreba za likvidnou

1198.2.Politika upravljanja likvidnou

1228.3.Zakonodavstvo

1238.4.Struktura financiranja: Depoziti i pozajmljivanje na tritu

1248.5.Struktura ronosti i neusklaenosti u financiranju

1258.6.Koncentracija depozita i nepostojanost financiranja

1268.7.Tehnike upravljanja rizikom likvidnosti

1309.UPRAVLJANJE KAMATNIM RIZIKOM

1309.1.Izvori kamatnog rizika

1329.2.Modeli upravljanja kamatnim rizikom

136LITERATURA

1. NOVANI SUSTAVINovani sustav vaenje u uem smislu rijei predstavlja skup pozitivnih pravnih propisa i pravila kojima se reguliraju novana pitanja jedne zemlje, tj. pitanje novane jedinice kao zakonskog sredstva plaanja (legal tender, cour legal), naziv te novane jedinice, pitanje pariteta, konvertibilnosti kao i osnovne postavke u pogledu emisije novca. Meutim, novana jedinica ne ivi izolirano. Ona je u ovisnosti od postojeeg bankarskog sustava, od organizacije i funkcioniranja platnog prometa, od instrumenata plaanja itd. Novani sustav stavljen u ove ire okvire promatranja predstavlja novani sustav u irem smislu rijei.

Povijesno gledano, a imajui u vidu materijalnu supstancu za koju je vezana neka vrsta novane jedinice ili odsustvo te vezanosti, kao novane sustave vaenja razlikujemo: vezani sustav vaenja i sustav slobodnog vaenja u okviru kojih se opet pojavljuju razne varijante.

1.1. Sustav metalistikog vaenja

Sustav metalistikog vaenja postoji u onom sluaju kad je propisom neke zemlje odreeno da je novana jedinica vezana za izvjesnu koliinu jednog ili vie metala. U ovom drugom sluaju, razumljivo, koliina je razliita za svaku vrstu metala posebno, ovisno ve od odnosa njihovih trinih cijena. Ukoliko je novana jedinica vezana za samo jednu vrstu metala, odnosno ukoliko se valutni novac kuje iz jednog metala, onda je u pitanju monometalizam, tj. sustav monometalistikog vaenja, i obrnuto, ukoliko se, pak, to ini u odnosu prema dva ili vie metala, onda se naziva bimetalistikim, odnosno multimetalistikim vaenjem. Pri tome moe biti odreeno da se sve vrste obveza mogu neogranieno isplaivati novcem utjelovljenom u bilo kojem metalu pa je svako obvezan primiti ga za naplatu svojih potraivanja, budui da je svaka vrsta novca zakonsko i definitivno sredstvo plaanja, te se isplate obveza izvrene u bilo kojoj valuti novca smatraju ispunjenim a potraivanje izmirenim.

Treba napomenuti da je u tijeku povijesnog razvoja bimetalistiki sustav iskazao izvjesne slabosti, koje su se ogledale u iezavanju iz optjecaja boljeg novca dok je u cirkulaciji ostajao loiji. Ova pojava proizlazila je iz samih zakonskih propisa prema kojima razliite vrste novca u odreenoj zemlji imaju neogranienu sposobnost plaanja.

Zakonom je bio utvren i legalni odnos oba valutna metala, koji istina, nikad nije posve odgovarao trinom, cjenovnom odnosu. U tom kontekstu svaki imatelj jedne i druge vrste novca, kao po bilo kojem osnovu ima izvriti neku isplatu, nastoji zadrati bolji novac, a da svoje obveze izmiri loijim novcem, jer je njegov partner (vjerovnik) duan, tj. zakonom obvezan primiti takav novac. Na ovaj nain bolji novac odlazi iz optjecaja, tezaurirajui se u rukama pojedinaca, dok je u prometu uglavnom ostajao loiji manje vrijedan novac. U ekonomskoj povijesti navedena pojava se naziva Greshamov zakon.

Navedene slabosti bimetalistikog i multimetalistikog sustava uglavnom su rijeene prelaskom na monometalizam. Tako je Engleska ve 1816. uvela valutni monometalizam (zlata). U SAD bimetalizam je ukinut koncem 19. stoljea, dok je u zemljama tzv. Latinske novane unije to uinjeno 1878. uvoenjem zlatne valute. Iako su neke zemlje polovicom 19. stoljea bile prele na monometalizam srebra, ipak je za razdoblje monometalizma mnogo karakteristiniji monometalizam zlata tzv. sustav zlatnog standarda, odnosno zlatnog vaenja koji je povijesno gledano proao kroz nekoliko razvojnih faza, od kojih su tri posebno vane:

klasino zlatno vaenje,

vaenje zlatnih poluga,

vaenje zlatnih deviza.

Klasino zlatno vaenje (Gold Specie Standard), koji neki nazivaju sustavom potpune zlatne valute, uvedeno u svjetskim razmjerima tijekom 18. i 19. stoljea, poivalo je na odravanju jednakosti izmeu vrijednosti domae novane jedinice i jedne po teini odreene koliine zlata koja se utvrivala aktom dravne vlasti o ustanovljenju novane jedinice zlatne monete, koje su bile jedino zakonsko sredstvo plaanja i prometa. Dakle, u optjecaju je bio zlatni novac zlatnici. Nominala svakog komada zlatnog novca formalno je prema tome, morala odgovarati njegovoj stvarnoj materijalnoj vrijednosti. Razilaenje nominalne i stvarne vrijednosti, do koje je dolazilo zbog troenja zlatne monete, nije bilo bitno, je svatko ima pravo donijeti zlato i traiti od emisijske ustanove da mu ga iskuje u novac. Novanice banknote u eri ovog klasinog zlatnog vaenja bile su konvertibilne za zlato i to bez odlaganja i trokova i one su predstavljale, s pravnog aspekta, samo jednu graansko-imovinsku pravnu obvezu banke koja ih je izdala, te je bila duna njihovim imateljima isplatiti na njima oznaenu koliinu metalnog zlatnog novca. Sama injenica da je postojala mogunost njihovog pretvaranja u pravi zlatni valutni novac, odnosno zlato, stvarala im je povjerenje. No, bez obzira to su banknote bile konvertibilne za zlato, one ipak nisu bile obvezan novac, tj. zakonsko sredstvo plaanja i povjeritelj ih nije morao primiti kada bi ih dunik ponudio za izmirenje svog duga: on je mogao odbiti njihov prijem i traiti izmirenje u metalnom novcu zlatnicima. Banknote su dakle, bile fakultativan novac i primane su u prometu samo ako je osoba koja ih prima (povjeritelj) imao povjerenje u banku izdavatelja banknota.

Na meunarodnom planu sustav zlatnog vaenja zasniva se na slobodnom prometu, izvozu i uvozu zlata, bilo u zlatnim monetama ili polugama, tako da je domaa novana jedinica morala biti jednaka po vrijednosti jednoj danoj koliini teini zlata na svjetskom tritu. Pri tome treba dodati da je ovaj sustav osiguravao i jednu jedinstvenu cijenu zlata u svjetskim razmjerima. U unutranjem prometu fluktuacije vrijednosti novca bile su istovjetne s fluktuacijama vrijednosti samog zlata, a to znai da su bile izuzetne i neznatne; u meunarodnom prometu, varijacije valutnih teajeva bile su veoma ograniene i kretale su se u granicama tzv. zlatnih toaka. Naime, ako bi uslijed poveanja potraivanja neke strane valute (devize) njen teaj poeo rasti, taj porast je mogao ii samo dotle dok ne postane rentabilnije da se umjesto strane valute nabavi zlato i poalje u inozemstvo u svrhu plaanja. I obratno, ako bi uslijed smanjenja potraivanja teaj neke strane valute poeo padati, taj pad nije mogao ii iznad trokova transporta zlata iz zemlje te valute u zemlji gdje se ona prodaje, jer bi njenom imatelju bilo rentabilnije da je u zemlji podrijetla konvertira u zlato i transportira ga u svoju zemlju. To znai da je teaj strane valute devize mogao praktino pasti odnosno porasti samo u visini trokova za transport zlata iz jedne zemlje u drugu i tim trokovima je njegovo eventualno poveanje odnosno snienje bilo iskljuivo uvjetovano.

Poslije I. svjetskog rata zlatno vaenje je prestalo funkcionirati u nizu europskih zemalja. Naputanje tog sustava bilo je nagovjeteno privremenom suspenzijom konvertibilnosti bankovnih novanica u zlatni novac. U nizu zaraenih strana (Francuska, Njemaka i dr.) emisijske banke su bile privremeno osloboene obveze konvertiranja svojih novanica u zlatni novac uz istovremenu zabranu plaanja u metalnom zlatnom novcu. Time je bio uveden prinudni teaj novanica (cours forc, compulsory tender, Zwangskurs) koje su do tada bile samo fakultativno sredstvo plaanja paralelno s metalnim novcem. Novanice su, na taj nain, postale jedinim i obveznim sredstvom plaanja. Za razliku od Francuske i Njemake gdje su ove mjere uvedene administrativnim putem, u Engleskoj je Gold Specie Standard u poetku rata 1914. faktiki prestao postojati jer je zlato iezlo iz optjecaja i novanice, iako de iure konvertibilne, nisu mogle biti zamjenjive u zlato.

Po zavretku I. Svjetskog rata mnoge su zemlje, u cilju stabilizacije novanih tokova, ponovo pokuale uvesti zlatni standard, u neto modificiranoj formi, u formi hromog zlatnog vaenja, koji je poznat pod nazivom standard vaenja zlatnih poluga. Vaenje zlatnih poluga razlikuje se od klasinog zlatnog standarda u tome to se novanice ne konvertiraju za metalni zlatni novac, nego za zlatne poluge i to samo kod velikih plaanja, kakva se vre uglavnom prema inozemstvu. Taj standard prvo uvodi Engleska na osnovu Zakona o zlatnom standardu (Gold Standard Act) iz 1925. po kojem se izdaju zlatne poluge za dosta visok iznos od 1.400 funti sterlinga. Za manje iznose konvertibilnost ne postoji uslijed opasnosti masovnog izmjenjivanja i iscrpljivanja zlatnih zaliha za tezauraciju. Razumljivo je da se stoga ni ne izdaje zlatni novac u promet, ime je zlato bilo eliminirano kao prometno sredstvo, odnosno sredstvo plaanja u unutarnjem prometu. Ono je sluilo, praktino, samo za reguliranje optjecaja novca i za meunarodna plaanja svjetski novac, dok su u unutarnjem prometu iskljuivo cirkulirale banknote kao zakonsko sredstvo plaanja. No, novana jedinica izraena je i dalje stanovitom koliinom zlata, ili drugim rijeima, ustanovljeno je, koliko se iz jednog kilograma zlata dobiva novanih jedinica paritet. Meutim, ta se koliina prema danim prilikama i potrebama mogla brzo i jednostavno mijenjati, ako se za novanice daje vie ili manje novanog materijala zlata. Zato ni povjerenje u takav novani sustav nije onakvo kakvo je bilo kod klasinog zlatnog standarda, a to se odraavalo i u njegovoj slabijoj stabilnosti.

Neke zemlje su poslije I. svjetskog rata pokuale izvriti stabilizaciju novca i cijena putem uvoenja tzv. vaenja zlatnih deviza. (The Gold Exchange Standard). Kao i u prethodnom vaenju i ovdje je vrijednost novane jedinice vezana za odreenu koliinu zlata. No, emisijska banka u sluaju zahtjeva za zamjenu nije bila duna domae novanice mijenjati za zlato, kao u sustavu zlatnih poluga, nego za devize zemalja s potpunom zlatnom valutom ili valutom zlatnih poluga, to e rei da u ovom sustavu vaenja postoji posredna veza izmeu vrijednosti novanih jedinica domae valute i vrijednosti zlata.

