KARDUM

1) Ekonomska i financijska politika imperijalizma krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Europska premoć temeljila se na porastu industrijske proizvodnje, razvitku komunikacijskih i prometnih veza te stalnim povećavanjem stanovništva te osjećaj europljana o uzvišenosti i superiornosti svoje rase nad drugim rasama (crna i žuta). Za nastavak razvoja Europa je trebala nova tržišta. Kraj 19. st. poznat po 2. industrijskoj revoluciji i tehničke inovacije na području elektronike, porast proizvodnje čelika, otkriće dinamita izumljen mitraljez, podmornica i tenk, noviteti u medicini, najspektakularniji rezultati na području transporta (motor s unutrašnjim sagorijevanjem-proizvodnja auti, brodova, lokomotiva i aviona). Kolonijalna eksploatacija omogućena dobrim transportnim i komunikacijsko-telegrafskim vezama kopnom, morem i zrakom. Krajem 19. st. kolonijalna podjela gotova, europska ekspanzija nastavlja se u obliku borbe za zone utjecaja. Europa ovisi o izvaneuropskim izvorima hrane: sklopljeni ugovori sa južnoameričkim državama (sloboda trgovanja i vršenje religijskih obreda), s Turskim carstvom nametnut nametnut kapitulacijski režim koji europljanima daje slobodu trgovanja te oslobađa poreza, u Kini su postojale tzv. eksteritorijalne četvrti s pravosuđem europljana, europljani u Aziji nametnuli unilateralne ugovore (nemogućnost azijskih zemalja da svoju robu štite carinama, jedino se Japan uspio osloboditi tih ograničenja 1911.). U Europi borba za prevlast na tržištima između Njemačke i Velike Britanije.Njemačka: Velika Britanija:- jača tehnologija -zadržala položaj svj. izvoznice - jača na tržištu Kine, Nizozemske, Italije zahvaljujući izvozu u svoje kolonije- koncesija Bagdadske željeznice - V.B. i SAD imaju većinu koncesija nafte

- potpuno vlasništvo željeznice u Argentini

3 najjača financijska europska središta:- London – centar kapitala za razvoj industrije- Pariz – investicije se temelje na rentijerskoj tradiciji, ulažu novac u banke europskih država, Francuska glavni krediter Rusije- Berlin – najslabiji svjetski centar za prekomorske investicije, nema rentijersku klasu, ni velike investitore pa su se njemačke banke udružile, investicije usmjerene prema Balkanu, jugoistočnoj Europi i Latinskoj AmericiImperijalistička politika tada u uskoj kooperaciji sa ekonomijom, glavne karakteristike imperijalizma: penetracija buržoasko-kapitalističkih zakona konkurencije i državne proizvodnje u državnu politiku, rivalstvo nacionalnih industrija postaje rivalstvo naroda i država što za posljedicu ima početak 1. svjetskog rata.Demografska situacija u Europi 19./20. st. :- nagli porast stanovništva, masovno emigriranje- iz zapadne Europe najviše emigranata iz VB ( Irska, Škotska ), malo iz Njemačke, skoro ništa iz Francuske- iz Rusije Židovi i Poljaci- najveća emigracija iz južnog dijela Italije- većina odlazi u SAD, Kanadu, Argentinu, J Afriku, u Australiju i Novi Zeland uglavnom Englezi i IrciNacionalni problemi u Europi 19./20. st. :- tzv. nacionalne države : VB, Francuska, Italija, Španjolska- tabori višenacionalnih imperija : Rusija, Austro-ugarska, Tursko carstvo

- Njemačka 1871. ostvarila nacionalno ujedinjenje, ali je ostala imperij u unutrašnjopolitičkom ustrojstvu- VB – irsko pitanje; Dom Lordova odbacio financijski zakon; jačanje laburističke stranke; slomljen Dom Lordova( koji je bio bastion britanske tradicije ) uz pomoć kralja Georgea V., liberala i irskih poslanika; pojava irskih pokreta kao ''Sinn-Fein'', ''Irsko republikansko bratstvo'', ''Republikanska socijalna partija'' za odcjepljenje Irske od VB, Irci pristali na Projekt o samoupravi 1912. kojim su dobili vlastiti parlament sa senatom, Ulster ( protestanti ) bili su protiv tog zakona pa se formiraju vojne grupacije- Njemačka – opasnost od manjine Poljaka i ostalih nenjemačkih nacija u svojim granicama - Rusija – borba protiv poljskog nacionalnog pokreta koji vodi poljska inteligencija pobjegla u inozemstvo; na Baltičkoj obali blok Estonaca, Latvijanaca, Litvanaca; problematičan i bjeloruski nacionalizam te ukrajinski otpor ruskom centralizmu; Židovi protiv ruske vlade jer su im često služili kao žrtveno janje.

2) Nacionalno pitanje u Austro-Ugarskoj početkom 20. st.

Podjela austrijske imperije Ausgleichom ( izjednačavanje ), na austrijski i ugarski dio. Otad dva ravnopravna dijela sa zajedničkim monarhom i ministarstvom vanjskih poslova, vojske i mornarice te financija. Beč i Pešta imali zasebne parlamente i vladu, svaki parlament delegaciju od 60 članova koje su se 1 godišnje sastajale i raspravljale o pitanjima zajedničkih interesa. Trgovački odnosi Austrije i Ugarske revizirani svakih 10 godina. U Ugarskoj 1903. jača politička opozicija i traži uvođenje mađarskog jezika u ugarske čete. Vlast preuzima opozicija ( nakon što je car Franjo Josip 2 puta raspustio parlament ). Istvan, sin Kolomana Tisze, reorganizirao Nacionalnu stranku rada te objavio lojalnost caru i politici dualizma. Problem nacionalnosti u Ugarskoj : Slovaci, Rumunji, Srbi, Hrvati, Nijemci i Bugari. Hrvati imali autonomiju svoj sabor i bana kojeg je imenovao car na prijedlog ugarskog predsjednika vlade. Problem nacionalnosti u Austriji : Poljaci, Rusini, Česi, Slovenci, Talijani, Hrvati, Srbi, a BiH pod zajedničkom upravom Austrije i Ugarske. Najžešći otpor od Slavena Austriji pružali Česi. Ruska revolucija 1905. omogućila Slavenima više poslaničkih mjesta od Nijemaca, tako u Austro-Ugarskoj postoji Slavenski blok protiv njemačkog, ali vlada se održava uz pomoć Poljaka koji zadovoljni svojim statusom ne ulaze u slavenski blok. Vojna pobjeda Srbije u Balkanskim ratovima pobudila je nade u Slavena pa je zato cilj Austro-Ugarske vlade kontrola Srbije te unutrašnjopolitička reorganizacija koja bi zadovoljila želje svih naroda u njenim granicama.

3) Nacionalno pitanje u Turskom carstvu početkom 20. st.

U centralnom dijelu Turci, u europskom dijelu Slaveni, Grci, Albanci, Arapi, Kurdi i Armenci. Carevinom je despotski vladao Abdul Hamid II . Među Turcima se organizira mladoturski pokret koji je propagirao liberalizaciju, demokratizaciju i reorganizaciju carstva, ukidanje apsolutizma te vraćanje ustava iz 1876. Mladoturci djeluju iz inozemstva te surađuju s Makedoncima koji sudjeluju u mladoturskoj revoluciji 1908. u nadi da će Makedonija dobiti svoju lokalnu samoupravu. Abdul Hamid bio prisiljen vratiti ustav iz 1876. Arapi osnovali Arapsko-otomansko bratstvo koje je trebalo poticati na lojalnost svih naroda sultanu. Mladoturski oficiri spriječili sultanov državni udar pa preuzeli vodstvo mladoturskog pokreta na čijem čelu je bio ''Komitet za ujedinjenje i napredak''. Mladoturci zabranili rad svih neturskih udruženja pa tako i VMORO-a. Arapi osnovali ''al Fatat'' u Parizu koji želi da arapi ostanu unutar Turskog carstva ukoliko dobiju samoupravu no to nisu dobili pa su tražili pomoć od Europe.

4) Suparništvo velesila i prva marokanska kriza.

Suparništvo se temelji na problemima koji su proizašli :- iz poraza Rusije od VB i Francuske u Krimskom ratu- iz ujedinjenja Italije- iz poraza Francuske u francusko-pruskom ratu, njemačkog ujedinjenja i njemačke aneksije Alsacea i Lorreinea Kreator njemačke politike kancelar Otto von Bismarck želio je izolirati Francusku potičući neraspoloženje europskih monarhija prema njenom republikanizmu, te usmjeriti Francusku ka osvajanju novih kolonijalnih posjeda što bi ju dovelo u sukob s VB. Bismarck je izgradio sistem saveza : 1879. savez Austro-ugarske i Njemačke, 1882. Austro-ugarska i Italija – Trojni savez ili Savez centralnih sila (1883. i Rumunjska s Austro-ugarskom). 1887. Mediteranski sporazum VB, Italija i Austro-ugarska uzajamno garantirale svoje interese u Egiptu, Tripolisu i Carigradu. Bismarckova politika doživljava slom dolaskom na prijestolje Wilhelma II Hohenzollerna koji za najopasnije njemačke neprijatelje smatra Francusku i Rusiju te ne obnavlja ugovor s Rusijom već potpisuje suradnju s VB. Francusko-ruski sporazum iz 1891-1892 omogućavao je zemljama potpisnicama različite interpretacije. Dolaskom novog šefa njemačkog generalštaba Alfreda von Schlieffena determinira daljnju njemačku politiku : prva na udaru bit će Francuska. Njemačka počela širiti zone utjecaja u Kini i Bliskom istoku (Turska – Bagdadska željeznica). Wilhelm gradi veliku flotu čime potiče trku u kopnenom i pomorskom naoružanju i političko zbližavanje VB, Francuske i Rusije.Francuska ekspedicija prodrla u dolinu gornjeg Nila i ušla u Fashodu. Francuzi to područje smatraju ili bez vlasnika ili pod Turskim carstvom, ali ne priznaju Britancima vlasništvo tog područja. VB prijete Francuzima a s obzirom da Francuska ne može računati na pomoć Rusije ona se povlači. Novi francuski ministar vanjskih poslova Delcasse želi zbližavanje VB i Rusije. Italija katastrofalno poražena od abesinske vojske kada se uplela u sukob u Fashodi, traži zaštitnika u Francuzima kojima daju pravo širenja u Maroko, a Francuzi štite talijanske interese u Tripolitaniji.1904. Francuska priznala VB pravo na Egipat, a VB priznala Francuskoj pravo na Maroko.Rusija prodire u Kinu nakon Bokserskog ustanka (1900-1901), VB traži da Japan spriječi prodiranje u Aziju (Japan štiti Koreju koju želi za sebe). Potpisan Anglo-japanski sporazum kojim se korejska područja priznaju Japanu. Rusi i dalje napreduju prema Koreji pa japanci 1904. napadaju ruske brodove u Port Arthuru i započinje Rusko-japanski rat. Rusi doživjeli odlučujući poraz u bitci kod Mukdena i bruku kad su napali britanske ribarice misleći da su japanski ratni brodovi, Francuska smirila mogući sukob VB i Rusije.Da bi razbila francusko-rusko prijateljstvo Njemačka izaziva Marokansku krizu. Posljednji jaki marokanski sultan Mula Hasan umire i nasljeđuje ga 13-godišnji sin Abdul Azizi pod čijom se vladavinom Maroko raspada. Maroko graniči s Alžirom pa su Francuzi zainteresirani za Maroko. Francuzi imaju blagoslov VB za Maroko i sporazum sa Španjolskom (o podjeli Maroka). Wilhelm odlučuje intervenirati pa kao slučajno na krstarenju pristaje u Tangeru gdje priznaje sav sultanov suverenitet u Maroku. Njemački kancelar von Bulow 1905. zatražio sazivanje međunarodne konferencije o Maroku. Delcasse se odupire tom zahtjevu no nema podršku vlade pa daje ostavku. Wilhelm nagovorio Nikolaja na uzajamni sporazum o vojnoj pomoći od napada neke treće sile koji treba stupiti na snagu nakon potpisivanja mira s Japanom (Lamsdorff raskinuo taj sporazum). Pri obnovi anglo-japanskog sporazuma proširene obaveze : VB se obvezala pomoći Japanu u napadu i isto se obvezao i Japan.Konferencija o Maroku započela 16.1. u Algesirasu, završena je 7.4.1906. Francuska i Španjolska dobile su organizaciju marokanske policije pod načelom inspektora iz Švicarske.

Novi britanski ministar vanjskih poslova Grey zbližava VB i Francusku. Potpisan sporazum VB i Rusije, Perzija podijeljena na 3 dijela : sjever pod Rusijom, jugoistok pod VB, središnja neutralna, potpisan 1907. kao nastavak sporazuma VB i Francuske iz 1904. ANTANTA (Trojni sporazum).

5) Aneksiona kriza

Austro-ugarski ministar vanjskih poslova Aehrenthal provodi aneksiju BiH (1908), time želio postići :- omogućiti BiH brz i moderan napredak izvan Turskog carstva- zbližavanje Rusije prema Njemačkoj i Austro-ugarskoj- afirmirati Austro-ugarsku kao europsku velesilu- osujetiti velikosrpske planove- stvoriti mogućnost reorganizacije monarhijeNjemačka podupire aneksiju jer smatra da će se tako razbiti zbližavanje VB, R i F.Srbi za najvećeg neprijatelja smatraju Austro-ugarsku. Situacija u BiH se nije poboljšala ni ekonomski ni politički (sačuvano staro granično izborno pravo i sustav izbornih kurija).Austro-ugarska optužila hrv.-srp. opoziciju u Hrvatskoj da je produžena ruka srpske propagande1909. proveli veleizdajnički proces protiv grupe uglednih Srba, čime su se samo zbrukali i stvorili još veće neprijatelje među Srbima i Hrvatima.16.9.1908. sastanak u Buchlau Aehrenthala i Izvoljskog (ruski ministar vanjskih poslova) na kojem Austro-ugarskoj dano pravo aneksije a Rusiji režim za prolaz kroz Moreuze (otvoren put za Carigrad). Car Franjo Josip potpisao aneksiju, no F i VB nisu pristale da samo R dobije pravo prolaza pa se Izvoljski osjećao prevarenim. Ruske i Austro-ugarske snage su se naoružale, no pred prijetnjom Njemačke se Rusija povukla. R i Srbija priznale aneksiju BiH.

6) Druga Marokanska kriza ( agadirska kriza )

Njem. admiral von Tirpitz počeo graditi veliku njemačku flotu uz podršku cara. Njem. predsjednik vlade Bethmann-Hollweg pokušao je sklopiti sporazum s VB, kojim bi VB obećala u budućem ratu ostati neutralna, a Nj da će usporiti gradnju mornarice, no ništa.R rekla da će priznati njem. koncesiju Bagdadske željeznice ako Nj prizna ruske interese u sj. Perzji.Novi njem. ministar vanjskih poslova Kinderlen-Wachter uspio dobiti eksploataciju Maroka nakon krize (Abdul Aziz protjeran). Pan-germanska politika tada želi Mittelafriku od Kameruna do Istočne Afrike i time presijecao kontinuitet britanskih posjeda, ''Braća Mannesmann'' firma koja je zastupala nacionalne interese u Maroku.1911. buknula buna u Maroku protiv novog sultana, francuska vlada obvezala se štititi europljane u Maroku. Kinderlen-Wachter tražio od F kao teritorijalne kompenzacije zbog toga što je F prekoračila svoje ovlasti. Tražio čitav francuski Kongo za prepuštanje Maroka. Poslao ratni brod ''Panther''. VB spremna na rat i očuvanje mira po svaku cijenu. Francusko-njemački sporazum 1911. Nj priznala F protektorat nad Marokom, a F ustupila Nj dio Konga.1912. VB povlači iz Mediterana cijelu flotu osim sa Malte. VB drži obranu La Manchea, a F Mediterana, potpisana vojno-pomorska suradnja F i VB u slučaju rata.Sporazum I i R 1909. o očuvanju statusa quo na Balkanu, I priznato pravo na libijsku obalu.Italija tražila od Turske obećano iz I-R sporazuma, I napala Tursku.

7) Balkanski ratovi

Započeo tursko-talijanski rat nepogodan za R tj. Za njihov trgovački pravac kroz Bospor i Dardanele te R pokušava nagovoriti Tursku na sporazum kojim Turska dobiva status quo a R prolaz prema Carigradu, no to nije uspjelo, ali R uporna pa prijeti Turskoj, a ova se obratila Nj no ipak je postignut mir.U Beogradu za ruskog ambasadora postavljen Hartwig te se sve u Srbiji radilo uz njegovo savjetovanje.1912. potpisan tajni srpsko-bugarski sporazum kojim te zemlje jamče suverenitet i teritorijalni integritet te vojnu pomoć ako bude potrebna zajednička vojna akcija protiv Turske te podjela europskog teritorija Turskog carstva. Ubrzo potpisana vojna konvencija i grčko-bugarski sporazum, Crna Gora se bez potpisivanja sporazuma pridružila Srbiji, Bugarskoj i Grčkoj – savez balkanskih država.F dala potpunu slobodu R u političkom odlučivanju u vezi s Balkanom.Austro-ugarska odlučila izbjeći rat, ali čim Srbija napadne Tursku opća mobilizacija.R spremna pomoći balkanskim državama te provodi predmobilizaciju.Nj želi ostati po strani, smatra da balkanske države imaju pravo na proširenje.Crna Gora 8.10. objavila rat Turskoj, T potpisala mir s I, T objavile rat Srbija, Bugarska i Grčka, do 11. mjeseca T gotovo u potpunosti izbačena iz europskog dijela carstva, T poražena.Pobjeda balkanskih država s francuskim naoružanjem pa zadovoljna i F.Austro-ugarska pristala na proširenje Srbije, ali ne i da dobije svoju luku na Jadranu, ako R u tome podrži Srbiju u rat ulaze Austro-ugarska i Nj, no R odustaje od mobilizacije.Turska potpisala primirje, ali ipak ne pristaje na tolike teritorijalne gubitke pa rat započeo opet 1913., no ipak mir u Londonu kojim se T odrekla teritorija zapadno od linije Enos-Midia i Krete.Austro-ugarska razmišlja o vojnoj intervenciji u Srbiji.F prihvatila novi ofenzivni plan ''Plan 17''.Srbija želi zadržati novoosvojene teritorije uključujući i dio Makedonije koji prema srpsko-bugarskom sporazumu pripada Bugarskoj. Srbija potpisala obrambeni savez s Grčkom protiv Bugarske. Bugarska napala srpske i grčke položaje u Makedoniji i doživjela poraz. U rat protiv Bugarske ušla i Rumunjska, ubrzo miru Bukureštu, Bugarska poražena. Pod zaštitom velikih sila osnovana kneževina Albanija. Bugarska zadržala samo dolinu Strumice i primorje u Trakiji. Srbija zavladala Makedonijom gdje ubrzo pobuna stanovništva pa se srpske vojne snage bore protiv albanskih i bugarskih pobunjenika, Srbi duboko ušli u Albaniju, ali se pod pritiskom Austro-ugarske povlače. Nj na strani Austro-ugarske protiv Srbije.

8) Sarajevski atentat, srpanjska kriza i izbijanje prvog svjetskog rata.

Sarajevski atentatFranju Ferdinanda i suprugu Sofiju Hohemberg (češkog podrijetla) ubio je 28.6.1914. u Sarajevu Gavrilo Princip, pripadnik ''Mlade Bosne'' koja je atentat pripremala pod patronatom ''Crne ruke'' ili ''Ujedinjenje ili smrt'' (na čelu Dragutin Dimitrijevič-Apis, šef obavještajne službe u srpskoj vojsci). ''Crna ruka'' osnovana 1911. s ciljem da se tajnim i nasilnim akcijama stvori Velika Srbija osvajanjem Makedonije. Srpski predsjednik vlade Nikola Pašić saznavši da se planira atentat, što nije smatrao pametnim, javlja vijest Austro-ugarskoj vladi što ovi ignoriraju. Smrt Franje Ferdinanda u mnogih primjena kao olakšanje, novi prijestolonasljednik Karlo Franjo Josip.

Srpanjska krizaPrije obračuna sa Srbijom Austro-ugarska mora dobiti podršku Nj i sakupiti dokaze protiv Srbije. Franjo Josip smatra da politika južnih Slavena pod srpskom zastavom ugrožava Austro-ugarsku, te austro-ugarska vlada mora raditi da izolaciji Srbije (faze takvog programa):- jačanje pozicija sadašnje bugarske vlade- Rumunji na strani Austro-ugarske- pomirenje Bugarske, Grčke i Turske te se dobije balkanski savez s osiguranjem mira njemačkim zemljama.Nj daje bezuvjetnu podršku Austro-ugarskoj. Srbi napadaju Austro-ugarsku i slave atentatore. R na strani Srbije. Nj smatra nužnim da austro-ugarsko srpski sukob ne poprimi šire razmjere i da se nitko ne bi smio miješati pa ni sama Nj pa Wilhelm odlazi na krstarenje, a šef njemačkog generalštaba na godišnji odmor.Talijanska javnost na strani Srbije, da se Talijani ne bi osjećali izostavljenima u donošenju odluka Nj i AU joj to misle nadoknaditi teritorijima (južni Tirol) no talijanska diplomacija zadržava status quo i želi spriječiti sukob sa Srbijom.Beč priprema ultimatum za Srbe dovršen 19.7., u kojem se kaže da AU organi sudjeluju u suzbijanju srpskih subverzivnih pokreta protiv monarhije te zabrana neprijateljske propagande i otpuštanje kompromitiranih oficira. Nj javno zauzima stav prema AU krizi sa Srbijom da se nada da će Srbija popustiti. F na strani Srbije jer su uz R koja neće trpiti vojnu akciju protiv Srbije. I ne bi odgovarao rat AU i Srbije jer ne žele ulaziti u rat protiv VB. Srbija želi preuzeti južnoslavenske provincije AU jer je atentat samo produbio mržnju prema monarhiji, spremni prihvatiti zahtjeve AU osim onih koji ugrožavaju čast Srbije. AU poslanik u Beogradu Gieslingen predao 23.7. u 18 sati notu Paćuu jer Pašić nije bio u Beogradu te se traži odgovor Srbije u roku 48 sati, odmah uspostavljena vruća veza Beograd-Petrograd.Srbi prihvatili sve točke ultimatuma osim da organi AU provedu istragu o atentatu te započela opća mobilizacija u Srbiji a i AU.Nj htjela da VB ostane neutralna pa oni neće anektirati niti jedan dio F i poštivati će neutralnost Nizozemske no London odbio.AU 28.7. objavila rat Srbiji. Započela mobilizacija u R, Nj, F i VB.1.8. Nj objavila rat R, a 3.8. i F. VB tražila da Nj poštuje neutralnost Belgije no ovi nisu reagirali pa je započeo ratni sukob dotad neviđenih razmjera.

9) Borbeni planovi

Njemačka : ratni plan von Schlieffena temelji se na pohodu protiv F preko Belgije, VB inzistirala na belgijskoj neutralnosti jer je belgijska obala opasnost za VB; manji udar trebao se odigrati na sjeveru pa prema jugu, no Schlieffen nije predvidio otpor Belgijanaca, tek kada bi F kapitulirala njemačka vojska bi se okrenula prema R kojoj bi dugo trebalo da završi mobilizaciju pa ju u početku može zaustaviti austro-ugarska vojska.Francuska : temelj francuske taktike je povrat Alsacea i Lorainea; francuska vojna doktrina temelji se na ofenzivnom napadu te da pobjeda opravdava sve žrtve i patnje, francuski plan ''Plan 17'', vrhovni zapovjednik Joffre.Velika Britanija : među sobom podijeljeni na 2 plana : samostalna kopnena akcija u Belgiji i pomorska akcija, direktor vojnih operacija Wilson čiji je plan podrška francuske vojske na tlu F, na čelo mornarice dolazi Winston Churchill, francuska mornarica štiti Mediteran a britanska La Manche.Rusija : cilj da napadnu Nj istovremeno s F no mobilizacija prespora, F im pomaže u izgradnji željeznica no neuspješno, R puna bezvrijednog ljudskog potencijala i premalo

naoružanja, general Sukhomlinov pun zastarjelih koncepcija, ruska nada vojvoda Nikolaj koji reorganizira rusku vojsku, ruski plan : udar na AU većinom snaga i nešto malo na ist. Prusku.Neutralnost proglasile : Italija (sklona Antanti), Rumunjska, Nizozemska (vezana za VB), Švedska, Danska (pomaže Nj), Španjolska (prijateljska s F), Bugarska, Grčka (djelomično za Antantu i Nj).1. ratna godina :formirane 3 bojišnice:

1. zapadna – od švicarsko-francuske granice do Sjevernog mora; Nj protiv F, VB i Belgije

2. istočna – od rusko-rumunjske granice do Baltičkog mora; Nj i AU protiv R3. srpska vojska protiv AU na granici uz Dunav i Savu

Nj savladala Belgiju, F slavi pobjedu na Marni protiv Nj. Propao i ''Plan 17'' i Schlieffenov plan koji su se temeljili na ofenzivnom ratovanju jer djelotvornija defenziva. Nj osvojila gotovo cijelu Belgiju i sjeverni francuski industrijski bazen. Velika pobjeda Nj nad R kod Tannenberga, od tada R više ne ugrožava Nj teritorij.Ratnim dopisnicima zabranjeno praćenje bitaka da javnost ne sazna za neuspjehe, velika propaganda za pridobivanje vlastitog stanovništva za rat vrlo uspješna.

