23
45. Pojam i funkcije javne potrošnje Tekuće potrebe u društvu, pored ličnog imaju i kolektivni karakter. Javnom potrošnjom se finansiraju različite društvene potrebe koje se zadovoljavaju na kolektivna način. One se mogu sistematizovati na sledeći način: 1) klasične funkcije države (odbrana, bezbednost. državna uprava, pravosuđe i sl.); 2) društvene delatnosti (obrazovanje, zdravstvo, kultura, nauka informisanje itd); 3) penzioni i ostali fondovi socijalne zaštite stanovništva; 4) sredstva za materijalne investicije u privredi; 5) sredstva opština i drugih lokalnih jedinica za finansiranje funkcionisanja i razvoja komunalnog sistema. Granica između lične i kolektivne potrošnje stvar je konvencije u društvu. To se naročito odnosi na sektor društvenih delatnosi, materijalne intervencije države u privredi, finansiranje komunalne privrede i vođenje soc. politike. Posebno treba ukazati na funkcije javne potrošnje, koje ekonomska politika ima u procesu društvene reprodukcije. Kao posebno značajne mogu se navesti: a) JP doprinosi privrednom razvoju i utiče na poslovanje privrede; b) JP je značajna determinanta životnog standarda; c) JP predstavlja najznačajnije sredstvo socijalne politike, jer se njom obezbeđuju materijalni uslovi za ostvarivanje socijalnih ciljeva u društvu; d) JP čini komponentu agregatne tražnje. 46. Obim i struktura javne potrošnje Određuju mogućnost kvantitativnog i kvalitativnog zadovoljavanja kolektivnih potreba društva. Na taj obim utiču: 1) stepen privrednog razvoja zemlje; 2) sistem društvenih potreba; 3) širina ekonomskih i socijalnih funkcija države; 4) stepen i dinamika razvoja društvenih delatnosti. Svaka zemlja ima svoj sistem javne potrošnje. Razlozi neefikasnosti u zadovoljavanju određenih potreba su: a) nemogućnost isključivanja pojedinca iz sistema potrošnje javnih dobara; b) niži su troškovi zadovoljavanja potreba na kolektivan način; c) ostvarivanje određenog stepena solidarnosti među ljudima u zadovoljavanju potreba; d) potrebe "višeg ranga" (kulture, informisanja, nauke) čije zadovoljavanje ako bi se prepustilo tržištu bile bi precenjene u društvu. Struktura javne potrošnje – 2 najbitnija aspekta: 1. Struktura izvora sredstava namenjenih javnoj potrošnji; 2. namenska struktura sredstava javne potrošnje. Osnovni izvor sredstava za javnu potrošnju je nacionalni dohodak. Struktura javne potrošnje može biti budžetska i fondovska. Drugi aspekt čini sistem kolektivnih potreba. Sistemskim i ekonomsko- političkim rešenjima u oblastima javne potrošnje utvrđuje se lista kolektivnih 1

Ispit-skripta (1)

Embed Size (px)

DESCRIPTION

nasledno pravo

Citation preview

45. Pojam i funkcije javne potronje

Tekue potrebe u drutvu, pored linog imaju i kolektivni karakter. Javnom potronjom se finansiraju razliite drutvene potrebe koje se zadovoljavaju na kolektivna nain. One se mogu sistematizovati na sledei nain:1) klasine funkcije drave (odbrana, bezbednost. dravna uprava, pravosue i sl.);2) drutvene delatnosti (obrazovanje, zdravstvo, kultura, nauka informisanje itd);3) penzioni i ostali fondovi socijalne zatite stanovnitva;4) sredstva za materijalne investicije u privredi;5) sredstva optina i drugih lokalnih jedinica za finansiranje funkcionisanja i razvoja komunalnog sistema.Granica izmeu line i kolektivne potronje stvar je konvencije u drutvu. To se naroito odnosi na sektor drutvenih delatnosi, materijalne intervencije drave u privredi, finansiranje komunalne privrede i voenje soc. politike. Posebno treba ukazati na funkcije javne potronje, koje ekonomska politika ima u procesu drutvene reprodukcije. Kao posebno znaajne mogu se navesti:a) JP doprinosi privrednom razvoju i utie na poslovanje privrede;b) JP je znaajna determinanta ivotnog standarda;c) JP predstavlja najznaajnije sredstvo socijalne politike, jer se njom obezbeuju materijalni uslovi za ostvarivanje socijalnih ciljeva u drutvu;d) JP ini komponentu agregatne tranje.

46. Obim i struktura javne potronje

Odreuju mogunost kvantitativnog i kvalitativnog zadovoljavanja kolektivnih potreba drutva. Na taj obim utiu:1) stepen privrednog razvoja zemlje;2) sistem drutvenih potreba;3) irina ekonomskih i socijalnih funkcija drave;4) stepen i dinamika razvoja drutvenih delatnosti.Svaka zemlja ima svoj sistem javne potronje. Razlozi neefikasnosti u zadovoljavanju odreenih potreba su:a) nemogunost iskljuivanja pojedinca iz sistema potronje javnih dobara;b) nii su trokovi zadovoljavanja potreba na kolektivan nain;c) ostvarivanje odreenog stepena solidarnosti meu ljudima u zadovoljavanju potreba;d) potrebe "vieg ranga" (kulture, informisanja, nauke) ije zadovoljavanje ako bi se prepustilo tritu bile bi precenjene u drutvu.Struktura javne potronje 2 najbitnija aspekta:1. Struktura izvora sredstava namenjenih javnoj potronji;2. namenska struktura sredstava javne potronje.Osnovni izvor sredstava za javnu potronju je nacionalni dohodak. Struktura javne potronje moe biti budetska i fondovska.Drugi aspekt ini sistem kolektivnih potreba. Sistemskim i ekonomsko-politikim reenjima u oblastima javne potronje utvruje se lista kolektivnih potreba koje se finansiraju iz sredstava javne potronje. Ona obuhvata vrlo razliite potrebe, poev od finansiranja klasinih funkcija drave (odbrana , bezbednost, pravosue...) preko socijalnih potreba pa sve do materijalnih intervencija drave u oblasti privrede. Globalnu strukturu javne potronje moemo posmatrati i sa stanovita novog drutvenog i dravnog organizovanja.Neke od kolektivnih potreba zadovoljavaju se na najviem nivou drutvenog organizovanja, druge na niem nivou, a tree na lokalnom (najniem) nivou dravnog organizovanja. Svojim delovanjem u oblasti strukture javne potronje ekonomska politika omoguuje selektivno zadovoljavanje javnih potreba. Opti okvri zadovoljavanja javnih potreba odreen je veliinom javne potronje. U njegovim granicama ekonomska politika utvruje prioritete.

47. Fiskalni sistem i fiskalna politika

Zadovoljavanje javnih potreba u drutvu podrazumeva postojanje razraenog fiskalnog sistema, odn. fiskalne politike. Fiskalni sistem ini deo privrednog sistema i izraava dravno ureenje i dravnu organizaciju u zemlji. Njime se definiu institucije i instrumenti preko kojih se zadovoljavaju javne potrebe, kao i funkcije drave u vezi sa tim.Smisao postojanja fiskalnog sistema i politike jese obezbeenje sredstava za finansiranje javnih potreba. Iz toga proizilazi dvostruki znaaj fiskalnog sistema i politike:1) u smislu zadovoljavanja javnih potreba drutva;2) uticaja drave preko njih na privredu.Fiskalna politika - "Fiscal policy" politika javnih priloga. Predstavlja dravmnu aktivnost u oblasti prikupljanja sredstava za finansiranje javnih rashoda. Fiskalna politika koristi svoje instrumente i njima deluje na privredu, ostvarujui na taj nain ciljeve koje ima. Fiskalnom politikom se utie i na stanovnitvo njegov ekonomski i socijalni poloaj. Poseban znaaj imaju instrumenti fiskalne politike, budet i njegove funkcije i fondovi javne potronje.