Vaenje zlatnih deviza bilo je uvedeno u Njemakoj, Italiji, u zemljama Centralne Europe, kao i u nizu zavisnih zemalja koje nisu bile u stanju organizirati svoj novani sustav kao sustav s optjecajem zlatne monete, ni kao sustav na bazi poluga, ve su se morale vezati za sustav razvijenih zemalja. Time je bila pojaana ovisnost tih zemalja od zemalja zlatnog standarda, posebno SAD i Engleske, u ijim su se bankama koncentrirala sredstva emisijskih banaka zemalja koje su uvele vaenje zlatnih deviza to je omoguavalo Engleskoj i SAD da odobravaju kredite drugim zemljama na raun tuih sredstava. U tom smislu moe se govoriti o zlatno-dolarskom sustavu i o zlatno-sterlinkom sustavu.U zlatno-dolarskom sustavu nacionalna valuta Sjedinjenih Amerikih Drava postaje svjetska rezervna valuta, a to dovodi to toga da je od ponaanja SAD zavisila svjetska likvidnost u cjelini. Zlatno sterlinki sustav je zapravo podvrsta sustava vaenja zlatnih deviza koji nastaje 1815. tj. od sloma Napoleona i traje sve do 1915., tj. do trenutka kada Velika Britanija vri suspenziju konvertibilnosti britanske funte. To je bio sustav u kojem su slabije tj. ovisnije zemlje svoj novani sustav vezivale ili za britansku funtu ili za zlatne poluge (zbog ega se jo naziva i mjeovitim sustavom). Potrebno je pripomenuti da je u to vrijeme britanska funta bila zamjenjiva za zlato ili zlatne poluge u potpunosti. Kako se taj sustav bazirao upravo na toj konvertibilnosti funte, njegovim ukidanjem dolazi i do naputanja ovog novanog sustava.

1.2. Sustav slobodnog vaenja

Sustav slobodnog vaenja ili sustav papirnog vaenja, odnosno papirne valute postoji onda kad novana jedinica nije definirana u odreenoj koliini zlata, ili ako je ona i definirana u odreenoj koliini zlata, a nije razmjenjiva za zlato. Dakle, tu nema konvertibilnosti, one osnovne pretpostavke na kojima poiva zlatno vaenje. To su praktino papirne novanice prema kojima emisijske banke nemaju obvezu zamjenjivosti. Slobodno papirno vaenje nije, prema tome, privremena suspenzija konvertibilnosti, kao to je to bio sluaj sa valutama zapadnih zemalja u periodu I. svjetskog rata i velike ekonomske krize 1929., nego je to stalna zabrana konvertibilnosti u kojem valuta nije vezana za odreenu koliinu zlata. Istina, i u ovom sustavu zlato ima svoju propisanu cijenu kao monetarnu cijenu zlata koja je unaprijed i idealno odreena, te praktino slui samo za utvrivanje valutnih teajeva u meunarodnim plaanjima. Ovaj se sustav, na bazi papirne valute i fiktivnih zlatnih pariteta uglavnom primjenjivao u istonoeuropskim zemljama.Kupovna mo ovakvih valuta u zemlji kao i njena vrijednost, teaj u odnosu na druge valute drugih zemalja, u izvjesnim sluajevima, ovisno od niza okolnosti i faktora, moe biti i stabilna. Ta stabilnost se ne zasniva na nekom paritetu ni njegovom automatizmu ve na nizu ekonomsko-monetarnih mjera koje poduzima drava, odnosno emisijska banka. Stoga se za pravilno funkcioniranje trai odreena aktivna novana i gospodarska politika, pa se ovaj sustav naziva jo i manipulativnim vaenjem. Dakle, smisao ovog sustava znai da je aktivna monetarna politika jedna od osnovnih pretpostavki za njegovu primjenu. Ukoliko se pri manipuliranju valutom i poduzimanju raznih mjera u cilju odravanja njene stabilnosti kao mjerilo uzima opa razina cijena na malo, kao ope usvojeni indikator stabilnosti inflacije, odnosno deflacije, onda se taj sustav naziva jo i indeksnim vaenjem.

1.3. Suvremeni svjetski monetarni sustav

Pod suvremenim meunarodnim svjetskim monetarnim sustavom danas se podrazumijeva sustav Meunarodnog monetarnog fonda koji je nastao na meunarodnoj monetarnoj konferenciji, odranoj u Bretton Woodsu, gradiu u blizini Bostona SAD, pa se zato esto ovaj sustav naziva Bretonwoodskim monetarnim sustavom.

Postojale su, u osnovi, dvije koncepcije o reguliranju novog meunarodnog monetarnog sustava i to koncepcija J.M. Keynes-a i amerikog ministra financija H.D. Whitea. Keynes je predlagao osnivanje Meunarodne klirinke unije, bazirane na multilateralnom bankarskom kliringu, u okviru koje bi se izravnavali saldi u platnim bilancama zemalja lanica, obraunati u meunarodnim obraunskim jedinicama bancorima. Vrijednost bancora bi se odreivala u zlatu. Zlato bi se moglo konvertirati u bancore, ali ne i obrnuto kako bi se stvorilo to vie meunarodnog novca koji ne bi bio uvjetovan proizvodnjom zlata.

Ukoliko bi zemlja lanica zapala u platnobilanne tekoe, onda bi joj se odobravao od Unije kredit. Ako bi to zaduenje bilo vee od 50% kvote zemlje lanice onda bi Unija mogla zahtijevati da odnosna zemlja uvede neke od ovih mjera: devalvaciju svoje valute u odnosu na bancor; da uvede, ukoliko ne postoji, kontrolu kapitalnih transakcija, te da poduzme i druge mjere u cilju uspostavljanja platnobilanne ravnotee. U sluaju potranog salda prema Uniji, koji je u prosjeku bar za jednu godinu vei od 50% kvote, zemlja lanica u dogovoru s Unijom uvodi sve ili neku od slijedeih mjera: mjere u cilju poticanja domae potranje; revalvaciju svoje valute u odnosu na bancor; snienje carina i drugih uvoznih smetnji i liberalizacija davanja meunarodnih zajmova.

Whiteova koncepcija je predviala osnivanje Meunarodnog stabilizacijskog fonda koji bi djelovao u pravcu odravanja fiksnih deviznih teajeva zemalja lanica, ukidanje carina, deviznih ogranienja i drugih smetnji u meunarodnoj razmjeni. Zemlje lanice bi bile dune utvrditi paritet svoje valute u zlatu i zlatnoj valuti, a to je u to vrijeme bio samo ameriki dolar. Uee kvote zemalja lanica bi se odreivale ovisno od raspoloivih koliina zlata i slobodnih deviza odnosne zemlje, po emu bi vodee mjesto pripalo Sjedinjenim Amerikim Dravama, s obzirom da su one raspolagale u to vrijeme sa preko 80% svjetskih deviznih rezervi. Stoga su Sjedinjene Amerike Drave bile posebno zainteresirane da se stvori takav svjetski monetarni sustav u koje e zlato igrati prvorazrednu ulogu u meunarodnim plaanjima, jer bi time Sjedinjenim Amerikim Dravama pripalo dominantno mjesto u svjetskim monetarnim kretanjima, odnosno preko zlata amerikom dolaru. Stvarnost je to i pokazala jer se Whiteov prvobitno zamiljeni sustav kao zlatno-devizni standard pretvorio u zlatno-dolarski standard.

Whiteova koncepcija je na prijedlog grupe eksperata Ujedinjenih naroda prihvaena, te je tako i osnovan sustav Meunarodnog monetarnog fonda. Na konferenciji u Bretton-Woodsu sudjelovale su 44 zemlje lanovi osnivai. Istovremeno je usvojen i statut Fonda, koji je stupio na snagu 27. prosinca 1945. godine. No, Fond je poeo rad tek 1. oujka 1947. godine. Svaka zemlja lanica ulazi u Fond s odreenom kvotom sredstava. Opi kriterij za visinu kvote je svjetska ekonomska pozicija zemlje lanice. Visina kvote ima znaaj za pravo vuenja u Fondu kao i za glasovanje. One su krajem veljae 1965. godine iznosile ukupno 18.885 milijuna dolara, od ega je na SAD otpadalo 26%. Kvote su uplauju 25% u zlatu, a 75% u valuti zemlje lanice. Umjesto 25% kvote, uplata u zlatu moe iznositi i 10% od dravnih slubenih neto-zaliha zlata i dolara. Zemlja lanica ima pravo opcije ve prema tome to joj je povoljnije. U sluaju promjene kvote, zemlja lanica koja je na promjenu pristala obvezna je da 25% poveanje kvote uplati u zlatu u roku od 30 dana, a ostatak u vlastitoj valuti. Budui da je stabilnost nacionalnih valuta jedna od osnovnih zadaa Fonda, to se onda promjene u paritetu valuta pojedinih drava lanica mogu vriti samo poslije savjetovanja s Fondom. Po Bretton-woodskom sustavu zemlje lanice su bile dune formirati paritet svoje valute u zlatu kao zajednikom imenitelju svih valuta ili u dolaru SAD na bazi njegova zlatnog pokria prema stanju od 1. srpnja 1944. godine, tj. na bazi odnosa 35 dolara = 1 unca istog zlata, odnosno 1 dolar = 0,888671 grama zlata. Pri tom su zemlje lanice bile obvezne u svojim zemljama odravati i vrste devizne teajeve u okviru raspona od 1% prvobitno, odnosno 2,25% poevi od 18. prosinca 1971. godine (Smithonian Agreement) iznad i ispod pariteta u odnosu na dolar. Ova se obveza obino ispunjavala interventnim prodajama i kupovinama na deviznom tritu. S obzitom na navedeno, moe se zakljuiti da je Brettonwoodski sustav zapravo klasian oblik meunarodnog zlatno-deviznog sustava, u kojem se zlato pojavljuje u obliku briljivo uvanih i publici nedostupnih zlatnih poluga. Zlatom rukuju i raspolau samo monetarni organi vlasti centralne banke. Ono vie nije izravni operativni svjetski novac kao u vrijeme zlatne valute sa zlatom u optjecaju i uglavnom slui kao sredstvo dravne tezauracije. Ovako zamiljen Brettonwoodski novani sustav esto se predstavljao kao sustav paralelnih koncentrinih krugova, kojima se u centru nalazi zlato, a dolar kao stoerna svjetska valuta, oko koje, poput satelita, krue sve ostale, u to vrijeme nekonvertibilne valute svijeta. Ovako koncipiran Brettonwoodski valustni sustav je uspjeno funkcionirao dvadesetak godina, meutim, tijekom njegovog djelovanja dogaale su se svekolike promjene u svjetskom gospodarstvu koje su uzrokovale slabljenje a potom i raspad Brettonwoodskog sustava. U najznaajnije svjetsko gospodarske promjene ove naravi treba istai:

- neprekidno rastui deficit amerike platne bilance, te sukladno tom kriza amerikog dolara;

- kriza novanih funkcija zlata;

- kriza fiksnih deviznih teajeva, te stupnjevita legalizacija sustava floatinga;

- uvoenje specijalnih prava vuenja.

U pedesetim, a posebice u ezdesetim godinama, jaa mo i snaga europskog gospodarskog sustava, a potom i mo i ekonomska snaga zemalja Bliskog i Dalekog Istoka, dok gospodarske sposobnosti SAD relativno zaostaju. Sve se ovo negativno odraava na platnobilanno stanje amerikog gospodarskog sustava, koji od suficitarnog obiljeja poprima gotovo stalno deficitarni karakter. Ilustracije radi, kumulativni platnobilanni deficit SAD u razdoblju od 1950. do 1970. godine je iznosio 48,1 milijardi dolara, dok su se istodobno zlatne rezerve SAD smanjile sa 24,56 mlrd. u 1949. na 11,04 mlrd. u 1970. godini. Pri tom treba istai da je pasivnost amerike platne bilance bila istodobno i uvjet, conditio sine qua non, funkcioniranja Brettonwoodskog sustava, jer je omoguavala, u uvjetima zlatne oskudice, relativno normalno napajanje svjetskog gospodarstva potrebnim instrumentima meunarodne likvidnosti. No, stalna pasivnost amerike platne bilance obarala je stabilnost i povjerenje u ameriki dolar, tu kljuno-rezervnu valutu, tako da smo od sredine pedesetih godina imali dollar glut umjesto ranijeg dollar shortage-a. Osim toga, poinju se i manje isticati elementi amerike plemenitosti u kreiranju platnobilannog deficita, a vie govoriti o deficitu kao inu dobroudne nemarnosti i koristoljublja koji postaje spiritus movens svjetskog gospodarskog progresa, a i vrlo jeftin nain financiranja blagostanja, koji i danas traje.

