FILOZOFSKI FAKULTET
Dijana Sabolović-Krajina
NARODNA KNJIŽNICA
KAO SREDIŠTE LOKALNE ZAJEDNICE
U SUVREMENOM DRUŠTVU
DOKTORSKI RAD
Zagreb, 2016.
FACULTY OF HUMANITIES AND SOCIAL SCIENCES
Dijana Sabolović-Krajina
PUBLIC LIBRARY
AS A LOCAL COMMUNITY CENTRE
IN CONTEMPORARY SOCIETY
DOCTORAL THESIS
Zagreb, 2016.
FILOZOFSKI FAKULTET
Dijana Sabolović-Krajina
NARODNA KNJIŽNICA
KAO SREDIŠTE LOKALNE ZAJEDNICE
U SUVREMENOM DRUŠTVU
DOKTORSKI RAD
Mentori:
prof. dr. sc. Aleksandra Horvat, red. prof.
prof. dr. sc. Ognjen Čaldarović, red. prof.
Zagreb, 2016.
FACULTY OF HUMANITIES AND SOCIAL SCIENCES
Dijana Sabolović-Krajina
PUBLIC LIBRARY
AS A LOCAL COMMUNITY CENTRE
IN CONTEMPORARY SOCIETY
DOCTORAL THESIS
Supervisors:
Aleksandra Horvat, Ph. D.
Ognjen Čaldarović, Ph. D.
Zagreb, 2016.
Mojim roditeljima
i
INFORMACIJA O MENTORIMA
ALEKSANDRA HORVAT redovita je profesorica Filozofskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu u miru i dugogodišnja predstojnica Katedre za bibliotekarstvo. Na
poslijediplomskom studiju informacijskih znanosti, na kojemu predaje predmete
Informacijska etika i Knjižnice i društvo, vodila je 20 magistarskih i 18 doktorskih radova.
Autorica je, odnosno koautorica, četiri knjige i brojnih članaka i priloga. Uredila je više
zbornika radova i posebnih brojeva časopisa. Surađivala je na nekoliko znanstvenih i stručnih
projekata, među ostalim i na nedavno završenom međunarodnom projektu Ministarstva
znanosti Republike Bugarske Copyright policy in libraries and other cultural institutions
(2012.-2014.). Godine 2008./2009. sudjelovala je u projektu Nacionalne zaklade za znanost,
visoko školstvo i tehnologijski razvoj Cjeloživotno učenje knjižničara u RH. Od 2002. godine
predaje u Centru za stalno stručno usavršavanje knjižničara u Republici Hrvatskoj, koji je
pomogla osnovati. Predavala je knjižničarima u Bosni i Hercegovini, Bugarskoj, Estoniji,
Nizozemskoj, Poljskoj i Sloveniji. Kao pozvana predavačica sudjelovala je na brojnim
međunarodnim znanstvenim konferencijama i skupovima. U Hrvatskom knjižničarskom
društvu pokrenula je i suorganizirala niz godišnjih okruglih stolova o slobodnom pristupu
informacijama, koji se održavaju od 2001. godine. Članica je međunarodnih stručnih tijela
IFLA/CLM i EBLIDA/EGIL.
OGNJEN ČALDAROVIĆ (Sarajevo, 2.8.1947.) diplomirao je na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu studijske grupe Sociologija i Filozofija 1971. godine, magistrirao je iz područja
urbane sociologije 1977. godine, a doktorirao 1980. godine na Sveučilištu u Zagrebu. Bio je u
više navrata na usavršavanju – 1974. godine u Nizozemskoj, 1982.-1983. godine u SAD-u
(Fulbright fellow) te 1993.-1994. godine u SAD-u kao Fulbright senior fellow. Objavio je
ukupno 15 knjiga (autorskih i koautorskih) i oko 100 članaka, osvrta, prijevoda, istraživačkih
studija. Sudjelovao je na više od 100 savjetovanja u inozemstvu i u zemlji. Radio je u
Urbanističkom zavodu grada Zagreba (1972.-1975.), a od 1975. godine je stalno zaposlen na
Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kao asistent, docent, izvanredni i
redoviti profesor, danas u statusu redovitog profesora u trajnom zvanju. Na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu na preddiplomskom i diplomskom studiju predaje četiri kolegija
Sociologija rizika, Sociologija grada, Sociologija vremena i Suvremene sociološke teorije, a
djeluje i kao honorarni nastavnik na Sveučilištu u Splitu i Rijeci te povremeno na doktorskim
studijima i na drugim sveučilištima. Direktor je međunarodnog kursa na temu «Social
ii
Structures and Institutions: The Quest for Social Justice» pri Interuniversity Centre for
Postgraduate Studies u Dubrovniku. Član je Hrvatskog sociološkog društva (HSD) kao i
International Sociological Association (ISA). Bavi se istraživačkim temama iz područja
suvremene sociološke teorije, socijalne prosudbe, socijalne integracije, sociologije grada i
sociologije rizika.
iii
ZAHVALE
Zahvaljujem mentorima prof. dr. sc. Aleksandri Horvat i prof. dr. sc. Ognjenu Čaldaroviću na
konstruktivnim savjetima i poticajnom vođenju u pisanju ovog doktorskog rada. Prof. dr. sc.
Aleksandra Horvat bila mi je profesorica na studiju bibliotekarstva, a potom uvažena kolegica
u knjižničarskoj zajednici. Prof. dr. sc. Ognjen Čaldarović bio je moj mentor u prvom
sociološkom istraživanju koje sam provela kao apsolventica filozofije i sociologije početkom
dalekih 1980-ih godina. Tema je bila socijalna integracija u jednom stambenom naselju u
Koprivnici. Od tada je tema društvenog povezivanja lajtmotiv mojeg tridesetogodišnjeg
stručnog, znanstvenog i praktičnog rada u knjižničarstvu, uključujući i ovaj doktorski rad.
Moja zahvala ide i pokojnoj dr. sc. Đurđi Mesić, koja je nesebičnom potporom usmjerila moju
intelektualnu znatiželju i karijeru, posebice za bavljenje sociološkim i praktičnim aspektima
čitanja i pismenosti.
Zahvaljujem svojoj obitelji, suprugu Mirku i sinu Nevenu, na podršci i razumijevanju, kao i
roditeljima na temeljnim životnim vrijednostima koje su mi usadili, a među njima su stalna
želju za znanjem i učenjem. Oni, nažalost, nisu doživjeli dovršetak ovog rada. Posebna i
duboka zahvala ide mojoj sestri Jasmini na podršci, gotovo svakodnevnom strpljivom
bodrenju i usmjeravanju u pisanju ovog rada.
Zahvaljujem kolegicama i kolegama na svojem radnom mjestu u Knjižnici i čitaonici „Fran
Galović“ Koprivnica s kojima godinama domišljam i u praksi provodim model knjižnice koji
u ovom radu ima svojevrsnu znanstvenu valorizaciju.
Zahvaljujem dr. sc. Kseniji Klasnić na stručnoj pomoći u konstruiranju anketnog upitnika i
protokola intervjua, a na pomoći u anketiranju prijateljima Božici Anić, Sandi Vyborny,
Tihani Vyborny, Vesni Vincek, Vesni Mađarić, Vesni Samardžić, Gordani Mihajlović,
Damiru Tkalcu i šogorici Mariji Krajina. Tihani Vyborny ide zahvala na transkripciji
intervjua, a kolegici Anici Šabarić, dugogodišnjoj ravnateljici Gradske knjižnice Đurđevac,
zahvala na lekturi i korekturi.
iv
SAŽETAK
Uloga narodnih (javnih, općih) knjižnica u lokalnim zajednicama reaktualizira se u kontekstu
informacijskog društva i karakterističnih društvenih procesa na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće –
informatizacije i prožimanja svih aspekata života informacijskom tehnologijom, umreženosti i
globalizacije. Pod utjecajem informacijsko-tehnološkog razvoja, ali i strukturno-
organizacijskih društvenih preobrazbi narodne knjižnice kao tradicionalne kulturno-baštinske
ustanove i mjesta za posuđivanje knjiga uvode nove metode i strategije djelovanja i
preuzimaju nove uloge u društvu kao informacijska, obrazovna, kulturna i multikulturna,
multimedijska i komunikacijska središta svojih lokalnih zajednica s fokusom ne više na
knjižnične zbirke nego na korisnike. Cilj je ovog doktorskog rada istražiti mogućnosti
narodnih knjižnica u Hrvatskoj da slijede te suvremene pravce transformacije klasične uloge
knjižnica u svijetu kako bi povećale svoju prepoznatljivost i učinkovitost u društvu. Rad se
teorijski zasniva na analizi društvenih promjena koje prezentiraju prijelaz iz industrijskog u
novo, informacijsko doba te analizi djelovanja narodnih knjižnica u više stranih zemalja i
Hrvatskoj. Empirijskim istraživanjem jedne hrvatske knjižnice, Knjižnice i čitaonice „Fran
Galović“ Koprivnica, prikupljeni su i analizirani potrebni podaci metodama studije slučaja,
polustrukturiranog intervjua i ankete u svrhu definiranja dosega multifunkcionalnosti i
utjecaja narodnih knjižnica kao središta lokalnih zajednica u suvremenom društvu.
Knjižnicama u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj zajedničko je da svaka na svoj način koriste
potencijale vladajućih paradigmi u suvremenom knjižničarstvu - hibridne knjižnice, digitalne
knjižnice te knjižnice kao središta zajednice i relevantnog medijatora u interakciji specifično
lokalnih i sveprisutnih globalnih dimenzija suvremenog društva. Dobiveni rezultati ukazuju
da se knjižnice bez obzira na razvijenost društva u kojem djeluju razlikuju po strategijama
koje odabiru kako bi se prilagodile promjenama u društva, a koje mogu biti tradicionalnije s
naglaskom na formiranje zbirki i njihovu posudbu ili društveno proaktivnije s ambicijom da
utječu na rješavanje društvenih problema. Narodne knjižnice u Hrvatskoj uspješno slijede
pravce transformacija knjižnica u svijetu, no njihova učinkovitost u društvu bila bi veća kada
bi bile prepoznate kao važan faktor u modernizaciji društva na svim razinama donašanja
političkih odluka – lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj.
KLJUČNE RIJEČI
narodna knjižnica, Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica, hibridna knjižnica,
digitalna knjižnica, knjižnica kao središte lokalne zajednice, informacijsko društvo,
globalizacija, informatizacija, umreženost.
v
Extended summary
The aim of doctoral thesis Public library as a local community centre in contemporary
society is to explore the possibilities of public libraries in Croatia to follow modern trends in
transforming their traditional role in society. Besides book loans and acting as cultural
heritage institutions, modern public libraries are also the multi-functional information,
educational, cultural, and communication centres of their local communities with a focus on
users instead of book collections.
In order to achieve this aim, the thesis is divided into two parts – the theoretical part and the
empirical part.
In the first chapter of the theoretical part, the role of public libraries in modern society is
discussed. The term public library as we know it today appeared in the middle of the 19th
century with industrialisation, strengthening of the working class, the movement for workers'
rights and democratisation of society. The important features of public libraries are their
public financing, popularity of book collections, and the legislation underlining their public
character.
Croatian public libraries can be distinguished from public libraries in many other countries by
their tradition and history. Because of significantly different historical circumstances, the
driver for constituting Croatian public libraries was not primarily a social but a national one
(such as the need to nurture the Croatian language and culture, as well as the need for an
institution of national awakening and identity). Public libraries in the true sense of the word,
that is as public funded institutions, appeared in Croatia in the 20th century.
As the focus of our interest is the role of public libraries in the context of modern, information
society, we analyse social processes characterising the turn of the 20th into the 21st century.
The understanding of development and transformation of the role of libraries in the world in
transition from the industrial to new information age is based on the analyses of Manuel
Castells, one of the most influential sociologists of today. He pointed to three influential
processes – informationalism, network society, and virtual reality. Public libraries are also
considered within the context of the characteristics of globalisation of society as described by
British sociologist Anthony Giddens. Because public libraries are established by law in their
local communities, they are considered in the context of an interaction between global and
local relations, which is expressed in the concept of glocalisation developed by Robert
Robertson. The discussion on specific processes of modern society and their impact on public
libraries, and vice versa, is based on the analyses of Finnish theoreticians of public
vi
librarianship Svanhild Aabø, Ari-Veikko Anttiroiko and Reijo Savolainen. In the information
age, public libraries have assumed the role of a mediator in the creation of new connections
between the space of flows (virtual, networked space) and the space of places (physical
space). They support local identity in the network society, and the changing conditions of
globalisation, as well as information and technology development. They are democratic hubs
and public places that provide access to knowledge locally and improve interaction on the
local level in the local – global relation.
In the information age, libraries are also affected by the phenomena of new social realities
expressed by the concepts of neoliberal capitalism and consumerist society, "knowledge
society", lifelong learning, new forms of literacy, new forms of books and issues about the
future of libraries, as well as social justice in access to libraries.
The analysis of different theoretical views on these subjects has shown that public libraries
are not an exception when it comes to the reflection of the “Janus character“ in contemporary
society – a society based on the values of liberal democracy (equality, justice, freedom) and
humanistic and emancipatory principles on the one hand. On the other hand, it supports the
reproduction of the predominant production matrix and the logic of the so-called post-
industrial capitalism. Libraries can also be counted among the areas which the elements of
market mechanisms, as well as corporate ways of doing business have penetrated (e.g., in the
field of employment, new organisation models and operating procedures, the pressure to
maintain the existing and initiate new ways of action because of financial resources savings.
The indicators of library adaptation to new situations in modern society and their new phase
of development in the information age are the paradigms of hybrid library and digital library,
as well as library as a community centre.
Hybrid library, as a library concept and a new library paradigm, arose in the late 1990s. It is
based on a combination of traditional physical dimension of public libraries together with
networked and electronically accessible library services.
The concept of digital library has become popular in librarian circles in the early 1990s, and is
related to the changes in public library functioning. These changes have occurred fast, in
parallel with computer networks and digital media development, in only a few decades.
The widespread public library paradigm of the 1990s is based on the concept of library as an
important community centre and a public place opened to all. The UNESCO Public Library
Manifesto and the International Federation of Library Associations and Institutions (IFLA)
have contributed to the re-definition of this concept in the early 2000s. Public library was
considered a living room of community. The concept was further elaborated in the 2010s
vii
becoming “the third place“(as coined by Ray Oldenburg, in comparison with the first and
second places in the life of human beings - home and work).
After considering the role of public library in contemporary society, the second chapter of the
theoretical part discusses the role of public libraries in the UNESCO and IFLA documents
as well as in the European policy and strategic documents. Their analyses have shown that
in the information age the main task of public library is the social and professional
responsibility to ensure the right to free access to information and knowledge pursuant to
Article 19 of the Universal Declaration of the United Nations the Human Rights Act 1948.
The right to information is crucial in exerting the rights of citizenship in contemporary
society. Public libraries are an intermediary that provides free and open access to information.
The policy objectives of the European Union, such as lifelong learning, social inclusion, and
digital inclusion are especially important for public libraries in modern society.
The third chapter of the theoretical part of the thesis analyses the management of public
libraries in the world at the end of the 20th and the beginning of the 21st century. A
common feature of modern public library is their multi-functionality. The most important are
their roles in ensuring free access to information, education and support for learning, culture,
and the gathering of citizens. The objectives of libraries, as well as the basic four "pillars" of
their work - the collection, staff, networking (connecting on the local, regional and national
level), and buildings (space) - remained the same. What has changed dramatically are the
library media and collections, methods and techniques of library management, expectations
from the library staff, as well as the atmosphere, architecture, and design.
The fourth chapter of the theoretical part entitled Croatian public libraries' accommodation
to the changes in society analyses the context is which they operate, i.e. specific transitional
and transformational social processes from Croatian independence in 1990, the Homeland
War, and the post-war period until today. From the second half of the 1990s, the range of
library services have expanded from mere information to those related to the use of modern
information and communication technologies and new media. Despite the adjustments to the
changes in society and the application of information technology in their work, major
obstacles to the development of Croatian librarianship (which remain identical to this date)
are as follows: the insufficient number of qualified personnel, insufficient space, lack of
cooperation, lack of coordination, unevenness and non-functional library network systems,
uneven development and availability of information technology, lack of a strategic plan for
automation, and incoherence of national library information infrastructure development.
viii
Whereas some countries with developed librarianship made a nationally unified access to
bibliographic databases already two decades ago, in the initial phase of implementation of
information technology in libraries, Croatia has not done the same. Therefore, there is no one
single place of access to the collections of all types in Croatian libraries.
Unlike many countries, where strategic documents on public libraries’ development are in the
jurisdiction of the government, the initiatives for the strategies for public libraries in Croatia
have been launched by the library community but have remained only in the form of
proposals and drafts. As a result, the Library Act has not been amended since 1997.
The concept of public libraries in strategic documents of the Croatian Ministry of Culture,
which is the government's umbrella body for public libraries, has been reduced to completing
library collections and helping to encourage reading. This concept is a kind of reduction of the
concept of public libraries found in international library and policy documents from the late
1990s onwards. It is also not in accord with the contemporary practice of Croatian public
libraries. The range of their roles in contemporary society is much broader. It includes the
efforts to act as a central public institution to support the development of democracy and civil
society; must-see places in the organisation and implementation of lifelong learning
programmes; institutions that contribute to social inclusion, social integration, and social
cohesion and economic prosperity of their communities, along with the traditional role in
culture and in preserving written cultural heritage.
On the other hand, citing traditional public libraries' functions such as lending books and
encouraging reading in national strategic documents provides a basis for relatively stable
financial state subsidies and support for the purchase of media for library collections. This has
been particularly important for the survival of libraries during the recession from 2008
onwards, when many local communities, which are the founders of libraries, saw public
funding reduced.
The thesis compares the position of Croatian libraries in the legislative and policy documents
with the position of libraries in several other countries - the United Kingdom and the Nordic
countries Finland and Denmark. These countries are world leaders in terms of their long
tradition and development of the public library system, which is reflected in its position in
government documents. Unlike the Croatian society, which has suffered the burden of the
post-war period, transition and transformation processes towards democracy, the United
Kingdom and the Nordic societies are highly developed democracy and information societies.
In the Croatian society, a possible contribution of public libraries to the development of
society is not fully recognised. On the contrary, both the UK and the Nordic countries have
ix
clearly defined expectations, functions, and missions of public libraries. In the UK, the
position of public libraries in the national strategic objectives is primarily linked to the
prosperity of neoliberal consumerist society. Their role is also to combat the consequences of
social polarisation, unemployment, migration, social tensions, and inequities in society. In the
Nordic countries, the public libraries' role is primarily to mediate in linking citizenship with
the new information and communication technologies and new ways of access to information
needed in everyday life. In Croatia, public libraries are primarily expected to contribute to the
development of cultural and national identity.
The last, fifth chapter of the theoretical part, gives an overview of some empirical data on
public libraries from several studies that are relevant for comparison with the results obtained
from the empirical research presented in the empirical part of the thesis.
The second, empirical part of the thesis consists of two chapters that comprehensively
analyse the changes in public libraries in the world compared with the corresponding changes
in the city library in Koprivnica at the turn of the 20th into the 21st century (Methodology and
Results of Research). Library "Fran Galović" in Koprivnica is an example used to explore the
position and role of public libraries in a medium sized urban environment.
The methods used in the qualitative part of the research are case study and semi-structured
interview. The survey method is used in the quantitative part of the research.
The case study of Koprivnica public library gives an insight into its characteristics (the
concepts of work, business models, architecture and space, services and role in the local
community, the strategies used by the library to adapt to globalisation, computerisation, and
networking). The research has shown that during the past few decades its activities underwent
marked and prompt adaptation to social and technological changes in the local and global
environments as follows: in promoting the use of new information and communication
technology in the local community in order to overcome the digital gap; in taking advantage
of information technology by digitalising local homeland cultural heritage in order to protect
it and make it freely available, as well as to promote the local community in a global
environment; in introducing the offer of e-books in order to popularise the new technological
possibilities of reading and e-services; in offering a training in information literacy to children
and adults; in hosting other forms of non-formal lifelong learning for users (bibliopedagogy
programmes), as well as in-house trainings for librarians and other experts. The library is
particularly focused on offering programmes to promote reading and literacy for children and
youth, as well as support programmes for socially vulnerable groups in the local community
(the blind and visually impaired and other disabled persons, the Roma, the unemployed, the
x
elderly) to combat the negative social consequences of inequality in contemporary society.
Koprivnica library won a series of local, national, and international prizes and awards for its
accomplishments. The comparison of business strategies of three Croatian libraries (in
Koprivnica, Varaždin, and Zadar) and the library in the Finnish city of Sastamala indicates
that the libraries in Croatia and abroad combine different activities in order to accommodate
to the changes in society. These are the strategies of institutional resources, networking,
commercialisation, and civil society. The differences between libraries at home and abroad
arise from specific national library policies, traditions, organisational and work patterns, and
socio-cultural environment (in particular the economic and financial ones) in which they
operate. Despite the differences in the development of countries, libraries are distinguished by
the selection of roles in society – a more traditional one, with an emphasis on the forming of
collections and their loan (libraries in Varaždin and Sastamala), or a more socially proactive
role with the ambition to contribute to the development of community and to the solving of its
problems (libraries in Koprivnica and Zadar). They all use the potentials of the ruling
paradigm in modern society - hybrid library, digital library, and library as a community
centre.
The method of semi-structured interview was used to collect the relevant information / facts
on ten representatives of city and county authorities, social minorities (the blind, persons with
disabilities, the Roma, the unemployed, elderly), mass media and librarians in order to
examine if their answers support the findings of the case study. It also helped to identify the
indicators needed to describe and analyse the role and tasks of public libraries in modern
society.
The survey method gives an overview of the perception of the citizens of Koprivnica of the
roles and tasks of Koprivnica library and their suitability to fulfil the requirements expected
for a public library in contemporary society - adjustment to the processes of globalisation,
information and technology development, and networking. The survey data collection was
conducted on a sample with controlled quotas, using two separate independent samples, each
with 150 respondents. One sample consisted of registered members of the library, and the
other one was composed of non-members of the library. Their attitudes regarding the library’s
services (existing and potential), social impact and current problems were explored.
The most important finding of the survey research is: although the library is used for various
purposes, book lending still prevails as the traditional role of the library, regardless of the
diversified offer of Koprivnica library. Unlike the research results in the UK and the Nordic
libraries that point to a diminishing degree of book loans, this research illustrates that due to
xi
low living standards, book purchases are unavailable and perceived as a "luxury" for most
people in Croatia. Hence, public libraries are seen as the only option to obtain a book for
many citizens in Koprivnica. Although Croatian libraries are turning to the new offer of
services and programmes, their importance is still deemed through book lending. However,
these results coincide with the findings of Niels Ole Pors from Denmark, who points out that
there is a discrepancy between the perceptions of experts on the contemporary role of libraries
in the society and much more traditional perceptions of library users on public libraries’
services. According to Pors, this presents a very important challenge for public libraries all
over the world,besides the economic situation, the introduction and proliferation of new
services, and the prioritisation of these services.
To conclude, this thesis’ research confirms the main hypothesis that Public Library "Fran
Galović" in Koprivnica has accommodated to the tendencies in contemporary society
expected for a public library with respect to its concepts of work, new business models,
services, roles in the local community and society in general. However, all the stages of the
research indicate that Koprivnica library fails to fit into the contemporary expectation of
library architecture and physical space as the prerequisites in developing a concept of library
as a local community centre.
The derived hypotheses have also been confirmed:
1. All the stakeholders in the local community are important in positioning library as a
relevant centre in the local community in dealing with changes in modern society:
- political decision-makers, not only at local and regional, but also at national level because of
their influence on public funding and providing library with the conditions for its operation
(space, collection, equipment, staff);
- the librarians because of their role in the effective library accommodation to the changes in
society;
- the members and non-members or potential members of library because their use of library
affects the fulfilling of library’s purpose in society;
- groups of citizens with special needs because they contribute to library’s mission - to be the
institution "for all";
- the mass media because they contribute to the dissemination of information on the
importance of the role of libraries in society.
2. The majority of stakeholders, library members more than non-members, in the local
community recognise that modern libraries cannot only offer book loans and cultural events
xii
but should be actively involved in the contribution to community strategic and development
goals.
3. The majority of stakeholders, library members more than non-members in the local
community recognise library as a public space and a place that enhances social integration,
social cohesion, and social inclusion in the local community. Library’s effectiveness in
fulfilling these goals depends on the sensitivity of policy makers on all-level public library
roles in society – local, regional, and national.
The scientific contribution of this thesis lies in the fact that it gathers new information and
data on relatively rare sociological surveys of contemporary library themes, especially in
Croatian terms. This thesis contributes to a better understanding of the impact of complex
social processes at the turn of the 20th into the 21st century on the performance of public
libraries, as well as to recognition of the role and impact of public libraries in the life of their
local communities and society in general. Novel is also the new insights into thematic and
methodological findings that were obtained using different research methods. On a practical
level, this thesis contributes to its central issue - how to increase the efficiency and use of
public libraries in the Croatian society.
KEY WORDS
public library, Public library „Fran Galović“ in Koprivnica - Croatia, hybrid library, digital
library, library as a local community centre, information society, globalisation, information
and technology development, networking
Kao i sve drugo, ovo su zanimljiva vremena i mnogi
se knjižničari osjećaju ošamućeni promjenama,
otuđeni od jednog ili drugog aspekta suvremenih
knjižnica i ugroženi od dvoglavog zmaja – sve
manjih sredstava s jedne strane i tehnoloških
zahtjeva s druge. Uvjeren sam da postoji samo jedan
način da povratimo zadovoljstvo u poslu i ravnotežu
u životu. To možemo postići sagledavanjem svojeg
sadašnjeg stanja i svoje povijesti s jasnom vizijom i
djelovanjem na temelju razumijevanja koju ta
jasnoća omogućuje. Razumjeti proces koji je još
uvijek u tijeku kao i sile koje oblikuju naš radni život
znači kontrolirati i jedno i drugo...
Michael Gorman. Postojana knjižnica -
tehnologija, tradicija i potraga za ravnotežom.
Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo,
2006. Str. 151.
1
1. UVOD
U ovom, uvodnom dijelu doktorskog rada obrazložene su polazišne pretpostavke, tema,
glavni ciljevi, hipoteze, struktura i znanstveni doprinos.
Narodne (javne, opće) knjižnice osnivaju se i financiraju u lokalnim zajednicama (gradovima
i općinama) putem lokalne, regionalne ili nacionalne vlasti, kako bi doprinijele kvaliteti života
pojedinaca i društva u području kulture, obrazovanja, informiranja i korištenja slobodnog
vremena. Po svojem određenju svima su pristupačne i demokratske ustanove. Njihova uloga u
društvu reaktualizira se u kontekstu suvremenog, informacijskog društva i društvenih procesa
koji ga karakteriziraju na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće – prožimanja svih aspekata života
informacijskom tehnologijom, umreženosti i globalizacijom.
Polazišne postavke ovog rada su sljedeće:
u suvremenom društvu od narodnih knjižnica očekuju se da se prilagode društvenim
promjenama te da se iz tradicionalnih kulturno-baštinskih ustanova zasnovanih
prvenstveno na formiranju zbirki i posuđivanju knjiga transformiraju u učinkovitu
uslužnu djelatnost koja uz posudbene usluge i tradicionalnu knjižničnu građu nudi nove
usluge i medije;
od narodnih knjižnica također se očekuje da se uz tradicionalnu publiku koja posuđuje
knjige okrenu novim korisničkim skupinama koje knjižnice koriste i za druge svrhe;
budući da gube dosadašnji monopol na pristup informacijama i izvorima znanja,
knjižnice jačaju svoju polifunkcionalnost u lokalnoj zajednici i nude usluge koje ranije
ne bismo smatrali knjižničnima;
educirani knjižničari koji se prilagođavaju promjenama u društvenom okruženju postaju
najvažniji čimbenici društveno učinkovite narodne knjižnice u lokalnoj zajednici;
suradnja knjižnice s drugim akterima u lokalnoj zajednici i šire (s drugim institucijama,
udrugama i pojedincima) postaje također vrlo značajna i jača njezinu ulogu kao središta
lokalne zajednice;
narodne knjižnice su učinkovitije u društvu ukoliko postoji politička osviještenost o
njima kao važnom faktoru u modernizaciji društva.
2
Glavno istraživačko pitanje ovog rada je slijede li hrvatske narodne knjižnice pravce razvoja
međunarodnog narodnog knjižničarstva u prilagođavanju promjenama u suvremenom društvu.
Cilj rada je istražiti mogućnosti narodnih knjižnica u Hrvatskoj da slijede suvremene pravce
transformacije klasične uloge knjižnica u svijetu od kulturno-baštinskih ustanova i mjesta za
posuđivanje knjiga prema polifunkcionalnim informacijskim, obrazovnim, kulturnim,
multikulturnim, multimedijskim i komunikacijskim središtima svojih lokalnih zajednica.
Kako bi povećale svoju prepoznatljivost i učinkovitost u društvu narodne knjižnice koriste
različite strategije pomoću kojih se pozicioniraju kao medijatori između lokalnih i globalnih
dimnezija suvremenog društva. Kombiniraju svoje tradicionalne zadaće nabave, obrade,
čuvanja i davanja na korištenje knjižnične građe s novim ulogama u potpori smanjivanju
digitalnog jaza, cjeloživotnom učenju, društvenom uključivanju, društvenoj integraciji i
društvenoj koheziji u lokalnoj zajednici.
Središnja tema istraživanja su preobrazbe Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ u Koprivnici
u posljednjih nekoliko desetljeća, od 1980-ih do 2010-ih godina, kao središta informatiziranja,
širenja informacija, društvenog djelovanja i utjecaja.
Osnovna hipoteza je da se Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica uklopila u
tendencije koje su u suvremenom društvu očekuju od narodnih knjižnica svojim konceptima
rada, novim modelima poslovanja, arhitekturom i prostorom, uslugama, ulogama u lokalnoj
zajednici i društvu općenito.
Izvedene hipoteze su:
1. Svi akteri u lokalnoj zajednici važni su u pozicioniranju knjižnice kao relevantnog središta
lokalne zajednice u suočavanju s promjenama u suvremenom društvu - knjižničari,
članovi i nečlanovi ili potencijalni članovi knjižnice, donositelji političkih odluka,
predstavnici manjina, predstavnici sredstava javnog priopćavanja.
2. Većina aktera u lokalnoj zajednici prepoznaje da suvremena knjižnica ne može nuditi
samo posudbu knjiga i kulturna događanja, već se od nje očekuje da se aktivno uključuje u
ostvarenje strateških ili razvojnih ciljeva zajednice.
3
3. Većina aktera u lokalnoj zajednici prepoznaje knjižnicu kao javni prostor i mjesto
okupljanja koje jača društvenu integraciju, društvenu koheziju i društvenu uključenost.
Da bi se ostvario postavljeni cilj doktorskog rada, a to je identificiranje mogućnosti narodnih
knjižnica u Hrvatskoj da slijede suvremene pravce transformacije tradicionalne uloge
knjižnica u svijetu kako bi povećale svoju prepoznatljivost i učinkovitost u društvu, rad je
podijeljen u dva dijela – teorijsku raspravu i empirijsko istraživanje.
Prvi dio, Teorijska polazišta rada, sastoji se od pet poglavlja.
U poglavlju pod nazivom Uloga narodne knjižnice u suvremenom društvu provedena je
analiza relevantne literature iz područja sociologije i knjižničarstva koja se odnosi na temu
disertacije, a bavi se analizom karakterističnih procesa suvremenog društva i preobrazbama
koje narodne knjižnice prolaze kako bi im se prilagodile (desk research). Daje se uvid u
određenje, nastanak i razvoj narodnih knjižnica, a potom analiziraju promjene u suvremenom
društvu relevantne za razvoj i transformaciju uloga knjižnica u kontekstu sociološke teorije
Manuela Castellsa i njegovih analiza karakterističnih procesa koji objašnjavaju prijelaz iz
industrijskog u novo, informacijsko doba – informacionalizma, umreženosti i virtualne
stvarnosti. Narodne knjižnice stavlja se i u kontekst obilježja globalizacije društva kako ih
navodi britanski sociolog Anthony Giddens. Budući da su narodne knjižnice utemeljene
zakonski i djelovanjem u svojim lokalnim zajednicama, stavlja ih se u kontekst odnosa
globalnog i lokalnog koji izražava koncept glokalizacije Roberta Robertsona. Utjecaj
karakterističnih procesa suvremenog društva na narodne knjižnice, ali i narodnih knjižnica na
suvremeno društvo razmatra se u kontekstu analiza finskih teoretičara knjižničarstva Svanhild
Aabø, Ari-Veikko Anttiroiko i Reijo Savolainen. Potom se na općenitoj razini razmatraju
fenomeni nove socijalne zbilje koji utječu na djelovanje knjižnica u informacijsko doba, a
koje izražavaju koncepti neoliberalnog kapitalizma i konzumerističkog društva, društva
znanja, cjeloživotnog učenja, novih oblika pismenosti, novih oblika knjige i pitanja o
budućnosti knjižnica te društvene pravde u dostupnosti knjižnicama. Na kraju poglavlja
akcentiraju se pokazatelji adaptacije knjižnice na nove situacije u suvremenom društvu, tj.
nova razvojna faza u konfiguraciji knjižnica u informacijskom društvu, koju obilježavaju
paradigme hibridne i digitalne knjižnice te knjižnice kao središta zajednice.
4
U poglavlju Narodne knjižnice u međunarodnim političkim i strateškim dokumentima daje
se prikaz relevantnih dokumenata Međunarodnog saveza knjižničarskih udruga i ustanova
(The International Federation of Library Associations and Institutions, IFLA), Organizacije
Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (United Nations Educational, Scientific
and Cultural Organization, UNESCO) i tijela Europske unije od 1990-ih godina. Ovi
dokumenti definiraju osnovnu misiju narodne knjižnice u informacijskom društvu, a to je
preuzimanje društvene i profesionalne odgovornosti u osiguravanju prava na slobodan pristup
informacijama i znanju u skladu s člankom 19. Opće deklaracije Ujedinjenih naroda o
ljudskim pravima iz 1948. godine.
U poglavlju Poslovanje narodnih knjižnica u svijetu na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće
analiziraju se transformacije pod utjecajem informacijskog i tehnološkog razvoja i društvenih
promjena - prvo, u ulogama knjižnica u društvu (knjižnice kao mjesta slobodnog pristupa
informacijama, obrazovanja i učenja, poticanja kulturnog razvoja i multikulturnosti,
komunikacije, društvene integracije, društvene kohezije i društvenog uključivanja), a potom u
knjižničnom poslovanju (građi i medijima, prostoru, tehnologiji, osoblju, službama i
uslugama te naposljetku u organizaciji poslovanja).
U poglavlju Prilagodba narodnih knjižnica u Hrvatskoj promjenama u suvremenom
društvu analizira se razvoj hrvatskih knjižnica u kontekstu specifičnih, tranzicijskih i
transformacijskih društvenih procesa u Hrvatskoj od državnog osamostaljenja 1990. godine,
Domovinskog rata, poraća pa sve do danas. Zakonsko određivanje funkcioniranja narodnih
knjižnica uspoređuje se s funkcioniranjem knjižnica u visokorazvijenim informacijskim
društvima s dugom tradicijom demokracije u Velikoj Britaniji, Finskoj i Danskoj. Ove zemlje
prednjače u svijetu po dugoj tradiciji i razvijenosti narodnog knjižničarstva, a što se reflektira
i na njihov položaj u strateškim nacionalnim, vladinim dokumentima.
U poglavlju Pregled empirijskih podataka o narodnim knjižnicama daje se uvid u nekoliko
istraživanja koja su relevantna za usporedbu s rezultatima istraživanja do kojih se došlo u
ovom radu.
Drugi dio rada, Empirijsko istraživanje, sastoji se od dva poglavlja Metodologija
istraživanja i Rezultati terenskih istraživanja. U njima su spoznaje navedene u teorijskom
dijelu rada provjerene empirijskim istraživanjem kako bi se došlo do saznanja o
5
mogućnostima narodnih knjižnica u Hrvatskoj da se prilagode najnovijim društvenim
promjenama u sferi informacijsko-tehnološkog razvoja, umreženosti i globalizacije, odnosno
da slijede ili da se uklope u opće pravce razvoja narodnih knjižnica danas. Knjižnica i
čitaonica „Fran Galović“ u Koprivnici, srednje velikom urbanom središtu u Hrvatskoj,
poslužila je kao primjer za istraživanje položaja i uloge narodne knjižnice u jednoj hrvatskoj
lokalnoj zajednici, kao i analizu strategija koje knjižnice odabiru kako bi se prilagodile
promjenama u društvu. Koprivnička knjižnica tipična je za one hrvatske knjižnice koje se uz
tradicionalne strategije djelovanja (posudbu knjiga i informacijsko-referentne i referalne
usluge) koriste i društveno proaktivnim djelovanjem u svojim lokalnim zajednicama.
U poglavlju Metodologija istraživanja izlažu se metode koje se koriste u istraživanju.
Istraživanje je kvalitativno i kvantitativno. U kvalitativnom dijelu istraživanja korištene su
dvije metode - metoda studije slučaja i metoda polustrukturiranog intervjua. U kvantitativnom
dijelu istraživanja korištena je metoda ankete.