48. Instrumenti fiskalne politike

Osnovni zadatak fiskalne politike je prikupljanje javnih prihoda iz kojih se finansira javna potronja. Za te svrhe se koriste brojni instrumenti. Pored fiskalnog, oni imaju i druga ekonomska dejstva.1. Porezi osnovni fiskalni instrument. Oni se ogu plaati na imovinu, iz dohtka pojedinca i privrednih subjekata. U razvijenim trinim privredama postoji razraen poreski sistem, koji obuhvata vie poreza. Porezi se obino grupiu na neposredne i posredne. Neki porezi su iskljuivo fiskalni uvode se radi obezbeenja prihoda drave, dok drugi ine fiskalni prihod lokalnih zajednica.2. Takse njihova sutina je u tome to predstavljaju novanu naknadu koje plaaju fizika i pravna lica dravnim organima za usluge koje im oni ine. Takse mogu piti: administrativne, sudske, registracione, komunalne itd.3. Carine specijalna vrsta poreza na robu koja se uvozi ili izvozi. One prevashodno imaju fiskalni znaaj, jer su poseban izvor dravnog budeta.4. Akcize najee plaaju proizvoai i uvoznici odreenih proizvoda pre njihovog putanja u promet. U naoj poreskoj praksi, plaaju se na: derivate nafte, duvan, alkoholna pia, so, kafu... Osnovni motiv njihovog plaanja je poveanje prihoda budeta.5. Doprinosi strogo namenski javni prihodi, pa se zbog toga esto smatraju parafiskalnim javnim prihodima.6. Prihodi od javnih dobara najvei deo tih dobara je u ekonomskoj funkciji i kao takav dravi donosi odreene prihode koji se smatraju javnim prihodima. U modernoj privredi nemaju veliki fiskalni znaaj i vie su u finkciji odravanja i reprodukovanja dravne imovine.7. Javni dug fiskalni instrument u sluaju kada drava koristi zajmove i kredite radi finansiranja javnih potreba.

49. Budet

Najznaajniji instrument finansiranja javnih potreba i kao takav svojstven je svakoj dravnoj organizaciji i zajednici. Prikupljanje raspodela i troenje tih sredstava vti se preko dravnog budeta. On se moe prikazati kao dvostrani raun na ijoj jednoj strani se iskazuju dravne (javne) potrebe (rashodi), a na drugoj javni prihodi po izvorima.Najbitniji elementi:1) konkretizovane materijalne potrebe drave u formi javnih rashoda; 2) konkretizovani javni prihodi kojima se potrebe podmiruju;3) vreme za koje se odnosi izmeu javnih prihoda i rashoda uspostavljaju.Finansijsko obeleje budet je namenjen za finansiranje zadataka i funkcija drave i njenih organa.Ekonomsko obeleje vri uticaj na proizvodnji, raspodelu, razmenu i potronju, odnosno na celinu materijalne reprodukcije drutva.Pravno obeleje dravni budet se donosi zakonom.Politiko obeleje izraava politiki, ekonomski i socijalni program Vlade, pa parlament najee usvaja budet. Opte karakteristike:a) budet je brojano uporeenje javnih prihoda i rashoda;b) on je orijentacija za budui period i ima planski karakter;c) mora biti sistematski ralanjen;d) mora biti pregledan;e) mora biti uravnoteen;f) on je brojano izraen program Vlade.Struktura budeta odraava nain organizacije drave. Retke su zemlje koje imaju jedinstven budet. Najee na razliitim nivoima drutvenog i dravnog organizovanja imamo posebne budete.

50. Fondovi javne potronje

U odnosu na dravni budet, fondovi javne potronje mogu biti potpuno samostalni sa sopstvenim izvorima prihoda, ali i da predstavljaju deo budetskih prihoda i rashoda koji se posebno iskazuju da se sredstva takvih fondova obezbeuju iz prihoda budeta.Fondovi javne potronje najee se formiraju za finansiranje javnih potreba iz domena drutvenih delatnosti. Postoje fondovi za: finansiranje zdravstva, penzionog osiguranja, za razvoj kulture, nauke itd. Na lokalnom nivou obino se formiraju komunalni i infrastrukturni fondovi. Finansiranje javnih potreba putem fondova ima strane:1) Pozitivne se ogledaju u tome to se na taj nain postie:a) autonomija finansiranja;b) prihodi fondova su strogo namenski;c) neutroena sredstva se prenose na narednu godinu;2) Negativne su:a) gubljenje kontrole drave nad celinom javne potronje;b) nekontrolisani rast broja fondova;c) oteano voenje stabilizacione politike;d) neravnomernost u troenju i prilivu sredstava javne potronje.

51. Budetska ravnotea i neravnotea

Osnivni cilj budetske politike jeste obezbeenje budetske ravnotee, odnosno izjednaavanje budetskih prihoda i rashoda uravnoteeni budet. On u osnovi ima fiskalnu funkciju i neutralni odnos prema privredi. Savremena ekonomska teorija i praksa ne insistiraju na budetskoj ravnotei po svaku cenu. Budetska politika je bitan element stabilizacione i razvojne politike. U stanju depresije drava treba da povea budetsku potronju. U stanju konjukture drava treba da smanjuje budetsku potronju, jer u suprotnom ona podstie inflaciju.Postoje 2 oblika budetskog deficita:1) Monetizacija duga drava se za iznos deficita budeta zaduuje kod poslovnih banaka, meunarodnih finansijskih institucija, centralne banke itd.2) Kapitalizacija duga - drava svoj budetski deficit pokriva izdavanjem hartija od vrednosti koje prodaje na tritu kapitala. Na taj nain se budetski deficit pretvara u dravni dug.Kada su budetski prihodi vei od budetskih rashoda (budetski suficit) dolazi do smanjanja tranje za iznos suficita, pa je to signal dravi da preispita visinu svojih javnih prihoda ili da povea svoje rashode. Do budetskog suficita uglavnom dolazi u periodima privredne ekspanzije, kada zbog poveanja privredne aktivnosti dolazi do ubrzanog rasta budetskih prihoda.Ovi odnosi izmeu budetskih prihoda i rashoda, kao i odnosi izmeu stanja budeta i privrede moraju se dinamiki posmatrati (u vremenu), to znai da se usklaivanje budeta planira i ostvaruje u duem vremenskom roku.

52. Ekonomska dejstva fiskalne politike

Savremena ekonosmka teroija i praksa poznaju irok spektar ekonomskih dejstava fiskalne politike.1. Fiskalnom politikom se utie na obim globalne tranje na tritu.2. Obim i struktura budetske potronje utiu na strukturu globalne tranje. Budetska potronja moe trpeti i krupnije promene, npr. rast izdataka za ojne potrebe, izvoenje javnih radova itd.3. Dejstvo fiskalne politike na privredu moe biti ekspanziono i restriktivno. Smanjenjem fiskalnog optereenja privrede dolaze do izraaja investicioni i razvojni stimulansi, to dovodi do ekspanzivnog dejstva, koje se ogleda u rastu proizvodnje. Kada se poveava fiskalno optereenje privrede, za posledicu imamo restriktivno dejstvo.4. Ekspanziono i restriktivno dejstvo fiskalne politike moe biti linearno (opte poveanje ili smanjenje fiskalnog optereenja privrede) i selektivno (drava, u zavisnosti od ciljeva, poveava ili smanjuje fiskalno optereenje pojedinim granama i tako stimulie ili destimulie njigov razvoj).5. Dejstvo fiskalne politike na razvoj ostvaruje se i veim ili manjeim fiskalnim optreenjem faktora proizvodnje. Politikom poreza i doprinosa na zarade, drava deluje na nain korienja radne snage u privredi. S druge strane, fiskalnom politikom ona deluje na veliinu sredstava akumulacije u privredi, tednju stanovnitva, obim i srukturu investicija i sl.6. Ekonomska dejstva fiskalne politike ostvaruju se i preko rasporeda i namene korienja sredstava budeta. Deo budetskih prihoda drava koristi za materijalne intervencije u privredi, koje drava preuzima selektivno.7. Ekonomska dejstva odnose se i na stanovnitvo. Drava putem javnih prihoda i rashoda aktivno deluje na ekonomski poloaj stanovnitva.

53. Investicije (pojam, vrste i izvori)

Investicija latisna re investitio dvojkako znaenje:1. novana ulaganja u konkretna realna dobra;2. konkretno realno dobro orue za read u konkretnom fizikom smislu, koje se nalazi u fazi razvoja.Sa makroekonomskog aspekta, pod investicijama sepodrazumeva deo tekue drutvene proizvodnje koji je namenjen odravanju proizvodnje na istom nivou i proirenju proizvodnje.Pd investicijama se podrazumevaju sva materijalna ulaganja jednog drutva u osnovna i obrtna sredstva u privredi, ulaganja u privrednu i neprivrednu infrastrukturu, ulaganja u javna dobra. Investicijama se poveava obim kapitala preduzea, drave i drutva u celini. Sa njima rastu proizvodne snage drutva i uveava se druveno bogatstvo. Vrste investicija:1) Privredne ulaganja u privredne delatnosti, u neposrednoj su f-iji rasta drutvenog proizvoda. Dele se na:a) Investicije u osnovna sredstva ulaganja u maine, zgrade, instalacije itd.b) Investicije u obrtna sredstva ulaganja u materijal, energiju, radnu snagu itd.2) Neprivredne ulaganja u vanprivredne delatnosti (javna dobra), drutvenu infrastrukturu i objekte koji su uneposrednoj funkciji dravne organizacije.Druge podele investicijapo razliitim kriterijumima:1. investicije u prostu i u proirenu reprodukciju;2. s obzirom na oblik svojine javne i privatne;3. polazei od investitora nacionalne (unutranje) i meunarodne (strane);4. s obzirom na ciljeve demografske i ekonomske;5. investicije u graevinske objekte, opremu i ostalo izraavaju njihovu tehniku strukturu;Strukturu investicija moemo posmatrati i kao:1) strukturu investicija po privrednim delatnostima kao udeo svake od njih u strukturi investicija;2) strukturu investicija prema izvorima sredstava za investicije, regionalnu strukturu investicija;3) Investicije u rekonstrukciju, modernizaciju i nove investicije i sl.