Kulminacija nepovjerenja prema amerikom dolaru ostvaruje se nakon 15. kolovoza 1971. godine, kada predsjednik Nixon objavljuje formalno-pravnu suspenziju eksterne konvertibilnosti amerike valute, a stvarno ve due vrijeme samo fikcije o zamjenljivosti dolara za zlato. Ukidanjem konvertibilnosti dolara stekli su se svi potrebni uvjeti za devalvaciju precijenjene amerike valute, to je odmah tijekom 1971. godine i izvreno, tako da je odlukom Washingtonskog kluba desetorice od 18. prosinca 1971. godine smanjen formalno-pravni paritet dolara za 8,57% a potom u veljai 1973. ponovo i to za 10%. Navedenim financijsko-pravnim mjerama ameriki dolar ulazi u svoju treu vrlo neizvjesnu fazu kada vrijedi manje nego zlato, kada se ne moe konvertirati u zlato po slubenoj-fiksnoj cijeni, kada de facto i de iure postaje nekonvertibilna valuta u klasinom smislu rijei.

Zlato i dolar su bili temeljni nositelji Brettonwoodskog rezervnog sustava. No, suspenzija konvertibilnosti amerike valute uzrokuje i krizu novanih funkcija zlata, mada su se izvjesni elementi krize zlata pojavljivali i ranije, kao to su bile primjerice pojave: oskudica zlata, formiranje dvojnog trita zlata i sl. Interesantno je pri tom istai da je 1 unca zlata na slobodnom tritu u Londonu tijekom 1974. godine iznosila 142 dolara, dok je slubeni Brettonwoodski teaj iznosio svega 42,22 dolara, to je prouzrokovalo imobilizaciju slubenih zlatnih rezervi i skoro potpuno ustezanje od transakcija sa zlatom kao novanom robom.

Negiranje monetarnih funkcija zlata jo se intenzivnije nastavlja nakon suspenzije konvertibilnosti amerike valute. S tim u svezi su sedam najrazvijenijih zemalja svijeta u 1973. godini donijele odluku o ukidanju dvojnog trita zlata. Ovim aktom se centralnim bankama zemalja lanica otvorila mogunost slobodnog trgovanja zlatnim rezervama, tj. prodajama i kupovinama ne po slubenoj nioj cijeni, ve po slobodnoj znatno vioj cijeni zlata. Slubena cijena zlata od 42,22 dolara ostaje i dalje nepromijenjena ali ona praktino nema vie nikakav znaaj, tako da ostaje stvarno samo jedna slobodna i znatno via cijena. Ovim inom je ukinuto jedno neopravdano stanje u slobodnom svjetskom gospodarstvu, po kojem je zlato imalo dvojnu cijenu: slobodno trinu za novoproizvedeno zlato i slubeno fiksnu za monetarno zlatne rezerve. Istodobno je navedenom odlukom kluba sedmorice centralnim bankama zemalja lanica Fonda bilo omogueno da izvre revalorizaciju svojih zlatnih poluga po aktualnim slobodnim trinim cijenama, to je jo vie pospjeilo demonetizaciju zlata.

Proces daljnje demonetizacije zlata se nastavlja i tijekom 1975. godine. Tada se, naime, u SAD ukida embargo slobodnog trita zlata, to ga je jo 1934. godine proglasio predsjednik Roosewelt, tako da su od tada svi graani SAD mogli slobodno trgovati sa zlatom. Istodobno FED poinje sa aukcijskim prodajama dijela zlatnih poluga radi stabiliziranja slobodnih cijena zlata kao robe.

Konana demonetizacija zlata obavlja se na redovnoj godinjoj skuptini MMF u rujnu 1975. godine u Washingtonu gdje je i formalno-pravno donesena odluka o ukidanju slubene cijene zlata, to je potvreno i na zasjedanju MMF-a u Kingstonu Jamaica.

Znaajno je istai da je MMF u vrijeme demonetizacije zlata raspolagao sa 150 milijuna unci zlata, pa je odlueno da se jedna estina ovoga zlata, odnosno 25 milijuna unci vrati zemljama lanicama, jedna estina se plasirala na slobodno trite, jedna estina uplaena je u Skrbniki fond a ostatak se iskoristio za razne Fondovske olakice i rezervne trane.

Zlatno-dolarski mehanizam Brettonwoodskog sustava je poivao i na politici fiksnih deviznih teajeva. No, nakon suspenzije konvertibilnosti amerike valute i njezine devalvacije u dva navrata odustaje se od vrstog i fiksnog intervalutarnog teaja i stupnjevito prelazi na sustav plivajuih deviznih teajeva, s mogunou da monetarne vlasti interveniraju kako bi se sprijeile nenormalne i pekulativne manipulacije sa valutama i devizama.

Vrijedno je istai da su SAD u vrijeme uvoenja Brettonwoodskog zlatno-dolarskog sustava, kao najjaa vojna i ekonomska sila svijeta, insistirale i ishodile sustav fiksnih intervalutnih teajeva, dok su se plivajui teajevi smatrali nepoeljnim i antistabilizacijskim. Ali, tijekom ezdesetih i sedamdesetih godina, uslijed gubitaka zlatnih rezervi, permanentnog deficita u svojoj platnoj i budetskoj bilanci, te uslijed gotovo stalnog obezvrjeivanja dolara, SAD mijenjaju ekonomsku logiku te postaju jedan od glavnih zagovornika slobodno plivajuih teajeva. 2. GLOBALIZACIJA KAO POKRETAKA SNAGA PROMJENA U BANKARSTVUGlobalizacija je proces koji je potpomognut razvojem tehnologije, a koji smanjuje vanost stvarne, zemljopisne udaljenosti kao faktora u uspostavljanju i odravanju ekonomskih, politikih i sociokulturnih odnosa. Danas se u svijetu formiraju vrlo jake veze tako da one danas tvore neku novu tvorevinu koja poinje funkcionirati samostalno. Formiranje ovakve virtualne konstrukcije ima jake posljedice na nacionalne drave i druge subjekte.

Dva su glavna uzroka globalizacije:

jaki razvoj tehnologije tj. eksponencijalno rastui stupanj tehnolokih inovacija prevlast neoliberalne ideologije Kada govorimo o razvoju tehnologije i tehnolokih inovacija tu u prvom redu mislimo na informacijsku i telekomunikacijsku tehnologiju. Razvitak tehnologije je najvaniji element svjetske ekonomije u cjelini. Razvitak tehnologije utjee, kako na proces proizvodnje i distribucije, tako i na proces potronje kretanja kapitala, ponaanje institucija, strukture trita, preference potroaa itd. Mnogi smatraju da bez tehnolokog booma ne bi bilo ni politike, ni ekonomske, ni sociokulturne globalizacije. Nove tehnologije su "pribliile" udaljene kontinente, potakli su integraciju trine ekonomije i demokracije. Tehnologija je i danas, kao to je i uvijek bila, pokretaka snaga napretka ovjeanstva.Poetkom sedamdesetih izumom mikroprocesora poinje tehnoloka globalizacija. Integracija kompjuterske tehnologije i telekomunikacija dovela je do mobilnosti kako realnih roba, tako i kapitala, ljudi i informacija. Dolazi do ope informatizacije, kompjuterizacije te stvaranja jednog potpuno novog neogranienog trinog, ekonomskog i informacijskog prostora Interneta. Industrija slijedi trendove minijaturizacije, dematerijalizacije, poveanje efikasnosti upotrebe primarnih materijala i sl. Sve je ovo omoguilo malom ovjeku pristup uslugama i proizvodima koji su mu do tada bili nedostupni, omoguilo mu laki i jeftiniji pristup tritu, proizvodu i institucijama, uspostavljanje veza i realizacija poslova do sada nezamislivom brzinom. Prevlast neoliberalne ideologije se odnosi na pobjedu trine ekonomije, ekonomizaciju ivota, masovnu potronju, deregulaciju itd. Neoliberalizam se Javlja 1970-ih, meutim jo 1944., F. A. Hayek u svom djelu The Road to Serfdom (Put u ropstvo) upozorava na politike opasnosti socijalizma, totalitarizma i upravljane ekonomije. On razvija teoriju spontanog poretka po kojoj je i trite spontano regulirana institucija.

Zajedno s demokracijom neoliberalna ideologija bi trebala predstavljati formulu uspjeha za sve. Neoliberalna ideologija je postala posebno znaajna nakon hladnog rata. Model "demokracija + slobodno trite" postao je posebno uvjerljiv padom Berlinskog zida koji postaje simbol pobjede neoliberalne ideologije. Sveto trojstvo neoliberalizma je: liberalizacija (slobodne trgovine), privatizacija i demokracija.

Kada se govori openito o globalizaciji, mnogi taj pojam identificiraju s pojmom ekonomske globalizacije. Promjenama centra svjetske ekonomske moi, i njen prelazak sa Srednjeg Istoka u Europu jo u pradavnoj povijesti, zatim iz Europe u SAD, a u budunosti mogue i sasvim izvjesno na zemlje istone Azije (Kina, Japan, zemlje Tigra) uzrokovane su mnoge snane meuovisnosti u svjetskoj ekonomiji. Kraj Drugog svjetskog rata donio je nevjerojatan poticaj svjetskoj ekonomiji. Trgovina, proizvodnja i potronja se razvila u svjetskim razmjerima. Cijeli svijet postaje jedinstveno trite i prostor za poslovanje poduzea. Mnoge studije su pomou brojnih razliitih indikatora pokazale rastuu svjetsku ekonomsku meuovisnost. Nisu samo ljudi postali mobilniji razvojem tehnologije, nego i kapital, pa tako se i broj problema i kriza poveao, esto uzrokujui domino efekt, gdje u pravilu najgore prolaze male i ekonomski slabije zemlje. Nakon ostvarenih vrlo niskih stopa rasta svjetske ekonomije u prvoj polovici dvadesetog stoljea, Prvi svijet odluio je sustavno promovirati i poticati slobodnu trgovinu. Osnivaju se IMF (International Monetary Fund), WB (World Bank), GATT (General Agreement on Trade and Tariffs) koji je evoluirao u WTO (World Trade Organisation), UNCTAD (United Nations Conference on Trade and Development), OECD (Organisation for European Cooperation and Development), NAFTA (North America Free Trade Association) i mnoge druge organizacije i sporazumi.Globalizacija ekonomije nije samo uvjetovana slobodnom trgovinom, nego i slobodnim kretanjem kapitala. Financijska liberalizacija omoguila je funkcioniranje globalnog trita kapitala. Liberalizacija direktnih stranih investicija je, omoguena raznim sporazumima o zatiti investitora, snano utjecala na proces globalizacije. Nema dvojbe da su snani procesi promjena zahvatili cjelokupnu financijsku pozadinu svjetske privrede. Promjenama su obuhvaene sve financijske institucije i sva financijska trita, a to je dovelo da je financijski sektor nadrastao realni gospodarski sektor.S obzirom na sve navedeno dade se zakljuiti da se proces ekonomske globalizacije moe podijeliti na realnu globalizaciju (globalizacija u trgovini, proizvodnji i potronji realnih roba i usluga) i financijsku globalizaciju2.1. Prednosti i nedostatci globalizacije

Ekonomski poredak kreiran globalizacijskim procesom krajem dvadesetog stoljea nudi mnoge prednosti svim akterima globalne ekonomije. Drastina smanjenja i ukidanja brojnih ogranienja u meunarodnoj trgovini otvorila su vrata razvoju potaknutom izvozom za zemlje u tranziciji i razvoju. U stvari, za male i srednje ekonomije sa vrlo ogranienim nacionalnim tritem, mogunosti za ostvarivanje brzog ekonomskog rasta lee u velikoj mjeri u proizvodnji orijentiranoj na meunarodna trita i slobodnoj trgovini na njima. Povijesno iskustvo protekla tri desetljea pokazuje nam da su zemlje koje su ostvarivale visoke stope rasta, od primjerice 7 ili 8% godinje, imale vrlo snaan porast izvoza koji je rastao bre od rasta stope BDP-a. Ovakva izvozna ekspanzija se dogaala i u Istonoj Aziji od ezdesetih, Kini od sedamdesetih i sl.

Slijedea prednost globalizacije lei u irem i jeftinijem pristupu potronih dobara, sirovina, novim tehnologijama, kapitalu i znanju. Ona omoguava pristup idejama i inovacijama na razliitim podrujima: to moe biti novi proizvod, dizajn, investicijski projekt, tehnologija, naini menadmenta, ak i nove institucije ili model drutva. Naravno da preuzimanje ideja i imitacija stranih modela i struktura na lokalnoj razini ne garantira uspjeh samo po sebi. To je samo potencijalna prednost, proizala iz poveanja izbora koji je uzrokovao globalizacijski proces i koji se nudi na globalnoj razini.