U poglavlju Rezultati terenskih istraživanja koprivnička knjižnica je analizirana prema
pravilima metode studije slučaja kako bi se dobili podaci potrebni za opis njezinih značajki u
lokalnoj zajednici. U sklopu studije slučaja provedena je analiza dokumentacije knjižnice i
okruženja u kojemu djeluje te usporedba njezinog poslovanja s drugim knjižnicama u
Hrvatskoj i Finskoj. Metodom polustrukturiranog intervjua dobiven je uvid u stavove aktera u
lokalnoj zajednici o tome kako knjižnica djeluje u konkretnoj sredini s obzirom na svoju
ulogu i zadaću u društvu. Anketno istraživanje realizirano je na prigodnom uzorku s
kontroliranim kvotama kako bi se dobio uvid tko, zašto i u kojoj mjeri koristi knjižnicu, što
koristi, odnosno što bi trebalo poduzeti da knjižnicu koriste i nečlanovi. Na temelju analize
prikupljenih podataka provjerene su hipoteze rada.
U poglavlju Zaključna razmatranja daje se sintetički pregled nalaza pojedinih cjelina u
teorijskom i empirijskom dijelu rada. Knjižnicama u svijetu zajedničko je to što koriste
potencijale vladajućih paradigmi u suvremenom knjižničarstvu - hibridne knjižnice, digitalne
knjižnice te knjižnice kao središta zajednice i relevantnog medijatora u interakciji specifično
lokalnih i sveprisutnih globalnih dimenzija suvremenog društva. Bez obzira na razvijenost
društva u kojima se osnivaju, knjižnice se razlikuju po strategijama djelovanja koje odabiru
kako bi se prilagodile promjenama u društva, a koje mogu biti tradicionalnije s naglaskom na
formiranje zbirki i njihovu posudbu ili društveno proaktivnije s ambicijom da utječu na
6
rješavanje društvenih problema. Narodne knjižnice u Hrvatskoj uspješno slijede pravce
transformacija knjižnica u svijetu, no njihova učinkovitost u društvu ovisi o tome koliko su
prepoznate kao važan faktor u modernizaciji društva na svim razinama donašanja političkih
odluka – lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj.
Zaključak daje sažeti pregled rezultata istraživanja s obzirom na postavljeni cilj i hipoteze
istraživanja, kao i pregled osnovnih značajki suvremenih pravaca transformacije klasične
uloge narodnih knjižnica u svijetu i Hrvatskoj. Daje se i prijedlog smjernica za razvoj
hrvatskih narodnih knjižnica, kako bi povećale svoju prepoznatljivost i učinkovitost u društvu.
Znanstveni doprinos ove disertacije očituje se u činjenici da su u njoj prikupljena nova
saznanja, podaci i testirane hipoteze, čime su obogaćena relativno rijetka sociološka
istraživanja suvremenih knjižničarskih tema, naročito u hrvatskim razmjerima. Ovaj rad će
svakako doprinijeti boljem razumijevanju utjecaja složenih društvenih procesa na prijelazu iz
20. u 21. stoljeće na djelovanje narodnih knjižnica, kao i prepoznavanju uloga i utjecaja
narodnih knjižnica na život svojih lokalnih zajednica i društva uopće. Doprinos rada je i tome
što je doveo do novih spoznaja i pomaka u metodološkim i tematskim nalazima do kojih se
došlo primjenom različitih istraživačkih metoda za proučavanje narodnih knjižnica kao važnih
čimbenika u suvremenom društvu. Na praktičnoj razini rad odgovara na središnje pitanje -
kako povećati učinkovitost i korištenje narodnih knjižnica u hrvatskom društvu.
7
I. DIO – TEORIJSKA POLAZIŠTA RADA
8
2. ULOGA NARODNE KNJIŽNICE U SUVREMENOM DRUŠTVU
2.1. Određenje, nastanak i razvoj narodnih knjižnica
Biblioteka ili knjižnica (grč. biblion knjiga i thēkē škrinja, spremište) uređena je zbirka
pisane, tiskane ili druge grafičke, zvučne, vizualne i elektroničke građe, koja uključuje
filmove, fotografije, vrpce, mikrooblike, diskove te računalne datoteke i programe.1 Ujedno je
zgrada ili prostor za smještaj zbirke, koji je obično projektiran, izgrađen i opremljen za ovu
namjenu. Stručno osoblje, knjižničari (bibliotekari), knjižničnu građu sustavno odabiru,
prikupljaju, stručno obrađuju, pohranjuju, zaštićuju, pripremaju i potom daju na korištenje
(čitanje, učenje, stručno i znanstveno istraživanje). Prema sadržaju zbirki knjižnice se dijele
na opće (sveučilišne, nacionalne, gradske) i specijalne (medicinske, tehničke, znanstvene,
glazbene i dr.), a prema namjeni i korištenju na privatne i javne knjižnice (nacionalne,
narodne, sveučilišne, školske, znanstvene i dr.).2
Prema UNESCOvom Manifestu za narodne knjižnice iz 1994. godine, narodna knjižnica je
mjesno, informacijsko središte koje svojim korisnicima omogućuje neposredan pristup svim
vrstama znanja i informacija, cjeloživotnom učenju i djelima mašte pomoću niza izvora i
službi. Demokratskog je karaktera, na raspolaganju svim članovima zajednice. To znači da se
knjižnične službe zasnivaju na jednakosti pristupa svima, bez obzira na dob, spol, rasu, vjeru,
nacionalnost, jezik, invaliditet ili društveni položaj. Zbirke i službe ne smiju biti izložene bilo
kakvom obliku ideološke, političke ili vjerske cenzure niti trgovačkim pritiscima.3
Iako se općenito definiraju kao zbirke građe organizirane tako da se mogu lako identificirati i
koristiti, knjižnice su tijekom povijesti mijenjale oblik ovisno o kulturama u kojima su
nastajale, tehnološkim inovacijama i društvenim tokovima. Ljudi su kroz stoljeća bilježili
znanje, no mijenjali su se mediji – od glinenih pločica koje datiraju 3000 godina prije nove
ere, preko papirusa i papira, do današnjih multimedijalnih zbirki. Evoluirale su i knjižnične
usluge, koje danas okupljaju različite korisničke skupine. Međutim, knjižnične zadaće su
1Usp. Knjižnica (biblioteka). // Hrvatska enciklopedija: sv. 6 (Kn-Mak). Zagreb : Leksikografski zavod Miroslav
Krleža, 2004. Str. 12-15. 2Isto.
3Usp. UNESCOv manifest za narodne knjižnice iz 1994.
Dostupno na: http://dzs.ffzg.unizg.hr/text/UNESCOv_manifest_za_narodne_knjiznice.htm (30.4.2015.)
9
ostale relativno stalne – identificirati, sakupljati, organizirati i omogućiti korištenje građe
vrijedne za pojedince i društvo.4 Michael Gorman ističe da je zlatna nit svih knjižnica, bez
obzira na mjesto i vrijeme nastanka, osigurati pristup ljudskim zapisima.5
Dok se najstarije knjižnice javljaju prije više tisuća godina, javne knjižnice javljaju se od
antičkih vremena. No, kao pučke, narodne, popularne knjižnice (eng. public libraries) u
današnjem smislu riječi javljaju se sredinom 19. stoljeća s industrijalizacijom, jačanjem
radničke klase i pokreta za radnička prava te demokratizacijom života. Isprva se osnivaju u
Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji, gdje se donose prvi zakoni koji
omogućuju ubiranje posebnih poreza za osnivanje javnih pučkih knjižnica.6 Vlasnici su im
nositelji javne vlasti (grad, država, pokrajina, regija) koja ih financira sredstvima
prikupljenima iz poreza građana. Uz javno financiranje, bitne značajke su im opći karakter i
popularnost zbirki kao i legislativa o njihovom javnom karakteru.7 Služe obrazovanju i
kulturnom izgrađivanju naroda, a ne kao dotad povlaštenoj javnosti.8 Ubrzo nakon Sjedinjenih
Američkih Država i Velike Britanije narodne knjižnice otvaraju se u mnogim drugim
zemljama svijeta.
U Hrvatskoj se narodne knjižnice u pravom smislu riječi, kao javno financirane ustanove,
javljaju tek u 20. stoljeću,9 iako im tradicija seže od 1830-ih godina kada se u okviru
Hrvatskog narodnog preporoda osnivaju ilirske čitaonice. Uz kulturno prosvjećivanje, svrha
im je bila nacionalno buđenje. U drugoj polovici 19. stoljeća reforme na području školstva
4Usp. Arns, Jenifer Weil. Libraries. // Encyclopedia of Library and Information Sciences : Third Edition. /
Marcia J. Bates Editor-in-Chief, Mary Niles Maack Associate Editor. Boca Raton : CRC Press : Taylor and
Frances Group, LLC, 2010. Str. 3281-3286. 5Gorman, Michael. Postojana knjižnica : tehnologija, tradicija i potraga za ravnotežom. Zagreb : Hrvatsko
knjižničarsko društvo, 2006. Str. 4. 6Usp. Biblioteka. // Enciklopedija Leksikografskog zavoda: sv. 1. Zagreb : Leksikografski zavod FNRJ, 1955.
Str. 476-478. 7Zanimljiva su stajališta Đurđe Mesić, jedne od najutjecajnijih hrvatskih teoretičarki narodnog knjižničarstva u
1980-im i 1990-im godinama, o određenju pojma i nazivlja narodna knjižnica. Razmatrajući povijesni razvoj
upotrebe nazivlja narodna, popularna, masovna i javna knjižnica, sâma se zalaže za naziv javna ili opća
knjižnica jer smatra da naziv „narodna“ predstavlja danas naslijeđenu konvenciju koja odražava instituciju
dostupnu svima za razliku od feudalnih institucija koje su bile ne-narodne ili ne-javne. Možemo konstatirati da
se usprkos ovoj argumentaciji u hrvatskom knjižničarskom miljeu i zakonodavstvu i nadalje koristi naziv
narodna knjižnica. Usp. Mesić, Đurđa. Narodna knjižnica : prilog određenju pojma. // Zbornik radova (Fakultet
organizacije i informatike Varaždin), 15(1991). Str. 145-159. 8„Zato su u hrvatskom jeziku i dobile naziv pučke, odnosno narodne knjižnice, koje su po definiciji javne,
otvorene i namijenjene najširoj javnosti, a ne kao dotad ipak povlaštenoj javnosti, te koje se financiraju iz javnih
fondova, pretežito proračunima gradova odnosno lokalne zajednice, znači sredstvima poreznih obveznika,
sredstvima svih građana“. Usp. Stipanov, Josip. Knjižnice i društvo : od potrebe do mogućnosti. Zagreb :
Školska knjiga, 2010. Str. 208. 9Usp. Mesić, Đurđa. Narodne biblioteke u Jugoslaviji između dva rata. // Informatologia Jugoslavica 22, 1-
2(1990), 87-100.
10
pozitivno su utjecale na povećanje broja pismenih osoba i zanimanje širih društvenih slojeva
za čitanje knjiga i novina, pa tako i na osnivanje narodnih čitaonica.10
Dok finski teoretičari narodnog knjižničarstva Ari-Veikko Anttiroiko i Reijo Savolainen
ukazuju da današnje uloge narodnih knjižnica u svijetu treba sagledavati u kontekstu njihove
evolucije koja seže u 19. stoljeće i vezana je uz koncepte slobode podrijetlom iz ideologije
liberalne demokracije,11
praktičar i teoretičar hrvatskog narodnog knjižničarstva Dragutin
Katalenac ističe da se hrvatske narodne knjižnice razlikuju po svojoj tradiciji i povijesti od
narodnih knjižnica u mnogim drugim zemljama kojima je od samih početaka dodijeljena
podjednako socijalna i obrazovna misija. Katalenac kaže:12
„Zbog bitno drugačijih povijesnih okolnosti pokretački, konstitutivni motiv hrvatskih
narodnih knjižnica nije primarno SOCIJALNI nego NACIONALNI (briga za narodni jezik i
kulturu, knjižnica kao stožerna ustanova nacionalnog buđenja i samobitnosti). Socijalna
problematika u hrvatske narodne knjižnice ulazi tek početkom 20. stoljeća u vrijeme tzv.
„Pokreta pučkih knjižnica“, ali nedovoljno stručno artikulirano. Nacionalno utemeljenje
naslijedit će ideološko usmjerenje, ali samo kao idejni koncept nametnut narodnim
knjižnicama u razdoblju 1945.-1990. (koncept koji će one dobrim dijelom zanemarivati)...“
U 20. stoljeću knjižničarstvo se u svijetu neprekidno razvija, posebice u organizaciji i
racionalizaciji rada. Do napretka dolazi u arhitekturi prostora i tehničkim pomagalima, a u
tome prednjače Sjedinjene Američke Države, koje postaju uzor mnogim drugim zemljama.
Izrađuju se zajednička, međunarodna kataložna pravila, uvodi se centralni katalog, tiskanje
kataložnih listića za druge knjižnice, izrađuju nacionalni i regionalni skupni katalozi,
koordinira nabavna politika, uvodi međuknjižnična posudba. Organizacija knjižnica 1950-ih i
1960-ih godina teži tome da se istovrsni poslovi okupljaju u posebnim, ali međusobno
povezanim odjelima. Javne ili pučke, narodne knjižnice imaju specifične zadatke i posebnu
10
Usp. Stipčević, Aleksandar. Socijalna povijest knjige u Hrvata. Knjiga 3. : od početka hrvatskoga narodnog
preporoda (1835.) do danas. Zagreb : Školska knjiga, 2008. Str. 244. 11
Usp. Anttiroiko, Ari-Veikko; Reijo Savolainen. New premises of public library strategies in the age of
globalization. // Advances in Library Administration and Organization 25, (2007), 61-81. 12
Katalenac, Dragutin. Plivati protiv struje : hrvatske narodne knjižnice i problemi društvene isključenosti. //
Stručni skup Narodne knjižnice i problemi društvene isključenosti : zbornik radova / urednik Dragutin
Katalenac. Osijek : Gradska i sveučilišna knjižnica, 2003. Str. 14, bilješka 1.
11
organizaciju zbog tzv. slobodnog pristupa, odnosno otvorenosti i namjene najširem krugu
korisnika.13
2.2. Promjene u suvremenom društvu relevantne za razvoj i transformaciju
uloge knjižnica
Širi sociološki okvir za razradu teme o promjenama i preobrazbama narodnih knjižnica u
informacijskom društvu pružaju nam analize i nalazi Manuela Castellsa, jednog od
najznačajnijih sociologa suvremenog društva. Castells naglašava nekoliko važnih dimenzija
suvremenog društva vezanih uz informacionalizam, umreženost, virtualnu stvarnost i
globalizaciju kao društvene procese na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće koji utječu i na
kompleksan odnos informiranja u kojima svoje mjesto nalaze i knjižnice. Uz to, narodne
knjižnice stavljene su u kontekst obilježja globalizacije društva kako ih navodi britanski
sociolog Anthony Giddens. Budući da su narodne knjižnice zakonski i djelovanjem
utemeljene u svojim lokalnim zajednicama, stavlja ih se i u kontekst odnosa globalnog i
lokalnog koji izražava koncept glokalizacije Roberta Robertsona. Utjecaj karakterističnih
procesa suvremenog društva na narodne knjižnice, ali i narodnih knjižnica na suvremeno
društvo razmatra se u kontekstu analiza finskih teoretičara knjižničarstva Svanhild Aabø, Ari-
Veikko Anttiroiko i Reijo Savolainena.
Složenu interakciju društva, gospodarstva, tehnologije i kulture Castells analizira u svojoj
trilogiji „Informacijsko doba: ekonomija, društvo i kultura“.14
Glavni čimbenici promjena
koji utječu na razvoj društva međusobno su povezani i čine, kako ga Castells naziva, „naš
novi, zbunjujući svijet“. To su:
strukturne promjene i globalizacija ekonomije (informacionalistička ekonomija,
slobodno kretanje kapitala, intenzivirajuća globalna konkurencija i fleksibilno korištenje
radne snage);
razvoj i prilagodba novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija;
transformacija institucija i umrežavanje kao osnovna logika organizacije (npr. promjene
u instituciji obitelji, promijenjena uloga žene, crkve, obrazovanja, državne i lokalne
13
Biblioteka. Nav. dj. Str. 476-478. 14
Castells, Manuel. Informacijsko doba : ekonomija, društvo i kultura. Sv. 1: Uspon umreženog društva, 2000.;
Sv. 2: Moć identiteta, 2002.; Sv. 3: Kraj tisućljeća, 2003. Zagreb : Golden marketing.
12
vlasti i političkih stranaka);
postmoderne karakteristike kulture i mentaliteta (npr. povećani individualizam,
kognitivna globalizacija, raspad zajednica i novi oblici građanskog aktivizma);
ekologija i zatjevi za održivim razvojem.
U dramatične društvene promjene koje su promijenile krajolik ljudskog života na prijelazu iz
20. u 21. stoljeće svakako spada i kolaps sovjetskog etatizma i posljedično pad međunarodnog
komunističkog pokreta, okončanje hladnog rata i smanjenje rizika općeg nuklearnog uništenja
i promjena globalne geopolitike.15
Prema Castellsu, ključna točka transformacije svih područja života nalazi se u revoluciji
informacijske tehnologije. Tehnologija ne određuje društvo, već ga utjelovljuje, a niti društvo
ne određuje tehnološke inovacije, već ih koristi.16
Svanhild Aabø, finska teoretičarka
narodnog knjižničarstva, ističe da je kod analize društvenog utjecaja i vrijednosti suvremenih
narodnih knjižnica važno prepoznati ovu interakciju između društva i tehnologije, u kojoj
informacijske tehnologije prožimaju sva područja ljudske djelatnosti, pa tako i knjižničnu
djelatnost.17
Prema Castellsu, utjecaj tehnologije na promjene u društvu karakteriziraju informacionalizam,
mreža / umreženo društvo i kultura stvarne virtualnosti.
2.2.1. Informacionalizam
Informacionalizam je način razvoja koji prožima sve oblike i aspekte razvoja suvremenog
društva nakon 1980. godine i glavna je značajka novog, informacijskog društva koje
zamjenjuje industrijsko društvo. U industrijskom društva i industrijskom načinu razvoja
glavni izvor produktivnosti nalazio se u uvođenju novih izvora energije. Društveni i
tehnološki oblici industrijske organizacije prožimali su sve sfere aktivnosti, od ekonomskog
15
Castells, Manuel. Informacijsko doba : ekonomija, društvo i kultura. Sv. 1: Uspon umreženog društva. Zagreb
: Golden marketing, 2000. Str. 37-40. 16
Nav. dj. Str. 49. 17
Aabø, Svanhild. The role and value of public libraries in the age of digital technologies. // Journal of
Librarianship and Information Science 37, 4(2005), 205.
13
sustava i vojne tehnologije do svakodnevnog života. U novom, informacijskom načinu
razvoja izvor produktivnosti nalazi se u tehnologiji stvaranja znanja, obradi informacija i
komunikaciji simbola.18
Castells ističe da je informacija kao komunikacija znanja bila ključna u svim društvima.
Međutim, za razliku od svih prijašnjih društvenih uređenja, informacijsko društvo
karakterizira specifičan oblik društvene organizacije u kojemu „... generiranje informacija,
njihova obrada i prenošenje postaju osnovni izvori produktivnosti i moći, zbog novih
tehnoloških uvjeta koji se pojavljuju u ovom povijesnom razdoblju.”19
Castells smatra da današnju tehnološku revoluciju ne karakterizira toliko središnja važnost
znanja i informacija, koliko njihova primjena u svrhu daljnje proizvodnje i obrade informacija
i komunikacijskih sredstava. Automatizacija, robotizacija, kibernetizacija – izrazi su koji
opisuju napredak u mehanizaciji i kontroli gotovo svih društvenih aktivnosti uz pomoć
pohranjenog i programiranog znanja. Novi povijesni fenomen je brzi, globalni transfer
informacija zahvaljujući novoj tehnologiji. Komunikacija na velikoj daljini može se odvijati
praktički odmah, u stvarnom vremenu.
Novi tehno-ekonomski sustav Castells naziva informacijskim kapitalizmom. Smatra ga
najutjecajnijim povijesnim faktorom koji „ubrzava, kanalizira i oblikuje paradigmu
informacijske tehnologije, te uvjetuje s njom povezane društvene oblike“.20
Posljedice uspona informacionalizma u društvu. Za temu ovog rada, koji problematizira
probrazbe i nove uloge narodnih knjižnica u suvremenom, informacijskom društvu i nove
načine na koje se knjižnice obraćaju publici, važne su analize i nalazi koje Castells posvećuje
18
Castells preuzima definiciju znanja Daniela Bella: „Znanje: skup organiziranih izjava o činjenicama ili idejama
koji predstavlja promišljeni sud ili rezultat eksperimenta, koji se drugima prenosi putem nekog medija
komunikacije u nekom sustavnom obliku.“ Od Machlupa preuzima definiciju informacija kao komunikaciju
znanja i dodaje svoju operativnu definiciju informacija: „Informacije su organizirani podaci preneseni
komunikacijom.“ Usp. Castells, Manuel. Nav. dj. Str. 52. 19
Castells, Manuel. Nav. dj. Str. 56. 20
Castells kaže: „Ipak, najutjecajniji povijesni faktor koji ubrzava, kanalizira i oblikuje paradigmu informacijske
tehnologije, te uvjetuje s njom povezane društvene oblike, bio je i još uvijek jest proces kapitalističke
restrukturacije koji se zbiva od 1980-ih godina, tako da se novi tehno-ekonomski sustav može adekvatno nazvati
informacijskim kapitalizmom.“ Usp. Castells, Manuel. Nav. dj. Str. 55.
14
socijalnim posljedicama novog razvoja u društvu, tj. uspona informacionalizma i
informacijskog kapitalizma i mogućnostima razvoja društva u 21. stoljeću.21
Castells ističe da paralelno s tehnološkim razvojem, strukturalnim i organizacijskim
preobrazbama koje su karakteristične za informacijsko društvo rastu društvena nejednakost,
polarizacija i bijeda kao vjerojatan strukturalni proizvod trendova koji su ugrađeni u
informacijski kapitalizam.22
Socijalne posljedice informacijskog kapitalizma činjenica su ne
samo nerazvijenih društava Afrike i Južne Amerike, nego i onih najrazvijenijih. Usporedne
studije pokazuju slične trendove (ali različitih razina) u porastu siromaštva u Zapadnoj Europi
i u SAD-u, a posebno u Velikoj Britaniji. Skup odnosa između dominantnih tendencija
informacionalizma, nejednakosti i siromaštva u konačnici vodi procesu društvenog
isključivanja.23
Castells naziva Četvrtim svijetom, prisutnim doslovce u svakoj zemlji, “mnoge crne rupe
društvene isključenosti”. Politički slom države blagostanja pojačava društveno isključivanje.
Uspon Četvrtog svijeta i uspon informacijskog globalnog kapitalizma su nedjeljivi. U tim
crnim rupama zbiva se “reprodukcija društvenog isključenja i nanošenje dodatnih rana onima
koji su već isključeni”.24
2.2.2. Umreženo društvo
Mreža / umreženo društvo kao koncept igra vrlo važnu ulogu u Castellsovom opisu društva
informacijskog doba. Najvažnija je strukturna posljedica nove informacijske tehnologije na
gospodarstvo i sva ostala područja koja se razvijaju u ovisnosti o protoku informacija.
Castells opisuje mrežu kao skup međusobno povezanih čvorova. Mrežu čine veze između
čvorišta i središta, od kojih neki imaju funkciju prekidača. Društvo je podijeljeno na one koji
uspostavljaju mreže, one koji su umreženi te isključene iz mreže. Društvena nejednakost ne
21
Usp. Castells, Manuel. Informacijsko doba: ekonomija, društvo i kultura. Sv. 3: Kraj tisućljeća. Zagreb :
Golden marketing, 2003. 22
Nav. dj. Str. 133. 23
Iako je Castells analizirao društvene trendove krajem 20. stoljeća, može se konstatirati da su njegovi nalazi o
informacionalizmu i njegovim posljedicama aktualni i danas (2015.), čak i vizionarski u predviđanju negativnih
trendova društvenog razvoja, naročito nakon što je 2008. godine počela globalna ekonomska kriza i produbila
društvenu nejednakost i polarizaciju u cijelom svijetu. Treba istaknuti pojavu niza novih ratnih žarišta u svijetu i
ponovnog blokovskog zaoštravanja velikih političkih sila. 24
Nav. dj. Str. 166.
15
samo da se ne poništava, nego raspon između onih koji profitiraju od takva globalnog razvoja
i onih koje takav razvoj isključuje postaje sve veći.25
Središnji izazovi informacijskog društva za narodne knjižnice. Prema Svanhild Aabø, dva
su središnja izazova informacijskog društva za narodne knjižnice - porast digitalnog jaza
između onih koji imaju i onih koji nemaju pristup informacijsko-komunikacijskim
tehnologijama i potrebne vještine za njihovo korištenje, a potom slabljenje identiteta lokalnih
zajednica u globalnom društvu, što rezultira nižom društvenom participacijom građana u
njihovim aktivnostima.
Premošćivanje digitalnog jaza. U kontekstu tehnološko-informacijskog razvoja s jedne strane,
a jačanja društvene polarizacije, nejednakosti i siromaštva s druge strane, narodne knjižnice
suočene su s izazovom premošćivanja digitalnog jaza između onih koji imaju i onih koji
nemaju mogućnosti korištenja informacijsko-komunikacijske tehnologije i s time povezane
potrebne vještine poput informacijske i informatičke pismenosti. Prema IFLA-inim
smjernicama za narodne knjižnice, novum u djelovanju suvremenih knjižnica je u načinima na
koje postižu smanjivanje digitalnog jaza - prvenstveno osiguravanjem javne dostupnosti
informacijskih tehnologija, podučavajući knjižnične korisnike osnovnim računalnim
vještinama i sudjelujući u programima borbe protiv nepismenosti. Osim toga, knjižnice
provode načelo dostupnosti svima i to tako da održavaju službe i usluge koje osiguravaju
različite pristupe informacijama u tiskanom ili digitalnom obliku.26
Za razmatranje prilagodbi i preobrazbi narodnih knjižnica promjenama u suvremnom društvu
relevantna je konstatacija teoretičara knjižničarstva Michaela Gormana da je digitalni jaz tek
simptom svih društvenih promjena, manifestacija društvenih nejednakosti svih vrsta. Gorman
ističe:
„Nastojanja da se digitalni jaz prevlada bez drugih promjena predstavljaju u 21. stoljeću
ekvivalent viktorijanskoj samilosti, koja je pokušala riješiti tek jedan aspekt složenih
problema onodobnih siromašnih... Mnogi današnji siromasi i na druge načine obespravljene
skupine doista nemaju informacije dostupne na internetu, ali oni su i žrtve nedostatno
25
Castells, Manuel. Nav. dj. Str. 494. 26
IFLA-ine smjernice za narodne knjižnice : 2. hrv. izd. (prema drugome izmijenjenom izdanju izvornika) /
uredile Christie Koontz i Barbara Gubbin. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2011. Str. 13.
16
financiranog javnog školstva, knjižnica kojima nedostaju sredstva, niske razine pismenosti i
patvorene kulture jeftine zabave. Kako bi pristup internetu mogao promijeniti život i način
razmišljanja ljudi koji žive u takvoj kulturi?“27
Međutim, Gorman ukazuje da se tehnologija može upotrijebiti za smanjivanje nejednakosti
time da informacijske usluge budu uključene u knjižnične programe.28
Potpora društvenom uključivanju i jačanju građanskog statusa. S obzirom na promjenu stila
života u suvremenom društvu koji se reflektira kako na prilagodbu i mijenjanje ponude usluga
narodnih knjižnica korisnicima, tako i na otvaranje knjižnica novim korisničkim skupinama,
ali i nove društvene uloge narodnih knjižnica u jačanju identiteta svojih lokalnih zajednica, za
naš rad relevantno je i Castellsovo bavljenje identitetom kao ljudskom potrebom, ali i
resursom moći u suvremenom društvu.29
Castells analizira kako informacionalizam ulazi u sve sfere ljudske društvenosti, pa tako i u
sferu interpersonalnih odnosa. To se najočitije manifestira u krizi patrijarhata s
fundamentalnim promjenama u oblicima bračnoga i obiteljskoga života (porast broja
samačkih kućanstava, brakova bez djece, obitelji bez djece, i drugih kategorija) te
promjenama u seksualnoj praksi (raste broj homoseksualnih brakova i povećava se tolerancija
prema onome što se u prošlosti smatralo seksualno devijantnim ponašanjem). Uslijed
informacijske tehnologije, globalizacije gospodarstva i stvaranja nadnacionalnih sustava
moći, slabi moć i funkcije nacionalnih država, koje gube legitimitet, kako u siromašnijim,
tako i u bogatijim zemljama, zbog napuštanja države blagostanja, opadanja utjecaja radničkog
pokreta i isticanja vitalnih resursa u globalnu sferu.30
Demokracija je u opasnosti i zbog
političke apatije i gubitka povjerenja u politička vodstva pojedinih zemalja, koja kontroliraju
političko i javno odlučivanje.31
27
Gorman, Michael. Postojana knjižnica : tehnologija, tradicija i potraga za ravnotežom. Zagreb : Hrvatsko
knjižničarsko društvo, 2006. Str. 37-38. 28
Nav. dj. Str. 81. 29
Usp. Castells, Manuel. Informacijsko doba : ekonomija, društvo i kultura. Sv. 2: Moć identiteta. Zagreb :
Golden marketing, 2002. 30
Prema Castellsu, tri međusobno povezana činitelja dovode u pitanje državu-naciju: globalizacija i isprepletanje
vlasništva; prilagodljivost i prodornost tehnologije te nezavisnost i raznolikost medija. Castells jezgrovito
opisuje ove procese na sljedeći način: „I tako, dok kapitalizam cvjeta, a u cijelom svijetu dolazi do eksplozije
nacionalističkih ideologija, čini se da država-nacija, povijesna tvorevina modernog doba, gubi svoju moć,
premda, a to je od ključne važnosti, ne i svoj utjecaj.“ Nav. dj. Str. 248. 31
Nav. dj. Str. 249.
17
Svanhild Aabø ističe da se u kontekstu ovih promjena identificira potreba za jačanjem
demokratske uloge narodnih knjižnica u potpori jačanju identiteta zajednica i jačanju
građanskog statusa (eng. citizenship), što uključuje i pravo na pristup informacijama. Također
se redefiniraju posebna obilježja i uloge narodnih knjižnica u potpori obrazovanju,
informiranju i osobnom razvoju, ali i njihova vrijednost kao javnih mjesta i čimbenika
društvene integracije, društvene kohezije i društvenog uključivanja u digitalno doba.32
2.2.3. Kultura stvarne virtualnosti
Kulturom stvarne virtualnosti Castells naziva računalno posredovanu komunikaciju, njezinu
interaktivnost i multimedijalnost. Tijekom 1980-ih nove tehnologije izmijenile su i svijet
medija. Kao što utječe na rad i zapošljavanje moderna tehnologija i računalno posredovana
komunikacija utječe i na preobražaj suvremene kulture, uključujući ljudsku predodžbu o
stvarnosti. U središtu ove transformacije je otkriće računalnih mreža i protokola prijenosa
informacija, od kojih je internet doživio sveobuhvatnu primjenu 1990-ih godina. Internet kao
novi medij omogućuje široki i javni pristup informacijama.33
Castells smatra da s takvim
suvremenim medijima raste važnost posredujuće slike stvarnosti u odnosu prema neposrednoj
percepciji stvarnosti. Okruženost medijima kao interpretatorima stvarnosti i doživljaj
stvarnosti izvan dosega naših osjetila i zdravog razuma dovodi do toga da se virtualna
stvarnost može percipirati kao „stvarna virtualnost“.34
„Stvarna virtualnost“, ističe Castells,
rezultat je nužne integracije masovnih medija (čiji razvitak završava s televizijom) s novim,
računalno posredovanim komunikacijama, koje se ne odvijaju prema masovnom obrascu od
pošiljatelja poruke prema pasivnom primatelju, već su dio prostora tokova.
Prema Castellsu, prostor tokova i bezvremensko vrijeme materijalne su osnove nove kulture –
kulture stvarne virtualnosti, „koja transcendira i uključuje raznolikost povijesno prenošenih
32
Usp. Aabø, Svanhild. Nav. dj. 33
Castells, Manuel. Informacijsko doba : ekonomija, društvo i kultura. Sv. 1: Uspon umreženog društva. Nav.
dj. Str. 392. 34
Treba istaknuti da je u vremenu koje je slijedilo nakon objavljivanja Castellsove trilogije, dakle u prvom i
drugom desetljeću 21. stoljeća, došlo do masovne komercijalizacije interneta, pojave društvenih mreža i
pametnih telefona, dakle trendova koji su također potencirali prožimanje svih aspekata života informacijskom
tehnologijom i porast fenomena koji Castells naziva virtualnom stvarnošću, tj. sve većeg prenašanja funkcija
svakodnevnog života (prostora mjesta) u virtualni svijet (prostor tokova).
18
sustava prikazivanja“. Castells uočava da je pristup računalno posredovanoj komunikaciji
kulturno, obrazovno, i ekonomski ograničen.35
Nadovezujući se na ovu konstataciju, još jednom treba istaknuti da je preuzimanje zadaće
osiguravanja slobodnog pristupa informacijama preko računalno posredovane komunikacije
svima kojima je to potrebno jedna od osnovnih zadaća narodnih knjižnica u informacijskom
društvu.
2.2.4. Globalizacija društva
Uz informacionalizam, umreženost i kulturu stvarne virtualnosti na narodne knjižnice u
informacijskom dobu utječu i intenzivni procesi globalizacije društva.
Prema Castellsu, globalizacija je bitna značajka kasnog kapitalizma i promijenjene strukture
društva u kojemu živimo, no to nije nova društvena pojava. Pojavljuje se u različitim
razdobljima tijekom ljudske povijesti, npr. u doba ekspanzije kapitalizma krajem 19. stoljeća.
Međutim, na kraju 20. stoljeća, infrastruktura zasnovana na suvremenoj informacijskoj
tehnologiji daje globalizaciji kvalitativno novi društveni i ekonomski značaj.36
Prije svega,
radi se o globalizaciji ekonomije (informacionalistička ekonomija, slobodno kretanje kapitala,
intenzivirajuća globalna konkurencija), koja prožima sve ostale aspekte života.
Anthony Giddens, jedan od najutjecajnijih sociologa suvremenog društva, navodi da je
globalizacija složeni niz društvenih procesa koji jednako djeluju kako na događaje na
svjetskoj razini, tako i na svakodnevni život. Na globalizaciju je prvenstveno utjecao sustav
komunikacija, koji potječe još iz kasnih 1960-ih godina te se vezuje uz često citiran termin
globalno selo Marshalla Mcluhana. Relevantni aspekti globalizacije su ekonomska
transnacionalizacija, opći rizici, transformacije identiteta, različiti oblici fundamentalizma i
restrukturiranje demokratskih sustava.37
35
Nav. dj. Str. 384. 36
Castells, Manuel. Informacijsko doba : ekonomija, društvo i kultura. Sv. 2: Moć identiteta. Nav. dj. Str. 249,
bilješka 4. 37
Usp. Giddens, Anthony. Odbjegli svijet : kako globalizacija oblikuje naše živote. Zagreb : Klub studenata
sociologije Diskrepancija ; Naklada Jesenski i Turk, 2005.
19
Glokalizacija. Budući da su narodne knjižnice djelovanjem i financiranjem utemeljene u
svojim lokalnim zajednicama, za temu ovog rada o prilagodbama narodnih knjižnica
promjenama u društvu važan je odnos između lokalnog i globalnog kao jedan od fenomena
globalizacije i značajan aspekt života na prijelazu iz 20. u 21. stoljeća. U zapadni znanstveni
diskurs ovu je temu pod nazivom glokalizacija uveo američki sociolog i teoretičar
globalizacije Roland Robertson.38
Temu glokalizacije Robertson promatra u okvirima globalnog kapitalizma i teze o
komodifikaciji i homogenizaciji kulture diljem svijeta. Glokalizacija je, ističe Robertson,
važan dio općih procesa koji su konsolidirani u mnogim dijelovima svijeta kao što su
tendencije prema globalnom kapitalizmu, širenju konzumerističke kulture, multikulturizam i
polietnicitet unutar nacija i “mega-nacija”.39
Globalni kapitalizam podjednako promovira i
uvjetuje kulturnu homogenost i kulturnu heterogenost, ističe Robertson. Iz toga proizlazi
integracija i interakcija globalnog i lokalnog s jedinstvenim ishodima u različitim geografskim
područjima svijeta.40
Sukus Robertsonovog razmatranja suvremene globalizacije je da uz
“globalnu” uključuje i “lokalnu” kompleksnost, što izražava pojam glokalizacija.41
Utjecaji globalizacije i informacijskog društva na preobrazbe narodnih knjižnica. Prema
već ranije citiranim finskim teoretičarima narodnog knjižničarstva Ari-Veikko Anttiroiko i
Reijo Savolainen, koji u svojim analizama položaja i uloga narodnih knjižnica u suvremenom
društvu polaze od teorije Manuela Castellsa, utjecaji globalizacije i informacijskog društva na
preobrazbe narodnih knjižnica su višestruki:42
narodne knjižnice kao integralni dijelovi lokalnih zajednica, na čijoj se razini
manifestiraju mnoge globalne promjene, mogu olakšati učinke globalizacije te
doprinijeti inkluzivnijoj globalizaciji kao i demokratizaciji tako da služe kao
posredujući i filtrirajući mehanizam u lokalno-globalnoj interakciji. Osim toga, podrška
su strukturama koje podržavaju i konsolidiraju oblike života u lokalnim zajednicama
koje se trebaju prilagoditi kontekstualnim promjenama;
razvoj informacijskog društva determinira način alokacije i korištenja materijalnih,
društvenih i ljudskih resursa. Načini na koje narodne knjižnice kao kulturne i
38
Usp. Robertson, Robert. Globalization : social theory and global culture. London : Sage, 1992. 39
Nav.dj. Str. 185. 40
Koncept glokalizacija nastao je u Japanu (izvorno dochkuka, u doslovnom prijevodu „globalna lokalizacija“)
kao popularna poslovna strategija koja je dovela do promjena u japanskom društvu. 41
Nav. dj. Str. 188. 42
Usp. Anttiroiko, Ari-Veikko; Reijo Savolainen. Nav. dj.