10) Ulazak Turske u rat

T sklopila obrambeno-ofenzivni savez s Nj protiv R, ali nije još htjela objaviti R rat već pričekati da vidi na čijoj je strani pobjednička sreća. ''Goben'' i ''Breslau'' (jedini njemački ratni brodovi u Mediteranu) od 1912. plove Mediteranom da u slučaju rata napadnu francuske transportere iz Afrike. Talijani odbili snabdijevati njemačke krstarice ugljenom jer su proglasili neutralnost no ovi su se snašli pa isplovili prema alžirskoj obali gdje planirali bombardirati francuske utvrde. VB krenuli pratiti njemačke brodove, a F kasno saznali za opasnost od Nj. Souchon, njemački admiral, dobio naredbu da krene prema Carigradu, nakon što je prerušen u Ruse bombardirao F utvrđenja i krenuo prema Carigradu. VB i dalje slijede Nj no ne smiju pucati dok ne istekne britanski ultimatum. Nijemci pobjegli Britancima. Iako upozoreni da će time povrijediti Tursku neutralnost Souchon krenuo prema Carigradu kako bi prisilio Tursku da objavi rat R. Pred Dardanellskim prolazom E nver paša bez odobrenja vezira i vlade pustio Nj u Mramorno more. Da bi Turska zadržala neutralnost izmišljena prodaja njemačkih brodova Turskoj (''Goben''-''Jawus'', ''Breslau''-''Midilli''). 28.10. ''Goben'' i ''Breslau'' bombardirali ruske luke pod turskom zastavom pa R objavila rat Turskoj i tako Nijemci uvukli Tursku u rat. Turski ulemi pozvali čitav muslimanski svijet u sveti rat čime F i VB zabrinuti.

11) Ulazak Japana u rat

Britansko-japanski sporazum odnosio se na obranu zajedničkih odnosa u Kini i prava obiju strana na Dalekom istoku i Indiji. Japan ponudio britanskoj vladi akciju za Kjau-čou, na što VB pristala jer treba pomoć Japanu u Kineskom moru. Japan tražio ustupanje teritorija Kjao-čou od Nj, pa je ubrzo objavio rat Nj. Europa želi japansku vojsku no Japan smatra da je njihova objava rata Nj u svrhu očuvanja mira na dalekom istoku i da se ne žele miješati u europski sukob.

12) Blokada mora i odnosi sa SAD

Nametnulo se hitno stvaranje ratne industrije i reorganizacija ekonomskog života zemalja u ratu, takve mjere uvele sve zaraćene strane. VB i F crpe sirovine i iz svojih kolonija za što im

je potreban neometan siguran trgovački pomorski put od prijestolnice do kolonije. Nj iskoristila priliku i svojom flotom prijetila VB da ostane neutralna. Bitkom kod Heligolanda Nj poražena te flota više nije napuštala luku (VB pucali zabunom po svojim brodovima).1909. u Londonu je bila međunarodna konferencija o pravilima ponašanja na moru u slučaju rata, trgovačka roba podijeljena u 3 kategorije :

1) roba koja je bez sumnje namijenjena u ratne svrhe, države koje primjenjuju blokadu mogle plijeniti samo ovu robu i to uz uvjet da mogu dokazati da je destinacija neprijateljska država;

2) roba koja se ''uvjetno'' može koristiti u vojne svrhe, mogla se plijeniti uz dokaz destinacije i da je namijenjena vojnoj potrebi;

3) hrana koja se uopće nije smjela plijeniti.No, VB i F ubuduće svu robu tretirati kao krijumčarsku, te Nj na to reagirala podmorničkim ratom protiv svih neprijateljskih brodova, Antanta oštro provodila morsku blokadu prema svim zemljama. Oružje i sirovine Antanta nabavljala iz SAD. SAD kao konglomerat europskih naroda ostaje neutralan. SAD preko pošiljaka za neutralne zemlje slao sirovine i Nj (bakar). VB zahtijevala da SAD bakar prodaje samo zemljama koje odobri Antanta, na što SAD u početku ne pristaje i VB zadržava brodove dok ne dokaže da su namijenjeni Nj. VB prijeti da će zaustavljati sve američke trgovačke brodove pa SAD prodaje bakar samo onima koje odobri VB tj. Antanta (slična bitka odigrala se i zbog američkog pamuka). Slučaj broda Dacia: am. kongres odobrava promjenu stranog broda u am. registraciju, tako je njem. brod Daciu kupio Amerikanac i poslao s pamukom za Nj., zapljenu izvršila F a ne VB te je situacija spašena. SAD glavni opskrbljivač Antante no britanska blagajna prazna pa SAD daje zajam za financiranje ratne trgovine Antante u SAD. Nj. objavila totalni podmornički rat protiv svih brodova oko britanskog otočja, zahlađenje amer.-njem. odnosa, no Nj. obećala da više neće torpedirati trgovačke brodove bez upozorenja.Mirovni pokušaji predsjednika Wilsona1914. Wilson svim europskim monarsima poslao ponudu am. posredovanja u postizanju mira, no nitko ništa. Wilson onda poslao pukovnika Housea koji skovao plan da se sazove konferencija o uvjetima mira, ako Antanta prihvati Wilsonove prijedloge, a Nj. ne SAD će ući u rat na strani Antante, prije sazivanja konferencije dogovoreni minimalni uvjeti mira, no Wilson rekao da SAD VJEROVATNO ulazi u rat na strani Antante pa ništa od toga.

13) Galipoljska ekspedicija

Zapadne zemlje odlučile pružiti pomoć R od straha da ne sklopi mir s Nj i to preko Turske privolivši uz sebe i balkanske države koje bi podijelile turske teritorije i kasnije bile protiv AU. Smatralo se da se Turska može zauzeti brodovljem uz pomoć pješadije – prvo uništiti galipoljska utvrđenja pa otvoren put za Carigrad, brodovi + 29. divizija. U toj akciji sudjelovat će i britanski ratni brodovi ''Queen Elisabeth'' (najnoviji), ''Lord Nelson'' i ''Agamemnon''. VB prvo mislila izvesti neke akcije u Jadranu kako bi pridobili Italiju no ništa od toga. VB dobila pomoć od F, a Grčka odbila pomoć VB ako uđe u rat.Galipoljska ekspedicija važna iz sljedećih razloga :

1) prepolovit će tursku vojsku2) omogućit Britancima kontrolu Carigrada3) omogućit će izvoz ruskog žita4) obnova ruske trgovine i privrede5) otvoren put prema Dunavu6) ulazak Bugarske u rat i rješenje balkanskih problema.

Kitchener uvidio eventualni poraz te akcije pa obustavio dolazak trupa (29. divizija), a bombardiranje Galipolja počelo, zauzimanje Carigrada moguće uz pješadiju (trupe) koje bi

onda uništile turske snage u Europi, kroz Bugarsku bi pružili pomoć Srbiji te bi se Grčka pridružila Antanti. Carigrad pred padom, Antanti sklone Grčka, Bugarska, Italija i R. No, R se ne slaže sa grčkim sudjelovanjem (pohlepa za Carigradom), ubrzo grčka vlada sklona VB morala dati ostavku. VB ostala bez grčkih trupa a neophodna 29. divizija kasnila 3 tjedna. Turski brod ''Nousret'' je 8.3. postavio 20 mina paralelno s obalom, a ne okomito na nju tako da su nađene samo 3 mine. Dan velike bitke 18.3. bio je katastrofalan te su Britanci obustavili akciju te gotovo mjesec dana čekaju pješadiju. Napad ponovo počeo u travnju, cilj osvojiti Galipolje no Turcima pristiže pojačanje. U VB formirana nova vlada, umjesto Churchilla Balfour (prvi lord admiraliteta). Formiran dardanelski odbor koji na Galipolje poslao još 4 divizije. Glavna bitka 6.8. VB u početku imala prednost pa uzeli dan odmora kada Turci napredovali, izjednačen broj vojske, Turci drže važne strateške točke i pružaju žestok otpor. Neuspjeh ekspedicije. U međuvremenu Bugarska ušla u rat na strani Centralnih sila, Italija na strani Antante, AU vojska ušla u Beograd. Jedina šansa VB do Carigrada preko arapskih teritorija, treba puno više vremena.

14) Ulazak Italije u rat

Antanta smatra nužnim da I uđe u rat jer će pomoći njene sile protiv Nj i nudili im teritorije no San Giuliano tražio da se o tome tajno raspravlja u Londonu; tražio je određene teritorije, zatim da flote VB, F i I djeluju zajedno te da nitko iz Antante ne potpiše separatni mir. Italija je ujedno započela i pregovore s Bečom, novi ministar vanjskih poslova I Sonnino koji inzistirao na kompenzacijama, AU popušta i nudi južni Tirol što u potpunosti odbacuje Ugarska jer ne želi vlastitim teritorijem plaćati talijansku neutralnost pa I povećava svoje zahtjeve a AU ih sve odbija. 1915. pregovori I s Antantom, talijanski glavni ciljevi priključiti I Talijane koji žive u AU i dobiti stratešku granicu u Alpama. F i VB sklone talijanskim zahtjevima ali ne i R koja je zabrinuta za slavenske teritorije, F i VB vrše pritisak na R da će joj dati pravo na Carigrad ako bude sklona I. 14.4. došlo do sporazuma I i Antante, a 26.4. 1915. u Londonu potpisan tajni sporazum kojim I dobila : Trst, Korušku, Gradišku, Istru do Kvarnera s Cresom i Lošinjem, Dalmaciju do Ploča s otocima osim Čiova, Šolte, Brača, Malog i Velikog Drvenika, Valonu, otok Saseno i teritorij od Vojuše do Himare. Istočnojadranska obala koja nije pripala I morala se neutralizirati. Uskoro I otkazala savez s AU, Nj htjela spasiti talijansku neutralnost čiji pobornik u I Giolitti koji je skoro uspio nakon što je Salandra podnio ostavku vlade, ali su ultranacionalisti s pjesnikom D'Annunzijem organizirali prosvjede pa Salandrina ostavka nije prihvaćena a Giolitti se povlači.

15) Ulazak Bugarske u rat

Bugarska za ulazak u rat najznačajnijim smatrala teritorij srpske (vardarske) Makedonije koji ima veliko značenje za Srbiju i nisu se tog htjeli odreći (borili su se za to u 2 balkanska rata), no Srbiju utješio Sazonov (R) da će R odobriti ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca i da neće potpisati sporazum s Rumunjskom čime bi se ugrozio položaj Srbije (Banata) i strateška obrana Beograda. No, VB, F i I smatraju da Bugarska treba ući u rat na njihovoj strani čime bi se poništio neuspjeh u Galipolju pa razmišljaju o kompenzaciji Makedonije Srbiji ako Makedoniju daju Bugarskoj, no postavlja se problem I koja ne želi Srbiji dati ništa što nije predviđeno Londonskim ugovorom. 4.8. Antanta predala Srbiji notu sročenu uz talijanske uvjete (ne spominje se Hrvatska niti ujedinjenje južnih Slavena) nota je vrlo općenita pa pišu novu kojom Pašić nezadovoljan pa odugovlači odgovor dok ne vidi politiku Bugarske. Dolazi do jaza između Pašića i jugoslavenskog odbora koji slučajno saznao za srpske pregovore s

Antantom oko hrvatskih teritorija i razočarani Pašićevim izborom koji izabrao sigurno teritorijalno proširenje Srbije prije nego nesigurnije proširenje za sve južne Slavene.Bugarska ušla u rat na strani Centralnih sila i za to dobila cijelu srpsku Makedoniju, dio Trakije i Dobruđu.

16) Politika Grčke

Dolazi do obračuna sa Srbijom kojoj pomoć nude F i VB no samo na riječima, AU snage napale Srbiju, a Antanta raspravlja kako joj pomoći a to smatra nužnim iz razloga :

a) porastao bi britanski ugled kod njihovih saveznikab) održala bi se obrana od Turskog carstva.

Grčki predsjednik vlade Venizelos bio sklon pomoći Srbiji no protivnik njegove politike grčki kralj Konstantin koji je bio germanofil. Venizelos suočen s otporom vlastitih generala pa bi nedostatak vojske nadoknadile sile Antante koje bi se iskrcale u Solun no Venizelos se prepao da bi tako Antanta izvršila pritisak na Grčku da preda Makedoniju Bugarskoj no ovi obećali da neće pa iskrcavanje izvršeno. Kralj Konstantin tražio Venizelosovu ostavku i raspustio parlament sklon Venizelosu i time ukinuo demokratsko-parlamentarni oblik vladavine pa Antanta zadržala vojsku u Solunu. Srbi doživljavaju teški poraz od AU vojske, pomaže im F no poraženi, Srbi se povlače preko Albanije i prebačeni na Krf. S obzirom na neprijateljsko držanje Grčke Antanta ostavila vojsku u Solunu. Kralj Konstantin predao Nj grčke utvrde pa Antanta uvela blokadu Grčke i zavladala glad pa Venizelos proglasio privremenu vladu na Kreti te objavili rat Bugarskoj. Antanta tražila da joj Grčka preda naoružanje no kad ušli u Atenu na njih pucala grčka vojska pa ovi vratili po njima i dvorcu i time završena vladavina kralja Konstantina. Konstantin pod uvjetima Antante morao abdicirati u korist mladog sina i napustio Grčku, Venizelos opet predsjednik vlade, Grčka prekinula odnose sa Centralnim silama i ušla u rat na strani Antante.

Vojni rezultati, 1916.g., novi borbeni planovi i bitke 1916.

Tokom 1915. više uspjeha imale su Centralne sile iako još nisu uspjele natjerati neprijatelja na kapitulaciju dok je Antanta bilježila samo neuspjehe. U Antanti problem koordinacije francuske i britanske vojske te vojno vodstvo u R preuzeo car (very bad move). Borbeni moral još uvijek vrlo čvrst u oba tabora (osim u R). Uvodi se ''rat do iznemoglosti'' (postepeno iscrpljivanje) što Antanti odgovara jer oni imaju sirovine (kolonije!) dok u Nj i AU polako vlada glad te im robu prodavale skandinavske zemlje što je Antanta pokušala spriječiti ''kontingentiranjem'' i blokadom mora na što su Centralne sile odgovorile podmorničkim ratom. Najvažniji neprijatelj Centralnih sila je VB te ju se mora stalno ugrožavati podmorničkim ratom te započele pripreme napada na F čime bi se ujedno ugrozila i VB.VERDUN: F protiv Nj, trajala 6 mjeseci, nitko pobjednikSOČA: AU protiv I, AU vojska zauzela AsiagoJUTLAND: jedina velika pomorska bitka u 1. svj. ratu, VB protiv Nj, nitko pobjednik jer Nj prvi pobjegli a VB veće šteteSOMME: Antantin odgovor na Nj ofenzivu kod Verduna, prvi put upotrijebljeni tenkovi i konjica (neuspješno)BRUSILOVLJEVA OFENZIVA: R protiv AU, uspješno ali rusi nisu poslali pomoć jer su bili ljubomorni na Brusilova

17) Ulazak Rumunjske u rat

Rumunjska ulazi u rat samo na strani Antante uz teritorijalna potraživanja: Transilvanija, Bukovina, Banat i Dobruđa te Besarbija. Sporan Banat koji pod Srbijom pod patronatom R koja se protivi rumunjskim zahtjevima dok ne uvidi da je ruskoj vojsci potrebna pomoć te Srbiji ponuđena BiH, južna Dalmacija te Hrvatska čemu se protivi I pa od pregovora ništa. Pregovori nastavljeni za godinu dana kada Rumunjska zasebno pregovara s R i F, Antanti od velike važnosti Rumunjska pa pristali na sve njene zahtjeve te ulaskom u rat na strani Antante Rumunjska dobila sve što je tražila. Ušavši u rat Rumunjska počela s osvajanjem Transilvanije no ubrzo se morali povući kad su ih napali Bugari.Novi zapovjednik njemačke vojske umjesto Falkenhayna dolazi Hindenburg.Zajednički napad AU-Nj i Nj-Bugarske vojske koje bez otpora osvojile Bukurešt i većina rumunjske vojske povukla se s vladom u Iasi i stavljeni pod zaštitu R.

Mirovna ponuda Nj i američka intervencija

Wilson ponovo pokušava privesti rat kraju no britanska vlada nije sklona pregovorima pa se obratio Nj. Nj sastavila mirovnu notu 1916.g. koja veliča Nj i traži da oni budu pobjednici te da je za rat kriva Antanta i nije sadržavala uvjete pod kojima bi zaključila mir. U Londonu članice Antante sročile zajedničku notu kao odgovor na njemačku. Wilson poziva sve zaraćene strane na mir i da iznesu svoje mirovne uvjete bez njegove intervencije. Nj smatrala Wilsona kao sredstvo pritiska na Antantu da pristane na izravne pregovore s Nj te Nj ne želi američku prisutnost na mirovnoj konferenciji. U noti Antante prvenstveno se želi naglasiti moralne razlike Antante i Centralnih sila. No Nj u povjerljivoj noti pukovniku Houseu zahvaljuje Wilsonu na pokušaju intervencije no Nj nije spremna javno obznaniti uvjete mira jer Antanta inzistira na uništenju Nj i njenih saveznika. Wilson i dalje želi izbjeći ulazak SAD u rat i prekida diplomatske odnose s Nj.

Narodi su umorni.

Konferencija u Luganu 1914. potaknuto pitanje borbe klasa a ne naroda, te potaknut proleterijat na akciju te objavili novi manifest, sve bez uspjeha ali osnovali ''Internacionalnu socijalističku komisiju'' pod direktnim utjecajem ruskih emigranata i osobito Lenjina, propovijedaju revoluciju.VB : Lloyd George stvara novu vladu koja je bez nacionalnog jedinstva, vlast ima War Cabinet, Donji Dom sveden na pasivnu ulogu, Irci dižu bunu koja ubrzo ugušena.Nj : blokada mora izazvala njemački podmornički rat, sukob s SAD.AU : vođa opozicije Karolyi tražio da ugarska vlada ima vlastite ratna ciljeve te želio kompromisni mir, neuspjelo, 1916. umro car Franjo Josip, nasljednik Karlo I.Neutralci :

a) Danska pod pritiskom Njb) Švedska u strahu od Rc) Norveška simpatizira VBd) Nizozemska u strahu da ju se ne gurne u rate) Švicarska razdijeljena između F i Njf) Meksiko izložen građanskom ratu

Japan : ne miješa se u europski sukob, njegov interes Kina koja bojkotira japansku robu, japanske tendencije ujedinjene u tzv. ''grupi br. 5'' koji pripremali protektorat te objavili ultimatum Kini na koji ovi pristali jer Europa neće pomoći. R s Japanom potpisala sporazum oko suradnje na Dalekom istoku.

18) Februarska revolucija u Rusiji

Car preuzeo vrhovnu komandu nad vojskom. U Carskom Selu prevladavao utjecaj carice Alexandre Fjodorovna koja nije baš bila upoznata sa stanjem u R no pod utjecajem Rasputina koji zloupotrebljavao svoj položaj za novac. Nikolu II stalno upozoravali na teško stanje u R. Opozicija rasla izvan parlamenta, vlada vodila zemlju u propast. Vijeće izglasalo zahtjev da se oformi vlada koja bi uživala povjerenje zemlje. Pojava socijalista koji pozivaju na revolucionarnu akciju. 29.12.1917. ubijen Rasputin. Nikola II pokreće politiku ugušivanja narod sve nezadovoljniji. Na kraju izbila revolucija u Petrogradu 8.3.1917., ministarstvo unutrašnjih poslova očekivalo samo bunu pa zanemarilo pripremu vojske. U početku protest u obliku uličnih demonstracija, zatim se radničke mase kretale prema središtu grada, zahtijevali ostavku vlade i pad apsolutizma, oslobođeni zatvorenici vojska nije htjela ići na narod. Formirane dvije faktične vlasti a) Izvršni komitet dume, buržoazija i b) Sovjet radnika i vojnika, socijalisti. Obje vlade vodile pregovore i izjasnila se protiv monarhije te formirali privremenu vladu te tražili abdikaciju cara. Nikola II kada po noći vlakom išao u Carsko Selo vlak zaustavljen i morao se vratiti, morao abdicirati no htio spasiti monarhiju te krunu predao bratu knezu Mihajlu koji pod pritiskom nove vlade odrekao prijestolja te privremenoj vladi dao potpunu vlast, 17.3. R postala republika.

19) Ulazak SAD u rat

Nj ponovno započela totalni podmornički rat čime prekršila obećanje američkoj vladi i znala da će tako potaknuti SAD da uđe u rat no dok američke trupe dođu Nj će podmorničkim ratom iscrpiti VB i ona će kapitulirati. Podmornički rat započeo 1.2.1917. i cilj mu je gađati trgovačke a ne ratne brodove no Nj spremna prekinuti rat čim Wilson postavi uvjete mira prihvatljive za Nj no i dalje gađali sve brodove, stanje u VB kritično pa Antanta priprema veliku ofenzivu čiji temelj akcija F i VB. No R ne mogu pomoći, ni Rumunji, pa se i I uplašila pa VB i F sami krenuli, Nj se povukli. Zbog podmorničkog rata luke na Atlantiku od SAD pune robe. Afera ''Zimmermannov telegram'' američke trupe prodrle na teritorij Meksika i izbio sukob, njemački sekretar vanjskih poslova Zimmermann poslao telegram u Meksiko da ako SAD uđe u rat na strani Antante Nj nudi Meksiku savez i financijsku pomoć no VB uhvatili telegram te ga dali američkoj vladi koja ga je objavila. Američki trgovački brodovi se naoružali, Nj ih i dalje napadaju pa SAD 2.4.1917. ušli u rat na strani Antante uz oduševljenje američke javnosti. Američka državna blagajna pomagala vlade Antante koje se obvezale trošiti na američkom teritoriju. Američka vlada uvela embargo na izvoz namijenjen europskim neutralcima. Južna Amerika po uzoru na SAD protivnik Nj i AU. Američka vlada ušavši u rat nije potpisala Londonski sporazum, činila zasebnu uslugu tj. Ostavila si pravo da se povuče iz borbe u svoje vrijeme. SAD objavili rat Nj, kasnije AU, a sa Bugarskom sačuvali diplomatske odnose. SAD intervenirali i u pitanju Kine : protivili se japanskom protektoratu Kine i žele da Kina uđe u rat protiv Nj kako bi se i lakše branila od Japana, iako kineska vlada u dvije proturječne struje objavili rat Nj, došlo do američko japanskog sporazuma kojim se Japan obvezao držati se politike ''otvorenih vrata'' i poštivati kineski teritorijalni integritet.

20/21 Ratni ciljevi zaraćenih strana

Belgija – njemačka okupacija teritorija značila je industrijsko pustošenje, njemački cilj je uništiti protivničku industriju kako bi njemački tvorničari osvojili tržište i nastradalima prodali svoje proizvode. U Belgiji je njemačko namjesništvo osnovalo tzv. političku sekciju kojom nisu dozvoljavali nezavisnost Belgije poslije rata, pokušali su izazvati flamance na protest kako bi unijeli nemir u zemlju.

Poljska – teritorij podijeljen na dva generalna namjesništva : Varšavsko (Nj) i Lublinsko (AU), Centralne sile htjele obnovu Poljske ali kao njima podređene zemlje, objavili proglas poljacima u kojem spremni osnovati privremeno državno vijeće koje u suradnji s Centralnim silama, došlo do sukoba između poljskih legija i centralnog namjesništva.Rusija – konferencija u Petrogradu R i F kojom R neće potpisati separatni mir, a ?? će se zalagati za Porajnje u korist F dok će F prepustiti R da sama fiksira svoje zapadne granice.Antanta – Antanta u dogovoru s emirom Huseinom s kojim potpisali tajni ugovor za stvaranje tzv. arapske države od Perzijskog zaljeva i Crvenog mora + Sirija, Husein postao kralj.Afrika – afričke kolonije u rukama VB, F i Belgije, ali te zemlje nisu spremne vratiti teritorije Nj koje su joj uzeli u Africi.Wilson je još uvijek željan ''mira bez pobjede.