Te potencijalne prednosti ukljuuju i:

bolju i efikasniju alokaciju proizvodnih resursa, temeljenu na meunarodnim komparativnim analizama,

velike utede zasnovane na ekonomiji razmjera i poveanom izboru proizvoda i jeftinijim resursima,

transfer tehnologije, njenu jeftiniju proizvodnju, distribuciju i upotrebu,

poticanje inovacija, i eksponencijalnog razvoja tehnologije,

odbacivanje neproduktivnih i nerentabilnih aktivnosti,

promoviranje rasta i kreiranje novih radnih mjesta,

slobodno kretanje ljudi, transfer znanja i know-howa,

jeftiniji kapital kroz poveanje konkurencije financijskih institucija, slobodni meunarodni transfer kapitala i njegovu najefikasniju upotrebu,

meunarodnu specijalizaciju i poveanje dostupnosti financijskih usluga, njihovo pojeftinjenje zbog poveane konkurencije, to dovodi u krajnjoj konzekvenci do rasta efikasnosti proizvodnje,

smanjenje rizika i poveanje profita investitora kroz meunarodnu diversifikaciju portfolija,

uvoenje discipline na trita (i realna i financijska) kroz njihovu integraciju,

uspostava vanih meunarodnih socijalnih, drutvenih i ekolokih standarda itd.

Globalizacija nam, kroz ove procese, stvara potencijal za sveopi ekonomski razvoj, poveavajui ukupno svjetsko bogatstvo i doprinosei tako poboljanju ivotnog standarda u mnogim zemljama, a posebno onim u tranziciji i razvoju.

Dok su mnogobrojne prednosti globalizacije potanko obraene u ekonomskoj literaturi, ekonomisti su uvijek bili poprilino neosjetljivi ili nesvjesni nedostataka koje globalizacija donosi. Globalizacija se preesto spominje kao iskljuivo pozitivan proces, tako da ovdje moramo naglasiti neke njene manjkavosti i nedostatke.

Za poetak navedimo povean broj financijskih kriza i snanih turbulencija na tritima u devedesetima. U stvari, od 1992. krize u globalnom financijskom sistemu nisu vie samo izuzetci, nego polako prerastaju u pravilo. 1992-93. Europa se suoila sa velikom mogunou propasti Europskog mehanizma deviznih teajeva (European Exchange Rate Mechanism ERM). 1994.-95. dolazi do krize u Meksiku, koja je devalvacijom pesosa dovela Srednju Ameriku na rub katastrofe. Latinsku Ameriku u to vrijeme drmale su i tzv. tequila krize u Argentini i Brazilu. Na kraju, od 1997. svijet trpi ozbiljne posljedice istonoazijske krize tzv. Tom-yam krize koja je pogodila Indoneziju, Koreju, Maleziju, Tajland i u manjoj mjeri Filipine, a danas smo sami svjedoci i Velika svjetska financijska kriza koja je pogodila gotovo sve zemlje svijeta i to u toj mjeri da se ona usporeuje s krizom koja se dogodila tridesetih godina prolog stoljea. Sve ove krize uzrokovane su i voene procesom globalizacije, i zato se pojavljuje odreen broj ekonomista koji danas ustaju protiv laissez faire pristupa u meunarodnim tokovima kapitala.

Drugo, realna globalizacija ima negativan uinak na distribuciju dohotka, sigurnost posla i na poslu te ivotni standard uope za niu, slabije obrazovanu radniku klasu-nadniare. Multinacionalne kompanije koje lako sele iz zemlje u zemlju, trae nove, a otputaju stare zaposlenike. Openito je sve tee kreirati dovoljno novih radnih mjesta, ponajvie zahvaljujui tehnolokim inovacijama koje prisiljavaju trite rada na strukturalne promjene: slabije plaeni poslovi za slabije obrazovanu radnu snagu postaju sve rjei, a broj preslabo plaenih visokoobrazovanih zaposlenika raste. Ovo uzrokuje nesrazmjer ponude i potranje na tritu rada i samo najjai akteri su u stanju zadrati svoju dohodovnu poziciju. ak i srednja klasa gubi na raun onih koji primaju prihod od kapitala i managamenta, te oskudnih poznavatelja novih tehnologija. Istovremeno je veliki broj ljudi u manje razvijenim zemljama iskoritavan i ivi u siromatvu.

Osim nepravedne distribucije dohotka, vaan faktor je i pogoranje radnih uvjeta, posebno u tzv. zonama slobodne trgovine u npr. Sri Lanci i Meksiku i openito u zemljama biveg treeg svijeta. Iskoritavaju se i djeca, sigurnost na poslu je na minimalnoj razini, radno vrijeme neljudski dugo, dohodak premalen, ne postoji mogunost organiziranja u sindikate, nema zdravstvenog i mirovinskog osiguranja i sl. Sve ovo stvara generalni osjeaj nezadovoljstva, nejednakosti i nepravde meu manje razvijenim zemljama, pa smo svjedoci sve eih demonstracija i prosvjeda protiv globalizacije. Nadalje, globalizacija ekonomskih aktivnosti, osim socijalnih uzrokuje i demokratske probleme. Nacionalne demokracije sve vie slabe. Drava postaje neefikasna u rjeavanju drutvenih problema i zato se sve ee naglaava da drava mora biti bazirana na tritu (i to globalnom), a ne na narodu. Trite namee vlastita pravila, koje ugroavaju demokraciju, najvie u slabije razvijenim zemljama. Meunarodne i meudravne organizacije jo vie produbljuju ovaj problem. Nacionalna politika postaje sve ovisnija o nadnacionalnim organizacijama, i time se ugroava nacionalni suverenitet. to globalne organizacije budu jae, to e nacionalne drave imati manje moi i ovisit e o nekoliko svjetskih ekonomskih i politikih sila koje imaju prevlast u tim meunarodnim organizacijama.

Globalizacijom se poveava i stopa meunarodnog kriminaliteta i meunarodnog nasilja i terorizma. To je omogueno razvojem tehnologije, a potaknuto upravo gore navedenim problemima i nedostacima.

Na kraju, spomenimo i ekologiju. Okoli se ubrzano unitava, zahvaljujui negativnim eksternalijama proizvodnje i potronje u uvjetima globalizacije. Sa rastom globalne ekonomije, rastu i eksterni efekti. Ekonomija trai najnie ekoloke standarde za jeftinija ulaganja, i tu nastaju mnogi ekoloki problemi globalnog karaktera. Nacionalne drave se ne osjeaju odgovornim, a, s druge strane, nema ni snanog meunarodnog tijela koji moe efikasno tititi Zemlju od destruktivnog potroakog drutva, koje je globalizacija nametnula svima. I kulturne obrasce ponaanja velikih drava prvog svijeta globalizacija namee ostatku svijeta preko imitiranja naina ivota kroz medije i druga sredstva utjecaja. Ovo bi na kraju moglo dovesti i do homogenizacije vrijednosti, gubljenja duha i uklanjanja kulturolokih raznolikosti i nacionalnog identiteta, to bi svijet uinilo manje privlanim za ivot.

Ovo su samo neki negativni aspekti globalizacije koji se moraju uzeti u obzir kod razmatranja pojedinih procesa, prihvaanja globalnih trendova i tranja pod skute meunarodnih organizacija. Kritiari globalizacije govore kako je potreban paljiv pristup i detaljna analiza svih implikacija koje ona nosi, da ne bi upali u zamku kapitala i profita, koja, iako poveava ukupni ivotni standard, bogate ini jo bogatijima, a siromane jo siromanijima.2.2. Financijska globalizacija

Financijska globalizacija je danas zasigurno jedan od najee koritenih termina u svijetu financija. Kada govorimo o sadanjosti i budunosti financijske globalizacije prvo treba poi od ve dane definicije globalizacije uope. Dakle, odraz globalizacije kao smanjenja vanosti stvarne, zemljopisne udaljenosti kao faktora u uspostavljanju i odravanju ekonomskih, politikih i sociokulturnih odnosa i porasta meuzavisnosti u svjetskim, gore navedenim odnosima, na financijsku sferu, znailo bi stvaranje novih ili nagli razvitak, i to u novom smjeru, nekih ve ranije primijeenih procesa u svjetskim financijama.Koji su to procesi koji se svrstavaju pod pojam financijske globalizacije i utjeu na meunarodne tokove kapitala i internacionalizaciju financijskih usluga?

U prvom redu, to je proces internacionalizacije, koji mnogi esto poistovjeuju s procesom globalizacije, ili ih razlikuju ali ih stavljaju rame uz rame i govore da djeluju istovremeno i simultano, ali kao dva razliita procesa. Po naem shvaanju, internacionalizacija je tek jedan od procesa koji ine financijsku globalizaciji koju smatramo kao internacionalizaciji nadreen pojam. Pod internacionalizacijom podrazumijevamo povean broj meudravnih financijskih i ekonomskih odnosa. Koja je razlika izmeu internacionalizacije i globalizacije? U prvom sluaju, nacionalne granice ne gube vanost, i drave su i dalje glavni politiki i ekonomski akteri. Kod globalizacije, naprotiv, brie se vanost nacionalnih granica, one postaju nevidljive i nebitne i tako se omoguava nesmetan tok kapitala, a glavni akteri postaju multinacionalne kompanije i veliki financijski konglomerati. Meunarodni odnosi izmeu banaka, brokerskih kua i drugih financijskih institucija postaju vri, olakava se pristup investitorima na udaljena trita, uzimaju se zajmovi i depoziti te izdaju vrijednosnice denominirane u raznim valutama, razvija se globalno financijsko trite, burze postaju povezane i na njima se simultano trguje 24 sata na dan itd. Globalno trite bankarskih kredita se oblikovalo razvitkom eurovalutnih zajmova u Londonu ve ezdesetih. Najvei broj meunarodnih zajmova ukljuuje zajedniko kreditiranje banaka i brokerskih kua iz vie zemalja. I devizna trita postaju globalna, teaj neke valute odreuje se danas zajedniki u Tokiju, Londonu, New Yorku i Hong Kongu.

Trita vrijednosnica takoer poprimaju globalni oblik i to prati proces sekuritizacije Sekuritizacija se moe definirati kao proces transformiranja inae nelikvidnih financijskih sredstava u vrijednosnice kojima se moe trgovati na tritu kapitala. Samu sekuritizaciju kao i motive sudionika moe se najbolje razumjeti kroz konkretan primjer. Npr. hipotekarna banka moe objedinjavanjem razliitih hipotekarnih kredita (aktive) emitirati obveznicu kojom kupcima te obveznice obeava priljeve po otplatama tih, sada sekuritiziranih kredita i dio kamata koje e se na na temelju danih hipotekarnih kredita kroz vrijeme ostvariti. Izdavanje obveznice banka u pravilu ne ini sama ve se u tom poslu pojavljuje i trea osoba (specijalizirana financijska institucija) na koju banka raunovodstveno prenosi hipotekarne kredite i koja posreduje u izdavanju obveznice. Na taj nain banka izbacuje potraivanja na osnovu danih hipotekarnih kredita iz bilance te unosi gotovinska sredstva dobivena od prodaje obveznice ime popravlja svoju likvidnu poziciju. Uz to, banka ostvaruje zaradu od razlike izmeu aktivne (one koje naplati na osnovu danih hipotekarnih kredita) i pasivne (onu koju plati kupcu obveznice) kamatne stope. Motiv kupca obveznice nastale sekuritizacijom je prinos koji ona donosi s tim da kupac prihvaa i rizik koji ovisi o karakteristikama izdanih hipotekarnih kredita. Motiv specijalizirane financijske institucije koja se javlja u ulozi posrednika je u proviziji koju naplauje u tom poslu.

u svezi s tim instrumentima krajem 2007. pokrenuta u SAD-u velika financijska kriza. Naime, jedan od uzroka financijske krize je i prekomjerna sekuritizacija drugorazrednih hipotekarnih kredita stambene izgradnje koje su Moody's fitch i Standard&Poor ocjenjivali s AAA ocjenom. Odgovor na pitanje kako su takvim upitnim zalonim kreditima Moody's i ostali mogli davati tako visoki rejting lei jednim dijelom u tome to su agencije dodjeljivale kreditni rejting izdanjima iji fundamentalni rizik nisu u potpunosti razumjele, a na temelju metodologija koje nisu dovoljno razlikovale od standardnih metodologija koje se primjenjuju pri dodjeli rejtinga korporativnih obveznica. Korisnici s druge strane nisu dovoljno detaljno prouavali metodologije agencija i nekritino su prihvaali njihove ocjene. Drugi razlozi takvog ponaanja neki vide u sukobu interesa agencija koji je proizlazio iz usporednog savjetovanja klijenata pri strukturiranju transakcija i odobravanja rejtinga.Financijske transakcije su postale globalne, pojaava se vanost direktnog trita, javlja se proces disintermedijacije, uloga financijskih posrednika se mijenja i smanjuju se razlike izmeu pojedinih financijskih institucija. Disintermedijacija je premjetanje novanih sredstava s indirektnog trita na direktno financijsko trite. Motiv za to je vii prinosi koji se ostvaruju na tzv. direktnom financijskom tritu. Banke disintermedijacijom gube depozitnu osnovu i smanjuju kreditnu aktivnost, ali se s druge strane ukljuuju u poslovanje s vrijednosnicama kao savjetnici i posrednici u plasmanu.