20
informacijske institucije igraju ulogu u ovoj transformaciji mogu biti npr. usluge kojima
pružaju potporu informiranju, komunikaciji, cjeloživotnom učenju, korištenju mrežnih
usluga, području kulture, identificiranju društvenih problema, olakšavanju orijentacije u
društvu, povećanju otvorenosti i transparentnosti društva, aktiviranju rasprava i
prijenosu informacija.
Utjecaj knjižnica na društvo. Utjecaj knjižnica na društvo također je višestruk:
knjižnice poprimaju uloga medijatora u povezivanju lokalnog i globalnog i kreiranju
novih veza između prostora tokova (virtualnog, umreženog prostora) i prostora mjesta
(fizičkog prostora);
pružaju potporu formiranju identiteta u umreženom društvu i promjenjivim uvjetima
globalizacije i informatizacije;
demokratska su čvorišta i javna mjesto na lokalnoj razini koja pružaju pristup znanju i
unaprijeđuje interakciju u zajednici i u odnosu lokalno – globalno.
Da bi to narodne knjižnice postigle, ističu Ari-Veikko Anttiroiko i Reijo Savolainen, na
raspolaganju su im alati koji proizlaze iz četiri strateške opcije:
strategije resursa institucija;
strategije umrežavanja;
strategije komercijalizacije;
strategije civilnog društva.
Ova tipologija strateških izbora poslužit će nam u empirijskom dijelu ovog rada za analizu
prilagodbe nekoliko hrvatskih knjižnica promjenama u suvremenom društvu (usporedi
potpoglavlje 8.1.5. Pokazatelji prilagođavanja knjižnice suvremenom društvu).
Autori Anttiroiko i Savolainen ističu da je bitno da knjižnice, bez obzira na strateški izbor,
iskoriste potencijal hibridne knjižnice kao nove knjižnične paradigme koja kombinira
tradicionalnu lokalnu dimenziju s umreženim, sveprisutnim knjižničnim uslugama. Na
raspolaganju imaju dvije opcije s obzirom na kritične točke promjena u društvu:
konzervatinu opciju uz zadržavanje tradicionalnih modela djelovanja, kao što su na
primjer posudba knjiga iz lokalne knjižnice;
21
odgovorniju i prilagodljiviju opciju kako bi zadržale svoju produktivnu i reproduktivnu
ulogu medijatora u promjenjivim uvjetima globalizacije i informacijskog društva.
2.3. Knjižnice i nova socijalna zbilja
Nakon uvida u temeljne procese koji karakteriziraju promjene u suvremenom društvu –
informacionalizam, umreženost, virtualnu stvarnost i globalizaciju, kao i njihov utjecaj na
djelovanje knjižnica na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće, u ovom se poglavlju na općenitoj razini
daje uvid u nove teme koje ulaze u suvremeni knjižničarski diskurs. Propituju se vrijednosti i
uloge narodnih knjižnica u kontekstu fenomena koji oslikavaju novu socijalnu zbilju:
neoliberalni kapitalizam i konzumerističko društvo, tzv. društvo znanja, cjeloživotno učenje,
novi oblici pismenosti, novi oblici knjige i budućnost knjižnica te društvena pravednost u
dostupnosti knjižnicama.
2.3.1. Neoliberalni kapitalizam i konzumerističko društvo
Kao okvir za kritičko propitivanje vrijednosti i uloge narodnih knjižnica u kontekstu
neoliberalnog kapitalizma i konzumerističkog društva poslužit će sociološke analize i nalazi
Hajrudina Hromadžića. On ističe da je konzumerizam jedna od ključnih i pokretačkih poluga
globalnog neoliberalnog kapitalističkog sustava današnjice.43
Bitno je obilježje naše aktualne
epohe, koju možemo imenovati ne samo neoliberalnim, već i konzumerističkim
kapitalizmom.44
Osim toga, konzumerizam ili masovna potrošnja prevladavajući je životni stil
i svjetonazor u epohi neoliberalnog kapitalizma i postindustrijskog društva, koji prema
Hromadžiću, „taj isti sustav upravo održava vitalnim“.45
43
Usp. Hromadžić, Hajrudin. Konzumerizam : potreba, životni stil, ideologija. Zagreb : Jasenski i Turk, 2008. 44
Nav. dj. Str. 45. 45
Hromadžić ističe da se suvremenom društvu potrošačke prakse transformiraju na način da već odavno nisu
samo i primarno rukovođene elementarnim egistencijalnim potrebama i uporabnim vrijednostima, već i pukom
potrošačkom željom. Pri tome, potrošačka kultura i konzumerističke navike direktno sudjeluju u kreiranju
identiteta i životnog stila pojedinaca, odnosno potrošača. Usp. Nav. dj. Str. 81.
22
O implikacijama konzumerističkog društva na narodne knjižnice, prije svega u američkom
društvu, raspravlja i Ed D'Angelo.46
Ističe da narodne knjižnice nisu izuzetak u dominantnim
trendovima koje u proteklih pola stoljeća označava pojava postmodernog konzumerističkog
kapitalizma. Smatra da društvo bazirno na konzumerizmu, kao i prodor konzumerističkih
vrijednosti u knjižnice potkopavaju njihovu svrhu kao javnog dobra i osnovne institucije za
obrazovanje i demokratizaciju društva time što reduciraju znanje na puku informaciju ili
zabavu. Izvorna misija knjižnica da održavaju racionalni diskurs javne sfere, koja je
esencijalna za demokraciju, spala je na konzumeristički informacijski servis, tvrdi D'Angelo.
Podjednako su se promijenili odnosi knjižnica prema korisnicima, kao i unutarnja
organizacija knjižnica. U industrijskom društvu knjižnica je odražavala fordističku
organizaciju rada, koja je u knjižničarstvu našla izraz u organizacijskim postulatima Melvina
Deweya, tvorca Decimalne (desetične) klasifikacije i zamisli o centraliziranoj katalogizaciji.
Kao što se prije od knjižničnih korisnika očekivalo da se pridržavaju birokratskih pravila i
procedura, danas se sve više promatraju kao potrošači na tržištu.47
Prodor konzumerističkih
vrijednosti u narodnu knjižnicu može se pratiti i na primjeru organizacije i zapošljavanja -
tržišno orijentirana knjižnica zapošljava relativno malo stalnih radnika s punim radnim
vremenom i beneficijama, dok se preferira povremeno ugovoreno zapošljavanje, pa čak i
zapošljavanje paraprofesionalaca ili čak neobrazovanih volontera. D'Angelo ističe da
outsourcing ili unajmljivanje vanjskih agencija da za knjižnicu obavljaju stručne poslove,
dopušta organizaciji da zamijeni unutranje birokratske odnose prema zaposlenicima s tržišnim
odnosima. Razlozi ovih promjena nisu u tehnologiji, nego u agresivnoj tržišno orijentiranoj
upravljačkoj politici i reduciranju kadrovskih potreba. D'Angelov glavni zaključak je da su
knjižnične vrijednosti, kao i knjižnična radna rutina, doživjele reinženjering eliminiranjem
svoje uloge čuvara (eng. gatekeeper) kulture.48
Knjižničari više nisu odgovorni za promociju
čitanja i intelektualnog rasta i razvoja čitatelja kao što su to bili tijekom skoro cijelog 20.
stoljeća, kada su funkcionirali kao edukatori. Današnji je trend otklon od selekcije knjiga na
bazi kritičkih standarda. „Sve više knjiga se odabire samo zbog toga jer se predviđa velika
prodaja ili zato što se jako traže“.49
Princip odabira je postao vrlo jednostavan: „Dajte im što
hoće. Ne pokušavajte ih educirati“. Trgovački model primjenjuje se i na informacijsko-
referentni rad knjižničara, jer se od trgovca ne očekuje da išta zna o knjigama ili kako da nađe
46
Usp. D'Angelo, Ed. Barbarians at the gates of the public library: how postmodern consumer capitalism
threatens democracy, civil education and the public good. Duluth, Minnesota : Library Juice Press LLC, 2006. 47
Nav. dj. Str. 113. 48
Nav. dj. Str. 117-118. 49
Nav. dj. Str. 119.
23
o njima informacije. Dobivaju poduku u potrošačkoj usluzi, ali ne i u usluzi za savjetovanje
čitatelja. Iskustva kupovanja prenašaju se i na očekivanja od knjižnice i knjižničara.
Posljedično, prednost se daje potrošačkoj usluzi pred referentnom ili savjetodavnom. Vrhunac
ovih trendova je fenomen da paraprofesionalci zamjenjuju profesionalce, a knjižničari s
novom ulogom podučavatelja predstavljaju način na koji se tradicionalna uloga knjižničara
otklanja iz knjižnica.50
Iako bi se iz ovih D'Angelovih konstatacija moglo netočno generalizirati da narodne knjižnice
u neoliberalnom kapitalizmu napuštaju svoje temeljne vrijednosti, a to je da prije svega služe
općem dobru, njegov pogled daje novu, kritičku perspektivu na promjene i prilagodbe koje
narodne knjižnice prolaze u suvremenom društvu nasuprot nekritičkom, pozitivističkom
diskursu o narodnom knjižničarstvu koji ne uzima u obzir širi društveni, politički i ideološki
kontekst u kojemu knjižnice djeluju.
Potrebu kritičkog diskursa o knjižnicama u suvremenom društvu ističe i Maura Seale sa
stajališta tzv. kritičkog knjižničarstva. Sintagmom neoliberalna knjižnica označava ne samo
nekritičko prihvaćanje, nego i institucionalizaciju neoliberalne ideologije u knjižničarstvu
koja komodificira obrazovanje, odnosno oblikuje ga prema imperativima tržišta.51
Ukazuje
da ne postoji kritička teorijska tradicija u knjižničarstvu. Usprkos tome, knjižničarstvo treba
interdisciplinarno povezivanje kako bi se razumio društveni, politički i ideološki okvir
djelovanja knjižnica.
Bob Usherwood, britanski teoretičar narodnog knjižničarstva, također raspravlja o osnovnim
vrijednostima narodnih knjižnica u suočavanju s prodorom konzumerističkih vrijednosti u
knjižnice.52
Polemizira s onima koji smatraju da je koncept knjižnice kao obrazovne ustanove
u 21. stoljeću zastario. Konstatira da postoje različitosti u promišljanju strategija narodnih
knjižnica, no danas prevladava stav da one trebaju biti kombinacija tri opcije: lifestyle
knjižnice (s naglaskom na razonodu i zabavu u slobodno vrijeme), knjižnice koja promiču
pristup i korištenje informacijsko-komunkacijske tehnologije i knjižnice u kojima je kvaliteta
knjižnične građe prioritet. Smatra da nasuprot privatnim, komercijalnim uslugama koje ovise
50
Nav. dj. Str. 122. 51
Usp. Seale, Maura The neoliberal library. // Information literacy and social justice : radical professional praxis /
ed. Lua Gregory and Shana Higgins. Sacramento, CA : Library Juice Press, 2013. Str. 39-61. 52
Usp. Usherwood, Bob. Equity and excellence in the public library : why ignorance is not our heritage.
Hampshire : Ashgate, 2007.
24
o izboru na tržištu, knjižnice kao dio javne sfere trebaju djelovati bez obzira na motiv profita.
Upravo u knjižnici ljudi mogu povezati vrijednosti obrazovanja u najširem smislu s
poboljšanjem svojih svakodnevnih života.53
Stoga je vrijeme da se knjižnice ponovno
sagledaju kao mjesta za obrazovanje, samo-poboljšanje (eng. self-improvement), učenje i
kreativnost. Povrh toga, moraju se suprotstaviti neznanju i predrasudama koje proizvodi
društvo koje njeguje celebrity, cash and trash.
Uz vrijednosti narodnih knjižnica u suvremenom društvu Usherwood propituje i temeljne
vrijednosti knjižničarske profesije. Budući da kvalitetu knjižničnih usluga ugrožavaju i
trendovi deprofesionalizacije knjižničnog osoblja, Usherwood smatra da jedino kvalificirano
knjižnično osoblje može kvalitetno izgrađivati, zaštićivati i promovirati zbirke. Volonterski
rad, koji je postao raširena praksa u narodnim knjižnicama u Velikoj Britaniji, ne može
zamijeniti visoku kvalitetu profesionalne knjižnične usluge. Knjižničari su učitelji, savjetnici
i vodiči kroz intelektualnu baštinu, a ne „službenici koji pune police sa svačim što potrošači
žele“,54
knjižnice trebaju isticati, ohrabrivati i promicati odličnost ili izvrsnost.55
Uz pitanje vrijednosti narodnih knjižnica i knjižničarske profesije u knjižničarskoj literaturi se
propituje i njihov društveni utjecaj (eng. social impact). Britanske autorice E. Kerslake i M.
Kinnel ističu da se društveni utjecaj knjižnica može pratiti na dvije razine.56
Prva razina je
njihov neposredniji utjecaj na gospodarstvo i razinu vještina koje se traže na tržištu rada te
njihova uloga u razvoju i održivosti zajednice. Druga razina je potpora društvenoj
uključivosti i razvoju građanskog statusa (eng. citizenship), koji su kumulativni rezultati
prethodno spomenutih područja aktivnosti. Obje razine su istovremeno ugrožene u
informacijskom društvu, ali su i prilika za njegov napredak. I danas se nastavlja funkcija
britanskih knjižnica koja je prisutna od njihove pojave sredinom 19. stoljeća, kada se od njih
očekivalo da igraju važnu ulogu u masovnom obrazovanju kao preduvjetu za participaciju u
političkom životu. Suvremeni građanski status podrazumijeva pristup ne samo građanskim,
političkim i socijalno-ekonomskim pravima, nego i informacijama. Ako su informacije vitalne
za definiciju građanskog statusa, što je općenito prihvaćeno u Velikoj Britaniji, tada je to
snažan argument za javno pružanje informacija. Međutim, ako je u suvremenom
53
Nav. dj. Str. 119-122. 54
Nav. dj. Str. 124-125. 55
Nav. dj. Str. 129. 56
Usp. Kerslake, Evelyn; Margaret, Kinnel. The social impact of public libraries : a literature review. London :
BL Research and Innovation centre, 1997.
25
konzumerističkom društvu informacija roba za prodaju poput bilo koje druge robe, kako se
može opravdati njihova javna dostupnost? Ovo je, prema autoricama E. Kerslake i M. Kinnel,
početno pitanje za analize društvenog utjecaja knjižnica u informacijskom društvu.57
Za razliku od stajališta koja poslanje suvremenih narodnih knjižnica primarno vezuju uz javno
pružanje informacija, danski teoretičar narodnog knjižničarstva Jens Thorhauge smatra da
narodne knjižnice na početku 21. stoljeća ne mogu zasnivati svoje postojanje samo na davanju
pristupa informacijama,58
zato što se naročito mlađe generacije služe novim informacijskim
platformama i koriste knjižnice za druge aktivnosti nego što je to pristup informacijama i
posudba knjiga i ostale knjižnične građa. Budući da se za knjižnice i korisnike radikalno
promijenilo okruženje, Thorhauge ističe da knjižnične politike i stručne rasprave u mnogim
zemljama svijeta, kao i mnogi novi projekti i eksperimenti ukazuju da se u kompleksnoj
društvenoj stvarnosti javlja koncept nove knjižnice, koja se zasniva na integraciji knjižničnih
usluga u svakodnevni život građana.59
Da bi to postigle, knjižnice trebaju držati korak s
konkurentskim organizacijama u pružanju usluga (npr. nakladnicima elektroničkih knjiga,
glazbenim i filmskim servisima na internetu, pretraživačima interneta). To prvenstveno znači
da trebaju ponuditi visoku kvalitetu e-sadržaja: časopisa, knjiga, glazbe, filmova, računalnih
igrica i sl., čije bi preuzimanje trebalo biti dopušteno na sve relevantne platforme: računala, e-
čitače, iPod, mobitel. Uz elektroničke sadržaje, važan faktor nove knjižnice je fizički prostor,
koji treba ponuditi mogućnosti za cjeloživotno učenje te kulturna i društvena iskustva.
Thorhauge zaključuje da bi europska knjižnična politika trebala osigurati strateške dokumente
nove narodne knjižnice, koja se integrira u svakodnevni život građana „tamo gdje jesu – na
webu, poslu, kod kuće“.
2.3.2. „Društvo znanja“
Polazište povezanosti knjižnica s konceptom društva znanja ima dva aspekta. Stajalište o
knjižnicama kao tradicionalnim mjestima pohrane zapisanog znanja i pamćenja čovječanstva,
a istovremeno i izvora za generiranje novog znanja ima uporište u UNESCO-vom dokumentu
57
Nav. dj. Str. 164. 58
Thorhauge, Jens. Agenda for the new library towards the knowledge society : three waves of change in the
modern library. // Nordic Public Libraries 2.0 / ed. Jonna Holmgaard Larsen. København : Danish Agency for
Libraries and Media, 2010. Str. 8-9. 59
Nav. dj. Str. 10-11.
26
„Prema društvima znanja“, koje ističe ulogu znanja u službi opće dobrobiti čovječanstva.60
S
druge strane, kritički diskurs uzima neoliberalni ili postindustrijski kapitalizam kao „rubni
sistemski okvir“ koncepta društva znanja. Ovo stajalište također možemo ilustrirati analizama
Hajrudina Hromadžića, već citiranog sociologa kod razmatranja značajki konzumerističkog
društva. On ističe da se povijesno-ideološki karakter “društva znanja” nalazi unutar
proizvodno-hegemonijskih modela tzv. kognitivnog kapitalizma. Pozicionirano u takav
kontekst, „društvo znanja“ „... ima status pukog ideologema popraćenog i nadopunjenog
drugim, srodnim ideologizmima koji su u širokom opticaju medijskog i javnog diskursa
(primjerice proklamirana načela izvrsnosti, mobilnosti, fleksibilnosti, umreženosti, itd.).“ 61
Prema Hromadžiću, „... termin kognitivni kapitalizam označava epohu u kojoj uloga znanja,
produkcija znanja, produkcija dobara kroz znanje, umne aktivnosti, intelektualno-kreativni
rad itd., postaju od ključne važnosti za kasnokapitalistički sustav“.62
Hromadžić ističe da za
razliku od tradicionalnog sustava znanja i društva znanja (znanje u službi opće dobrobiti,
dostupno svima), znanje u neoliberalnom kapitalizmu postaje jedna od osnovnih tržišnih
kategorija, a sintagma društvo znanja koristi se u svrhu označavanja i afirmacije ostvarivanja
profita, odnosno promicanja neoliberalno-kapitalističke, gospodarsko-ideološke vrijednosne
logike.
Hromadžić ukazuje na tendenciju u kapitalizmu, odnosno sposobnost kapitalističkog sustava
da u svoje produkcijske odnose uključi i radne prakse koje ne izviru neposredno iz njegovog
područja, kao što su to obrazovanje i znanje.63
Slično konstatira i slovenski filozof Slavoj
Žižek govoreći o sposobnosti kapitalističke supsumpcije u sferi ekologije, obrazovanja, borbe
protiv siromaštva, suradnje sa zaposlenicima, njihovoj participaciji, dijalogu s kupcima,
poštivanju okoliša, transparentnosti poslovnih ugovora. Žižek kaže: „U „postmodernom“
kapitalizmu tržište je prodrlo u nove sfere, koje su dosad bile smatrane privilegiranom
domenom države... Nalazimo se stoga usred jednoga novog procesa privatizacije društvenog,
novih prisvajanja zajedničkog.“64
60
Usp. Prema društvima znanja : UNESCO-ovo Svjetsko izvješće. Zagreb : Educa, 2007. 61
Usp. Hromadžić, Hajrudin. Knjiga u „društvu znanja“ : tekst i autor u epohi kognitivnog kapitalizma i
novomedijsko-tehnološke digitalizacije. // Slobodan pristup informaicjana : 11. okrugli stol : zbornik radova /
uredile Ana Barbarić i Ivana Hebrang Grgić. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2012. Str. 3. 62
Hromadžić, Hajrudin. Konzumerizam : potreba, životni stil, ideologija. Nav. dj. Str. 29-30. 63
Hromadžić, Hajdrudin. Nav. dj. Str. 30-31. 64
Žižek, Slavoj. Druga smrt neoliberalizma. Zaprešić : Fraktura, 2010. Nav. dj. Str. 54-55.; 201.
27
2.3.3. Cjeloživotno učenje
Cjeloživotno učenje je također jedan od dominantnih koncepata suvremenog društva, koji u
znanstveni diskurs ulazi preko strateških dokumenata Europske unije. Sredstvo je
prilagođavanja pojedinaca tržištu rada i nove socijalne politike koja želi potaknuti
uključivanje u društvo na način koji odgovara pojedincu i koji on sâm treba izabrati.
Cjeloživotno učenje omogućuje prekvalifikacije, olakšava prelaženje s jednog posla na drugi,
podiže i jača samosvijest te povećava aktivnosti pojedinca u zajednici. Aleksandra Horvat
ističe da se suvremeno društvo boji isključenosti pojedinih društvenih skupina jer ona prijeti
njegovoj sigurnosti, pa se u socijalnoj politici zemalja Zapadne Europe pasivni sustav
socijalne pomoći zamjenjuje aktivnim, koji teži uključivanju osoba u društvo, ako se
obrazuju, informiraju, sudjeluju.65
Uz diskurs po kojemu su knjižnice kompatibilne konceptu cjeloživotnog učenja kao institucije
koje primarno omogućuju slobodan pristup informacijama i izvorima znanja, postoje i
razmatranja koja ukazuju na zamke ovog koncepta zbog utilizacije znanja za svijet rada ili
poboljšanja šansi na tržištu rada. Tako Peter Vodosek razmatra novu strategiju njemačkih
narodnih knjižnica na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće kao učećih knjižnica (eng. the learning
library) ili partnera u obrazovanju i osiguravanju pretpostavki za cjeloživotno učenje, koje
uključuje formalno, neformalno i informalno učenje.66
Knjižnice se kao središnja kulturno-
obrazovna mjesta umrežavaju s dječjim vrtićima, školama, ustanovama za mlade i na taj se
način uključuju u ovaj trend jačanja kompetencija čitanja. Vodosek smatra da knjižnice uvijek
trebaju biti transferi i distributeri kulture u smislu imaginacije, inspiracije i kreativnosti, no
ova uloga je ugrožena, jer se čak i na knjižnice, kao što kaže, „... moraju primijeniti tri stupa
sadašnjeg razumijevanja obrazovanja kao kompetencija - vlastitih, društvenih i
profesionalnih.“67
65
Horvat, Aleksandra. Uključivanje u društvo. Što može učiniti knjižnica? // Treći okrugli stol o slobodnom
pristupu informacijama Slobodan pristup informacijama za sve : Slobodan pristup informacijama : 2. i 3.
okrugli stol : zbornik radova / uredile Alemka Belan Simić i Aleksandra Horvat. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko
društvo, 2004. Str.101-102. 66
Usp. Vodosek, Peter. A time of new departure, of decline – or a glorius future? : one hundred years of public
libraries in Germany. // Working for five star Libraries : international perspectives on a century of public
libraries advocacy and development: to mark 100 years Public library Association in the Netherlands 1908-2008
/ edited by Marian Koren. Den Haag : Vereniging von Openbare bibliotheken, 2008. Str. 101-116. 67
Nav. dj. Str. 106.
28
Vodosek također ističe da razvoj njemačkih knjižnica dobiva novi zamah u kontekstu
koncepta cjeloživotnog učenja i kompetencija čitanja i pismenosti. Promocija čitanja je danas
središnji zadatak narodnih knjižnica i ostat će to u budućnosti. Značajan popratni učinak je da
sudjelovanje u ovom zadatku konsolidira poziciju knjižnica u njihovim zajednicama.68
Međutim, Vodosek također ukazuje na suočavanje usluga narodnih knjižnica kao javnog
dobra s konfliktnim interesima suvremenog konzumerističkog društva:
„Informacije, znanje i kultura dobivaju karakter skupih proizvoda u tekućoj mehanizaciji i
ekonomizaciji društva. Knjižnice, poput drugih institucija, ne mogu izbjeći diskusiju o
dodanoj vrijednosti. Nastojeći zadržati svoje usluge kao javno dobro i čineći ih svima
dostupnima besplatno, suočavaju se sa sve većim konfliktnim interesima.“ 69
Ann Goulding, teoretičarka britanskog narodnog knjižničarstva, ukazuje na sličnu situaciju u
Velikoj Britaniji. Stav britanske vlade da je učenje alat za ekonomski napredak potakao je
krajem 1990-ih godina narodne knjižnice da u fokus stave učenje i pismenost kao
fundamentalne kompetencije za prosperitet nacije.70
Ključne značajke koje ih određuju kao
mjesta za cjeloživotno učenje su: otvoreni, javni prostor, profesionalno osoblje, fleksibilnost,
partnerstvo s ostalim pružateljima obrazovnih usluga, omogućavanje javnog pristupa
informacijsko-komunikacijskoj opremi, usluge pokretnih knjižnica, dostava medija u kuće
korisnika, usluge za zajednicu. Ovo usmjerenje knjižnica prema učenju, obrazovanju i
poticanju kompetencija pismenosti posljedica je velikih promjena u organizaciji rada i
svakodnevnom životu koje su potakle informacijska i komunikacijska tehnologija u procesu
tranzicije od društva i ekonomije zasnovanih na industrijskom bogatstvu prema onome koje se
bazira na korištenju znanja. Smatra se da uspjeh ne samo pojedinaca nego i ekonomije počiva
na obrazovanju te kompetencijama i vještinama potrebnima tržištu.71
2.3.4. Novi oblici pismenosti
Knjižnice su kroz povijest vezane kako uz oblik knjige tako i uz opismenjavanje i čitanje. U
suvremenom društvu čitanje i pismenost postaju neophodne kompetencije i temelj koncepta
68
Nav. dj. Str. 109. 69
Nav. dj. Str. 113. 70
Usp. Goulding, Anne. Public libraries in the 21st century : defining services and debating the future. Aldershot
: Ashgate Publishing Company, 2006. 71
Nav. dj. Str. 9-10.
29
cjeloživotnog učenja. Narodne knjižnice stavljaju u fokus svojeg djelovanja poticanje bitnih
pismenosti 21. stoljeća – informacijsku pismenost, informatičku pismenost, medijsku
pismenost i multikulturnu pismenost.72
Informacijska pismenost. Koncept informacijske pismenosti nalazi svoje polazište u
shvaćanju informacija kao temeljnih odrednica obrazovanja i ključnog elementa uspješnih
svjetskih gospodarstva. Zbog suvremenog preopterećenja informacijama, potrebne su vještine
i kompetencije za njihovo vrednovanje kako bi se mogle svrsishodno koristiti.73
Za razliku od temeljne pismenosti, koja obuhvaća tradicionalne vještine čitanja, pisanja i
računanja, informacijska pismenost sastoji se od vještina i kompetencija za vrednovanje
informacija kako bi se mogle svrsishodno koristiti. Do pojma informacijska pismenost u
1970-im godinama dovode društvene promjene, konkretno, progresivni rast informacija i
pojava koncepta cjeloživotnog učenja.74
Do bitnih promjena u širenju koncepta informacijske
pismenosti dolazi tek od sredine 1990-ih godina s općom dostupnošću interneta i širenjem
alata za pretraživanje informacija. Stoga su internetska era i informacijski kontekst dvije bitne
odrednice ozbiljnijih rasprava o informacijskoj pismenosti.
Značaj informacijske pismenosti u suvremenom društvu promatra se na dvojak način – s
aspekta temeljnog ljudskog prava i aspekta utilizacije na tržištu rada.
UNESCOv Aleksandrijski proglas o informacijskoj pismenosti i cjeloživotnom učenju (2005.)
stavlja informacijsku pismenost u središte cjeloživotnog učenja, budući da osnažuje ljude da
učinkovito koriste informacije u osobnim, društvenim, profesionalnim i obrazovnim
ciljevima.75
Prema ovom dokumentu, informacijska pismenost je temeljno ljudsko pravo u
72
Stričević, Ivanka. Predgovor. // Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice s IFLA-inim
Manifestom za multikulturalne knjižnicu : prvo hrvatsko izdanje prema trećem izdanju izvornika. Zagreb :
Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2010. Str. 7. 73
Usp. Smjernice za informacijsku pismenost u cjeloživotnom učenju. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo,
2011. Str. 19. 74
Pojam informacijska pismenost pripisuje se Paulu Zurkowskom, koji smatra da pojedinci trebaju biti
informacijski pismeni ukoliko žele preživjeti u informacijskom društvu. Iako se koristio u znanstvenim
krugovima već ranije, 1960-ih i 1970-ih godina, pojam je institucionaliziran unutar knjižničarstva 1989. godine
aktom Američkog knjižničarskog društva. Usp. Špiranec, Sonja; Mihela Banek Zorica. Informacijska pismenost
: teorijski okvir i polazišta. Zagreb : Zavod za informacijske studije, 2008. Str. 21. 75
Beacons of the information society : the Alexandria Proclamation on information literacy and lifelong learning.
Dostupno na: http://www.ifla.org/publications/beacons-of-the-information-society-the-alexandria-proclamation-
on-information-literacy (30.4.2015.)
30
digitalnom svijetu i promiče društvenu uključenost svih naroda kako bi se premostio jaz
između informacijski bogatih i informacijski siromašnih.
Kritička informacijska pismenost. Za razliku od standardne definicije informacijske
pismenosti kao sposobnosti da se pronalaze, koriste i analiziraju informacije, koncept kritičke
informacijske pismenosti, koji ima uporište u konceptu kritičkog knjižničarstva, uzima u obzir
utjecaj društvenih, političkih, ekonomskih faktora i ideologija na produkciju, diseminaciju,
pristup i konzumaciju informacija (usporedi potpoglavlje 2.3.1. Neoliberalni kapitalizam i
konzumerističko društvo). Prema Nathaniel F Enright, informacijska pismenost postaje jedna
od središnjih kompetencija u globalnoj ekonomiji. 76
Tretira se kao instrument za ekonomski
prosperitet, a ne kao mehanizam za društvenu transformaciju. Iako se u knjižničnim
dokumentima informacijska pismenost pozicionira kao pretpostavka za društvenu inkluziju i
participativno građanstvo, radi se zapravo o reduciranju informacijske pismenosti na jednu od
ključnih kompetencija na tržištu rada zbog neupitnog prihvaćanja teza postindustrijskog
društva u kojima se kvalitete i atributi informacijski pismenog identificiraju sa značajkama
postindustrijskog rada. Informacijska pismenost se stavlja u središte ideologije cjeloživotnog
učenja koje je podređena logici kapitala. Razvijena je kako bi osigurala širenje i perpetuiranje
educiranja radne snage i njezine konkurentnosti u globalnoj ekonomiji koju karakterizira
rapidna pojava nove informacijske tehnologije.77
Informatičku pismenost i medijska pismenost. Informacijska pismenost povezana je uz druge
dvije bitne pismenosti današnjeg društva - informatičku pismenost (znanje i vještine potrebni
za razumijevanje informacijskih i komunikacijskih tehnologija (hardver, softver, mrežna
mjesta i internet i sl.), kao i s medijskom pismenošću (znanje i vještine potrebni za
razumijevanje svih medija i formata na kojima se podaci, informacije i znanje stvaraju,
pohranjuju, prenose i predstavljaju – npr. novine i časopisi, televizija, CD-ROM-ovi, DVD-
ovi, mobiteli i sl.).78
Multikulturna pismenost vezana je uz društvenu osviještenost i sposobnost komunikacije u
svijetu kulturnih različitosti. Multikulturnu pismenost čini sklop znanja, vještina, stavova i
76
Usp. Enright, Nathaniel F. The violence of information literacy : neoliberalism and the human as capital. //
Information literacy and social justice: radical professional praxis / ed. Lua Gregory and Shana Higgins.
Sacramento, CA : Library Juice Press, 2013. Str.15-38. 77
Nav. dj. Str. 29. 78
Smjernice za informacijsku pismenost u cjeloživotnom učenju. Nav. dj. Str. 20.
31
ponašanja koji je bitan za svakog pojedinca u današnjem multikulturnom okruženju, ali i za
cjelokupno društvo. Stječe se odgojem i obrazovanjem od najranije dobi i utječe na razvoj
pojedinca i društva u cjelini.
Danas se govori i o nizu drugih pismenosti (npr. o ranoj, obiteljskoj, funkcionalnoj,
financijskoj pismenosti). Neki autori koriste širi pojam pismenosti, pa tako Sean Cordes
koristi pojam multimodalna pismenost koja objedinjuje razne vrste pismenosti i pojam
multipismenost za oblike pismenosti na zaslonu u digitalnoj eri, poput vizualne pismenosti,
digitalne pismenosti, medijske pismenosti. Modovi ili oblici koji se pojavljuju na zaslonu
računala su slike, pokret, tekst, glazba, zvučni efekti i kvaliteta glasa.79
2.3.5. Knjiga i budućnost knjižnica
U kontekstu postindustrijskog kapitalizma, njegovih proizvodnih matrica i logike djelovanja,
Hajrudin Hromadžić problematizira i simboliku knjige, kao i teorije koje su nagovještavale
„smrt“ knjige u eri kompjutorske hipertekstualnosti te trendove poput digitalizacije, tekstualne
virtualizacije, autorskih prava, prava na pristup informacija i dr. Zaključuje „.. da se radi o
simboličkom dovršetku dugog povijesnog puta na kojemu je knjiga poimana statusno-
simbolički, kao fetiš, knjiga kao vodeća metafora znanja i progresa koja već svojom
tehnološkom formom nudi ishodište moći i značenja.“ 80
Budući da su knjižnice od svojih povijesnih početaka vezane uz knjigu i transformacije oblika
knjige uslijed tehnološkog razvoja, postavlja se pitanje ne samo o budućnosti knjige, nego i
knjižnica.
Postoje različita stajališta o budućnosti knjižnica, koja se mogu grupirati oko dva oprečna
stava.
79
Usp. Cordes, Sean. Broad horizons : the role of the multimodal literacy in 21st century library. Dostupno na:
http://www.ifla.org/files/hq/papers/ifla75/94-cordes-en.pdf (30.4.2015.).
O definicijama pismenosti usp. Using research to promote literacy and reading in libraries : guidelines for
librarians / prepared by Lesley Farmer and Ivanka Stricevic. Den Hague : International Federation of Library
Associations and Institutions, 2011. Str. 4. 80
Usp. Hromadžić, Hajrudin. Knjiga u „društvu znanja“ : tekst i autor u epohi kognitivnog kapitalizma i
novomedijsko-tehnološke digitalizacije. Nav. dj. Str. 5-9.
32
Prema Robertu M. Hayesu,81
oni koji u proteklih trideset - četrdeset godina predviđaju
nestajanje knjižnica argumentiraju to njihovim nadomještanjem bogatstvom izvora dostupnih
preko informacijske tehnologije. Činjenica je da se u nekoliko proteklih desetljeća knjižnice
suočavaju s ogromnim ekonomskim pritiskom zbog reduciranja budžeta. Istovremeno trebaju
ulagati u nabavu tiskane i elektroničke građe i stalnu automatizaciju knjižničnih sustava.
Drugo, potpuno oprečno stajalište zastupa tezu da knjižnice jesu i bit će esencijalne institucije
u društvu. Umjesto da ih tehnologija uništi, one apsorbiraju tehnologiju, čine je ekonomičnom
i učinkovitom i služe kao baza za njezino testiranje. To se potkrepljuje činjenicom da
elektroničke informacije nisu utjecale na pad nego na povećanje korištenja knjižnica.
Različiti oblici knjižnične građe se ne isključuju, nego su komplementarni, tako da korištenje
jednih vodi povećanom korištenju drugih, pa knjižnica prema ovom stajalištu služi kao
agencija za pristup kako tiskanoj, tako i elektroničkoj građi. Knjižnice će i nadalje imati svoju
povijesnu vodeću ulogu u nadolazećim desetljećima. Iako će elektroničke publikacije biti sve
važnije, neće nadomjestiti tisak u predvidljivoj budućnosti, a knjižnice će biti sredstvo za
dostupnost podjednako tiskanim i elektroničkim formatima.
2.3.6. Društvena pravednost u dostupnosti knjižnicama
U suvremeni knjižničarski diskurs ulazi i problematika sučeljavanje narodnih knjižnica sa
socijalnim posljedicama onoga što Castells naziva novim razvojem, odnosno usponom
informacijskog kapitalizma. Njegova teza da skup odnosa između dominantnih tendencija
informacionalizma, nejednakosti i siromaštva u konačnici vodi procesu društvenog
isključivanja, poslužit će nam kao okvir za povezivanje djelovanja suvremenih narodnih
knjižnica s procesima društvenog uključivanja marginaliziranih skupina i potporom
uspostavljanju društvene pravednosti.
Kanadska teoretičarka knjižničarstva Toni Samek, začetnica tzv. kritičkog knjižničarstva koje
se oslanja na kritičku društvenu teoriju, ističe da povezivanje društvene pravednosti (eng.
social justice) s knjižničarstvom nije novi fenomen jer je briga o ljudskim pravima u fokusu
višedesetljetnog međunarodnog pokreta informacijskih i knjižničnih radnika. Prema Toni
81
Usp. Hayes, Robert M. Library automation : history. // Encyclopedia of library and information sciences : third
edition. / Marcia J. Bates Editor-in-Chief, Mary Niles Maack Associate Editor. Boca Raton : CRC Press ; Taylor
and Frances Group, LLC, 2010. Str. 3281-3286.