54. Izvori investicija

U privrednoj praksi postoji vei broj izvora za finansiranje investicija, koji se mogu svesti na:1) Osnovne izvore, koje ine:a) amortizacija deo prenete vrednosti osnovnih sredstava, koji se izdvaja iz vrednosti tekue proizvodnje i slui za investicije. Svrha amortizacije da se njome obezbeuje prosta reprodukcija osnovnih sredstava;b) akumulacija deo nacionalnog dohotka, koji se namenskom aspodelom izdvaja za potrebe proirene reprodukcije;2) Dopunske izvore, koji su brojniji, a njihovo korienje je uslovljeno odgovarajuem obimu investicija:a) tednja stanovnitva deponuje se u banke, kupuju se hartije od vrednosti na finansijskom tritu, ulae se u akcije ili investira u odreenu privrednu aktivnost;b) budet i fondovi javne potronje iz njih e obezbeuje finansiranje javnih potreba drutva;c) sredstva banaka i drugih inansijskih organizacija plasiraju se u obliku kredita namenski;d) inostrana sredstva u oskudici domaih izvora investicija, mnoge zemlje su prinuene da ih koriste za ubrzanje svog privrednog razvoja ili reavanje tekuih razvojnih problema u svojoj privredi;e) ostali dopunski izvori mogu biti: unutranji javani zajmovi, samodoprinos graana, dobrovoljni radovi graana i radne akcije, donatorstvo i dobrovoljni prilozi za izgradnji i opremanje obejakta koji imaju javni karakter.

55. Zadaci investicione politike

Globalno posmatrano, na nivou zemlje kao celine, zadaci investicione politike se odnose na 3 posebne oblasti:1) oblast obezbeenja neohodnog obima investicija;2) struktuiranje investicionih ulaganja;3) delovanje na efikasnost investicija.Sve 3 oblasti ine celinu investicione politike.1. Obezbeenje odgovarajueg obima investicija jedan od osnovnih zadatak. Obim investicija odnosi se na korienje dopunskih izvora investicija.2. postavljanjem i ostvarivanjem zadataka investicione politike u oblasti strukture investicija utiese na brojne oblasti poslovanja i razvoja privrede. Struktura investicija mora da odrava razvojne ciljeve ekonomske politike. Njome se utie na budui razvoj, posebno na:a) strukturu privrede u budunosti;b) dinamiku rasta zaposlenosti;c) ekonomske odnose sa inostranstvom;d) regionalni razvoj privrede.3. Trea grupa zadataka odnosi se na efikasnost investicije. Ona se meri stavljanjem u odnos investicija i proizvodnje. Taj odnos se zove kapitalni koeficijent, koji ima 2 izraza: proseni (presek kapitala i veliine drutvenog proizvoda) i marginalni (njihovi odnosi u vremenu).

56. Instrumenti investicione politike

Ostvarivanje ciljeva i zadataka investicione politike podrazumeva korienje odgovarajuih instrumenata i primenu mera te i drugih politika. Drava se i sama javlja kao investitor i to u javnom sektoru deluje na formiranje i funkcionisanje trita kapitala. 1. Posebnim propisima drava regulie amortizaciju osnovnih sredstava direktno deluje na veliinu amortizacije.2. U trinim privredama drava ne odreuje direktno stopu akumulacije i stopu investicije. Ona na njih ostvaruje odreeni uticaj politikom globalne raspodele.3. Instrumenti kreditne politike, posebno: obim kredita, uslovi kreditiranja i kamatna stopa su istovremeno i instrumenti investicione politike.4. Instrumentima fiskalne politike drava utie na opti nivo tednje u privredi i kod stanovnitva. 5. Instrumenti i mere investicione politike odnose se i na mogunosti ulaganja i korienja inostranog kapitala u razvoju domae privrede.6. Obim i struktura investicija uslovljeni su i organizacijom i funkcionisanjem finansijskog trita.7. Strukturom upotrebe sredstava javne potronje odreuje se udeo investicija u toj potronji.8. Drava se javlja i kao investitor u javnom sektoru privrede. Taj sektor privrede se javlja i kao izvor investicija.

57. Razvojne i stabilizacione komponenete fiskalne politike

2 aspekta investicione politike razvojni i stabilizacioni. Investicijama se utie na razvoj privrede i drutva. 1) Globalni cilj investicione politike jeste rast proizvodnje. U ostvarivanju tog cilja investicijama se vri ekonomska valotizacija uslova privrednog razvoja, naroito: korienje potencijala radne snage, pirodnog bogatstva, ostvarivanje tehniko-tehnolokih procesa. Iz ovoga poizilazi da investiciona politika svoje razvojne funkcije ostvaruje dejstvom na osnovne faktore privrednog razvoja. Samo korienje tih faktora podrazumeva investiranje u njih. 2) Investicije su jedan od osnovnih uslova uvoenja savremene tehnike i tehnologije u proizvodnju i ostale privredne aktivnosti. To uslovljava pojavu tzv. tehnoloki propulzivnih grana privrede.3) Investicionom politikom utie se na mobilnost akumulacije i drugih sredstava namenjenih investicijama. Ta mobilnost moe biti teritorijalna, granska, iz jedne delatnsti u drugu, na meunarodnom planu.4) Za uspenu investicionu politiku je nuno raspolagati i realnom akumulacijom. Ona se sastoji iz opreme, maina, pogonske energije, privrednih graevinskih objekata i dr.Osnovni zadatak stabilizacione politike obezbeuje stabilnosti stope privrednog rasta, stope zaposlenosti i niske inflacije, stabilizaciono dejstvo investicione politike ograniavase na te ekonomske agregate. Kada je re o antiinflacionom dejstvu, treba poi od precizno definisanih uzroka. Inflacija moe biti uslovljena visokom investicionom tranjom.

58. Nunost ekonomskih odnosa sa inostranstvom

Sve zemlje savremenog sveta stoje u meusobnoj ekonomskoj zavisnosti i uslovljenosti.Prirodna bogatstva, prirodni i klimatski uslovi su neravnomerno rasporeeni u svetu. Nijedna zemlje ne raspolae dovoljnim koliinama svih tih uslova. Zahvaljujui spoljnoj trgovini dolazi do prevazilaenja neravnomernosti u rasporedu prirodnih bogatstava i uslova. Meunarodni ekonomski odnosi dovode do ubrzanja naunog i tehniko-tehnoloog razvoja u svetskim razmerama u svakoj zemlji posebno. Oni omoguuju prenos znanja i tehnologija iz jednog u druge delove sveta.Uvozom i izvozom roba i usluga utie se na regulisanje odnosa ponude i tranje na domaem tritu. Uvozom se poveava obim ponude. Izvozom se omoguuje rat proizvodnje iznad potreba stanovnitva.Znaaj meunarodne podele rada je u tome da se svaka zemlja specijalizuje za proizvodnju onih proizvoda za koje ima najpovoljnije ekonomske i druge uslove.