Razvojem globalnih trita struktura financijskih institucija se mijenja i razvijaju se univerzalne, globalne i integrirane financijske institucije koje "rade sve i svugdje". To je proces konglomerizacije. Dolazi do velike koncentracije financijskog poslovanja koja je u rukama malog broja financijskih konglomerata koji imaju univerzalnu banku kao bazu i veliki broj podrunica specijaliziranih za razliita financijska trita.Procesom integracije dolazi do spajanja burzi i do njihovog simultanog rada, a OTC trite, koje postaje putem informatike tehnologije dostupno svima, buja.Financijskom liberalizacijom omoguava se jeftiniji kapital ukidanjem kontrole kamatnih stopa i njegov nesmetani protok, olakavaju i pojeftinjuju investicije, poveava se efikasnost kapitala i potiu se direktne strane investicije Manje razvijene zemlje na taj nain dolaze u mogunost privlaenja direktnih stranih investicija iz inozemstva koji moe potaknuti i ubrzati razvoj odnosne zemlje. Drava gubi autoritet i dolazi do procesa deregulacije. Deregulacija u bankarstvu je pojava liberalizacije propisa o bankovnom poslovanju, prvo u SAD-u, a zatim i u veini razvijenih financijskih sustava. Na taj nain omoguen je bankama ulazak na financijsko trite.

Opi initelji promjena u financijskim sustavima bili su, uz ve navedeno prihvaanje neoliberalne ideologije i snaan razvitak tehnologije i:

porast vjerovanja u snagu trita i povjerenja u vrijednosnice,

poveanje investicija kao rezultat razdoblja stabilnosti i rasta u najrazvijenijim zemljama,

smanjenje stopa inflacije u osamdesetim godinama,

nova financijska trita,

novi instrumenti uvedeni zbog prevladavanja nesigurnosti u razdobljima inflacije,

dostupnost jeftinih raunala

Financijske institucije razvijaju nove proizvode s ciljem maksimiziranja dobiti da bi zadovoljile kako vlastite tako i potrebe svojih klijenata. Promjene u financijskom okruenju stimuliraju financijske institucije jer tragaju za inovacijama koje e donijeti profit Nepredvidiva inflacija i rast kamatne stope promijenilo je potranju na financijskim tritima. Financijske institucije morale su razviti nove proizvode i usluge koje su profitabilne jer odgovaraju potrebama klijenta. Taj se proces naziva financijski inenjering.

Tri osnovne vrste financijskih inovacija: odgovor na promjene potranje, odgovor na promjene ponude i izbjegavanje zakonskih odredbi. Primjerice, za umanjivanje kamatnog rizika od strane banke poinje se koristiti hipotekarni krediti s promjenjivom kamatnom stopom

Kad je raunalna tehnologija, koja je uvelike smanjila trokove obrade financijskih transakcija, postala ire dostupna, financijske institucije osmislile su nove financijske proizvode i instrumente zasnovane na toj tehnologiji, ukljuujui kreditne kartice, debitne kartice, mogunost elektronskog bankarstva (bankomati) i kunog bankarstva (Internet bankarstvo, virtualne banke)

3. POJAVA I RAZVOJ BANKARSTVA

3.1. Povijest bankarstva

Izuavajui bilo koju djelatnost gotovo bez izuzetka polazimo od njenih povijesnih korijena. Na taj nain pokuavamo to potpunije sagledati sve uzroke njena postanka, istraiti njene pojavne oblike i funkcije kako bismo to potpunije teorijski, a i praktino to saznanje primijenili na konkretne zahtjeve sadanjosti. Ovakav pristup je primjenjiv i na bankarstvo, jednu izuzetno bitnu djelatnost u razvitku ljudske zajednice. I kod bankarstva se moe postaviti pitanje kada i kako je nastalo.Pojava - nastanak banaka vezan je za poslove uvanja i mijenjanja novca, tj. za pojavu novca kao specifine robe. Drugim rijeima, bankarstva nema bez pojave monete. Osnovna uloga ovih prvih banaka bila je mijenjanje jedne vrste novca za drugu, posredovanje u plaanju i uvanje deponiranog novca u posebnim spremitima, a pod pokroviteljstvom i zatitom hramova i vladara. Raspolaganje novcem omoguilo je ovim prvim bankama posuivanje novca uz velike kamate i stvaranje zelenakog kapitala koji je njihovim vlasnicima omoguio veliku mo u tadanjem drutvu.

Prve mehanizme ovakvog bankovnog poslovanja nalazimo ve 3000 godina prije n.e. u Srednjoj Aziji. Ploice od gline koje su otkrivene predstavljaju poetak bankovne aktivnosti sumeranskih sveenika, koje su bile usmjerene na razvoj poljoprivrede i trgovine u krajevima (gradovima) oko hramova. Upravo sveenici kao najobrazovaniji ljudi svoga vremena, a uz to i pismeni za razliku od veine drugih ljudi, mogli su se baviti poslovima oko novca. Uloga sveenika u tim hramovima - bankama bila je vrlo velika. Oni su ustvari upravljali svim ekonomskim dravnim poslovima i bili nosioci svih aktivnosti kao i najblii suradnici vladara i bogova na zemlji.

Daljnji razvoj gospodarstva i novarstva u Babilonskom carstvu dovodi do pojave pozajmljivanja novca uz plaanje kamate, dakle do bankarskog posla koji i danas postoji u tome obliku. Dananji temeljni bankarski izraz "tezaurirati" vue svoje porijeklo iz naziva tih banaka -Tezauri.

Svakodnevne novane transakcije i probleme vezane za zamjenu novca (veliki broj izdavatelja novca) njegovo uvanje te smanjivanje rizika od otuenja u helenistikom svijetu rezultira pojavom banaka iji su osnovni poslovi zamjena novca (mjenjaki poslovi), primanje depozita i davanje kredita. U poetku su to banke u hramovima pod zatitom sveenika, a prema tomu posredno i vladara.

No u Grkoj ve u 7. st. pr. n.e. se pojavljuju i prvi privatni bankari koji se bave novanim poslovima, koji se nazivaju trapeziti (gr. trapeza - klupa). U Grkoj se javljaju i prve dravne banke ije je osnivanje trebalo sprijeiti prekomjerno bogaenje bankara i smanjiti teret financiranja stanovnitva. Kako e se to ubudue potvrivati, uinkovitost tih dravnih banaka je bila znatno manja nego onih koji su poslovali na trinim principima.

Rimska osvajanja, izmeu ostaloga, dovode i do razvoja trgovine i gospodarstva uope. Postupno se stvaraju pravni okviri za cjelokupni ivot, to u konanici rezultira i daljnjim razvojem novarstva.

Rimski bankari Argentari (lat. argentum - srebro) postaju zahvaljujui povlasticama dobivenim od drave posebna klasa koja je financirala praktiki sve ostale klase rimskoga carstva. Time stjee ogromna bogatstva, ali i mo nekad veu i od vladajue klase. Rimski bankari ve poznaju iro i tekui raun. Interesantno je spomenuti da i te banke djeluju u hramovima ili pak pod njihovim okriljem.

Raspadom rimskog carstva, stalnim upadima raznih barbarskih plemena na obitavalita visoko razvijenih civilizacija dovodi do propadanja gradova, strahovitih razaranja i rtava. ivot se postupno vraa u svoju primitivniju formu. Razvijaju se seoske zajednice koje pokuavaju svoje potrebe zadovoljiti, u to vrijeme na jedini mogui nain, naturalnom proizvodnjom. Novac biva potisnut, njegova prometna vrijednost postaje beznaajna budui da ove zajednice jedino proizvode dovoljno proizvoda za zadovoljenje svojih najosnovnijih potreba.

Praktiki novac nestaje iz svakodnevnog ivota. Ipak i u ovim trenutcima njegova funkcija konzerviranja vrijednosti ostaje prisutna budui da je novac toga vremena punovrijedni kovinski uradak (artefakt). On se uva za najvee nude te se najee pohranjuje u zemlju, najsigurniju "banku" toga vremena. Time nestaju sve velike antike banke. Takvo stanje e potrajati gotovo tisuu godina.

Razvoj ljudskog roda moe biti usporen, gotovo i zaustavljen, ali ne i trajno onemoguen. Katolika crkva i kriarski ratovi, te ve prisutan razvoj gradova u Sjevernoj Italiji, uz neke druge uvjete, postupno dovodi do promjena. Nova saznanja proistekla iz kriarskih vojni nisu samo vjerska ve i ekonomska. Trampa nije omoguavala znaajniji razvoj trgovine zbog ega se ponovno pojavljuje novac. Izrauju se ponovo prve zlatne kovanice - florini, po imenu grada gdje nastaju -Firenci. ak e i natpis na njima - ducatus ubrzo postati sinonim za zlatni novac - dukat - to e ostati sve do danas. Tako i daleki sjever - dananja Nizozemska poinje rabiti taj internacionalni novac.

Ponovnim pojavom novca stvoreni uvjeti za novi razvoj banaka i bankarske djelatnosti. Bankarstvo toga vremena je vezano za trgove gdje se odvijala cjelokupna trgovaka djelatnost. Tako nastaju Banca di Genova (1320.), asa di Sant Georio (1401.), asa di Rialto (1578.) i Banca del Giro (1617.). Ujedno se osnivaju udruge bankara koje koncentriraju kapital te omoguuju, kroz monopolno djelovanje, postizanje ekstra profita. Ove banke razvijaju nove oblike bankarske djelatnosti, kao to su poslovanje s mjenicama, zalonicama i drugim vrijednosnim papirima. One se bave i svim "klasinim" bankarskim poslovima kao njihove prethodnice. Zahvaljujui koncentraciji kapitala uspjeno utjeu na razvoj trgovine, pogotovo prekomorske, omoguuju izgradnju brodova, financiraju razne trgovake, istraivake i ine poduhvate.

Otkriem Amerike i razvojem prekomorske trgovine potrebe za financiranjem i sigurnou u plaanjima viestruko se poveavaju. Tako ve u 17. stoljeu nastaju prve velike banke koje se pored emisije novca (novane banke) bave i kreditiranjem drave i platnim prometom. Primat ima vedska dravna banka osnovana 1668. g. Slijedi engleska sredinja banka - Bank of England 1694. godine. Francuska sredinja banka -Banque General (1716.) jedna je od najpoznatijih sredinjih banaka (osnovao ju je John Law). injenica da je ta banka jedna od prvih sredinjih banaka u svijetu, zasigurno e daleko zasjeniti podatak da je upravo ta banka zbog prekomjerne emisije papirnog novca doivjela ubrzo svoj slom. Time je naznaila budua kretanja u bankarstvu.

Razumljivo da banke i bankarski posao dobiva svoj ogroman zamah razvojem kapitalizma i trinog gospodarstva. No neke zablude liberalnog kapitalizma, kao prve faze ovoga drutvenog sustava, rezultiraju strahovitim krahovima i propastima banaka stoje imalo odraza na itave bankarske sustave pa ak i ire.

3.2. Povijesni razvoj bankarstva u Hrvatskoj

Hrvatska, za razliku od drugih zemalja i na podruju bankarstva je imala niz svojih specifinosti koje su proizlazile iz njenog dravnog statusa. Praktino do 1990. godine njena dravotvornost je bila sastavnica drugih drava uz manje ili vie zastupljenu samostalnost. Takvo stanje je ostavilo duboki trag na bankarstvo. Istina, takva rjeenja su od strane hrvatskih bankara trpjela snane pritiske u cilju promjene i prilagoavanjima hrvatskim interesima i specifinostima.