33
Samek, knjižničarstvo je fundamentalno aktivistička profesija, tako da je po njoj neutralnost u
knjižničarstvu „nemogući konstrukt“. Povezivanje društvene pravde s knjižničarstvom Toni
Samek naziva kritičkim knjižničarstvom.82
Referira se na Michaela Gormana, jednog od
vodećih teoretičara knjižničarstva, prema kojemu većina knjižničarskih profesionalnih
vrijednosti jesu i demokratske vrijednosti i ideje (intelektualna sloboda, zajedničko dobro,
usluga svima, transmisija ljudskih zapisa budućim generacijama, slobodan pristup znanju i
informacijska nediskriminacija). U okviru knjižničarskih vrijednosti i načina protoka
informacija, kritičko knjižničarstvo razmatra elemente knjižničarstva koji podupiru inicijative
društvene pravde. Također propituje uzroke nejednakosti u pristupu, produkciji i diseminaciji
informacija, a koje su konstruirane društvenim, političkim, kulturnim i drugim faktorima.83
Britanski teoretičari knjižničarstva John Pateman i John Vincent poznati su u međunarodnoj
knjižničarskoj zajednici po svojim istraživanjima povezanosti narodnih knjižnica s konceptom
društvene pravdnosti.84
Principi društvene pravednosti su: jednaki građanski status, socijalni minimum (svi građani
trebaju imati pristup resursima koji adekvatno zadovoljavaju njihove esencijalne potrebe i
omogućuju im da vode siguran i dostojanstven život u današnjem društvu), jednakost
mogućnosti (poštena distribucija društvenih i prirodnih resursa, globalno i lokalno, koja ukida
sve širi jaz između bogatih i siromašnih, eliminira nepismenost i donosi novu viziju
građanskog statusa zasnovanu na jednakim pravima za sve pojedince bez obzira na spol, rasu,
religiju, klasu, etničko ili nacionalno podrijetlo, seksualnu orijentaciju, hendikep, bogatstvo i
zdravlje).85
Pojam društvena pravednost uključuje pojmove društvena uključenost i društvena kohezija.
Društvena isključenost je multidimenzionalna i pojavljuje se kao posljedica međusobnog
utjecaja povezanih problema, kao što su nezaposlenost, nisko obrazovanje, loše životne
82
Usp. Information literacy and social justice : radical professional praxis. Nav. dj. Str. 6. 83
Isto. 84
Usp. Pateman, John; John Vincent. Public libraries and social justice. Farnham, England; Burlington, USA :
Ashgate, 2010. 85
Nav. dj. Str. 31-34.
34
vještine, mali prihodi, loši uvjeti stanovanja, visok kriminal, loše zdravlje i obiteljski
slomovi.86
Društvena kohezija zajednice definira se kao osjećaj pripadnosti i solidarnosti, koji se temelji
na zajedničkim ciljevima i osnovnim društvenim vrijednostima, poštovanju različitosti
(etničkih, kulturnih i religijskih) i prihvaćanju recipročnih prava i obveza članova zajednice
koji zajednički rade za opće dobro.87
Pateman i Vincent smatraju da je tradicionalno djelovanje knjižnica postalo zastarjela
profesionalna praksa koja je doprinijela padu korištenja knjižnica te je potreban novi pristup
temeljen na jednakosti pristupa knjižnici kako bi se zaustavio taj pad. Knjižničari trebaju
privući novu publiku i postati relevantniji i popularniji u smislu većeg značaja u svojim
zajednicama.88
Za tu svoju tezu Pateman i Vincent nalaze opravdanje u tradiciji narodnih
knjižnica koje su osnovane u Engleskoj prije 150 godina kako bi zadovoljile potrebe za
obrazovanjem i prosperitetom siromašnih. Međutim, nikada nisu postigle da zadovolje
potrebe izuzetno siromašnih skupina kao što su beskućnici, nezaposleni, nomadske zajednice
(eng. Trevellers), tražitelji azila, izbjeglice, radnici imigranti, etničke zajednice, itd. Suprotno
tome, narodne knjižnice su se kroz povijest fokusirala na one koje je lako doseći, a to je
srednja klasa.89
Pateman i Vincent ističu:
„Boreći se protiv društvene isključenosti i promovirajući društvenu uključenost čine se koraci
prema koheziji i društvenoj pravdi u zajednici. Narodne knjižnice mogu intervenirati i
dodavati vrijednost svakom tom koraku jer područje u kojemu su narodne knjižnice stručne je
angažman u zajednici.“90
Smatraju da danas narodne knjižnice imaju šanse za opstanak ukoliko zadovolje potrebe
društvene pravednosti.91
Svojom ulogom u poticanju čitanja imaju učinak na razinu
pismenosti populacije, obrazovni napredak, mogućnost zapošljavanja, boljitak i osjećaj za
86
Nav. dj. Str. 7. 87
Nav. dj. Str. 34-35. 88
Nav. dj. Str. 9. 89
Nav. dj. Str. 128-129. 90
Nav. dj. Str. 131. 91
Nav. dj. Str. 143.
35
zajednicu. U praksi to znači omogućiti savjete za zapošljavanje, povećati razinu pismenosti
kroz razvoj čitanja i pristup informacijama i biblioterapijom poboljšati zdravlje, podupirati
digitalnu pismenost i služiti kao točka pristupa za informacije vlade i lokalne vlasti.92
Intrizične beneficije knjižnica u potpori obrazovanju, učenju i pismenosti mogu doprinijeti ili
doprinose ekstrizičnim beneficijama ili društvenom dobru, kao što su poboljšana kvaliteta
života i veća društvena uključenost.
Za temu ovog rada o prilagodbama narodnih knjižnica strukturnim promjenama u društvu
relevantna su i razmatranja Zorana Šućura o konceptu društvene isključenosti.93
Iako se kao
termin javlja u sociološkoj literaturi sedamdesetih godina prošlog stoljeća, Šućur ističe da
koncept društvene isključenosti dobiva na popularnosti u teorijskim razmatranjima i
empirijskim istraživanjima prije svega pod utjecajem dokumenata i projekata Europske unije i
Vijeća Europe, čime mu je 1988. godine institucionalno otvoren put za ulaz u međunarodni
politički istraživački diskurs u zemljama s različitim jezicima i kulturnim tradicijama. Šućur
također ističe da se argumenti o terminu društvena isključenost kao eufemizmu za siromaštvo
povezuju s činjenicom da na kraju 20. i početku 21. stoljeća mnogi političari i vlade u
razvijenim zemljama ne vole koristiti pojam siromaštva, jer siromaštvo predstavlja znak
neuspješnosti njihove vlasti i modele socijalne države što ga podržavaju.
Šućur također ističe da se konceptualni prelazak od pojma siromaštva prema pojmu društvene
isključenosti tumači kao promjena u perspektivi – od statičnog prema dinamičkom pristupu,
od jednodimenzionalnog prema višedimenzionalnom pristupu, od distribucijskih prema
relacijskim pitanjima, od naglašavanja individualnih i kućanskih resursa prema naglašavanju
resursa lokalne zajednice, od kontinuuma nejednakosti prema socijalnoj integraciji i
participaciji. Šućur također ističe da je koncept društvene isključenosti usmjerio pozornost na
marginalnost i diskriminaciju kao one aspekte socijalnih nejednakosti koji su bili zanemareni
u sklopu tradicionalnog pristupa siromaštvu i stavljanja naglaska na distribuciju materijalnih
dobara. Osim toga, pristup društvene isključenosti je u analizu uveo sociopsihološke aspekte
povezujući aspekte socijalne deprivacije s individualnom participacijom i društvenom
stabilnošću.
92
Nav. dj. Str. 144-145. 93
Usp. Šućur, Zoran. Socijalna isključenost : pojam, pristupi i operacionalizacija. // Revija za sociologiju 35,
1/2(2004), 45-60.
36
O ulozi narodnih knjižnica u društvenom uključivanju kao novom području svojeg djelovanja
počinje se u hrvatskom knjižničarstvu govoriti 2003. godine u kontekstu isključenosti iz
informacijskog društva.94
Međutim, za razliku od nekih zemalja Europske unije i Velike Britanije u hrvatskim
strateškim dokumentima o uključivanju u informacijsko društvo nije prepoznat potencijal
knjižnica u potpori društvenom uključivanju potrebitih osoba - nezaposlenih, osiromašenih,
osoba s invaliditetom, bolesnih, starih i nemoćnih i dr. (vidi potpoglavlje 4.2.5. Službe, usluge
i korisnici, dio Tradicionalni i novi korisnici i potpoglavlje 5.4. Usporedba s funkcioniranjem
knjižnica u nekim zemljama).
Bez obzira na to, u mnogim hrvatskim knjižnicama javljaju se inicijative koje ih profiliraju
kao mjesta društvenog uključivanja prilagođene lokalnim prilikama. Knjižnice s aktivno
uključuju u zaštitu prava pojedinih grupa građana time što teže da im se omogući kvalitetniji
pristup izvorima znanja i informacijama u svrhu obrazovanja i informiranja, uspješnog
završetka školovanja, stjecanja stručnih kvalifikacija, zapošljavanja, kvalitetnog sudjelovanja
u životu zajednice i društva uopće. Važna je i potpora knjižnica vještinama i sposobnosti
čitanja i pismenosti pojedinaca i grupa, kao i promicanje građanskih aktivnosti uz nevladine
organizacije i druge ustanove (vidi potpoglavlja 8.1.4. Službe i usluge usmjerene k lokalnoj
zajednici i 8.1.5. Pokazatelji prilagođavanja knjižnice suvremenom društvu).
Aleksandra Horvat postavlja pitanje jesu li hrvatske knjižnice dovoljno jake da preuzmu
ulogu poticatelja uključivanja, s obzirom da je prema nekim procjenama tek nešto više od
10% stanovništva Hrvatske učlanjeno u knjižnicu u usporedbi sa 60% stanovništva u Velikoj
Britaniji ili 30% stanovništva Nizozemske. Ističe da bi knjižnice, prije svega narodne, bile
spremne osmisliti spektar usluga namijenjenih raznorodnom stanovništvu, potrebna im je
suradnja s organizacijama civilnog društva i drugim ustanovama.95
94
Presudnu ulogu u stavljanju problema društvene isključenosti u fokus hrvatske knjižnične teorije i prakse imaju
dva stručna skupa, odnosno nakon toga objavljene publikacije. Usp. Stručni skup Narodne knjižnice i problemi
društvene isključenosti. Osijek, studeni 2003. : zbornik radova / urednik Dragutin Katalenac. Osijek : Gradska i
sveučilišna knjižnica, 2003.; 3. okrugli stol o slobodnom pristupu informacijama Slobodan pristup
infromacijama za sve. / Slobodan pristup informacijama : 2. i 3. okrugli stol : zbornik radova / uredile Alemka
Belan Simić i Aleksandra Horvat. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004. 95
Horvat, Aleksandra. Uključivanje u društvo. Što može učiniti knjižnica? Nav. dj.
37
Na temelju prethodno iznesenih ideja i teorijskih rasprava o knjižnicama u kontekstu nekih
fenomena nove socijalne zbilje, a koje izražavaju koncepti neoliberalnog kapitalizma i
konzumerističkog društva, „društva znanja“, cjeloživotnog učenja, novih oblika pismenosti,
novih oblika knjige i pitanja o budućnosti knjižnica te društvene pravde u dostupnosti
knjižnicama, proizlazi da narodne knjižnice u svojem djelovanju također reflektiraju
„janusovski“ karakter suvremenog društva.96
S jedne strane, temelje se na vrijednostima
liberalne demokracije (jednakost, pravda, sloboda) i humanističko-emancipacijskim načelima
baziranima na slobodnoj cirkulaciji znanja i jasnoj antikapitalističkoj kritici.97
S druge strane,
potpora su reproduciranju dominantnih proizvodnih matrica i logike djelovanja tzv.
postindustrijskog kapitalizma te se također ubrajaju u područja u koje prodiru elementi
tržišnih mehanizama i korporativnog načina poslovanja (npr. u sferi zapošljavanja i radnih
praksi, novih poslovnih modela i procedura rada, pritisaka da se zadrže postojeći i pokrenu
novi načina djelovanja uz istovremeno reduciranje financijskih sredstva, i dr. - usporedi s
potpoglavljem 4.2.6. Organizacija poslovanja).
2.4. Hibridna knjižnica i digitalna knjižnica - nova razvojna faza u konfiguraciji
knjižnica u informacijskom društvu
Autori Anttiroiko i Savolainen ukazuju da se pitanje promijenjene uloge narodnih knjižnica u
društvu pojavljuje od 1960-ih godina kao tema modernizacije pružanja javnih usluga.
Diskusije su se intenzivirale od 1980-ih godina oko pitanja tradicionalnog i novog
organiziranja knjižničnih usluga. Novoj razvojnoj fazi knjižnica od 1980-ih godina naovamo,
kao i preispitivanju ne samo tradicionalnog načina organiziranja knjižničnih usluga nego i
društvene uloge narodnih knjižnica doprinijeli su sljedeći čimbenici:98
brzi razvoj informacijske tehnologije koji dovodi u pitanje tradicionalni model knjižnica
kao organiziranih zbirki tiskanih knjiga i kulturno-baštinskih organizacija (eng. memory
institutions);
široko rasprostranjeno korištenje interneta (internetska revolucija) od sredine 1990-ih;
rastuće potrebe različitih skupina koje koriste knjižnične usluge i pitanje podrške
korisnicima u traženju informacija pomoću novih informacijsko-komunikacijskih
96
Usp. Duverger, Maurice. Janus – dva lica Zapada. Zagreb : Globus, 1980. 97
Usp. Hromadžić, Hajrudin. Knjiga u „društvu znanja“ : tekst i autor u epohi kognitivnog kapitalizma i
novomedijsko-tehnološke digitalizacije. Nav. dj. Str. 4. 98
Anttiroiko, Ari-Veikko; Savolainen, Reijo. Nav. dj.
38
tehnologija, tako da problematika upravljanja informacijama dolazi u fokus razvoja
usluga narodnih knjižnica.
Možemo zaključiti da su pokazatelji adaptacije knjižnica na promijenjenu situaciju u
suvremenom društvu nove knjižnične paradigme koje označavaju termini hibridna knjižnica i
digitalna knjižnica.
Hibridna knjižnica. Hibridna knjižnica se kao knjižnični koncept i nova knjižnična
paradigma javlja od kraja 1990-ih godina, a temelji se na kombinaciji tradicionalne, „fizičke“
dimenzije narodne knjižnice s umreženim i elektronički dostupnim knjižničnim uslugama.99
Riječ je o modelu pružanja knjižničnih usluga koji se zasniva na integraciji tradicionalne
tiskane građe (knjiga, novina, časopisa) s digitaliziranom ili elektroničkom građom (e-knjige,
e-časopisi, audio knjige, i dr.).
Termin je povijesno vezan uz primjenu informacijske tehnologije u pružanju knjižničnih
usluga od prvih koraka u automatizaciji 1960-ih godina pa do uvođenje online knjižničnih
usluga, računalnih datoteka na CD-ROMovima, pojave interneta i mreža (World Wide
Weba, www) u 1990-ima te društvenih mreža u prvom desetljeću 21. stoljeća.
Prema Chrisu Rusbridgeu, kojemu se pripisuje da je prvi upotrijebio kovanicu hibridna
knjižnica, radi se o logičnom slijedu tehnološkog razvoja koji pretpostavlja da se institucije
fokusiraju na aktivnosti izgradnje digitalne knjižnice i integraciju digitalnih s postojećim,
tiskanim izvorima.100
Prema Charlesu Oppenheimu i Danielu Smithsonu, hibridna knjižnica se smatra korakom koji
je na pola puta prema potpuno digitaliziranoj knjižnici. Po njima, razvoj hibridne knjižnice
ovisi više o kulturološkom zaokretu nego o tehnološkom razvoju.101
99
Usp. Anttiroiko, Ari-Veikko; Reijo Savolainen. Nav. dj. 100
Usp. Rusbridge, Chris. Toward the Hybrid Library. // D-Lib Magazine, July/August 1998. Dostupno na:
http://www.dlib.org/dlib/july98/rusbridge/07rusbridge.html (30.4.2015.). 101
Usp. Oppenheim, Charles; Daniel Smithson. What is the hybrid library? // Journal of Information Science,
25(1999), 97-112.
39
Digitalna knjižnica. Promjene u knjižničnoj građi, do kojih je došlo u svega nekoliko
desetljeća s računalnim mrežama i digitalnim medijima, dovele su do koncepta digitalne
knjižnice, koji je postao popularan u knjižničarskim krugovima početkom 1990-ih godina.
Prema Christini Borgman, pojam digitalna knjižnica ima mnogobrojna značenja, a ona sâma
koristi definiciju koja na digitalne knjižnice gleda kao na nastavak, poboljšanje i integraciju
sustava za pronalaženje informacija i mnogobrojnih informacijskih ustanova, od kojih je
knjižnica samo jedna. Također predlaže pojam globalna digitalna knjižnica kao konstrukt koji
obuhvaća digitalne knjižnice koje su spojene i dostupne pomoću globalne informacijske
infrastrukture.“102
Jennifer Weil Arns također ukazuje da se u vrlo kratkom vremenu povećao broj, vrsta i raspon
digitalnih knjižničnih zbirki.103
Uključuju različitu građu – od knjiga, novina i časopisa preko
razglednica, povijesnih fotografija neke lokalne zajednice, regije ili države do glazbe,
kartografske građe i dr. Digitalne knjižnične zbirke mogu biti izvorno u elektroničkom
formatu ili se skeniraju materijalni objekti i pretvaraju iz analognog u digitalni oblik.
Digitalizirana građa se uređuje i opisuje tzv. metapodacima. Jennifer Weil Arns ističe da
danas većina knjižnica koristi ove mogućnosti digitalizacije i nudi digitaliziranu
audiovizualnu građu, elektroničke časopise, web stranice, baze podataka i dr., koji se mogu
koristi u i izvan knjižničnih fizičkih prostora. Današnje knjižnice također koriste širok raspon
Web 2.0 tehnologije, kao i nove mogućnosti stvaranja znanja (npr. digitalno učenje). Jennifer
Weil Arns zaključuje da digitalne knjižnice općenito proširuju tradicionalnu svrhu knjižnica u
identificiranju, prikupljanju i organizaciji građe i to tako da budu što dostupnije i pristupačnije
korisnicima koji knjižnicu koriste na različite načine, a ne samo za posudbu knjiga.
2.5. Knjižnica kao središte zajednice
Raširena paradigma narodnog knjižničarstva od 1990-tih godina temelji se i na konceptu
knjižnice kao središta zajednice.104
Iako se ne radi o novom konceptu, njegovom
102
Borgman, Christine L. Od Gutenbergova izuma do globalnoga informacijskog povezivanja: pristup
informaciji u umreženom svijetu. Lokve : Naklada Benja ; Zadar : Gradska knjižnica Zadar, 2002. Str. 43. 103
Usp. Arns, Jenifer Weil. Nav. dj. Str. 3285-3286. 104
Pojam zajednica koristi se u ovom radu u širem smislu kao bilo koja skupina ljudi okupljenih oko jednog
mjesta ili zadatka. Budući da se ovdje raspravlja o narodnim knjižnicama, onda je to grad, gradska četvrt, općina
40
reaktualiziranju doprinio je UNESCO-v Manifest za narodne knjižnice105
te IFLA-ine
smjernice za narodne knjižnice (usp. potpoglavlje 3.1. Dokumenti UNESCO-a i IFLA-e).106
U okviru svojeg pleodajea protiv reduciranja javnih sredstava za djelovanje knjižnica u
Sjedinjenim Američkim Državama Barbara L. Anderson također ističe da narodne knjižnice u
suvremenom društvu imaju važnu ulogu kao središta aktivnosti u zajednici, kao javni prostori
i predstavnici svojih osnivača - lokalne vlasti u komunikaciji s građanima.107
Narodnu
knjižnicu koriste svi građani, od najmanje djece do starijih. Obično je reprezentativna zgrada
na prominentnoj lokaciji. Jedna je od prvih institucija koje se osnivaju u novim zajednicama.
Usmjerava građane da na jednom mjestu nađu potrebne informacije i aktivnosti vezane uz
kulturu, obrazovanje, učenje i dr. Na knjižnice se reflektiraju društvene promjene. Pomažu u
integraciji nacionalnih manjina i etničkih grupa, posreduju u dostupnosti novih tehnologija
različitim skupinama građana, provode kulturne aktivnosti, uključuju se u lokalne inicijative,
u različite mreže i odbore koji služe potrebama zajednice. Javnost knjižnicu percipira kao
neutralno mjesto, pa stoga u knjižnici koegistiraju „divergentne ideje i ljudi s različitim
životnim stilovima, obrazovanjem i ekonomskim statusom.“108
Knjižnica je također mjesto
tišine i meditacije, odvojena od žurbe vanjskog svijeta. Knjižnice su isto tako mjesta čiji
zaposlenici trebaju biti osjetljivi na posljedice ekonomske i društvene nesigurnosti. Svojim
informacijskim vještinama knjižničari pomažu onima koji traže informacije o zapošljavanju
ili žele riješiti svoje životne probleme.
U knjižničarskoj literaturi koncept knjižnice kao središta zajednice doživljava svojevrsnu
redefiniciju početkom 2000-ih godina, pa se narodna knjižnica razmatra kao dnevni boravak
zajednice, a u 2010-ima kao treće mjesto (uz dom kao prvo mjesto i posao kao drugo mjesto u
životu čovjeka).109
Prema Jamesu lmborgu, koncept knjižnice kao trećeg prostora može
ili regija. Zajednica može biti i visokoškolska ustanova, škola, tvrtka, znanstveni centar i dr. Usp. Gorman,
Michael. Nav. dj. Str. 6. 105
Usp. UNESCOv Manifest za narodne knjižnice iz 1994. Nav. dj. 106
Usp. IFLA-ine smjernice za narodne knjižnice. Nav. dj. 107
Anderson, Barbara L. The library as community center. // Library trends 42, 3(1994), 395-403. Dostupno na:
http://www.ideals.illinois.edu/bitstream/handle/2142/7912/librarytrendsv42i3d_opt.pdf?sequence=1 (30.4.2015.) 108
Nav.dj. Str. 400. 109
Koncept o knjižnici kao trećem mjestu oslanja se na knjigu urbanog sociologa Raya Oldenburga „The Great
Good Place“ (1989., 1991.), u kojoj raspravlja o važnosti trećih, javnih mjesta za život zajednice, građansko
društvo, demokraciju, građanski angažman i osjećaj pripadnosti (uz dom kao prvo mjesto i posao kao drugo
mjesto u životu čovjeka).
41
pomoći knjižnicama i knjižničarima u razvijanju načina rada s različitom populacijom u
kontekstu sve dinamičnijih promjena u suvremenom društvu.110
Koncept knjižnice kao javnog mjesta i okupljališta zajednice potkrjepljuju sociološka
razmatranja Ognjena Čaldarovića o socijalnoj ulozi javnih mjesta u današnjem društvu, koje
je sve manje prostorno determiniranim zbog sveprisutnog utjecaja informacijske tehnologije i
umreženosti.111
Prema Čaldaroviću, javna mjesta služe svim građanima - posjeduju identitet,
karakter i posebnost. Korisnici se vezuju uz prostore, identificiraju se s njima „u cjelini“ ili
posebno s nekim detaljima. Sa sve većim širenjem procesa globalizacije i svih pratećih
procesa javlja sve veći broj nemjesta. Nemjesta su bezlični ambijenati, građevine koje
trebamo povremeno i instrumentalno (najkorišteniji takvi prostori su shopping centri, koji
nisu javni prostori, nego najčešće iluzija, „... ili u najboljem slučaju, reprezentanti javnog
prostora u formi quasi javnog prostora...“). U suvremenom urbaniziranom društvu dolazi sve
više do uništavanja bogatstva mjesta i do povećanja broja nemjesta.112
Dominira „društvo
spektakla“, a kriza identiteta mjesta događa se kod onih prostora u kojima se zapravo odvija
realni život.113
Javna mjesta su pretpostavka socijalne interakcije i osnovne su sociološke
dimenzije javnosti.
110
Elmborg, James K. Libraries as the spaces between us : recognizing and valuing the third space. Iowa
Research Online : The University of Iowa's Institutional Repository. Dostupno na:
http://ir.uiowa.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1008&context=slis_pubs (30.4.2015.). 111
Usp. Čaldarović, Ognjen. Urbano društvo na početku 21. stoljeća : osnovni sociološki problemi i dileme.
Zagreb : Naklada Jasenski i Turk ; Hrvatsko sociološko društvo, 2011. 112
Nav. dj. Str. 20. 113
Nav. dj. Str. 21.
42
3. NARODNE KNJIŽNICE U MEĐUNARODNIM POLITIČKIM I
STRATEŠKIM DOKUMENTIMA
Međunarodni politički i knjižnični dokumenti također su relevantan kontekstualni okvir
djelovanja narodnih knjižnica u suvremenom društvu. Dokumenti koji su nastali od početka
1990-ih godina pa nadalje važni su za redefiniranje položaja i djelovanje narodnih knjižnica, a
posebice nekoliko dokumenata Ujedinjenih naroda, Međunarodnog saveza knjižničarskih
udruga i ustanova (International Federation of Library Associations and Institutions, IFLA),
Europskog ureda za knjižnične, informacijske i dokumentacijske udruge (European Bureau of
Library Information and Documentation Associations, EBLIDA), projekta PULMAN, kao i
Europske unije.
3.1. Dokumenti UNESCO-a i IFLA-e
Na području međunarodnog knjižničarstva vrlo je važna međusobna suradnja Organizacije
Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu, UNESCO-a i Međunarodnog saveza
knjižničarskih udruženja i organizacija, IFLA-e.114
Zajedničko dokumentima UNESCO-a i
IFLA-e je prepoznavanje prava na informacije kao ključnog prava u suvremenom društvu.
Informacije su potpora u ostvarivanju građanskog statusa, a narodne knjižnice su posrednik
koji osigurava slobodan i otvoren pristup informacijama. Za temu ovog rada posebice su
važna dva zajednička dokumenta.
UNESCO/IFLA-in Manifest za narodne knjižnice (1994.)115
je najpoznatiji i
najcitiraniji dokument u području narodnog knjižničarstva od 1990-ih godina naovamo,
koji definira narodnu knjižnicu kao mjesno informacijsko središte koje je na
raspolaganju svim članovima zajednice, a knjižnične službe zasniva na jednakosti
pristupa svima. Manifest je dopunjen 2009. godine kako bi narodne knjiznice
prilagodile svoje usluge 21. stoljeću uz primjenu novih tehnologija koje su se pojavile
114
IFLA - International Federation of Library Associations and Institutions, vodeći je svjetski savez
knjižničarskih udruženja i ustanova, osnovan 1927. Neovisna je i neprofitna organizacija posvećena
međunarodnoj suradnji i razvoju knjižničarstva. 115
UNESCOv manifest za narodne knjižnice iz 1994. Nav. dj.
43
nakon 1994. godine (tzv. „Deset načina kako pokrenuti narodnu knjižnicu / pobojšati
svoje knjižnice“);116
Aleksandrijski proglas o informacijskoj pismenosti i cjeloživotnom učenju
(2005.)117
je dokument kojim se informacijska pismenost stavlja u središte
cjeloživotnog učenja te osnažuje ljude da učinkovito koriste informacije u osobnim,
društvenim, profesionalnim i obrazovnim ciljevima. Nadalje, informacijska pismenost
je temeljno ljudsko pravo u digitalnom svijetu i promiče društvenu uključenost svih
naroda kako bi se premostio jaz između informacijski bogatih i informacijski
siromašnih.
Nastojanja IFLA-e da proširi ideju o slobodnom pristupu informacijama i odgovornosti
knjižničara prema korisnicima seže u 1989. godinu, kada je na svojoj 55. općoj skupštini,
održanoj u Parizu izrazila svoju privrženost članku 19. Opće deklaracije Ujedinjenih naroda o
ljudskim pravima iz 1948. godine.118
Rezolucija o važnosti slobodnog pristupa informacijama i slobodi izražavanja
(1995.) je dokument kojim IFLA počinje razvijati koncept slobodnog pristupa
informacijama kao osnovne odgovornosti knjižnica i knjižničara u informacijskome
društvu.119
Izjava Knjižnice i intelektualna sloboda (1999.)120
je dokument koji je donijelo tijelo
IFLA-e - Komisija za slobodu pristupa informacijama i slobodu izražavanja (Committee
on Freedom of Access to Information and Freedom of Expression, FAIFE). Ističe da je
zauzimanje za intelektualnu slobodu (slobodu mišljenja, govora, promicanja ideja i
uvjerenja) osnovna odgovornost knjižničarske i informacijske struke. Iz prava na
intelektualnu slobodu izvodi se pravo na informacije, a temelji se na Općoj deklaraciji
116
Usp. Dopuna IFLA-inog Manifesta. // IFLA-ine smjernice za narodne knjižnice. Nav. dj. Str. 118-119. 117
Beacons of the information society : the Alexandria proclamation on information literacy and lifelong
learning. Dostupno na: http://www.ifla.org/publications/beacons-of-the-information-society-the-alexandria-
proclamation-on-information-literacy (30.4.2015.) 118
Usp. Horvat, Aleksandra. Slobodan pristup informacijama. Dostupno na:
http://dzs.ffzg.unizg.hr/text/horvat_slobodan.htm (30.4.2015.) 119
Isto. 120
Izjava Knjižnice i intelektualna sloboda (1999.). Dostupno na: http://dzs.ffzg.unizg.hr/text/kiis.htm
(30.4.2015.)
44
UN-a o ljudskim pravima iz 1948., čl. 19., po kojemu svatko ima pravo na slobodu
mišljenja i izražavanja.121
Glasgowska deklaracija o knjižnicama, informacijskim službama i intelektualnoj
slobodi (2002.)122
proklamira osnovno pravo na pristup i korištenje informacija bez
ograničenja. Zalaganje za intelektualnu slobodu osnovna je odgovornost knjižničara i
informacijskih stručnjaka u cijelome svijetu, što treba biti izraženo kroz etičke kodekse i
demonstrirano kroz praksu. Knjižnice i informacijske službe obvezuju se da će štititi
prava na privatnost i povjerljivost svih korisničkih zahtjeva za informacijama i
izvorima, bez obzira na način na koji se koriste.
IFLA-in Manifest o Internetu (2002. i 2014.)123
ističe da pojedinci i zajednice u
najmanjim mjestima, kao i u najvećim gradovima imaju jednako pravo u pristupu
informacijama, što znači i jednakost u obrazovanju, kulturnom obogaćivanju,
ekonomskoj aktivnosti, osobnom uzdizanju i sudjelovanju u demokraciji. Knjižnice kao
institucije koje povezuju ljude s globalnim i lokalnim informacijskim resursima širom
svijeta, a posebno u zemljama u razvoju su krucijalne za razvoj javnog pristupa
internetu.
IFLA-in Manifest za multikulturne knjižnice (2008.)124
ističe važnost
multikulturizma u suvremenom društvu, pa tako i u konceptima i djelovanju narodne
knjižnice, čija je zadaća osigurati pristup informacijama za sve građane. „Kulturna
raznolikost“ ili „multikulturnost“ odnosi se na skladan suživot i interakciju različitih
kultura. Interkulturizam se odnosi na međusobno povezivanje različitih etničkih skupina
i poticanje međudjelovanja i međusobnog prožimanja kultura. Knjižnice trebaju u
svojim zbirkama i uslugama nastojati odražavati multikulturni sastav društva i poticati
razumijevanje kulturne raznolikosti, međurasni sklad i jednakost.125
Lyonska deklaracija IFLA-e (2014.)126
je dokument IFLA-e, upućen Ujedinjenim
narodima u izradi novog dokumenta u dosezanju Milenijskih razvojnih ciljeva za
121
Opća deklaracija o ljudskim pravima usvojena je i proglašena na Općoj skupštini Ujedinjenih naroda, 10.
prosinca 1948. godine (rezolucija br. 217 /III/).
Dostupno na: http://www.ffzg.unizg.hr/hre-edc/Deklaracijaljp.pdf (30.4.2015.) 122
The Glasgow Declaration on Libraries, Information Services and Intellectual Freedom
Dostupno na: http://www.ifla.org/publications/the-glasgow-declaration-on-libraries-information-services-and-
intellectual-freedom (30.4.2015.) 123
Internet Manifesto 2014. Dostupno na: http://www.ifla.org/publications/node/224 (30.4.2015.) 124
Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice s IFLA-inim Manifestom za multikulturalnu
knjižnicu : 1. hrvatsko izd. prema trećem izdanju izvornika. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2010. Str.
7. 125
Nav. dj. Str. 18. 126
The Lyon Declaration on Access to Information and Development.
45
poboljšanje života ljudi u razdoblju 2016.-2030. Ističe važnost pristupa informacijama i
vještina za učinkovito korištenje informacija za održivi razvoj, kao i ulogu knjižnica i
knjižničara kao faktora razvoja te pristup informacijama kao fundamentalnim
elementima u potpori održivog razvoja. Knjižnice i drugi informacijski posrednici
koriste informacijsko-komunikacijsku tehnologiju za premošćivanje jaza između
nacionalnih politika i lokalne implementacije kako bi osigurale koristi razvoja za sve
zajednice: osiguravaju informacije o osnovnim pravima, javnim servisima, okolišu,
zdravlju, obrazovanju, mogućnostima za zapošljavanje i javnim rashodima; osiguravaju
pristup kulturnoj baštini, vladinim informacijama; osiguravaju javne forume i prostore
za građansku participaciju u civilnom društvu i angažman u donašanju odluka;
ponudom poduka i vještina pomažu ljudima pri pristupu i razumijevanju informacija i
usluga koje su im najpotrebnije.
3.2. Europski strateško-politički dokumenti i knjižnice
Europski političko-strateški dokumenti također predstavljaju važan okvir za definiranje uloge
i položaja knjižnica u suvremenom društvu. Ovdje ćemo navesti one koji su posebno
relevantni za temu našeg rada o prilagođavanju narodnih knjižnica društvenim promjenama.
Dokument Europskog parlamenta
Izvješće Uloga knjižnica u suvremenom društvu (1998.)127
prvi je dokument o ulozi
narodnih knjižnica u knjižničnoj politici na europskoj razini, koji je usvojio Europski
parlament. Zbog utjecaja koji je ovaj dokument imao na pozicioniranje narodnih knjižnica u
izgradnji informacijskog društva u politikama prvenstveno zemalja Europske unije, a
posredno i u ostalim europskim zemljama, navodimo njegove osnovne postavke:
razvoj informacijskog društva zahtijeva redefiniranje pozicije i svrhe institucija koje
rade s informacijama, znanjem i kulturom;
Dostupno na: http://www.lyondeclaration.org/ (30.4.2015.) 127
Resolution on the role of libraries in modern societies.The European Parliament, 1998. Dostupno na:
http://cordis.europa.eu/libraries/en/reportrole.html (30.4.2015.)
46
knjižnice su ključni elementi za slobodan pristup informacijama, koje su krucijalne za
razvoj demokratskog informacijskog društva;128
knjižnice kao mjesni pristup znanju doprinose da se digitalni jaz u društvu smanji, jer
pristup internetu u knjižnicama koriste rizične skupine - manjine, osobe s niskim
primanjima, slabo obrazovani, djeca samohranih roditelja, stanovnici u ruralnim
sredinama;
predviđa se važnost čitanja i dubljih vještina pismenosti kao bazičnih građanskih
kompetencija za sve;
nove tehnologije nude knjižnicama nove mogućnosti da podignu razinu usluga;
revolucionarna je činjenica da su preko interneta dostupni uvidi podjednako u fondove
najmanjih i onih najvećih knjižnica po cijelome svijetu;
u kompliciranom suvremenom društvu knjižnice imaju razne odgovore na mnoge
zahtjeve društva i građana te mogu služiti i informacijskom društvu i svojim
humanističkim zadaćama - najvažnija uloga narodnih knjižnica je u potpori aktivnog
građanskog statusa i spremnosti da sudjeluju u svim pitanjima važnim za svoju
zajednicu.
Dokumenti Europskog ureda za knjižnične, informacijske i dokumentacijske udruge,
EBLIDA-e129
Smjernice za knjižnično zakonodavstvo i knjižničnu politiku u Europi (2000.)
posvećuju središnje mjesto slobodnom pristupu informacijama, potom mjestu knjižnica
u nacionalnoj knjižnoj i informacijskoj politici, knjižnicama i industriji znanja, zaštiti
knjižnične baštine, kao i ulozi knjižnica koje se osnivaju na dobrobit svojih korisničkih
zajednica kako bi promicale njihova prava na pristup informacijama i idejama.
Knjižnične službe i usluge moraju biti dostupne građanima bez obzira na rasnu,
nacionalnu, vjersku i kulturnu pripadnost, politička uvjerenja, fizičke nedostatke ili
128
Izvješće Uloga knjižnica u suvremenom društvu treba staviti u kontekst političke linije u Europskoj uniji, koja
se javila s Mastrichtskim sporazumom i uvođenjem kulture kao važne političke teme (1992.); Amsterdamski
sporazum iz 1997. uveo je kao važne političke teme građanski status (eng. citizenship), kao i informacijske
vještine i dostupnost informacijama svakom Europljaninu. Demokratski aspekti informacijskog društva još su
jedna tema koja ulazi u razmatranje Europske unije. Izvješće ističe da u svim tim aspektima informacijskog
društva važne narodne knjižnice i njihovi društveni, kulturni i gospodarski potencijali. 129
EBLIDA je nezavisna krovna udruga knjižničnih, informacijskih, dokumentacijskih i arhivskih udruga i
institucija u Europi s fokusom na probleme europskog informacijskog društva, koji uključuju pitanja autorskog
prava i licenciranja, kulture i obrazovanja te poticanje nesmetanog pristupa informacijama u digitalnom dobu.