22) Mirovna ofenziva 1916-1917

SAD bjesnili zbog britanskih mjera za sprečavanje njemačkog snabdijevanja što pogađalo američku trgovinu, a VB ozlojađena američkim nerazumijevanjem. Wilson želi privesti rat kraju mirnim putem no zbog nesusretljivosti nove britanske vlade želi dogovor s Nj. razgovori Wilsona i Hollwega (Nj) vrlo uspješni jer bi se tako spriječilo njemačko objavljivanje neograničenog podmorničkog rata no SAD ipak odlučili pričekati sa svojom mirovnom inicijativom kako bi izbjegli izravan sukob s VB. Nj htjeli preteći Wilsonov mirovni prijedlog pa 18.11.1916. iznijeli svoj prijedlog no bez mirovnih uvjeta, uglavnom veličanje Nj i kako Antanta kriva za rat. Sve zemlje Antante spremne na pregovore oko njihovog zajedničkog odgovora na njemačku notu te u Londonu započeli pregovori. 20.12. objavljena Wilsonova mirovna nota u kojoj traži da zaraćene strane iznesu svoje mirovne uvjete na koje on nikako ne želi utjecati. Nj nije htjela dopustiti sudjelovanje SAD na mirovnoj konferenciji te zahtijevali da do nje dođe što prije sa sudjelovanjem samo zemalja sudionica u ratu. Wilson i dalje spreman na pregovore no prekasno, Nj spremni na podmornički rat sa 1.2.1917. Antanta svoj odgovor poslala 30.12. u kojem se ne slaže s onim što su napisali Nj te naveli zahtjeve za sklapanje mira : - uspostava Belgije, Srbije i Crne Gore;- evakuacija zaposjednutih dijelova F, R, Rumunjske;- poštivanje nacionalnosti;- oslobađanje Talijana, Slavena, Rumunja, Čeha i Slovaka;- oslobađanje stanovništva podčinjenog Turskom carstvu;- oslobađanje Europe od pruskog militarizma;- uspostava Poljske. Nj se obratila neutralnim zemljama posebnom notom u kojoj ih uvjerava u svoje poštene namjere.Wilson održao govor u Senatu u kojem se zalaže za ''mir bez pobjede'' i ''mir među jednakima''.Nj pišu povjerljivu notu Houseu u kojoj kažu da nisu spremni javno objaviti uvjete mira no njemački ambasador ipak rekao SAD koji bi njihovi uvjeti bili da je Antanta prihvatila njihovu ponudu od 12.11.1916. :- vraćanje gornjeg Alsacea,- vraćanje njemačkih kolonija;- vraćanje francuskih teritorija;- uspostava Belgije;- odšteta njemačkim gospodarstvenicima;- sloboda mora.

Nj započela s podmorničkim ratom 1.2. 1917. na što SAD reagirale prekidanjem diplomatskih odnosa s Nj.Pokušaji mira 1917.

''Velika ofenziva'' propala (reakcija Antante na podmornički rat).Vrhovni komandant francuske armije postao general Petain, F očekuje novu veliku ofenzivu 1918. čim SAD dođe. Antanta nema uspjeha na kopnu, ali ni Nj na moru s podmorničkim ratom.Štrajkovi i nezadovoljstvo naroda nastupilo u F, VB, I, ali i u Nj, AU, a u R krajnje lijevi socijalisti pod vodstvom Lenjina pozivaju narod da sruše privremenu vladu i da vlast preuzmu sovjeti, izbio ustanak kojeg vlada ugušila.AU pokazala interes za potpisivanje mira zbog teškoća u unutarnjoj politici i neslaganja interesa Mađara i Nijemaca, vođeni tajni pregovori s F, no završilo neuspješno. Nj ponudili mir čim SAD ušli u rat pod svojim uvjetima no ništa. Nj htjela potpisati separatni mir s R no R protjerali njemačkog pregovarača kao špijuna.Pokušaj Svete stolice za uspostavu mira papa Benedikt XV koji naklonjeni Centralnim silama (religijska stvar) traže povratak teritorija na status quo, jednom se postavlja pitanje Belgije, Antanta nikad nije dala službeni odgovor papi.

23) Oktobarska revolucija

R zauzeta reorganizacijom u svojoj cjelini pa zaboravlja na rat, dominira razvitak unutarnje krize. Lenjin se vraća u R (bio prognan u Švicarsku??) i fiksira boljševički program te prvenstveno želi mir a da bi se to postiglo potrebno vlast predati sovjetima tj. Želi revoluciju. Za vrijeme posljednje ruske vojne akcije (Brusilovljeva ofenziva) u Petrogradu pokušaj vojnog udara od strane boljševika zbog čega Lenjin prognan u Finsku. Kad je kriza bila uklonjena vlada reorganizirana i Kerenski formira novu vladu uglavnom neboljševički socijalisti. Kerenski 20.10. sazvao privremeno vijeće republike, no boljševici odbili sudjelovati pa ubrzo Lenjin 23.10. sazvao Centralni komitet partije gdje objavljuje plan svrgavanja vlasti koji opisao u knjizi ''Država i revolucija'' te 1.11. u članku ''Pismo drugovima'' poziva na državni udar. S noći 6./7.10. boljševici preuzeli kolodvore, telegrafske centrale i elektrane te pod topovima (''Aurora'' krstarica) držali sjedište vlade ''Zimski dvorac''. Trupe odbile poslušnost vladi, vlada svrgnuta, vlast predana ''Sovjetu narodnih komesara'' čiji predsjednik Lenjin. No Kerenski osniva ''Komitet državnog spasa'' kao skup protivnika boljševika no pod prijetnjom boljševika Kerenski pobjegao. Nova vlast objavila dekrete da se zemlja države i crkve i bogatih posjednika stavlja na raspolaganje pokrajinskim agrarnim komitetima, radnici dobili kontrolu nad tvornicama, narodu R dali pravo na samoodređenje te se zalagali za mir pa i separatni.

24) Brestlitovski mir

Saveznici nezadovoljni stanjem u R i željom nove vlade za separatnim mirom kojim bi R prekršila dogovore s Antantom iz 1914. No sovjetska vlada ima punu podršku naroda te novo imenovani generalisimus Krilenko uputio neprijatelju prijedlog za mir kojim Nj i AU oduševljene ali skeptične prema novoj R vladi no ipak htjeli iskoristiti trenutak pa pristali na pregovore. Počela konferencija za primirje u Brest-Litovsku 20.12.1917., vođa ruske delegacije Joffe a Centralnih sila Kuhlmann i Czernin. Osnovna nesuglasica: R želi mir bez aneksija tj. Pravo naroda na samoopredjeljenje no Nj želi teritorije Poljske, Litve i Kurlandije, rješenje plebiscit no nesklad nepremostiv pa konferencija odgođena. Lenjin mir smatra nužnim s obzirom da ruska vojska nikako ne želi dalje ratovati te Lenjin želi politiku

odugovlačenja te na čelo ruske delegacije stavlja Trockog. Pregovori ponovo počeli no ponovo odgođeni. Trocki predlaže kraj rata i demobilizaciju i bez popisa s Nj. AU računa na dogovore s Ukrajinom, naime Ukrajinska narodna skupština ili Rada nakon pada carizma proglasila autonomiju te AU započinje pregovore s njima no za to Ukrajina traži područje Holm u Poljskoj za sebe, započeli pregovori. Boljševičke trupe započele bombardiranje Kijeva. 9.2. potpisan mir u Brest-Litovskom između Ukrajine i Centralnih sila, Ukrajina dobila Holm, a Centralne sile milijun tona žita. Boljševici zauzeli Kijev te njemačke trupe krenule u pomoć.R spremna na mir te on potpisan 3.3.1918. u Brest-Litovskom, Nj dobila Poljsku, Litvu, Kurlandiju, Letoniju i Estoniju, R priznala mir zaključen s Ukrajinom.

Talijanski poraz i mir s Rumunjskom

Nj i AU spremne za sukob s I temeljen na velikoj ofenzivi na terenu Soče, za 24 sata nakon što je bitka počela proboj bila je to pobjeda kod Kobarida te 2. talijanska armija uništena. Sljedeća bitka na Piavi, AU uspješni u početku no dio talijanske fronte vrlo čvrst. I ostala u ratu no vojska iscrpljena te u nemogućnosti sljedećih 6 mjeseci za daljnje akcije.

Prodor Nj četa u Ukrajinu prijetnja Rumunjskoj fronti, pomoć Antante slaba, Centralne sile traže mir ako ne uništit će Rumunjsku. Kralj Ferdinand popustio, mir u Bukureštu 7.5.1918. kojim se Rumunjska odrekla ekonomske nezavisnosti.

Velika njemačka ofenziva

Nj žele ofenzivu prije nago stignu američke postrojbe za što imaju 4-6 mjeseci no javio se jedan problem ljudstva jer i dalje održavaju istočnu frontu (okupacija Ukrajine).Cilj Nj : - prisvajanje baltičkih zemalja - aneksija Poljske -Belgiju pod Nj utjecaj - posjedovati željeznicu Loreni Antanta pred opasnošću njem. ofenzive sprema snage. U F, VB i I promjene vlasti, provodi se režim autoriteta. ''Overman Act'' – Wilson ovlašten za mijenjanje organizacije svih službi u svrhu koncentracije vlasti i odgovornosti. F, VB i I ujedinile tonažu, formiran međusaveznički generalštab pod generalom Fochom.Bitka u ožujku – početak velike ofenzive, njemački cilj odvojiti francuske i britanske trupe, no postignuti minimalni rezultati pa Nj obustavila ofenzivu ali postigla povećanje linije za 60 kmAprilska ofenziva – Ludendorff (njem. general) želi nastupiti brzo i iskoristiti iscrpljene engleske vojnike no spas od F, F otkriva ambicije AU za separatnim mirom pa Nj nametnula AU obrambeni i napadački savez s Nj na 12 g., savez i I i Jugoslavenski odbora.Bitka 27.5. – napad na F frontu, prvotni uspjeh no francuski protunapad pa Nj samo zadržavaju položajeSrpanjska ofenziva – krajnji trenutak prije dolaska SAD, Nj sprema na kompromisni mir i vraćanje Belgije jer svjesni svoje nemoći, ali ipak kreću u ofenzivu protiv engleske vojske, Nj napadnuti na prepad pa povlačenje, Nj poraz katastrofa.

25) Wilsonovih 14 točaka

Inicijativu za određenje ''ratnih ciljeva'' ujedinjenih i udruženih sila dao Wilson koji 8.1.1918. pred Kongresom iznio svojih 14 točaka kojima htio izbjeći separatni mir R.

Poslanica predlaže: - mirovne ugovore zaraćenih strana- ukidanje ekonomskih barijera- minimalno naoružanje - reguliranje kolonijalnih pitanja- apsolutna sloboda mora (problem VB)Od 7.-13. točke razmatrao tzv. posebne slučajeve kao :- evakuacija Belgije- vraćanje Alsacea i Lorrainea - obnavljanje nezavisne Poljske- ispravljanje talijanskih granica po linijama nacionalnosti (nepriznavanje Londonskog ugovora)Što se tiče Turske dopustio autonomni razvitak. A u AU dopustio slobodu autonomnog razvitka svim narodima monarhije. Točka 14 postala simbol ''pravednog i trajnog mira''.

26) Kontrarevolucija i intervencija u Rusiji

Boljševici ugroženi od socijalnih revolucionara te se Sovjet narodnih komesara odlučio za nasilno svrgavanje i uspostavu diktature proleterijata te osnivanje Crvene armije. Teško stanje na selu : da bi vlada svima osigurala minimalne uvjete za život zatražili da svi seljaci daju višak daju vladi koja će dati onima koji nemaju što je izazvalo pobunu seljaka i nasilnu intervenciju vlasti. Protivnici vlade iskoristili seljački otpor te general Alexejev (bivši komandant carske vojske) osnovao Dobrovoljačku armiju koja je ubrzo doživjela poraz od boljševika. Oko Lebedeva se skupili drugi protivnici vlade i osnivaju vojsku dobili pomoć od Češke legije koja ubrzo postala težište tj. Uporište kontrarevolucije. Sovjeti svladali krizu i ugušili ustanak u Moskvi. Nova vlada uvela novo rusko javno pravo, R postala Ruska Sovjetska Federatiivna Socijalistička Republika, vrhovnu vlast ima Sveruski kongres sovjeta, a usmjeravanje unutarnje i vanjske politike Centralni izvršni komitet. F i VB htjela da Nj vojska odustane na istočnoj fronti da ih je što manje na zapadnoj, ali žele R natrag u rat, zato potrebno ljudstvo koje ponudio Japan. Ubrzo saveznici stavili Češku leijupod svoju zaštitu pa Česi postali njihova prethodnica. Saveznici jaki uz pomoć Japana, osnovali i korpus koji uklonio Sovjet i nisu priznavali Brest-Littovski mir. Rusi traže pomoć od Nj koji će im vratiti Ukrajinu i pomoći u borbi protiv saveznika te R i Nj smirili situaciju. U Finskoj za kralja postavljen Nijemac a Poljaci dobili pravo na slobodno biranje kralja.

27/28) Ofenziva saveznika i slom Centralnih sila

SAD mobilizira vojsku, potrebno im godinu dana za to ali žele svoju vojsku pod svojom komandom. Ofenziva saveznika na zapadnom bojištu F i VB, masovna upotreba tenkova, Nj se povlači. U njemačkoj vojsci teško stanje, vojnici gube motivaciju a Ludendorff samopouzdanje. Foch odmah započeo s novom ofenzivom, SAD + F, odnose pobjedu. 15.9. počela velika ofenziva, bugarska vojska slomljena, ubrzo probijeno desno krilo turske fronte, oslobođene arapske zemlje. Ludendorff smatra da rat mora završiti, car spreman na mir (ako Nj dobije svoje teritorije on će dati punu nezavisnost Belgiji) no Nj prijedlog Antanta odbacila. U Nj započela kriza vlasti i zbog istupa Bugarske iz rata (29.9. primirje, evakuacija srpskih i grčkih teritorija, demobilizacija bugarske vojske, izgon njemačkog agenta Seur). Sastanak u Spau 29.9. 1918. Ludendorff govori o slomu vojske, potrebno osnovati novu vladu (zahtjevi Antante) koja će neprijatelju uputiti molbu za mir. Za novog njemačkog kancelara izabran Max Badenski koji 3./4. 10. potpisao mirovnu notu za Wilsona, za temelj mirovnih pregovora Nj prihvaća Wilsonovih 14 točaka, Nj priznala da je na kraju snaga.

Nj : spremna na uvjete mira koji njoj odgovaraju u suprotnom borit će se do kraja, stanje u vojsci jako teško. Wilson šalje odgovor na Nj 1. notu s potpitanjima u vezi njemačke ponude, Nj odgovaraju da spremni na sve uvjete koje postavlja SAD. Wilson u 2. noti traži kapitulaciju Nj i reorganizaciju vlasti, NJ odgovara da njemačke podmornice obustavljaju torpediranje. Uz nagovor kancelara njemački car proglasio Nj parlamentarnom monarhijom. Wilson šalje 3. notu (slična drugoj) samo detaljnija i svojevrstan Wilsonov poziv njemačkom narodu na revoluciju. Ludendorff daje ostavku, AU za 24 sata potpisuje separatni mir, pa Nj pristaje na sve Antantine uvjete. Vlada Nj traži abdikaciju Wilhelma koji odbija pa 3.11. buknuo revolucionarni pokret u Kielu sa pobunom momčadi u mornarici, širio se na ostale njemačke gradove, u Munchenu osnovano vijeće radnika i vojnika. Car svjestan da je vojska prešla na stranu naroda odriče se krune, u Berlinu pobuna koja se stišala kada Nj proglašena republikom. Wilhelm prebjegao u Nizozemsku.Turska : turska vlada uzdrmana kapitulacijom Bugarske i demisionirala 7.10., vlast preuzeo Izet-paša koji inzistira na miru. Zahtjev za primirje predao Antanti preko Townshenda (zarobljenog engleskog generala).AU : manjinske grupe zauzele revolucionaran stav ( Česi formiraju nacionalno vijeće, Jugoslaveni osnovali analogno vijeće). Poljaci žele nezavisnu državu, Slaveni ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca, Česi svoju republiku te austrijska vlada priznala svim narodnostima pravo na samoopredjeljenje manifestom 18.10. (svaka etnička grupa vlastita politička zajednica). Ugarska vlada demisionirala i objavili postanak nezavisne ugarske države koja će odbaciti savezništvo s Nj. Talijanska ofenziva na AU, vojska monarhije u raspadu. 29.10. Česi proglasili Čehoslovačku republiku. 29.10. Slovenci se pridružuju Hr i Srbima u formiranju države. 30.10. austrijski Nijemci stvaraju Austrijsku državu. 30./31.10 u Ugarskoj vlast predana Karolyiju, Tisza mrtav (atentat). 3.11. mir u Villi Giusti, 12.11. pripojenje A s Nj odbijeno.

29) Primirja

1) MUDROS – pregovori s Turskom započela VB na vlastitu inicijativu na što protestirali F koji tražili da se VB mora savjetovati s ostalim saveznicama; no VB nije to učinila (prekinula pregovore) pa sporazum potpisan 30.10.1918.Turska morala : a) demobilizirati vojsku b) predati sve ratne brodove i garnizone c) dopustiti saveznicima zaposjedanje Bospora i Dardanela d) dati saveznicima kontrolu željeznica i tunela e) prekinuti sve odnose s Centralnim silama2) VILLA GIUSTA – mir s A, 31.10.1918. uvjeti mira:- demobilizacija vojske- ustupanje ½ ratne opreme i vraćanje zarobljenika- evakuacija svih teritorija Italiji po Londonskom ugovoru- pravo saveznika da prelaze AU kako bi eventualno napali južnu Nj Car Karlo uzaludno tražio da narodna vijeća novih država preuzmu odgovornost pa car morao pristati na sve uvjete 2./3. 11. Italija treba 24 sata da mir objavi cijeloj vojsci pa talijanska vojska iako mir zaključen ratovala protiv AU još 24 sata.3)RHETONDES – Wilson se jedanput uključio u pregovore i nameće Antanti prihvaćanje 14 točaka. Kod pregovora za mirovne uvjete VB predlaže evakuaciju F, Belgije, Alsacea i Lorrainea, F traži okupaciju lijeve obale Rajne i mostobrana na desnoj obali te predaju opreme, lokomotiva i vagona, SAD traži predaju svih podmornica na što VB tražila predaju i njemačke ratne mornarice no odlučeno da se ratni brodovi ne izruče Antanti već postaviti neutralnu luku. SAD prijeti Antanti da ukoliko ne prihvati 14 točaka SAD će potpisati sami

mir s Nj pa saveznici pristali uz dodatke da sloboda mora znači sloboda akcije i da Nj nadoknadi štete civilnom stanovništvu. Kapitulacija potpisana 10./11.11.1918. Nj morali evakuirati F, Belgiju, Luksemburg, obala Rajne (14 dana predana saveznicima), predati naoružanje i vratiti zarobljenike te se odreći Brestlitovskog i Bukureštanskog mira.

30) Ekonomske, socijalne i političke posljedice I svjetskog rata

Dolazi do pobjede nacionalnosti u Europi npr. 29.10.1918. proglašena Čehoslovačka Republika, A i U formirali zasebne države, F dobila Alsas i Lorraine, Hrvati, Srbi i Slovenci se ujedinjuju, ojačala Grčka, obnova Poljske (ljevičari organizirali vlast u Krakovu te proglasili ujedinjenje svih Poljaka). Nove države : Litva, Letonija, Estonija, Finska. No mlade države primjenjivale agresivan nacionalizam i svojatale mnoge teritorije. Nestala 3 carstva : R, Nj i AU. U zemljama pobjednicama oblici vlade uglavnom nepromijenjeni te su se odrekle ratnog stanja vlade čim prestala neprijateljstva. Liberalne i parlamentarne ideje ugrožene pokretom boljševizma u R, Lenjin svoje učenje temeljio na Marxu i Engelsu gdje proleterijat stavlja kao vladajuću klasu uz pomoć Komunističke partije. Javljaju se prve inicijative za međunarodnu organizaciju koja će spriječiti daljnja krvoprolića ( ''Centralna organizacija za trajni mir'', ''Liga za jačanje mira'', itd….) Wilson iznosi ideju Društva naroda ali kao skicu no zbog velikog interesa F i VB detaljizira ideju za osnivanje međunarodnog suda pravde te dopustio revizije mirovnih ugovora. Kolonije postavljaju pitanje prava na suverenitet (Afrika, Indija…) u Indiji reformu preuzima Gandhi. Rat tražio i reorganizaciju ekonomije, u Nj tzv. ratna ekonomija od 1916., sve zaraćene države uvele kontrolu industrijske proizvodnje i raspodjele radne snage, Europa u velikim dugovima, rat razdoblje prosperiteta južnoameričkih država i Japana koji proizvode za Europu čija industrija ugrožena ratom. Rat omogućio SAD razvoj ekonomije i financija, SAD posjeduje ½ svjetskih zaliha, postale vjerovnik ostalog svijeta. Seljačko stanovništvo ugroženo, pojava tzv. ratnih bogataša. Jačanje socijalizma i pozivi naroda na revoluciju te nasilno zauzimanje vlasti i diktatura proleterijata no većina zemalja osudila metode boljševizma i potvrdila vjernost demokratskim načelima.

31) Revolucija u srednjoj Europi

2 osnovne društvene klase : buržoazija i proleterijat, buržoazija vodi bitku na dvije strane – s proleterijatom te unutrašnju borbu. U zemljama gdje je srednji sloj najviše pogođen ekonomskim krizama opredijelili se na oblike građanske diktature (fašizam, nacionalsocijalizam, vojni fašizam…). Radnici stalno pogođeni besposlicom te stupaju u organizacije, 2 osnovna tipa : reformistički pokret (poboljšanje kapitalističkog sistema) revolucionarni (zamjena kapitalizma diktaturom proleterijata).U cijelom svijetu nastaju komunističke partije, cijela Europa pogođena građanskim revolucijama, a najsnažnije Njemačka, Mađarska, Austrija, Italija, Francuska. Revoluciji posebnu aktivnost daje SSSR i djelovanje III internacionale. Komunističke partije se i osobito oslanjaju na seljačka stanovništva. Komunizam smatra da se istinska demokracija ostvaruje u učenjima Marxa i Engelsa što omogućuje diktaturu proleterijata. Fašizam svoje učenje temelji na dvjema vrijednostima : država i nacija što se ostvaruje uvođenjem stroge diktature i uništenjem demokracije (''Kult ličnosti'').

32) Versaillska mirovna konferencija

Temelj mirovne konferencije Wilsonovih 14 točaka na načelima :- javne diplomacije- ravnopravnosti svih naroda

- samoopredjeljenja- određivanja strategijskih granica- vitalnog ekonomskog interesa- povijesnog prava.Na konferenciji prisutne samo zemlje koje sudjelovale u ratu, vodeću riječ imale F (Clemenscau), VB (Lloyd George), I (Orlando), SAD (Wilson) i Japan (samo pitanja Dalekog istoka). Interesi glavnih zemalja na konferenciji :

a) Japan – ekspanzija prema zemljama istočne Azije (Kina, Koreja, Manđurija)b) Italija – cilj Balkan i Jadranc) VB – učvrstiti kolonijalno carstvo na Bliskom istoku i Africi te eliminacija Nj kao

pomorske siled) F – želi da Nj nadoknadi sve francuske materijalne štete i to tako da joj preda Sarsku i

Rajnsku oblast, vraćanje Alsacea i Lorainea, obnova Poljske te neke njemačke kolonije u Africi

e) SAD – nema teritorijalnih zahtjeva već se zalaže za mirovno rješenje i osnivanje Društva naroda.

Versaillska konferencija započela 18.1.1919.-19.1.1920. u Parizu, 2 faze : 1-6 mjeseca 1919. (ugovor s Nj, Društvo naroda); 6-1 mjeseca 1920. (ugovori s A, U (Mađarskom), Bugarskom i Turskom)

Mirovni ugovori s Njemačkom

1) Alsac iLorraine vratiti F bez plebiscita2) Iako F tražila Sarsku oblast ona pretvorena u teritorij s posebnim statusom, odvojena

od Nj, pod upravom Društva naroda sljedećih 15 godina kada stanovništvo može birati ist povratak Nj ili F

3) Rajnska oblast stavljena pod savezničku okupaciju na 15 godina s tim da se teritorij svakih 5 godina smanjuje za 1/3

4) Belgija dobila Malmedi i Epen iako imala veće zahtjeve5) Šlezvig i njegovo stanovništvo biraju povratak Danskoj ili u sastav Nj, podijeljeni na 3

zone6) Priznavanje obnove Poljske, od Nj Poljaci dobili 58000 km² tzv. koridor, Poljaci

tražili i luku Dancig no ona pretvorena u slobodan grad pod upravom Društva naroda, o granicama Poljske i SSSR raspravljat će Komisija za poljska pitanja

7) Memel se oduzima Nj i organizira kao slobodan grad8) Odbijeni zahtjevi A i češke pokrajine Sudet za ujedinjenjem s Nj

Wilhelm II optužen kao ratni zločinac no Nizozemska ga nije htjela predati sudu. Nj izgubila sve svoje naoružanje, brodovi potopljeni, vojska samo kao mala profesionalna armija, trajna demobilizacija Rajne, njemačke kolonije podijelile Japan, Australija, N. Zeland, F, VB i Južnoafrička unija, platiti ratnu odštetu. Nj imala primjedbe na mirovni ugovor no pod prijetnjom saveznika da će marširati na Berlin pa 28.6.1919. Muller ministar vanjskih poslova potpisuje ugovor.