Bankarski sustav u suvremenom smislu, razvija se na podruju dananje Hrvatske u prvoj polovici 19. stoljea. To je vrijeme razvoja kapitalizma i zaetka prvih financijskih institucija u naim krajevima. I prije institucionalnog organiziranja bankarstva na podrujima Hrvatske kreditnim poslovima su se bavila vlastela, crkva i pojedinci. U Dubrovakoj Republici osnovan je 1671. zaloni zavod, pretea prve hrvatske banke.

U Hrvatskoj i to u Zagrebu je 1846. god. osnovana Prva hrvatska tedionica. S vremenom od skromne tedionice osnovane hrvatskim kapitalom ova institucija postaje jedna od najznaajnijih i najveih banaka svoga vremena i to ne samo na podruju Hrvatske. Od tih prvih i znaajnijih banaka treba navesti: Realnu vjeresionu banku zemaljske vlade (1859. g. Zagreb), Hrvatsku eskomptnu banku (1868.), Hrvatsku poljodjelsku hipotekarnu banku d.d. (1892.), Hrvatsku poljodjelsku banku d.d. (1902.), Prvu hrvatsku obrtnu banku d.d. (1906.), Hrvatsku sveopu kreditnu banku d.d. (1913.), Osjeku tedionicu d.d. (1867.), Varadinsku tedionicu d.d. (1868.), akoveku tedionicu d.d. (1871.), Bjelovarsku tedionicu d.d. (1872.), Virovitiku tedionicu d.d. (1872.), Dioniku tedionicu u Krievcima (1872.). Od znaajnijih banaka treba navesti i Zemljino vjeresijski zavod Kraljevine Dalmacije koji je osnovan 1892. godine.

Razvoj bankarstva bio je rezultat gospodarskih kretanja onoga vremena tako da ga karakterizira: izrazito velika rascjepkanost, veliki broj malih privatnih banaka (niska koncentracija kapitala) i odsustvo specijalizacije u bankarskim poslovima. Zbog svega navedenog nakon Prvoga svjetskog rata u Hrvatskoj je postojalo ak 178 banaka. Veina ovih banaka u svome poslovanju se nije pridravala osnovnih bankarskih principa, tako da e izbijanjem (pojavom) svjetske ekonomske krize 1929/32. godine upravo iz tih razloga veliki broj ovih banaka doivjeti steaj, likvidaciju ili fuziju s drugim bankama. Ovakvi gubici rezultiraju promjenom vlasnike strukture i sve vie banaka prelazi u vlasnitvo drave ili postaju poludravne, to je opa tendencija toga razdoblja (dravni kapitalizam).

Razumljivo u ovome itavom razdoblju od pojave prvih banaka do danas, na podruju Hrvatske djelovalo je i niz stranih banaka, njihovih podrunica, zatim tedionice i kreditne zadruge.

Posebno poglavlje u razvoju bankarstva u Hrvatskoj pripada Potanskoj tedionici (Potansko-ekovni zavod osnovan u Zagrebu 1920.g.) koji je znaajno mjesto za obavljanje gotovinskog i bezgotovinskog platnog prometa. Znaaj potanske tedionice proizlazi iz velikog broja dislociranih podrunica i slubi pa prema tomu i dostupnosti usluga, koje je pruala velikom broju korisnika.

Za vrijeme Nezavisne drave Hrvatske djeluje Hrvatska udruena banka, d.d. kao najjaa poslovna banka.

Kao hrvatsku specifinost treba navesti i ulogu Zagrebake burze (osnovana 1918.g.) koja je tijekom Drugog svjetskog rata obavljala znaajne financijske transakcije (gotovo cjelokupni klirinki promet s Njemakom i dijelom s Italijom).

Tijekom Drugog svjetskog rata partizanska izvrna vlast (ZAVNOH 1943. godine) ureuje financijska pitanja na teritoriju pod svojom kontrolom raspisivanjem dva javna zajma (Zakon narodnog osloboenja) i emisijom obveznica (2 serije).

Praktiki ovaj dravni model regulacije financijskog sustava 1945. godine postaje i dominantan. Nakon Drugog svjetskog rata dolazi do likvidacije svih privatnih banaka. Naputaju se trini principi u bankovnom poslovanju te se prelazi na administrativno-centralistiko planiranje ne samo u bankarstvu ve i u cjelokupnom gospodarstvu. Zbog toga je u osnovi uloga banaka u odnosu na prethodno razdoblje izmijenjena i te se bankarstvo stavlja u potpunosti u funkciju novog drutvenog poretka. Bankarstvo postaje iskljuivo dravno sa svim posljedicama i specifinostima takvog sustava. Cjelokupno bankarstvo u socijalizmu postaje temeljni instrument za ostvarivanje planskih ciljeva socijalistike drave. U socijalizmu nije bilo mogue organizirati gospodarski ivot bez banaka. Istina, postojali su, a dijelom i danas postoje neki ekstremni sluajevi pojedine zemlje (npr. Vijetnam, Kuba) gdje se negira potreba postojanja novca pa tako i bankarstva.

Hrvatski bankarski sustav kao dio jedinstvenog bankarskog sustava dravne zajednice u kojoj se Hrvatska nalazila polazio je u svome razvoju niz faza i to od faze organizacije po teritorijalnom principu (savezne, republike i lokalne banke tzv. komunalne banke i tedionice) preko apsolutne koncentracije bankarskog sustava u okviru sredinje banke pa do decentralizacije i osnivanja viebankarskog sustava (osnivanje poslovnih banaka koje su bile specijalizirane na saveznoj razini i teritorijalne poslovne banke koje su bile republikog ili komunalnog karaktera i znaaja).

Na temelju izloenog mogue je navesti osnovne znaajke bankarskog sustava u socijalizmu:

este promjene bankarskog sustava koji nikada u konanici, a neke ve i pri svome uvoenju, nisu dale odgovarajue gospodarske uinke,

netrinost bankarskog sustava,

neuinkovitost, koja preteno proistjee iz netrinog koncepta,

neuinkovitost gospodarskog sustava, neposredno se odraavalo na bankarski,

gotovo nikakva samostalnost poslovnih banaka u odnosu na sredinju banku (pa prema tome u odnosu na politiku vlast),

samostalnost poslovnih banaka je bila ograniavana i politikim mjerama i ciljevima tako da je esto bila na tetu hrvatskih banaka, poslovne banke su pod jakim utjecajem lokalnih politikih vlasti,

neodgovarajua rjeenja gospodarskog sustava i njihov odraz na monetarno-kreditne mjere,

oskudnost instrumenata financijskih tijekova (novac, bankovni depozit, kredit).

3.2.1. Razdoblje tranzicije u Hrvatskoj i bankarstvo

Razdoblje tranzicije u Hrvatskoj je vezano za vrijeme od njenog osamostaljenja do danas. Ovaj proces u Hrvatskoj ima niz specifinosti koje proizlaze velikim dijelom iz naslijeenog stanja ali i mentaliteta, te stanja ukupnih gospodarskih tijekova pri emu ne treba zanemariti i privatizaciju.

Tranzicija bankarstva je zapoeta promjenama normativne sfere. Ovakav pristup velikim dijelom stvara iluziju da su tim nainom rjeivi svi problemi bankarstva. Razumljivo, ovakva simplifikacija ove izuzetno sloene djelatnosti se ubrzo pokazala neprihvatljivom. U poetnoj fazi tranzicije u Hrvatskoj prevladavaju poslovne banke u vlasnitvu poduzea, njihovih osnivaa, za koje se esto rabi naziv "stare banke". Istovremeno se pojavljuju i prve privatne banke koje postaju protutea ovim prethodnim.

Te "stare banke" inercijom i uz "podrku" monetarne politike uglavnom nastavljaju svoje najee neprofitno ponaanje pri emu im selektivni krediti omoguuju veliko zaduivanje kod sredinje banke i to pod povoljnim uvjetima. Inflacija dodatno ini netransparentnom poslovnu politiku tih banaka. U tom pravcu djeluju i negativno ponaanja dioniara tih banaka koji su ujedno i gotovo njihovi jedini konkurenti. Oni se esto zaduuju izvan okvira koji garantiraju kvalitetno poslovanje banaka. Nadalje, prisutan je nesrazmjer izmeu devizne i tednje u nacionalnoj valuti.

Ta injenica ima za posljedicu vee financiranje uvoza poduzea -dioniara tih banaka. Pri tom je teaj dodatno uslonjavao ove probleme. Kasnije dodatne tekoe ine i devizne obveze iz naslova tednje koje su pretvorene u javni dug kao i prenesena tednja iz "starih banaka". Takvo ponaanje poslovnih banaka je temeljeno na uglavnom njihovoj loe voenoj poslovnoj politici. Sukladno tomu, rezultat je bio insolventnost velikog broja banaka.

Sanaciju nastalog stanja monetarne vlasti provode kroz monetarnu regulaciju i to kroz jaanje kontrolne funkcije sredinje banke i propisivanje stroih uvjeta poslovanja banaka te kroz konkretne postupke ozdravljenja pojedinih poslovnih banaka. Ovu posljednju mjeru provode selektivno, pa gotovo jedini kriterij sanacije neke banke postaje veliina njezinog gubitka te njezin utjecaj na gospodarstvo sredine u kojoj djeluje.

Sanacije poslovnih banaka uglavnom imaju ista obiljeja: 1. prijenos loih plasmana na posebnu agenciju (Dravna agencija za osiguranje tednih uloga i sanaciju banaka), 2. dokapitalizacija 3. promjena dioniara banke i 4. promjene uprave banke.

Ove aktivnosti, bez obzira koji je model sanacije za pojedinu banku odobren, znai izuzetno fiskalno optereenje.

Istovremeno ne dolazi do znatnijih poboljanja u segmentu poslovne politike banaka tako da upravljanje valutnim i kreditnim rizikom, upravljanje plasmanima banke te striktno pridravanje principa bankovnog poslovanja posebno vezano za segment usklaenosti rone strukture izvora sredstava i plasmana uglavnom ostaje nepromijenjeno u odnosu na prethodno vrijeme. Pri tom nema gotovo veih razlika izmeu tzv. "starih" i "novih" banaka. Naprotiv, nove banke osim toga postaju vrlo agresivne u politici aktivnih i pasivnih kamatnih stopa to dodatno uslonjava i optereuje bankovni sustav u cjelini te u konanici rezultira njegovim velikim potresima.

Voena monetarna kreditna politika jednim dijelom postaje kompromis koji treba osigurati, kao krajnji cilj stabilnost bankovnog sustava i kroz to svega onoga to taj sustav ini, a sve kroz mjere koje u biti pokrivaju jednim dijelom loe voene banke. Tako neka monetarna rjeenja, kao to su prekononi bankarski krediti stvaraju iluziju relativne stabilnosti banaka. No u biti trajno ne rjeavaju njihove probleme.

3.2.2. Hrvatski bankarski sustav danas

Strani investitori pokazali su vrlo rano veoma veliki interes za hrvatski bankarski sektor. To se oituje na slici broj 3.1 na kojoj se uoava kako se smanjivao ukupni broj banaka ali i udio banaka u domaem vlasnitvu od 1996. do 2007. godine. Smanjivanje broja banaka nakon 1998. godine posljedica je procesa spajanja i preuzimanja te steajeva pojedinih banaka. Steaj banaka u tom razdoblju povezan je s rastom kreditne aktivnosti banaka u 1997. godini kada su banke odobrile otprilike 48% kredita vie prema gospodarstvu, dok je rast kredita prema stanovnitvu iznosio 93% u donosu na prethodno razdoblje. U toj izuzetnoj kreditnoj ekspanziji upravljanje bankarskim rizicima esto je bilo slabo, a uz to, kreditiranje povezanih osoba bila je esta pojava, pa su neke od novoosnovanih privatnih banaka kreditirale korporacije koje su ih osnovale. Kako je 1998. dolo do usporavanja gospodarskog rasta, to je u takvoj situaciji potaknulo i propadanje banaka, te sanaciju od strane drave. Najprije je, u oujku 1998. godine, propala i sanirana Dubrovaka banka, a propadanje se nastavilo tijekom te godine. Vrhunac je dostignut u veljai i oujku 1999. Tijekom bankovne krize u 1998. i 1999. godini ukupno je propalo 14 banaka. Slika 3.1. Broj banaka na kraju razdoblja

Izvor: Bilten o bankama, HNB razna godita

Odluka o prodaji saniranih banaka stranim stratekim ulagaima donesena je kao posljedica bankovne krize. Ta je odluka donesena uglavnom zato da se sprijei daljnja nestabilnost bankovnog sustava i da se olaka prijenos znanja. Vjerojatno su i rastui inozemni dug i pogoranje fiskalne pozicije potaknuli vladu na poputanje glede prodaje banaka stranim investitorima.

