UVOD

Prva islamska banka osnovana je 1963. godine u Egiptu. Osnivanje ove, kao i drugih banaka koje su se opredijelile da posluju u skladu s principima erijata (Islamskim vjerskim zakonom koji strogo zabranjuje poslovanje s kamatom) smatrano je utopijom. Danas smo svjedoci snane ekspanzije islamskih finansijskih institucija. Pored onih koje osnivaju muslimani, sve je vei broj zapadnih multinacionalnih banaka koje klijentima nude bankarske usluge na nain koji nije u suprotnosti sa erijatom. Tako su i neke od vodeih, kao amerike: Citibank, JP Morgan/Chase, Goldman Sache i UBS Warburg britanske: HSBC, Barclays Capital, ANZ Grindlays Bank, holandska: ABN Amro, francuske: BNP Paribas, Societe Generale, njemake: Commerzbank i Deutsche Bank, ruska: Mekobank, japanska: Nomura Securities, ali i najvea vicarska bankarska grupacija: UBS, osnovale svoje poslovnice u muslimanskim zemljama, koje posredstvom tzv. islamic windowsa svojim klijentima nude islamski prihvatljive bankarske proizvode. S druge strane, raste i broj banaka osnovanih na Zapadu, koje svoje poslovanje zasnivaju na beskamatnom, interest-free, etikom ili dozvoljenom (halal) nainu finansiranja. U svijetu danas djeluje 325 islamskih banaka. Iako se veina njih nalazi u arapskim zemljama, sve ih se vie otvara i u drugim dravama. Tako, u Australiji postoje dvije, na Bahamima est, u SADu ak 38, u Danskoj, Francuskoj i Irskoj po jedna, u Njemakoj i vicarskoj djeluje po pet islamskih banaka, u Velikoj Britaniji 23, u Luksemburgu etiri, te u BiH jedna Bosna Bank International, jedina banka u jugositonoj Evropi koja posluje po islamskim finansijskim principima.

1

1. KONVENCIONALNO BANKARSTVO Standardno objanjenje poslovne racionalnosti koja "opravdava" konvencionalno komercijalno bankarstvo je uee komercijalnih banaka kao posrednika izmeu onih koji imaju suficit - viak i onih koji imaju deficit - manjak novanih sredstava. Od razvoja prvih modernih banaka u Evropi, laik je bio podstaknut da vjeruje da komercijalna banka posuuje novac od osobe A i daje ga u zajam osobi B. Po teoriji konvencionalnog bankarstva bankari plaaju osobi A, od koje posuuju novac, manju kamatu (pasivna kamatna stopa) od one koja je zaraunata osobi B, kojoj posuuju novac (aktivna kamatna stopa), te na ovaj nain oni ostvaruju svoj profit. Ali iako je normalno da bankari na osnovu posredovanja zarade odreenu dobit (prvenstveno ako se radi o procentualno malom iznosu u odnosu na sredstva kojim upravljaju) laik je sa ovakvim prostim objanjenjem obmanut jer se iza ovakve argumentacije prikriva jedan potpuno drugi i razliit poslovni proces koji je vremenom postao sutina bankarstva. Naime, bankarski sistem zasnovan na kamati, koji sada tvori osnovu monetarnog sistema u svakoj modernoj naciji, razvijen je iz prakse zlatara koji su ustanovili prve banke u Evropi prije nekoliko vijekova. Ovi zlatari su bili spremni da ponude svoje usluge onima koji su eljeli da povjere zlatni novac na uvanje. Po preuzimanju zlatnog novca zlatar bi izdao potvrdu o prijemu onome koji bi povjerio novac. Potvrda bi bila izdana u formi "plaa se donosiocu" to znai da je bilo koja osoba, podnosei je, mogla povratiti zlato od bankara na zahtjev. Vremenom ljudi su poeli da ovim potvrdama plaaju za dobra i usluge te su ove potvrde poele da obavljaju jednu od osnovnih funkcija novca. Potvrde su postale najranija forma "bankovnog novca", a bile su potpuno drugaije prirode od zlatnog novca pravljenog od strane drave. Bankarima je vrlo brzo postalo oito da nema potrebe da izdaju odnosno stavljaju u promet zlato koje je kod njih pohranjeno na sigurnom poto su sada same potvrde u javnosti bile smatrane novcem. Vrlo brzo su uvidjeli prednost potvrda i u tome to su one mogle biti izraene skoro besplatno, dok zlatni novac nije. Bankari su ovo iskoristili i dodatnim tampanjem potvrda za koje nisu imali pokrie u zlatu. Tako je nastala situacija koja je bankarima omoguila da "sami kreiraju novac" i da budu u poziciji da na osnovu potvrda bez pokria ostvaruju stvarne profite jer su iznajmljivanjem potvrda bez pokria zacjenjivali kamatu na taj posueni iznos odnosno iznos naznaen na potvrdi. Sa njihovim povratom, potvrde su mogle biti unitene tako lahko kako su bile i napravljene, ali zacijenjena kamata bi ostala kao prihod. Potrebno je napomenuti da je ovakva bankarska praksa potakla velike rasprave o tome da li bankari moraju imati tzv. 100%-tne rezerve tj. da li moraju imati npr. 10.000 funti u zlatu ako izdaju 10.000 funti na potvrdama koje obeavaju isplatu na zahtjev. Prevagnula je opcija da bankari moraju imati djeliminu rezervu npr. 20% od iznosa za koji su se obavezali da e isplatiti prilikom podnoenja potvrda za naplatu jer u praksi se najee deavalo da se zlatni novac povuen iz banke na neki poslovni dan za vrlo kratko vrijeme nadoknadio novim depozitima i da se iz dana u dan ostvarivala relativno mala promjena u rezervama. Ali one okolnosti koje bi dovele do zahtjeva za isplatu u veem iznosu od postojee djelimine rezerve, banku bi dovele do kolapsa ukoliko ne bi mogla brzo nai izvor extra rezervi od bilo koga. U dananjim monetarnim sistemima postoji Centralna banka koja djeluje kao krajnji

2

dobavlja ovih rezervi, efektivno dozvoljavajui komercijalnim bankama da "nekanjeno" praktikuju djeliminu bankarsku rezervu tj. uglavnom bez drastinih posljedica. Drugim rijeima, ovakvo bankarsko poslovanje je i danas uobiajeno i normalno. Meutim, namjera ovog prikaza nastanka i sutine konvencionalnog bankarstva je isticanje slijedeih injenica: 1. Zbog uspostavljanja ovakve bankarske prakse nastala je situacija da banke, u nastojanju da zatite svoje zajmove na bazi potvrda bez pokria, izbjegavaju investicije uz dijeljenje profita i umjesto toga se koncentriu na zajmove bazirane na kamati podrane kolateralom (depozitom, hipotekom i sl.) koji djeluju kao "tampon" koji titi bankarev zajam u sluaju neizmirenja od strane onoga koji uzima zajam. Takav kriterij za odobravanje zajmova omoguava posuivanje novanih sredstava onima koji ve imaju nautrb siromanih pojedinaca ije poslovne ideje mogu biti zaslune finansiranja. Takav kriterij je doveo do nastanka poslovice da su "bankari ljudi koji e vam posuditi novac ukoliko im moete dokazati da vam novac i nije ba potreban". 2. Bankari su ovim dobili povlatenu mogunost da samostalno kreiraju odnosno proizvode novac, a to je pravo koje pripada dravi. S obzirom da su postali svjesni opasnosti nastale za zdravu ekonomiju u kojoj su aktivni brojni privatni izdavai papirnog novca, vlasti u Engleskoj su, prema bankovnoj odredbi iz 1844. godine, pravo na izdavanje veine vrsta papirnog novca ograniili samo na Banku Engleske. Meutim, odredba u praksi nije sprijeila rastue pouzdanje bankara prema vjerovatno "najprofitabilnijoj poslovnoj ideji svih vremena." Monetarne vlasti kapitalistikih zemalja ubrzo su preutno (a kasnije i zakonski) prihvatile tu situaciju te je nastao paradoks da pojedinac moe biti uhapen zbog tampanja novca kod svoje kue, dok jedna komercijalna banka ima potpunu zatitu od strane zakona da uradi upravo istu stvar. 3. Bankari su nametnuli kamatu na novac koji su samo oni bili u stanju da proizvedu. I najvee posljedice na drutvo i ekonomiju danas ne ostavlja tako kreirani novac ve tako nastala kamata. Jer mogunost bankara da kreiraju novac nije im omoguavao da tampaju potvrde i troe ih za svoje potrebe. Prosto zato jer ih tada banka vie ne bi posjedovala, a one bi se u obrnutom toku vratile banci na isplatu u zlatu - zlatu kojim banka ne raspolae. One su zato samo sluile bankaru da naplati kamatu na fiktivni iznos, znai bez ikakvog realnog pokria, praktino ne dajui nita. Smatra se da finansijska stabilnost u jednoj privredno nerazvijenoj zemlji, a ni globalno, ne moe biti izgraena na ovakvim temeljima te se koncept bezkamatnog bankarstva javlja kao alternativa postojeem konvencionalnom bankarskom sistemu. U muslimanskim zemljama, u drugoj polovini XX vijeka mnogo je uraeno na propagandi i praktinoj primjeni islamskog bankarstva, koncepta bankarstva koji u prvi plan istie svoje etike vrijednosti. ivei vijekovima pod kapitalistikim ekonomskim sistemom, finansijski svjetski krugovi tretirali su to kao utopijski san i pri tom se pitali ta etika ima sa finansijama? Ipak, u zadnjih nekoliko decenija opti stavovi i dojmovi pretrpjeli su veliku promjenu.