Mirovni ugovor s Austrijom

Raspad AU i osnivanje Poljske, Mađarske, Čehoslovačke i Jugoslavenske države i sve te zemlje svojataju mnoge teritorije. Austrija republika u nadležnost Lige naroda. Ugovor potpisan 10.9.1919. u San Germainu.

Mirovni ugovor s Mađarskom

4.6.1920. u dvorcu Trijanon nedaleko od Pariza. Mađarska izgubila pravo na Rijeku, zabrana obnove AU, ograničen broj vojske i zabrana posjedovanja teškog naoružanja te platiti ratnu odštetu. Izvan Mađarske ostalo 3,5 mil. Mađara što nepravedno. Ugovor potvrdio ujedinjenje Hrvatske sa Kraljevinom SHS.

Rusko pitanje

Saveznici htjeli uništiti boljševike borbom no neuspješno. Boljševici pozvani na mirovnu konferenciju u Parizu gdje dogovoreno povlačenje savezničkih trupa iz R. Problem s granicama prema Finskoj (proglasila nezavisnost), Estoniji, Letoniji i Litvi (odvojene od R), Poljskoj, problem Besarbije (sukob R i Rumunjske), problem granice na Kavkazu gdje Gruzija, Azerbedžan i Jermenija napravile Zakavsku federaciju no ipak stavljene pod R, odnos s Irancima, Japanci ne žele napustiti teritorij R pa u sukobu s R, R odrekla privilegija u Kini i Manđuriji, Mongolija stavljena pod Kinu a kasnije nezavisna. Niti jedna velika sila nije htjela priznati novu vladu R.

33) Liga naroda

LN stvorena zahvaljujući zalaganju SAD no zbog pritiska američke vlade Wilson se odrekao članstva i povukao SAD u izolaciju (''Amerika Amerikancima!'' : Monroe). LN počela s radom 10.1.1920. kada izabran Savjet društva (F, VB, Japan, Belgija, Brazil i Grčka). Članice sve zemlje potpisnice mirovnih ugovora osim pobijeđenih (mogu ući kad pokažu svoju odanost) i neutralnih zemalja (kad prihvate sve odredbe pakta). Izostalo članstvo SAD, Kine i SSSR (nepriznavanje boljševika). Savjet društva ima 5 stalnih članova i 4 nestalna (kasnije 6 pa 9), sastaje se 1-4 puta godišnje. Sjedište u Ženevi, najvažniji organi : Savjet društva, Skupština i Sekreterijat. Skupština se sastaje 1 godišnje, bira predsjednika i potpredsjednika. Sekreterijat priprema dokumente, prikuplja informacije, izdaje publikacije i slično. 1. skupština održana 15.11.-18.12.1920. Razdoblja rada LN :

1) osnivanje – 1922 – reorganizacija, formiranje Savjeta, Skupštine i Sekreterijata te Međunarodnog suda u Haagu

2) 1922 – 1925 – pokušaji izgradnje sistema općeg mira3) 1925 – 1931 – potiskivanje LN iz političkog svijeta 4) 1931 – II svjetski rat – politička kriza

Problem LN što o svemu odlučuje 5 velikih sila, a ne cijela organizacija.

34) Jugoslavija u Versaillesu

Delegacija Kraljevine SHS na konferenciji vođena kao delegacija Kraljevine Srbije do priznavanja Kraljevine SHS 1919. Komplikacije oko granica jer želi cijelu Jadransku obalu (iako joj pripada samo dio po Londonskom ugovoru 1915.). SHS se suprotstavljaju svim ugovorima iz vremena rata i ne priznaju ih. Wilson nudi kompromisno rješenje no I nezadovoljni napuštaju konferenciju ali se vraćaju s još većim zahtjevima no ništa. Iako I pristali na formiranje slobodne Riječke države tamo izvršili pobunu talijanski iredentiste za talijansku aneksiju Rijeke no u tome ih sprječavaju SAD. F i VB sada vode glavnu riječ i pritisak na SHS : ili Londonski ugovor ili Rijeka i Istra Italiji te dogovoreno : Zadar nezavisan, Rijeka slobodna država, Vis, Lošinj, Cres, Palagruža I, a SHS ostali otoci, Albanija

podijeljena između I, SHS i Grčke. SHS okupiraju Banat i ne daju ga Rumunjskoj, sukob riješen podjelom Banata između SHS i Rumunjske. Sporni još Koruška i Dalmacija. Pitanje Koruške riješeno plebiscitom te stavljeno pod Austriju po želji stanovništva, a pitanje Dalmacije se rješava Rapalskim ugovorom 1920. između SHS i I.

35) Rapalski ugovor 1920.

F i VB vrše pritisak na Jugoslavene ili prihvatiti Londonski ugovor ili će se on provesti ovako ili onako a s obzirom da Jugoslaveni više ne mogu računati na Wilsona koji izgubio izbore pristaju na Rapalski ugovor. Rapalski ugovor potpisan 12.11.1920. i time riješeno Jadransko pitanje i time I dobila : Istru (osim Kastva), Zadar, Cres, Lošinj, Lastovo i autonomiju Talijana pod SHS, a SHS koji pod I nisu dobili nikakva prava.

36) Mala Antanta

Napeti odnosi Mađarske s SHS i Čehoslovačkom jer Hrvati ne daju Mađarskoj Baranju, a u Mađarskoj postoji tzv. Hrvatska legija čiji cilj neredi u Jugoslaviji. SHS, Čehoslovačka i Rumunjska u strahu od Mađarske koja još uvijek ima velik broj mobiliziranih vojnika te uputili žalbu Antanti. F u to vrijeme vode pregovore s Mađarskom jer F htjeli osnovati savez protiv Nj i to savez Poljske, Rumunjske i Mađarske protiv Nj i R, Mađari zainteresirani jer im F nudi reviziju Trijanonskog ugovora. No VB i I ne odgovara širenje F pa vrše pritisak na Mađarsku da neće priznati nikakve promjene mirovnog ugovora između F i Mađarske. Pred opasnošću od Mađarske počelo zbližavanje SHS i Rumunjske i Čehoslovačke te inicijativa za savezom protiv Nj i Mađarske, savez ostvaren između SHS i ČS 1920 kao Mala antanta, Rumunjska nije potpisala ali bliske. Car Karlo (AU) došao u Mađarsku i zatražio vlast no pod pritiskom Male antante vratio se u ČS. 1921. Maloj antanti se službeno priključuje Rumunjska. Karlo opet dolazi u Mađarsku i s vojskom kreće prema Budimpešti na mađarska vlada ga zaustavila i Karlo poražen. Mala antanta tražila protjerivanje Karla iz Mađarske te tražili razoružanje mađarske vojske i plaćanje ratne odštete no velike sile dozvolile samo odricanje Karla od prijestolja na što Mađarska pristala. 1921. jugoslavenski patrioti proglasili Baranjsku republiku u cilju sprječavanja vraćanja Baranje Mađarskoj no velike sile traže od SHS da napusti mađarske teritorije te mađarske trupe dobile dozvolu za ulazak u Baranju gdje pobijedili Jugoslavene.

37) Mirovni ugovor s Turskom i turska revolucija

Stvaranje nacionalnog pokreta u Turskoj vođen pukovnikom Mustafom Kemalom koji formirao novu nacionalnu vladu koja odbila ugovor iz Sevra koji potpisao turski sultan Mehmed IV i sastavili svoje političke ciljeve : nezavisnost T, teritorijalni integritet, ukidanje kapitulacija, zaštita nacionalnih manjina u T i ukidanje savezničke kontrole Bospora i Dardanela. ''Turski problem'' rješava se na Londonskoj konferenciji gdje F, VB, I, Japan, Grčka , Nj i 2 turske vlade : sultanska i kemalistička. Prijedlozi velikih sila sastavljeni no Grčka i T ih odbili. Kemal ima pripremljen ugovor s R kojim se poništavaju svi ugovori T i carske R zbog čega VB poticala Grčku na sukob s T. F potpisali mir s T u Ankari 1921. kojim se F povlače, a T im daje koncesije za željeznicu, F priznala Kemalovu vladu. VB prisiljena potpisati primirje s T, Kemal ulazi u Carigrad i svrgava sultana s vlasti. VB sastavlja novu vladu, pad Lloyd Georgea i njegove vlade. Konferencija s T u Lozani, prisutne VB, F, I, Japan, T, Rumunjska, YU, Grčka te R i Bugarska, debate oko plovidbe moreuzima, režimu kapitulacija i suverenitet Mosule, posljednje dovelo do prekida konferencije,, u međuvremenu ubijen sovjetski diplomat u Lozani pa SSSR više ne prisustvuje konferenciji. Konferencija

nastavljena i potpisan mirovni ugovor kojim T zadržala teritorije u M. Aziji i istočnu Trakiju, T se odrekla arapskih zemalja, otoka, ukinute kapitulacije, moreuzi neutralizirani, 1.5 mil. Grka protjerano iz T.

38) Pitanje kolonija

Japan uzeo koloniju Kiao-čou, otočje Palaos u Tihom oceanu. Australija uzela Novu Gvineju i otoke južno od ekvatora. Novi Zeland uzeo zapadni dio otoka Samoa. Njemačke kolonije u Africi podijelile F, VB i Južnoafrička unija. Dogovoreno da se njemačke kolonije stave pod suverenitet društva naroda a uprava pojedinim državama koje bi godišnje podnosile izvještaje o svom radu ustanovili 3 mandata :

1) arapski teritoriji koji su sposobni da sami sobom upravljaju2) njemačke kolonije u centralnoj Africi koje su nesposobne za političku organizaciju te

će potpunu vlast imati sile mandatorke3) bivše njemačke kolonije u jugozapadnoj Africi i Oceaniji, upravu dobile sile

mandatorke bez ograničenja kao dio njihovog teritorijaTakvom podjelom najnezadovoljnije I, Kina i Nj.

39) Arapski teritoriji

Dogovor F i VB u San Remu oko podjele arapskih teritorija. F protiv nacionalnog pokreta u Siriji, osvojili Damask, protjerali kralja Fejsala te odvojili Libanon od Sirije (federativna država) te oba dvije stajale pod F, Libanon politički jedinstven. U Iraku ustanci protiv VB, Churchill započeo konferenciju o Iraku u Kairu, odlučeno da se Fejsal postavi za cara u Iraku, a njegov brat Abdulah koji je dotad bio na iračkom prijestolju postao emir Transjordanije koju VB stvorili odvojivši teritorije od Palestine. No da ne bi hašemitska dinastija previše ojačala VB poticala dinastiju Vahabita da protjeraju Hašemite iz Hedžasa. Egipat u toku I svjetskog rata britanska vojna baza, no poslije rata Egipćani traže nezavisnost što im VB odbila pa oni osnovali Partiju delegacije koja se borila za samostalnost Egipta, VB od Egipta formirala polu-samostalnu državu no na kraju za kralja stavili sultana i osnovali dvodomni parlament pa Egipat parlamentarna monarhija. Pokrenut i nacionalni pokret u Maroku koji kulminira ustankom naroda Rifa u španjolskom dijelu Maroka koji osnovali republiku Rifa te nanijeli poraze Španjolcima, F zabrinuti jer to potiče i buđenje nacionalne svijesti i u francuskom dijelu Maroka pa se udružuju s Španjolcima te porazili Rife.

40) Daleki istok i Washingtonska konferencija

I svjetski rat Japan je iskoristio za svoju ekspanziju na teritoriju Kine, ubrzo su i kineskoj vladi predali tzv. ''Dvadeset i jedan zahtjev'' tj. Pretvaranje Kine u japansku koloniju na što Kina pristala jer nema podrške a bila je i na udaru unutrašnjih nemira. U Kini tada postoje 2 vlade revolucionarna na jugu na čelu s Kuomitangom, a u Pekingu vojno-birokratska. Kineska delegacija u Versaillesu tražila sve svoje teritorije nazad i izlazak Japana iz Kine no velike sile žele kineske teritorije pa to ne mogu zabraniti ni Japanu te Japan dobio sve njemačke kolonije u Kini i na Pacifiku što izazvalo štrajkove i demonstracije u Kini.Američko-japanski odnosi u sukobu zbog :

a) Koreja u kojoj antijapanske demonstracije ugušio Japan (vrlo brutalno)b) Na istoku Sibira boljševici osnovali Dalekoistočnu republiku protiv Japana na ruskom

teritoriju, japanske zahtjeve za Sibirom Rusi odbili

c) Otok Jap, SAD zahtijevali kontrolu otoka zbog telegrafskog kabla, LN stala na stranu Japana

Sukobi SAD i Japana sve napetiji a rezultiralo utrkom u pomorskom naoružanju SAD, VB i Japana. Na prijedlog SAD započinje u Washingtonu konferencija o ograničavanju pomorskog naoružanja čime SAD htjeli potaknuti i rješavanje ostalih dalekoistočnih pitanja. Konferencija u Washingtonu zasjeda 1921/1922, glavnu riječ imali SAD, VB, F i Japan. Prijedlog SAD o naoružanju : SAD 5 : VB 5 : J 3 : F 1,75 : I 1,75 ; iako Japan htio 3,5 potpisano na 15 godina. Tada potpisan i ''Ugovor četvorice'' na inicijativu VB kojim SAD, VB, F i I garantiraju svoje posjede u Tihom oceanu i sprečavanje daljnje širenje J. Ugovor ''Devet sila'' potpisao J o ograničavanju njihovih prava i privilegija u Kini. Na konferenciju došli i R iz Dalekoistočne republike i tražili evakuaciju japanskih trupa iz Sibira na što će J i pristati.

41) Genovska konferencija

Nakon rata dolazi do velikih srazmjera između pobjednika i pobijeđenih pa VB povlači inicijativu za međunarodnu suradnju poboljšanje gospodarstva te obnovu Nj i SSSR, ma Kanskoj konferenciji dogovorena rasprava o tome u Genovi. Genovska konferencija zasjeda 10.4. – 19.5.1922., ideja da se raspravlja o trgovačkim i drugim oblicima međunarodne ekonomske suradnje kako bi se što brže oživio privredni život, prisustvuje 29 zemalja (SAD odbili jer ne žele ni čuti za Ruse). F inzistiraju na vraćanju predratnih i ratnih dugova R, traže od R da im da koncesiju za vađenje nafte u Azerbedžanu i Kavkazu. R odbili i konferencija prekinuta – potpuna katastrofa. No VB predlaže novu konferenciju u Hagu 15.6 – 20.7.1922., dvije delegacije : ruska (traži zajam) i neruska koja unaprijed postavila uvjete kompenzacije za koje su znali da ih R neće prihvatiti pa kraj i Haške konferencije.

42) Nova ekonomska politika u sovjetskoj Rusiji

prije rata u R u privredi zaostaje za ostalim zemljama. U toku I svjetskog rata podnijela strahovite materijalne i ljudske žrtve. Stanje u industriji i poljoprivredi (žitarice) sve teže i teže. Vlast pokušala riješiti krizu tzv. ratnim komunizmom podčinivši time svu privrednu aktivnost svojoj strogoj kontroli no to negativno utjecalo na R. Na Lenjinov prijedlog napušta se ideja ratnog komunizma i stvara se tzv. nova ekonomska politika (NEP) čija osnova vraćanje robno-novčanih odnosa i tržišnog mehanizma kao regulatora i simulatora privredne aktivnosti, državne rekvizicije se zamjenjuju državnim porezom, oslobađa se unutrašnje tržište te se dozvoljava zakup zemlje i upotreba najamne radne snage, to znači i osamostaljivanje privatnih i državnih poduzeća. No na selu društveno-ekonomska orijentacija bliža kapitalizmu nego socijalizmu pa likvidacija seljačkih posjeda i kolektivizacija sela čime bi se proizvodnja stavila pod kontrolu države i iskorijenile nesocijalne težnje.

43) Sovjetsko-njemački ugovor

Francusko-njemačke suprotnosti jer Nj žele ublažavanje mirovnog ugovora, a F poštivanje svih klauzula. U Nj se zastupa ratoboran i neprijateljski stav prema susjedima pa to provodi kroz neizvršavanje Versaillskog ugovora. F uviđa dobro stanje Weimarske republike te inzistiraju na poštivanju ugovora što bi dovelo do iscrpljenja Nj. F traže podršku u malim savezima no VB protiv toga kako se ne bi izoliralo Nj što bi dovelo do njemačko-sovjetskog saveza. VB želi Nj povezati sa sobom poljoprivrednim vezama, a u tom pogledu pomoći i R. VB i F potpisuju pakt o garancijama (vojni savez) u trajanju od 20 godina što osigurava status quo u Europi. Za trajanja Genovske konferencije potpisan sovjetsko-njemački ugovor 16.4.1922. u Rapallu, i Nj i R izolirane te žele što bolje povezati na idejnu inicijativu Nj te

time predviđaju slom Poljske i Antante, ugovorom se R i Nj odriču predratnih i ratnih dugova, obnovili diplomatske odnose te jedna drugoj priznaju status najpovlaštenije nacije, Nj prva priznala R i uspostavila diplomatske odnose s njom. Antanta i Mala Antanta upućuju Nj prosvjed zbog ugovora. Taj ugovor je korak ka obnovi njemačke granice iz 1914. zbog čega F zauzima odlučan stav prema Nj. da bi ublažili zategnute odnose između F i Nj, VB pozivaju Nj u Ligu naroda no Nj zahtijevali oslobađanje izvršenja mirovnih ugovora pa ništa od toga.

44) Weimarska republika

Revolucionarna događanja 1918/1919 rodila građansko-demokratskom republikom, neuspjeli pokušaj uspostave diktature proleterijata pa 1919 nastaje Weimarska republika sa Weimarskim ustavom po kojem je WR parlamentarna država. U njoj djeluje mnogo političkih stranaka, na ljevici je Komunistička partija njemačke čiji utjecaj vrlo jak za vrijeme ekonomske krize. Tzv. lijevi centar čije stranke tzv. Weimarske koalicije (najjača socijaldemokratska stranka) vlada do 1924 nakon čega se na vlasti smjenjuje s Građanskom koalicijom..na desnici stranke okrenute monarhizmu, totalitarizmu, a od 1930 najznačajnija Nacionalna socijalistička njemačka radnička partija na čelu sa A. Hitlerom. Velika društvena nestabilnost 1919-1923 i 1930-1933, ispunjeno revolucionarnim istupima radničke klase predvođene Komunističkom partijom i napadima desnice na demokratsko ustrojstvo republike vršeći atentate i pučeve (najpoznatiji Kapov puč). Ekonomska kriza 1929-1933 razara političku stabilnost od 1924, jaki društveni sukobi, a završava slomom parlamentarizmai dolaskom nacista na vlast.

45) Pitanje Ruhra

Nj nije u stanju platiti iznos ratne odštete za 1921. i traže odgodu na što bi F pristala ako joj Nj da pravo na eksploataciju rudnika u Ruhru tzv. proizvodni zalog. Sazvan konferencija na kojoj se F usprotivili dogodi plaćanja Nj i traže ili proizvodni zalog ili odgodu plaćanja francuskih dugova VB i SAD pa konferencija prekinuta. SAD blagi prema Nj jer u njoj žele angažirati svoje velike kapitale pa američka vlada iznijela tzv. Hjuzov plan pa da se pitanje plaćanja Nj da u ruke grupi francuskih eksperata, no F protiv. Nova konferencija u Londonu 1922, F i dalje inzistiraju na proizvodnom zalogu, I po prvi put zastupa Mussolini, neriješeno. Na konferenciji 1923 u Parizu F rekli da će zauzeti Ruhr kako bi Nj na vrijeme izvršila isporuku ugljena i telegrafskih stupova, I i Belgija daju podršku F, francuske i belgijske trupe ušle u Ruhr i okupirale rudarsko-industrijske centre 11.1.1923. Nj pozvala radnike i rudare na otpor F i B no F pooštrili mjere i uveli vojnu diktaturu protiv Nj, u Nj stanje sve teže i teže pa šalju notu europskim silama i predlažu smanjenje odštete no svi odbili premalenu cifru, pa Nj šalju novu notu da pristaju na sve što će im predložiti nepristrana međunarodna instanca o reparacijama. Njemačka vlada pod pritiskom revolucija u Nj dala ostavku a nova prekinula otpor radnika F. SAD se upliće te traže :

a) Nj se ne oslobađa ratne odšteteb) Rješenje se prepušta financijskim ekspertimac) Na postoji veza dugova i reparacija

F predlaže nastajanje 2 komiteta:1) bavio bi se pitanjem reparacije pod vodstvom Dosea2) pitanje vraćanja njemačkog kapitala u Nj vodstvo McKen

komiteti počeli s radom u Parizu 1924. kada izrađen tzv. Doseov plan :a) stabilizacija markeb) izvori sredstava za isplatu reparacija

c) način prebacivanja sredstavad) privredno jedinstvo Nje) iznos anuiteta

Na konferenciji u Londonu svi prihvatili Doseov plan te odlučeno povlačenje F iz Ruhra, no postavilo se pitanje povlačenja F iz Duisburga, Dieseldorfa i Rurorta te uz obećanje Nj da neće kršiti odredbe mirovnog ugovora F se povukli i iz tih gradova.

46) Uspon Staljina

Nakon I svjetskog rata i građanskog rata u SSSR stalne društvene i političke uznemirenosti (meteži, štrajkovi) i poznata pobuna mornara u Kronštatu 1921. SSSR savezna država sa više posebnih nacionalnih jedinica u kojoj se zahtjev za izdvajanje iz SSSR rigorozno suzbijao. Osnovna snaga je Boljševička partija te nosilac diktature proleterijata, na čelu partije je Centralni komitet sa Politbiroom kao izvršnim organom. Rad neboljševičkih partija zabranjen. Za vrijeme Lenjina njegov neosporan autoritet održavao mir i jedinstvo zemlje no poslije njegove smrti različite grupacije. Prva takva grupacija kada Zinovjev, Kamenjev i Staljin stvorili tzv. trojku s ciljem onemogućavanja uvođenja demokracije u partijski život i spriječiti Trockog u zauzimanju Lenjinove funkcije, no ubrzo raspad unutar trojke kad Zinovjev i Kamenjev s Trockim stvaraju tzv. lijevu opoziciju koja se suprotstavlja desnoj kojoj se pridružuje Staljin. Trocki pokušao revolt protiv generalnog sekretara Staljina koji propao i Trocki prognan iz SSSR i time ljevičari potisnuti. Sukob Staljina s desnicom kada se on suprotstavlja daljnjoj provedbi NEP i želi kolektivizaciju sela; no Staljin uklonio sve desničare s političkih pozicija. Partija opet monolitna, uklonjena sva opozicija, sva vlast u rukama partije na čelu s Josifom Visarinovičem Staljinom. Staljin razračunavao sa svim protivnicima boljševizma tzv. čistkama od 1934-1938 kada bez suđenja ubijao i slao u Sibir i tamnice mnoge revolucionare. Ukinuta svaka slobodna misao, a jača kult Staljinove ličnosti.

47) Fašizam u Italiji

Pojavu fašizma u I omogućila privredna i društvena kriza nakon I svjetskog rata. Jačaju različite stranke, ali poseban zamah dobiva ultranacionalistički pokret kojeg nose veterani, bivši vojnici, intelektualna omladina i teže ostvarenju imperijalističkih težnji I, napadaju Versaillsku konferenciju i Wilsonov sistem, ubrzo nastaju i prve političke organizacije sa osnivačem Benitom Mussolinijem čiji je cilj socijalna reforma, ukidanje političkih partija, formiranje jake vlade i osvajanje Rijeke i Dalmacije. Radi izvođenja nasilničkih akcija osnivaju odrede partijske vojske tzv. ''crne košulje''. 1921 fašisti dobivaju 35 mjesta u parlamentu te Mussolini priprema marš na Rim 28.10.1922. te uz minimalan otpor vlade i vojske zauzimaju Rim pa Mussolini poziva kralja i daje mu zadatak reorganizacije vlade. Mussolini stvara novu vladu iz redova fašista, legalizira ''crne košulje'' kao ''Dobrovoljnu miliciju nacionalne sigurnosti'', no na izborima osvojili minornu većinu te izvršili atentat na Mateotia (zakleti antifašist) a nastaje i antifašistička grupa ''Aventin''. Mussolini odlučan u provođenju fašizma, provodi mnoga ubojstva, progoni mnoge protivnike te ubrzo iz parlamenta isključena sva opozicija, kralj i parlament ostavljeni na formalnoj funkciji. Glavno vodstvo u rukama ducea (vođe), nastaje model za provedbu fašističke diktature tzv. korporativna država, izneseno (izgrađivanje korporativne države) u Povelji rada čiji cilj onemogućavanje klasne borbe u društvu. U I vlada monopol vlasti jedne stranke, koncentracija moći jedne ličnosti (ducea – vođe).