59. Sadraj meunarodnih ekonomskih odnosa

Savremene meunarodne ekonomske odnose karakterie vrlo veliki obim, brz razvoj i rast i vrlo raznovrsna struktura tih odnosa. Globalna analiza sadraja meunarodnih ekonomskih odnosa pokazuje da u njima danas dominiraju:a) meunarodna trgovina robom;b) promet usluga;c) promet kapitala;d) transfer tehnike;e) tehnilogije i znanja;f) meunarodni promet vojne opreme i naoruanja i dr.Meunarodna razmena roba njihov izvoz i uvoz, jeste najstariji i danas najrasprostranjeniji sadrajni element meunarodnih ekonomski odnosa. Spoljna trgovina se vri izmeu 2 ili vie podruja koja su ograena dravnim ili carinskim granicama.Promet usluga usluge u meunarodnom prometu nastaju kao pratea aktivnost uvoza ili izvaza roba. Obuhvataju: saobraajne usluge prevoz robe i putnika, turistike usluge, bankarske usluge itd.Jedno od osnovnih obeleja savremenih meunarodnih ekonomskih odnosa jesta visoko uee prometa kapitala u njima. U tom procesu nacionalni kapital poprima obeleje internacionalnog kapitala. Osnovni motiv meunarodnog prometa i kretanja kapitala nalazi se u profitu. U tenji za poveanjem profita, kapital se seli iz jedne zemlje u drugu. Znaajno mesto zauzima migracija stanovnitva.Politike i druge suprotnosi u svetu uslovljavaju da meunarodna trgovina orujem i vojnom opremom permanentno ima visoko uee u strukturi meunarodnih ekonomskih odnosa.

60. Meunaodne ekonomske institucije i organizacije

Javljaju se u funkciji subjekata globalne politike ekonomskih odnosa u svetu kao i u funkciji unapreenja regionalne saradnje. Danas u svetu postoje vrlo razliite meunarodne institucije i asocijacije. Sve se mogu podeliti na:a) globalne i regionalne;b) opte i specijalizovane;c) politike, ekonomske, socijalne, vojne, kulturne, sportske i dr;d) meudravne, privatne i dr.Meunarodne institucije i organitacije koje imaju ekonomsku ulogu i znaaj, moemo podeliti na globalne imaju univerzalni karakter i posveene su globalnim ekonomskim problemima; regionalne ue aktivnosti i svode se na razvoj privrede zemalja njihovih lanica i imaju regionalni znaaj.Globalne institucije i organizacije:1) Organizacija ujedinjenih nacija univerzala i najvea meunarodna asocijacija. Njeni osnovni zadaci i ciljevi odnose se na: ouvanje svetskog mira i bezbednosti, razvijanje meunarodne saradnje, reavanje problema u oblasti ekonomskog, kulturnog i socijalnog razvoja sveta;2) Meunarodni monetarni fond specijalizovana finansijska organizacija u sistemu OUN. Zadaci: unapreenje meunarodne monetarne saradnje, odravanje monetarne stabilnosti, spreavanje valutnih poremeaja u svetu. Osnovan je 1944. sporazumom u Breton Vudsu (SAD). Sredstva fonda formiraju se ulozima lanica;3) Meunarodna banka za obnovu i razvoj (Svetska banka) specijalizovana organizacija u sistemu OUN. U njenom sastavu su: Me. banka za obnovu i razvoj, Me. razvojna asocijacija, Me. finansijska organizacija. Sedite joj je u Vaingtonu. Njen osnovni zadatak: da odobrava dugorone zajmove za pivredni razvoj;4) Svetska trgovinska organizacija ima za prethodnicu Opti sporazum o carinama i trgovini (GATT). 1995. GATT prerasta u STO. Ciljevi: liberalizacija svetske trgovine, predstavlja mesto za trgovinske pregovore, mesto je reavanja me. trgovinskih odnosa.

61. Evropska unija

je asocijacija regionalnog karaktera. Izraava politiko, ekonomsko i kulturbno jedinstvo Zapadne Evrope. EEZ je prerasla u EU Mastrihitskim sporazumom 1992. EU je poela da deluje od 1994. posle ratifikacije sporazuma u parlamentima zemalja lanica poetak razvoja nove dravne zajednice na tlu Evrope.U okviru EU se oblikuje sistem koji se zasniva na:a) graaninu kao kreativnom pojedincu;b) evropskom preduzeu;c) evropskoj dravi.Osnovna naela EU u ekonnomskoj oblasti su:1) sloboda kretanja robe, usluga, radnje snage i kapitala unutar zemlje;2) garantovanje uslova za potovanje naela lojalne konkurencije;3) odsustvo diskriminacije izmeu zemalja lanica u svim oblastima ekonomske aktivnosti.Koncept EU podrazumeva stvaranje jedinstvenog politikog , ekonomskog, tehnolokog, socijalnog, monetarnog, kulturnog, ekolokog i drugog prostora u Zapadnoj Evropi. U ostvarivanju svojih ciljeva EU veliku panju poklanja izgradnji odnosa unutar Unije i njenom selektivnom irenju prijemom novih zemalja u lanstvo.U kontekstu odnosa EU sa ostalim svetom, od posebnog znaaja su njeni odnosi sa SAD, Rusijom, Japanom i Kinom, privredno najznaajnijim podrujima sveta.

62. Pojam i vrste Meunarodnih ekonomskih ugovora

su znaajni instrument politike ekonomskih odnosa sa inostranstvom kojima se reguliu razliita ekonomska pitanja izmeu zemalja koje ih zakljuuju. Njima se usklauju interesi 2 ili vie zemalja, odn. uklauje njihova pojedinana politika ekonomskih odnosa sa inostranstvom. Vrste ugovora:1) Trgovinski ugovori reguliu robnu razmenu izmeu zemalja koje ih zakljuuju;2) Ugovori o platnom prometu reguliu plaanje izmeu zemalja;3) Ugovori o transportu reguliu brojna pitanja koja se odnose na saobraaj izmeu zemalja;4) Carinski ugovori predstavljaju carinske povlastice koje jedna zemlja daje drugoj i obrnuto;5) Ugovori o kreditu sporazum izmeu zemalja o pitanjima meusobnog kreditiranja. Njima se reguliu pitanja kao to su: ko koga kreditira, uslovi kreditiranja, namena kredita;6) Pored pomenutih, meunarodni ekonomski ugovori mogu biti: ugovori o industrijskoj kooperaciji; ugovori o nauno-tehnikoj saradnji; ugovori o carinskim zonama;7) Postoje i bilateralni (kojima se reguliu odnosi izmeu 2 zemlje) i multilateralni (imzeu 3 ili vie zemalja) ugovori;8) Prema vremenu na koje se donose, delimo ih na kratkorone (do 1 god) i dugorone (vie godina).Ugovorni principi njihova sutina je da zemlja prilikom zakljuivanja ekonomskih ugovora jedne drugima daju odreene ustupke i povlastice ime utiu na unapreivanje i razvoj svojih meusobnih odnosa.1. Princip najveeg povlaenja sutina je da se prava, povlastice i ustupci priznati jednoj zemlji proiruju i na druge zemlje. On osigurava ravnopravnost izmeu zemalja u meusobnoj trgovini.2. Preferencijalni princip davanje povlastica i ustupaka jedne zemlja drugoj. Ovaj princip je u finkciji razvoja odnosa izmeu 2 zemlja, a nije u funkciji jednakosti i ravnopravnosti.3. Princip reciprociteta zemlje ugovornice priznaju jedna drugoj povlastice i ustupke. To priznanje je reciprono: iste je vrste i obima jedne zemlje prema drugoj i obrnuto.4. Princip nacionalnog tretmana prilikom sklapanja ugovora se predvia da e zemlje ugovornice tretirati dravljane i pravnih lica svojih saugovaraa na nain kakav tretiraju svoje graane i pravna lica. Taj tretman se odnosi na tano odreene ekonomske odnose (porezi, takse, zarade i sl.).

63. Principi meunarodnih ugovora

Njihova sutina je da zemlja prilikom zakljuivanja ekonomskih ugovora jedne drugima daju odreene ustupke i povlastice ime utiu na unapreivanje i razvoj svojih meusobnih odnosa.1. Princip najveeg povlaenja sutina je da se prava, povlastice i ustupci priznati jednoj zemlji proiruju i na druge zemlje. On osigurava ravnopravnost izmeu zemalja u meusobnoj trgovini.2. Preferencijalni princip davanje povlastica i ustupaka jedne zemlja drugoj. Ovaj princip je u finkciji razvoja odnosa izmeu 2 zemlja, a nije u funkciji jednakosti i ravnopravnosti.3. Princip reciprociteta zemlje ugovornice priznaju jedna drugoj povlastice i ustupke. To priznanje je reciprono: iste je vrste i obima jedne zemlje prema drugoj i obrnuto.4. Princip nacionalnog tretmana prilikom sklapanja ugovora se predvia da e zemlje ugovornice tretirati dravljane i pravnih lica svojih saugovaraa na nain kakav tretiraju svoje graane i pravna lica. Taj tretman se odnosi na tano odreene ekonomske odnose (porezi, takse, zarade i sl.).