U Hrvatskoj svoja predstavnitva ima est inozemnih banaka. Udio stranog vlasnitva u ukupnoj aktivi banaka u 2007. je bio 90,4%. Sve velike, tri srednje i est malih banaka u veinskom je vlasnitvu stranih dioniara. Iako se broj banaka u veinskom stranom vlasnitvu poveao, njihov se udio u ukupnoj aktivi banaka smanjio za 0,4 postotna boda. Na to je ponajvie utjecao porast visine aktive domaih dravnih banaka (26,5%), koji je bio dvostruko vei od porasta aktive svih banaka zajedno (13,3%). Aktiva domaih privatnih banaka porasla je za 11,2%, a njezin se udio neznatno smanjio.

Danas hrvatski bankarski sustav ine centralna banka koja se u Hrvatskoj naziva Narodna Banka Hrvatske, 33 poslovne banke, Hrvatska banka za obnovu i razvitak, pet stambenih tedionica, te Dravna agencija za osiguranje tednih uloga i sanaciju banaka.

Poslovne banke su u 2007. godini odobrile ukupno 215.641,3milijuna kuna kredita (kunskih i deviznih) (vidi tablicu broj 4.3). U odnosu na kraj prethodne godine, ostvaren je rast ukupnih kredita od 14,83%. Na kraju 2007. godine udio kredita stanovnitvu u ukupnim kreditima banaka bio je 52,4%, a udio kredita poduzeima 40,0%. Ostalo su krediti sredinjoj dravi (5,8%), ostalim bankarskim institucijama (0,1%), te nebankarskim financijskim institucijama (0,8%).

Hrvatska ima znatno veu zaduenost nego usporedne nove lanice EU-a, a pogotovo se to odnosi na stanovnitvo koje je vie nego dvostruko zadueno u odnosu na usporedne zemlje (vidi sliku broj 3.2). Slika 3.2. Odnos neto novoodobrenih kredita stanovnitvu i BDP-a, prosjek 2006. godine u %

Izvor: Godinje izvjee o konkurentnosti Hrvatske 2006., Nacionalno vijee za konkurentnost, Zagreb, 2007. str. 46.

Ukupna aktiva banaka na kraju 2007. godine iznosila je 345,1 milijardu kuna. Iz tablice broj 3.1 je jasno vidljiv trend stalnog poveanja aktive u promatranom periodu tako da je u odnosu na 2003. aktiva na kraju 2007. godine vea za 50,5%.

Tablica 3.1. Struktura aktive banaka na kraju razdoblja

milijuni kn.

Godina2004.2005.2006.2007.

IznosUdioIznosUdioIznosUdioIznosUdio

Gotovina i depoziti68.24229,7666.05525,3875.62024,8386.53425,08

Trezorski i blagajn. zap.3.5801,567.0072,698.0772,658.7482,54

Vrijednosni papiri23.04110,0526.31210,1124.1797,9424.0806,98

Krediti125.20154,60151.95758,38187.77961,65216.26862,67

Materijalna imovina3.7871,654.1991,614.4341,464.5101,31

Ostala imovina5.4542,384.7471,824.5201,484.9431,43

UKUPNO AKTIVA229.305100,00260.277100,00304.609100,00345.083100,00

Izvor: Obrada podataka iz: Bilten o bankama br. 16, god. 8., HNB, Zagreb, 2008., str. 14.

Najvei relativni utjecaj na usporavanje rasta aktive banaka imala je grupa velikih banaka, ija je godinja stopa rasta aktive iznosila 11,6% te je bila nia od stope rasta aktive banaka ukupno i nia od godinje stope rasta ostalih dviju grupa banaka usporedivih znaajki. Grupa srednjih banaka je treu godinu zaredom ostvarila najveu godinju stopu rasta, iako je stopa rasta njihove aktive na kraju 2007. godine u odnosu na kraj 2006. takoer bila nia, te je iznosila 20,9% (na kraju 2006. iznosila je 35,3%). Aktiva grupe malih banaka poveala se u odnosu na kraj 2006. godine za 18,7%.

Gotovina i depoziti kod HNB-a u odnosu na stanje na kraju 2006. godine poveali su se za 10,9 mlrd. kuna. Poveanje je rezultat izmjena Odluke o graninoj obveznoj priuvi kao i poveano zaduivanje banaka u inozemstvu te plasiranje tih sredstava na tuzemno kreditno trite.

Najznatniji dio poveanja ukupne aktive banaka u 2007. godini u usporedbi sa stanjem na kraju 2006. odnosio se na poveanje ukupnog iznosa odobrenih kredita. Navedeno je rezultiralo poveanjem udjela odobrenih kredita u aktivi banaka na 62,67%.

Banke su neznatno smanjile ukupna ulaganja u vrijednosne papire u odnosu na kraj 2006. godine (za 0,4%), te su vrijednosni papiri u portfeljima banaka na kraju 2007. iznosili 32,8 mlrd. kuna, to ini 6,98% ukupne aktive.

U nastavku se daje pregled pasive hrvatskih banaka

Tablica 3.2. Struktura pasive banaka na kraju razdoblja

U milijunima kuna

Godina2004.2005.2006.2007.

IznosUdioIznosUdioIznosUdioIznosUdio

Primljeni krediti39.83017,3750.03519,2254.86518,0152.31115,16

Depoziti155.27867,72171.74265,98202.94966,63233.10767,55

Izdani duniki vrijednosni papiri5.9962,615.0551,944.8931,613.4761,01

Ostale obveze8.5193,7210.0013,8410.6363,493,77

Kapital19.6828,5823.4449,0131.26610,2643.17412,51

UKUPNO PASIVA229.305100,00260.277100,00304.609100,00345.083100,00

Izvor: Obrada podataka iz: Bilten o bankama br. 14, god. 7., HNB, Zagreb, 2007., str. 15.

Iz tablice je vidljivo da je najznaajnija stavka ukupnih obveza i kapitala banaka na kraju 2007. godine primljeni depoziti, koji su iznosili 233,107 milijardi kuna, te su inili 67,55 posto ukupne pasive. Njihov se udio u odnosu na kraj 2006. godine poveao za 0,92 postotna boda, jer je stopa rasta primljenih depozita (15,3%) bila neto vea od stope rasta ukupne pasive.

Primljeni krediti banaka 2007. bili su u odnosu na kraj 2006 godine manji za 4,66%, a u odnosu na kraj 2004. godine vei za 31,34%. Tijekom 2005. i 2006. godine banke su se opredjeljivale za zaduivanje u inozemstvu kod svojih stranih vlasnika te su plasirale ta sredstva na domae kreditno trite. Kako je HNB u cilju da demotivira takve financijske aktivnosti banaka 2006. donijela Odluku o obveznom upisu blagajnikih zapisa Hrvatske narodne banke po osnovi prekoraenja zadane osnovice za rast plasmana, tako su narasle obveze banaka prema HNB-u po osnovi obratnih repo operacija za 50%. Smanjenje kredita od stranih financijskih institucija na kraju 2007. u najveoj je mjeri bilo posljedica smanjenja spomenutih obveza prema veinskim stranim vlasnicima, te su krediti primljeni od stranih vlasnika bili manji za 5,3 mlrd. kuna, tj. za 23,2%. Meutim, krediti primljeni od stranih vlasnika jo uvijek su inili vie od treine ukupnih kredita, a zajedno s depozitima stranih vlasnika inili su 13,9% ukupnih primljenih depozita i kredita banaka.

Struktura pasive po grupama banaka usporedivih znaajki upuivala je na razliitost izvora financiranja. Male su se banke u financiranju poslovanja i dalje oslanjale na depozite i kapital, dok u strukturi pasive velikih banaka vano mjesto zauzimaju i primljeni krediti, koji su inili 18,5% njihove ukupne pasive. Ukupni bilanni kapital banaka na kraju 2007. godine iznosio je 43,17 milijarde kuna i inio je 21,51% ukupne pasive banaka. Bilanni kapital banaka poveao se u usporedbi sa stanjem na kraju 2006. godine za 11,9 milijardi kuna, odnosno za 38,06%. Taj kapital u najveem udjelu ini dioniki kapital, a ostalo ine statutarne i ostale zakonske rezerve te zadrana dobit.

Tablica 3.3. Raun dobiti i gubitka banaka

U milijunima kuna

Godina2004.2005.2006.2007.

Kamatni prihodi11.80312.91414.88818.246

Kamatni rashodi5.3645.9107.1979.690

Neto prihod od provizija1.6451.9382.2242.839

Neto nekamatni prihod4.0994.0294.2204.120

Administrativni trokovi i amortizacija5.0585.4305.9966.607

Ostali prihod4.2534.5584.9176.068

Ostali trokovi618528675962

Dobit/gubitak prije por.3.6344.0304.2425.106

Porez na dobit5977828421.037

Dobit/gubitak3.0373.2483.4004.068

Izvor: Obrada podataka iz: Biltena o bankama HNB-a razna godita

Vie od polovine porasta neto prihoda svih banaka potjee od neto nekamatnog prihoda, koji je povean za 898,0 mil. kuna (27,9%), dok se osnovni i najstabilniji izvor zarade banaka neto kamatni prihod poveao u 2007. godini za 865,2 mil. kuna (11,3%).

Unato mjerama HNB-a i usporenom rastu plasmana stopa rasta neto kamatnog prihoda bila je vea od one iz 2006. godine (9,8%), to se barem djelomino moe pripisati poveanju kamatnih stopa na kredite u 2007. godini. No, zbog izrazitog porasta neto nekamatnog prihoda ostvarena stopa rasta nije bila dovoljna za poveanje udjela neto kamatnog prihoda u neto prihodu. On je smanjen sa 70,5% na 67,5% neto prihoda.

U 2007. godini banke su se snanije oslonile na jednokratne prihode kao to su prihodi od provizija i naknada te prihode vezane uz kretanja na financijskom tritu, prije svega na deviznom tritu, o emu ovisi i poslovanje s derivatima od kojih veina za odnosnu varijablu ima teaj, te na tritu kapitala. Udjeli prihoda od provizija i naknada i ostalih nekamatnih prihoda poveani su na 22,4% odnosno 10,1% neto prihoda.

Kada pogledamo konsolidirani raun dobiti i gubitka hrvatskog bankarskog sustava i kada usporedimo podatak o dobiti prije oporezivanja s ukupnom aktivom odnosno s ukupnim kapitalom da se zakljuiti da je bankarski sektor kao dio ukupnog financijskog sustava hrvatske vrlo profitabilan u cijelom promatranom periodu. Naime pokazatelj ROA (return on assets) je za 2007. iznosio 1,17%, a ROE (return on equity) 9,42%. Ovi pokazatelji su za 2007. neto skromniji nego za 2006. ili 2005. (2006. ROA 1,4%, ROE 13,7%, 2005. ROA 1,5%, ROE 17,2%), a razlog tome je to je rast dobiti tijekom 2007. bio sporiji od rasta stavki aktive i pasive, prvenstveno kapitala. Na kraju 2007. dobit banaka nakon oporezivanja iznosila je 4.068 milijuna kuna i bila je za 19,65% vea nego dobit ostvarena na kraju prethodne godine. Tablica 3.4. Pokazatelji razvijenosti hrvatskog bankarskog sustava

2003.2004.2005.2006.2007.

Omjer kredita privatnom sektoru i BDP-a0,5530,5820,6570,7490,786

Omjer depozita i BDP-a0,7240,7220,7420,8100,800

Omjer aktive banaka i BDP-a1,0291,0671,1251,2161,223

Izvor: Izraun autora na osnovu podataka iz biltena o bankama br. 14 i 15, i biltena Hrvatske narodne banke br. 136, Hrvatska narodna banka, Zagreb, 2008.

S obzirom na razinu pokazatelja razvijenosti bankarskog sustava moe se zakljuiti da je hrvatsko gospodarstvo orijentirano na financiranje putem bankarskog sektora. Naime pokazatelj omjer kredita banaka privatnom sektoru i BDP-a za 2007. iznosi 78,6%, a pokazatelj omjer aktive banaka i BDP-a iznosi ak 122,3%.

4. VRSTE BANAKA

Banka se moe definirati kao institucija financijskog i monetarnog sustava koja se bavi kreditnim, depozitnim i poslovima kreiranja novca, kao i poslovima posredovanja u platnom prometu.

Vrlo bitna funkcija banke je njena monetarna funkcija, a to je mogunost banke da kreira i emitira (i ponitava tj. povlai) novac, preciznije, depozitni novac putem svoje kreditno depozitne funkcije.