48) Jugoslavensko-talijanski odnosi (Rijeka i Rimski ugovor)

Neprijateljstvo I i YU jer I ne želi evakuirati teritorije koji joj ne pripadaju po Rapallskom ugovoru, potiču savez Italije, Mađarske i Rumujske te 1922 talijanski nacionalisti preuzeli vlast u Rijeci. Konferencija u Santa Margariti 1922 I i YU se dogovaraju da se provede Rappalski ugovor no ništa od provođenja. Kada na vlast u I dolaze fašisti YU se prepali no Mussolini priznao yu-tal dogovor iz Santa Margarite i povukao talijanske trupe iz dijelova Dalmacije koji joj ne pripadaju. Mussolini nudi političku suradnju Čehoslovačkoj koju Beneš odbija pa Mussolini zauzima novu taktiku : slomiti YU, uzeti Rijeku te preko suradnje s YU približiti se Maloj Antanti. 1923 u Rijeku dolazi talijanski general Dardino kao talijanski guverner u Rijeci što je praktički talijanska aneksija Rijeke na što YU pristali na pregovore s I. Prije yu- tal ugovora potpisan češko-francuski kojim omogućen status quo u centralnoj Europi i protiv anšlusa Austrije. Tal-yu pakt potpisan 27.1.1924. u Rimu kojim se YU odrekla Rijeke, a I se obvezala štititi status quo na Balkanu i izvršenje mirovnih ugovora. Ubrzo Čehoslovačka potpisuje ugovor s Rumunjskom protiv SSSR, a protiv SSSR s Rumunjskom potpisuje ugovor i YU. Poslije Rimskog ugovora YU protiv Mađarske ali i Bugarske.

49) Pokušaji organiziranja kolektivne sigurnosti u Europi

Nj predlaže francusko-njemački ugovor kojim bi Nj garantirala francuske granice te bi to bio početak kolektivne sigurnosti, projekt nazvan Rajnski pakt ili pakt o statusu quo na Rajni. Taj prijedlog u obliku memoranduma Nj poslala VB, F, i ostalim zemljama Antante u kojem se traži da Nj, F, VB i I svečano prisegnu pred SAD da se više neće služiti silom u međunarodnim odnosima. VB za, a F za pod uvjetom da Nj uđe u Ligu naroda bez uvjeta. Sve sile (F, VB, I, Nj i Belgija) pristale na konferenciju o pitanju kolektivne sigurnosti no umjesto prvotne Lozane mjesto održavanja Lokarno. Najava Nj izbaciti okupacione trupe iz Rajnske oblasti, a F želi rješenja pitanja Poljske i Čehoslovačke. Konferencija u Lokarnu održana 5.-16.10.1925. na kojoj su glavnu riječ imale F, VB, I, Nj i Belgija a kasnije došli i Poljaci i ČS. Dogovoreno da ne može doći do pakta dok Nj ne uđe u LN no Nj traži uvjete za ulazak i naoružanje. Na konferenciji uvaženi i prihvaćeni aktovi:Završni protokol; Garantni pakt Nj, I, F, VB i Belgija; ugovori Nj sa F, B, P i ČS; francusko-poljski; francusko-čehoslovački; Nj sa F i B o garantiranju granica.F dobila pravo da sa ostalim silama djeluje protiv Nj ukoliko Nj nastoji promijeniti status quo P i ČS te suradnju sa P i ČS. Nakon primanja Nj u LN povjerljivi razgovori F i Nj u Toariju oko suradnje te 2 zemlje, no F protiv odricanja vojne kontrole nad Nj . LN opozvala odluku o kontroli njemačkog naoružanja, ubrzo ukinuta i vojna kontrola Mađarske čime prekinuta izolacija Nj (ciljevi njemačke politike : likvidacija okupacije Rajne, Koridor, Danzig, Šleziju i anšlus Austrije). Ulazak Nj u LN ne odgovara SSSR te oni traže da Nj potvrdi suradnju s R novim ugovorom koji potpisan 1926 kojim se Nj i SSSR obvezali sačuvati neutralnost ukoliko druga strana napadnuta te da neće ulaziti u privredno-financijske koalicije koje bi mogle štetiti drugoj strani. SSSR potpisuje prijateljstvo i s Turskom, Afganistanom i Iranom.

50) Politika fašističke Italije

Fašistička politika usmjerena prema Balkanu, Podunavlju, Sredozemlju i Africi no glavna smetnja Jugoslavija. YU u borbi protiv I najviše se oslanja na F. Početak zbližavanja I i VB u pitanju Etiopije da I dobije koncesije za etiopske željeznice, VB daje podršku talijanskoj politici na Balkanu i istočnom Mediteranu (Albanija i Turska). I i VB rade na zbližavanju u obliku balkanskog ili balkansko-podunavskog pakta. F na strani YU ali odgođeno potpisivanje franc-yu ugovora. Prvi spor YU i I oko Albanije kada na vlast u Albaniji dolazi

Ahmed-beg Zogu koji se okreće I, pa I ekonomski prodire u Albaniju, no počeli i politički pregovori. Pokušaj potpisivanja yu-mađarskog sporazuma propao kad Mussolini 1927 ponudio tal-mađarski sporazum,1926 tzv. Tiranski sporazum I i Albanije koji u biti protektorat I nad Albanijom. Tal-mađarskim sporazumom 1927 Mussolini dao vojnu podršku Mađarskoj protiv YU te držati YU u neutralnosti pri napadu na ČS (ne neposredno) što osudila Mala Antanta. YU se zbližava s Nj i Turskom, a 1927 potpisan yu-franc sporaum. 2. Tiranski sporazum 1927 između I i Albanije vojni savez tih zemalja na 20 godina. I poticala Mađarsku na reviziju Trijanaonskog ugovora no to izazvalo nezadovoljstvo VB. I potpisala prijateljstvo s Turskom i Grčkom.

51) Ekonomska kriza 1929-1933

Nagli pad industrijske proizvodnje započeo u SAD gdje će razornost sloma i biti najveća : hiperprodukcija zagušila tržište, dolazi do snižavanja cijena, ograničenje proizvodnje, otkazi. Krah u SAD imao posljedice u drugim državama. U početku najveći pad bilježe proizvodnje sirovina, pa proizvodnja gotovih proizvoda, ukupan pad industrijske proizvodnje 1929-1933 37% čime industrija vraćena na nivo iz 1913. poslije SAD najviše stradale Nj i VB. Svjetska kriza podjednako pogodila sve industrijske grane :

a) agrarna kriza započela padom cijena, po manifestiranju krize postoje 3 grupe država :1) SAD, Kanada, Argentina i Australija – najveći tržišni viškovi, hiperprodukcija,

pad cijena i izvoza2) Jugoslavija, Rumunjska, Bugarska, Mađarska i Španjolska – proizvodnja

stagnira3) Zemlje izvoznice poljoprivrednih proizvoda – neusklađenost privrede (više

košta proizvodnja nego što je zarada)b) novčana kriza započela u SAD, pad vrijednosnih papira, banke obustavile kredite i

propadaju, stečajevi, napuštanje zlatnog standarda valute, nesposobnost isplate državnih dugova

Posljedice : protekcionistički sistem (Nj, F, I) – nove carine, najteže mjere protekcionizma prohibicija, uvozne/izvozne dozvole, ograničenje deviznog prometa to uzrokovalo smanjenje međunarodne razmjene. Najveći broj nezaposlenih 1933, socijalna pomoć sprečavala velike epidemije i umiranje od gladi.

52) New Deal

prvi znaci oživljavanja aktivnosti privrede zapažaju se 1933 u SAD, Nj, F, Belgiji i Japanu. U SAD zajedničko djelovanje kapitalističke privrede i opsežnog programa javnih radova koje financirala država tzv. New Deal koji je osmislio F. Roosevelt : država davala kredite uz niske kamate, propisi o cijenama i nadnicama, javni radovi, uredi za zapošljavanje, zakoni o obnovi industrije i poljoprivrede čime ipak smanjena nezaposlenost (sa 14 na 7,4 milijuna). U Nj kriza riješena zapošljavanjem u ratnoj industriji, isto napravile i I i Japan čime ugrožen mir u svijetu te kriza 1937/1938 nije ni pogodila fašističke zemlje, a SAD najjače.

53) Nacionalsocijalizam u Njemačkoj

Idejne osnove nacizma izgrađene u vrijeme Weimarske republike, ali sežu još u 19. st. npr. militaristički duh koji omogućio ujedinjenje Nj 1871., nacionalizam : afirmacija Nj, superiornost Nijemaca koja se provodi rasističkim, antisemitskim i geopolitičkim učenjima. Rasistička učenja potiču od Gobinoa ''Studija o nejednakosti ljudskih rasa'' gdje tvrdi da su Nijemci najčišći, najvitalniji i najkreativniji. Kampanja antisemitizma temelji se na misli da

su Židovi štetan element u njemačkom biću. Geopolitička učenja smatraju da Nijemci nemaju dovoljno životnog prostora za ostvarenje svojih stvaralačkih sposobnosti. Sinteza ovih učenja u Chamberlainovu (Englez) dijelu ''Osnove 19. st.'' gdje smatra da su Germani jedina prava stvaralačka rasa u povijesti. Nacionalizam postaje utočište za sva socijalna, politička i gospodarska pitanja i probleme Nj. u početku grupe ekstremnih nacionalista koji odbijaju priznati poraz Nj, jedna takva grupa bila i Njemačka radnička partija koju je osnovao Drecksler 1919 u Munchenu, ubrzo im se pridružuje i Adolf Hitler koji joj mijenja ime u Nacionalsocijalistička njemačka radnička partija te 1921 postaje formalni vođa. Formirani i prvi odredi partijske vojske tzv. SA te Hitler započinje ideju o preuzimanju vlasti u Nj uz podršku Ludendorfa, puč izveden 1923 u Munchenu neuspješno te Hitler završio u zatvoru gdje započinje pisanje ''Mein Kampfa'' objavljena 1925 i 1927 čije osnovne postavke borba na život i smrt, rasa (očuvanje najboljeg dijela ljudske vrste) i totalitarna država (odricanje slobode i autoritet fuhrera). Priliv članova u Hitlerovu stranku sve veći, stvaranje partijske vojske SA i SS trupa. 1933 Hindenburg predsjednik republike pozvao Hitlera da sastavi novu vladu i time on postao kancelar Reicha, odmah započele borbe protiv komunista i socijalista, odredi SA i SS izvršili paljevinu Reichstaga (27.2.1933.) za što optužili komuniste čime komunistička partija stavljena u ilegalu. Hitler uništio cijelu opoziciju, nakon smrti Hindenburga dolazi na vodstvo Reicha kao Fuhrer, 1934 u tzv. ''Noći dugih noževa'' očistio opoziciju u svojoj partiji, počelo otvaranje koncentracionih logora, zatvaranje i progon Židova te potpuna kontrola svega.

55) Fašistički pokreti u Europi

1) Portugal – poprište političkih sukoba, 1926 vojna diktatura koja postepeno prerasta u fašističku po uzoru na I, 1932 na vlast dolazi diktator Antonio Salazar.

2) Španjolska – vojna vlast Primo de Rivere 1923 preko ustanka, rušenje diktature i proglašenje republike pa vlada Narodnog fronta, građanski rat i pobjeda fašističkih snaga tzv. falangista na čelu sa caudillom Franciscom Francom

3) Austrija – fašistička diktatura uvodi se 1933 državnim udarom Kršćanske socijalističke partije pod vodstvom Dolfussa koji sastavio novu partiju tzv. Otadžbinski front i osniva partijsku vojsku, zabrana rada ostalim strankama, ukidanje parlamenta, protiv fašističke diktature revolucije po Austriji koje krvavo ugušene, Austrija pretvorena u kršćansko korporativnu državu po uzoru na talijanske diktatore protiv nacizma. No u pokušaju državnog udara Dolfuss ubijen i mjesto njega Scsuschnig koji sklon nacistima pa od 1934 Austrija bliža njemačkoj diktaturi što će završiti tzv. anšlusom A 1938.

56) Četvorni pakt

Mussolinijeva inicijativa za stvaranje pakta 4 velike sile (VB, F, Nj, I) koje bi imale pravo preuređenja Europe, glavni cilj otpor boljševizmu i izolacija SSSR, konkretni projekt Mussolini iznio 1933 u 6 točaka dokumenta. Nj oduševljena idejom, a VB i F nemaju ništa protiv, no male države i Mala Antanta protivnici pa uz podršku F, koja zaštitnica malih europskih zemalja, na njihovu inicijativu unesene promjene u pakt tako da se poziva na čl. 19. Pakta o LN o dopuštanju revizije mirovnih ugovora i čl. 10. i 16. koji garantiraju prava država članica LN. F u tom pogledu dobila podršku vlade VB pa promijenjen prijedlog pakta kojeg prihvatio i sam Rim. 7.9.1933. potpisan pakt četvorice s francuskim izmjenama te naglašeno da za svaku teritorijalnu promjenu u Europi suglasnost mora dati LN, pakt potpisan na 10 godina. Neuspjeh Četvornog pakta omogućio Hitleru odbacivanje anglo-francuskog projekta o razoružanju o čemu se raspravljalo 1933 u Ženevi kada Nj napustila pregovore i istupila iz

LN no potiče inicijativu o razoružanju direktno između Nj i ostalih sila protiv čega F, pa F nova vlada odbila legaliziranje njemačkog naoružavanja.

57) Hitlerova politika 1933-1936

Hitlerov imperijalistički plan temelji se na divljem rasizmu, nacionalizmu i geopolitizmu, cilj je osigurati potpunu dominaciju Nj za što potrebna sva sredstva. 3 faze ostvarivanja nacističkog programa :

1) faza ponovnog naoružavanja Nj, razbijanje kolektivne sigurnosti2) uključivanje teritorija nastanjenih Nijemcima u granice Trećeg Reicha3) stvaranje velikog njemačkog carstva

Iako svjesna prevlasti i moći Nj europske sile zaokupljene unutrašnjim problemima i ne djeluju protiv Nj. Nj-poljski ugovor potpisan 26.1.1934. o nenapadanju, potpisan na 10 godina kada Poljaci sumnjaju u F i VB zbog Četvornog pakta. Sukob I i Nj oko Austrije, I potpisala privrednu suradnju sa Austrijom i Mađarskom kako bi što više vezala Austriju za I no Hitler Austriju smatra dijelom njemačke nacionalne zajednice te smatraju da bi se I trebala okrenuti Balkanu i Jadranu, a Austriju prepustiti Nj. 30.6.1934. ''noć dugih noževa'' kada se Hitler obračunao sa opozicijom u svojim redovima. 1934. izvršen atentat na Dolfussa u Austriji čime nacisti na vlast u Austriji postavili Schuschniga te počeli s utjecajem na Austriju ali odustali od anšlusa tada. 1935. ističe se internacionalizacija Saarske oblasti, većina stanovnika za pripojenje Nj, u Saaru nacisti proveli preuzimanje novina, naoružavanje protiv F, na kraju LN 27.1.1935. donijeli odluku o predaji Saara Njemačkoj. Pregovori Nj i VB oko pomorskog naoružanja potpisan britansko-njemački ugovor 4.6.1935. u tzv. Pomorskoj konferenciji po kojoj njemačka flota ne smije biti veća od 35% britanske flote. Hitler priprema marš na Rajnu, otkazuje Lokarno pakt, stanovništvo Rajne dočekalo naciste s oduševljenjem, F u akciji protiv Nj tražili podršku VB no sve završilo nasilnom okupacijom Rajne od strane Nj koju osudila LN. 23.4.1935. novi trgovinski ugovor SSSR i Nj.

58) Istočni pakt

Sovjetsko-francuski ugovor o nenapadanju potpisan 1932., ugovor predviđao da niti jedna strana neće sudjelovati u savezu uperenom protiv druge strane. 1934 potpisan francusko-sovjetski trgovinski ugovor te se F zalaže za ulazak SSSR u LN. Bartu francuski ministar vanjskih poslova inicijator ideje istočnog pakta, temelj kolektivna sigurnost, osnova francusko-sovjetski ugovor + Poljska, Finska, ČS, Letonija, Litva i Estonija, sve članice bi garantirale sigurnost i pomoć u slučaju agresije. VB dala svoju podršku F, no učešće odbila Nj jer ne želi suradnju sa SSSR, i Poljska koja ne dopušta prelazak trupa preko svog teritorija pa i Finska, Estonija, Litva i Letonija; na inicijatvu F SSSR primljen u LN i priznat od SAD. Bartu ubijen 1934 u Marseillesu (ustaše), nasljednik Laval koji protiv suradnje s SSSR. 1935 potpisan sporazum F i SSSR o uzajamnoj pomoći kod napada pod uvjetom da se radi o ''neizazvanoj agresiji'' što će odrediti LN. 1935 SSSR potpisali i ugovor o uzajamnoj pomoći sa ČS.

59) Građanski rat u Kini

U Kini vlada građanski rat između 2 vlade : pekinške i kuomintanske (jug), no i u oba tabora postoje grupe koje se otimaju za vlast na čelu s generalima i lokalnim armijama. Takvo stanje rađa ideju o obnovi nacionalnog jedinstva iz redova inteligencije iz kojih izrastaju političke snage koje pomažu Sun Jat Senu u obnovi Kuomintanga. Sun Jat Sen povezuje Kuomintang

sa SSSR, Lenjin obećaje pomoć Kini ne tražeći zauzvrat ništa, komunistička partija Kine uključuje se u revolucionarni front pod Kuonmintanškom strankom. Poslije Sun Jat Senove smrti u Kuomintangu se javljaju dvije struje : krupna buržoazija koja za raskid sa SSSR predvođena Čank Kaj Šekom i sitna buržoazija koja za suradnju sa SSSR na čelu sa Van Cin Vejom. 1927 Čang Kaj Šek izvršio udar kojim komunistička partija zbačena s političkih mjesta i pohapšena. VB na strani Kine protiv SSSR pa rekli da se neće miješati u sukobe u Kini i da će pomoći Kini da dobije nazad svoje teritorije pod Japanom protiv čega Japan, F i SAD. SAD htjeli spriječiti vladavinu Kuomintanga1927 kada američki ratni brodovi bombardirali Nanking. 1928 Čang Kaj Šek ulazi u Peking gdje ruši tzv. legitimnu vladu i napokon ujedinjuje Kinu.

60) Japanski napad na Kinu

U Japanu vlada mišljenje da je snažna vanjskopolitička ekspanzija rješenje ubrzanog razvoja te zemlje. Postoje 2 političke koncepcije :

1) liberalna (mirna, ekonomska penetracija) 2) militaristička (politika vojne i političke ekspanzije)

Kriza 1929-1933 omogućit će širenje militarističkih političkih ideja, armija stvara tajne organizacije čiji zadatak izvršiti pritisak na vladu oko počinjanja vojnih akcija. Mandžurija u biti u sastavu Kine, ali 1922 proglašena njena nezavisnost no mora se boriti protiv Japana i protiv kineskog suvereniteta, kasnije se Mandžurija približava Kuomitangu i povezuje se s Čang Kaj Šekom. Za Japan Mandžurija važna zbog rudnog blaga i strateškog položaja. Japan napad započeo 1931 kada postavili minu na južno-mandžurskoj željeznici te počeli vojnu akciju te za 2 mjeseca japanska vojske ovladala Mandžurijom. Kina se obratila LN za pomoć koji održali konferenciju no VB i F u uvjerenju da se japanska agresija neće više širiti pa ništa ne poduzimaju. No zbog novih žalbi Kine novo zasjedanje LN gdje se od Japana traži povlačenje iz Mandžurije što J odbio. Treća rasprava LN isto nije urodila, ali se organizirala tzv. komisija petorice na čelu sa Litonom na čelu s ciljem odlaska u Kinu i provjere stanja što J prihvatio. SAD u obliku tzv. Stimsonove doktrine šalju notu J u kojoj vrše moralni pritisak i nepriznavanje vojnih akcija J. J uputio ultimatum Kini kojim će J biti plaćena odšteta, a antijapanska udruženja u Kini bit će raspuštena, Kina nije odgovorila i J počeo s vojnim akcijama u Šangaju. SAD ponudio pomoć u sređivanju situacije u Šangaju što J odbio. Na novu inicijativu LN J popustio te potpisali primirje s Pekingom te započeli evakuaciju. U Mandžuriji J osnovali 1932 tzv. Izvršni komitet sjeveroistočnih provincija te objavili nezavisnost Mandžurije i osnovali nezavisnu državu Madžukuo na čelu s Pu Jiem (bivši kineski car). J nastavio vojne akcije u Džeholu, LN pozvala J da povuče svoje trupe ali ni u jednom trenutku ne proglašava J agresorom pa J nastavlja prodor te ubrzo zaprijetio Pekingu kad ovladali velikim dijelom Kineskog zida.

61) Napad Italije na Etiopiju

1928. I i Etiopija potpisale ugovor da će međusobne sporove sporazumima i arbitražom. Mussolini odlučio napasti Etiopiju i pretvoriti ju u talijansku koloniju, a za povod mu je poslužio napad Etiopljana i ubojstvo talijanskih vojnika. Iako Etiopljani tražili rješenje sukoba arbitražom Talijani odbili pa se Etiopija obratila LN, Mussolini izjavio (i samo to) da će prihvatiti arbitražu, ali se talijanska vojska i dalje mobilizirala i naoružavala, pa se Etiopija u panici opet obraća LN. LN preporučaju Etiopiji i I da nađu arbitra koji će riješiti spor te formirali komisiju koja će ispitati okolnosti incidenta napada na talijanske vojnike. VB i F ponudili Mussoliniju podjelu Etiopije no on odbio. 1935 I napali Etiopiju, ubrzo će i car Etiopije Haile Selasije napustiti zemlju. LN osudila talijansku agresiju te formirali

Koordinatnu komisiju da odredi sankcije protiv I koje će biti i ekonomske i financijske no unatoč tome Nj opskrbljivala I rudama, a SAD naftom i benzinom. VB i F sastavljaju tajni plan o podjeli Etiopije : 2/3 teritorija Etiopije pripalo bi I koja bi dobila svojevrstan protektorat nad Etiopijom što prihvatili i VB no kod Francuza plan dospijeva u javnost pa sve propada. Etiopija uputila apel LN protiv I na što se ovi oglušili što omogućilo Mussoliniju pobjedu i proglašenje aneksije 9.5.1936. a talijanski kralj proglasio se etiopijskim carem.

62) Građanski rat u Španjolskoj

Građanski rat izbio u Španjolskoj 1936, započeo vojnim udarom desničarsih trupa na čelu s F. Francom protiv republikanske vlade Narodnog fronta. Vojni udar izveden pobunom španjolskih trupa u španjolskom dijelu Maroka, te su pobune počele izbijati po cijeloj Španjolskoj. F na strani republikanske vlade u strahu od još jednog fašističkog susjeda. VB suzdržana i prema vladi Narodnog fronta i prema fašistima Franca. I i Nj davale punu vojnu pomoć frankistima. SAD objavili da će ostati neutralni. Portugal isto uz Franca. Republikanska flota u Tangeru ugrožavala veze između pobunjeničkih snaga u Španjolskoj i Maroku pa Franco izvršio pritisak na F da napuste luku što oni i učinili te tako započela ''neutralna'' politika velesila i na inicijativu F 1936 u Londonu vlade VB, Belgije, Poljske, SSSR, Nj, I i Portugala oformile Međunarodni komitet za neintervenciju. No Nj i I potpomagale naoružanje frankovaca, Mussolini jer je htio uporište fašizma i u zapadnom Sredozemlju, a Hitler pak zainteresiran da građanski rat u Španjolskoj potraje jer okupira interes I pa onda ona nije zainteresirana za Austriju. Zato što su se Nj i I uplitale u rat i time prekršile sporazum isto učinio i SSSR koji prijateljuje s republikanskom vladom. Nj i I priznale frankovsku vladu kao jedinu vladu Španjolske. LN osudila svaku intervenciju u građanskom ratu u Španjolskoj no sve ostalo samo na osudi. 1936 VB i F predložile vladama Nj, I, SSSR i Portugala uvođenje Međunarodne kontrole španjolskih obala i granica zbog sprečavanja ulaska inostranih trupa u Španjolsku, sve zemlje prihvatile iako Portugal, Nj i I odugovlačile. Republikanska vlada pokušala zaključiti mir s VB i F no ovi odbili. Patroliranje brodova započelo 1937 no problemi kad nepoznate podmornice gađaju ostale brodove pa u vezi tog došlo do konferencije na kojoj F, VB, SSSR, Grčka, Turska, YU, Rumunjska, Bugarska i Egipat, dogovoreno da britanska i francuska flota štite trgovačke brodove svih zemalja u zapadnom Sredozemlju, pozvani i talijanski brodovi pa napadi prestali. 1937 republikanska vlada Španjolske poslala zahtjeve velikim silama koji propali jer ih prihvatile samo SSSR i Mexico.