Usp. The European Bureau of Library, Information and Documentation Associations, EBLIDA. Dostupno na:
http://www.eblida.org/ (30.4.2015.)
47
poteškoće pri učenju. Smjernice detaljno navode načela izgradnje zbirki i načela
pristupa elektroničkim mrežama.
Bečka deklaracija – knjižnična politika za Europu (2009.)130
je dokument koji je
najavljen kao nove Smjernice za knjižnično zakonodavstvo i knjižničnu politiku u
Europi, ali je na kraju objavljen kao skromniji dokument. Ukazuje na značaj jednakog i
neograničenog pristupa informacijama, obrazovanju i kulturi za sve europske građane
kako bi se podupirlo europsko društvo znanja.
Dokument projekta PULMAN131
Manifest iz Oeirasa PULMAN plan za e-Europu (2003.)132
je dokument koji
apostrofira potrebu suradnje baštinskih ustanova knjižnica, arhiva i muzeja u
digitalizaciji te razvoj knjižnica kao središta pristupa digitalnim sadržajima. Zalaže se za
razvoj jedinstvene europske mreže narodnih knjižnica, arhiva i muzeja s ciljem
razvijanja njihovih punih potencijala.
Strateški dokumenti Europske unije
Za položaj narodnih knjižnica u suvremenom društvu važne su i dvije strategije Europske
unije, Lisabonska strategija za razdoblje 2000.-2010. i strategija Europa 2020. za razdoblje
2011.-2020.
Lisabonska strategija za razdoblje 2000.-2010. Europska unija postavila je strateški
cilj da do 2010. godine postane najkonkurentnije i najdinamičnije gospodarstvo na
svijetu utemeljeno na znanju, sposobno za održiv gospodarski rast s više boljih radnih
mjesta i većom socijalnom kohezijom.133
Istaknula je važnost tri stupa:
130
Usp. Vienna Declaration. EBLIDA, 2009.
Dostupno na: http://www.eblida.org/Activities/EN_Vienna_Declaration%20%28English%29.pdf
(30.4.2015.) 131
Projekt Public Libraries Mobilising Advanced Network - PULMAN je u prvom desetljeću 21. stoljeća razvijao
mrežu izvrsnosti za javne knjižnice u 26 zemalja Europe, a PULMAN XT (Extended the European Research
Agenda for Public Libraries, Musums and Archives) uključivao je i 11 zemalja Srednje i Istočne Europe koje su
tada bile u nekoj od faza u procesu približavanja EU. Hrvatska je također bila uključena u projekt, kao i
Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica i to u program edukacije knjižničara iz Istočne i Srednje
Europee o knjižničnom marketingu i menadžmentu (studijski boravak u Gradskoj knjižnici Helsinki, 2003.). 132
Manifest iz Oeirasa PULMAN plan za e-Europu. // HKD Novosti 22/23, lipanj 2003. Dostupno na:
http://www.hkdrustvo.hr/datoteke/19 (30.4.2015.) 133
From the Lisbon strategy to Europe 2020. / edited by Višnja Samardžija, Hrvoje Butković. Institute for
International Relations – IMO, Zagreb, 2010. Str. 295-296.
48
- ekonomski stup pripremio je teren za tranziciju prema konkurentnom i
dinamičnom gospodarstvu utemeljenom na znanju;
- socijalni stup koncipiran je kao modernizacija europskog socijalnog modela
putem ulaganja u ljudske resurse i borbu protiv društvene isključenosti;
- okolišni stup pridavao je važnost činjenici da gospodarski rast treba odvojiti od
korištenja prirodnih resursa.
Europa 2020. za razdoblje 2011.-2020. nova je strategija Europske unije za pametan,
održiv i uključiv rast. Predstavlja odgovor Europske unije na globalnu krizu i pripremni
je instrument za gospodarstvo Europske unije u drugom desetljeću 21. stoljeća.
Dokument navodi tri ključna elementa za pokretanje gospodarskog rasta:
- pametni rast koji potiče znanje, inovacije, obrazovanje i digitalno društvo;
- održivi rast koji istodobno potiče konkurentnost i proizvodnju koja se efikasnije
odnosi prema resursima;
- uključivi rast, koji povećava participaciju na tržištu rada, stjecanje vještina i borbu
protiv siromaštva.
Strategija se oslanja na nekoliko akcijskih planova od kojih je za knjižnice posebno relevantan
Digitalni plan za Europu 2010.-2020. Prijenos usluga na internet tiče se i knjižnica, a
posebno je važan za digitalizaciju kulturno-baštinske građe koju knjižnice posjeduju. Budući
da danas oko 2 milijarde ljudi u svijetu koristi internet, Digitalni plan za Europu predviđa da
se do 2020. godine sve usluge i službe u javnom sektoru mogu objaviti u umreženoj digitalnoj
sredini. U dokumentu se ističe sigurnost digitalnog okruženja, koja uključuje zaštitu osobnih
podataka i privatnosti korisnika, kao uvjet za razvoj europske kulture, znanosti, umjetnosti i
kvalitete života.134
Možemo zaključiti da su za djelovanje narodnih knjižnica posebno važna tri područja koja
doprinose političkim ciljevima Europske unije, a to su cjeloživotno učenje, društvena
uključenost i digitalna uključenost. Ovo ističe i inicijativa Public libraries 2020: building
stronger EU communities,135
koja zagovara značaj narodnih knjižnica u suvremenom
europskom društvu. Ukazuje da usprkos čestoj političkoj podcijenjenosti u društvu mreža od
Dostupno na: http://www1.zagreb.hr/euzg/eu_publikacije/From_the_lisbon_strategy_to_europe_2020.pdf
(30.4.2015.) 134
Nav. dj. Str. 165. 135
Public libraries 2020 : building stronger EU communities. Dostupno na: http://www.publiclibraries2020.eu/
(30.4.2015.)
49
65 000 narodnih knjižnica u Europi ohrabruje ljude da koriste računala i internet, nudi osobnu
pomoć, različite tečajeve i aktivnosti za osobni i profesionalni razvoj, kao i prostor otvoren
svima za učenje, istraživanje i suradnju. Mnoge narodne knjižnice postale su kreativna i
inovativna središta u svojim zajednicama i danas su mnogo više od mjesta za posudbe knjiga.
97,3 milijuna Europljana (23%) posjećuje narodne knjižnice najmanje jednom godišnje.136
Knjižnice se pozicioniraju kao ustanove koje obrazuju za europsku kulturu, njeguju identitet i
pružaju snažnu potporu različitim društvenim zajednicama u Europi. Knjižnice su pravi
posrednici između izvora ideja, umjetnika kao stvaratelja novih djela i njihove recepcije, tj.
publike.
Prema Dragutinu Katalencu, temeljne društvene zadaće narodnih knjižnica na prijelazu iz 20.
u 21. stoljeće, a koje proizlaze iz međunarodnih stručnih i političkih dokumenata su:137
podupiranje demokracije i civilnog društva u okvirima infomacijskog društva;
podupiranje ekonomskog i društvenog napretka;
osiguravanje preduvjeta za cjeloživotno učenje;
osiguranje i njegovanje kulturne i jezične raznolikosti u okvirima globalnog
informacijskog društva;
suzbijanje društvene i internetske isključenosti, podupiranje zajedničkih, pozitivnih
vrijednosti i službi zajednici;
izgradnja prepoznatljive vizije narodnih knjižnica kao temeljnih informacijskih
infrastrukturnih ustanova za 21. stoljeće.
136
Isto. 137
Katalenac, Dragutin. Narodne knjižnice i novi mediji : upravljanje novim uslugama u narodnim knjižnicama.
// Narodne knjižnice u novoj Europi : utjecaj globalizacije i informatizacije na narodne knjižnice u tranzicijskim
zemljama : zbornik radova / urednica Tatjana Nebesny. Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica,
2003. Str. 178-188.
50
4. PROMJENE U POSLOVANJU NARODNIH KNJIŽNICAMA U
SVIJETU NA PRIJELAZU IZ 20. U 21. STOLJEĆE
Do glavnog zaokreta u poslovanju narodnih knjižnica u mnogim zemljama svijeta dolazi od
1960-ih godina, a posebice na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće zbog velikih društvenih promjena
- u stilu života, porastu multikulturnosti i individualizma, potom tehnološke revolucije,
informacijske eksplozije i digitalizacije s jedne strane, a novog sagledavanja knjižničnih
usluga, njihove dostupnosti i orijentacije na korisnika / konzumenta s druge strane. Međutim,
do danas su ostala ista četiri temeljna „stupa“ njihovog djelovanja - zbirke, knjižnično osoblje,
umrežavanje (povezivanje na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini) i fizički prostor
(zgrade).138
Ono što se dramatično promijenilo su knjižnična građa, metode i tehnike
knjižničnog poslovanja, kao i atmosfera, arhitektura i dizajn u kojima se nude knjižnične
usluge. Uloge knjižnica u društvu također doživljavaju preobrazbe.
4.1. Transformacije u društvenim ulogama knjižnica
Zajedničko obilježje suvremenih narodnih knjižnica je njihova polifunkcionalnost. Djeluju
kao višenamjenska mjesta, a najvažnije su njihove uloge u slobodnom pristupu
informacijama, obrazovanju i učenju, kulturi i okupljanju građana.
4.1.1. Knjižnice kao mjesta slobodnog pristupa informacijama
Neposredan pristup svim vrstama znanja i informacijama ističe se kao najvažnija uloga
narodnih knjižnica u informacijskom društvu. Ovu ulogu lokalnih obavijesnih središta ističe i
UNESCO-v Manifest za narodne knjižnice, a vezuje je uz pravo na pristup i razumijevanje
informacija kao jedno od osnovnih ljudskih prava.139
138
Usp. Schneiders, Paul. A century of public libraries in the Netherlands. // Working for five star libraries :
international perspectives on a century of public libraries advocacy and development : to mark 100 years Public
library Association in the Netherlands 1908-2008 / edited by Marian Koren. Den Haag : Vereniging von
Openbare bibliotheken, 2008. Str. 19-25. 139
Usp. UNESCOv manifest za narodne knjižnice iz 1994. Nav. dj.
51
IFLA-ine smjernice za narodne knjižnice ističu ključnu zadaću narodnih knjižnica u
sakupljanju, organiziranju i korištenju informacija te u omogućavanju pristupa širokom
rasponu informacijskih izvora. Posebno je odgovorna njihova funkcija vezana uz sakupljanje i
pristup lokalnim informacijama, pa u tom smislu djeluju kao čuvari zavičajne kulturne
baštine, a ujedno pomažu zajednici u raspravama i donošenju odluka. Na rad narodnih
knjižnica i njihovih službi znantno utječe sve veći opseg dostupnih informacija, kao i
tehnološke promjene. Informacije, usprkos ubrzanom rastu, nisu dostupne velikom dijelu
svjetskog stanovništva, a u nekim se područjima jaz između informacijski bogatih i
informacijski siromašnih nastavlja povećavati“.140
Smjernice navode da knjižnice trebaju
educirati korisnike kako da koriste računalo u traženju informacija te kako da vrednuju
kvalitetu tih informacija, uz tradicionalne bibliografske upute o pretraživanju kataloga i
korištenje tiskanom referentnom građom.
U Smjernicama za narodne knjižnice se također ističe:
„Narodna knjižnica može dati važan doprinos svakodnevnom preživljavanju i društvenom i
ekonomskom razvoju svojim neposrednim uključivanjem u obavještavanje ljudi u zajednicama
u razvoju; na primjer, o osnovnim životnim vještinama, programima obrazovanja za odrasle i
programima obrazovanja o AIDS-u.“141
U knjižnicama afričkih zemalja najviše pogođenih AIDS-om, kao što je npr. Južnoafrička
Republika, postavljeni su kisoci s kondomima i brošurama kako prevenitati AIDS. U
bolivijskim knjižnicama organiziraju se mnoge aktivnosti, na primjer zdravstvene kampanje,
predavanja o higijeni i prehrani, klubovi majki i djece te klubovi za mladež. U seoskim
područjima Venezuele knjižnice pružaju informacije o poljoprivredi i uzgoju životinja u cilju
poboljšanja kvalitete života. U nekim američkim knjižnicama smješteni su Centri za
informacije o zapošljavanju, gdje nezaposleni mogu naći informacije o dostupnim radnim
mjestima te se služiti raznom građom pri pripremi prijava i razgovora za posao. Londonske
knjižnice nude izbor knjiga i drugih izvora koji ljudima pomažu u usavršavanju pismenosti,
numeričkih sposobnosti i informacijsko-tehnoloških vještina.142
140
IFLA-ine smjernice za narodne knjižnice. Nav dj. Str. 17-18. 141
Nav. dj. Str. 19. 142
Isto.
52
Narodne knjižnice u Velikoj Britaniji imaju zadatak da služe kao pristupne točke za vladine e-
servise. Vrste tih usluga kreću se od zdravstvenih informacija, informacija o poslu i karijeri,
savjeta i prijavnih obrazaca za više obrazovanje, informacija o skrbi za djecu i sl. Mrežne
stranice lokalnih vlasti daju informacije o svim aspektima usluga koje nude, kao i dnevne
redove i zapisnike sastanaka upravnih tijela. Informacije koje su bile dostupne samo u
papirnom obliku, sada su široko i javno dostupne preko interneta, a dostupnost vladinim
informacijama općenito se poboljšala kroz implementaciju online usluga.143
Informacijska uloga narodnih knjižnica tradicionalno je naglašena u anglosaksonskim,
zapadnoeuropskim i nordijskim zemljama, no danas doživljava promjenu. Tako Paul
Schneiders ističe da ovu staru zadaću knjižnica, konkretno u nizozemskom društvu, ilustrira
njihov moderni opis kao „robnih kuće znanja i informacija.“144
4.1.2. Knjižnice kao mjesta obrazovanja i učenja
Prema IFLA-inim smjernicama za narodne knjižnice, razlog osnivanja većine narodnih
knjižnica i glavna svrha njihove djelatnosti je podrška formalnom i neformalnom
obrazovanju, odnosno potreba za općedostupnim posrednikom koji će omogućiti pristup
znanju u tiskanom ili drugim oblicima (multimediji i izvori na internetu). Ta svrha je oduvijek
vezana uz narodne knjižnice, no u 21. stoljeću postaje posebno važna zato što „... u sve
složenijem društvu ljudi će morati usvajati nove vještine u različitim fazama svoga života.
Narodna knjižnica ima vrlo važnu ulogu u tom procesu.“145
Narodna knjižnica treba osigurati pristup informacijama i djelotvorno korištenje građe na
različitim medijima kao podršku formalnim i neformalnim procesima učenja te treba pomoći
korisniku da se djelotvorno služi ponuđenim izvorima, kao i omogućiti odgovarajuće uvjete
za učenje.
Ilustraciju preoblikovanja ove tradicionalne knjižnične uloge i ovdje pruža navod Paula
Schneidersa, koji kaže da promocija obrazovanja nije nova zadaća knjižnica, ali kao i
informacijska zadaća doživljava ogroman razvoj u metodama i tehnologiji u kontekstu
143
Goulding. Anne. Nav.dj. Str. 168. 144
Schneiders, Paul. Nav. dj. Str. 19-25. 145
IFLA-ine smjernice za narodne knjižnice. Nav. dj. Str. 16.
53
multimedijalnosti. Na primjer, organiziraju se poduke o kritičkom vrednovanju online izvora
među djecom i odraslima, a digitalizacija dovodi do potpuno nove situacije i novih izazova u
pristupu obrazovanju.146
Obrazovna funkcija narodnih knjižnica reaktualizira se u kontekstu koncepta cjeloživotnog
učenja i tzv. društva znanja (usporedi potpoglavlja 2.3.2. „Društvo znanja“ i 2.3.5.
Cjeloživotno učenje). Kao javna mjesta na raspolaganju svima u lokalnoj zajednici knjižnice
doprinose cjeloživotnom učenju svojim zbirkama i informacijama, koje su potrebne za
svakodnevni život, rekreativno čitanje i čitanje u funkciji cjeloživotnog učenja, kulturno-
obrazovnim programima, javnim pristupom informacijsko-komunikacijskoj opremi, uslugama
pokretnih knjižnica, dostavom medija u kuće korisnika, suradničkim odnosima s obrazovnim
ustanovama i institucijama, itd.
Promocija čitanja i pismenosti tradicionalno je u fokusu narodnih knjižnica. Uz utilitarno
shvaćanje čitanja (usporedi potpoglavlje 2.3.3. Cjeloživotno učenje i 2.3.4. Novi oblici
pismenosti), danas se ističe važnost stvaranja i jačanja čitateljskih navika i poticanja čitanja s
užitkom kod djece od rane dobi. Osim toga, knjižnice poduzimaju niz aktivnosti i programa
za poticanje čitanja kod djece i odraslih te pomažu svojim lokalnim zajednicama u
uključivanju u procese globalizacije i informacijsko doba s visoko razvijenim
tehnologijama.147
U IFLA-inim smjernicama za narodne knjižnice se kaže:
„Narodna knjižnica treba zadovoljiti potrebe svih grupa korisnika u zajednici bez obzira na
dob i fizičke, ekonomske ili socijalne okolnosti. Međutim, ona ima posebnu odgovornost u
zadovoljavanju potreba djece i mladih ljudi... Također je važno da mladi ljudi s poteškoćama
u čitanju imaju pristup knjižnici koja će im osigurati odgovarajuću građu.“148
Uz čitanje, sastavni dio misija suvremenih narodnih knjižnica je poticanje pismenosti koje se
provodi samostalno ili u suradnji s drugima.149
Napori knjižnica posebno bi trebali biti
146
Usp. Schneiders, Paul. Nav. dj. 147
Usp. Sabolović-Krajina, Dijana. Uloga narodnih knjižnica u poticanju čitanja. // Međunarodno savjetovanje
Knjižnice europskih gradova u 21. stoljeću : zbornik radova / ur. Marijan Kraš. Varaždin : Gradska knjižnica i
čitaonica Metel Ožegović, 1998. Str. 145-152. 148
IFLA-ine smjernice za narodne knjižnice. Nav. dj. Str. 20. 149
Usp. Using research to promote literacy and reading in libraries. Nav. dj. Str. 3.
Dostupno na: http://www.ifla.org/files/assets/hq/publications/professional-report/125.pdf (30.4.2015.)
54
usmjereni na oblikovanje okruženja koje potiče kulturu pismenosti150
s programima koji su
namijenjeni ciljnim skupinama kao što su mladi koji su prekinuli školovanje, nezaposleni
mladi ljudi, žene i stariji koji nisu imali prilike koristiti čitanje, pisanje i numeričke vještine,
odrasli s teškoćama u čitanju, pisanju i računanju, imigranti, izbjeglice, osobe smještene u
ustanove kao što su zatvori, domovi za starije i nemoćne, bolnice). Knjižnice bi također
trebale surađivati s nakladnicima, čitateljskim klubovima, udrugama za poticanje čitanja,
knjižarama i drugima.151
4.1.3. Uloga knjižnica u poticanju kulture i multikulturnosti
IFLA-ine smjernice ističu da narodne knjižnice također imaju važnu ulogu u kulturnom i
umjetničkom razvoju pojedinaca, a isto tako pomažu oblikovanju i održavanju kulturnog
identiteta zajednice. Pružaju prostor za kulturne aktivnosti, organiziraju kulturne programe i
vode brigu da raznoliki interesi, kao i kulturna raznolikost u zajednici, budu zastupljeni u
fondu knjižnice. Osiguravaju građu na jezicima koji se govore u lokalnoj zajednici i podupiru
kulturne tradicije.152
Narodna knjižnica isto tako osigurava pristup bogatom i raznolikom
znanju i kreativnim postignućima pohranjenima na različitim medijima, kako bi ljudi imali
mogućnost za razvijanje osobne krativnosti i razvijanje novih interesa. Prema Smjernicama,
„pristup djelima mašte i znanju važan je doprinos osobnom obrazovanju i svrhovitoj
rekreacijskoj aktivnosti“.153
Potpora multikulturnim zajednicama. Knjižnične i informacijske usluge za multikulturne
zajednice pokreću se kao odgovor na „... povećanu kulturnu raznolikost mnogih država u
kojima prije možda nije ni postojala ili su postojeću multikulturnu strukturu učinile
složenijom.“154
Do kulturno i jezično sve heterogenijih društava dolazi uslijed globalizacije,
povećanih migracija, brže komunikacije, transporta i drugih čimbenika koji obilježavaju 21.
150
U kontekstu zagovaranja pismenosti kao krucijalne životne vještine za svako dijete, mlade i odrasle UNESCO
je u razdoblju 2003.-2012. u cijelom svijetu provodio kampanju pod nazivom Desetljeće pismenosti. Kampanja
je potakla mnoge organizacije, uključujući i narodne knjižnice u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj na dodatne napore
i provedbu aktivnosti koje potiču pismenosti i cjeloživotno učenje, posebno za one s manje pristupa formalnom
obrazovanje. Usp. The plurality of literacy and its implications for policies and programmes. The Hague :
UNESCO, 2004. Dostupno na: http://unesdoc.unesco.org/images/0013/001362/136246e.pdf (30.4.2015.) 151
Usp. Guidelines for library-based literacy programs : some practical suggestions. The IFLA Section on
Reading, 2007. Dostupno na: http://archive.ifla.org/VII/s33/project/literacy.htm (30.4.2015.). 152
IFLA-ine smjernice za narodne knjižnice. Nav. dj. Str. 20. 153
Isto. 154
Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice s IFLA-inim Manifestom za multikulturalne
knjižnice. Nav.dj. Str. 47.
55
stoljeće. Međunarodna migracijska stopa svake godine je u porastu, što rezultira sve većim
brojem ljudi sa složenim identitetom.
Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice ističu da su danas takve usluge
dio cjelokupnih knjižničnih i informacijskih usluga svake knjižnice, a ne izdvojeni dodatak
tradicionalnim knjižničnim uslugama:
„Knjižnice trebaju posvetiti posebnu pažnju kulturno različitim skupinama u svojim
zajednicama, uključujući autohtono stanovništvo, useljeničke zajednice, osobe kulturno
mješovitog podrijetla, transnacionalne osobe i iseljenike, azilante, izbjeglice, osobe s pravom
privremenog boravka, migrante i nacionalne manjine“.155
Multikulturno djelovanje knjižnica ne ogleda samo u brizi za manjinske kulture, već i u
uspostavljanju dijaloga među svim kulturama, kako bi svi građani mogli koristiti knjižnične
usluge pod istim uvjetima i kako bi se izgradilo multikulturno društvo. Naime, ne postavlja se
samo pitanje kako u knjižnične usluge integrirati manjine, nego i kako svakog člana društva
uključiti u multikulturno društvo.156
4.1.4. Knjižnice kao komunikacijska središta
Narodne knjižnice također imaju važnu ulogu kao javni prostor i mjesto okupljanja (vidi
potpoglavlje 2.5. Knjižnica kao središte djelovanja u zajednici). U IFLA-inim smjernicama za
narodne knjižnice se ističe: „To je posebno važno u zajednicama gdje postoji vrlo malo
drugih mjesta na kojima se ljudi susreću. Stoga se ponekad i naziva „dnevnom sobom
zajednice“.157
Knjižnica su mjesta stjecanja neformalnih kontakata i pozitivnih socijalnih
iskustava. Trebaju biti građene i opremljene tako da potiču društvene i kulturne aktivnosti
koje podupiru interese zajednice.158
155
Nav. dj. Str. 17. 156
Usp. Nav. dj. Str. 7. 157
IFLA-ine smjernice za narodne knjižnice. Nav. dj. Str. 21. 158
Usp. Bon, Milena. Knjižnice – kulturni, informacijski, izobraževalni, socialni in komunikacijski centri. //
Knjižnica – komunikacijsko, multikulturalno središte lokalne zajednice : zbornik radova (8. savjetovanje za
narodne knjižnice, Sveti Martin na Muri, 2011.). Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2012.
56
Maija Berndtson, dugogodišnja ravnateljica Gradske knjižnice Helsinki, ukazuje da je
zajedničko obilježje današnjih narodnih knjižnica u Finskoj, ali i u svijetu, da su
višenamjenska mjesta, a zbirke s knjižničnom građom samo su dio složenog knjižničnog
sustava. Ističe paradoks narodne knjižnice kao mjesta na kojemu se susreću mladi i stari
korisnici, obitelji i samci, većinsko i manjinsko stanovništvo, stara i nova građa, knjige i
audiovizualna građa, buka i tišina, javno i privatno, red i kaos, usluge i samousluge, društveni
kontakti i usamljenost. Budući da su knjižnice danas sve više i više „društvena mjesta, nalik
na prodajna mjesta ili robne kuće ideja i informacija“, u planiranju prostora treba pomaknuti
fokus sa zbirki prema društveno, uslužno i korisnički orijentiranom planiranju.159
Promjene u
postojećem načinu pružanja usluga vezane su i uz Knjižnicu 2.0, odnosno korištenje Web 2.0
alata u kreiranju interaktivnih knjižničnih usluga. Integriraju se tradicionalne aktivnosti
knjižnice i nove mogućnosti koje pruža Web 2.0 i informacijska tehnologija. Budući da takva
knjižnica pruža interaktivno okruženje, uloga korisnika se mijenja od potrošača do stvaratelja
sadržaja, npr. u studijima za snimanje i uređivanje zvuka, sobi za vježbanje i preslušavanje
glazbe, posuđivanju instrumenata i sl. Knjižnica na taj način proizvodi sadržaje kao što su
predavanja, koncerti, panel-rasprave, susreti s piscima koji se mogu snimati i reproducirati
putem vlastitog servera knjižnice ili weba 2.0.160
Potpora društvenoj koheziji i društvenoj integraciji. Forum je novija uloga narodnih knjižnica
u Nizozemskoj - knjižnice su otvorena, javna mjesta koja mogu poboljšati društvenu
koheziju, okupljajući ljude oko knjiga, organizirajući tečajeve i događanja u knjižnici kao i
knjižnične cafée. Dok su prije knjižnice izražavale određeni osjećaj solidarnosti („knjižnice su
za sve“), smatra se da je dužnost moderne knjižnice doprinijeti procesima društvene kohezije i
društvene integracije okupljajući različite kulture. Uz to, knjižnice postaju „elektronička
okupljališta, sastajališta“ s interaktivnim online kontaktima između knjižnice i korisnika u
razmjeni informacija i znanja.161
159
Berndtson, Maija. Promijenjena uloga fizičkog prostora knjižnice. // 5. savjetovanje za narodne knjižnice u
Republici Hrvatskoj Narodne knjižnice za sadašnjost i budućnost: koncepti, arhitektura, tehnologija : zbornik
radova, Lovran, 3.-6. listopada 2007. Rijeka : Gradska knjižnica, 2009. Str. 104-119. 160
Na primjer, Knjižnica 10 područna je knjižnica gradske knjižnice Helsinki u Finskoj. Smještena je u središtu
grada i pruža inovativne usluge korisnicima, kao što su soba za tonsku montažu i soba za probe, u kojima
korisnici mogu vježbati ili snimati glazbu. Pozornica je mjesto za kulturna događanja, diskusije i druga
događanja. 161
Schneiders, Paul. Nav. dj.
57
Potpora društvenom uključivanju. Društvene promjene vezane uz raširenost društvene
isključenosti i razvoj zajednice također su relevantne za usluge narodnih knjižnica. Termin
višestruka deprivacija karakterizira zajednice koje pate od društvene isključenosti - niska
plaća, nezaposlenost, niska obrazovna razina, loše zdravlje, loši uvjeti stanovanja i fizička
izolacija dolaze zajedno. Često je povezana s osjećajem stigme i bespomoćnosti, a manifestira
se u alkoholizmu i drogi, kriminalu i strahu od kriminala, dugotrajnoj bolesti i lošem
roditeljstvu. Tako su se u Velikoj Britaniji, koja ima najveći broj indikatora deprivacije među
zemljama Europske unije u dječjem siromaštvu, nezaposlenosti, nepismenosti odraslih te u
čitanju i računanju, narodne knjižnice uključile u suzbijanje društvene isključenosti.
Revidirale su svoje zadaće i prilagodile zbirke, razvile programe i inicijative za promociju
cjeloživotnog učenja, potporu pristupu lokalnoj vlasti i drugim uslugama kroz e-vladu i druge
mehanizme te ulogu u planiranju i razvoju zajednice162
(vidi potpoglavlje 2.3.6. Društvena
pravednost u dostupnosti knjižnicama).
4.2. Transformacije u knjižničnom poslovanju
Uz društvene uloge narodnih knjižnica transformiraju se i mnoge aktivnosti u knjižničnom
poslovanju. Posljedice automatizacije i informatizacije reflektiraju se na stručne, tehničke i
korisničke službe te menadžment. Stručne i tehničke službe identificiraju, odabiru, nabavljaju,
katalogiziraju, klasificiraju, tehnički pripremaju i smještavaju na police knjižničnu građu koja
sačinjava zbirke. Mnoge od ovih aktivnosti danas su automatizirane. Korisničke službe
uključuju informacijsko-referalne službe, poduke u pretraživanju kataloga, savjete
korisnicima za čitanje, kulturno-obrazovne programe i ostale službe u kojima knjižnično
osoblje direktno komunicira s korisnicima. Zadaće menadžmenta su upravljanje financijama,
razvojem ljudskih resursa, planiranje i marketing.163
4.2.1. Građa (mediji)
Michael Gorman ukazuje na neke aspekte potpune promjene koncepta zbirke u suvremenoj,
tehnološki naprednoj knjižnici. Te promjene proizlaze iz razlike između materijalne
knjižnične građe (knjiga, časopisa, filmova, zemljovida i dr.) i elektroničkih dokumenata i
162
Usp. Goulding, Anne. Nav. dj. Str. 11-12. 163
Usp. Arns, Jenifer Weil. Libraries. Nav. dj. Str. 3284.
58
izvora. Odbacuje jednostavnu podjelu na tiskanu i elektroničku građu te smatra da su
suvremene knjižične zbirke složen mélange građe u različitim oblicima koje knjižnica
posjeduje ili je na nju pretplaćena, te građe u različitim oblicima koje posjeduju drugi, ali je
na razne načine dostupna (međuknjižnična posudba, pristup udaljenim bazama podataka).164
Smjernice za audiovizualnu i multimedijsku građu u knjižnicama i drugim ustanovama
navode da se u u knjižnične zbirke za odrasle i djecu u 1970-im godinama počinje uz tiskanu
građu uključivati i audiovizualna (AV) građa. Radi se o glazbenoj i vizualnoj knjižnoj građi ili
dokumentima za čiju je reprodukciju i korištenje potrebna oprema (videorekorderi, kasetofoni
i dr.). Ističe se potreba da knjižničari „... osiguraju informacije u formatima koji najbolje
odgovaraju raznolikim potrebama različitih vrsta korisnika... Knjižnica postoji radi svoje
zajednice i u skladu s tim moraju se zadovoljiti potrebe svih članova zajednice – starih i
mladih, zdravih i bolesnih, sposobnih i onih s određenim poteškoćama“.165
Multimedijski dokumenti (CD-I i CD-ROM-ovi) i online multimediji predstavljaju evoluciju
AV dokumenata, zato što sadrže nekoliko različitih, elektronički organiziranih AV medija. Uz
slike, filmove i zvuk na tradicionalnim ne-elektroničkim AV nosačima, od 1990-ih godina sve
rašireniji postaje internet, odnosno multimedija i informacije kojima se pristupa putem
računala. Raznolikost građe na različitim medijima danas je nužna komponenta jedinstvene
knjižnične usluge. Knjižnica djeluje, ističu Smjernice, kao „informacijski navigator za ljude
koji traže pristup novim medijima, osiguravajući im pouzdane informacije... Budući da se
bave raznolikom građom, uključujući tiskanu, audiovizualnu, elektroničku (uključujući
internet) i multimedijsku, knjižnice se nalaze u hibridnoj situaciji“.166
Digitalizacija tiskanih, slikovnih i zvučnih dokumenata, odnosno njihov prijenos s analognog
na digitalni format, danas je uobičajeni način kopiranja informacija na audiovizualnoj i
multimedijskoj građi. Repozitoriji ili digitalni arhivi su mjesta na koje ne samo akademske
zajednice, nego i narodne knjižnice sve više pohranjuju svoju građu te joj omogućuje
besplatan pristup. Pri tome se često služe uslugama specijaliziranih ustanova za
digitalizaciju.167
164
Gorman, Michael. Nav. dj. Str. 71. 165
Usp. Smjernice za audiovizualnu i multimedijsku građu u knjižnicama i drugim ustanovama. Zagreb :
Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2005. Str. 8. 166
Nav.dj. Str. 9. 167
Nav. dj. Isto.
59
U sklopu svojih analiza danas sve raširenijeg fenomena e-knjige Danijela Živković također
ukazuje da se u knjižničarskoj teoriji i praksi do 1960-ih godina govori još uvijek o knjizi tako
da se jednoznačno misli na tiskanu, papirnu knjigu. Iz papirnog oblika sadržaj knjige prelazi
na druge medije - na strojno čitljive vrpce 1975. godine, na videovrpce, mikrofiševe i filmove
1977. godine, na softver 1985. godine, na zvučnu knjigu na kasetama i CD-ROM-u 1986.
godine te elektroničku knjigu 1994. godine.168
Nagli porast prometa e-knjigom bilježi se
nakon 2005. godine, tako da je ona danas dio nakladničkih planova i produkcije, ponude u
knjižarama te prihvaćena vrsta građe u knjižnicama. E-knjiga kao novi nakladnički proizvod
postaje dijelom hibridnih i digitalnih knjižnica. Sve više prodire u različita područja
nakladništva, od komercijalnog do znanstvenog i sveučilišnog. Naročito je raširena na
američkom tržištu, za razliku od prilika na europskom tržištu koje je teritorijalno i jezično
rascjepkano.169
Za razliku od mnogih drugih zemalja u Hrvatskoj još ne postoji nacionalna
strategija za uvođenje e-knjiga u knjižnice, pa je to za sada rijetka praksa koja ovisi od
inicijativa pojedinih lokalnih knjižnica.
E-knjiga se često definira kao elektronička verzija tiskane knjige. Pojmovi digitalni i
elektronički se rabe kao sinonimi, a koristi se i pojam mrežni (online). E-knjiga je dostupna i
raspačava se pomoću platformi, uređaja koji sadrži potreban hardver i softver. E-knjigu može
se definirati kao jednu ili više računalnih datoteka omeđenoga sadržaja koje su dostupne
javnosti na mreži (mrežna knjiga) ili u materijalnom obliku (na CD-ROM-u, DVD-u i drugim
elektroničkim materijalnim medijima.“170
Uz pojam e-knjige veže se i pojam e-čitanje. Postojanje društvenih mreža i elektroničkih
izdanja dovelo je do nastanka pojma društveno e-čitanje, a vezano je uz pretpostavku da se
putem društvene mreže može utjecati na način čitanja i izbor naslova.171
E-posudba ili posudba e-knjiga bitno se razlikuje u pravnom smislu od posudbe tiskanih i
ostalih materijalnih oblika knjige i ostale građe. Radi se o svojevrsnoj e-usluzi jer nakladnik
iznajmi knjigu knjižnici, a ona je posudi korisniku. Knjižnica sklapa ugovor s autorom ili
nositeljem prava za e-posudbu, čime stječe pravo iskorištavanja. E-knjiga nije u vlasništvu
168
Živković, Danijela. Knjižnice u vremenu e-knjige. // Horvat, Aleksandra ; Danijela Živković. Između javnosti
i privatnosti ; Knjižnice u vremenu e-knjige. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2012. Str. 95. 169
Živković, Danijela. Nav. dj. Str. 133. 170
Nav. dj. Str. 98-99. 171
Nav. dj. Str. 111.
60
knjižnice pa je za knjižnicu njezino korištenje vremenski ograničeno. Knjižničari tako
razvijaju nove poslovne modele u novom okruženju kako bi zadovoljili osnovne zadaće.
Danijela Živković ističe:
„Današnji poslovni modeli odražavaju različito viđenje e-knjige: nakladnici i knjižari u e-
knjizi vide robu, a knjižničari kulturno dobro na kojem se temelje knjižnične usluge.“172
Osim iznajmljivanja od nakladnika, e-knjiga se može uključiti u tradicionalnu ulogu
posudbenih knjižnica tako što ih knjižnice kupuju na e-čitačima. Poželjno je da se knjižnice
uključuju u konzorcije kako bi lakše pregovarale oko licencija. Davatelj licencija može biti
nakladnik ili proizvođač e-publikacije.
Razmatranja Danijele Živković o e-knjizi važna su za temu našeg rada o prilagodbama
narodnih knjižnica promjenama u suvremenom društvu između ostaloga i zato što nude
odgovor na dvojbu imaju li knjižnice šanse održati se u digitalnom dobu (usporedi s
potpoglavljem 2.3.5. Knjiga i budućnost knjižnice). Autorica Živković ističe:173
„Briga za sadržaj i dalje će ostati u domeni knjižnica. Knjižnice, naime, okupljaju sve znanje
bez obzira na jezik i gledišta iznesena u djelima i u tome je njihova jedinstvena trajna uloga.
