ISTINAO SLOVENSKO 1

  • View
    12

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of ISTINAO SLOVENSKO 1

  • ISTINAO SLOVENSKO-SRPSKOM PAKTU PROTIV JUGOSLAVIJE I

    TRGOVINI ORUJEM: TKO JE POMOGAO OTVORITI VRATA PAKLA I PRI TOME JO ZARADITI?

    Foto: Guliver image/Getty images

    Tada, mi emo rei paklu: "Jesi li se napunio?" A pakao e odgovoriti: "Ima li jo?"

    Mea Selimovi, Dervi i smrt (izreka iz Kur'ana)

    Vie od 130 000 mrtvih, viestruko vei broj ranjenih, vie od milijun raseljenih, prognanih i izgnanih. Uniteni ivoti, obitelji i budunost. Dvadeset godina neobuzdane i bezobzirne pljake i trganja drutvenih veza. Rasap. Tako bismo 2014. godine mogli opisati podruje nekadanje Jugoslavije, dvadeset i tri godine nakon poetka krvavih ratova koji su zacrtali sudbinu graana nekad najrazvijenije i najbogatije drave drugoga, socijalistikoga bloka.

    Svjetska i domaa javnost najveu odgovornost za krvavi raspad federacije pripisuju srpskome voi Slobodanu Miloeviu koji je nasilnim ostvarivanjem projekta Velike Srbije uz pomo Jugoslavenske Narodne Armije (JNA) sijao smrt i patnju gotovo posvuda po bivoj Jugoslaviji.

    Slovenija je najbolje prola u njezinu raspadu, sa aicom poginulih u vlastitim redovima i nekoliko desetaka mrtvih golobradih pripadnika JNA. Osim toga, okoristila se kasnijim

    ratovima u susjedstvu i dobro zaradila unosnom prodajom oruja. Pri tome nije bila rije tek

  • o samovoljnoj i nezakonitoj prodaji pojedinih dravljana, slubenika ili ministara, nego o promiljenim odlukama dravnoga vrha koji je od nove, samostalne drave napravio ratnu profiterku. Ujedno je upravo dravni vrh Republike Slovenije bio instanca koja je donosila odluke koje su sudbinski doprinijele nasilnom raspletu jugoslavenske krize ili su ga ak i ubrzale.

    Ve vie od dvadeset godina graani Slovenije ive izolirani od meunarodnih informacijskih i intelektualnih tokova. Odsjeeni su od istinitih informacija o prijelomnim dogaajima, o postupcima vlastitih voa i o njihovoj odgovornosti u razdoblju stvaranja nove drave. Iako mnogi pojedinci znaju to se tada dogaalo, oni ustrajno ute, kao da im je o tome zabranjeno govoriti. Jo od nastanka drave sustavno se gradi mit o "ratu za samosvojnost", mit koji koristi ponajprije tadanjim voama. No, istina se razlikuje od mitova koji se u Sloveniji utvruju godinu za godinom. Svjetskoj javnosti i inozemnim strunjacima poznate su mnoge posve razliite informacije o tadanjim dogaajima u Jugoslaviji, o njezinom krvavom raspadu i o odgovornosti Slovenije i njezinoga vodstva. Ta se istina i dalje brino skriva od slovenske javnosti.

    "Kako je to zanimljiva pria. Zanimljiva, a istovremeno i depresivna jer govorimo iz razliitih gledita. Kada raspravljamo o tome kako otkriti neto novo o ratovima u Jugoslaviji, vama je bilo reeno manje nego nama iako ste ivjeli u upravo toj sredini te imate drugaije referentne toke. Nama su drugaije govorili o tome to se dogodilo i zato", tako mi je jedan od nekadanjih urednika britanskog BBC-a u prosincu 2013. odgovorio u pismu na moje vienje dogaaja iz vremena osamostaljenja i trgovine orujem. Njegova me poruka potresla i potaknula da se latim podrobnijeg istraivanja onoga to se tada doista dogodilo.