63) Osovina Rim-Berlin

Odnosi A i I postali bliži nakon neuspjelog pokušaja državnog udara u A od strane Nj no i Mussolini shvaća da mu treba podrška Nj pa savjetuje A da potpiše sporazum s Nj. Austro-njemački ugovor o prijateljstvu sadrži njemačku garanciju suvereniteta A, međusobnu obavezu nemiješanja u unutrašnju politiku, Nj priznala ugovor A, Mađarske i I. Uspjesi Nj u Belgiji (Belgija prekinula veze s F čime sprječava mogućnost francusko-njemačkog napada, pa Hitler priznao Belgiju i Nizozemsku kao neutralne i nepovredive teritorije; F izgubila mogućnost korištenja belgijskih teritorija u napadu na Nj) i ugovor s A nagovorili Mussolinija na suradnju s Nj. Hitler to uviđa pa pozvao Mussolinija na razgovore u Berlin, Mussolini poslao zeta grofa Ćana koji Hitleru predao dokument ''Njemačka opasnost'' engleskog ministarstva vanjskih poslova te time odvratio Hitlera od suradnje s VB. Taj razgovor završio potpisivanjem 25.10.1936. njemačko-talijanskog sporazuma kojim Nj priznala talijansko pripojenje Etiopije te se dogovorile o priznavanju Francove vlade u Španjolskoj te dogovoreni opći pravci njemačko-talijanske suradnje tzv. osovina Rim-Berlin. Njemačka radila i na

povezivanju s Japanom protiv SSSR , Nj ponudila savez Nj i J protiv kominterne (komunistička internacionala) kao glavnog nosioca komunizma što Japan prihvatio i 25.11.1936. potpisan Antikominterna pakt kojem se mogu pridružiti i ostale zemlje potpisom na 5 godina protiv komunizma uz dodatak uperen protiv SSSR kojim se Nj i Japan obvezuju da u slučaju sovjetskog napada neće olakšati SSSR. 1937 I pristupila Antikominterna paktu.

64) Anšlus Austrije

U A se razvija snažna aktivnost nacista na čelu sa Schuschnigom. Mussolini izjavio da nema razloga štititi A i dao punu slobodu Nj u politici prema A i da se neće suprotstavljati njemačkim akcijama. I F i VB potvrđivale su Hitleru da je travo vrijeme za anšlus. 1938 austrijska policija otkrila postojanje nacističke zavjere tzv. ''Komitet sedmorice'' i plan akcija protiv A koje bi kulminirale atentatom na njemačkog ambasadora u Beču, cilj uznemirenost A i zaštita Nj ''austrijske braće''. Hitler poziva Schuschniga na razgovor, austrijski državnici došavši u Nj napravili program ustupaka Nj tzv. 10 točaka, no Hitler satima prijetio Schiuschnigu i optuživao ga za izdaju interesa njemačke nacije. Uvjeti Nj su bili puna sloboda nacista u A, postavljanje Sais-Inkvarata za ministra unutrašnjih poslova A, austrijsko-njemačka vojna suradnja te amnestija osuđenih nacista na što pristao i Schuschnig i predsjednik A. Nacisti u A započeli s demonstracijama i tražili ujedinjenje s Nj. Schuschnig kao posljednji pokušaj protiv Nj provodi plebiscit iako ga Mussolini odvraća od toga i to naljutilo Hitlera te on 10.3.1938. odlučio započeti vojnu invaziju na A tzv. plan Otto. A pristala na njemački ultimatum : ostavka Schuschniga te Inkvarta za kancelara koji čim bi došao na tu funkciju trebao poslati telegram u Nj da pošalje trupe u A (legalnost anšlusa). I pristala na njemačku akciju u A, ČS neće provesti mobilizaciju. 12.3. njemačke trupe ušle u A ne nailazeći na otpor. Ostatak svijeta nije ništa poduzeo protiv Nj, SSSR pozvao na konferenciju o anšlusu no odbijeno. Nj provela plebiscit u A 10.4.1938 i 99% austrijskih Nijemaca izjasnilo se za anšlus.

65) Češka kriza

Hitlerova vojska usmjerena i prema Sudetskoj oblasti u ČS njemačka manjina formirana u nekoliko političkih stranaka među kojima se ističe Njemačka sudetska partija koja u tajnoj vezi s nacistima za pripremanje sudetskog političkog problema. Hitler započinje s akcijama i postavlja zastupnika u Pragu koji će češkoj vladi postavljati zahtjeve u ime sudetskih Nijemaca te traže političku autonomiju Sudeta. Objavljen i Karlsbadski program u 8 točaka u kojem se traži izjednačavanje Nj sa ČS u Sudetu, uspostava autonomije Sudeta, pravo izražavanja nacističke ideologije, uporaba njemačkog jezika itd. te trebali stvoriti povod za napad Nj na ČS te započela priprema vojnih akcija Nj tzv. plan ''Grun'' (zeleno) s ciljem vojnog udara na ČS. I na strani Nj. VB i F preporučili Česima da uđu u pregovore s Nj. lažna vijest o koncentraciji njemačkih trupa izazvala mobilizaciju u ČS što povod nacističke propagande protiv ČS. F na strani ČS, ali i SSSR, SAD ''će morati intervenirati u europskom ratu''. Pregovori VB i Nj, Nj traži prihvaćanje Karlsbadskog programa što ČS odbija. Unutar njemačke vojske grupa generala Becka nije sigurna u uspjeh Nj u ČS zbog straha od F i VB no Hitler siguran da one neće intervenirati, ostavka Becka. Vojni plan ''Grun'' spreman za 30.9.1938. ČS prihvaća 7 od 8 točaka Karlsbadskog programa no Nj više ne želi pregovarati, u Nj se formira dobrovoljački korpus koji stvara uznemirenost na njemačko-češkoj granici. Susreti Chamberlaina i Hitlera započeli oko stanja u ČS, Nj traži pripojenje Sudeta na što se Chamberlain mora konzultirati s ostatkom vlade te traži Hitlera da u međuvremenu miruje. F i VB odlučile da se Sudet pripoji Nj te uputile proglas ČS da teritorije Sudetske oblasti gdje živi više od 50% Nijemaca da 3. Reichu. Pod pritiskom F i VB ČS prihvatila ultimatum no

započele demonstracije te vlada ČS dala ostavku, a nova vlada započela mobilizaciju. Nj više ne prihvaća ponudu F i VB već povećala zahtjeve na čitav Sudet, F i VB ne prihvaćaju nove uvjete Nj te isto savjetuju i ČS. Chamberlain predlaže konferenciju na kojoj Nj, I, VB, F i ČS rješavanje njemačko-češkog sukoba. Munchenska konferencija 29.9.1938. VB, F, I, Nj završena pobjedom Nj te dobila sve što tražila od Chamberlaina te u roku od 10 dana traži se evakuacija Čeha iz Sudeta.

66) Okupacija ČS

Na Munchenskoj konferenciji potpisan i anglo-njemački sporazum o nenapadanju, tj. nepribjegavanje sili u rješavanju političkih pitanja i problema. 1938 i F potpisuje sporazum s Nj kojim će te sile poštivati međusobne granice i neće postavljati teritorijalne zahtjeve, to naljutilo SSSR. Kako bi razbio ČS Hitler poticao stvaranje Prikarpatske Ukrajine. Chamberlain pokušao odvojiti I od Nj pa susret s Mussolinijem koji završava nikakvim rezultatima iako VB nudila podršku fašistima u Španjolskoj što su ionako ispunili u dogovoru s F koja prestala opskrbljivati Narodni front te priznati Frankovu vladu što omogućilo pad republikanaca 1939. i ulazak Španjolske u Antikominterna pakt. F i VB počele s masovnim naoružavanjem. U 10 mjesecu njemačke trupe zauzele cijeli Sudet no u podjeli ČS pridružile im se i Mađarska i Poljska, Poljaci zainteresirani za dio Šlezije (Tješin) te osnovali Šlesku legiju, Poljaci uputili ČS ultimatum za predaju Tješina na što ČS pristala. Mađarima u dobivanju čeških gradova Košice, Munkač i Ungvar pomogli Nj i I. Raspadu ČS pridonijeli i unutarnji sukobi : slovački nacionalisti proglasili slovačku autonomiju kao i Prikarpatska Ukrajina te se obje vlade oslanjale na Nj. u ČS dolazi do promjene vlasti što Hitler iskorištava za krajnju podjelu ČS, češka vlada proglasila zakon protiv slovačkih separatista pa se slovačka vlada obratila Nj za pomoć koja izvršila pritisak na ČS da sazove slovački sabor koji se opredijelio za nezavisnu Slovačku. Hitler zaprijetio ČS da ukoliko ne prihvati njemački protektorat da će Nj bombardirati Prag, proglašena Slovačka republika a mađarske trupe provalile u Prikarpatsku Ukrajinu. U strahu od njemačke agresije i razočarane Munchenskom konferencijom VB i F će od 1939 pružati garancije svim europskim zemljama protiv neizazvanog napada neke treće sile među kojima važna podrška VB i F Poljskoj.

67) Ekspanzija I i Čelični pakt

Iako F inzistira na sporazumu sa I ovi odbijaju jer se njihova ekspanzionistička politika usmjerila prema francuskim teritorijima te sastavili program zahtjeva:- otkazivanje sporazuma s F iz 1935 i talijanska prava na Tunis- talijanska kontrola Džibutia- revizija tarifa za plovidbu Sueskim kanalom.F oštri u obrani svih svojih teritorija te i dalje inzistiraju na suradnji sa I no kad ih Mussolini pozvao na pregovore, F odbili. Zato se Mussolini okreće prema Balkanu i to prema Albaniji no prije osvajanja Albanije mora biti siguran u stav YU i Nj, YU izjavili da nemaju interesa prema Albaniji, a Nj da će ostati po strani s obzirom da je I ostala postrani u pitanju ČS te da nemaju interesa prema Mediteranu i rješavanju hrvatskog pitanja. 1939 talijanski napad na Albaniju, albanski kralj pobjegao iz zemlje, a talijanski kralj dobio titulu albanskog kralja, Albanija I važna zbog napada na Grčku i pritiska na YU. Hitler želi vojni sporazum sa I tj. da se Antikominterna pretvori u vojno-politički savez no Mussolini nije siguran u Hitlerovu politiku, a Japan se izjasnio protiv vojnog saveza s Nj i I. I u početku nespremna za rat te protiv potpisivanja konvencije no 22.5.1939. potpisan vojni savez Nj i I tzv. Čelični pakt kojim I definitivno pala u vojnu i političku zavisnost o Nj, a I nije pošlo za rukom da u taj

sporazum ugura i njemački pristanak na talijansku aneksiju južnog Tirola na to riješeno posebnim sporazumom 1939 kojim Nj garantirala I pravo na taj teritorij.

68) Poljska kriza i početak II svjetskog rata

Javljaju se prvi incidenti nacista u Poljskoj. Hitlerova potraživanja od Poljske su Dancig i Koridor što Poljska odbija pa Nj ne inzistira. 1938 obnovljen poljsko-sovjetski ugovor o nenapadanju iz 1932, a 1939 trgovinski sporazum Poljske i SSSR. Nj čak ponudila i Ukrajinu Poljskoj za suradnju no ovi odbili, Nj i dalje za ulazak Poljske u antisovjetski pakt pa izvršili puč u Dancigu i Poljska potražila pomoć od VB i F. F i VB pružile garanciju Poljskoj u pomoći protiv Nj ukoliko dođe do napada, ubrzo F i VB pružile garancije i YU, Rumunjskoj, Bugarskoj, Grčkoj i Turskoj koje na udaru njemačke agresije. 1939 tajni anglo-francusko-turski sporazum o suradnji na Sredozemlju. SAD predlaže pregovore o razoružanju što naljutilo i I i Nj. SSSR vodi pregovore i sa zapadnim silama i Nj jer ugrožena sa obje strane od 1939. U pregovorima sa zapadnim silama SSSR traži ugovor o međusobnoj pomoći, vojnu konvenciju i garancije državama uz obale Baltičkog i Crnog mora no F i VB ne žele pomoći SSSR u napadu od Nj već samo Poljskoj na kraju pristale ali zaobišle garancije za Finsku, Estoniju, Letoniju i Litvu bez čega SSSR ne pristaje pa ovi pristali, precizirale se vojne konvencije i pregovori u početku OK no zbog toga što SSSR traži suglasnost Poljske i Rumunjske pregovori odgođeni na neodređeno vrijeme. SSSR se okreće Nj i potpisuje sporazum 23.8.1939. u 2 dijela :

a) ugovor o nenapadanju na 10 godinab) tajni protokol : Finska, Estonija i Letonija SSSR, a Litva Nj; određenje sovjetskog

utjecaja na Poljsku; pravo SSSR na Besarbiju.U Nj opća mobilizacija, incidenti na njemačko-poljskoj granici sve učestaliji. Belgija objavila striktnu neutralnost te odbija pregovore s F i VB. Mussolini nespreman za rat te nagovara Hitlera na mirovno rješenje s Poljskom. Mussolini rekao da I može u rat ukoliko dobije pomoć od Nj no kad Hitler vidio zahtjeve poručio I da bolje ostane neutralna. Poljaci nesusretljivi u pregovorima s Nj i 1.9.1939. otvorena topovska paljba na poljsko-njemačkoj granici te objavila početak II svjetskog rata i ugasila sve nade za mirom.

69) Poraz i podjela Poljske

Njemački napad na Poljsku kombinacija direktnog udara i sveobuhvatnog manevra, svi napadi izvedeni razornim sredstvima, Hitler upotrijebio sve svoje oklopne i motorizirane snage te su se poljske snage ubrzo povukle vodeći sa sobom civilnu vlast. Poljskoj pomoć nisu pružili ni F ni VB, F izveli simbolični napad na Nj i čekali VB. Mobilizacija Poljske tekla sporo, rukovodstvo slabo, komanda nepovezana, rezerve male, stari avioni, no izveli samo jedan značajniji podvig i pobjedu u napadu preko rijeke Bzure. 25.9.2939. Varšava bombardirana cijeli dan i predala se već sljedeći. Objavom raspada poljske države 17.10. i Rusi ušli u Poljsku na područje zapadne Bjelorusije i zapadne Ukrajine, okupirali ½ Poljske, te pod svoju kontrolu stavili Estoniju, Letoniju i Litvu.

70) Sovjetska politika

R zainteresirani za teritorij Finske jer ona utvrđuje strateški položaj Lenjingrada i pruža mu sigurnost. Započeli pregovori R i Finske, ruski zahtjevi : Hango na ulazu u finski zaljev, otoci u zaljevu, ½ poluotoka, a u zamjenu Fincima ponudili veću rusku Kareliju te traže sporazum o nenapadanju R i Finske. Finci odbijali ruske zahtjeve te R u Finskoj postavili marionetsku

vladu i napali Finsku zbog čega izbačeni iz LN. Pomoć Finskoj nije stigla, Hitler kao pomoć R vršio pritisak na Finsku da potpiše sporazum s R. VB i F htjele pobijediti Nj bez borbe da prekinu snabdijevanje Nj preko Skandinavije no Norveška i Švedska zabranile prolaz francuskih i britanskih trupa preko njihovih teritorija. Finska kapitulirala iako ju F poticala na daljnje ratovanje. Staljin sudjelovao i u podjeli Poljske, anektirao Estoniju, Letoniju, Litvu, uzeo Rumunjskoj Besarbiju i Bukovinu, sa Japanom zaključio pakt o neutralnosti u ratu na Balkanu. Upozoravan na njemački napad na SSSR Staljin poduzimao mjere kako bi izbjegao ili odgodio njemački napad : povećao izvoz ruskih proizvoda u Nj, zaključio sa Nj povoljne ekonomske sporazume, zabranio kritiku Nj u ruskoj štampi. Problemi u samoj R naoružanje i strategija, Staljin unatoč stručnim savjetovanjima prebacio snage u novoosvojene teritorije. Sovjetska vojska se oporavljala od Staljinovih čistki koje dio Velike čistke započete 1936 što dezorganiziralo samu vojsku i smanjilo njenu sposobnost obrane te prisililo Staljina da ubrza reorganizaciju obrane, uvede novi program vojnih vježbi te ukinu se vojni komesari te poveća ugled vojnih službi.

71) Politika I u periodu nezaraćenosti

Ograničene materijalne mogućnosti i političko stanje u zemlji otežavalo sposobnost I za sudjelovanjem u dugotrajnom ratu. I smatrala da će rat Nj protiv F omogućiti ratne operacije I kada i gdje će biti potrebne te talijanski vojno-politički krugovi usvojili ofenzivnu strategiju no vojna sposobnost I nije u skladu s ambicijama vlade u Rimu. Mussolini nespreman za rat forsirao Hitlera na ideju o novoj Munchenskoj konferenciji no pregovori Poljske i Nj propali. Mussolini predlagao i F i VB konferenciju s Nj i I o odredbama Versailske konferencije koje uzrokovale njemačko-poljski sukob. 1939 započeo II svjetski rat i Mussolinijeva sramota da I još nije ušla u rat pa inzistirao da me Hitler pismeno potvrdi da je njegova želja da se I ne miješa u rat no mržnja prema demokraciji vodila Mussolinija u rat i ništa ga nije moglo zadržati a još mu je i smetala Hitlerova samovolja i njemačko-sovjetski sporazum. VB i F vidjele I kao njemačkog saveznika pa djelomično blokirale njenu trgovinu. Sastanak Hitlera i Mussolinija 1940 dogovoren zajednički napad na F iako talijanski generalštab smatra da I može voditi uspješan rat tek 1948 no Mussoliniju potrebno sudjelovanje u ratu kako bi sudjelovao u podjeli europskih teritorija te 10.6.1940. I objavila rat F.

72) Hitlerovi munjeviti ratovi

Teritorij Norveške bitan i VB za blokadu Nj, a za Nj zbog napada na brodove na Atlantiku. No Churchill nije uspio dobiti podršku za akciju protiv Norveške od kabineta, a Hitler nagovaran da napad učini prije VB te on formalno naređenje za invaziju objavio 1.3.1940. koja vođena pod kontrolom OKW-a na čelu s Hitlerom, napad na Oslo uspješan bez obzira na nevrijeme, norveški parlament prenio sva prava na kralja koji pružao otpor do kraja nadajući se pomoći Britanaca i Francuza no doživjevši poraz povlače se, a Norvežanima preporučuju predaju što se i desilo, a kralj pobjegao u VB. U VB Churchill postaje premijer, a tog dana Hitler napao Francusku i zemlje Beneluksa. Hitler prvotno htio napad na F još u jesen no zbog lošeg vremena odgođeno za proljeće. Nj se odlučila za plan napada na fronti sjeverno od Luksemburga, a glavni ciljevi luke na La Mancheu kojim htjeli ispraviti propuste iz I svjetskog rata no general von Manštajn predlagao plan na lijevom krilu s ciljem anuliranja francuske sposobnosti za otpor i njegov plan prihvatio Hitler te bitka za F dobivena superiornom vještinom. To je bio tzv. Blitzkrieg čija osnovna ideja britanska, u njemu posebnu ulogu imala avijacija a novina akcija padobranaca. Napad Nj na Nizozemsku započeo 10.5. i na Belgiju, Luksemburg i Francusku, u Nizozemskoj težište napada Rotterdam koji kapitulirao nakon teškog bombardiranja. Napad na Belgiju započeo akcijom

osvajanja tvrđave Eben Emael, Belgijancima u pomoć došli F i VB no saveznička linija ubrzo probijena – RAF i francuska avijacija s velikim gubicima, greška britanskog zapovjedništva jer nisu pripremili rezerve.

73) Pad Francuske

U F na mjesto zamjenika predsjednika vlade izabran Petain. Njemačka linija u F postala neprobojna i sam Hitler smišlja plan za okončavanje sukoba ; zbog razilaženja u mišljenjima njemačke oklopne jedinice stajale nepotrebno 3 dana što omogućilo saveznicima spašavanje ljudi iz Denkerka. Naime, savezničke snage su bile u obruču oko Denkerka, u spasilačkoj akciji spašeno 3 puta više nego što se očekivalo. Belgijska armija položila oružje, no s Britancima se uspio spasiti velik broj francuskih i ostalih vojnika. Ubrzo Nijemci ušli u Pariz i stigli do najudaljenijih dijelova F, francuska vojska iako fizički i psihički iscrpljena nastavlja s borbom i računa na pomoć VB koja ograničena jer na području F britanske trupe idu u propast, Churchill se trudio što dulje održati F u ratu kako bi imao saveznika na kopnu no njena predaja neizbježna. Petain se zalagao za obustavu borbe, Renault predlagao obustavu ali da F vlada ostane u ratu ode u sjevernu Afriku , a de Gaulle želi nastavak borbe, svi uglavnom za Renaulta pa Petain daje ostavku. Pregovori se temelje na porazu F, ali da francuska flota bude smještena u britanske luke, a Churchill obećava englesku podršku F za nastavak rata no Renault podnosi ostavku i Petain postaje predsjednik vlade te preko Španjolske zatražio primirje, mir Nj i F potpisan 22.6.1941., a posebno s I koja od F dobila Nicu i Savoja a francuski brodovi u matičnim lukama stavljeni pod kontrolu I ili Nj. VB sada sa svojom flotom na udaru I u Mediteranu. Poraz F primjer superiornosti njemačkog oružja.

74) SAD nakon poraza Francuske

SAD nije voljna ući u rat, ali su na rat gledali kao na pomoć neprijatelju, a ne obrani vlastitog interesa jer pravog neprijatelja nisu imale, ali upletene u europski rat zbog ratnih dugova koje im zemlje ne mogu vratiti dok njima Nj ne isplati reparacije. Za SAD teško ostati neutralan jer jačaju antifašistička mišljenja. SAD-om se širi i snažno prokinesko raspoloženje protiv Japana. Hitler mišljenja da se ne treba zabrinjavati zbog SAD, a Roosevelt da je moguće uključenje SAD u rat no SAD tada još nisu spremni za rat, za njih rat sukob Nj i VB+F no Rooseveltu nije svejedno tko će pobijediti pa počeli materijalno ali ne i vojno potpomagati VB i F. Opasnost SAD-u prijeti samo iz Latinske Amerike pa 1939 Konferencija u ?Panami? gdje dogovorena slobodna zona u kojoj su se i zaraćene strane morale odreći pomorskih operacija. Pad F promijenio stav SAD, počelo veliko i brzo naoružanje te proglašen Zakon o regrutaciji te Kongres dozvolio zemljama u ratu da kupuju vojnu opremu po principu cash&carry. Roosevelt se po treći put kandidirao za predsjednika 1940. i pobijedio te obećao da osim u slučaju napada na neće Amerikance slati u rat. Počela suradnja Churchilla i Roosevelta koja od koristi VB (sporazum o razaračkim bazama, SAD dala VB 50 razarača pod uvjetom da svoju flotu neće predati neprijatelju ili potpisati separatni mir) tada i ''Zakon o zajmu i najmu'' kojim SAD pomaže VB robom i sirovinama. Nakon njemačkog napada na SSSR Roosevelt pomaže i Rusima. Kada Nijemci potopili većinu britanskih brodova u konvoju Roosevelt naredio okupaciju Grenlanda i objavio neograničeno stanje pripravnosti te povećan broj američkih patrola na Atlantiku. Roosevelt ubrzo pridružio američku flotu britanskoj na Islandu koje su bez znanja Kongresa sudjelovale u neobjavljenom ratu što dalje od američkog kontinenta, Hitler se u početku suzdržao napada na američke brodove, a kasnije baš i ne. Rooseveltov i Churchillov sastanak rezultirali Atlantskom poveljom kojom se označili ratni ciljevi SAD. Američki brodovi slani u britanske luke, kršenje zakona o neutralnosti, naoružavani američki trgovački brodovi. Napadom Japana na Pearl Harbour

SAD objavio rat Japanu, a potom Nj SAD-u. Hitler u SAD nije vidio neprijatelja zbog predrasuda i pogrešnih informacija o Amerikancima (da su u rasulu i protiv Roosevelta). Slom SSSR i pobjeda VB samo potakle SAD na aktivnost u ratu. Nj obećala Japanu da neće potpisati separatni mir, I ušla u rat.