Očekuje se da će knjižnice izraditi strategije u kojima će e-knjiga biti uspješno ugrađena u
poslovanje i tako će ostvarivati svoj cilj.“
4.2.2. Prostor
Budući da je fizički prostor pretpostavka novih uloga narodnih knjižnica u suvremenom
društvu, a to je da budu višenamjenska središta svojih zajednica, u ovom se potpoglavlju
opširnije analiziraju novi koncepti u arhitekturi i unutrašnjem uređenju knjižnica.
U IFLA-inim smjernicama za narodne knjižnice ističe se da knjižnične zgrade imaju važnu
ulogu u radu narodne knjižnice: 174
172
Nav. dj. Str. 128-130. 173
Nav. dj. Str. 172. 174
IFLA-ine smjernice za narodne knjižnice. Nav. dj. Str. 25-26.
61
„Trebaju biti projektirane tako da odražavaju funkcije knjižničnih službi, trebaju biti
dostupne svima u zajednici i dovoljno fleksibilne za uključivanje novih i izmijenjenih službi...
Trebaju biti smještene u blizini drugih aktivnosti u zajednici, na primjer trgovina, kulturnih i
prometnih centara... Dobro iskorištena narodna knjižnica znatno će pridonijeti životnosti
gradske sredine i bit će važan obrazovni i društveni centar te mjesto sastajanja, naročito u
rijetko naseljenim seoskim sredinama.“
Prema Charleni S. Hurt i Thomasu L. Findleyu, knjižnična arhitektura i unutarnji dizajn u
posljednjim desetljećima 20. stoljeća i početkom 21. stoljeća fokusiraju se na promjenu od
knjižnice dizajnirane primarno za čuvanje papirnih zbirki prema knjižnici dizajniranoj tako
da omogući pristup tehnologiji, digitalno pohranjenim informacijama, učenju i istraživanju.175
Autori Hurt i Findleyu ukazuju da presudni značaj na arhitekturu i dizajn suvremenih
knjižnica imaju:
informacijska tehnologija;
rastuća uloge knjižnice kao društvenog mjesta u zajednici – knjižnica funkcionira kao
mjesto suradnje, susreta i okupljanja različitih skupina, pa se pružanje informacija i
programa za specifične skupine, npr. za djecu i roditelje, mlade odražava i na unutarnji
knjižnični dizajn (usporedi potpoglavlje 2.5. Knjižnica kao središte djelovanja u
zajednici i potpoglavlje 4.1.4. Knjižnice kao komunikacijska središta);
potrebe za „tehnološki intenzivnim prostorom“ s računalima i asistencijom u korištenju
računala;
ko-lokacija ili dijeljenje zajedničkih prostora, odnosno rastući trend gradnje
višenamjenskih prostora, koji se sastoje od skupa javnih, zajedničkih prostora za
zajednicu uključujući knjižnicu, rekreacijske prostore, prostore lokalne vlasti, restorane,
robne kuće, prostore za izvedbene namjene i dr.; također je rašireno kombiniranje
narodnih sa sveučilišnim i školskim knjižnicama;176
175
Usp. Hurt, Charlena S.; Thomas L. Findley. Library architecture and design. // Encyclopedia of Library and
Information Sciences : Third Edition / Marcia J. Bates Editor-in-Chief, Mary Niles Maack Associate Editor.
Boca Raton : CRC Press ; Taylor and Frances Group, LLC, 2010. Str. 3304-3312. 176
Preteča takvih modernih knjižničnih koncepata je Centre Pompidou u Parizu (1977.), u kojemu su kombinirani
muzej, galerije, kulturni centar i knjižnične usluge. U nordijskim zemljama udomaćen je takav koncept, pa se u
danskoj arhitektonskoj ikoni, otoku kuture, KulturØen, Knjižnica u Middelfartu, sagrađena 2006. godine, nalazi
u istoj zgradi s turističkim uredom, kinom i restoranom. Zanimljiva je i integracija knjižničnih usluga s
uslugama gradske uprave (npr. u danskom gradu Aarhusu), kao i s podukama o korištenju interenta i uloge
knjižnice vezane uz rastuće e-društvo, cjeloživotno učenje, e-vladu i dr. Primjer takvog tipa modernih knjižnica
je danski Community Center Gellerup koji uz knjižnicu sadrži zdravstveni centar, centar za zapošljavanje i café.
Usp. Lauridsen, Jens. The library in urban space. // Library space : inspitration for buildings and design / ed. by
Hellen Niegaard, Jens Lauridsen and Knud Schulz. Copenhagen : Danish Library Association, 2008. Str. 23-26.
62
pravo dostupnosti i jednakog pristupa svima, uključujući osobe s invaliditetom i njihova
pomagala kojima treba prilagoditi prostor knjižnice;
povećane mjere sigurnosti od krađe knjižnične imovine i osobne imovine korisnika;
isticanje održivog dizajna, poznatog pod nazivom zelena knjižnica (korištenje građevnih
materijala s održivim i recikliranim komponentama kao noviji trend u knjižničnoj
arhitekturi i interijeru);
popularnosti caféa i restorana kao dijela novih ili renoviranih knjižnica, a što je
započelo u 1990-im godinama.
Uz knjižnicu kao mjesta znanja, kulture, učenja i iskustva, Hellen Nieegaard ističe još neke
društvene i tehnološke trendove koji utječu na arhitekturu i dizajn suvremenih knjižnica, prije
svega iz perspektive u svijetu poznate nordijske tradicije uređenja knjižnica s transparentnim,
otvorenim prostorom i svijetlim interijerom i mnogim oglednim primjerima suvremenih
knjižničnih zgrada i prostora.177
Ti trendovi su razvoj prema knjižnici kao mjestu za
eksperimentiranje (usporedi slično stajalište Maije Berndtson u potpoglavlju 4.1.4. Knjižnice
kao komunikacijska središta) i knjižnica kao atrakcija, landmark u svojem urbanom
okruženju.
Prema Nieegaard, „nova knjižnica“ ili knjižnica budućnosti kao eksperimentarium označava
mjesto koje stimulira osobna iskustva i igranje s umjetnošću, informacijama i znanjem kao
novi način osobnog učenja i prosvjećivanja. Ova tendencija je vezana uz rastući interes za tzv.
ekonomiju iskustva i učenje kroz kreativnost i reflektiranje individualističke prirode
modernog društva. Koncept je nazvan Nova knjižnica koja je prvenstveno MJESTO,
zajednički javni prostor i okupljalište svoje zajednice, prostor za susretanje, inspiraciju,
koncentraciju, učenje i kontemplaciju, pristup knjizi, internetu i drugim medijskim
formatima178
(svoje viđenje koncepta Nove knjižnice daje i Jens Thorhauge, usporedi s
potpoglavljem 2.3.1. Neoliberalni kapitalizam i konzumerističko društvo).
177
Niegaard, Hellen. „Something is changing in the state of Denmark“ : six aspects of current Danish library
developmen“. // Library space : inspiration for buildings and design / ed. by Hellen Niegaard, Jens Lauridsen
and Knud Schulz. Copenhagen : Danish Library Association, 2008. Str.7. 178
Niegaard, Hellen. Digital drive and room for contemplation: library transformation – international tendencies.
// Library space: inspiration for buildings and design / ed. by Hellen Niegaard, Jens Lauridsen and Knud Schulz.
Copenhagen : Danish Library Association, 2008. Str. 14-15.
63
Mnoge knjižnice u svijetu, prije svega knjižnice velikih gradova, funkcioniraju kao atrakcije,
landmark u svojem urbanom okruženju. Ove zanimljive trendove u knjižničnim konceptima,
arhitekturi i dizajnu reprezentira javna knjižnica u američkom gradu Seattleu – smještena je u
središtu urbanog prostora, ali i sâma knjižnica tvori urbano središte unutar gradskog središta
kao kulturno i društveno okupljalište. Budući da je kreirana kao mega-skulptura u staklu i
željezu, svojom strukturom izgrađena je kao javna atrakcija. Takve „spektakularne“ knjižnice
javljaju se u mnogim zemljama svijeta na prijelazu milenija, a svrha im je revitalizacija
gradskih središta, ali i natjecanje velikih gradova u svojem brandiranju i privlačenju bogatije
klase.179
Hellen Nieegaard ističe da do promjena dolazi i u pozicioniranju narodnih knjižnica kako u
svojim sredinama, tako i društvu općenito. Uz lokalne knjižnice pokreću se i tematske
knjižnice, dizajnirane prostorom, zbirkama i uslugama za određene ciljane grupe ili specifične
svrhe poput obiteljske knjižnice u njemačkim gradovima Bochumu i knjižnice za mlade u
Dresdenu pod nazivom A hot spot library - istovremeno je Internet café i doslovno knjižnica
bez knjiga, knjižnični prostor s nekoliko fizičkih medija, poput magazina, novina i stripova, s
bežičnim pristupom za pretraživanje književnosti, glazbe, umjetnosti preko plazma ekrana i
face-to-face uslugama. Combi library ili integrirana knjižnica često se kombinira s drugim
aktivnostima, poput kina i kulturnog centra. Kindergarten libraries ili knjižnice uz dječje
vrtiće nude roditeljima mogućnost da kad dolaze po djecu istovremeno posude i slikovnice.
Mobile libraries ili bibliobusi također su oblik knjižnica, ali postoje i drugi oblici mobilnih
knjižničnih usluga za korisnike, koji se pojavljuju na festivalima i sajmovima.180
Hellen Nieegaard ukazuje da unutarnji dizajn i raspored prostora također odražavaju
holistički, hibridni karakter novog tipa knjižnice s obzirom na građu i namjenu – u njoj se
zajedno nalaze tiskana, materijalna, tradicionalna građa s digitaliziranim, virtualnim
uslugama, a takva knjižnica funkcionira kao zajedničko okupljalište zajednice. Korisnici ne
dolaze samo posuditi knjige, nego se susresti s drugima, čitati, slušati. Stoga su korisnički
prostori podijeljeni u zone aktivnosti s jednostavnim i pregledim pristupima. Odmah pri ulazu
omogućen je brzi pristup informacijskim uslugama, računalima, caféu, izložbenom prostoru,
novim knjigama, zbirkama s građom i sustavom za samoposudbu, uslugama gradske uprave.
179
Usp. Ploug Dahlkild, Nan Christian. Library architecture : history. // Encyclopedia of library and information
sciences / Marcia J. Bates, editor-in-chief. Boca Raton : CRC Press ; Taylor and Francis Group, 2010. Str. 3323.
Str. 3313-3325. 180
Nieegaard, Hellen. Digital drive and room for contemplation. Nav. dj. Str. 21.
64
Druga zona nudi asistenciju i stručnu uslugu knjižničara, a povezana je s fizičkim zbirkama i
digitalnim zbirkama. Tu se nalaze računalne radne stanice za pretraživanje i usluge na
internetu. Treća zona namijenjena je učenju i istraživačkom radu, dok se četvrta zona sastoji
od posebnih prostora za razne aktivnosti poput slušanja glazbe, gledanja filmova, sastajanja,
ponude multi-studija s mogućnostima za uređivanje glazbe, teksta i dr. Bežični pristup je
svugdje osim u potpuno mirnoj zoni za studijski rad. Radno vrijeme knjižnica također je bitno
za pružanje kvalitetnih usluga. Današnji medijski formati i informacijsko-tehnološki
knjižnični servisi omogućuju 24-satni pristup 7 dana u tjednu. I fizička knjižnica je otvorena
veći dio dana.181
Jens Lauridsen također ističe vrijednost narodnih knjižnica kao javnih mjesta ne samo u
kontekstu danskog društva, nego i u globalnom kontekstu.182
Kao što su trgovi najpopularniji
javni prostori u mediteranskim zemljama, takvu funkciju u nordijskim zemljama imaju
narodne knjižnice. U Danskoj su narodne knjižnice povijesno vezane uz razvoj demokracije,
opće obrazovanje i prosvjećivanje. Knjižnica je prije svega demokratski prostor, kojemu svi
građani imaju jednak i slobodan pristup. Naime, u razvijenim demokratskim društvima poput
danskog, knjižnica nije samo servis za građane, nego potreba za aktivno građanstvo i
pretpostavka za demokraciju. Kao što knjižnica mora osigurati pristup znanju i kreirati mrežu
(u smislu integracije) između građana u lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj perspektivi,
tako knjižnična arhitektura treba kreirati mrežu ili vezu između knjižnice kao institucije i
urbanog okruženja. Iskustva pokazuju da su knjižnice vrlo važne faktori u razvoju gradova.
Nova dinamična urbana područja mogu se brzo kreirati oko knjižnične zgrade zbog stalnog
velikog broja posjetitelja. U urbanim područjima knjižnice imaju ogroman potencijal u
kreiranju lokalnog identiteta.
Nan Christian Ploug Dahlkild ukazuje na još jednu važnu temu vezanu uz arhitekturu i dizajn
knjižnica na kraju 20. i početka 21. stoljeća, a to je utjecaj globalizacije, kako u
komunikacijskom umrežavanju i dostupnosti informacijama, tako i u knjižničnoj
arhitekturi.183
Ploug Dahlkild ističe da naročito u Japanu, Kini i Jugoistočnoj Aziji nove
knjižnične zgrade doživljavaju ekspanziju i eksperimentiraju s mogućnostima nove
informacijske tehnologije. Neke su građene u regionalnom stilu, ali često reprezentiraju isti,
181
Nav. dj. Str. 19-20. 182
Lauridsen, Jens. The library in urban space. Nav. dj. Str. 23 -26. 183
Ploug Dahlkild, Nan Christian. Library architecture : history. Nav. dj. Str. 3324.
65
„monumentalni futurizam“ kao i knjižnične zgrade na Zapadu. Tako jedna od
najambicioznijih interkontinentalnih i interkulturnih knjižničnih inicijativa u arhitekturi
predstavlja nova aleksandrijska knjižnica Alexandrina, koja podjednako kombinira elemente
povijesti i sadašnjosti, različitih kultura, jezika i dijelova svijeta.184
Hrvatska nema značajnije graditeljske tradicije narodnih knjižnica kao samostalnih objekata.
Knjižničarka iz Gradske knjižnice Zadar, Vera Vitori, ukazuje da hrvatsko knjižničarstvo ima
tradiciju prenamjene određenih građevina za potrebe narodnih knjižnica, kao i planiranje
knjižnica pri kulturnim objektima, dok je namjenska knjižnična arhitektura donedavno bila
iznimno rijetka pojava.185
Ali zato pod utjecajem društvenih promjena i mrežne tehnologije od
druge polovice 1990-ih godina u Hrvatskoj postoji uzlazni trend obnavljanja i planiranja
novih knjižničnih zgrada, s najvećim naglaskom na narodne knjižnice.186
4.2.3. Tehnologija (oprema)
Internet je iz temelja izmijenio globalnu komunikaciju te svim korisnicima knjižnica
omogućio online pristup informacijama i dostupnost zbirkama različitih medija. Stoga je
važno da knjižnica osigura opremu za pristup internetu koja će omogućiti korištenje
multimedijskih dokumenata dostupnih online – softver, grafičke i zvučne kartice te
slušalice.187
Internet omogućuje različite oblike online komunikacije koji pridonose uslugama knjižnice
kao što je slanje tekstualnih poruka generičkog naziva SMS (Short Message Service), video-
pričaonice (videochat), Voice over Internet Protokol (VoIP), druge tehnologije koje
omogućuju netekstualnu komunikaciju - podcast zapisi glazbe, pjesama, videa, učenja jezika
ili digitalizirano pričanje priča na različitim jezicima. Za višejezične zajednice bitni su
višejezični integrirani sustavi. Unicode je naziv za standard koji omogućuje upravljanje i
184
Isto. 185
Vera Vitori ukazuje da se gradske ili područne knjižnice u Hrvatskoj do 1990-ih godina gotovo i nisu gradile.
No, presedan je da su u 20. stoljeću izgrađene čak dvije zgrade nacionalne knjižnice u Zagrebu, 1913. i 1995.
godine. Jedina namjenski projektirana gradska knjižnica je ona u Karlovcu. Usp. Vitori, Vera. Zastupljenost
teme o arhitekturi, planiranju i izgradnji knjižnica u literaturi – nedostaje li nam priručnik? // Vjesnik
bibliotekara Hrvatske 55, 3-4(2012), 79-102. 186
Usp. Grošinić, Anica. Izgradnja i opremanje narodnih knjižnica – hrvatska iskustva. // Narodne knjižnice u
novoj Europi 5 : utjecaj globalizacije i informatizacije na narodne knjižnice u tranzicijskim zemljama : zbornik
radova / urednica Tatjana Nebesny. Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica, 2003. Str. 203-220. 187
Smjernice za audiovizualnu i multimedijsku građu u knjižnicama i drugim ustanovama. Nav. dj. Str. 17.
66
korištenje višejezičnog pristupa svim zbirkama te korisnicima omogućuje korištenje
knjižničnih računalnih usluga na bilo kojem jeziku.188
Web 2.0 tehnologije pridonose stvaranju okružja Knjižnice 2.0 u kojoj korisnici mogu aktivno
sudjelovati u stvaranju i dijeljenju vlastitih sadržaja stvorenih na mreži, razvijati pristup građi
koja zadovoljava specifične potrebe njihovih zajednica te se uključiti u društveno
umrežavanje (što se često naziva Web 3.0) (usporedi s potpoglavljem 4.1.4. Knjižnice kao
komunikacijska središta). Primjeri takvih tehnologija su društveni sadržaji (blogovi i wikiji),
društveno umrežavanje (npr. Facebook), objavljivanje digitalnih fotografija i filmova (npr.
Flickr, Youtube), društveno prikupljanje omiljenih poveznica (suradnja u stvaranju i razmjeni
mrežne građe, npr. Delicious), društveni sadržaji koje stvaraju korisnici (npr. mrežne stranice
koje održavaju korisnici), agregatori i označivanje (tagiranje).189
Uz računalnu opremu i programsku podršku, knjižnice mogu olakšati korištenje tih
tehnologija tako što će svojim zajednicama pružiti i edukaciju. Osim toga, knjižničari mogu
pomoći korisnicima u razvijanju online zajednica posebno pružanjem smjernica za odjelu
oznaka (tagova) društvenim mrežama.
Prema Jensu Thorhaugeu, u nordijskim se narodnim knjižnicama mogu pratiti tri vala
implementacije informacijske tehnologije u suvremene narodne knjižnice.190
Inicijalna faza u
1980-im godinama fokusirala se na razvoj javno dostupnog kataloga - Open Public Access
Catalogue (OPAC) ili elektroničku dostupnost bibliografskih baza podataka. Druga faza u
1990-ima i na samom početku 21. stoljeća uvela je u knjižnice nove digitalne medije i nove
usluge kao što su dostupnost elektroničkim časopisima i web servisima poput Pitajte
knjižničare, predmetni portal i druge usluge na webu. Iako je zabilježen pad korištenja
klasičnih, osnovnih aktivnosti u narodnim knjižnicama, opća tendencija je bila da su korisnici
počeli koristi knjižnicu na drugačiji način, a ne prvenstveno radi posudbe knjiga. Treća faza
od kraja prvog desetljeća 21.stoljeća pa do danas obilježena je pojavom servisa za
pretraživanje informacija kao što su Google, Youtube, Flickr i mnogi drugi.
188
Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice s IFLA-inim Manifestom za multikulturalne
knjižnice. Nav. dj. Str. 25. 189
Nav. dj. Str. 25-26. 190
Usp. Thorhauge, Jens. Agenda for the new library : towards the knowledge society : three waves of change in
the modern library. // Nordic Public Libraries 2.0. Nav. dj. Str. 12.
67
Primjera radi, u finskom knjižničnom sustavu postoje tri razine online usluga:
nacionalna razina: portal libraries.fi i referentna usluga Ask a librarian;
regionalne razine: portali za mreže velikih regionalnih knjižnica (npr. Helmet okuplja
knjižnice grada Helsinkija, PIKI okuplja knjižnice grada Tampere);
lokalna razina: mrežne stranice pojedinih knjižnica s bazom podataka, mogućnostima
rezervacije građe, korištenjem interneta i sl.
Barbara Lison naziva narodne knjižnice čvorovima u kontekstu lokalnih, regionalnih i
nacionalnih informatičkih i informacijskih mreža.191
Ova konstatacija ilustrira poziciju
knjižnica u umrežnom društvu i može se povezati s analizama o funkcioniranju umrežnog
društva M. Castellsa (vidi potpoglavlje 2.2.2. Umreženo društvo) i nalazima A.-V. Anttiroiko
i R. Savolainen o knjižnicama kao medijatorima u procesima globalizacije i informacijskog
(vidi potpoglavlje 2.2.4. Globalizacija društva).
U okviru svojih razmatranja o globalnoj informacijskoj infrastrukturi kao preduvjetu za
sveobuhvatan pristup informacijama Christine L. Borgman ukazuje na razlike u opremljenosti
informacijskom infrastrukturom u anglosaksonskim zemljama s jedne strane, a istočno- i
srednjoeuropskim zemljama nakon urušavanja socijalizma i završetka Hladnoga rata s druge
strane.192
Ističe da je na početku 1990-ih godine veliki dio srednje i istočne Europe imao
minimalnu telekomunikacijsku i računalnu infrastrukturu. Međutim, nova informacijska
tehnologija ubrzo se uvodi ne samo iz filantropskih razloga sredstavima privatnih donatorskih
zaklada,193
nego i zbog ekonomske motiviranosti kompanija iz razvijenih zemalja za
ulaganjem u telekomunikacije i računalne mreže u srednjoj i istočnoj Europi kao novog
velikog tržišta za informacijsku tehnologiju i stvaranje preduvjeta za poslovanje. Jedno od
prvih ulaganja u tom području u informacijsku infrastrukturu bila je automatizacija
knjižničnog poslovanja odabranih znanstvenih knjižnica. Time im je omogućeno pružanje
usluga putem interneta i njihovi su zapisi postali dostupniji i poznatiji. Financiranje
automatizacije knjižnica bio je način poboljšanja pristupa informacijama i promicanja
191
Lison, Barbara. Internet usluge u njemačkim narodnim knjižnicama – izazovi umreženog društva. // Narodne
knjižnice u novoj Europi : utjecaj globalizacije i informatizacije na narodne knjižnice u tranzicijskim zemljama :
zbornik radova / urednica Tatjana Nebesny. Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica, 2003. Str. 65-
66. 192
Usp. Borgman, Christine L. Od Gutenbergova izuma do globalnoga informacijskog povezivanja : pristup
informaciji u umreženom svijetu. Lokve : Naklada Benja ; Zadar : Gradska knjižnica Zadar, 2002. Str. 202. 193
Primjera radi, Soroseva zaklada je 1990-ih godina pomagala informatičku opremljenost knjižnica u srednjoj i
istočnoj Europi, uključujući i Hrvatsku. Na taj način je računala dobila i Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“
Koprivnica.
68
suradnje knjižničnih institucija unutar države i između država. Poboljšavanje informacijskoga
pristupa također se smatralo sredstvom ubrzanja procesa demokratizacije.194
Christine L. Borgman također uspoređuje međunarodne i međukulturne razlike u iskustvima i
pretpostavkama vezanima uz informacijsku infrastrukturu, a njenim usporedbama može se
prepoznati i nasljeđe hrvatskih narodnih knjižnica. Borgman ističe da knjižnične usluge u
srednjoj i istočnoj Europi odražavaju raznoliki utjecaj europskih knjižničnih tradicija i
socijalističke filozofije. Jedno od obilježja knjižnica u tom području je usmjerenost na čuvanje
kulturnog nasljeđa, više nego na pristup informacijama. Tu je prisutna i tradicija koja ne
podržava suradnju, a postoje i strukturne prepreke suradnji, kao i minimalna koordinacija
usluga (npr. podzajednice knjižnica u nadležnosti su različitih ministarstava).195
Prema Borgman, države srednje i istočne Europe nisu u svojoj povijesti razvile društvo u
kojem informacija ima visoku vrijednost. Smatra da je državama tog područja zadaća
obrazovati stanovnike o vrijednosti informacija kod donašanja odluka u svim sferama života.
Upravo u ovom segmentu knjižnice, smatra Borgman, imaju veliku zadaću i ulogu.196
RFID tehnologija. Uz računalnu tehnologiju, u knjižnice ulaze i druge tehnologije koje
unapređuju procese poslovanja, npr. radiofrekvencijska identifikacijska tehnologija (RFID) za
tagiranje knjiga. Radi se o sustavu koji se uvodi u knjižnice krajem 1990-tih. Ubrzava
knjižnično poslovanje, poput posudbe, samoposudbe, revizije zbirki i sl. Prikladan je za brzo
pronalaženje knjiga i druge građe (CD-a, DVD-a) i sprečavanje njihovog otuđivanja. Oprema
za korištenje RFID-a sastoji se od elektroničkih oznaka s mikročipom i antenom, a
korisnicima omogućava i samoposudbu građe.
194
Borgman, Christine L. Nav. dj. Str. 205. 195
Dok je automatizacija knjižnica u Sjedinjenom Američkim Državama i Velikoj Britaniji od 1960-ih godina
dovela do pomaka u poslovanju, novčanih ušteda zbog suradnje, poboljšanoga pristupa knjižničnim zbirkama i
raznolikih novih usluga, Christine L. Borgman nije preoptimistična što se tiče mogućnosti da zemlje srednje i
istočne Europe stvore slične informacijske infrastrukture, kao što sama kaže, „preskačući tako nekoliko
tehnoloških naraštaja“. Države srednje i istočne Europe uvode integrirane knjižnične sustave i brzo usvajaju
slične informacijske infrastrukture koje koriste razvijene države, no identično usvajanje kao u anglosaksonskim
društvima je, smatra Borgman, nemoguće očekivati zbog drugačijih radnih navika, stavova o informaciji,
drugačijim tradicijama očuvanja i pristupa, drugačijim ekonomskim i političkim sustavima, kao i drugačijim
obrazovnim sustavima“. Usp. Nav. dj. Str. 207-209. 196
Nav. dj. Str. 207.
69
U Hrvatskoj se za automatizaciju poslovanja (cirkulaciju građe i rad s korisnicima) uglavnom
koristi tehnologija zasnovana na barkodiranju, dok je učinkovitija, ali i skuplja RFID
tehnologija još uvijek rijetkost.
4.2.4. Osoblje
U suvremenom društvu značajno se mijenja i uloga knjižničara - od osobe koja prikuplja
izvore informacija i znanja prema osobi koja poučava i pruža informacije, uz potrebu svojeg
stalnog stručnog usavršavanja i cjeloživotnog učenja.
Michael Gorman smatra da bez obzira na informacijsko doba i digitalnu tehnologiju
zaposlenici u knjižnicama trebaju dobro vladati onim što se naziva jezgrom knjižničarstva:
temeljitim osnovnim znanjem iz katalogizacije, informacijske službe, nabave i izgradnje
zbirki, podučavanja korisnika kako se služiti knjižnicom i drugim specijalnim područjima
knjižničarstva (dječje knjižnice, referentna služba, rijetke knjige, službene publikacije, itd.) te
iz drugih područja praktičnog rada u knjižnicama. Gorman navodi vrijednosti kojima se u
radu trebaju rukovoditi knjizničari, a to su: dobro poznavati izvore, imati izvrsne
komunikacijske vještine i predanost radu u informacijskoj službi. Također ukazuje na
probleme koji razdvajaju praktičan rad u knjižnici i knjižničarsko obrazovanje, ukoliko ne
pruža adekvatno znanje i vještine potrebne knjižničarima u suočavanju s brzim promjenama u
društvenom okruženju i tehnologiji.197
Informacijsko-komunikacijska tehnologija učinila je svugdje u svijetu knjižničarski posao
jednostavnijim u području bibliografskih usluga, zadaća oko cirkulacije građe i korisnika, a
koje sada može odraditi manje osoblja. Međutim, u kontekstu prakse britanskih knjižnica Ann
Goulding ističe da se povećava potreba za složenijim stručnim i informacijskim uslugama
knjižnica i provođenjem obrazovnih i kulturno-animacijskih programa za korisnike.
Druga tema koja se treba uzeti u obzir kada se govori o knjižničnom osoblju u Velikoj
Britaniji vezana je uz prilagodbu knjižnica narasloj raznolikosti radnih modela i ugovora za
rad. Želimo istaknuti da se radi o posljedicama novog društvenog fenomena poznatog pod
197
Gorman, Michael. Nav. dj. Str. 11.
70
nazivom prekarnost198
(usporedi s potpoglavljem 2.3.1. Neoliberalni kapitalizam i
konzumerističko društvo).
Za razliku od britanskih knjižnica, u hrvatskim narodnim knjižnicama još nisu toliko izražene
posljedice prekarijata iako je unatrag nekoliko godina zbog nedostatka stručnog kadra i
zabrane novog zapošljavanja sve raširenija praksa zapošljavanja nestručnog osoblja preko
mjera hrvatske Vlade (program javnih radova i program stručnog obučavanja osoba sa
stručnim, knjižničarskim kvalifikacijama, ali bez radnog iskustva). Privremenim i
povremenim zapošljavanjem nastoji se probroditi nedostatak stručne radne snage, iako se
mnogo vremena ulaže na njezino podučavanje i uvođenje u posao.
U britanskim narodnim knjižnicama sve su zastupljeniji i volonteri, koji nisu ni besplatni ni
jeftini, jer zahtijevaju vrijeme za edukaciju i dodatne troškove. Volonteri mogu doprinositi
radu u knjižnici npr. kao pomoć osobama s oštećenjem vida kada dolaze na programe u
knjižnicu, pomoć u uspostavljanju veza sa zajednicom izbjeglica ili u jednostavnijim
knjižničarskim poslovima.
Hrvatska nema razvijenu kulturu i tradiciju volontiranja kao što je to slučaj posebice u
anglosaksonskim zemljama. U hrvatskim knjižnicama se prakticira volontiranje npr. u
vođenju čitateljskih grupa, kreativnih i obrazovnih radionica, dostavi knjiga u domove osoba s
invaliditetom i jednostavnijim knjižničarskim poslovima, kao što je npr. ulaganje knjiga u
police.
Kada se govori o knjižničnom osoblju u Velikoj Britaniji treća tema vezana je uz sastav
knjižničarske populacije koja treba reflektirati dramatične društvene promjene i
multikulturnost društva, kako bi se prilagodila novim korisnicima i novom načinu korištenja
knjižnica.
Možemo zaključiti da za razliku od Velike Britanije u Hrvatskoj zbog relativne nacionalne
homogenosti nije za sada u tolikoj mjeri izražena multikulturnost kao fenomen suvremenog
198
Fenomen prekarnosti ukazuje na nesigurnost zapošljavanja u suvremenom društvu. Prekarni radnici su
povremeni i privremeni radnici, kao i radnici na dio radnog vremena. Termin fleksibilan radnik ukazuje na
povremenost zapošljavanja, ali i zapošljavanje na nepuno radno vrijeme. Iako nisu nisu novost na tržištu rada,
istraživanja pokazuju da im je broj u porastu. Usp. Hromadžić, Hajrudin. Konzumerizam : potreba, životni stil,
ideologija. Nav. djelo. Str. 236.
71
društva. Potrebe nacionalnih manjina u Hrvatskoj uglavnom zadovoljavaju knjižnice za
nacionalne manjine.
Budući da je svugdje u svijetu radna snaga najveći trošak za narodne knjižnice prioritet u
upravljanju knjižnicama su inovativne metode organiziranja i korištenja ljudskih resursa. Od
knjižničnog osoblja ne očekuju se samo stručna znanja vezana uz temeljne knjižnične zadaće.
Automatizirane usluge samoposudbe (eng. self-service) u posuđivanju i vraćanju knjiga i
ostale knjižnične građe omogućuju u zemljama s razvijenim knjižničarstvom preusmjeravanje
financijskih resursa knjižnica na razvoj kompetencija knjižničnog osoblja. Budući da je
suvremenim knjižničnim konceptima zajedničko da knjižnicu sagledavaju kao okupljalište
građana, mjesto susretanja i uključivanja u različite obrazovne i kulturne aktivnosti, kao i
mjesto za demokratsko sudjelovanje, što uključuje debate i kulturno-obrazovne aktivnosti
(vidi potpoglavlje 4.1.4. Knjižnice kao komunikacijska središta), razvoj kompetencija
knjižničnog osoblja treba omogućiti da djeluju kao organizatori programa učenja, promotori
čitanje i sl.199
Knjižnično osoblje treba dobro vladati i znanjima vezanima uz korištenje informacijske
tehnologije. Stoga se javlja novi profil zanimanja koji objedinjava stručna knjižničarska
znanja i informatička znanja pod nazivom sistemski knjižničar.200
4.2.5. Službe, usluge i korisnici
Službe. Velike promjene u društvu i tehnologiji odražavaju se i na knjižnične službe i usluge,
kojima je cilj organizirati zbirke i njihovo pružanje tako da maksimalno zadovolje potrebe
korisnika. Ovdje se navode promjene u temeljnim knjižničnim službama – službi za stručnu
obradu, odnosno bibliografsku kontrolu i informacijskoj službi.
Bibliografska kontrola ili razmjenjivost kataložnih zapisa povezana je s pitanjima zaštite i
čuvanja ljudskih zapisa. Michael Gorman ukazuje da elektronički dokumenti zbog
nepostojanosti i promjenjivosti predstavljaju problem bibliografskoj kontroli, odnosno
199
Usp. Thorhauge, Jens. Agenda for the new library : towards the knowledge society: three waves of change in
the modern library. // Nordic Public Libraries 2.0. Nav. dj. Str. 7-11. 200
Usp. Wilson, Thomas C. Sistemski knjižničar : oblikovanje uloga, definiranje vještina. Zagreb : Hrvatsko
knjižničarsko društvo, 2006.
72
razmjenjivosti kataložnih zapisa. Problematično je i pitanje njihovog vrednovanja i opisa.201
Gorman ukazuje da se u metapodacima pokušao naći neki „treći put“ između „... pretraživača
i programa za pretraživanje slobodnog teksta te monumentalne arhitekture bibliografske
kontrole, koje knjižničari razvijaju posljednjih stopedeset godina“.202
Metapodaci
predstavljaju nisku razinu bibliografskih podataka, odnosno srednji put između katalogizacije
i pretraživanja po ključnim riječima.
Informacijska služba. S uvođenjem novih tehnologija u knjižnice mijenjaju se i drugi aspekti
knjižničnih službi i usluga, pa tako dolazi do promjena u informacijskoj službi zato što
knjižničari i korisnici mijenjaju navike korištenja informacijama. Prema Michaelu Bucklandu,
najvažnija promjena je u potpuno drugačijem viđenju odnosa: umjesto da je u središtu
knjižnica, sada je u središtu korisnik.203
Dok promjena papirne u automatiziranu knjižnicu (posljedica automatizacije knjižničnog
poslovanja) gotovo da i nije utjecala na knjižnične korisnike, velika promjena nastaje kada
online katalog počinje zamjenjivati katalog s listićima. Važno proširenje knjižničnih usluga je
mogućnost da se elektronički pohranjenoj građi omogući pristup izvan knjižnice, tako da se
korisnici s odgovarajućom opremom i vještinama sami mogu koristiti tim izvorima.204
U kontekstu promjena u informacijskoj službi Michael Gorman smatra da treba preispitati i
afirmirati osnovne vrijednosti knjižničarske struke želi li se ona dalje razvijati u vremenu
promjena te održavati etičnost usluga koje pruža pojedincima i društvu, a koje knjižničarsku
struku čine posebnom.205
Smatra informacijsku službu licem u lice temeljem razvoja
knjižnične službe tijekom povijesti i povezuje je s osam osnovnih vrijednosti
knjižničarstva:206
čuvanje (različiti izvori znanja i informacija čine knjižnične zbirke, koje treba čuvati, a
veliki problem e-izvora je nestalnost);
služba (zbirka se treba organizirati tako da bi se mogla pretraživati; bibliografska
kontrola je stoga komplementarna informacijskoj službi; organizacija zbirki i tumačenje
knjižničara korisnicima kako se njima služiti temelj je informacijske službe; vrijednosti
201
Gorman, Michael. Nav. dj. Str. 92. 202
Nav. dj. Str. 118. 203
Nav. dj. Str. 90. 204
Nav. dj. Str. 76. 205
Nav. dj. Str. 81-82. 206
Nav. dj. Str. 74-83.
73
koje trebaju imati knjižničari su dobro poznavanje izvora, izvrsne komunikacijske
vještine i predani rad u informacijskoj službi);
intelektualna sloboda (knjižnice su posvećene slobodnom izražavanju i slobodi
svakoga da proučava bilo koji aspekt ljudskih zapisa);
racionalnost (u odnosu na upućivanje korisnika na izvore, podjednako tiskane i
elektroničke – maksimalna učinkovitost s minimalnim vremenom);
pismenost i učenje (nepismenost i apismenost glavni su neprijatelji učenja u
suvremenom društvu; ljudi koji znaju čitati, ali ne čitaju, jednako su obavijeni tamom
neznanja kao i ostali doista nepismeni);
jednakost pristupa (digitalni jaz tek simptom svih društvenih promjena, manifestacija
društvenih nejednakosti svih vrsta; tehnologija se može upotrijebiti za smanjivanje
nejednakosti u pružanju informacijskih usluga i pomoću e-informacijske službe, ali je
ne može eliminirati – o ovoj problematici pisali smo u potpoglavljima 2.2.2. Umreženo
društvo i 2.3.6. Društvena pravednost u dostupnosti knjižnicama);
privatnost (korisnici informacijskih usluga imaju pravo na privatnost kod dobivanja
knjižničnih usluga);
demokratičnost (knjižnice su prije svega demokratične ustanove, zalažu se za slobodu,
jednakost i prava ljudi. Gorman apostrofira: „Ideja da demokracija ovisi o dobro
informiranom biračkom tijelu možda jest floskula, no ona jest istinita. U širem smislu,
demokracija ovisi o obrazovanju, a knjižnice su sastavni dio obrazovanja.“).