64. Spoljnotrgovinska politika

Najznaajniji i najstariji deo meunarodnih ekonomskih odnosa. Od najstarijih vremena oan je predmet regulisanja, usmeravanja i kontrole. Takav pristup drave ima opravdanja u tome to ona na taj nain postie:1) zatitu sopstvenih ekonomskih interesa;2) korienje prednosti koje meunarodni ekonomski odnosi pruaju privrednom razvoju;3) ouvanje autonomije zemlje u voenju sopstvene ekonomske politike i njenog uea u kreiranju politike meunarodnih institucija i asocijacija.Spoljnotrgovinska politika je deo politika ekonomskih odnosa jedne zemlje sa inostranstvom. Njeni ciljevi izraavaju ciljeve privrednog razvoja i tekuih ekonomskih kretanja u zemlji. Spoljnotrgovinska politika treba da bude usklaena sa drugima politikama, ne samo u pogledu ciljeva, ve i u pogledu mera koje koristi. To je bitan uslov efikasnosti. Jedan od globalnih ciljeva u razvoju svetske trgovine danas jeste njena liberalizacija. Protekcionistiki sistem i politika imaju smisla samo sako su ogranienog dometa u pogledu zatitnih i podsticajnih mera i ako su ogranienog vremena trajanja.Postoji raskorak izmeu proklamacije o ekonomskom liberallizmu koga razvijene zemlje zastupaju i liberalizmu koga u svojoj spoljnotrgovinskoj politici primenjuju. Uzroci tome su u razliitim interesima.

65. Instrumenti spoljnotrgovinske politike za regulisanje izvoza

Meusobni ekonomski ugovori pripadaju ugovornoj grupi instrumenata spoljnotrgovinske politike. Pored njih, svaka zemlja koristi i autonomne instrumente. Instrumenti za regulisanje izvoza primenjuju se u sistemu mera spoljnotrgovinske politike sa osnovnim ciljem da zemlja povea izvoz svojih proizvoda i usluga.1. Izvozne premije i subvencije koristi ih veina zemalja za sve ili za samo pojedine proizvode. Njih daje drava iz svog budeta. Sutina je u subvencionisanju nekih trokova proizvodnje namenjene izvozu, osvajanje novih trita i sl.2. Kreditiranje izvoza ima za zadatak da omogui izvoznicima da dou do povoljnijih kredita kojima e poveati proizvodnju namenjenu izvozu ili olakati plasman te proizvodnje na inostranom tritu. Njih odobrava drava iz specijalnih fondova ili ih obezbeuje putem mehanizma kreditne politike. 3. Vezivanje uvoznih prava za izvoz u zavisnosti od ostvarenog izvoza, izvoznicima se odobrava pravo na uvoz uopte ili samo odreenih proizvoda.4. Regulisanje kursa domae valute vri se pogoranjem ili poboljanjem poloaja izvoznika ali i uvoznika. Kao mera stimulacije izvoza primenjuje devalvacija domae valute. Ona omoguuje izvoznicima prisvajanje veeg dela novostvorene vrednosti drutva.5. Damping prodaja robe i usluga na domaem tritu, esto i nie od trokova njihove proizvodnje. Smatra se merom nelojalne konkurencije i sve zemlje svojim zakonodavstvom utvruju mere borbe protiv njega.6. Kvantitativna ogranienja izvoza vre se posebnim instrumentima kao to su: zabrana izvoza, kontigentiranje izvoza, izvozne dozvole i sl.Dejstvo ostalih instrumenata je indirektno.

66. Instrumenti spoljnotrgovinske politike za regulisanje uvoza

Regulisanje uvoza moe imati razliite ciljeve: zatitu domae privrede od inostrane konkurencije, obezbeivanje sredstava za dravni budet, uticaj na privrednu strukturu zemlje itd.1. Carine najee upotrebljavan instrument. Predstavljaju posebnnu vrstu poreza koja se naplauje na robu koja prelazi dravnu ili carinsku granicu. Svaka zemlja ima svoj cariski reim. Njegov sastavni deo je i carinska tarifa (sistematski pregled roba, robnih grupa i carinskih stopa).2. Uvozne takse primenjuju se zajedno sa carinama sa kojima se najee zajedno i naplauju.3. Kvantitativna ogranienja uvoza vre se posebnim instrumentima, meu kojima su najee u primeni: zabrana uvoza, kontigentiranje uvoza (uvoz se ograniava na odreenu sumu deviza koja se moe utroiti za uvoz pojedinih proizvoda) i sistem uvoznih dozvola (uvoznik za uvoz odreenih proizvoda prethodno pribavlja uvoznu dozvolu od nadlenog dravnog organa).4. Porez na promet koristi se za dodatno optereenje uvozne robe pored carina i taksi.5. Obavezna upotreba domae robe instrument kojim se vri supstistucija uvoznih proizvoda domaim. Drava tu meru propisuje sa ciljem da pospei domau proizvodnju odreenih proizvoda.6. Administrativna procedura uvoza robe carinjenje robe, njen pregled, utvrivanje zdravstvene ispravnosti robe rade dravni organi koji te poslove obavljaju za due ili krae vreme.7. Ostali instrumenti radi se o instrumentima fiskalne, monetarne i kreditne politike.

67. Devizni sistem i devizna politikaDevizni sistem je deo privrednos sistema kojim se zakonim i drugim pravnim propisima reguliunovani tokovi zemlje sa inostranstvom. Njime se trajnije reguliu nain plaanja obaveza prema inostranstvu, devizni promet preko granice, devizni kurs, devizne rezerve itd.Autnomni elementi daju mogunost dravi da nezavisno od drugih drava ureuje oblast svog deviznog sistemaMeutim, svaki taj sistem nuno sadri i ugovorne elemente kao predpostavku mogunosti funkcionisanja tog deviznog sistema.Devizna politika aktivnost drave koja se odnosi na meunarodna plaanja, kretanje deviza, devizni kurs, devizne rezerve i dr. Utvrivanje i sprovoenje devizne politike najee se preputa centralnoj banci koja kao vrhovna monetarna vlast kreira i sprovodi tu politiku. Razlozi zsa to se nalaze u injenici da devizna politika ini jedinstvo sa monetarnom politikom.

68. Pojam i vrste deviza

U platnom prometu sa inostranstvom koriste se inostrana sredstva plaanja (devize). To su karatkorona potraivanja prema inostranstvu u stranom novcu. Do deviza se moe doi:1) izvozom roba i usluga na inostrano trite;2) pozajmicom od drugih drava;3) kupovinom na deviznim rezervama.U meunarodnim ekonomskim odnosima plaanjase vre u devizama i to uglavnom na bezgotovinski nain izdavanjem naloga za prenos sredstava.Postoji podela na konvertabilne (one koje se mogu bez ogranienja i posebnih formalnosti promeniti u neku drugu devizu) i nekonvertabilne. Postoje unutranja i spoljanja konvertabilnost.Devize mogu biti i:a) vrste (ne menjaju svoju vrednost najee su konvertabilne) i meke (esto menjaju vrednost);b) prometne (njima se moe raspolagati odmah po sticanju) i terminske (njima se moe raspolagati tek posle odreenog roka ili dospea termina);c) klirinke (vae za klirinke raune i samo na njih se mogu prenositi) i slobodne (mogu se prenositi na sve raune bez ogranienja);d) zatim jake, slabe, turistike, iseljenike, saobraajne, robne itd.

69. Vrste meunarodnih plaanja

Meunarodna plaanja podrazumevaju izmirenje finansijskih obaveza jedne drave prema inostranstvu. Praksa meunarodnih plaanja poznaje 4 naina na koje se ono vri:1) slobodno devizno plaanje privredni subjekti slobodno raspolau svojim deviznim sredstvima, steenim izvozom ili na druge naine. Predpostavka je da se radi o konvertabilnim devizama;2) klirinko plaanje zasniva se na sistemu meusobnih prebijanja potraivanja i dugova koja nastaju kao rezultat ekonomskih odnosa izmeu 2 ili vie zemalja;3) kopenzacije izmeu drava ili njihovih subjekata se vri razmenarobe za robu (trampa); 4) transferi njima se oznaava prijem vrednosti jedne zemlje iz inostranstva bez nadoknade u odgovarajuoj protivvrednosti. Ova plaanja mogu biti privatna (namenjena graanima i najee dolaze od graana i njihovih udruenja iz inostranstva) i javna (pomo dravi i njenim institucijama koju ona prima od drugih drava i meunarodnih institucija).