75) Borba za Sredozemlje

Hitlerov problem Mediteran na kojem sukobi F, Španjolske i Balkana. Pokretanje pitanja Srednjeg istoka izazvano željom I za stvaranjem imperija od Atlantika do Crvenog mora što u suprotnosti s Hitlerovim planovima. Hitler bio spreman prepustiti Mussoliniju Europu južno od Alpa ali očekivao talijanski napad na Maltu dok Mussolini odugovlačio ozbiljnije ratovanje. F se sprijateljuje s Rumunjskom i YU protiv Nj, dok Bugarska i Mađarska s Nj, no Rumunjska, Mađarska i Slovačka ubrzo pristupile Trojnom paktu čime Hitler osigurao svoju dominaciju na Balkanu. Hitler se htio nagoditi sa Španjolskom tako da joj da kontrolu zapadne strane Sredozemlja, a Španjolska Hitleru jedan od Kanarskih otoka kao bazu za bitku na Atlantiku. Nakon talijanskog napada na Grčku, Mussolini nagovarao I na razne napade iz čega proizašla bitka za sjevernu Afriku gdje VB imala uspjeha pa prisilila Hitlera da pošalje pomoć I, pobjedom VB obustavljeno njeno daljnje djelovanje. Hitler traži od I da krenu na Egipat te im obećao podršku, VB i dalje napada I, a talijanske i njemačke trupe osvojile Maltu te velika pobjeda VB i poraz talijanske mornarice. Nakon njemačke ofenzive u Grčkoj preživjele grčke trupe prebačene na Kretu koja pod VB koja zbog loše obrane napadnuta 1941. te počelo povlačenje VB koji doživjeli velike štete, ta akcija odgodila ''Barbarossu'' i spasila Moskvu. Nj ostvarila dominaciju na Balkanu, a VB na Srednjem Istoku no na području Srednjeg Istoka antibritansko raspoloženje i pronjemačko protiv Židova u Palestini. Hitler ne želi pobjedu VB u Iraku jer bi to odvelo Tursku u savez sa VB, napad VB na Irak započeo 1940, osvojili Bagdad i osigurali Siriju, Libanon i Iran. Hitler pojačao snage Luftwafea (avioni) na Mediteranu i iz Atlantika prebacio na Mediteran ½ njemačkih podmornica.

76) Trojni pakt

27.9.1940. Hitler oživljava ideju o Trojnom paktu Nj, I i Japana. Potpisnice pakta obvezale su se priteći u pomoć onom drugom u slučaju da ga napadne neka zemlja koja još nije u ratu. Japan u strahu da bude istovremeno u ratu sa SSSR, SAD i VB te pristao na Trojni pakt te izvršio pritisak na SSSR u vezi Manđurije. Hitlerova želja odvratiti SAD od VB i zastrašiti Staljina iako ga licemjerno pozivao u pakt protiv SAD i podjeli interesnih sfera no Rusi nepovjerljivi pa ništa od toga. Ubrzo u pakt dolaze i Mađarska, Rumunjska i Slovačka te na taj način Hitler osigurao magazin robe i sirovine na Balkanu i nije na tim područjima namjeravao ratovati ali talijanski napad na Grčku primorao ga na promjenu plana.

77) Napad I na Grčku

O napadu na Grčku Mussolini je Hitlera obavijestio s 5 dana zakašnjenja jer je znao da će se Hitler protiviti toj akciji. Grci su znali za imperijalističke težnje I te započeli suradnju sa YU i Turskom te zaključili ugovor s I no bezvrijedan. Dobivši dio francuskog teritorija započelo talijansko ugrožavanje Balkana. Mussolini uputio ultimatum Grčkoj i počeo prelaziti granicu no ovaj napad nije uspio, Grci izveli kontraofenzivu i prodrli u Albaniju i I doživjela velike gubitke. F i VB očekivale da će Hitler zaustaviti Mussolinija koji je srljao u propast sa idejom koja nije bila izvediva s obzirom da se Mussolini oglušio na upozorenja vojnih stručnjaka te napad na Grčku neuspio i I doživjela strahovit poraz. VB se odlučila uključiti i pomoći Grčkoj

kako bi ispunila barem jednu od svojih garancija i utjecala na Tursku no ona ostala neutralna. Grci u strahu da će dolazak VB isprovocirati Nj no pristali na pomoć no žele ostati u suradnji sa YU i ostaviti otvorene međusobne komunikacije. Novi talijanski napad doživio neuspjeh pa intervencija Nj. zajedničke trupe VB, Australije i Novog Zelanda nisu bile uspješne pa pobuna u Grčkoj, ugušena, a preživjele grčke trupe prebačene na Kretu.

78) Jugoslavija u periodu neutralnosti

pokušaji potpisivanja suradnje s Grčkom, VB i SSSR propali i uoči rata YU osamljena, izolirana i iznutra na udaru nemira. Hitler vrši pritisak na YU da pristupi Trojnom paktu, iako Cvetković pokušava da VB prizna YU kao neutralnu knez Pavle za ulazak u pakt što odlučio i Krunski savjet s tim da Nj i I obećaju da neće povrijediti jugoslavenski teritorij. 25.3.1941. Cvetković potpisao ulazak YU u pakt bez dobivenih garancija što izazvalo pobunu naroda te grupa probritanskih oficira na čelu s Dušanom Simovićem izvršila puč i oborila Cvetković-Maček vladu, no i nova vlada ostala vjerna paktu i razočarala narod. Pred sam njemački napad jugoslavenska vlada uspjela dobiti ugovor o prijateljstvu i nenapadanju sa SSSR.

79) Napad na YU

Nakon puča u YU Hitler odlučio napasti i uništiti YU te mu je za koncentrirani napad iz A i Bugarske prema Beogradu omogućilo uništenje jugoslavenske vojske i onemogućilo njihovo povlačenje u Grčku. Jugoslavenska vojska nije provela mobilizaciju i agresor bio nadmoćan. Nj izvela napad na YU i Grčku isti dan bez objave rata, a Mussolini im se pridružio tek nakon par dana. Njemačka avijacija izvršila nekoliko uzastopnih napada na koji napušten pao 12.4., a prije njega Skopje, zauzeta gotovo čitava Makedonija, a 10.4. u Zagrebu proglašena NDH. Jugoslavenska vlada odlučila napustiti zemlju, prvo pobjegli u Jeruzalem pa London, a odredila načelnika štaba vrhovne komande koji zatražio primirje, Nj odbila i traži bezuvjetnu kapitulaciju. Vrhovna komanda YU 17.4.1941. potpisala bezuvjetnu kapitulaciju, a teritorij YU podijeljen između Nj, Mađarske, Bugarske, I , a od ostataka Hrvatske stvorena NDH na čelu sa Antom Pavelićem.

80) ''Barbarossa''

Hitlerov napad na SSSR započeo 22.6.1941. to je bila najveća vojna akcija ikad izvedena. Hitlerova armija napala je u 3 pravca : sjeverna i centralna grupa uputile su se prema Moskvi i Lenjingradu, a južno prema Ukrajini, Krimu i Kavkazu. Glavno težište njemačkog napada bilo je u centru, a udarna moć svake trupe u tzv. pancer-grupama koje prethodila ostatku njemačke vojske. Nijemci prekinuli sve vrste komunikacije SSSR, učinili putove i željeznice neupotrebljivima no Rusi pokušavaju kontranapad. Ruska vojska u broju naoružanja jednaka njemačkoj ali sva tehnika zastarjela, veliki dijelovi SSSR pali u njemačke ruke. Ruska avijacija se na zapadnom frontu borila protiv Nj a na južnom protiv Japana. 1942 ruska avijacija doživjela oporavak i stalno proizvodili nove avione i slali u rat te otpor Luftwafeu sve veći, a hladnoća, snijeg i prostranstvo SSSR pripomogli ruskim snagama. Tijekom prvog mjeseca borbe Nj napravila pauzu zbog odmora i pregovora, Hitler predlagao izoliranje Lenjingrada jednom trupom, a drugom prodor iza Moskve, za to vrijeme Rusi imali vremena pregrupirati snage. Jača Staljinov autoritet, on po početku napada Nj osnovao Obrambeni komitet pod njegovim rukovodstvom, ispod komiteta tzv. Stavke kao vrhovni štab kojeg činilo 12 oficira, uveden i sistem dvojne kontrole : vojne i civilne. Nastavljeni napadi Nj i osvojili Ukrajinu i Krim te počeo napad na Moskvu te evakuirano 2 milijuna Moskovljana, a ostali pobjegli , no vrijeme i bolesti uništili Nijemce te se odustalo od Moskve čemu pridonio

i ruski protunapad. Započela opsada Lenjingrada, Rusi ponovili napad na Finsku kako bi spriječili njeno udruženje s Nj, počelo bombardiranje grada koji pod opsadom od 9. mjeseca 1941. do 1. mjeseca 1944., ljudi umiru od gladi i hladnoće, no grad nikad u potpunosti opkoljen, Rusi cijelo vrijeme branili grad koji na kraju odlikovan Ordenom Lenjina i uspio slomiti Nj. Nj izgubila bitku za SSSR zbog ostalih promjena ciljeva, a Rusi imali ogromne gubitke, SSSR pomogli tajni agenti iz Švicarske, Nj i Japana koji bili osnova za vođenje rata. Slom Hitlera zbog nepripremljenosti za dugi rat i preuzimanje osobne vojne komande čime odbacio najbolji generalski kadar.

81) Hitlerov ''novi poredak'' u Europi

Na temelju Hitlerovih spisa o Lebensraum i rasama Hitler i Rozenberg su provodili tzv. Novi poredak u Europi koji se svodio na hegemoniju Nj širen uz pomoć oružja, širenje nacističkih vrijednosti, veličina teritorija tzv. grosraum ovisila je o okolnostima ali se smatralo da obuhvaća Europu od Atlantskog oceana do Urala, prvo se trebalo osvojiti teritorije a onda seliti ljude. Sami Nijemci su vlasnici i upravljači Grosrauma, ali ne i njegovog stanovništva, on obuhvaća nordijske rase koje ne bi imale veću političku i gospodarsku vlast i nenordijske narode koji bi živjeli u podređenom položaju (ukinulo bi im se obrazovanje). Što se tiče SSSR trebalo je izvršiti germanizaciju zemlje. 2 plana akcije : demografski i ekonomski (ljude ili iseliti ili ukloniti). Jezgra Grosrauma bila bi Nj koja obuhvaća Alsac i Lorraine, Luksemburg, dijelove Belgije i Šleziju te bi to bila oblast od industrijske i vojne važnosti. Do 1942. Novi poredak nuđen u nadi za odgovorom, a od 1942 okrenuo se od mamljenja upozoravaju predviđajući užase. Preseljenje stanovništva i njegovo istrebljenje u nadležnosti SS trupa koje nastale od male crnokošuljaške tjelesne garde, ispoljavali osobnu volju Hitlera, uživali privilegije, postali upravljači Nj pod vodstvom Heinricha Himlera. Himlerovi planovi o uređenju Europe temeljeni na smanjenju broja Slavena i na postavljanju njemačkog gornjeg sloja u Poljskoj, baltičkim zemljama i SSSR, SS 1942 izradio tzv. istočni plan na sljedećih 25 godina koji obuhvaćao nastajanje privremenih njemačkih uporišta. Seobe stanovništva dio plana, a drugi dio istrebljenje nepoželjnih prvenstveno Židova i Slavena, čistoća arijevaca sprječavala miješanje rasa i bilo kakav fizički kontakt, diskriminacija Židova propisana zakonima. Zbog ubojstva njemačkog diplomata kojeg počinio Židov, Nijemci proveli masovni progon, ubijanje i maltretiranje Židova u tzv. Kristalnoj noći te Židovska zajednica osuđena da plati sve štete koje Nj njima nanijela. Plan očišćenja Nj od Židova tzv. Istočni plan da se sve Žodove prebaci na otok Madagaskar sa suverenitetom pod Nj. Hitler osnovao i novu agenciju Operacioni štab Rozenberg kao istraživačko tijelo o podacima protiv Židova i komunista, Rozenberg postao namjesnik ruske imperije i njegov plan uništiti Rusiju tako da Finska dobije Lenjin grad, Rumunjska Besarbiju i Odesu, a od ostataka da se stvore 4 države : Moskovija, Kavkaska država, Ukrajina i Ostland kojima bi upravljali njemački zastupnici kao prokonzuli, Ostland i Ukrajina ostvarene. SS formirao 4 specijalna odreda s ciljem hvatanja Židova i ostalih ideoloških protivnika. Židovi u Europi mučeni, zatvarani i ubijani u logorima u Poljskoj, prvi koncentracioni logor osnovan 1933 u Dachau, 2 vrste logora : radni (ljudi iz cijele Europe radili za Nj dok nisu ubijeni) i tzv. logori smrti (glavni posao istrebljenje ljudi, postoji ih 5 i svi u Poljskoj, prvi osnovan u Auschwitzu). U Poljskoj Židovi zatvarani u tzv. geta koja osnovana u većim gradovima u kojima ljudi izgladnjeli i gusto naseljeni te česte epidemije, poznati Varšavski geto osnovan 1940. Polu-židovi i njihov problem nikad nije riješen, ali četvrt-židovi oslobođeni maltretiranja ukoliko izgledom ne liče previše na Židova. Šanse Židova za borbu onemogućene njihovom razdvojenosti, mogli su ili pružati otpor ili čekati, mnogi i pružali otpor pa progonjeni. Hitler proganjao i katoličku crkvu u Nj koja se s njim nagodila 1933 i predstavljala ga kao božjeg čovjeka te ignorirala njegovo sustavno i planirano uništenje Židova.

82) Sateliti Njemačke i suradnici okupatora

Njemački saveznici u Europi su bili I, Slovačka, Mađarska, Rumunjska i Bugarska. Slovačka je bila marioneta od svog početka 1939, Hitler spreman dati Mađarskoj teritorije na račun Rumunjske te proširiti Bugarsku i Grčku pretvoriti u talijansku provinciju. Bugarska i Mađarska na strani Nj dok sreća nije okrenula Hitleru leđa. Rumunjska u savezu s Nj zbog straha od SSSR zbog čega Njemačkoj dala teritorije i riješila se kralja. I veliki saveznik Nj no njen slom 1943 donio probleme Hitleru, Nj okupirala teritorije na jugoistku Europe koje napustili I i predali masu oružja protivnicima, zbog vjere u Mussolinija odbacivao upozorenja o predstojećem slomu. U Belgiji djelovale kolaboracionističke grupe. U Nizozemskoj Inkvart dok danska nacionalna partija bezvrijedna. U Norveškoj Kvisling premijer, a F pod okriljem Vichya fašisti u posebnom položaju.

83) Pokreti otpora

Neke države tradicionalno antinjemačke, no ne postoji jedinstveni odnos prema Nj osim na istoku gdje postojale samo 2 mogućnosti : otpor ili istrebljenje. Najvažnija činjenica u Europi da ljudi upoznati s događajima čemu doprinio BBC čijim se vijestima vjerovalo. Od 1941 značajnu ulogu u pokretu otpora imali komunisti. Strane radio stanice njegovale i tajne novine te tajna služba postala moćna industrija koja poticala ljude na pružanje otpora. Mržnja prema Nj se kroz otpor ispoljavala na razne načine : organizacija mreže za pomoć oborenim pilotima i vojnicima pobjeglim iz logora, prikupljanje vojnih obavještaja, tajna štampa, industrijska sabotaža, usporavanje proizvodnje te štrajkovi te početak oružanog otpora. Nj sve aktivnosti otpor a pripisivala komunistima i za svakog ubijenog njemačkog vojnika ubijeno 50-100 komunista, naređenje Dekret metka podrazumijevao da se zatvorenici predaju radi pogubljenja. Odgovor na takve njemačke metode je oružani otpor, najraniji oblici suprotstavljanja bile su obavještajne mreže (ČS već 1938), a državni službenici koristili svoje položaje i ''gubili'' dosjee i odugovlačili pregovore. Javljao se i ekonomski otpor : kašnjenje na posao, lijepljenje krivih etiketa, sabotaže na željeznici i štrajkovi, u Danskoj sabotiranje eksploatacije njihovih prehrambenih proizvoda. Iz ekonomske sabotaže proizašla vojna akcija, osnovni zahtjevi : pogodan tren, ''klima'', i podrška stanovništva, potrebno im naoružanje i organizacija, grupe otpora organiziraju se oko bivših oficira poraženih armija, no ni u jednom trenutku otpor nije dobio internacionalni karakter. Otpor uključivao i vlade u progonstvu (sve u Londonu osim grčke koja u Kairu) i organizacije koje osnovale britanska i američka vlada, prva i najaktivnija SOE. Dolazi do razilaženja britanske i ostalih vlada, vrhovna zapovjedništva otpora nisu bila dovoljno snabdjevena i naoružana. Radio propaganda jedno od najefikasnijih pomoćnih oružja rata, koristio se za komunikaciju i operacije protiv neprijatelja, stvorio utisak prisutnosti. Crna propaganda : laži, falsifikati i glasine, osnova činjenice ali njihovo iskrivljavanje; bijela propaganda : istina protiv neprijateljevog morala. Prednost Nj monopol nad javnom zabavom i film, VB i SAD – radio. U istočnoj Europi skretanje ulijevo te poseban značaj komunista s težnjama ka nasilnoj revoluciji. U YU i Grčkoj dolazi do građanskog rata bez ruske pomoći. U Grčkoj uvođenje diktature, ujedinjenje monarhista i republikanaca te odbijanje britanske pomoći, nakon talijanskog napada grčka vlada pobjegla u Kairo, a u Grčkoj osnovana marionetska vlada, počinje osnivanje gerilskih grupa koje pretežno republikanske i lijevo orijentirane, stvoren Narodnooslobodilački front EAM koji osnova grčkog otpora okupatoru, njegov protivnik EDES grupa republikanaca na zapadu Grčke, EAM osnovao novu vladu pa se ona u Kairu raspala. U YU pokret ima rukovodeću ličnost J. B. Tito koji stvorio jugoslavensku komunističku državu, a pomogli mu slabosti političkih neprijatelja, neredi, strana pomoć (SAD i VB), na Visu osnovana

zrakoplovna baza, vlada u VB imenovala premijera Ivana Šubašića koji s Titom potpisao sporazum kojim stvorena nova vlada i parlament s Titom na čelu.

84) Napad Japana na SAD

SAD 1940 izglasao embargo na prodaju starog gvožđa i ratnog materijala Japanu. Japan je ubrzo svoju političku kontrolu prebacio sa sjevera na jug Indokine kako bi zauzeo mjesta za oslobođenje jugoistočne Azije. SAD pojačao ekonomski rat protiv Japana, zamrznuo japansku imovinu te polako uveo embargo na naftu i čelik, američkom embargu pridružile se VB, Nizozemska. Japan zainteresiran za pregovore a i SAD kako bi otklonili mogućnost rata, no u Japanu promjena vlasti i oficiri rat smatraju jedinim rješenjem, pregovori prekinuti zbog krize vlade u Tokiju, japanska vlada se odlučila na rat. SAD još uvijek žele mir i daju posljednju ponudu Japanu no zbog posebnih zahtjeva Kine pregovori propali. Dok na snazi Washingtonski ugovor zapad ima uvid u izgradnju japanske mornarice no kasnije Japan počeo s izgradnjom velikih ratnih brodova i nosača aviona. Jamamoto vrhovni zapovjednik japanske vojske smatra Pearl Harbour idealnim ciljem japanskog napada na SAD te dobio dozvolu za izvršenje zadatka. SAD bez obzira na razgranatu obavještajnu službu i dobivene informacije ignoriraju mogućnost napada Japanaca, već pretpostavljaju da cilj njihovih vojnih akcija Malaja, istočna Indija ili Filipini. Objava rata uručena SAD no tada napad već počeo, 7.12.1941. Japan je napao američke trupe u Pearl Harbouru, napad trajao 2 sata i nanio velike štete SAD koji tokom napada nisu znali odakle avioni došli, no Japanci nisu uspjeli uništiti spremišta nafte. Plan Japana bio zajednička akcija zrakoplova i podmornica no napad podmornica nije uspio. Napadu Japana pomogla činjenica slabe suradnje vrhovne američke komande što dovelo do minimalne suradnje avijacije i mornarice SAD.

85) Stvaranje Ujedinjenih naroda

1940 VB i SSSR sklopile ugovor u Moskvi kojim jedna drugoj obećale pomoć u ratu protiv Nj i dogovor o nesklapanju separatnog mira, opći okvir buduće suradnje. SAD formalno neutralna no zbog slanja oružja VB u okviru ''Zakona o zajmu i najmu'' bile na strani VB. Pregovori SAD i SSSR te sastavljen popis sovjetskih potreba u okviru američke pomoći te se zakon o zajmu i najmu sada odnosio i na SSSR. 1942 sklopljen sporazum VB i SSSR na 20 godina no pitanje istočnoeuropske granice otvoreno, a taj sporazum otežavala Atlantska povelja kojom VB ne smije ništa potpisivati bez SAD. Sa SSSR pregovori o univerzalnim pitanjima međunarodnih odnosa po kojima bi sve države imale predstavnike u novoj organizaciji Ujedinjenih naroda te zabrana utjecajnih sfera i tajnih dogovora. No VB smatra da će UN zamijeniti tradicionalnu politiku među moćnima pa inzistira na sređivanju bitnih pitanja prije UN. Zajednička budućnost SAD, SSSR i VB ujedinjuje geslo ''pobijediti Nijemce''.

86) Pitanje ''druge fronte''

Žarište prijetnje Hitleru bio je Srednji Istok koji se realizirao Mussolinijevim napadom na Grčku kojim otvoren drugi front unutar domena britanske moći. Churchillov problem poslije poraza F kako i s kim se vratiti na kontinent. Napad Hitlera na SSSR otvara i istočni front i time omogućava povratak VB na kontinent slabljenjem Nj na zapadu ili kroz francuski pokret otpora. Hitler rasturio savez VB i F, no na Nj navukao neprijateljstvo VB, SAD i SSSR. Nakon napada Nj na SSSR savez SSSR i VB te SAD prirodan slijed, dok je rat trajao sve tri zemlje za održavanje ovog saveza protiv Nj jer rat na dva fronta znači propast Nj. Spor VB i SSSR oko Poljske jedan od problema saveza, Staljin polagao prava na Poljsku na osnovi

njemačko-sovjetskog saveza iz 1939 no VB pomagala Poljskoj pa SSSR protiv VB. ''Atlantska povelja'' potpisana 1941 između Churchilla i Roosevelta označila ratne ciljeve dviju zemalja, istakli pravo svakog naroda na samoopredjeljenje, odrekli se teritorijalnog širenja, za slobodu kretanja morima. 1942 anglo-ruski sporazum bez preciznijih značajki. Problem saveza i pitanje drugog fronta na kojem inzistira Staljin, VB više orijentirana na Srednji Istok i strah saveza Nj i J, dok Roosevelt za Staljina pa SSSR protiv VB i njene politike. Churchillov plan ''Torch'' temelji se na anglo-američkom iskrcavanju u sjeverozapadnoj Africi te Staljin i Roosevelt protiv i pristaju samo na najveći mogući okršaj u Europi. Churchill iRoosevelt se u Casablanci dogovorili da osnova napada na Nj zračno bombardiranje te odobrili invaziju na Siciliju koja uzrok pada Mussolinija. Prije iskrcavanja u F tzv. Overlord, 3 glavne operacije saveznika. U SAD antirusko raspoloženje, Staljin inzistira na drugom frontu koji bi označio snažna iskrcavanja na kontinent i privukao njemačke divizije s istoka.(90) Teheranska konferencija) 1943 konferencija u Teheranu na koju Staljin pristao nakon spašavanja Moskve i Staljingrada, Staljin prekinuo veze s poljskom vladom no zastupa ideju o novoj ''etničkoj'' Poljskoj te pitanje Poljske neizvjesno, Staljin imao i druge zahtjeve i prihvatio Rooseveltov plan o slabljenju Nj te pristupio novoj organizaciji UN, te da će se uključiti u rat protiv Japana, glavni ishod saveznička invazija na F 1944.(95) Konferencija u Jalti) Sastanak trojice 1945 u Jalti kad utvrđena poljska granica sa SSSR, SSSR inzistira na ratnim odštetama i političkom komadanju Nj.