2. ISLAMSKO BANKARSTVO3

Islamsko bankarstvo je dio ireg koncepta islamske ekonomije. Zbog svojih etikih osnova, za mnoge muslimane to je vie od sistema komercijalnih transakcija. Za razliku od konvencionalnog finansijskog sistema koji se fokusirao primarno na ekonomske/finansijske aspekte transakcija, islamski finansijski sistem ima ulogu da ravnomjerno izrazi etiku, moralnu, drutvenu i religijsku dimenziju sa ciljem ostvarenja jednakosti u drutvu, a za dobrobit drutva kao cjeline. Ukidanje kamate je osnovno "sporno" pitanje u savremenim diskusijama o islamskom finansiranju ili uopte o islamskoj ekonomiji (a u potpunosti je podrano ostalim principima islamske doktrine koji preporuuju, brane i zagovaraju uee u riziku, individualna prava i dunosti, vlasnika prava, svetost ugovora itd). Kaemo sporno jer je bilo nekoliko pokuaja "preispitivanja" kamate i od strane muslimana koji prihvataju islamsko uenje i ele da se pridravaju islamskih principa, u smislu: ta zapravo predstavlja zabrana kamate, da li postoji razlika izmeu kamate i lihvarstva ("zelenatva"), da li je svaki vid kamate nedozvoljen i sl. Debata po ovim pitanjima je okonana (i o njima se vie ne raspravlja meu muslimanskim ekonomistima); u modernoj islamskoj literaturi, termini "riba" (naziv za kamatu na arapskom jeziku - termin spomenut u Kuranu u smislu imperativne zabrane istog) i "interest" (naziv za kamatu na engleskom jeziku) tretiraju se kao sinonimi, a zabrana kamate nastavlja da se posmatra kao zabrana svake vrste kamate. Nije suvino napomenuti da su i ove nedoumice nastale "tek" u XX vijeku, vjerovatno zbog sveprisutnosti kamate i zbog postojanja maloprije istaknutog bankovnog novca koji sa kamatom na taj bankovni novac obimom prevazilazi novanu masu proizvedenu i putenu u opticaj od strane drave. Islamski mislioci, pravnici i uenjaci vijekovima ranije nisu imali dileme oko statusa kamate. Izmeu njih moemo istai Ebu Hamida el Gazalija (1055. - 1111.), koji u svom poznatom djelu "Ihja Ilumid-din" istie kako kamata sprijeava novac da vri svoju pravu funkciju; kako novac treba da slui kao mjera vrijednosti i sredstvo razmjene dok je funkcija novca kao "sredstva zgrtanja blaga" loa i nepoeljna funkcija novca. Gazali tvrdi da, novac, sam po sebi, nema nikakvu korist ni vrijednost i ovu tvrdnju obrazlae uporeujui novac sa slovima abecede. Kao to slova abecede slue za konstruisanje rijei i reenica, a sama nemaju nikakvo smisaono znaenje za ovjeka tako i novac slui za "konstruisanje" odnosno omoguavanje svih oblika robne razmjene, a bez tog svojstva ne bi imao nikakvu ulogu za ovjeka. Za razliku od konvencionalne ekonomske teorije koja definira novac kao robu sa specifinim svojstvima i prihvata kamatu kao loginu i opravdanu, Gazali predstavlja islamsko shvatanje po kojem novac nije roba jer ne gubi od svoje vrijednosti tokom vremena, kao takav ne moe se iznajmljivati niti pojavljivati u razmjeni kao vrijednost s obzirom da je on mjera svih drugih vrijednosti, a ukoliko bi se ipak tretirao kao i sve druge robe onda bi se odvraao od upotrebe za koju je namijenjen. On je u ovim injenicama vidio osnovni razlog zabrane kamate. Razmiljanja i drugih muslimanskih uenjaka su slina, bolje rei identina Gazalijevom stavu po pitanju kamate. Tako nalazimo kako oni istiu da niko ne treba biti privilegiran niti nagraen zbog samog akta odricanja od potronje; da novac nije isto to i kapital; da se u praksi kamata plaa na novac (a ne na kapital) te da je to ono to Islam zabranjuje. Drugim rijeima, kamata se ne moe smatrati cijenom kapitala ako se ona plaa bez obzira na produktivnost tog kapitala, a da bi se o novcu moglo govoriti kao o kapitalu mora postojati produktivna upotreba samog novca. Usljed toga, pogledi muslimanskih uenjaka na principe finansiranja su povezani sa njihovim studijama o razboritosti zabrane kamate. Zapravo, njihovi pogledi na problematiku finansiranja koncentrisani su na dva osnovna pitanja: 1. razlika izmeu trgovinskih transakcija i transakcija baziranih na kamati 2. odbijanja ak i same "ideje" fiksne cijene povrata na finansijski kapital

4

3. Razlika izmeu trgovine i kamate Razlika je od krucijalne vanosti poto Bog jasno dozvoljava trgovinu i zabranjuje kamatu. Ebu E'ala el-Mewdudi [1] , posmatra razliku izmeu trgovine i kamate u kontekstu pravine raspodjele dobitaka i gubitaka kao i stvarnog upravljanja rizikom (u transakcijama baziranim na kamati, rizik se prebacuje na onoga ko posuuje novac to iskazuje jedan vid nepravde i ekonomske nesposobnosti). Primjer: Trgovac uzima od proizvoaa robu vrijednosti 100 DEM i prodaje je za 120 DEM nastojei da roba postane ekvivalent za tu sumu. Kada se meusobni sporazum postigne, vrijednost razmjene postaje jednaka. Ali da je osoba dobila 120 DEM u razmjeni za 100 DEM, onda se postavlja pitanje ta zapravo predstavlja dodatak od 20 DEM? Da li se moe rei da je onaj ko je dobio 20 DEM stekao dodatnu sumu "za vrijeme" u kojem se odvijala ova razmjena? Ne, poto vrijeme nije nikakva roba za razmjenu niti neka takva stvar koja bi mogla biti naznaena kao vrijednost za razmjenu. Iz ove usporedbe jasno je da je u transakcijama baziranim na kamati objekat prodaje vrijeme, a njegova cijena je kamata i da tako nastaje kategorija vremenske vrijednosti novca. Ovdje je potrebno napomenuti da mnogi islamski uenjaci odobravaju vremensku vrijednost novca, ali da ona ne moe biti odreena unaprijed. Oni, dakle, prihvataju "vrijednost vremena", ali samo u vezi sa stvarnim (robnim) transakcijama jer je vrijednost vremena u vezi sa kompletiranjem stvarne transakcije. Vrijeme je jedan od nekoliko faktora koji moe imati za posljedicu dobitak ili gubitak. Zato je, u stvarnim transakcijama, naknada na kapital povezana sa posjedovanjem stvarnih dobara koja su podreena neizvjesnosti usljed svojstava njihove prirode.U kontekstu gornje diskusije o razlici izmeu trgovinskih i kamatnih transakcija moemo rei da su kod prve kategorije transakcija sutina prirodni uslovi, neizvjesnost i rizik u relaciji sa vremenom, a kod drugih nisu. Rezultat toga je da kapital ukljuen u trgovinu moe rasti ili opadati kroz vrijeme dok se u kamatnim transakcijama kapital automatski poveava tokom vremena. Meutim, u realnom poslovanju imamo situacije gdje je vrlo teko precizno rei gdje je granica izmeu kamate i trgovine. Stoga je razliku izmeu njih, kao i odreena razilaenja u shvatanjima nekih problema najbolje pojasniti u nekoliko primjera. Postavlja se pitanje da li osoba A moe, prodajui automobil osobi B po cijeni od 1000 $, usloviti da ukoliko iznos ne bude plaen u odreenom roku, da poslije tog roka cijena bude 1100$ ? Ako je cijena jasna, a jeste - kao to i treba biti u punovaeoj kupoprodajnoj transakciji, tada svaki dodatak na istu po osnovu kanjenja isplate predstavlja kamatu na isplativi dug. Dakle, ugovor sa ovakvom klauzulom ne bi bio prihvaen od islamskih uenjaka. Ipak, postoji shvatanje da je sasvim dozvoljeno ui u ovakvu transakciju sve dok naplata kamate nije osnovna svrha transakcije. Zagovornici tog miljenja bi, u ovom sluaju, podvukli da je prodaja automobila osnovna svrha ugovora, a ne pozajmica novca, i da bi stoga ovakva prodaja trebala biti dozvoljena.