Gorman smatra da su za dobru informacijsku službu podjednako bitne informacijske vještine
knjižničara i primjerene zbirke. Ako ne razumije korisnika, i najstručniji knjižničar informator
bit će neučinkovit, čak ako su zbirke primjerene.207
Robert M. Hayes ukazuje na još jedan važan aspekt utjecaja informacijske tehnologije na
knjižničnu informacijsku službu, a koji je povezan s internetom.208
Internet je direktni
infomacijski servis s tendencijom stalnog rasta. Krucijalno je da sa širenjem informacijskih
izvora raste i značaj informacijskih servisa. U tom smislu važno je uvidjeti da je knjižnica
više od zbirke građe i više od pristupa toj građi i informacijama koje sadrže, premda će to biti
i nadalje. Hayes definira knjižnicu kao agenciju koja vrši selekciju već od procesa nabave
207
Gorman, Michael. Nav. dj. Str. 83. 208
Hayes, Robert M. Library automation : history. // Encyclopedia of Library and Information Sciences : Third
Edition. / Marcia J. Bates Editor-in-Chief, Mary Niles Maack Associate Editor. Boca Raton : CRC Press ; Taylor
and Frances Group, LLC, 2010. Str. 3334-3335.
74
građe preko pomoći korisnicima da nađu i odaberu potrebne informacije pa do situacije kada
knjižničari za korisnike pretražuju informacije i analiziraju dobivene rezultate. Knjižnica je
također pomoć korisnicima kako da se služe informacijskim izvorima, pa su knjižnične usluge
u podučavanju od naročite važnosti, čemu doprinosi stalni rast informacijskih izvora.
Usluge. Na knjižnične usluge utječu nove informacijsko-komunikacijske tehnologije s jedne
strane, a paradigma koja polazi od prava, potreba i interesa različitih korisničkih skupina s
druge strane.
Jedna od najznačajnijih promjena u poslovanju suvremenih narodnih knjižnica je
diverzifikacija knjižničnih usluga zbog novih skupina korisnika te isticanja njihovog
demokratskog prava na pristup informacijama i kulturi, knjigama i knjižničnoj građi koje su
prilagođene njihovim osobnim potrebama i zanimanjima.
U IFLA-inim smjernicama za narodne knjižnice ističe se da je analiza informacijskih potreba
lokalne zajednice podloga za službe i usluge koje treba osigurati narodna knjižnica. Pružanje
usluga treba osigurati svima, uključujući one koji imaju poteškoće u korištenju tih službi i
usluga zbog fizičkog ili mentalnog invaliditeta.209
Uz to, usluge se uvode i za druge specifične
korisničke skupine, kao što su bebe i malu djecu, predškolska i školska djeca, mladi, osobe s
posebnim potrebama, multikulturne zajednice, zajednice dislocirane od stacioniranih
knjižnica.
Usluge pokretnih knjižnica. Prema Smjernicama za pokretne knjižnice svaka usluga koja nije
stacionirana na jednom mjestu pripada kategoriji pokretnih knjižnica. Termin pokretna
knjižnica (eng. mobile library) koristi se za vozilo koje prenosi knjižničnu građu. Za takvu
uslugu koriste se i izrazi bibliobus (eng. bookmobile). Za pružanje usluga pokretnih knjižnica
koriste se različita prijevozna sredstva - motorna vozila (kombi, kamion, autobus, vozilo s
prikolicom, brodovi, vlakovi, zrakoplovi, motocikli), ali i različite životinje (slonovi, deve,
magarci i dr.).210
U Smjernicama se ističe:
„Opći cilj službe pokretne knjižnice jest promicati jednakopravnost u pružanju knjižničnih
usluga povećavanjem mogućnosti pristupa istima. Pokretna knjižnica pruža najprilagodljiviju
209
IFLA-ine smjernice za narodne knjižnice. Nav. dj. Str. 42-43. 210
Smjernice za pokretne knjižnice. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2011. Str. 11.
Slika 1. 5. okrugli stol „Iskustva u
75
knjižničnu uslugu, nije ograničena na neko određeno mjesto stanovanja i sposobna je
odgovoriti na potrebe promjenjivog stanovništva“.211
Pokretne knjižnice najčešće djeluju uz stacioniranu, središnju knjižnicu, čiji je organizacijski
dio. Mogu biti i samostalne pravne i organizacijske cjeline, a postoje i specijalizirane pokretne
knjižnice s uslugama za djecu, škole, slabije pokretne osobe, umirovljenička naselja, učenje i
pisanje domaćih zadaća. Ostale specijalizirane usluge uključuju IT-vozilo (eng. Cybermobile),
„infomobil“ za osobe koje traže zaposlenje, centre za pomoć beskućnicima, usluge za
starosjedilačka naselja (npr. rezervate američkih Indijanaca).212
Hrvatska također ima višedesetljetnu tradiciju usluge bibliobusa, budući da početak
organiziranog djelovanja pokretnih knjižnica započinje od sredine 1960-ih godina.213
Korisnici. Jedna od temeljnih razlika u djelovanju i orijentaciji tradicionalnih i suvremenih
knjižnica nalazi se u promjeni fokusa od formiranja i stručne obrade zbirki kao tradicionalne
knjižnične orijentacije prema usluživanju i potrebama korisnika (informacijskim, kulturnim,
obrazovnim, socijalnim, za razonodom i dr.) kao suvremenoj knjižničnoj orijentaciji.
Prema IFLA-inim Smjernicama za narodne knjižnice potrebe i želje korisnika (engl. user,
patron, client, customer), aktualnih i potencijalnih, treba prepoznati i zadovoljiti tako da im
knjižnica bude u potpunosti pristupačna, kako bi uspješno ostvarila svoje ciljeve -
zadovoljavanje knjižničnih i informacijskih potreba svoje zajednice:214
„... Korisnici mogu izabrati hoće li ili ne koristiti usluge koje nudi narodna knjižnica. Stoga,
svako ograničavanje pristupa, bilo ono namjerno ili slučajno, smanjuje mogućnost
ispunjavanja osnovnog poslanja i uloge narodne knjižnice, a to je zadovoljavanje knjižničnih
i informacijskih potreba svoje zajednice.“
Ciljane skupine korisnika su:
211
Isto. 212
Nav. dj. Str. 13-15. 213
Usp. Pokretne knjižnice u Hrvatskoj : zbornik radova (10. okrugli stol o pokretnim knjižnicama i 4. festival
hrvatskih bibliobusa ˝Od kočije do suvremenog bibliobusa˝, Karlovac, 15. travnja 2011.) / uredile Ljiljana
Vugrinec, Ljiljana Črnjar, Frida Bišćan. Zagreb [etc.] : Hrvatsko knjižničarsko društvo [etc.], 2012. 214
IFLA-ine smjernice za narodne knjižnice. Nav. dj. Str. 41.
76
ljudi svih dobnih skupina i u svim životnim razdobljima – djeca, mladež, odrasli i starije
osobe;
pojedinci i grupe s posebnim potrebama;
ljudi s tjelesnim oštećenjima i mentalnim teškoćama (slijepi, slabovidni, gluhi, nagluhi i
dr.).;
osobe vezane uz kuću;
ljudi koji borave u raznim ustanovama (npr. u bolnicama, zatvorima);
pripadnici drugih kultura i etničkih grupa, uključujući starosjedilačku populaciju;
ljudi koji ne znaju ništa o uslugama knjižnice;
ustanove unutar šire društvene mreže: obrazovne, kulturne i volonterske organizacije i
grupe u određenoj zajednici; poslovna zajednica; upravljačka tijela krovne organizacije,
npr. lokalna vlast.
Tradicionalni i novi korisnici. Ann Goulding ističe da se u Velikoj Britaniji vodi diskusija o
tradicionalnim i novim korisnicima nakon uvođenja informacijske opreme i novih usluga u
knjižnice. Počinju ih koristiti nove i različite skupine korisnika, koje ne posjećuju knjižnice
isključivo zbog posudbe knjiga nego i zbog korištenja računala i interneta, slušanja glazbe,
gledanja filmova, prisustvovanju predavanjima, tribinama, radionicama, druženja s drugima,
itd.
Goulding navodi razliku među njima:215
„Tradicionalni korisnici se karakteriziraju kao oni koji žele redovito posuđivati kvalitetnu
beletristiku i stručno-znanstvenu građu, a knjižnicu koristiti kao mirno, kontemplativno mjesto
za čitanje i istraživanje. Novi korisnici tipiziraju se kao oni koje u knjižnicu privlači
informacijska i komunikacijska tehnologija... i koji neobavezno shvaćaju knjižnična pravila,
pisana i nepisana, o prihvaćenom ponašanju i knjižničnoj etiketi.“
U Velikoj Britaniji je početkom 2000-ih godina zabilježen pad posudbi knjiga, dok je
korištenje knjižnice za traženje informacija lagano poraslo, kao i korištenje knjižnice kao
mjesta učenja djelomično zbog instalacije informacijsko-komunikacijske tehnologije u
narodnim knjižnicama i inicijativa u nacionalnom programu uvođenja informatičke opreme u
215
Goulding, Anne. Nav. dj. Str. 128-129.
77
narodne knjižnice.216
U kontekstu promjena u društvenom ponašanju ljudi, navikama,
životnim stilovima i stavovima, a što se smatra uzrokom u padu korištenja tradicionalnih
knjižničnih usluga, u Velikoj Britaniji se provode nacionalna istraživanja o zadovoljstvu
korisnika knjižničnim uslugama, koja pokazuju da je usprkos padu općeg broja korisnika
zabilježeno da su oni koji koriste knjižnicu zadovoljni i vrlo zadovoljni uslugom.
Za razliku od Velike Britanije, gdje je u narodnim knjižnicama zabilježen pad posudbi knjiga,
u Hrvatskoj je to još uvijek prevladajuća knjižnična usluga.217
Za razliku od vladinih programa koji zahtijevaju od knjižnica u Velikoj Britaniji da ulože više
napora u privlačenje ne-korisnika ili pasivnih korisnika u knjižnice, u Hrvatskoj slične
inicijative ne postoje, kao što ne postoje uvidi o razlozima nekorištenja knjižnica, a niti
sociološka istraživanja o utjecaju društvenih promjena poput kulture življenja (npr.
istraživanju su pokazala da su navika kupovanja knjiga ili dugo radno vrijeme Britanaca neki
od razloga neposjećivanja knjižnica) te percepcije ljudi o uslugama koje knjižnica nudi. Iako
se u hrvatskoj knjižničarskoj praksi uočavaju razlike u ponašanju današnjih, tradicionalnih i
novih korisnika, ne postoje nacionalna istraživanja o njihovim životnim stilovima i stavovima,
već samo lokalna koja ovise o inicijativama pojedinih knjižnica
Anne Goulding ističe da Velika Britanija ima najveći postotak registriranih korisnika u
usporedbi s ostalim zemljama registriranim u LibEconu (International Statistical
Benchmarking of Libraries). On iznosi 56 posto građana, dok je u Njemačkoj 10 posto, u
SAD, Kanadi, Australiji i Novom Zelandu 21 posto, Švedskoj 27 posto i Danskoj 35 posto.
Jedino se Island i Finska s 46 posto građana približavaju članstvu u Velikoj Britaniji.
Statistike potvrđuju percepciju u javnosti da su najbrojniji korisnici narodnih knjižnica
pripadnici srednje klase i srednjih godina.218
216
Goulding, Anne. Nav. dj. Str. 113. 217
Usp. Poslovanje i usluge narodnih knjižnica u Republici Hrvatskoj u godini 2014. Nacionalna i sveučilišna
knjižnica u Zagrebu, Hrvatski Zavod za knjižničarstvo, Matična služba za narodna knjižnice : /Zagreb, 2015./.
Dostupno na:
http://www.nsk.hr/wp-content/uploads/2012/01/Poslovanje-i-usluge-narodnih-knjižnica-u-RH-u-2014-.pdf
(25.6.2015.). 218
Goulding, Anne. Nav. dj. Str. 108.
78
Prema podacima iz 2014. godine u Hrvatskoj svega 12 posto građana koristi narodne
knjižnice. Ne vode se statistike o njihovoj socio-ekonomskoj strukturi.219
Anne Goulding također ukazuje da bi se prema nekim diskusijama stručnjaka vizija budućeg
razvoja britanskog narodnog knjižničarstva trebala zasnivati na redefiniciji termina knjižnica
u širem smislu, uzimajući u obzir da je društvo podijeljeno po klasama.220
Pri tome je nužno i
refokusiranje uloge i svrhe knjižnice u klasnom društvu. Budući da treba otvoreno reći da
knjižnične usluge nisu otvorene za sve, ubuduće bi trebalo otvoriti knjižnične usluge za one
koji si ih inače ne mogu priuštiti. Knjižnice mogu pomoći u suzbijanju društvene isključenosti
tako da je preveniraju na razne načine: mogu povezati ranjive skupine s većinom u društvu;
često su jedini javni prostori društva u isključenim područjima, mogu pružiti vitalnu potporu
ranjivim obiteljima i djeci kojima prijeti rizik.221
Kao što je već navedeno u potpoglavlju 2.3.6. Društvena pravednost u dostupnosti
knjižnicama, diskusije o društvenom uključivanju putem knjižnica u hrvatskom se
knjižničarstvu javljaju početkom 2000-ih godina na inicijativu knjižničarske zajednice, a ne
političke osviještenosti o novoj ulozi narodnih knjižnica u društvu.222
Ponovno ističemo da su
i bez vladinih programa hrvatske narodne knjižnice u međuvremenu razvile širok spektar
podrške potrebitima u svojim lokalnim zajednicama u pristupu informacijama, knjižničnoj
građi i savladavanju računalnih kompetencija. Knjižnice počinju koristiti nove i različite
skupine korisnika, koje ne posjećuju knjižnice isključivo zbog posudbe knjiga, nego i zbog
korištenja računala i interneta, slušanja glazbe, gledanja filmova, prisustvovanju
predavanjima, tribinama, radionicama, druženja s drugima, itd. Na primjer, postoje iskustva u
radu s beskućnicima,223
Romima, osobama s invaliditetom i dr. (vidi potpoglavlje 8.1.4.
Službe i usluge usmjerene k lokalnoj zajednici).
Iako i Hrvatska, poput Velike Britanije, ima velike probleme zbog siromaštva, nezaposlenosti,
niskog obrazovanja, loših uvjeta stanovanja sve većeg broja stanovništva, u strateškim
vladinim dokumentima i programima resursi i infrastruktura narodnih knjižnica nisu
prepoznati kao faktori koji bi se mogli uključiti u suzbijanje ovih negativnih pojava u
219
Usp. Poslovanje i usluge narodnih knjižnica u Republici Hrvatskoj u godini 2014. Nav. dj. 220
Goulding, Anne. Nav. dj. Str. 110. 221
Goulding, Anne. Nav. dj. Str. 207. 222
Usp. Treći okrugli stol o slobodnom pristupu informacijama Slobodan pristup infromacijama za sve. Nav. dj. 223
Usp. Druga prilika: izazovi i perspektive u radu s beskućnicima : zbornik radova / uredila Sanja Bunić. Zagreb
: Knjižnice grada Zagreba, 2013.
79
hrvatskome društvu. U Hrvatskoj, za razliku od Velike Britanije, ne postoje vladini programi
za privlačenje novih korisnika, već je to prepušteno sâmim knjižnicama i dobroj volji
hrvatskih knjižničara.
Konzumenti narodnih knjižnica. Anne Goulding navodi još jedan fenomen, a on je u Velikoj
Britaniji vezan uz uvođenje mehanizama i principa tržišta u javne usluge, uključujući i
knjižnične usluge, s fokusom na potrošačevim potrebama, očekivanjima i zadovoljstvu
pruženom uslugom, uz uvođenje mogućnosti izbora i žalbe građana.224
Britanske narodne
knjižnice odgovaraju na tekuće trendove u društvu u odnosu prema svojim korisnicima koji
postaju konzumenti knjižničnih usluga. To znači da na mjesto pasivnih recepijenata sada
dolaze aktivni potrošači usluga i da se usluge trebaju njima prilagođavati. Anne Goulding
ističe:225
„Već promjena u nomenklaturi od čitatelja i korisnika prema konzumentu i klijentu sugerira
različiti odnos između knjižničnih usluge i ciljane zajednice i refleksija je promjena koje se
događaju između korisnika i davatelja usluga općenito u javnom sektoru“.
Međutim, pokušaj importiranja konzumerističkih vrijednosti u ponudu javnog sektora izaziva
zabrinutost u britanskoj stručnoj javnosti zbog mogućnosti negativnih posljedica, kako za
usluge, tako i za zajednicu kojoj služe. To se argumentira time što javni sektor ima
ograničenja za repliciranje konzumerističkog izbora koji se primjenjuje u privatnom sektoru.
Stoga inzistiranje britanske vlade na odnosu građanin – konzument s fokusom na
maksimalizaciji konzumentovog zadovoljstva, individualnog izbora i žalbi može biti opasno
za javni sektor zbog individiualističke prirode konzumenta koja ignorira ono što može biti
najbolje za druge ili za cijelu zajednicu.226
Osim toga, neki britanski teoretičari i praktičari
knjižničarstva ističu da se individualistička konzumeristička orijentacija ne podudara s
vladinim isticanjem zajednice i njezine misije da regenerira lokalnu zajednicu te zaključuju da
se treba napraviti balans između zadovoljavanja individualnih korisnika i uloge javnoga
servisa227
224
Goulding, Anne. Nav. dj. Str. 123. 225
Nav. dj. Str. 123. 226
Nav.dj. Str. 124. 227
Nav.dj. Str. 128.
80
Prava knjižničnih korisnika. Aleksandra Horvat ukazuje na još jedan novi aspekt djelovanja
knjižnica u suvremenom društvu, a to je poštivanje prava knjižničnih korisnika.228
Knjižnice
su obveznici pružanja informacija jer se i na njih odnose zakoni o pravu na pristup
informacijama. Pravo traženja, prenošenja i širenja informacija sastavni je dio širega prava -
prava na slobodu izražavanja i prijeko potreban uvjet za njezinu istinsku realizaciju.229
Osobna prava. Od osobnih je prava za knjižnice i knjižničare posebno važno poštivanja prava
na privatnost, a posredno i poštivanje prava na čast i ugled, prava na vlastitu sliku, pismo i
osobne zapise, autorska moralna prava. Važno je i pravo pristupa internetu zato što se usluge i
službe javnog sektora sele na internet.230
Pravo na privatnost i anonimnost. Pravo na privatnost pretpostavlja zaštićenost podataka
korisnika (podaci o posudbi, informacijski upiti postavljeni knjižničaru, kao i izvori
pregledavani na računalu u knjižnici).231
Za ovu problematiku važni su dokumenti IFLA-e -
izjava Knjižnice i intelektualna sloboda (1999.), koja je posvećena slobodnom pristupu
informacijama, ali i pravu korisnika na privatnost i anonimnost te Glasgowska izjava o
knjižnicama, informacijskim službama i intelektualnoj slobodi (2002.), gdje se knjižnice i
informacijske službe obvezuju da će štititi prava na privatnost i povjerljivost svih korisničkih
zahjeva za informacijama i izvorima, bez obzira na način na koji se koriste.232
(usporedi s
potpoglavljem 3.1.Dokumenti UNESCO-a i IFLA-e).
Prava knjižničnih korisnika štite zakonski propisi, ali i etički kodeksi. Od 2012. godine u
IFLA-inom etičkom kodeksu namijenjenom knjižničarima istaknuto je da knjižničari trebaju
poštovati osobnu privatnost i štititi osobne podatke pojedinaca. Hrvatsko knjižničarsko
228
Usp. Horvat, Aleksandra. Knjižnice između javnosti i privatnosti. // Horvat, Aleksandra ; Danijela Živković.
Između javnosti i privatnosti ; Knjižnice u vremenu e-knjige. Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2012. Str.
9-89. 229
Nav. dj. Str. 15. 230
Nav. dj. Str. 29. 231
Briga za osobne podatke seže u 1980-te godine u smjernicama i konvencijama europskih tijela i međunarodnih
organizacija. Ujedinjeni narodi donijeli su Smjernice o računalnim datotekama osobnih podataka 1990., a zaštiti
osobnih podataka pridaje se osobita pozornost u Digitalnom planu za Europu, usvojenom 2010. godine, kojemu
je cilj stvoriti uvjete za obavljanje usluga koje pružaju privatni i javni sektor u mrežnom okruženju. Stoga se
trebaju pobrinuti da se stvori takva sredina u kojoj postoji povjerenje u sigurnost u online poslovanje. Usp. Nav.
dj. Str. 49. 232
Nav. dj. Str. 36-37.
81
društvo donijelo je etički kodeks 2002. godine, no u njemu još uvijek nije apostrofirana
dužnost knjižničara da poštuju osobnu privatnost i štite osobne podatka pojedinaca.233
4.2.6. Organizacija poslovanja
Pod utjecajem informacijske tehnologije dolazi do velikih promjena i u organizaciji
poslovanja narodnih knjižnica. Prva faza knjižnične automatizacije započela je 1960-ih
godina, a razvila se 1970-ih i 1980-ih godina 20. stoljeća. Dok se tradicionalna knjižnica
zasnivala na posjedovanju knjižnične građe na papiru kao mediju, od početka 1990-ih godina
naglo se povećava količina, vrsta i raznolikost građe dostupne u elektroničkom obliku.
Upravo ta pojava dovodi do temeljitog preispitivanja uloga i odnosa između knjižničnih
zbirki, bibliografija i postupaka koji se koriste u knjižničnom poslovanju.234
Prema vrsti građe Michael Buckland razlikuje tri vrste knjižnica:235
papirnu, tradicionalnu knjižnicu (knjižnična građa i poslovanje zasniva se na papiru);
automatiziranu knjižnicu (knjižnična građa je papirna, a poslovanje je automatizirano);
elektroničku knjižnicu (knjižnična građa i poslovanje su u elektroničkom obliku).
Usporedba elektroničkih i papirnih dokumenata dovodi do razlika u nekoliko osnovnih
knjižničnih funkcija:236
funkcija čuvanja - osnovne tehnike čuvanja mijenjaju se ovisno o različitim medijima
(papir, magnetna vrpca, mikrofilm i dr.), ali tehnike čuvanja papirnih i elektroničkih
dokumenata vrlo su slične;
funkcija omogućavanja pristupa - u odnosu na mjesno pohranjivanje papirne građe, e-
građa je dostupna svagdje;
bibliografska funkcija – e-građa ima mogućnost povezivanja bibliografskog zapisa s
tekstom;
233
Usp. Etički kodeks Hrvatskoga knjižničarskog društva. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 45, 3-4(2002), 322. 234
Usp. Gorman, Michael. Nav. dj. Str. 8. 235
Buckland, Michael. Preoblikovanje knjižničnih službi i usluga : program. Lokve : Naklada Benja ; Rijeka :
Gradska knjižnica Rijeka, 2000. Str. 17-18. 236
Nav. dj. Str. 72-73.
82
simbolična funkcija, tj. ugled i status na temelju zbirki – pristup elektroničkim zbirkama
jednostavniji je i nepristraniji u odnosu na neravnomjernu raspoređenost papirnih
dokumenata.
Buckland ističe da različita svojstva papirne, automatizirane i elektroničke knjižnice dovode
do promjena u upravljanju i organizaciji knjižnica.237
Koriste se prednosti automatizacije i
elektroničke knjižnice kako bi se prevladala ograničenja papira, odnosno glavna ograničenja
knjižničnih službi i usluga zasnovanih na papiru i sličnoj tehnologiji. Papir je mjesno
usmjeren medij; papirni dokument odjednom uglavnom koristi samo jedna osoba; papirni su
zapisi prilično nefleksibilni i mogu postati vrlo opsežni i skupi.238
Prednosti i nedostaci računalno zasnovane obrade i pohranjivanja elektroničkog dokumenta
također se reflektiraju u organizaciji i poslovanju knjižnice.
Prednosti nove tehnologije jesu: rutinske, mehaničke poslove mogu obavljati strojevi; stopa
porasta troškova radne snage može se ublažiti; elektronički zapisi mogu se mijenjati,
preslagivati i kombinirati jedni s drugima; prijenosom informacija telekomunikacijama
udaljenost postaje sasvim nebitna.
U nedostatke informacijske tehnologije spadaju veća potreba za standardizacijom, povećana
tehnička složenost i veća ovisnost o opremi koja je mnogo osjetljivija i sklonija
zastarijevanju, nego što je to tehnologija papirne knjižnice.
Uz promjene u tehnikama i postupcima osnovnih funkcija knjižničnog poslovanja do
promjena dolazi i u upravljanju knjižnicom - organizaciji poslovanja s obzirom na planiranje,
marketing, upravljanje financijama i razvoj ljudskih resursa. Ovdje ćemo se posebno osvrnuti
na upravljanje financijama i nove organizacijske koncepte, nove upravljačke vještine, i novu
organizacijsku strukturu.
237
Nav. dj. Str. 83. 238
Buckland, Michael. Nav. dj. Str. 88.
83
Financiranje narodnih knjižnica. U cijelom svijetu knjižnice se suočavaju sa smanjivanjem
proračunskih sredstva, naročito nakon globalne ekonomske krize 2008. godine.239
U pitanje se
dovode temeljni principi o besplatnom korištenju temeljnih usluga narodnih knjižnica. Za
razliku od mnogih zemalja s razvijenim knjižničarstvom, hrvatske knjižnice nemaju zakonom
propisano besplatno korištenje temeljnih usluga, pa većina naplaćuje članarinu kao naknadu
za posudbu knjiga i informacijsko-referentne usluge, što može biti jedan od razloga slabijeg
korištenja knjižnica. Kao i druge knjižnice u svijetu hrvatske knjižnice stvaraju prihode od
različitih naplata i kazni za kašnjenje u vraćanju građe, rezervacije i posudba AV izvora
(glazbeni CD-a, DVD-i ), fotokopiranja, skeniranja, prodaje otpisanih knjiga i dr.
Tihomir Žiljak ukazuje na promjene u financiranju kulturne djelatnosti u tranzicijskim
zemljama, kao što je i Hrvatska. Možemo zaključiti da se i na knjižničnu djelatnost odnosi
njegova konstatacija o izvlačenju kulturne djelatnosti iz sigurnosti fondovskih potpora i
državnih zaštita, karakterističnih za socijalistički način financiranja kulture. Kulturne
institucije se pod pritiskom da budu djelotvornije organizacijski mijenjaju i prilagođavaju tako
da se njima upravlja po uzoru na privatni poslovni sektor (npr. strategijski menadžment
preuzima se iz korporacijskog sektora).240
Međutim, i u ekonomski najrazvijenijim zemljama poput Velike Britanije teška ekonomska
kriza ugrožava opstanak narodnih knjižnica, pa se zbog rezanja javnih troškova zatvaraju
stotine knjižnica, a brojni knjižnični stručnjaci zamjenjuju volonterima.241
Primjeri novih organizacijskih koncepata. U suprotnosti s jednim od temeljnih načela
funkcioniranja narodnih knjižnica od njihovih početaka u 19. stoljeću, a to je njihovo javno
financiranje, u svijetu je sve raširenija pojava da osnivači od narodnih knjižnica očekuju da
same traže sredstva iz dodatnih vanjskih izvora financiranja. Stoga knjižnice pronalaze nove
moduse za poslovanje. Na primjer, u Singapuru, otočnom gradu-državi s jednom od
najrazvijenijih ekonomija u svijetu, knjižnice se s jedne strane suočavaju s limitiranim
239
Usp. Utjecaj globalne ekonomske krize na knjižnice i slobodan pristup informacijama. // Slobodan pristup
informacijama : 10. okrugli stol : zbornik radova / uredile Alemka Belan-Simić i Aleksandra Horvat. Zagreb :
Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2011. 240
Žiljak, Tihomir. Učenje za organizacijski razvoj u kulturi. // Organizacijski razvoj i strateško planiranje u
kulturi Grad Zagreb / ur. Sanjin Dragičević i Tihomir Žiljak. Zagreb : Pučko otvoreno učilište Zagreb, 2008. Str.
46. 241241
Usp. Cotera, Maria. Doba oskudice : iskustvo Ujedinjenog Kraljevstva. // Slobodan pristup informacijama :
10. okrugli stol : zbornik radova / uredile Alemka Belan-Simić i Aleksandra Horvat. Zagreb : Hrvatsko
knjižničarsko društvo, 2011.
84
budžetom i reduciranjem stručnog osoblja, a s druge strane s povećanjem posudbi građe i
korištenja knjižnice uopće.242
Rješenje je u nađeno na nacionalnoj razini u primjeni modela
koji se sastoji od tri komponente: dijeljenje resursa (konkretno, knjižničnog osoblja u
knjižnicama u regiji i smanjivanja upravljačkog kadra - jedan ravnatelj na dvije knjižnice),
većem korištenju volontera (npr. postoje knjižnice koje u potpunosti vode educirani volonteri,
npr. knjižnicu u Kineskoj četvrti) i traženju partnerstva prema modelu koji je nazvan 3 P
(public – private – people), tj. u javnom i privatnom sektoru, kao i među pojedincima. Takvi
pojačani partnerski programi primjenjuju se kako u tehničkim poslovima (npr. u
unajmljivanju privatnih kompanija, outsourcingu, za održavanje reda na policama), tako i u
pokretanju niza zajedničkih kulturno-obrazovnih programa. Posebno se ističe značaj prostora
(knjižnične zgrade) kao infrastrukture za programe i fizičko okupljanje korisnika i značaj
marketinga, kako bi programi koje knjižnica nudi bili vidljiviji kod nositelja političke vlasti,
aktera u lokalnoj zajednici i najširoj javnosti.
Umjesto da se zbog financijskih restrikcija zatvaraju često nerentabilni mali knjižnični
ogranci po selima i gradskim četvrtima, u Danskoj se počeo širiti koncept tzv. otvorenih
knjižnica (eng. Open libraries), koje funkcioniraju bez knjižničara, a mnoge od njih otvorene
su 24 sata svaki dan u tjednu. Korisnici se njima služe samostalno, sami zadužuju i razdužuju
knjige, slažu ih ugrubo na police, koriste računala, skenere i printere, a sve pomoću tzv.
pametnih kartica koje koriste i za druge javne servise (npr. zdravstvenu zaštitu i javni
promet). U takve knjižnice knjižničar dolazi povremeno. Opskrbljene su video-nadzorom, a
vandalizmi su rijetka pojava. Ovaj koncept zasniva se na korištenju novih tehnoloških
rješenja, ali i navika korisnika da se služe uslugama samoposudbe.243
U knjižničarskoj literaturi se vrlo često navodi primjer novog koncepta suvremenih knjižnica
pod nazivom Idea Store. Radi se o lancu knjižnica u jednom dijelu Londona, koje se
uglavnom otvaraju u socijalno depriviranim četvrtima s visokim postotkom nezaposlenih,
neobrazovanih i nepismenih osoba, uz trgovačke centre i u kombinaciji s centarima za
formalno obrazovanje odraslih. Funkcioniraju kao dio komunalne mreže - na jednom mjestu,
kao one-stop shop, povezuju usluge centra za mlade, knjižnicu i obrazovanje odraslih. Takve
242
Cheng, Tay Ai; Valerie Siew. Doing more with limited resources - a case study of the Singapore public
library. Dostupno na: http://metlib2012.files.wordpress.com/2012/06/metlib2012_singaporepubliclibrary.pdf
(15.8.2015.) 243
Usp. Thorhauge, Jens. A new “Open library” concept. // Scandinavian Library Quaterly 44, 4(2011). Dostupno
na: http://slq.nu/?article=a-new-open-library-concept (15.8.2015.)
85
knjižnice vrlo su popularne, a odgovor su na pad posjećenosti tradicionalnim, posudbeno
orijentiranim knjižnicama.244
Nove upravljačke vještine. Od 1970-ih godina upravljačke tehnike i alati razvijeni
prvenstveno za privatni sektor ulaze i u neprofitni, uslužni sektor, od kojeg se traži
učinkovitost u trošenju proračunskih sredstava. Alati i tehnike knjižničnog marketinga postaju
potrebni u upravljanju i poslovanju knjižnicama, naročito kako bi svojim djelovanjem postale
vidljivije kod donositelja političkih i financijskih odluka, kao i kod najšire javnosti. Velike
promjene doživjele su i vještine potrebne za vođenje narodnih knjižnica, pa se traže vještine
lobiranja, utjecanja na donašatelje političkih odluka i političke vještine.245
Novi koncepti upravljanja. Koncept učeće organizacije (eng. The Learning Organisation)
jedan je od alata koji i knjižnicama može omogućiti snalaženje u promjenjivoj i nestabilnoj
okolini i turbulentnim društvenim promjenama. Učeća organizacija novi je upravljački
koncept u ekonomiji u kojoj je znanje ključni proizvodni resurs, a cjeloživotno učenje
imperativ. Osnovne smjernice na kojima počiva učeća organizacija su:246
jačanje profesionalnih i osobnih kompetencija knjižničnog osoblja;
poticanje na učenje kao integralni dio organizacije;
kreativno organizacijsko (timsko) učenje;
proaktivno rješavanje problema (nasuprot pasivnom prihvaćanju trenutnog stanja);
međusobno informiranje i komuniciranje;
organizacijska kultura: bliski međusobni odnosi, osjećaj zajedništva, briga za druge;
vodstvo: zajednička vizija, suradnja; delegiranje poslova i odgovornosti.
U mnogim knjižnicama primjenjuju se i drugi koncepti upravljanja preuzeti iz korporacijskog
sektora, npr. benchmarking, koji označava metodu unapređivanja konkurentnosti vlastitog
poslovanja i učinkovitosti u zadovoljavanju potreba korisnika pomoću učenja od drugih,
244
Usp. Idea Stores. Dostupno na: https://www.ideastore.co.uk/ (15.8.2015.) 245
I u Hrvatskoj postoje programi za razvoj upravljačkih kompetencija. Od sredine 1990-ih u organizaciji
Instituta Otvoreno društvo, koje je financirala Zaklada Soros, započela je edukacija ravnatelja narodnih knjižnica
o menadžerskim alatima i vještinama (timski rad, promjene u upravljanju i upravljanje promjenama, pisanje
projekata i sl.). Na samom početku 2000-ih godina pokrenut je Centar za stalno stručno usavršavanje knjižničara
u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, koji nudi i programe iz područja knjižničnog menadžementa i
marketinga. Stručna tijela Hrvatskoga knjižničarskog društva također organiziraju radionice iz ovog područja. 246
Perkov, Davor. Uspješni pojedinci su cjeloživotni studenti : predavanje. Koprivnica, 3.10.2014. Dostupno na:
http://www.perkov-savjetovanje.hr/USPJESNI_POJEDINCI_SU_CJELOZIVOTNI_STUDENTI_Kc.pdf
(11.12. 2014.)
86
identificiranja, proučavanja drugih i poboljšavanja vlastitog poslovanja na osnovi onog što
smo naučili.247
Britanska Vlada je početkom 2000-ih godina uvela u modernizaciju lokalnih vlasti,
uključujući i knjižnične usluge, primjenu metode mjerenja uspješnosti poslovanja (eng.
Performance management).248
Britanska knjižničarska zajednica smatra da su zahtjevi za
stalnim poboljšanjem knjižničnih usluga opasni u vrijeme smanjenog financiranja, što može
biti demoralizirajuće za rukovodstvo i knjižnično osoblje.249
Organizacijska struktura. Mijenja se i organizacijska struktura narodnih knjižnica, a ključne
pokretačke snage u organizacijskim promjenama su tehnologija, orijentacija prema
potrošačkom okruženju i zajednici. Nasuprot hijerahiji i birokraciji koje se smatraju
prerigidnim da bi bile sposobne reagirati učinkovito i promptno na promijenjene korisničke
potrebe, prakticira se timski rad, uključivanje u odlučivanje svih razina knjižničnog osoblja,
što dozvoljava osoblju da razvija lokalne inicijative.250
Možemo zaključiti da turbulentne društvene promjene na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće utječu
na sve aspekte knjižničnog poslovanja - od preuzimanja novih društvenih uloga u
informiranju, obrazovanju i učenju, kulturi i potpori društvenoj integraciji, društvenoj koheziji
i društvenom uključivanju preko tradicionalnih knjižničnih zadataća u identificiranju, nabavi,
stručnoj obradi, zaštiti, davanju na korištenje knjižnične građe, do službi i usluga za korisnika
kao i organizaciji poslovanja.
247
Usp. Katalenac, Dragutin. Mogućnost primjene benchmarkinga u upravljanju knjižnicama. // Knjižničarstvo:
glasnik Društva knjižničara Slavonije i Baranje 6, 1-2(2000), 29-45. 248
Ovakav pristup upravljanju knjižničnim uslugama zasniva se na tzv. Best value indikatorima pod nazivom „4
C's“: challenge (pokazatelj učinkovitosti usluga), consultation (konzultacije sa svim sudionicima, uključujući i
recipijente usluga), comparison (prikupljanje podataka prema nacionalnim indikatorima ishoda, rezultata) i
benchmarking ili komparacija s drugim praksama (može biti unutarnja, analiza trendova i s drugima u sektorui),
compete (demonstrirati da je način pružanja usluga financijski najučinkovitiji i da privatni sektor ne može
učinkovitije pružati takvu uslugu). Usp. Goulding, Anne Nav. dj. Str. 42. 249
Isto. 250
Usp. Goulding, Anne. Nav. dj. Str. 151.