Banke su ne samo proizvoai novca, ve i preraivai novca.

Preraivaka funkcija banke ogleda se u ronoj i sektorskoj transformaciji izvora sredstava banke. Banke mogu izvore sredstava sa kraim rokovima dospijea putem kreditne funkcije transformirati u kreditna sredstva sa duim rokovima dospijea (ronosti).

Banke kao posrednici obavljaju vie funkcija, a najznaajnije su:

mjenjaka funkcija

funkcija primanja depozita i prijenosa (transfera), odnosno plaanja po nalogu deponenta esto u nekom drugom mjestu i u drugom novcu.

funkcija kreditiranja

Ostale bankarske funkcije koje se temelje i razvijaju na osnovi prethodne tri

kreditno-garancijske prirode (povezane s mjeninim avalom) to ima za posljedicu razvoj mjeninog trita kao prvog financijskog trita uope,

funkcija transfera (posrednika funkcija),

funkcija emisije vrijednosnih papira (direktno financiranje)

Suvremeno bankarstvo karakterizira mnotvo vrsta banaka to je najveim dijelom rezultat najzahtjevnijih bankovnih poslova kako po kriteriju roka, rizika, tako i po njihovom obimu. Prema tome razlikujemo sljedee vrste banaka:

sredinje banke,

depozitno-kreditne banke,

specijalizirane banke,

univerzalne banke i

tedionice

4.1. Sredinje banke

Centralna, sredinja ili emisijska banka je glavna monetarna institucija u svakoj dravi. Jo se zove i banka banaka. Emisijska (sredinja) banka smatra se jednim od najveih izuma ovjeanstva, pa se tako kae da su tri otkria u povijesti najvanija: vatra, kota i sredinja banka.

Centralne banke kao institucije, povijesno gledano nastale su relativno kasno. Tako je npr. 1900. god. u svijetu bilo svega 18 centralnih banaka, dok danas imamo 172 centralne banke. Prva centralna banka u svijetu osnovana je u vedskoj 1668. god., a zatim u Engleskoj 1694. god., a u SAD-u tek je 1913. god. je osnovana centralna banka.

Osnovni razlozi zato centralne banke ine stup monetarnog i bankarskog sustava u svakoj dravi su:

one su od drave jedina ovlaena banka koja emitira novac novanice kao oficijelni novac u dravi,

one su odgovorne za sprovoenje monetarne politike i za stabilnost novca (domae valute) i

one predstavljaju tzv. posljednje utoite (oslonac) bankarskom sistemu (komercijalnim bankama) u smislu kreditnog oslonca, regulatora likvidnosti i kreditne sposobnosti komercijalnih banaka (itavog bankarskog sistema drave).

Od komercijalnih banaka, centralne banke se razlikuju po slijedeem:

nije im cilj ostvarenje profita kao kod komercijalnih banaka, jer su dravna institucija,

nemaju poslovne kontakte sa preduzeima i stanovnitvom kao komercijalne banke. Veza sa npr. privredom je indirektna, preko komercijalnih banaka,

centralna banka za razliku od komercijalne banke nikad ne moe biti nelikvidna jer ima privilegiju (monopol) emisije novca. Ona kreira novac (tzv. primarni novac) ex nihilo tj. ni iz ega,

kod komercijalne banke veliina pasive (obim izvora sredstava) odreuje njenu aktivu (plasmane), dok je kod centralne banke obrnuto,

samo centralna banka emitira efektni tj. gotov novac (novanice i kovanice), a to je primarna emisija i primarni novac, dok komercijalne banke mogu emitirati samo depozitni novac (sekundarna emisija i sekundarni novac) putem kreditne aktivnosti. Meutim, komercijalne banke ovaj novac ne mogu emitovati bez posjedovanja primarnog novca tj. novca centralne banke na svom iro raunu.

centralna banka moe obavljati samo kratkorone transakcije (dugorone su joj zabranjene), a komercijalna banka moe obavljati i kratkorone i dugorone bankarske poslove.

Bilanca centralne banke izgleda ovako:

Aktiva Pasiva

Domai vrijednosni papiri

Strani vrijednosni papiri

Krediti dani komercijalnim bankama

Ostala aktivaEmitirani novac

Depoziti komercijalnih banaka

Kapital

Ostala pasiva

Tri su bitne karakteristike bilance centralne banke:

U bilanci centralne banke sadrani su inicijalni uzroci monetarne ekspanzije i monetarne ristrikcije. Kretanje obujma kredita banaka i njihovih kreditnih potencijala uglavnom zavisi od kretanja primarnog novca centralne banke. Kretanje primarnog novca i tokovi njegovih promjena, najlake se mogu vidjeti u bilanci centralne banke,

Pozicije aktive bilance centralne banke pokazuju iznose i tokove kreiranja primarnog novca, dok pozicije u pasivi pokazuju kod koga se nalazi primarni novac (stanovnitvo, komercijalne banke) i u kojem obliku je kreiran tj. plasiran (gotovina i/ili depozit).

Veliina aktive i pasive bilance centralne banke moe se promijeniti samo transakcijama centralne banke i deviznim transakcijama. To znai da centralna banka nikada ne moe biti nelikvidna kada su u pitanju transakcije u domaoj valuti. Iz ovoga slijedi, da svaki kredit koji odobri centralna banka, sam sebi stvara pokrie u primarnom novcu koji je zakonsko i definitivno domae sredstvo plaanja.

Centralna banka odgovorna je za meunarodnu likvidnost drave, za devizne rezerve drave i za politiku deviznog teaja tj. odnosa vrijednosti domae i stranih valuta.

Osnovne funkcije centralne banke su:

funkcije vezane za reguliranje novanog opticaja, platnog prometa i likvidnosti gospodarstva,

funkcije vezane za reguliranje kreditnog potencijala banaka, a time i obujma bankarskih kredita. Centralna banka instrumentima monetarne politike regulira i likvidnost bankarskog sustava u dravi,

funkcije vezane za meunarodni platni promet, za meunarodnu likvidnost drave tj. likvidnost platnog bilance zemlje.

Osnovna funkcija centralne banke je emisija novca kako gotovog tako i iralnog novca. iralni novac (novac na raunima), centralna banka kreira putem politike otvorenog trita (kupovine i prodaje vrijednosnih papira) i putem kreditiranja komercijalnih banaka.

4.2. Depozitno-kreditne banke

Depozitno-kreditne banke jo se nazivaju i komercijalne banke. To su banke koje kreditiraju gospodarstvo ali i stanovnitvo. Temelj ovih aktivnosti ine kratkoroni depoziti iz svih izvora. Odobravanjem kredita ove banke poveavaju novanu masu. Ovu pojavu danas uobiajeno nazivamo sekundarna emisija novca to ima izuzetan utjecaj na robno novane odnose, stabilnost teaja nacionalne valute, a time i cjelokupnog gospodarskog sustava zemlje.

Pridravanje naela i principa bankarskog poslovanja je imperativ za svaku banku, ali i za bankovni sustav u cjelini. Principi bankarskog poslovanja: princip likvidnosti, princip profitabilnosti i princip sigurnosti.Mjere kreditno-monetarne politike koje provodi sredinja banka ine okvir djelovanja ovih banaka. Uz to sredinja banka temeljem svojih ingerencija surauje s ovim bankama te u konanici usmjerava i kontrolira njihov rad.Uloga depozitno-kreditnih banaka u suvremenom bankarstvu je izuzetno znaajna jer one kroz obnaanje svojih funkcija utjeu na cjelokupna gospodarska kretanja. Pri tom se rukovode naelom isplativosti svojih poslova uz minimiziranje rizika koji mogu nastati tim aktivnostima. Za minimiziranje rizika i ostvarivanje dobiti vodstvo Depozitno-kreditne banke mora izvrsno poznavati gospodarske subjekte, opa gospodarska kretanja kao i tendencije. Uz to, banke moraju raspolagati i educiranim kadrovima te odgovarajuom bazom podataka. Razvojem gospodarstva, tehnike, tehnologije, upravljakih metoda i drugoga ovo postaje svakim danom sve zahtjevnije. Postupno ove promjene utjeu i na razvoj novih usluga koje postaju predmetom njihova poslovanja.Danas se sve vie mijenjaju izvori sredstava tih banaka. Potrebna sredstva za svoje poslovanje sve ee te banke osiguravaju kroz razne emisije vrijednosnih papira, dakle na tritu. Ujedno znaaj ostalih bankarskih poslova sve vie raste tako da posredniki poslovi u okviru njihove djelatnosti poinju zauzimati znaajno mjesto.

4.3. Specijalizirane banke

Ve iz rane povijesti bankarstva poznata je specijalizacija u bankarstvu. Specijalizacija esto donosi izuzetne prednosti u odnosu na konkurenciju. Organiziranjem bankovnog poslovanja na naelima specijalizacije omoguuje bankama:

potpunije i sveobuhvatnije sagledavanje potreba svojih klijenata,

smanjenje rizika u poslovnim odnosima,

kvalitetnije osiguranje izvora sredstava putem suradnje sa slinim bankama iz inozemstva bez obzira na oblik te suradnje,

odgovarajuu kadrovsku ekipiranost.

Specijalizacijom u poslovanju banka nema sporednih poslova koji u nekim razdobljima mogu dodatno optereivati njene aktivnosti, te na taj nain smanjivati efikasnost njezinog ukupnog poslovanja. Specijalizirane banke mogu biti razliitog profila. Najee su razvojne banke (banke dugoronog kreditiranja), investicijske banke i dr.

4.4. Univerzalne banke

Ove banke za razliku od drugih, pruaju veinu bankarskih usluga. Njihova prednost je u razdobljima loe konjunkture kada kroz jaanje odreene djelatnosti mogu vie ili manje, kompenzirati one loe poslove koji ne mogu propustiti.

Njihova loa strana je upravo odsustvo specijalizacije, iroki plan djelovanja to znatno poveava trokove i rizik poslovanja. Navedeno se odraava i na trokove vezane za zaposlenike (to je uglavnom veliki troak) budui da je nuno imati strunjake raznih profila sukladno uslugama koje pruaju.

Nacionalne tradicije i navike esto uvjetuju da u odreenim dravama dominira ovaj tip banaka. Univerzalne banke su karakteristine za podruje Zapadne Europe, gdje imaju dominantnu ulogu. U zemljama angloamerikog podruja postoji razlika izmeu poslovne i investicijske banke. Investicijske banke ne prikupljaju depozite, nego se bave prodajom i kupnjom vrijednosnih papira radi ostvarenja profita, dok depozitnim bankama investicijske aktivnosti nisu doputene.4.5. tedionice

tedionice su specifine, specijalizirane financijske (bankarske) institucije. Njihova je osnovna djelatnost prikupljanje i plasman tednje najirih slojeva stanovnitva. Njihova specifinost se oituje u prikupljanju tih malih, ali vrlo brojnih uteda koja zbog svoje veliine i rascjepkanosti nisu interesantna za ostale financijske institucije. Upravo zahvaljujui brojnosti tih uteda u konanici one mogu postati ipak znaajan izvor sredstava. tedionice uglavnom odobravaju razliite kredite svojim klijentima, stanovnitvu (potroaki krediti, krediti za komunalnu izgradnju, adaptacije, krediti za razliite usluge i drugo).

Posebno mjesto u poslovima tednje imaju stambene tedionice. Njihova prednost proizlazi iz dravnih poticaja koja subvencionira kamate na sredstva koja se ulau u stambenu tedionicu, a koja e se kasnije koristiti za rjeavanje stambenog pitanja (kupnje stana, graevnog zemljita ili opreme u stanu).Razvoj tednje je rezultirao i pojavom usko specijaliziranih institucija kao to su tedno-kreditne zadruge i zadrune tedionice. Ove institucije se takoer bave poslovima tednje i plasmanom tih sredstava, ali iskljuivo lanovima tih udruga. Ujedno i uvjeti kreditiranja kod ovih institucija, esto su povoljniji nego kod drugih slinih ustanova. Svojim kreditiranjem potpomau razvoj razliitih djelatnosti drugih lanova kao to je obrt, poljoprivredna proizvodnja i drugo.

4.6. Karakteristike suvremenog bankarstva

U posljednih pola stoljea dogodile su se brojne promjene u financijama razvijenih zemalja, ali i zemalja u tranziciji. Promjene u financijskim sustavima uoavaju se u pojavi novih financijskih instrumenata, t