Da bi se sa stanovita islamskog svjetonazora mogao dati decidan i konaan stav po ovom, a i svakom drugom pitanju, potrebno je jasno i nedvosmisleno definisati pitanje jer od definisanja

5

problema ovisi i konaan odgovor. Isto tako je neophodno jo podrobnije razmotriti ta je to kamata, a ta je to trgovina jer, kako smo istakli, svi koji se bave ovom problematikom su se sloili da se kamatne transakcije moraju izbjegavati, a da se trgovinske transakcije trebaju podsticati; jedina razmimoilaenja nastaju to neko konkretnu transakciju smatra obinom trgovinom, a neko drugi "lanom" trgovinom tj. transakciju koja u svojoj osnovi ima zacijenjivanje kamate. Razmotrimo sada opti primjer: Da li je osobi A dozvoljeno prodati osobi B predmet X ija je cijena 500 KM na rate s tim da na ime toga povea cijenu pa da osoba B bude u obavezi da plati 6 rata po 100 KM? Islamski pravnici 4 osnovne i priznate islamske pravne kole (hanefijske, malikijske, afijske i hanbelijske) smatraju ovo dozvoljenim tretirajui ovo kao dva sasvim odvojena ugovora koja sami za sebe predstavljaju obinu trgovinu u kojoj nema kamate. [2] Formuliemo sad pitanje na slijedei nain: Da li osoba A moe, prodajui osobi B automobil po cijeni od 1000 $, usloviti da plati navedenu cijenu u odreenom roku ili da plati u bilo koje vrijeme poslije dogovorenog roka po cijeni od 1100 $ s tim da odmah donese svoju odluku? Neko od islamskih uenjaka bi vjerovatno zabranio ovakvu vrstu transakcije, smatrajui ovo ponudom prodavca sa dvije razliite cijene (jedna koja se odnosi na trenutno, a druga koja se odnosi na odgoeno i uveano plaanje to predstavlja kamatu, a kao dokaz bi vjerovatno citirao hadis izreku Muhammeda a.s. kojim se zabranjuje kombinovanje dvaju razliitih transakcija u jednu). Ovdje imamo neznatno razliit sluaj u smislu da obadvije cijene vrijede za odloeno plaanje, iako je jedna ranija od druge. Ipak, postoje dva osnovna razloga zbog kojih bi veina islamskih uenjaka prihvatila ovakav vid transakcije kao doputen i legalan. Prvi je taj da se ovdje ne radi o kombinaciji dvaju razliitih transakcija u jednu ve o dvije razliite transakcije pod jednim ugovornim dokumentom. Uz ovo se odmah mogu navesti i dva primjera nedozvoljenog kombinovanja dvaju transakcija u jednu, a to su: a.) da osoba A proda automobil osobi B po cijeni od 1000 $ sa isplatom u tom trenutku i da istovremeno osoba B proda taj isti automobil osobi A po cijeni od 1100 $ sa isplatom u roku od jedne godine. To bi bilo isto kao i da osoba A pozajmi novac od osobe B po kamatnoj stopi od 10%. b.) da se dogovori prodaja dvaju automobila po cijeni od 2500 $ ujedno. Isto je zabranjeno radi moguih tekoa u sluaju da kupac eli da vrati samo jedno od vozila prodavcu na osnovu kvara. Koji bi onda iznos prodavac trebao isplatiti (vratiti) kupcu? Drugi razlog je injenica da je kupac taj koji treba odmah da odlui koju transakciju prihvata nakon ega ona druga transakcija (npr. plaanje odjednom, ali po manjoj cijeni) prestaje biti opcija odnosno prestaje biti vaea za strane koje ugovaraju kupoprodaju. Kupoprodajna transakcija u kojoj bi prodava kazao: "Prodajem ti ovu stvar za 100 DEM u gotovini ove sedmice ili za 110 DEM sa isplatom za mjesec dana." i u kojoj bi kupac rekao: "Prihvatam" bez odreivanja ta prihvata tj. po kojoj cijeni kupuje stvar, bi dovela do toga da se obojica raziu i odu odvojenim putevima sa uvjerenjem da je sklopljen ugovor koji vezuje kupca sa obje cijene to predstavlja po Islamu nedozvoljen vid tzv. "Gharar" trgovine. [3] 2. Fiksna cijena povrata. Da bi se obrazloila sutina ne priznavanja fiksne cijene povrata na uloeni finansijski kapital najbolje je citirati Ebu E'ala el-Mewdudija koji kae: "Koji racionalni princip, koja logika, koji zakonski propis i koji ispravan ekonomski princip moe dati za pravo da onima koji troe svoje vrijeme, energiju, kapacitete i resurse, a iji napori i sposobnosti ine poslovni napredak, nije garantovan profit u nekom fiksnom postotku, dok je onima koji naprosto samo posuuju svoj kapital, potpuno osiguran od svih rizika i gubitaka, garantovan i profit u fiksnom iznosu ?"

6

Postoji skoro potpuni konsenzus izmeu muslimanskih uenjaka da je, u skladu sa odgovorom na ova i slina pitanja, zaraunavanje nekog garantovanog povrata na finansiranje nelogian, neracionalan i neopravdan postupak. Jedan od osnivaa Islamske Republike Pakistan i kompetentna linost da govori o ovim pitanjima zbog svog dugogodinjeg teoretskog i praktinog rada na ovoj problematici 1