87) Iskrcavanje u sjevernoj Africi

II svjetski rat se iz Europe proširio u Afriku zbog prisutnosti I i VB, Europljani su se nadmetali na području Afrike, a od strane Afrikanaca i Amerikanaca niti jedan tamo nije dobrodošao. VB polagala pravo na Egipat u kojem sukob VB, kralja i Vafda, iako je pravu vlast imala VB nakon talijanskih i njemačkih pobjeda u Europi Egipćani naklonjeni Nj i I zbog čega VB promijenila vladu koja zbog svađe s kraljem dala ostavku no pod pritiskom VB kralj ostavio probritansku vladu. Kretanjem generala Romela otvorena ratišta u sjevernoj Africi. 1942 oba dvije strane se pripremaju za glavni napad, no pozicija VB se činila kritičnom, odmah u početku Romel zabilježio pobjedu prešavši egipatsku granicu te pod stalnim njemačkim napadima pao Tobruk. U tzv. bitci za Alamejn VB porazila talijanske i njemačke trupe. Položaj VB u Mediteranu ozbiljno ugrožen blokadom Malte koja nastavljena u početnim bitkama u sjevernoj Africi no opsada prekinuta događajima u Africi. VB se žurila u novi napad nakon pobjede no neuspješno, komanda britanske armije pripala Montgomeryju koji nadmoćan nad Nj. Nakon pada Tobruka Roosevelt šalje pomoć te kod druge bitke kod Alamejna Nj i VB izjednačenih snaga, Romel pobijeđen. Churchill predlagao akciju ''Torch'', cilj čišćenje Mediterana, ideja britanskog pomorstva.Invazija na sjeverozapadnu Afriku. Američki i britanski brodovi započeli iskrcavanje u Maroku i Alžiru, na što Nj reagirala okupacijom južne F i Tunisa. Ipak saveznici nisu zauzeli Tunis, VB vratila Tobruk, a Nj se povlači. Romelov plan : prvo udariti na SAD gdje ih porazio, no napad na VB neuspješan, sad bivše talijanske kolonije pod VB, kao i Egipat. F zadržala vlast u sjevernoj Africi i nakon poraza 1940 kojim teško pogođena arapska elita, Arapi zainteresirani za suradnju sa SAD te u Maroku Roosevelt osobno intervenirao no nakon proglašenja nezavisnosti Marokanci protiv samostalnosti i za F. U Tunisu paralelno postojala njemačka vojna komanda i francuska administracija. I u Maroku i u Tunisu sukob između francuskih i lokalnih vlasti, F dobivali sve veću vlast dok se nacionalisti borili za centralne i lokalne savjete uz pomoć domorodačke većine.

88) Pad Mussolinija

Invazija u Siciliji, nastavak akcija u sjevernoj Africi kojom će se osigurati prolaz Mediteranom, a dogovorom u Casablanci 1943 Churchill i Roosevelt se dogovorili o upotrebi trupa iz sjeverne Afrike za invaziju na Siciliju koja počela 10.7.1943. Američke i britanske trupe su se počele iskrcavati na otok te SAD prvi došli do ??Mesine?? što označilo kraj iskrcavanja na Siciliju. Na otoku uspostavljena vojna vlada no u praksi otok pod upravom mafije iz SAD koji ubrzo postali i legalna Sicilijanska vlada. I odlučila prekinuti savez s Nj koji smatrala pogubnim, fašisti htjeli promjenu savezništva, a veliko fašističko vijeće donijelo odluku da kralj ponovno postane vrhovni komandant te kralj tražio ostavku Mussolinija na mjesto premijera kojim sad izabran Badollo koji za monarhiju te započeli pregovori sa saveznicima o okupaciji I, akt predaje potpisan 3.9. i Nj odmah okupirala Rim. Na teritoriju I sukob Nj i saveznika, Hitler traži centralni i sjeverni dio I a saveznici jug, Sardiniju i Korziku. Mussolini uhapšen te prebacivan s otoka na otok, ubrzo otet od SS oficira, odveden u sjevernu I gdje postavljen za šefa nove vlade koja se nije baš probila. U I započela jaka antifašistička propaganda započeta još 1924 od tzv. nasljednika regimente. Česti štrajkovi i demonstracije komunističke partije koja održavala kontakt s talijanskim simpatizerima izvan zemlje, rat fašista i njihove opozicije proširio se i na F i Španjolsku. Ubrzo pad Rima, kralj abdicirao u korist sina, Badollo dao ostavku. Poslije pada Rima pojačano djelovanje partizana koji zahtijevaju oslobođenje I te polako osvajali gradove. Mussolini uhapšen nakon pokušaja sporazuma sa saveznicima, ubijen i javno obješen na trgu u Milanu.

89) Stanje na Balkanu poslije kapitulacije Italije

POLJSKA : Rusi prešli rusko-njemačku granicu i ulaze u Poljsku, zapovjednik poljske Domovinske armije naredio napad na Nj, a kasnije da okupiraju gradove koje su napustili Nijemci i da ih brane od Rusa. Rusi istočnu Poljsku proglasili svojom, a kako bi Poljsku od opsade Rusa spriječila londonska vlada naredila ustanak u Varšavi koji počeo 1.8., Staljin odbio pomoći stanovnicima Varšave, Poljaci osvojili polovicu Varšave, zapadni saveznici nisu pomogli Poljacima te Varšava ostala pod Nj do 1945.RUMUNJSKA : pokušaj združivanja s Mussolinijem propao pa se okrenuli Nj no kralj ubrzo prekinuo sve veze s Nj i uspostavio kontakte s ??, Nijemci bombardirali Bukurešt, uspostava komunističke vladeBUGARSKA : digli ustanak kad se približili Rusi, izbio partizanski rat, ustanak zajedno s Rusima no oni došli prekasno i Nj poklali pola stanovništvaMAĐARSKA : admiral Horty okreće leđa Nj no to bi otvorilo put Rusima prema Beču pa Hitler postavio fašističku vladu, grad (Budimpešta) opkolili Rusi, Nj pokušali pomoći no neuspješno i grad se predao 1945.

90) Teheranska konferencija – odgovor u pitanju 86.

91) Japanski novi poredak

HONG KONG : prva žrtva japanskog napada nakon njegovog ulaska u rat, VB nije pripremila obranu grada jer je previše udaljen od neke britanske baze da bi očekivao pomoć, stanovništvo se odazvalo u pružanju otpora, opsada završena 9.12.1941. strateški je gubitak Hong Konga bio neizbježan.FILIPINI : napadnuti istog dana kada i Pearl Harbour, Filipini u vlasništvu SAD od španjolsko-američkog rata 1898., pred napad Japana na Filipine SAD pripremili Filipine za nezavisnost i potpisali s njima ugovor o zajedničkoj obrani, par sati nakon napada na Pearl

Harbour Japan napao aerodrom Clark na Filipinima te uslijedilo iskrcavanje japanske armije, obranom Filipina rukovao general MacArthur koji trebao osnovati buduću armiju slobodnih Filipinaca, američke trupe nisu došle u pomoć ipak Japan u početku doživio neuspjeh, filipinski predsjednik predlagao da SAD proglase Filipine nezavisnim i neutralnim i raspuste američku i filipinsku armiju, Japan dobio pojačanje i nastavili ofenzivu, MacArthur dobio naređenje da iz Australije vodi daljnju obranu otočja no nakon njegova odlaska armija u rasulu i Filipini kapitulirali.MALAJA : napad započeo istog dana kad i Pearl Harbour, Malaja pod VB i oni namjeravali od Singapura napraviti jednu od najvećih pomorskih tvrđava uz Pearl Harbour, Maltu i Gibraltar, zbog sigurnosti u zaštitu Singapura nije pripremljena njegova obrana, vjerovalo se u nemogućnost napada kroz džunglu koja okruživala grad te ju ostavili nezaštićenu, a obrana grada brodovi koncentrirani u singapurskoj luci, Japanci ofenzivu zamislili kao osobođenje stanovništva od VB, japanske trupe prvo iskrcane na sjeveru te napredovali prema jugu tj. Singapuru, britanski avioni uvijek zatečeni napadom Japanaca zbog izdajništva oficira RAF-a, u savezničkim trupama nesuglasice VB i australskih vojnika, lokalno stanovništvo okrenulo se Japancima, Singapur se predao 15.2.1942. te postao japanski gdje Japanci uspostavili okupacioni režim s ekstremnom strogošću i brutalnošću.BURMA : japanska invazija iz Tajlanda, Burma zemlja britanskog imperija, Burmanci izražen osjećaj nacionalnosti i protiv Indije i VB, vlada Burme ima određenu slobodu ali Burmom i dalje upravlja VB, politička situacija u Burmi prikladna za japansku intervenciju, japanski general Suzuki stvara Burmansku oslobodilačku armiju no glavni osvajač Burme ipak japanska armija, VB krivo procijenili neprohodnost džungle i dobili pomoć Čang Kaj Šeka no krajem travnja izbačeni iz zemlje, u Burmi Suzuki inicirao burmansku revoluciju, Japanci osnovali novu vojsku koja u stalnom sukobu s burmanskom nacionalnom.ISTOČNA INDIJA : nizozemska imperija, prvo iskrcavanje Japanaca ??6.1.??, ubrzo pad glavnog grada Batovije, poznata velika pomorska bitka

92) Kina u II svjetskom ratu

Kina je glavni uzrok rata na Dalekom istoku, taj sukob započet jer se Čang Kaj Šek odbio nagoditi s Japanom jer on računao da će i ne sudjelujući u daljnjim borbama sudjelovati u podijeli teritorija. Za SAD važno održati Kinu u ratu i zato joj davali svu moguću podršku no smetnje između SAD i Kine uglavnom geografske prirode : padom Burme prekinuta veza. SAD odobrili Kini ogroman anglo-američki zajam koji namijenjen cijeloj Kini no Čang namjeravao sve zadržati za sebe i uskratiti komunistima pomoć te umanjiti njihov doprinos u borbi protiv Japana. Da bi učvrstio osjećaj važnosti Čang često radio stvari koje nisu u skladu s njegovim saveznicima npr. inzistirao da svojim posredovanjem kod vicekralja i indijskih vođa smiri njihove sporove čime VB uznemirena jer smatra da Čang tako priprema teren za kinesku intervenciju, na indijskoj strani osnovano Odjeljenje za veze s Kinom. SAD pokazivali veliku naklonost prema Kini te oduševljeni tiranijom Kuomintanga te unjoj vidjeli ekonomsku nadu, a odatle kineska štampa kritizira SAD te to dovelo do pogoršanja odnosa Kine i SAD. Kinesko stanovništvo iscrpljeno ratom ali odlučno da ga nastavi te zabranili vladi potpisivanje mira. Za distribuciju američke pomoći u Kini imenovan Stilvel kojeg i Čang imenovao načelnikom svog štaba, Stlvel opsjednut vraćanjem Kine u rat te od vlade dobio dozvolu za operacije u Burmi i jugoistočnoj Aziji no kineski vojnici neće omogućiti ispunjenje Stilvelovih planova, ubrzo Roosevelt otpustio Stilvela. SAD oduševljene djelovanjem komunista u Kini. Armije i kineska i japanska u Kini postale trgovinske organizacije, trgovina cvjetala gdje god dvije zaraćene strane došle u dodir, no 1944 Japan odlučio obnoviti ofenzivu s ciljem uništenja kineskih aerodroma, a kineska armija nije pružila otpor. Roosevelt omogućio Kini sudjelovanje u podjeli svijeta nakon rata te na konferenciji u

Kairu Roosevelt i Churchull dozvolili Kini da dobije Mandžuriju, Formoza (Taiwan) i Peskadarsko otočje no kad Staljin omogućio saveznicima napad na Japan preko teritorija SSSR Kina im više nije bila potrebna. Sukob Kuomintanga i komunista se nastavlja.

93) Otvaranje druge fronte

1943 Romel poslan iz I u inspekciju obalnih uporišta na zapadnu frontu. Saveznici tada izabrali područje za iskrcavanje za koje Nj nije znala, saveznici su se odlučili za zaljev Saine. Vrhovni komandant zapada feldmaršal von Rundštet smatra da će saveznici izvršiti invaziju u Pa de Kaleu te se Nijemci priklonili tom mišljenju te Rundštet predlaže akciju nakon iskrcavanja a Romel sprečavanje iskrcavanja te se Hitler priklonio Romelu i predao mu zapovjedništvo. Saveznici vršili detaljne i potpune pripreme te za vrhovnog komandanta izabrali Eisenhowera i prebacivali američke trupe u Europu i koncentrirali ih u južnoj VB. 6.6.1943. prvi saveznički padobranci su se spustili na plaže F kao prethodnica snaga iz desetak zemalja koje se u sljedećih dva mjeseca trebali iskrcati u F. Iskrcavanje na 5 plaža uspješno osim jedne gdje Amerikanci imali velike gubitke. Sljedeća faza uključivala ojačavanje snaga i prodor u F, ojačavanje neuspješno i otežano zbog jake oluje koja trajala 5 dana. Hitler za generala izabrao Klugea no nakon njegove neuspješne akcije on otpušten te izvršio samoubojstvo kao i Romel, novi feldmaršal Model. U F vlada sukob komunista koji za akciju i nekomunista koji za odlaganje, dano naređenje stanovništvu za oslobađanje glavnog grada te došlo do uličnih borbi Nj i pripadnika otpora u Parizu, iako Hitler naredio bombardiranje nakon primirja sukob se nastavio. Charles de Goulle 25.8. stigao u Pariz i preuzeo vlast nad F u Gradskoj vijećnici. Savezničko napredovanje usporeno, osvojili Bruxelles i Anterpen no njemački otpor jak na njemačkoj granici od Švicarske do nizozemske, Montgomery predlagao napad sa sjevera i iznenadni napad na Nj te operacija počela 17.9. i ubrzo propala. Neuspjeh savezničke akcije kod Arnhene omogućio Nj učvršćenje van svojih granica. Posljednja važna njemačka ofenziva izvedena 16.12. no ne baš tako uspješno i Nijemci prisiljeni na defenzivu. U siječnju Hitler obustavio svoju ofenzivu na zapadu, Rusi odmah započeli novu ofenzivu te njemačke trupe prebačene sa zapada na istok, u isto vrijeme vodili bitku na Rajni.

94) Problemi oslobođene Europe

S obzirom da Hitlerov novi poredak nije uspostavljen s obzirom na kapitulaciju Nj karta Europe vraćena je na stanje prije rata. Glavne žrtve ispale su Estonija, Letonija i Litva koje pripojene SSSR a stanovništvo masovno raseljeno, SSSR-u pripojeni i dijelovi Finske, ČS i Rumunjske. Staljinova ideja da se istočno europske zemlje uspostave pravno izvan SSSR ali s posebnim državnim sistemom za što Staljina optuživali zapadni lideri te su njegovoj autoritativnoj politici odgovorili stvaranjem savezne republike Nj i NATO-a, a sama raspodjela Nj eventualno će dovesti do hladnog rata.POLJSKA : povod za početak rata, poljska vlada u emigraciji u Londonu, u Moskvi grupa poljskih političara oformila Komitet narodnog oslobođenja koji prije Jalte priznat kao privremena poljska vlada, SSSR zahtijeva uspostavu poljskih granica na temelju sovjetsko-njemačkog ugovora iz 1939 čemu se protivili Poljaci, a zapadni saveznici za, Poljska iz rata izašla sa dvije vlade : emigrantska u Londonu i privremena vlada republike Poljske, na Jalti formirana koaliciona vlada narodnog jedinstva s predstavnicima emigrantske vlade.

95) Jalta

Roosevelt, Staljin i Churchill sastali su se ponovo u veljači 1945 na Jalti. Što se tiče Poljske dogovorena je njena granica sa SSSR-om (grad Lvov pripast će R) dok granice Poljske sa zapadom još nisu bile određene, u poljsku vladu trebali su ući i Poljaci iz Londona i utječu na Lublinski komitet, o ostalim pitanjima Poljske raspravljat će komitet trojice u Moskvi. Prihvaćena opća deklaracija o slobodnim izborima. F dobila okupacionu zonu u Nj i mjesto u savezničkoj kontrolnoj komisiji koja upravlja Nj. Staljin pristao na ulazak SSSR u UN, priznao nezavisnost Mongolije i dobio eksploataciju mandžurijske željeznice i bazu u Kini. Staljin inzistirao da se ratna šteta nametne kao kazna dok se zapadni saveznici protivili oduzimanju imovine i osiromašivanju Nj. Staljin odustao od komadanja Nj jer mislio da će imati priliku zadominirati cijelom Nj.

96) Konferencija u San Francisku

Na konferenciji za razmatranje međunarodnog udruživanja u San Francisku 25.4.-26.6.1945. su predstavnici 50 država sastavili povelju UN. UN su službeno osnovani 24.10.1945. sa zadatkom sprječavanja rata, štićenja osnovnih ljudskih prava, osiguranje provođenja pravde po cijelom svijetu i poboljšanje socijalne zaštite čovjeka. Organi :

a) Generalna skupština sastavljena od delegata svih članova, nema pravo samostalna odlučivanja

b) Vijeće sigurnosti čiji stalni članovi SAD, SSSR, Kina, F i VB, a 10 članova se birac) Ekonomsko i socijalno vijećed) Starateljsko vijećee) Sekreterijat (generalnog sekretara imenuje generalna skupština na prijedlog vijeća

sigurnostif) Pomoćni organi.

97) Kapitulacija Njemačke

Luftwafe je gubio od ratišta do ratišta, borio se na 4 fronte što nije mogao izdržati, otvaranje novog fronta 19444 bila je kap koja je prelila čašu. Pred kraj rata Nijemci su stvorili specijalna oružja koja da su stvorena ranije mogla promijeniti tok rata, to su V1 i V2 (avioni) i V3 (dalekometni top), bilo je to posljednje Hitlerovo ofenzivno sredstvo, 1944 stvorio je novu snagu Volkssturm kao domovinsku gardu pod njegovom komandom. Prvi front koji je otpao bio je talijanski, SS oficiri na području I pregovarali sa saveznicima o predaji cijelog talijanskog fronta, predaja svih njemačkih snaga u I zaključena 1.5. Hitler se nadao održati položaje na Visli i na Rajni. Rusi ubrzo osvojili Budimpeštu. Američke trupe prešle Rajnu ali u početku odustali od marša na Berlin zbog Eisenhowerove strateške odluke i podjele Nj (na konferenciji u Teheranu Nj podjeljena na tri zone : sjevero-zapad VB; jugozapad SAD; i Istok SSSR SA Berlinom u ruskoj zoni). Ubrzo započela bitka za Berlin između SSSR, SAD i VB. Montgomery na čelu VB, Kanada i SAD trupa + američke trupe preko centralne Nj + američko-francuske trupe na jugu. Hitler potpisao uništenje svega postojećeg a Rusi izveli prvi zračni napad na Berlin. Staljin nije iznio svoje planove o napadu na Berlin pa Eisenhower požurio prema gradu. U Pragu ustanak protiv Nj, no SAD nije pomogao Česima, Rusi ušli u Prag no dotad Nijemci ubili veći dio stanovništva. Staljin grupirao svoje armije na tri fronta : prvi upućen od Varšave prema Gdanjsku, a drugi i treći prema Berlinu, no odložio napad na Berlin jer bi moguća dominacija SSSR u Nj mogla izazvati svjetsko antirusko raspoloženje, no ipak nastavljan. Naredba Montgomeryu da stigne u Berlin prije Rusa, Rusi ušli u Berlin i ubrzo načelnik njemačkog štaba traži primirje no Rusi traže kapitulaciju. Hitler je zadnja dva

tjedna proveo u bunker u Berilnu gdje se oženio s Evom Braun, napisao dvije oporuke, otpustio Himlera i Geringa, 30.4. se otrovao kao i Eva Braun i njihov pas te su njihova tijela spaljena. Deniz, predsjednik oružanih snaga Njemačke pregovarao o predaji koju Montgomery odbio, ubrzo predstavnici sva tri roda vojske Reicha u Eisenhowerovom štabu potpisali bezuvjetnu predaju zapadnoj i ruskoj komandi.

98) Tršćanska kriza

Njemačke snage u I su se povlačile, a Titove nadirale na sjevero-istok nadajući se da će zauzeti te teritorije na koje su polagale pravo pogotovo da će osvojiti Trst prije anglo-američkih trupa. Zapadni saveznici su svakako htjeli spriječiti određivanje granica prije mirovnog ugovora i željeli Trst osigurati kao njihovu luku, te počeli s djelovanjem kako bi prije Titovih trupa stigli u Trst. Američke trupe dobile naređenje da osiguraju Trst, sidrište u Puli i komunikacije između A i I na da izbjegnu sukob s YU te tražili da sve jugoslavenske jedinice u tom području budu stavljene pod njihovu komandu. 30.4.1945. Titove jedinice ušle u Trst. Truman zabranio potpisivanje bilo kakvih ugovora SAD i YU te da se pitanje tog teritorija riješi na mirovnoj konferenciji. Jugoslavenske patrole ograničavale su savezničke pokrete te raslo antijugoslavensko raspoloženje s obzirom da Tito odbio mogućnost stavljanja njegovih trupa pod američku komandu što izazvalo demonstraciju snaga saveznika. Staljin se usprotivio savezničkoj akciji smatrajući da YU zaslužna za oslobođenje tog teritorija.

99) Kapitulacija Japana

Sredinom 1944 SAD su osvojili otok Sajpan koji je bio najvitalnija točka u obrani Japana, u toj bitci Japan je doživio katastrofalan poraz, pad Sajpan predstavljao je šok za većinu stanovništva te se počelo shvaćati da Japan gubi rat. Poslije Sajpan SAD su se učvrstili na Tinijanu i Guamu no MacArthurov napada na Filipine Japanci doživjeli kao odlučujuću bitku u kojoj Japanci doživjeli poraz od tehnički slabijih američkih brodova, glavna mana japanskog zapovjedništva je njihova starost i kvaliteta (u nemogućnosti upravljati modernim brododvima). MacArthur dobio komandu nad svim armijama širom Pacifika te planirao savezničku ofenzivu na Japan, SAD preuzeli glavnu ulogu u napadu na Japan bez pomoći saveznika. Japanci doživjeli poraz od SAD u borbi za otok Iwojima (Japanci jedanput upotrijebili kamikaze) i za Okinawu (japanska oklopnjača – kamikaze). Rat se nastavljao usprkos želji Japana za mirom. SAD pripremali ofenzivu na Japan, jedina nada Japana je SSSR no na konferenciji u Teheranu Staljin pokazao spremnost za rat s Japanom nakon kapitulacije Nj. nastavljeni američki zračni napadi na Japan, no u Japanu nije dolazilo do pobuna u gradovima kao 1916. Nakon kapitulacije Nj, Japan odlučuje nastaviti sukob. Truman nasljeđuje Roosevelta te odlučuje da mu pomoć SSSR više nije potrebna. SAD pripremili atomsku bombu, no stanje u Japanu tako teško da nije sigurno je li bomba uopće potrebna. Na konferenciji u Potsdamu Truman nije otkrio da SAD ima atomsku bombu te se utrka između SAD koji spremni baciti bombu i Rusa koji planiraju napad na Mandžuriju nastavlja. Na konferenciji u Potsdamu saveznici objavili posljednji poziv Japanu na predaju (bezuvjetnu), japanski premijer Suzuki kao odgovor dao suzdržavanje od komentara što saveznici krivo preveli kao prezir prema pozivu na predaju. Bomba je bačena 6.8.1945. na Hirošimu, a 9.8. na Nagasaki. Prije japanske predaje Rusi prešli mandžurijsku granicu te započeli ofenzivu preko Mongolije i Sibira što dovelo do bezuvjetne kapitulacije Japana jer nije bio u mogućnosti boriti se protiv još jedne velike sile. Japan inzistirao na časnom miru što značilo sačuvati cara. Na sastancima u Tokiju car pristao na kapitulaciju no grupa mladih oficira pokušala spriječiti carevu kapitulaciju preko radija krađom snimke no neuspješno. Ministar rata izvršio harakiri kako bi ispaštao grijehe japanske armije koja je izgubila rat.

Pušten govor cara Hirohita, japansko carstvo se svugdje predalo ili doživjelo slom; Pu Ji iz Manđukana proveo 5 godina u ruskom zarobljeništvu pa predan Kinezima na ispiranje mozga.

100) Potsdamska konferencija

Srpanj 1945, Truman, Staljin i Churchill. Truman iznio Staljinu da SAD ima moćno oružje no ne otkriva mu da se radi o atomskoj bombi. Staljin priprema komunističku ofenzivu na Mandžuriju. Tijekom konferencije Japan zatražio posredovanje Švedske za predaju no SAD nezainteresirani za mirno rješenje. SAD odlučili isključiti SSSR iz okupacionih snaga u Japanu. Japan se borio za podršku Rusa no ovi ih odbili. Na konferenciji objavljen konačni poziv Japanu za predaju, tražili su :- eliminiranje odgovornih za politiku koja dovela do rata- odricanje cijelog japanskog prekomorskog carstva- kazniti ratne zločince- okupaciju JapanaOdgovor premijera Suzukija na tiskovnoj konferenciji gdje se on suzdržao komentara.