    Danas, kada je Slovenija u dubokoj ekonomskoj, drutvenoj i moralnoj krizi i povremeno podsjea na kraljevstvo lai i sajam tatine, ini se da su tome bitno doprinijeli upravo mitovi i lai o prolosti. Kao to su slovenske crkvene vlasti napuhavale golemi financijski balon i tek ih je Sveta Stolica uspjela kazniti, tako je i slovenska politika vlast svih boja napuhala balon lai koji slovenskoj javnosti prijei da spozna istinu o prolim odlukama i postupcima ije se posljedice osjeaju i danas. I taj balon treba probuiti i osloboditi istinu.

    Neki Slovenci misle da ih svijet esto ne razumije. "Slovenija danas u meunarodnim odnosima nema ni saveznika, a kamoli prijatelja", zakljuio je povjesniar Boo Repe (Mladina, 20. prosinca 2013.). Slovence, naime, ve dvadeset godina u veem dijelu svijeta smatraju egoistinim narodom koji je dijelom odgovoran za nasilan raspad Jugoslavije.

    Predgovor i tajni kolovoki sastanak u Beogradu

    Predgovor Slavena Letice za hrvatski prijevod prve knjige trilogije V imenu drave (U ime drave: Prodaja, Jesenski i Turk, Zagreb, rujan 2013.) u Sloveniji je jako uzrujao pripadnike i simpatizere tadanjega dravnog vodstva.

    Nekadanji osobni savjetnik hrvatskog predsjednika Franje Tumana (odstupio je s tog poloaja u oujku 1991. kada je shvatio da se Tuman sa srpskim voom Slobodanom Miloeviem dogovara o diobi Bosne i Hercegovine) na temelju iskustava i poznavanja tajnih sastanaka kojima je i sam prisustvovao postavio je slovensku trgovinu orujem u nov okvir i podsjetio na sporazume predsjednika Predsjednitva Slovenije Milana Kuana i srpskog predsjednika Slobodana Miloevia. Rije je o sporazumima Slovenije i Srbije,

  • koje su upravo tada uspostavljale svoju novu dravnost, potkopavale savezne organe i lukavo i uinkovito ruile jugoslavensku federaciju.

    "Da bi slovensko vodstvo moglo donijeti odluku o masovnoj prodaji zaplijenjenog oruja Hrvatima, moralo je biti sigurno da mu vie ne prijeti opasnost od agresije JNA i Srbije", ocijenio je Letica (U ime drave: Prodaja, Jesenski i Turk, Zagreb, rujan 2013, str. 15).

    Predsjednitvo Slovenije, koje su inili predsjednik Milan Kuan i lanovi Matja Kmecl, Ciril Zlobec, Ivan Oman i Duan Plut, je kao kolektivno dravno poglavarstvo 26. kolovoza 1991. donijelo odluku da e Slovenija "pomoi Republici Hrvatskoj na podruju obrane, ali u opsegu koji ne bi ugrozio obrambene sposobnosti Slovenije", (Zapisnik 67. sjednice

    Predsjednitva Republike Slovenije, Ljubljana, 26. kolovoza 1991.)

    To je bila odluka dravnoga vodstva koja je formalno dozvolila prodaju oruja iako je ona zapoela ve u srpnju 1991., netom nakon zaposjedanja vojnih skladita JNA i nakon srpanjske odluke Vijea obrane Predsjednitva Slovenije.

    "Dogaaj koji je bio od presudne vanosti za razumijevanje i ispravno povijesno tumaenje odluke slovenskog dravnog vodstva bio je tajni pakt o nenapadanju Slovenije i Srbije, koji je sklopljen u Beogradu nepuna dva tjedna prije: 14. kolovoza 1991.", navodi Letica

    (U ime drave: Prodaja, Jesenski i Turk, Zagreb, rujan 2013, str. 15).

    Tada su se u stanu utjecajnoga srpskoga knjievnika Dobrice osia, sive eminencije velikosrpskog projekta i kasnijeg predsjednika Srbije, pojavili predsjednik slovenske

    skuptine France Buar i ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel. Kako je proao taj povjerljivi susret intelektualaca poslije je u svojim memoarima podrobno opisao sam

    Dobrica osi. (Lina istorija jednog doba vreme raspleta. 1981-1991, Slubeni glasnik, Beograd, 2009, str. 309-311).