3. ERIJATOM DOZVOLJENI FINANSIJSKI INSTRUMENTI Kao zakljuak o dosad navedenom (o principima islamskog finansiranja) moemo istai da islamski finansijski sistem odbacuje koncept po kojem je zajmoprimac odgovoran (obavezan) za vraanje duga - posuenog kapitala i unaprijed odreenog povrata na glavnicu, bez obzira na izvrenje zajmoprimevog posla. Pod islamskim sistemom ovo odbacivanje kamate je zamijenjeno1

http://www.mm.co.ba/sehara/47-zanimljivi-tekstovi/132-islamsko-bankarstvo

7

sa konceptom da e zajmodavac uzeti na sebe rizik biznisa zajmoprimca i uestvovati u dobicima i gubicima tog posla. Primjenjujui ovo, princip islamskog finansiranja moe uzeti oblik: Profit Sharing Principle (Princip podjele profita) ili Profit and Loss Sharing Principle (Princip podjele dobitaka i gubitaka). Poto se na osnovu gore izloenog moe zakljuiti da je faktor rizika centralni argument u islamskom finansiranju potrebno je napomenuti da u svakoj ljudskoj aktivnosti postoji rizik od neuspjeha. Naime, postavlja se pitanja kakva je razlika izmeu rizikovanja neijeg novca na pokretanje poslovnog poduhvata i rizikovanja novca pri najobinijoj opkladi, recimo oko rezultata fudbalske utakmice? Sa stanovita Islama razlika je ogromna s obzirom da je prvo dozvoljeno, a drugo nije. to se tie prvog, tu postoji ugovor da se investiraju dobra i onda da se podijele ostvareni profiti. to se tie drugog, tu postoji dogovor izmeu dvije strane da jedna drugoj "prebaci" odreen iznos novca u zavisnosti od rezultata budueg dogaaja na koji oni ne mogu uticati i koji ujedno uopte nije produktivan proces jer se nita ne ulae sa ciljem pribavljanja novog kapitala. Kod drugog sluaja ostvaruje se samo proces "preraspodjele" ve postojeeg kapitala bez produktivnog iskoritavanja svojih sposobnosti i ulaganja bilo kakvih napora tj. na nain koji se ne moe smatrati drutveno opravdanim niti racionalnim; naprotiv treba ga tretirati kao drutveno tetni hazard - kockanje. Implementacija ovih naela islamskog finansiranja na bankarski sistem je doveo do toga da se rizik pokuava podijeliti izmeu banke i korisnika kapitala. U stvari on je doprinio da su islamske banke "izumila" mnoga kreativna finansijska rijeenja i da u svom radu koriste neke (ili sve) od sljedeih oblika finansijskih instrumenata: a.) Mudareba b.) Muareka c.) Murabeha d.) Idara e.) Istisna f.) Muqareda g.) Qard hasen

3.1. Mudareba Mudareba predstavlja zajedniko uee islamske banke i njenog klijenta u odreenom projektu. Cilj mudarebe je ostvarenje saradnje onoga ko posjeduje kapital, ali ne i znanje, mogunost odnosno sposobnost da rukovodi odreenim projektom ili jednostavno da obavlja potrebne radnje

8

u sklopu poslovne aktivnosti i onoga ko ima znanje, mogunost i sposobnost ali ne i (finansijska) sredstva za realizaciju tog projekta. Mudareba je ugovor baziran na dogovoru da kapital bude obezbjeen od jednog uesnika (po logici stvari - banke), a rad od drugog (poduzetnika), a pravo na uee u profitu i jedne i druge strane bazira se na injenici da su obje strane ulagai, iako se njihovi ulozi kvalitativno razlikuju. Nema "mudarebe" osim sa uvjetom podjele profita izmeu ulagaa u dogovorenom omjeru. Taj omjer je dogovoren odnosno odreen u trenutku potpisivanja ugovora. Nije ispravno da se odredi fiksna suma novca koja e biti isplaena jednoj strani; omjer podjele mora biti iskljuivo izraen u procentima. Ako bi pak, sav profit pripao posjedniku kapitala, mudareba bi postala jednostavno investiranje (uz plaanje fizikog i intelektualnog rada po trinoj cijeni), a ako bi se sloili da preduzetnik dobije sav profit, onda se radi o tzv. qard ugovoru (a ne mudarebi). Gornja napomena podvlai liniju izmeu principa direktnog investiranja, qarda i mudarebe. U mudarebi dakle, posjednik novanih sredstava dijeli profite sa partnerom koji radi, ali on sam snosi sve rizike gubitka. U stvari, nije pogreno smatrati da se i gubitak pokriva srazmjerno ulogu uesnika u poslu s tim da banka gubi dio uloenih sredstava, a "mudarib" gubi uloeni trud, vrijeme, te svoja nematerijalna, ali i odreena materijalna ulaganja (ukoliko ih je bilo). Drugim rijeima, u sluaju gubitka svako gubi ono to je uloio. S obzirom da banka daje odreeni iznos preduzeu, privatniku, samostalnom preduzetniku odnosno svom klijentu, da on taj novac investira po svom nahoenju tj. kako on smatra da je najbolje, neophodno je da: 1. bankarski inovnik prethodno trai elaborat odnosno studiju o namjeravanoj investiciji na osnovi koje banka, nakon analize, moe i odbiti da dadne traeni zajam. 2. u sluaju gubitka, ispita i savjesnost i poslovnost komitenta - mudariba tj. da li je uinio sve to je mogao (prilikom raspolaganja novcem) da izbjegne gubitak. Ako nije, tj. ako je gubitak nastao usljed namjernog zanemarivanja, nestrunog rukovoenja, pogrenog koritenja sredstava i sl. "mudarib" je obavezan da banci nadoknadi tetu. Osnovno pitanje koje se namee samo po sebi je da li banka - vlasnik kapitala treba "saekati gubitak" ili moe i treba sprovoditi mjere kontrole savjesnog poslovanja svog klijenta i u toku obavljanja projekta. Polazni princip mudarebe je da ne treba traiti, oekivati i potencirati da vlasnik kapitala uestvuje i na taj nain u projektu, ali on ipak u samom ugovoru moe postaviti mnoga ogranienja na osnovi koje razlikujemo uslovnu i bezuslovnu mudarebu. Uslovna mudareba podrazumjeva prostorna i vremenska ogranienja (poduzetnik ne moe koristiti sredstva izvan zone dozvoljene ugovorom npr. jedne ili nekoliko drava; po isteku odreenog vremenskog perioda ugovor prestaje da vai); moe podrazumjevati da vlasnik kapitala moe suspendovati poduzetnika i/ili raskinuti ugovor (s tim da poduzetnik ima pravo na realno procijenjenu naknadu za rad do tog trenutka) kao i to da se ne dozvoli udruivanje kapitala mudarebe sa kapitalom drugog mudareba projekta istog ili drugog vlasnika i sl. Bezuslovna mudareba opet podrazumjeva da je poduzetnik slobodan da obavlja transakcije po svom nahoenju i da nema nikakvih restrikcija u pogledu radnih aktivnosti, vremena, mjesta, kupaca i ostalog; da moe da kupuje/prodaje za gotovinu ili na kredit, da imenuje treu osobu da vodi poslove u njegovo ime, da pomjera aktivu mudarebe iz drugu zemlju i sl. Principi prema kojima, najblae reeno, nije uobiajeno mijeanje linog kapitala mudariba sa kapitalom mudarebe predstavljaju principe "klasine" mudarebe dok u modernim vremenima "neklasina" mudareba postaje predominantno pravilo poto islamske banke koriste svoj vlastiti akcijski kapital zajedno sa novcem depozitora. Znaaj ove inovacije za islamski sistem finansiranja pokazuje se ogromnim.