70. Devizni kurs

se najjednostavnije moe definisati kao cena inostrane valute izraena u domaem novcu. On se formira pod uticajem trita, pre svega ponude i tranje inostranih valuta na domaem tritu, ali i pod dejstvom mera ekon. politike.U praksi postoje 2 naina formiranja deviznog kursa, u zavisnosti od naina njihovog formiranja i to:1) Fiksni devizni kurs odreuje centralna banka na taj nain to administrativnim putem utvruje cene inostranih valuta izraene u domaem novcu;2) Plivajui devizni kurs je karakteristian za trine privrede u kojima devize imaju status robe kao i svaka druga roba. On se formira slobodno na deviznom tritu u zavisnosti od odnosa ponude i tranje deviza. Najee je svojstven praksi zemalja sa trinom privredom koje imaju vei stepen unutranje ekonomske stabilnosti.

71. Devizno trite

predstavlja izraajni oblik finansijskog trita na kome dolazi do organizovanog susretanja ponudr i tranje deviza. Ono je svojstveno onim privredama i privrednim subjektima koji su otvoreni prema svetskoj privredi. U takvim uslovima, izvoznici prodate proizvode i usluge u inostranstvu naplauju u devizama ostvarujui na taj nain devizni priliv zemlje. Pretvaranje tog dela deviznog priliva u domau valutu privredni subjekti vre posredstvom svojih poslovnih banaka na deviznom tritu, prodajui devize. Na deviznom tritu dolazi do kupoprodaje deviza, odn. do sueljavanja ponude i tranje za devizama. Rezultat tih odnosa je formiranje deviznog kursa. U ime drave na tritu se pojavljuje centralna banka. Ona najee intervenie na deviznom tritu prodajom ili kupovinom deviza. Otkupom deviza centralna banka poveava devizne rezerve zemlje.Ako je cilj devizne politike stabilan devizni kurs, onda centralna banka mora u uslovima poveanja tranje deviza da pristupi prodaji deviza na deviznom tritu iz deviznih rezervi.

72. Platni bilans

je skup svih ekonomskih transakcija jedne zemlje sa inostranstvom ostvarenih u odreenom vremenskom periodu, najee godinu dana. Platni bilans svoje nalije ima u deviznom bilansu kao izrazu deviznih plaanja i primanja jedne zemlje prema drugim zemljama. Devizni bilans se moe izraziti kao dvostruki raun na ijoj jednoj strani imamo primanja iz inostranstva, koje je jedna zemlja ostvarila po svima osnovama, a na drugoj sva plaanja prema inostranstvu u odreenom periodu, po svim osnovama.Stanje platnog bilansa moe biti u:1) ravnotei kada su aktivne i pasivne stavke u ekonomskim odnosima sa inostranstvom izravnane. Takvo stanje platnog bilansa je retko;2) deficitu kada je iznos pasivnih stavki u tom bilansu vei od njegovih aktivnih stavki u tom bilansu vei od pasivnih. Ekonomska teorija i praksa vie se bave problemima deficita platnog bilansa, koji moe biti privremen ili trajan. Ekonomskoj politici stoje na raspolaganju brojne mere kojima ona moe da utie na uravnoteenje platnog bilansa. Najznaajnije su iz domena spoljnotrgovinske i devizne politike.

73. Ekonomske karakteristike savremenog svetaRazvoj svetske privrede i meunarodnih ekonomskih odnosa zadnjih decenije se odvijao pod snanim dejstvom politikih odnosa u svetu. On je bio proet promenam u faktorima i uslovima ekonomskog razvoja izazvanim dinamikim razvojem nauke, tehnike, tehnologije i informatike.Globalni ekonomski raazvoj sveta zadnjih decenija belei uspon. Sa stanovita ekonomske razvijenosti, razlikujemo 3 grupe zemalja, odn. njihovih privreda:1. razvijene trine privrede;2. privrede u tranzivciji;3. privrede zemalja u razvoju.2/3 svetske proizvodnje ostvaruje se u zemljama sa razvijenom trinom privredom. To ukazuje da je svetska proizvodnja neravnomerno rasporeena. Industrijski razvijene zemlje danas dominiraju u svetskoj ekonomiji. Razvijene trine privrede se mogu podeliti u 3 zasebne celine: SAD, EU i Japan. Zemlje u razvoju (npr. Kina belei bri razvoj) ine grupu zemalja koja je veoma heterogena. Zajedniko svima njima je uglavnom nizak nivo privrednog razvoja, oskudica kapitala, strune radne snage i savremene tehnologije. U meunarodnoj trgovini uestvuju izvozom sirovina, nafte i poljoprivrednih prizvoda. Dosadanji razvoj, sadanje stanje i razvojni trendovi u svetskoj ekonomiji zasnivaju se na:1) brzom razvoju i irenju savremene thnike i tehnologije;2) eksploataciji privrednih resursa;3) globalizaciji i regionalizaciji;4) ouvanju prirodne ravnotee i privrednih resursa.Proces naunog i tehnolokog razvoja mora biti drutveno kontrolisan i usmeravan. Nekontrolisana eksploatacija prirodnih resursa naglaava pitanje zbog iznalaenja i irenja novih izvora energije. U suprotnom, svetu preti ekonomski kolaps zbog nestaice nafte i gasa. Od posebnog je znaaja zaustavljanje emisije gasova sagorevanjem fosilnih goriva, reavanje problema otpada i smea itd. Globalizacija i regionalizacija, pored nesumnjivih pozitivnih uticaja na razvoj svetske ekonomije u dosadanjem obliku nose sa sobom niz negativnih obeleja i uticaja, npr. raslojavanje sveta na bogate i siromane.

74. Transnacionalne kompanije

Multinacionalne kompanije imaju vano mesto u razvoju svetske proizvodnje, meunarodnoj trgovini, razvoju tehnike i tehnologije i sl. Praksa meunarodnih ekonomskih i politikih odnosa pokazuje da se neretko one javljaju kao akteri politikih zbivanja, naroito u zemljama u razvoju. One se definiu kao velika preduzea (korporacije), iji kapital vodi poreklo iz vie zemalja i koja ostvaruju ekonomske aktivnosti u celom svetu.Najee se organizuju kao AD, koja imaju kvalifikovane i sposobne timove menadera koji rukovode kompanijama i njihovim filijalama. Nastanak multinacionalnih kompanija vezuje se za nastanak meunarodnih ekonomskih odnosa u svetu, konkurencije u tim odnosima i potrebe da se postigne odreeni nivo konkurencije i centralizacije kapitala. Sve to u funkciji stvaranja veeg profita.Zadnjih decenija u svetu je dolo do njihovog ubrzanog razvoja (Coca-Cola, Siemens, Sony, Microsoft, Toyota i sl). Pored proizvodnje osnovnih proizvoda, imaju razvojene i brojne druge aktivnosti u svom sastavu. Danas su snaan faktor razvoja proizvodnje i svetske trgovine i bitno utiu na tekua privredna kretanja, ali i na razvoj privrede u skoro svim zemljama sveta.

75. Ekonomije balkanskih zemalja

Sa geografskog i ekonomskogstanovita radi se o relativno malim zemljama (dravama) sa pojedinano skromnim razvojnim potencijalima i uskim tritem sa meusobno nedovoljno povezanim ekonomijama. U pogledu veliine izuzetak predstavlja Turska na koju otpada blizu polovine balkanskog stanovnitva. Skoro sve balkanske zemlje izale su iz kruga najmanje razvijenih zemalja. Sadanji meunarodni ekonomski poloaj balkanskih zemalja uslovljen je njihovim politikim poloajem i nasleem prolosti. Sadanji razliit meunarodni politiki i ekonomski poloaj balaknskih zemalja pojedinano, uslovili su relativno niske meusobne ekonosmke saradnje i povezanosti.Zakljuak je da su ekonomska saradnja i ekonomski odnosi izmeu balkanskih zemalja na niskom nivou, a posledice trpe sve zemlje pojedinano i region Balkana u celini. Putem meusobne ekonomske saradnje i povezivanja lake bi se reavali problemi razvoja infrastrukture na prostoru Balkana. To su: razvoj putne i eleznike infrastrukture, problemi u oblasti energetike itd.

76. Sadraj razvojne politike

Najpotpuniji izraz tog sadraja je program razvojne politike, koga najee donosi Vlada. Razvoja politika predstavlja deo dravne intervencije u privredi, konkretnije u njenom razvoju. Zato je drava najznaajniji subjekt ekonomskep politike. Program razvojne politike moe biti opti (razvoj privrede u celini) i parcijalni (razvoj pojedinih privrednih delatnosti).Razvojni programi su okrenuti budunosti. Generalni cilj im je dostizanje nekog budueg eljenog stanja u razvoju privrede, koje treba da izrazi vii stepen privrednog razvoja. Najea njihova podela je na:1) godinje (do 1 god);2) srednjerone (do 5 god);3) dugorone programe (10 i vie god).Razvojna politika (njen program) prepoznatljiva je najee po ciljevima koje sadri. Najee se radi o instrumentima i merama: investicione politike, politike raspodele, fiskalne politike, kreditne politike i sl.Razvoj privrede je vrlo sloen proces u kome uestvuju brojni drugi subjekti: poslovne banke, agencije, preduzetnici itd. Njihova aktivnost u oblasti privrednog razvoja predstavlja odreeni stepen koordinacije, podsticanja i usmeravanja.