    "Doli su avionom. Pred kuom su se zaustavila tri automobila: dva policijska, kao pratnja, i njihov s pratiocima. Obezbeivao ih je Savezni SUP. Zamolio sam Boicu da ne demonstrira iskrenost pred gostima. Buar i Rupel bili su snishodljivi i osmehnuti. Smestili smo se na terasu i uz kafu zapoeli razgovor kao dobri, stari poznanici i prijatelji iz opozicije. Izloili su mi namere da uspostave neposredne odnose sa Srbijom, spremni na striktnu neutralnost u

    hrvatsko-srpskom sporu, da bi od Srbije dobili podrku za svoje otcepljenje

    Kau da su doli kod mene uz saglasnost i dogovor s Kuanom i Drnovekom, a ako se ja saglasim s njihovim stavovima, ii e kod Miloevia, mojim posredovanjem A ja sam uveren: na novu politiku ih primoravaju ekonomski interesi. Onda su izdiktirali svoju

    platformu i predloge za novu politiku sa Srbijom. Zapisao sam ih na srpskom, a Rupel na

    slovenakom. Rekao sam im da u obavestiti Miloevia i javiti im njegovo miljenje. Otili su posle tri sata razgovora, zadovoljni. Mene su opteretili brigom i uvlaenjem u politiku.

    Potraio sam Miloevia. On je 'negde u Srbiji'. Javio mi je da u naelu prihvata razgovor, ali e im 'dobro naplatiti za sve to su radili protiv Srbije'. Poruio sam Buaru da se u ponedeljak javi Miloeviu.

    A platforma za novu politiku Slovenije prema Srbiji, koju smo sva trojica potpisali kao

    nekakav dogovor, lii na sporazume i dogovore koje su sklapali ljudi u Jugoslovenskom odboru za vreme Prvog svetskog rata", napisao je osi.

  • U memoarima je objavio itavu "platformu" koju je Slaven Letica u predgovoru predstavio kao "tajni sporazum Kuan-Miloevi". osiev je zapis bio objavljen ve 2002. godine na mrenim stranicama najitanijih srpskih novina Veernje novosti, ali su ga slovenski mediji i povjesniari previdjeli. (http://novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:275793-Opet-zbegovi-na-Kozari,

    http://novosti.rs/dodatni_sadrzaj/clanci.119.html:275794-Lukava-ponuda-Slovenaca)

    Tekst "platforme", koji je u svojoj knjizi objavio Dobrica osi, glasi:

    1. Slovenija se ne mea u unutranje odnose drugih naroda i pitanja unutranjih granica, niti e se postavljati na stranu bilo kojeg jugoslovenskog naroda u reavanju jugoslovenske agonije. Slovenija nee dozvoliti da se instrumentalizuje u jugoslovenskim meunacionalnim sporovima.

    2. Slovenija se na osnovu nacionalnih interesa, bez predrasuda i emocije, dogovara sa

    Srbijom o meusobnim odnosima. Pri tome, ona potuje odluujuu ulogu Srbije u reavanju jugoslovenske situacije i kompatibilnosti slovenakih i srpskih interesa.

    3. Slovenija smatra da je mogue reenje srpsko-hrvatskih odnosa samo na temelju samoopredeljenja naroda iz kojeg treba da proizau razliiti oblici autonomija.

    4. Slovenija smatra realnim i razumnim da doe do federativnog povezivanja Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Slovenija priznaje pravo Hrvatskoj da se opredeli

    prema toj federaciji.

    5. Slovenija e se samostalno i suvereno opredeljivati prema tim dravnim subjektima. Slovenija je spremna da aktivno sarauje u procesima konstituisanja tih subjekata, ako oni tu saradnju ele.

    6. U smislu prethodnih naela, Slovenija i Srbija ele razreavati