9

3.2. Muareka Dok mudareba predstavlja oblik "istog" finansiranja, muareka predstavlja islamski oblik zajednikog ulaganja (joint venture). Po nekim teoretiarima predstavlja najdosljedniji vid finansijskog instrumenta ve izloenim islamskim principima. Banka i njen klijent koji ima odreeni kapital sporazumno odlue da svaka strana "ulazi" u posao sa ulogom u kapitalu, da zajedniki uestvuju u upravljanju projektom, da sporazumno raspolau i kapitalom i radnom snagom, kao i da dijele trokove koji su potrebni za ostvarenje projekta, te naposljetku da dijele i dobitke i gubitke zajednikog uea u poslu. Muareka je dakle, termin upotrebljen da opie partnerstvo formirano sa nekom ekonomskokomercijalnom svrhom. Postoje razliiti oblici muareka partnerstva, sa razliitim karakteristikama, npr. neogranieno i ravnopravno partnerstvo u kojem partneri uivaju potpunu ravnopravnost (ali srazmjerno sa njihovim ulogom) u podrujima kapitala, menadmenta i prava raspolaganja i u kojem je svaki partner i realizator posla i onaj koji garantuje onom drugom za taj posao ili zajedniko ulaganje sa odreenim ogranienjima gdje, recimo, partner ne garantuje preko uloenog iznosa tj. i za svog parnera i sl. Uee u muareki moe biti ili u novom projektu ili kao obezbjeivanje dodatnim novanim sredstvima neki ve postojei. Kao i kod mudarebe, omjer podjele profita mora biti dogovoren odnosno zakljuen u vrijeme potpisivanja ugovora. I ne samo omjer ve, u sluaju muareke, i nain podjele profita. Najee se prvo isplati procenat za rukovoenje projektom odnosno za uee u radu projekta. Poto vlasnici projekta mogu prepustiti pravo upravljanja projektom samo jednom od njih tako i banka moe simbolino uestvovati u menadmentu nekog projekta (ako npr. procijeni da nije kadrovski dovoljno osposobljena) i uestvovati sa neznatnim dijelom u podjeli profita po ovom osnovu. Nakon toga, preostali profit se dijeli proporcionalno njihovim novanim ulozima. U sluaju gubitka - osim onog nastalog nemarom i neodgovornou - isti snose obje strane u istom odnosu u kojem su i njihovi ulozi. Muareka se nekada formirala prvenstveno na kratkoronoj osnovi, a jednom od partnera je bilo vrlo lahko da se "povue" iz ovog oblika poslovnog odnosa. To povlaenje nije stvaralo mnogo problema u pogledu oporezivanja kapitalnih izdataka, trajne prirode poslovne djelatnosti i ugleda. U savremenoj sloenoj komercijalnoj praksi, pravna regulativa i javna kontrola vezali su muareku za dui period na nain da se nijedan partner ne moe lahko povui iz nje i dobiti natrag svoj uloeni kapital. Odnosno to je mogue samo u sluaju da podmiri sve svoje obaveze koje ima kao partner prema odredbama i uvjetima koji su utvreni ugovorom. Muareka kao oblik zajednikog finansiranja ipak predstavlja vid kreditiranja finansijski jaeg i stabilnijeg partnera tj. banke i kao takva predstavlja znatnu pomo poduzetniku koji posjeduje nedovoljna novana sredstva. 3.3. Murabeha Murabeha je danas najznaajniji i najrasprostranjeniji instrument islamskog bankarstva. Banka za svog klijenta kupuje njemu potrebnu opremu, robu, materijal jer on zbog nedostatka sredstava nije u stanju da to sam uini. Klijent prethodno daje tanu specifikaciju ta mu treba i ugovorno se obavezuje da e isto kupiti i preuzeti od banke nakon to ona to nabavi pod najpovoljnijim10

uslovima. Banka e klijentu predmet ugovora prodati po veoj cijeni od nabavne jer ona mora zaraunati i proviziju. Provizija ili profit banke iz ove poslovne transakcije je unaprijed poznat ili bolje reeno, usaglaen od obje strane. [1] Interes klijenta se ogleda u mogunosti da ono to nabavi na taj nain otplati u ratama i naknadno. Banka u ovom poslu obavlja jednu tipinu kupoprodajnu tj. trgovinsku transakciju. Njen profit je vezan uz kupovinu i prodaju, ona mora u jednom, makar kratkom vremenskom periodu, biti vlasnik nabavljenih sredstava (isprava o vlasnitvu nad sredstvima e biti kod nje sve dok se transakcija ne obavi u potpunosti). Drugim rijeima njen profit proizlazi iz jedne realne usluge a ne na osnovu plaanja po osnovu proteklog vremena. Uoljiva tendencija u buduem poslovanju islamskih banaka je sve vee koritenje ovog instrumenta finansiranja jer on, u odnosu na mudarebu i muareku, predstavlja manje rizini instrument. Moda to, u neku ruku izgleda i paradoksalno jer pojedini islamski teoretiari nastoje objasniti kako ova finansijska tehnika nije u duhu islama u onoj mjeri u kojoj jesu ove druge (spomenute) tehnike, a koje podrazumjevaju ulazak u rizik na bazi povjerenja u poslovnog partnera. Ipak, injenica je da nijedna islamska banka ne moe istovremeno kvalitetno upravljati veim brojem projekata na bazi mudarebe / muareke i sebi dozvoliti da ovisi o tome da li e druga strana, s kojom je ula u projekat, biti menaderski sposobna da osigura profit (odnosno sprijei gubitak) te biti "fer i korektna" i voditi rauna o interesu banke - svog partnera kao i o svom vlastitom interesu (jer iako su zajedno u projektu, uvijek jedan od partnera moe varati ili potkradati drugog ako ne postoje dobri mehanizmi zatite koji bi to onemoguili). 3.4. Idara Kao i kod murabehe, banka kupuje ono to je potrebno njenom klijentu, s tim da mu to poslije ne prodaje ve iznajmljuje. Ovo nije trgovinska transakcija ve oblik "lizing" transakcije iako se, po pravilu, klijent obavezuje da e po isteku vremena u kojem je uzeo u zakup odreenu opremu, robu ili drugo ta ista sredstva i otkupiti (plaajui vrijednost neamortizovanog dijela). Ovo se podrazumjeva u situacijama kada je zakupni rok (utvren ugovorom) krai od ekonomskog vijeka trajanja predmeta ugovora, a polazi se od realne pretpostavke da e klijent tada (nakon recimo, 5 ili 10 godina) biti u finansijskoj mogunosti da to uradi i injenice da banci ne treba ta oprema koju je iznajmljivala svom klijentu. Naravno, po isteku ugovora klijent ima alternativu da vrati predmet zakupa zakupodavcu i da zamijeni postojeu opremu novom i savremenijom. Ovo je inae praksa koja irom svijeta stavlja desetine hiljada vozaa na cestu svake godine.

3.5. Istisna Istisna predstavlja ugovor u kojem jedna strana preduzima proizvodnju specifinog proizvoda koji je mogue napraviti jedino uz saglasnost, nadgledanje i finansijsku podrku druge strane (banke) i sa sigurnim sporazumom oko pojedinosti, sa odreenom cijenom i fiksnim datumom isporuke. Ovo preduzimanje proizvodnje ukljuuje neki proces izrade, izgradnje, sklapanja ili pakovanja.

11

Istisna, kao instrument finansiranja prije isporuke, je ugovor u kojem se prodaja moe odnositi na neto to ne postoji u vremenu zakljuenja ugovora, za razliku od murabehe koja predstavlja narudbu kupovine dobara ili roba koje postoje i/ili ih je mogue nai na tritu. Istisna obezbjeuje srednjorono finansiranje proizvodnje/nabavke odreenih dobara poput industrijske opreme, mainerije, trgovakih brodova, naftnih tankera, ribarskih brodova, lokomotiva, transportne opreme, te izgradnje cjevovoda i gasovoda itd. U Istisni, posao nije uslovljen izvrenjem od strane preduzimaa i ovaj posao ili dio njega moe biti uraen od drugih lica pod njegovom kontrolom i odgovornou. Ali kontrola samog preduzimaa u svim njegovim poslovima vezano za konkretni ugovoreni projekat od strane druge strane - finansijera (banke) uvijek postoji. Cijena sredstava u ugovoru Istisne moe biti plaena na jedan od dva naina, unaprijed odjednom ili na rate tokom proizvodnje sredstava. Dopustivo je ukljuiti klauzulu "penala" u Istisna ugovor, ako se strane tako sloe. 3.6. Muqareda Ova tehnika doputa banci da pusti u opticaj jemstva - mjenice sa ciljem finansiranja specifinog projekta. Investitori koji kupuju muqareda jemstva - mjenice imaju uea u profitima projekta koji bivaju finansirani na ovaj nain, ali isto tako uestvuju u riziku neoekivano niskih profita ili ak gubitaka. Oni nemaju rije u menadmentu projekta i djeluju kao dioniari bez prava glasa. 3.7. Salam Salam podrazumjeva da kupac plaa unaprijed za odreeni kvantitet i kvalitet proizvoda, kojeg je mogue uruiti na odreeni datum, po dogovorenoj cijeni. Ovu finansijsku tehniku, slino ugovoru o unaprijed kupovini, treba koristiti u sluajevima kada je prodavau potreban kapital prije nego je on u stanju isporuiti robu.