77. Pojam i znaaj tehnolokog razvoja

Ue posmatrano razvojene promene u tehnici (sredstvima za rad) i tehnologiji.iri aspekt stalni proces usavravanja sredstava za rad, usavravanje postojeih i primenu novih tehnologija, usavravanje postojeih i pronalazak novih proizvoda i sl.Njegova sadrina izraava celokupnost promena u tehniko tehnolokoj osnovi proizvodnje i drugim privrednim aktivnostima. Ekonomski znaaj tehnolokog napretka najpre se ogleda u ubrzanju razvoja proizvodnih snaga. Tehnoloki progres poseno utie na rast proizvodnje i njenu produktivnost. Tehnoloki razvoj u oblasti predmeta rada i tehnologije smanjuje zavisnost proizvodnje od prirodnih uslova. Pod uticajem tehnolokog progresa dolazi do krupnih promena ne samo u strukturi i rastu faktora proizvodnje, ve i u njihovim meusobnim odnosima. U tom pogledu poseban znaaj ima supstitucija ivog ljudskog rada radom maina.Ekonomski i drutveni znaaj tehnolokog razvoja ne ogleda se samo kroz njegovo dejstvo u proizvodnji, nego zahvata i oblast razvoja drutvenih delatnosti, pa i uslove ivota i rada ljudi.Mehanizacija se zamenjuje automatizacijom, na ta se nadovezuju kompjuterizacija i robotika. Internet tehnologija iz osnova menja sistem komunikacija izmeu ljudi. Hemizacija je osnova razvoju biotehnologije i genetskog ininjeringa.

78. Politika razvoja nauke u svetu

usmerena je na razvoj naunih potencijala, unapreenje sadraja i organizaciju naunih istraivanja i efikasnu primenu rezultata tih istraivanja u drutvenoj praksi.1. Kadrovski nauni potencijal vrlo brzo raste. Ulaganja u (razvoj) obrazovanje kadrova postaju najefikasniji oblik investicija, jer ona dugorono utiu na razvoj proizvodnih snaga2. Dinamian razvoj nauke podstie se velikim izdvajanjem sredstava iz nacionalnog dohotka i drutvenog proizvoda za nauna istraivanja.3. U oblasti organizacije nauke i nauno-istraivakog rada drava i privredna preduzea vode aktivnu politiku. Odgovarajua panja se poklanja razvoju nauno-istraivakih institucija, naroito onih u privredi i koje rade za nju. U sastavu privrednih preduzea nalaze se istraivako-razvojni centri i laboratorije, u kojima radi veliki broj istraivaa.4. Drava vodi aktivnu politiku razvoja nauke, naunih istraivanja i tehnolokog razvoja. Ona posebno stimulie npr. oslobaanje od poreza, povoljne kredite, uvoz opreme bez carina itd. Smisao bri tehnoloki i privredni trazvoj zemlje u celini.5. Posebna karakteritika razvoja nauke u svetu posle Drugog svetskog rata jeste njena militarizacija. U uslovima stalno zaotrenih ekonomskih i politikih suprotnosti u svetu, nauka i savremena tehnologija se koriste kao sredstvo vojnog prestia i sredstvo ekonomskih i politikih pritisaka.

79. Transfer tehnike, tehnologije i znanja

predstavlja irenje u granicama jedne zemlje ili najee prenoenje (kupovinom ili na druge naine) iz jedne zemlje u drugu.Tehnoloki razvoj jedne zemlje zasniva se na 2 izvora inovacija:1) rezultate sopstvenog nauno-istraivakog rada;2) transferu tehnike, tehnologije i znanja drugih zemalja.Razmenom tehnologije i znanja izmeu zemalja doprinosi se globalnoj ekonomiji nauno-istraivakog rada i tehnolokog razvoja u svakoj zemlji posebno. Zemlje u razvoju u tehnolokom i naunom razvoju zaostaju iza industrijski razvijenih zemalja.Visok stepen koncentracije nauke i nauno-istraivakih potencijala u razvijenim zemljama omoguuje im monopolski poloaj. Za razliku od zemalja u razvoju koje su preteni ili iskljuivi primaoci, dotle su industrijski razvijene zemlje istovremeno i uvoznici i izvoznici tehnike, tehnologije i znanja.Oblici transfera tehnike, tehnologije i znanja nastaju kao rezultat prakse u njihovom prenoenju iz jedne zemlje u drugu. U njoj su do sada iskristalisani razliiti oblici transfera, meu kojima su najznaajniji: kupovina investicione opreme, kupovina licneci, kooperacija u proizvodnji, zajednika ulaganja, kupovina patenata itd. Meunarodna praksa i oblici transfera stalno se obogauju i razvijaju, jer su zajedno faktor razvoja svih zemalja, bile one industrijski razvijene ili zemlje u razvoju.

80. Politika transfera tehnike, tehnologije i znanja

Globalni ciljevi te politike jesu: korienje transferovane tehnike i tehnologije u svom privrednom razvoju; zatita ekonomskih i drugih interesa zemlje; spreavanje njenog drastinog poveanja ekonomske zavisnosti od inostranstva; unapreenje sopstvenog nauno-istraivakog rada; razvoj sopstvenih tehnologija na bazi transferovanih i sl.Uslovi tranfesra se obino reguliu posebnim zakonskim propisima kojima se konkretizuju drutveni ciljevi i definiu obaveze primaoca tehnike i tehnologije iz inostranstva. Uslovi su esto nepovoljni po ove druge. U ponudi tehnike i tehnologije zemljama u razvoju esto se nalaze one iji je ivotni vek pri kraju, prljave tehnologije (koje drastino zagauju ovekovu ivotnu sredinu), tehnologije i proizvodi koji nisu prilagoeni zemljama u razvoju i sl.

81. Javni sektor privrede

Nastajenje i razvoj vezuje se za irenje ekonomskih funkcija drave. Najvaniji razlozi za nastajanje javnog sektora privrede, mogu se svesti na 3 osnovna:1) Fiskalni drava preuzima neke grane privrede zbog toga to su one fiskalno izdane (proizvodnja cigareta, alkohola, nafte i sl.);2) Strateki proizvodnja energenata, razvoje telekomunikacija, mediji, oruje, eleznica i sl. od kojih u velikoj meri zavisi razvoj privrede i snabdevanje stanovnitva;3) Nacionalizacija preuzimanje odreenih grana i preduzea za koje privatni kapital nije zainteresovan zbog njihove niske profitabilnosti ili velikih investicionih ulaganja (elezare, rudnici, termocentrale isl.).U sva 3 sluaja postoji dravni kapital. Javni sektor privrede ima niu efikasnost kapitala. Nema za prevashodni cilj ostvarivanje dobiti, ve proizvodnju odreenih proizvoda u cilju zadovoljavanja potreba. Ima veliki znaaj u savremenim trinim privredama.82. Koncesije

Njih koristi drava u okviru svojih razvojnih funkcija, sa ciljem ekonomske valorizacije i korienja odreenih potencijala za ekonomski razvoj sa kojima zemlja raspolae. Radi se o potencijalima kao to su prirodno bogatstvo u svojini drave i javna dobra u optoj upotrebi. Koncesijama se oni daju na korienje domaim i stranim privrednim subjektima uz odreenu naknadu koja pripada dravi.Svaki koncesijski odnos ima 2 subjekta: davaoca koncesije (koncedeta) i primaoca koncesije (koncesionara). Ko moe biti davalac, a ko primalac koncesije, odreuje se zakonom. Najee pravo koncesije pripada Vladi ili parlamentu. Primalac koncesije moe biti svako domae ili strano fiziko lice koje ispunjava zakonom propisane uslove. Predmet koncesije moe biti:1. korienje prirodnog bogatstva;2. korienje dobra u optoj upotrebi;3. vrenje javnih usluga.Kada je re o prirodnim bogatstvima, predmet koncesije mogu biti: istraivanje i eksploatacija rudnog bogatstva, mineralnih sirovina i energetskih izvora.Koncesija se daje na odreeno vreme, to se regulie propisima o koncesijama. Za korienje koncesije, koncesionar plaa naknadu dravi, odn. davaocu koncesije. Akt o koncesiji se sastoji iz:1) akta o dodeli koncesije;2) ugovora o koncesiji.83. Infrastruktura