3.8. Kard hasen Kard hasen je osnovni oblik bezkamatnog zajma. Banka posuuje klijentu odreenu svotu novca, a on je u obavezi da vrati samo glavnicu po isteku predvienog roka. Drugim rijeima, ovi zajmovi se daju bez popratnih uvjeta koje onaj koji uzima zajam, vjerovatno ne bi mogao ispuniti. Banka obino odobrava ovakvu vrstu zajma onim klijentima sa kojima je uspostavila redovnu poslovnu12

saradnju na principima mudarebe i murabehe ili onim koje svjesno eli pomoi u realizaciji posla odnosno odreenog projekta. Koncept kard hasena se moe i treba shvatiti kao izraz solidarnosti koji otvara mogunost islamskoj banci da uspije na podruju gdje su mnoge druge agencije ili vlade zatajile. Prednost ove finansijske tehnike je i u tome da se njome relativno lahko upravlja, i bez velikih trokova. Mnogi islamski teoretiari, smatraju ovo najboljom metodom pomou koje se moe modificirati individualni odnos prema zajednikom drutvenom cilju. Oni smatraju da se ovakvom finansijskom praksom postie ostvarenje slijedeeg: a.) proiruje se trite putem poveanja kupovne moi b.) stvaraju se potencijalne muterije banke; podstiu se ljudi na povjerenje u banku to se kasnije odraava na lake opredjeljivanje za ulazak i u rizine projekte c.) stvaraju se bolji interpersonalni odnosi izmeu pojedinaca i finansijskih institucija podravanjem meusobne kooperacije, a eliminiranjem jednog od osnovnih vidova eksploatacije d.) suzbija se nezaposlenost Pored nabrojanih i ukratko objanjenih instrumenata finansiranja potrebno je napomenuti da islamske banke nude sve vrste uobiajenih bankarskih servisa, poput novanih transfera, razmjene stranih valuta po vaeem kursu, prikupljanja i uvanja depozita, komisionih poslova, kupovine i prodaje imovine ili rukovanja ulozima. Drugim rijeima, na ovom polju islamske banke nude potpuno uspjeno sve to i konvencionalne (osim moda kreditnih pisama gdje postoji mogunost upliva kamate) za honorar ili fiksnu cijenu.2

4. IZVOR KAPITALA ISLAMSKIH BANAKA Postoje tri osnovna izvora kapitala islamskih banaka: a.) Vlasniki kapital - predstavlja vlasniko ulaganje (poput investitora u zapadne banke); ulagai vlasnikog kapitala oekuju da ostvare profit na svoj ulog u osnivakom kapitalu banke

2

http://www.bbi.ba/web/index.php?option=com_content&view=article&id=56&Itemid=199

13

b.) Transakcijski depoziti - formiraju se prvenstveno na bazi tednih uloga i/ili uloga koji se direktno odnose na tekua plaanja po nalogu komitenta. Novac sa tednih depozitnih rauna banke mogu koristiti uz dozvolu depozitora, s tim da banka garantuje povrat punog iznosa. Stoga banka obino investira novac sa takvih rauna u relativno nerizine kratkorone projekte za koje se oekuju i niske profitne stope. tedni depozit se tretira kao qard hasen zajam dat banci jer se njen klijent odrie svih koristi koje mogu proistei koritenjem njegovih sredstava. Novac sa tekuih depozitnih rauna koristi se na isti nain kao i u konvencionalnim bankama, za vrenje plaanja na zahtjev, a banka naplauje proviziju za usluge koje obavlja. Ovaj depozit je zagarantovan, s tim da postoji praksa kod nekih banaka da zatrae dozvolu od deponenata da koriste i ove iznose (ili jedan njihov dio) na vlastiti rizik. c.) Investicijski depoziti - predstavljaju glavni izvor kapitala za islamske banke. Primaju se za fiksni ili neogranieni period vremena. To je na izvjestan nain akcionarski kapital s obzirom da su ovi depoziti sasvim istovjetni vlasnikom kapitalu i da ne postoji nikakva fiksna cijena vraanja depozita niti garancija na povrat istovjetnog iznosa depozita. Zato postoji sporazum izmeu depozitora i banke kojim se utvruju uslovi raspolaganja i rasporeivanja dobitaka i gubitaka. Neki investicioni depoziti mogu se koristiti za sve investicione poduhvate banke, a za druge banka sklapa ugovor na principima muareke (ili mudarebe) i koristi ih za finansiranje specifinih projekata u definisanim podrujima aktivnosti kao to su: industrija, stanogradnja, domaa i inostrana trgovina, isuivanje i kultiviranje zemljita i sl. Veliki udio novanih sredstava iz ovog treeg izvora kapitala primorava osoblje islamske banke na mnogo ozbiljniji pristup u ocjeni ekonomske i trine opravdanosti investicionih ulaganja i poslovnih poduhvata.3

5. ISLAMSKO BANKARSTVO DANAS Danas, dvadeset i pet godina od uspostavljanja prve islamske banke, u svijetu postoji vie od 150 islamskih finansijskih institucija. Drave u kojima funkcioniu islamske finansijske institucije su: Albanija, Alir, Australija, Bahami, Bahrejn, Banglade, Britanska Djevianska ostrva, Bruneji, Kanada, Kajmanska ostrva, Sjeverni Kipar, Dibuti, Egipat, Francuska, Gambija, Njemaka, Gvineja, Indija, Indonezija, Iran, Irak, Italija, Jordan, Kazahstan, Kuwajt, Libanon, Luksemburg, Malezija, Mauritanija, Maroko, Nizozemska, Niger, Nigerija, Oman, Pakistan, Palestina, Filipini, Katar, Rusija, Saudijska Arabija, Senegal, Juna Afrika, ri Lanka, Sudan, vicarska, Tunis,3

http://www.ibn-sina.net/bs/component/content/article/531-teorijski-temelji-ljudskih-prava-u-islamu.html

14

Turska, Trinidad & Tobago, Ujedinjeni Arapski Emirati, Velika Britanija, Sjedinjene Amerike Drave, Jemen. Ovom spisku odnedavno moemo pridodati i BiH. U Iranu, Pakistanu i Sudanu postoje samo islamske banke dok konvencionalnih banaka i nema. Najvea islamska banka je El Rajhi Banking & Investment Company Saudijske Arabije sa kapitalom od priblino 1,0 milijardi dolara. Ima svoje filijale i na zapadu prvenstveno u Londonu i Luxemburgu. El Berekeh group - isto tako iz Saudijske Arabije, osnovana 1982., se uzima u obzir kao druga najvea islamska bankarska "grupa" (ustanova, institucija). Sada je to investirajua kompanija u Londonu i suvlasnik je u 12 razliitih finansijskih institucija. Ima vrlo vidljivu prisutnost u mnogim muslimanskim zemljama. Ima i nekoliko ureda u SAD, prvenstveno u Hjustonu, ikagu i Pasadeni. Dar El-Maal El-Islami, sa sjeditem u enevi, registrovana 1981. godine, je trea po veliini islamska finansijska institucija. Veina njenih depozita dolazi direktno iz njenog ureda u Didi ili preko njene filijale u Bahrejnu. To je zapravo holding kompanija koja posluje na svim kontinentima kroz mreu islamskih finansijskih institucija, investicionih kompanija, banaka i islamskih osiguravajuih drutava. Kuwait Finance House je etvrta po veliini islamska finansijska institucija. Ona je skoro sasvim u posjedu kuwajtske vlade. U svjetlu ovoga dosad reenog moe se zakljuiti da islamski bankarski sistem danas ukljuuje: lokalne islamske banke, Internacionalnu islamsku banku koja je u vlasnitvu vlada islamskih zemalja, privatne islamske banke, privatne islamske banke uz veliki udio vladinih tijela te islamske bankovne filijale konvencionalnih banaka. Jedna upeatljiva karakteristika modernih islamskih bankarskih institucija je uloga erijatskog nadzornog odbora koji ini jedan integralni dio islamske banke. On nadgleda poslovanje islamske banke i ima zadatak da odstrani svaku transakciju koja je sumnjiva sa erijatskog gledita. Ovi odbori ukljuuju neke od najuvaenijih savremenih uenjaka erijata, a stavovi ovih odbora su iskazani u obliku fetve. Pored toga Internacionalna Asocijacija islamskih bankara, nezavisno tijelo, nadgleda rad pojedinanih nadzornih odbora dok njihov Vrhovni vjerski upravni organ preispituje fetve nadzornih odbora banaka lanica da odredi da li one odgovaraju erijatu. U Londonu djeluje i Institut Islamskog Bankarstva i Osiguranja koji obuava ljude da postanu islamski bankari. Institut odrava seminare, konferencije i predavanja, a publikovali su i knjige iz oblasti i teorije islamskih banaka. Institut je do sada samostalno organizovao dvadeset seminara na kojima su uestvovale eminentne linosti iz svijeta bankarstva i finansija, a 85 finansijskih organizacija i banaka su, putem svojih predstavnika, uestvovale u obrazovnim programima koje odrava ovaj institut. Institut Islamskog Bankarstva i Osiguranja ima svoje redovno lanstvo koje obuhvata kako organizacije tako i pojedince. Institut, isto tako, objavljuje mjeseno asopis "Novi Horizont" koji se fokusirao na obradu tema iz oblasti islamskog bankarstva, trgovine i osiguranja i donosi novosti o zadnjim trendovima, instrumentima i rezultatima sa svim aspektima islamske ekonomije. Svakog mjeseca "Novi Horizont" analizira i publikuje finansijske podatke islamskih banaka koji su sadrani u njihovim godinjim izvjetajima. I danas su zapadne banke znaajni uesnici u islamskoj trgovini nudei islamski prihvatljive investicione proizvode u namjeri da privuku kapital odnosno iskoriste likvidnost "novootkrivenih" trita. Tako je amerika Citibank bila prva konvencionalna banka koja je uestvovala sa operativnim kapitalom od 20 miliona dolara za uspostavljanje islamske banke u Bahrejnu. Iako to izgleda "malena svota" ona pokazuje da su konvencionalne banke ostvarile konkretnu saradnju sa

15

islamskim bankama. Neke druge, tipino investicione, banke poput Goldman Sachs, Kleinwort Benson i ANZ Grindlays sada nude finansijska sredstva i po islamskom kriteriju. Poveanje interesa "zapada" za islamske finansije je evidentirano i u istraivakom projektu hardvardskog Univerziteta. Zapravo, Hardvardski Univerzitetski Centar za studije Srednjeg Istoka, u kooperaciji sa Hardvarskom kolom prava i Hardvarskom poslovnom kolom i uz podrku Narodne Komercijalne banke, Islamske Razvojne Banke (IDB), Wellington Management i Goldman Sachs 1996. godine je kompletirala Hardvardsku Islamsku Investicijsku studiju koja je predstavila glavne programe u islamskim finansijama i islamskoj politikoj ekonomiji. Uprkos uspinjuem rastu na svjetskom tritu, dalji razvoj islamskih finansijskih institucija zavisie od toga koliko uspjeno egzistirajue islamske banke mogu razviti mogunosti u iznalaenju solucija za vlastite nedostatke.4

5.1. Aktuelna problematika islamskog bankarstva Premda je uobiajeno da se koriste termini islamske banke i islamsko bankarstvo, tekui trend ide dalje od upotrebe termina banka i bankarstvo. Umjesto toga preferiraju se nazivi islamske finansije i investicije i islamske finansijske institucije. Razlog tome je to to islamske finansijske institucije tee da se razlikuju od zapadnih banaka koje se identificiraju konvencionalnim odnosom kreditor debitor i to to se osjea da se upotrebom termina banka ili bankarstvo ini "nepravda" sutini njihovih operacija pa bi stoga ti termini trebali biti izbjegnuti. Jednostavnije reeno, osnova i filozofija po kojima se osnivaju i funkcioniu konvencionalne komercijalne banke je isto "materijalistika" koncepcija koja ima vrlo malo ili nimalo veze sa meuljudskim odnosima dok islamske banke putem finansijskih servisa moraju ispuniti, prije svega, razvojne i socijalne zadatke. Raznorazni pokuaji da se komponente neke dananje komercijalne banke podese islamskim zahtjevima esto bivaju uzaludni (uprkos ranije navedenim bankama koje i u ovom domenu imaju4

http://www.bbi.ba/web/index.php?option=com_content&view=article&id=56&Itemid=199

16

odreen uspjeh) a to je stoga to konvencionalne banke nisu bazirane na pretpostavkama i islamskoj filozofiji po kojoj bi islamske banke trebale raditi. Naime, tu nije dovoljno jednostavno "ukinuti kamatu" ve je potrebno ugraditi islamsku poslovnu savjest u poslove komercijalnih banaka. Tako neto nije mogue bez veih promjena u cijelom drutvu s obzirom da su banke povezane sa svim drutvenim sektorima. Stoga, tekoe oko osnivanja i efikasnog djelovanja islamskih banaka ne predstavljaju problem za koji moemo rei da e se vremenom rijeiti sam od sebe. Naprotiv, moderni komercijalni bankarski sistem u skoro svim zemljama svijeta i islamski bankarski sistem se razlikuju u samim "korijenima". Konvencionalni bankarski sistem ima dva osnovna principa: sigurnost kapitala depozitora i sigurna stopa povrata na depozite. Konvencionalne banke garantuju kapital i stopu povrata na kapital i titei vlastite principe osiguravaju "mirno" bolje rei poeljno funkcionisanje itavog sistema. Uz to postoje i Centralne banke sa velikim ovlastima na podruju kontrole, a sve ostale banke moraju potovati pravila Centralne banke da bi uopte mogle dobiti dozvolu za rad u jednoj dravi. S druge strane, islamski bankarski sistem, radei na principima uea u profitu i gubitku, ne moe, po definiciji, garantovati bilo kakvu fiksnu stopu povrata na depozite. Usljed toga, islamske banke ne mogu prihvatiti ba sva pravila Centralne banke jedne drave. Dosljedno tome, u nekim zemljama ne postoje zakonske mogunosti za davanje dozvole institucijama koje ele da funkcioniu kao banka, a da pri tom djeluju po "profit-i-gubitak" emi. Dva zvanina komentara najbolje ilustruju ovu problematiku: 1) Sir Leigh Pemberton, guverner banke Engleske, govorei u Londonu 1984. na skupu Asocijacije Arapskih Bankara rekao je i slijedee: "Vano je ne rizikovati zbunjivanje javnosti dozvoljavanjem da dva sutinski razliita bankarska sistema djeluju paralelno, ... Glavna karakteristika bankarskog sistema Velike Britanije je sigurnost za depozitore i to je najvanija karakteristika koja razlikuje bankarski sektor od ostalih segmenata finansijskog sistema, ... Islamsko bankarstvo je perfektno prihvatljiv nain finansiranja, ali ne uklapa se u definiciju koja odreuje bankarstvo u Velikoj Britaniji, ... Banka Engleske nije zakonski omoguena da potvrdi Bankarskim Aktom nijednu instituciju koja ne uzima depozite onako kako je propisano tim Aktom, ... Islamski model moe biti regulisan u drugim podrujima finansijskog sistema bez koritenja imena bankarstva." 2) Gospodin Charles Shott, specijalist Trezornog odjela USA za regulatorne ovlasti, primjetio je u svom izlaganju 1985.: "Ne postoji presedan po kojem bi se rukovodili. Bilo koja institucija koja eli da koristi rije BANKA u svom naslovu mora garantovati najmanje nultu kamatnu stopu - a ak i to se pokazuje kao nespojivo sa islamskim pravom." Poreska regulativa u nemuslimanskim zemljama takoe predstavlja drugu znaajnu prepreku u irenju i jaanju islamskog bankarstva. Tu se kamata tretira kao pasivni, a profit u proizvodnji, trgovini i ostalim djelatnostima kao aktivni prihod, a oporezivanje ovih dvaju vrsta prihoda nije jednako i najee nije u korist aktivnih prihoda. Uz to, finansiranje trgovine koje zagovara bezkamatni islamski model podrazumjeva dvaput naslovljene transfere - jednom od prodavaa ka banci a onda od banke ka prodavau - a samim tim i dvostruko oporezivanje koje smanjuje profitabilnost. U tom kontekstu je direktor Meunarodne islamske banke Danske nedavno izjavio da su poreski zakoni najvea tekoa za islamske banke u veini zemalja OECD-a. U ostale bitne probleme, a koji se tiu vie islamskog bankarstva u islamskim zemljama, spada i "nezanemariva koliina sumnje" koju imaju neki investitori da finansijske investicije ponuene od islamskih banaka zaista pristaju sa islamskim zahtjevima i u svojoj praksi isto tako dobro kao i u teoriji. Razlog tome treba traiti i u nekim neuspjenim pokuajima na ovom polju poput sluaja Pakistana, u kojem su banke, istog dana kada je zvanino preao na islamski finansijski sistem,