Radi se o privrednim i delom neprivrednim delatnostima i granicama iji su eksterni efekti veliki kako na razvoj privrede, tako i na zadovoljavanje potreba stanovnitva. U tu grupu delatnosti i grana ubrajaju se: eleznica, pota, telekomunikacije, energetika,putna privreda, vodoprivreda, obrazovanje.Infrastruktura ima nekoliko karakteristika:1. ostvaruje veliki uticaj na ukupnu privredu i drutvo;2. njen razvoj zahteva velika investiciona ulaganja;3. u duem vremenskom periodu odnosi se na celu privredu;4. efekti ulaganja u njen razvoj ostvaruju se u duem vremenskom periodu i odnose se na celu privredu.Upravo zbog tih karakteristika veliki deo infrastrukture se i svrstava u javni sektor. Dobro razvijena infrastruktura stvara povoljan ambijent razvoja poslovanja privrede u celini. Njena nerazvijenost i loe funkcionisanje mogu da uspore razvoj privrede i umanje njene poslovne rezultate.Infrastruktura na 2 naina doprinosi (i uestvuje) u privrednom razvoju:1) Autonomno svojim razvojem (rastom proizvodnje, zaposlenosti i sl. u njoj samoj);2) Svojim eksternim dejstvima na ostatak privrede i drutva.Savremene drave donose i realizuju posebne programe i planove razvoja grana i delatnosti koje pripadaju infratsrukturi. U realizaciji ciljeva infrastrukture investiraju dravni kapital, stimuliu ulaganje privatnog kapitala u nju, u njen razvoj usmeravaju deo kreditnog potencijala banaka, omoguuju inostrana ulaganja itd.

84. Politika regionalnog razvoja

Razlike u stepenu privrednog razvoja izmeu regiona najee su rezultat istorijskog naslea kao uslova politike privrednog razvoja koja je voena u prolosti. Zbog toga problemi regionalnog razvoja imaju dugoroni karakter.Postojanje veih razlika u stepenu razvijenosti regiona izaziva itav niz negativnih ekonomskih, sovijalnih, demografskih, politikih i drugih posledica. Te razlike utiu na usporavanje ukupnog privrednog razvoja zemlje, zaotravanje socijalnih tenzija u drutvu i uzrok su politike nestabilnosti.Politika regionalnog razvoja deo je razvojne politike. Ona je po svojim karakteristikama dugorona, jer su nam i problemi regionalnog razvoja dugoroni.1. Ciljevi proizilaze iz njenih zadataka i predstavljaju njihovu operacionalizaciju i koriste specijalne dravne fondove ili specijalizovane dravne banke.2. Praksa politike regionalnog razvoja u trinim privredama je bogata u pogledu sredstava, instrumenata i mera koje ona koristi.3. Politika regionalnog razvoja koristi klasine instrumente i mere ekonomske politike razliitog karaktera.a) Kreditnom politikom vri usmeravanje dela kreditnog potencijala banaka za investicione i druge razvojne potrebe nerazvijenih regiona.b) Fiskalnom politikom se stimuliu ulaganja u nerazvijene regione oslobaanjem privrednih subjekata koji ta ulaganja vre od poreskih obaveza za odreeni vremenski period ili se te obaveze smanjuju.c) Spoljnotrgovinskom politikom mogue je smanjiti carinska optereenja kada je u pitanju uvoz opreme za potrebe nerazvijenih regiona.d) Razvoj infrastrukture na nerazvijenim podujima vrlo esto se koristi kao mera reg. politike.e) Struktuiranje proizvodnje na nerazvijenim podrujima je u funkciji njihovog ubrzanog razvoja.f) Demografskom politikom treba spreiti ili ublaiti pranjenje nerazvijenih podruja.g) Politika cena komunalnih usluga i trokova ivota u velikim gradovima esto privlai stanovnitvo iz nerazvijenih podruja.h) Politika lokalne vlasti u sadejstvu sa dravnom politikom moe da da doprinos ubrzanom ekonomskom i drutvenom razvoju nerazvijenih regiona.

85. Strana ulaganja

Znaaj proizilazi iz samog bia trine ekonomije koje podrazumeva: slobodu kretanja, organizovanja, koncentracije i centralizacije kapitala u svetskim razmerama. Strana ulaganja imaju posebno veliki znaaj za privredni znaaj onih zemalja kod kojih je kapital izrazito limitirajui faktor razvoja. Danas je to sluaj sa zemljama u razvoju i onima koje su u tranziciji.Obezbeenjem veeg priliva stranog kapitala u zemlju, postie se:1) smanjenje limitiranosti kapitala kao faktora proizvodnje;2) mogunost ekonomskog i razvojnog limitiranja ostalih faktora sa kojima zemlja raspolae;3) sa inostranim kapitalom obino se uvoze savremena tehnika tehnologija i znanje;4) dolazi do ireg ukljuivanja zemlje u meunarodnu podelu rada.Praksa mobionosti kapitala u svetskim razmerama izrodila je raznovrsne oblike stranih ulaganja, od kojih su najznaajniji:a) osnivanje novih privrednih preduzea stranim kapitalom;b) kupovina domaih preduzea od strane stranih privrednih subjekata;c) kupovina delova domaih preduzea (akcije);d) koncesionarstvo;e) strana ulaganja u bescarinske zone;f) osnivanje stranih banaka i njihovih filijala;g) kupovina domaih banaka i drugih finansijskih organizacija.Inkorporiranje stranih ulaganja u razvojnu politiku, naroito zemalja u razvoju i onih u tranziciji danas predstavlja ekonomsku stvarnost. Atraktivcnost jedne zemlje za strana ulaganja moe se izraziti sledeim grupama faktora: rastom,razvojem i stabilnoi njene privrede; politikom stabilnou njene privrede; kvalitetom i stabilnou pravnog sistema; politikom stabilnou zemlje; irinom domaeg trita itd.I industrijski razvijene zemlje nastoje da privuku strane investicije. Industrijski razvijene zemlje su danas najvei investitori stranog kapitala u svetu, ali i najvei deo stranog kapitala se u njih investira jer imaju najatraktivnije uslove kojima privlae kapital.

86. Ekoloka politika

Ekoloki problemi zadnjih decenija su postali vrlo znaajan problem drutvenog i ekonomskog razvoja gotovo svih zemalja. Dananji privredni razvoj, urbanizacija i koncentracijastanovnitva i proizvodnje doveli su do toga da je stvorena globalna opasnost za svet zbog drastinog naruavanja prirode.Ekoloka politika ima viedimenzionalni sadraj. Ona u sebi sadri elemente ekoloke, socijalne, tehnoloke i komunalne politike. Trini mehanizam funkcionisanja privrede samostalno ne reava ekoloke probleme. Ekoloki problemi danas imaju globalni znaaj u svetu, iz ega proizilazi da aktivnost svake drave u oblasti zatite ivotne sredine mora da polazi od saradnje sa meunarodnim institucijama koje se bave tim problemima i drugim dravama.Drava propisima utvruje odreene normative i standarde u oblasti ekologije. U primeni propisa koji se tiu ekologije, drava moe delovati represivno i stimulativno. Materijalni trokovi ouvanja ivotne sredine padaju na teret drutva u celini.

87.Odrzivi i humani razvoj

88. Razvojna politika komunalne privrede

Sadraj komunalne privrede u savremenim naseljima ine:1) sistem vodosnabdevanja;2) gradski saobraaj;3) kanalizacija;4) lokalna PTT mrea;5) pijane usluge;6) zanatske usluge i sl.Kao komunalna preduzea najee se organizju: vodovod, kanalizacija, gradski saobraaj, prikupljanje, iznoenje i odlaganje smea i sl. Ova preduzea najee osnivaju organi lokalne samouprave, samostalno ili u saradnji sa privatnim vlasnicima kapitala. Ta preduzea imaju javni karakter i najee su deo javnog sektora privrede. Razvoj komunalne prvrede je u funkciji opteg privrednog razvoja zemlje i u funkciji potrbe stanovnitva u naseljima. Najznaajniji subjekti komunalne politike jesu drava, optine i gradovi. Sastavni deo te politike jeste i prostorno planiranje. Optine i gradovi imaju posebnu ulogu i znaaj u ostvarivanju razvojnih ciljeva u ovoj oblasti to se ogledau njihovoj nadlenosti i preduzimanju mera za realizaciju ciljeva razvoja komunalne privrede.

15