17

samo promijenile nazive pogodne za njihove transakcije. Nastali skepticizam muslimanskog stanovnitva spremnog na investiranje nije bio iznenaujui i trebalo je da protekne dosta vremena da se "stvari postave na svoje mjesto." Otpor islamskom bankarstvu u nekim muslimanskim zemljama je zasnovan i na nenaunim i ultrakonzervativnim miljenjima. Takoe postoje i razlozi koji sprijeavaju islamske institucije da pribave vie kapitala, a to su nedostatak prilagodljivijih finansijskih instrumenata sa kojima bi ovi kapitali mogli biti investirani kao i nedostatak pogodnih investicija u koje islamske institucije mogu uloiti svoj kapital (to iskazuje postojanje problema vika likvidnosti za neke institucije koji moe imati "sudar" sa profitabilnou tih institucija). Postoji bojazan i da izvjesne islamske banke ne udovoljavaju odredbama zahtjevanim od Banke za meunarodna poravnanja - Bank for International Settlement (BIS). Ako se islamske banke prihvate kao dio redovne finansijske strukture i meunarodne trgovine, njihovo usklaivanje sa BIS je apsolutno neophodno. I na kraju, treba imati na umu da je vrlo mali broj investitora koji su spremni da rizikuju svoj kapital to je jedan od osnovnih principa ovog tipa finansiranja.

5.2. Na koji nain se mogu prevazii navedeni problem? Kao prvo, klijenti moraju imati islamske bankarske termine jasno razjanjene pred sobom. Islamske banke trebaju da saoptavaju svoje poruke muslimanima, ne samo u arapskom svijetu ve globalno. Ovo zahtijeva dobar marketing, dobro ispitane dokumente i jasno utvrenu misiju. Postoji urgentna potreba za muslimane svugdje u svijetu da budu informisani, a odnosi sa javnou nisu jo dobro razvijeni i islamski bankari moraju da ovladaju mogunostima efikasnijeg komuniciranja.Zatim, potrebno je imati tehnoloki odgovarajuu infrastrukturu i dobro osposobljeno osoblje. To znai uspostaviti dobre operativne procedure i kontrole, kvalitativno nove raunarske programe za sve oblike obrade postojee dokumentacije te izgraditi revnosnu komercijanu svijest, jer bez toga moe nastati haos koji bi izazvao kritike u cilju diskreditacije cijelog islamskog ekonomskog sistema. Novi sistem uspostavlja jednu novu kulturu umjesto ve postojee, u ovom sluaju monog bankarstva baziranog na kamati.Islamska banka mora ponuditi dobar opseg usluga prije nego ljudi uloe novac u nju. Za konkurisanje konvencionalnim bankama18

i privlaenje klijenata sebi, islamske banke moraju ponuditi dobre povrate na uloge i depozite, dobre tehnike finansiranja i raznovrsnost usluga.Ali poslovni ovjek e biti vie privuen islamskim bankama ako su banke u mogunosti da daju uspjene usluge pomou efikasne upotrebe tehnologije. U tu svrhu mnoge banke sada modernizuju svoje kompjuterske slube. Krucijalno za njihov rast je uvoenje elektronske razmjene podataka. Klijenti su navikli na visoki standard usluga od konvencionalnih banaka i osoblje islamske banke mora im se pribliiti profesionalnim ponaanjem koje e ujedno pokazati da je mogue spojiti finansijsku satisfakciju sa religijskom obavezom.Da uine svoje klijente lojalnim islamske banke moraju initi tri stvari:Prvo, zajamiti depozitorima njihov novac, ali ne garantovati profit. Ovo treba obezbijediti povjerenje jedne generacije i naviku naredne.Drugo, ulaganje kapitala na sigurno da bi se imalo dovoljno novca da "pree" na kupca isto tako uspjeno kao i obezbjeivanje profita za banku.Tree, odravanje niskih trokova i ulaganje u tehnologiju, dobru administraciju i brzo uruivanje svojih proizvoda i usluga.to se tie samog osoblja banke, lahko se uvia da bankovni inovnik mora imati vei stepen iskustva i znanja da upravlja takvim transakcijama i nesposobnost da standardizirajui transakcije povea cijelokupni troak ulaganja.U godinama koje dolaze islamsko bankarstvo mora se izboriti za jedinstveno regulatorno okruenje i legalne osnove svoga rada. Uz to moraju se poveati napori koji su usmjereni ka veem stepenu trine kohezije i konsolidacije. Pored proirivanja njegovih principa i rezultata, islamsko bankarstvo se mora probiti u nova podruja, a prioritet su razvojni projekti poput masovne edukacije, infrastrukturnog razvoja, podsticanja zapoljavanja i industrijske proizvodnje. U velike predstojee izazove spada i razvoj islamskog meubankarskog trita.

6. KOMPARACIJA SAVREMENE ISLAMSKE I KONVENCIONALNE EKONOMIJE Sutina islamskih finansija je upravo to to se islamske finansije razlikuju od konvencionalnih finansija, a to je sam odnos prema kamati. Kamata predstavlja plaanja dunika prema kreditoru u zamjenu za koritenje odreene sume kapitala. U pojanjenju striktne zabrane kamate u islamu, teoretiari islamske ekonomije ukazuju da razloge za to mozemo nai u moralnoj, socijalnoj i ekonomskoj sferi ovog pitanja. Posuivanje novca uz kamatu podrazumjeva da bogati ljudi (oni koji imaju kapital) zarauju vrijednost, a da nita ne daju u zamijenu za prihod (kamatu) koji primaju. Islamski pristup kamati slian je pristupu koji su imali antiki filozofi i klasini ekonomisti, pa i Kejns, kao istaknuti predstavnik moderne ekonomije. Islamska uenja ukazuju da to obeshrabljuje ljude da se bave proizvodnjom i meusobnom razmjenom proizvedenih dobara. Ako je kamata zabranjena, ljudi e posudjivati jedni drugima sa zadovoljstvom i time initi dobra djela ne samo drugima nego i sebi jer e za takav svoj postupak biti nagraeni od onoga koji, po islamskom tumaenju jedini moze dati pravu nagradu. Kamata usporava proces investiranja, a time

19

privredni i ukupni drutveni razvoj. Mnogi se zbog oekivane obeane kamate odluuju za tednju kapitala, povlaei ga iz procesa investiranja, to moze predstavljati drutveno tetnu aktivnost.Uostalom, kamata je u sutini i jedan od glavnih uzroka globalne ekonomske krize.

ZAKLJUAK

Islamsko bankarstvo zbog svojih etikih osnova, za mnoge muslimane to je vie od sistema komercijalnih transakcija, za razliku od konvencionalnog finansijskog sistema koji se fokusirao primarno na ekonomske/finansijske aspekte transakcija. Islamski finansijski sistem ima ulogu da ravnomjerno izrazi etiku, moralnu, drutvenu i religijsku dimenziju sa ciljem ostvarenja jednakosti u drutvu, a za dobrobit drutva kao cjeline. Ukidanje kamate je osnovno pitanje u savremenim diskusijama o islamskom finansiranju ili uopte o islamskoj ekonomiji. Naime, tu nije dovoljno jednostavno "ukinuti kamatu" ve je potrebno ugraditi islamsku poslovnu savjest u poslove komercijalnih banaka. Jednostavnije reeno, osnova i filozofija po kojima se osnivaju i funkcioniu konvencionalne komercijalne banke je isto "materijalistika" koncepcija koja ima vrlo malo ili nimalo veze sa meuljudskim odnosima dok islamske banke putem finansijskih servisa moraju ispuniti, prije svega, razvojne i socijalne zadatke.20

LITERATURA: Internet: http://www.mm.co.ba/sehara/47-zanimljivi-tekstovi/132-islamsko-bankarstvo http://www.bbi.ba/web/index.php?option=com_content&view=article&id=56&Itemid=199 http://www.ibn-sina.net/bs/component/content/article/531-teorijski-temelji-ljudskih-prava-uislamu.html

21