87
5. PRILAGODBA NARODNIH KNJIŽNICA U HRVATSKOJ
PROMJENAMA U SUVREMENOM DRUŠTVU
U prethodnim poglavljima su se analizom raspoložive literature i prakse u raznim zemljama
utvrdili najvažniji elementi i aspekti koji oslikavaju postojeće stanje u knjižničarskom
djelovanju, poslovanju i funkcioniranju u kontekstu društvenih promjena na prijelazu iz 20. u
21. stoljeće. Promjene u narodnim knjižnicama razmatrane su prvo u kontekstu globalizacije,
umrežavanja i informacijsko-tehnološkog razvoja, a potom u kontekstu međunarodnih
strateško-političkih i knjižničnih dokumenata. U ovom poglavlju analiziraju se mogućnosti
narodnih knjižnica u Hrvatskoj da slijede suvremene uloge knjižnica u svijetu i to u kontekstu
transformacija hrvatskoga društva od početka 1990-ih godina pa naovamo, kao i na temelju
usporedbe položaja narodnih knjižnica u nacionalnim političko-strateškim dokumentima u
Hrvatskoj i nekoliko drugih zemalja.
5.1. Društveni kontekst djelovanja knjižnica
Na prelasku iz 1980-ih u 1990-te godine hrvatsko društvo obilježavaju procesi državnog
osamostaljivanja Hrvatske i raspada bivše Jugoslavije, do kojih dolazi u trenutku kada su se
integracijski procesi u Europi i svijetu nalazili na prekretnici. U svim zemljama Istočne i
Srednje Europe, u kojima su na vlasti bile komunističke partije, devalviraju ideje socijalizma
uz sveopću strukturanu krizu i slom modela partijskog socijalizma.251
Kriza zahvaća i
koncepciju države blagostanja u zapadnim europskim državama u kojima je demokracija
tradicionalno bila na vlasti252
U Jugoslaviji slom doživljava samoupravni socijalistički model
uz raspad države.253
Bivše socijalističke države, uključujući i Hrvatsku, postaju tzv.
tranzicijska društva.
Hrvatsko društvo obilježavaju složeni procesi tranzicije prema demokraciji i modernizaciji, u
kojima se Hrvatska konstituira kao geopolitički i kulturni entitet, a istovremeno i složeni
procesi globalizacije, poput globalnog procesa transformacije kapitala (od fordističkog na
251
Usp. Cvjetičanin, Veljko. Kriza i mogući raspleti. // Modernost i modernizacija : zbornik radova / priredio
Rade Kalanj. Zagreb : Sociološko društvo Hrvatske, 1990. Str. 20. 252
Nav. dj. Str. 24. 253
Usp. Županov, Josip. Integralno samoupravljanje – konac jedne utopije. // Modernost i modernizacija: zbornik
radova / priredio Rade Kalanj. Zagreb : Sociološko društvo Hrvatske, 1990. Str. 45-63.
88
fleksibilni) te socioekonomski i sociokulturni procesi, koji se odvijaju transnacionalno i
transsocijetalno254
(usporedi s potpoglavljem 2.2.4. Globalizacija društva).
Prema Ivanu Cifriću, termin tranzicija u znanstvenoj i stručnoj literaturi označava prihvaćanje
reformi kao mehanizma društvenih promjena koje se javljaju nakon „povijesnog urušavanja
društva realnog socijalizma“.255
Tranzicijske promjena obuhvaćaju transformaciju političke
strukture (demokracija), gospodarske strukture (vlasništvo), socijalne strukture (društveni
slojevi) i normativne strukture (vrednote). Cilj tih promjena je uspostava tržišne ekonomije,
višestranačja i vladavine prava, tj. stvaranje demokratskog društva. Radi se ne samo o
tranziciji, prelasku iz jednog, autoritarnog režima u drugi, liberalno-demokratski, nego i o
transformaciji, preobrazbi predmodernog društva, njegovih struktura i kulturnog sklopa.256
Ivan Cifrić ističe da se sociokulturna razvojna slika hrvatskog društva može promatrati kroz
paradigmu tradicionalno – moderno, s dominirajućim elementima dvaju tipova društva –
predmoderno (tradicionalno) društvo obilježavaju simboli kao što je kolektivitet, rodbinska
povezanost, običajnost, obitelj, revitalizacija tradicionalnog, nacionalno, vjersko, sakralno
društvo, prirodni okoliš i dr., a znaci moderniteta su međunarodni kapital, profit, individualni
interesi i interesne skupine, sekularno društvo, pravna i socijalna država, multikulturnost,
itd.257
Tradicija hrvatskog društva, kao i ostalih društava u tranziciji razlikuje se od zapadnog,
racionalističkog modela modernizacije koji, kao što ističe Rade Kalanj, počinje u 19. stoljeću,
a u 20. stoljeću nastavlja svoj osnovni tok poprimajući različite oblike i ritmove. Kalanj kaže:
“Funkcionalna racionalnost, kao središnje načelo modernog društva, u toj se sferi realizira
isključivo prema kriterijima korisnosti i produktivnosti“.258
U suvremenim razvijenim
društvima i od knjižnica se očekuje da se u svojem djelovanju temelje na ovim kriterijima,
kao što ćemo vidjeti u poglavlju 5.4. Usporedba s funkcioniranjem knjižnica u nekim
zemljama.
254
Usp. Šporer, Željko. Protuslovlja globalizacije. // Globalizacija i njene refleksije u Hrvatskoj / priredio Matko
Meštrović. Zagreb : Ekonomski institut, 2001. Str. 3-4. 255
Usp. Društveni razvoj i ekološka modernizacija / urednik Ivan Cifrić. Zagreb : Hrvatsko sociološko društvo,
1998. Str. 7. 256
Cifrić, Ivan. Tranzicija i transformacija. // Društveni razvoj i ekološka modernizacija / urednik Ivan Cifrić.
Zagreb : Hrvatsko sociološko društvo, 1998. Str. 48-52. 257
Cifrić, Ivan. Tranzicijski izazovi i globalizacijski kontekst. // Društveni razvoj i ekološka modernizacija /
urednik Ivan Cifrić. Zagreb : Hrvatsko sociološko društvo, 1998. Str. 92. 258
Kalanj, Rade. Modernost, društvene klase i dekonstrukcija radikalnih vizija. // Modernost i modernizacija :
zbornik radova / priredio Rade Kalanj. Zagreb : Sociološko društvo Hrvatsake, 1990. Str. 68.
89
Popratne pojave tranzicije i transformacije hrvatskog društva u posljednjih dvadesetak godina
su: socijalna nesigurnost i rast siromašnih, veliki broj nezaposlenih i zaposlenih koji ne
primaju plaću, nezaposlenih mladih između 25 i 34 godina, broj umirovljenika u odnosu na
zaposlene, socijalno raslojavanje,259
socijalna isključenost,260
polarizacija društva,261
narasla
amoralnost društva u gospodarskoj preobrazbi (porast organiziranog kriminala, zloupotreba
službenog položaja i dr.), moralni vakum ili anomija te niska razina sociokulturnog
kapitala.262
Kulturna tranzicija. Za razliku od zemalja u kojima narodne knjižnice tradicionalno imaju
informacijsku i obrazovnu ulogu u društvu (npr. anglosaksonske i nordijske knjižnice,
usporedi s potpoglavljem 4.2.3. Tehnologija (oprema), knjižnice u hrvatskom društvu
tradicionalno se smatraju kulturnim institucijama. Stoga na njih utječu i procesi kulturne
tranzicije i kreiranje kulturne politike tipične za zemlje u tranziciji.
Prema Darku Lukiću koji analizira oblikovanje kulturnih politika u tranzicijskim zemljama,
pa tako i u Hrvatskoj postavljaju se problemi i pitanja o subvencioniranju u kulturi, prijelazu s
modela demokratizacije kulture na model kulturne demokracije, važnosti humanih resursa i
dr. Ističe se potreba za edukacijom u području kulturnog menadžmenta, kulturnih politika i
kulturalnih studija te se zagovara nelinearnosti koncepta kulture, koji uvažava načela kulturne
259
Usp. Puljiz, Vladimir. Socijalna sigurnost između gospodarstva i politike u Hrvatskoj. // Gospodarsko-
socijalni izazovi u tranzicijskim zemljama / uredio Stjepan Baloban. Zagreb : Institut društvenih znanosti Ivo
Pilar, 2001. Str. 157-183. 260
Usp. Kvaliteta života u Republici Hrvatskoj i rizik od socijalne isključenosti : kvantitativno istraživanje na
općoj populaciji. Zagreb : UNDP, 2006.; Usp. Neumreženi: lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj : izvješće o
društvenom razvoju, Hrvatska 2006. Zagreb : UNDP, 2006. 261
Usp. Šundalić, Antun. Sustav vrijednosti u vrijeme politike zaborava. // Globalizacija i njene refleksije u
Hrvatskoj / priredio Matko Meštrović. Zagreb : Ekonomski institut, 2001. Str. 65-81. 262
Sociokulturni kapital je jedna od najutjecajnijih i najpopularnijih koncepcija koje su se u društvenim
znanostima pojavile 1990-ih godina. Popularnost joj proizlazi iz uvida da kultura igra važnu ulogu, kako
gospodarsku tako i političku. O kulturnom sustavu određene zajedice ovisi hoće li one biti prepreka ili potpora
razvoju, stabilnosti, društvenog napretka i blagostanja, hoće li smanjivati ili povećavati djelotvornost tržišta i
društvenih institucija. Usp. Štulhofer, Aleksandar. Krivudava staza hrvatske privatizacije. // Privatizacija i
modernizacija / urednici Ivan Rogić, Zdenko Zeman. Zagreb : Institut društvenih znanosti „Ivo Pilar“, 1998. Str.
167.; Usp. Štulhofer, Aleksandar. Nevidljiva ruka tranzicije. // Globalizacija i njene refleksije u Hrvatskoj /
priredio Matko Meštrović. Zagreb : Ekonomski institut, 2001. Str. 219-252.; Usp. Štulhofer, Aleksandar. Što
kultura ima s tim? Sociokulturni kapital, civilnost i hrvatsko društvo. // Sociokulturni kapital i tranzicija u
Hrvatskoj / priredili Matko Meštrović, Aleksandar Štulhofer. Zagreb : Hrvatsko sociološko društvo, 1998. Str.
161-172.
90
demokracije i usmjeravanje kulturnih politika prema stvarnim konzumentima kulturnih
sadržaja.263
5.2. Osnovne promjene u djelovanju knjižnica u razdoblju 1990.-2014.
Velike promjene u društveno-političkom i ekonomskom životu Hrvatske od 1990-ih godina
utjecale su i na narodne knjižnice. Uz osamostaljivanje Hrvatske kao države i tranzicijske
preobrazbe hrvatskoga društva, važan čimbenih koji je utjecao na sve sfere života, pa tako i na
djelovanje narodnih knjižnica u prvoj polovici 1990-ih godina bio je Domovinski rat s velikim
ljudskim žrtvama i materijalnim stradanjima.264
Marica Šapro-Ficović, dubrovačka
knjižničarka koja je istraživala djelovanje hrvatskih narodnih knjižnica u vrijeme
Domovinskog rata, ističe da su velika stradanja knjižnica u Hrvatskoj tijekom agresije 1991.–
1995. relativno poznata u javnosti. Slabo je poznata, iako važna, činjenica da su u Hrvatskoj
knjižnice radile u uvjetima neposredne ratne opasnosti i pružale usluge korisnicima. Ona
kaže:
„U gradovima pod opsadom knjižnice su bile jedine javne, kulturne ustanove koje su
neprekidno radile i služile korisnicima. Knjižnice su postojale i djelovale ne samo kao
knjižnice nego kao oslonac ljudima u želji za normalnim životom, potpora da se izdrže teška
vremena. Navedeni su primjeri svjedočanstva sudionika. Korisnici su knjižnica, prema
primjeru iz Narodne knjižnice Dubrovnik, pokazali pojačano zanimanje za knjigu, čitanje i
učlanjivanje u knjižnicu u tom vremenu. Knjižničari su, kao što pokazuje primjer iz Gradske
knjižnice Zadar, dolazili na posao i radili u uvjetima u kojima je bombardiranje bilo
svakodnevna stvarnost i kad je sam ostanak na životu bio nesiguran.“265
Uz rat koji je donio stradanje i uništavanje knjižnica na ratnom područjima i stagnaciju na
dijelu koji nije bio zahvaćen ratnim operacijama, na razvoj narodnih knjižnica u Hrvatskoj od
1990-ih godina bitno je utjecala nova teritorijalno-administrativna podjela Hrvatske na 21
263
Lukić, Darko. Koristiti ili trošiti proračunski novac? // Organizacijski razvoj i strateško planiranje u kulturi
Grada Zagreba / ur. Sanjin Dragičević i Tihomir Žiljak. Zagreb : Pučko otvoreno učilište Zagreb, 2008. Str. 11-
27. 264
Usp. Wounded libraries in Croatia / editors Tatjana Aparac-Gazivoda and Dragutin Katalenac. Zagreb :
Croatian library association, 1993. ; Usp. Hrvatske knjižnice na meti : vodič. Zagreb : NSK, 1992. 265
Usp. Šapro-Ficović, Marica. Život knjižnica pod granatama. // Vijenac, 487(1. studenoga 2012.). Dostupno na:
http://www.matica.hr/vijenac/487/%C5%BDivot%20knji%C5%BEnica%20pod%20granatama%20/ (15.8.2015.)
91
županiju i 500 jedinica lokalne uprave i samouprave.266
Na temelju ove nove teritorijalno-
administrativne podjele Hrvatske stvara se od 1995. godine nova mreža matičnosti u
županijskim središtima. No, najvažnija promjena vezana je uz informatizaciju. Hrvatske
narodne knjižnice počinju se početkom 1990-ih intenzivnije automatizirati korištenjem
računala u knjižničnome poslovanju. Ti prvi koraci kompjutorizacije početak su daljnjeg
ozbiljnijeg stvaranje preduvjeta za neposredan, brz i kvalitetan pristup informacijama,
fondovima knjižnica raznih vrsta i bazama podataka. Sve veće korištenje najsuvremenije
komunikacijsko-informacijske tehnologije uvelike je utjecalo na buduće poslovanje i
organizaciju rada hrvatskih narodnih knjižnica.267
Dragutin Katalenac ističe da se na hrvatske narodne knjižnice također reflektira jedna od
najznačajnijih promjena koje narodne knjižnice doživljavaju u globalnom informacijskom
društvu, a to je odnos prema korisnicima, stvarnim i potencijalnim. Katalenac uočava da
narodne knjižnice zauzimaju proaktivni, angažirani odnos prema svim kategorijama korisnika,
koji je idejno utemeljen na poštivanju članka 19. Opće deklaracije o ljudskim pravima
Ujedinjenih naroda. Katalenac konstatira:
„Narodne knjižnice postaju zagovornici i osnovno društveno sredstvo osiguravanja i
izgrađivanja kulture tolerancije, razumijevanja, solidarnosti, društvene empatije,
(su)odgovornosti, međuovisnosti, poštivanja i njegovanja različitosti. One preuzimaju
društvenu odgovrnost za druge (nacije, rase, religije, kulture...), drugačije (slijepe,
slabovidne, slabopokretne, nepokretne, s posebnim potrebama...) i isključene.“268
Kao što je prvu polovicu 1990-ih godina u hrvatskom narodnom knjižničarstvu obilježila
prilagodba izvanrednim uvjetima ratne katastrofe, tako je drugu polovicu posljednjeg
desetljeća 20. stoljeća obilježilo redefiniranje pozicija i uloga hrvatskih narodnih knjižnica u
društvu uslijed niza promjena u užem i širem okruženju, od kojih su za knjižnice najvažnije:
završetak Domovinskog rata, problemi tranzicije, opći pad životnog standarda i
nacionalnog dohotka;
266
Stipanov, Josip. Knjižnice. // Kulturna politika Republike Hrvatske : nacionalni izvještaj - europski program
vrjednovanja nacionalnih kulturnih politika. Zagreb : Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, 1998. Str. 197. 267
Isto. 268
Katalenac, Dragutin. Plivati protiv struje : hrvatske narodne knjižnice i problem društvene isključenosti Nav.
dj. Str. 15.
92
obnavljanja i preuređivanja knjižnica i knjižničnih prostora u većim i manjim
mjestima po cijeloj Hvatskoj, prije svega onih razrušenih i uništenih u ratu;
novo upravno-teritorijalno ustrojstvo Hrvatske;
uvođenja novih tehnologija i medija u narodne knjižnice (internet, CD-ROMovi);
donašanje novog Zakona o knjižnicama (1997.).
U drugoj polovici 1990-ih godina proširuje se raspon knjižničnih usluga – informacijskih te
onih vezanih uz korištenje suvremene informacijsko-komunikacijske tehnologije i novih
medija, a u čemu prednjače veliki gradovi.269
Osnovano je osam središnjih knjižnica za
nacionalne manjine. U dokumentu Kulturna politika Republike Hrvatske : nacionalni izvještaj
1996.-1998. Josip Stipanov, tadašnji ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu,
zaključuje se da je „... zahvaljujući profesionalnijoj i boljoj usluzi, porastao je broj korisnika i
članova knjižnice. Učenici su tradicionalno najbrojniji korisnici knjižnice“. Najveći uspjeh u
1990-im godinama je dovršetak Nacionalne i sveučilišne knjižnice.270
Ističe i lošije strane
hrvatskih narodnih knjižnica - nedovoljan broj stručnog osoblja, iako je povećan njihov broj u
odnosu na razdoblje prije 1990-ih godina. Problem je hrvatskog narodnog knjižničarstva
prostor, odnosno zaostajanje za minimumom standarda za narodne knjižnice. Najveći je
problem, ipak, nedovoljna suradnja među narodnim knjižnicama, zato što nisu uklopljene u
koordiniranu mrežu niti u Hrvatskoj postoji jedinstven sustav knjižnica, „što ima loš učinak
na njihov rad“. Stoga je kao glavni zadatak istaknuto povezivanje lokalnih dijelova sustava
knjižnica u Hrvatskoj sa središtem što ga čini Nacionalna i svučilišna knjižnica.271
Teme koje u razdoblju 1995.-2000. dominiraju hrvatskim knjižničarskim diskursom su:
educiranje knjižničara za korištenje novim tehnologijama (internet, CD-ROMovi);272
budućnost knjižničarske struke;273
korisnici u 21. stoljeću;274
hrvatske narodne knjižnice u
269
Usp. Stipanov, Josip. Knjižnica. Nav. dj. 270
Nav. dj. Str. 195. 271
Isto. 272
Usp. Narodne knjižnice izazov promjena : zbornik radova : međunarodno savjetovanje, Lovran, 25. i 26. rujna
/ urednice Marija Šegota-Novak i Vesna Turčin. Rijeka : Gradska biblioteka Rijeka ; Zagreb : Hrvatsko
bibliotekarsko društvo, 1997. 273
30. skupština Hrvatskoga bibliotekarskog društva Knjižničarska struka danas i u budućnosti, Primošten, 26.-
28. rujna 1993. 274
Skupština Hrvatskoga knjižničarskog društva, Zadar, 6.-10.10.1998.
93
kontekstu međunarodne knjižnične prakse;275
nova pomagala u narodnim knjižnicama za
novo tisućljeće.276
U diskurs hrvatskog knjižničarstva u prvom desetljeću 21. stoljeća (2001.-2010.) ulazi niz
novih tema pod utjecajem društvenih i kulturno-političkih kretanja na nacionalnoj i
međunarodnoj razini. U razdoblju 2001.-2005. intenzivne su pretpristupne aktivnosti za
ulazak Hrvatske u Europsku uniju (do čega će doći tek 2013.). Preobrazbe doživljava i krovna
knjižničarska međunarodna organizacija International Federation of Library Associations and
Institutions – IFLA, neovisna i neprofitna organizacija posvećena međunarodnoj suradnji i
razvoju knjižničarstva. Prema riječima Aleksandre Horvat, od tradicionalne stručne udruge
kojoj je najvažnije da joj članovi znaju pružiti dobru uslugu korisnicima, IFLA nastoji postati
organizacija koja želi preuzeti društvenu odgovornost u široj svjetskoj zajednici277
(usporedi s
potpoglavljem 3.1.Dokumenti UNESCO-a i IFLA-e).
Posljedično, društveno angažirana orijentacija međunarodne knjižničarske krovne udruge
utječe i na redefiniranje uloge nacionalne knjižničarske organizacije, Hrvatskoga
knjižničarskog društva, koje 2000. godine usvaja izjavu o slobodnom pristupu
informacijama.278
Shodno tome, početkom 2000-ih u hrvatskom knjižničarstvu pojavljuju se
nove teme kao što su: slobodan pristup informacijama u globalnom informacijskom
okruženju; profesionalna etika knjižničara vezana uz slobodan pristup informacijama; zaštita
privatnosti; intelektualno vlasništvo; računalna sigurnost.
Osim slobodnim pristupom informacijama, ključne teme kojima se na samom početku prvog
desetljeća 21. stoljeća bavi knjižničarska struka u Hrvatskoj su:
upravljanje promjenama u knjižnicama;279
knjižnice kao aktivni čimbenici pri ulasku Hrvatske u Europsku uniju;280
275
Usp. Međunarodno savjetovanje Knjižnice europskih gradova u 21. stoljeću, Varaždin, 4.-7.11. 1998. / glavni
i odgovorni urednik Marijan Kraš. Varaždin : Gradska knjižnica Metel Ožegović, 1998. 276
Usp. Nova pomagala za novo tisućljeće : radni materijali / 32. skupština Hrvatskoga knjižničarskog društva,
Lovran, 20.-23. rujna 2000. 277
Horvat, Aleksandra. Knjižničarske vrijednosti. // Svezak : časopis Društva knjižničara Bilogore, Podravine i
Kalničkog prigorja 10, 10(2008), 9-10. 278
Isto. 279
33. Skupština Hrvatskog knjižničarskog društvo “Upravljanje promjenama u hrvatskim knjižnicama”,
Daruvarske toplice, 25.-27. rujna 2002. 280
34. Skupština Hrvatskog knjižničarskog društvo "Hrvatske knjižnice u svjetlu europskih integracija", Šibenik,
22. do 25. rujna 2004.
94
kulturni turizam i knjižnice kao mjesna kulturna i obavijesna središa, važna u
informiranju i promociji lokalnih specifičnosti i kulturne baštine i moderniteta281
U drugoj polovici prvog desetljeća 21. stoljeća (2006.-2010.) javljaju se nove teme u
hrvatskom narodnom knjižničarstvu:
digitalizacija hrvatske kulturne baštine (2006.);282
knjižnični koncepti i arhitektura (2007.);283
digitalne i virtualne zbirke, elektroničke knjige i elektronički časopisi, baze podataka,
repozitorij (2008.);284
knjžnica – mjesto istraživanja i cjeloživotnog učenja (2006);285
tinejdžeri u knjižnici (2009.);286
čitanje i pismenost kao kompetencije bez kojih se ne može u suvremenom društvu;
knjižnica u zajednici (2010.).
U diskurs hrvatskog narodnog knjižničarstva na početku 2010-ih ulaze teme o knjižnici kao
mjestu inkluzije i međukulturnog razumijevanja, knjižnice kao komunikacijska i
multikulturna središte lokalne zajednice,287
knjižnice kao treći prostor i dr.288
5.3. Zakonsko određivanje funkcioniranja knjižnica
U dokumentu Kulturna politika Republike Hrvatske : nacionalni izvještaj 1996.-1998. ističe
se da je razvoj i unapređenje narodnih knjižnica bitna sastavnica hrvatske kulturne politike od
1990-ih godina. Glavni cilj kulturne politike u Republici Hrvatskoj u području narodnog
281
Prvo savjetovanje za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj, Split, 2.-3.6.2003. 282
35. skupština Hrvatskoga knjižničarskog društva Knjižnice - riznice pisane i digitalne baštine, Plitvička jezera,
27.-30. rujna 2006. 283
5. savjetovanje za narodne knjižnice u RH Narodne knjižnice za sadašnjost i budućnost: koncepti, arhitektura,
tehnologija, Lovran, 3.-6. listopada 2007. 284
36. skupština Hrvatskoga knjižničarskog društva Usluge @ usluge.hr, Pula, 1.-4. listopada 2008. 285
37. skupština Hrvatskoga knjižničarskog društva Knjižnica u zajednici, Terme Tuhelj 29.09.2010.-02.10.2010. 286
Stručni skup „Tinejdžer u knjižnici. Upomoć!”, Zagreb, 20.03.2009. 287
8. savjetovanje za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj Knjižnica – komunikacijsko i multikulturalno
središte lokalne zajednice, Toplice Sveti Martin, 21. svibnja 2011. 288
9. savjetovanje za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj Narodne knjižnice kao treći prostor, Zadar, 9. do
11. listopada 2013. godine.
95
knjižničarstva je osigurati svakom stanovniku Hrvatske u njegovom mjestu stanovanja
knjižničnu građu i informaciju (tiskanu, audiovizualnu, baze podataka).289
Zakon o knjižnicama donesen je 1997. godine kako bi se unaprijedilo knjižničarstvo u
Hrvatskoj te približilo svjetskim trendovima razvitka ove kulturne djelatnosti. Postavljeni su
sljedeći ciljevi:
dostupnost knjižnične građe svakom stanovniku;
osamostaljivanje narodnih knjižnica iz sastava drugih ustanova (pučkih otvorenih
učilišta, domova kultura i sl.);
povezivanje knjižnica u mrežu i uspostavljanje hrvatskog knjižničnog sustava, kako bi
učinci narodnih knjižnica bili veći;
povećati knjižnične fondove (1,5-3 knjige po stanovniku, ovisno o veličini grada ili
općine, u prosjeku 2 knjige);
povećati obuhvat stanovništva u članstvu knjižnicama.290
Vlasnici i osnivači narodnih knjižnica uglavnom su jedinice lokalne uprave i samouprave
(gradovi, općine), koji ih pretežno i financiraju iz svojih proračuna. Narodne knjižnice u
Hrvatskoj dio su šireg nacionalnog sustava koji čine školske, visokoškolske, općeznanstvene i
specijalne knjižnice, a središte cijelog sustava ili mreže je Nacionalna i sveučilišna knjižnica u
Zagrebu.291
Ministarstvo kulture RH podupire nabavu knjiga i opremanje knjižnica, uključujući
informatizaciju narodnih knjižnica, financiranje matičnih službi, financiranje obnove u ratu
porušenih i oštećenih knjižnica te osnivanje novih knjižnica prema novoj teritorijalnoj podjeli.
Vlada Republike Hrvatske donijela je strategiju „Hrvatska u 21. stoljeću : načela razvitka
Republike Hrvatske“
(2002.),292
temeljni strateški dokument kojim je Hrvatska odredila svoj
put ulaska u globalno informacijsko društvo s definiranim osnovnim pravcima razvoja
Republike Hrvatske kao otvorenog, civilnog, demokratskog, socijalno osjetljivog društva
orijentiranog prema ubrzanom i održivom ukupnom razvoju. U okviru ove strategije hrvatska
289
Instrumenti za provođenje ovog cilja su Zakon o knjižnicama, Zakon o financiranju javnih potreba u kulturi te
Zakon o pravima nacionalnih ili etničkih manjina i zajednica te Standardi za narodne knjižnice i Standardi za
pokretne knjižice. 290
Članstvom knjižnice u 1995. godini bilo je obuhvaćeno oko 12 posto stanovništva, dok je svjetski standard 20
posto stanovništva na ukupni broj stanovnika. Nav. dj. Str. 197. 291
Nav. dj. Str. 196. 292
Hvatska u 21. stoljeću : načela razvitka Republike Hrvatske. Dostupno na: www.hrvatska21.hr
96
vlada donaša „Strategiju kulturnog razvitka“ (2003.),293
u kojoj je identificirano da mreža
narodnih knjižnica ne pokriva ravnomjerno Hrvatsku, a teritorijalno-upravna podjela Hrvatske
takva je da se knjižnični standardi objektivno ne mogu ostvariti u mnogim općinama. Ni
druge vrste knjižnica nisu funkcionalno povezane u djelotvorne mrežne sustave. Sukladno
potrebama djelatnosti u sklopu kojih djeluju, hrvatski knjižnični sustav u cjelini je nedovoljno
izgrađen i funkcionalan. Zbog različitog stupnja razvijenosti i nejednake dostupnosti
informatičke tehnologije te pomanjkanja strategijskog plana automatizacije knjižnica, razvija
se i u upotrebi je više knjižničnih sustava. Konstatira se da niti tri godine nakon donošenja
Zakona o knjižnicama knjižničarstvo nema cjelovitog plana razvitka. U tom se smislu nazire
razvoj knjižnica kao središta dostupnosti najrazličitijih vrsta informacija - od tradicionalnih
metoda i tehnika rada, tiskanih publikacija i fondova preko digitalnih publikacija i mreža o
fondu preko virtualnih dokumenata, do informacija o lokalnoj zajednici i sličnih. Cilj globalne
informacijske infrastrukture je pokrivenost Hrvatske funkcionalnom mrežom knjižnica, u
kojoj je svaka knjižnica pristupna točka znanju i informacijama u Hrvatskoj i u svijetu. Radi
planskog, sustavnog i stručno utemeljenog ostvarivanje toga cilja pokrenut je projekt
Nacionalni informacijski sustav knjižnica (NISKA).
Možemo zaključiti da su svi problemi knjižnica navedeni u „Strategiji kulturnog razvitka“ iz
2003. godine ostali do danas najveća prepreka razvoju hrvatskog knjižničarstva - nedovoljan
broj stručnog osoblja, nedovoljan prostor, nedovoljna suradnja, neravnomjernost i
nefunkcionalnost knjižničnih mrežnih sustava, nejednaka razvijenost i nedostupnost
informatičke tehnologije, pomanjkanje strategijskog plana automatizacije i nepovezanost
nacionalne knjižnične informacijske infrasturkture, uključujući i nerealiziran projekt
Nacionalni informacijski sustav knjižnica (NISKA).
Hrvatska do danas nema na nacionalnoj razini objedinjenu dostupnost bibliografskih baza
podataka za razliku od zemalja s razvijenim knjižničarstvom koje su to učinile dva desetljeća
ranije, 1990-ih godina u inicijalnoj fazi implementacije informacijske tehnologije u knjižnice
(usporedi potpoglavlje 4.2.3. Tehnologija (oprema) i potpoglavlje 5.4. Primjeri poslovanja
knjižnica u nekim zemljama).
293
Knjižnice. // Strategija kulturnog razvitka: dokument / urednici dr. sc. Biserka Cvjetičanin i prof. dr. sc.Vjeran
Katunarić. Zagreb : Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, 2003. Str. 98-100.
97
Početkom 2000-ih godina donešeno je nekoliko međunarodnih dokumenata koji utječu i na
djelovanje narodnih knjižnica u Hrvatskoj. Ističu važnu ulogu knjižnica u razvoju društva
znanja, razvoju demokracije i građanskog društva, cjeloživotnom učenju, u gospodarskom i
društvenom razvoju, poticanju kulturne raznolikosti, potrebu suradnje baštinskih ustanova
muzeja, knjižnica i arhiva u Europi u digitalizaciji kulturne baštine, osiguravanju osnovnih
besplatnih knjižničnih usluga i jednakog pristupa internetu kao otvorenog i svima dostupnog
izvora informacija (usporedi poglavlje 3. Narodne knjižnice u međunarodnim političkim i
strateškim dokumentima).
U Hrvatskoj je u 2003. godini također usvojeno nekoliko zakona koji su direktno utjecali na
rad knjižnica:
Zakon o zaštiti osobnih podataka294
obvezao je voditelje zbirki osobnih podataka, pa
tako i knjižnice koje vode zbirke podataka o korisnicima, sudionicima skupova i sl., na
vođenje evidencije o zbirkama osobnih podataka te dostavljanje evidencije Agenciji za
zaštitu osobnih podataka;
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima295
uveo je pravo na naknadu za posudbu
građe u knjižnicama i utvrdio okvire autorskog prava i zaštite intelektualnog vlasništva
digitalne građe, zajedno s odredbama Zakona o elektroničkim medijima i Zakona o
medijima;296
Zakon o pravu na pristup informacijama297
postavio je pred knjižnice niz novih obveza,
a pred knjižničare potrebu stjecanja novih znanja o primjeni ovih prava u knjižničnu
praksu;
Vlada RH donijela je Nacionalnu strategiju jedinstvene politike za osobe s invaliditetom
od 2003. do 2006. godine, čime je započeo rad na uklanjanju arhitektonskih barijera,
kao i uvođenju elemenata informacijske podrške za gluhe i slijepe osobe u kulturnim
ustanovama.
Hrvatsko knjižničarsko društvo je 2003. godine pripremilo novi prijedlog Zakona o
knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti, kako bi se usuglasio s novinama u međunarodnom i
hrvatskom zakonodavstvu. U novi zakon trebalo je unijeti sljedeće novine:
osiguranje dostupa u knjižnicu za sve;
294
Zakon o zaštiti osobnih podataka. // Narodne novine 103(2003). 295
Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima. // Narodne novine 167(2003). 296
Zakon o elektroničkim medijima. // Narodne novine 122(2003). 297
Zakon o pravu na pristup informacijama. // Narodne novine 172(2003).
98
osnovne knjižnične usluge dostupne u svim knjižnicama bez posebne naknade;
neometan pristup internetu i povjerljivost u korištenju informacija;
obvezu poštivanje autorskog prava;
cjeloživotno obrazovanje korisnika i obveza stalnog stručnog usavršavanja kao nove
suodgovornosti koje preuzimaju knjižničari, u interesu javnosti.
Prijedlog novog zakona trebao je 2008. godine biti upućen na raspravu u Hrvatski sabor, no
do toga nije došlo, pa je sve do danas na snazi Zakon iz 1997.298
Bez obzira na to što zakon ne obvezuje, u mnogim hrvatskim knjižnicama počela su se
uvažavati načela slobodnog pristupa informacijama te je napravljen zaokret prema novim
ulogama i funkcijama knjižnica kao što su uključivanje manjina u društvo putem knjižnica,
cjeloživotno učenje za korisnike i knjižničare, potpora razvoju civilnog društva i kulturnoj
raznolikosti.
Za razliku od mnogih zemalja svijeta u kojima su strateški dokumenti razvoja narodnih
knjižnica u nadležnosti vlada, u Hrvatskoj je knjižničarska zajednica inicirala izradu prve
strategije narodnih knjižnica, koja je (do danas) ostala tek u obliku prijedloga i nacrta. Tako je
u prijedlogu Strategije razvoja narodnih knjižnica Republike Hrvatske 2005.-2010. kao
prioritet istaknuta informatizacija narodnih knjižnica:299
internet u svakoj narodnoj knjižnici;
osiguran pristup internetu putem CARNET mreže;
osiguranje povoljnijeg (konzorcijalnog) pristupa bazama podataka;
jeftinije licenciranje softvera;
izrada portala narodnih knjižnica, itd.
Od početka 2010-ih godina kulturno-politički okvir za djelovanje narodnih knjižnica u
Hrvatskoj počinu određivati trogodišnji strateški planovi Ministarstva kulture Republike
298
Usp. Bačić, Edita; Alemka Belan Simić. Prijedlog Zakona o knjižnicama i knjižničnoj djelatnosti. // Svezak
10, 10(2008), 10-13. 299
Usp. Strategija razvoja narodnih knjižnica u Republici Hrvatskoj 2013.-2015. Dostupno na:
http://www.hkdrustvo.hr/hr/novosti/odabrana_novost/507/ (30.4.2015.)
99
Hrvatske.300
U njima je istaknuta uloga Ministarstva kulture u potpori osnivanju narodnih
knjižnica u općinama i gradovima te izgradnji njihovih knjižničnih fondova, kao i potpora
popunjavanju knjižničnih fondova postojećih narodnih knjižnica i organiziranju manifestacija
i skupova u knjižnicama i stručnim udrugama kako bi pridonijele decentaralizaciji kulturnog
života u Hrvatskoj te povećanju interesa javnosti za knjižničnu djelatnost i dostupnost knjiga
svim građanima Republike Hrvatske.301
Narodne knjižnice su u tim dokumentima pozicionirane kao segmenti u stvaranju lanca
knjige od autora i prevoditelja, preko izdavača, nakladnika, distribucijskog lanca knjižara i
knjižnica do čitatelja kao krajnjeg potrošača. Cilj je očuvati značajna književna i jezična
dostignuća te održati i poboljšati postignutu razinu kvalitete hrvatske knjige kao umjetničkog
djela i proizvoda kulturne industrije.
Možemo zaključiti da koncept koji proizlazi iz strateških dokumenata Ministarstva kulture
RH kao krovnog vladinog tijela za narodne knjižnice reducira ulogu narodnih knjižnica u
hrvatskom društvu na popunjavanje knjižničnih fondova i posredovanje u poticanju čitanja.
Taj koncept je ispod razine suvremnosti, odnosno koncepta o ulogama narodnih knjižnica u
društvu kako je s jedne strane proklamiran u međunarodnim knjižničarskim i političkim
dokumentima od kraja 1990-ih godina naovamo, tako i u odnosu na suvremenu praksu
hrvatskih narodnih knjižnica prema kojima nastoje djelovati kao:
središnje javne ustanove za potporu razvoja demokracije i civilnog društva;
nezaobilazna mjesta u organizaciji i provođenju programa cjeloživotnog učenja;
institucije koje doprinose ekonomskom prosperitetu gradova, općina i mjesta;
institucije koje doprinose u očuvanju lokalnog kulturnog i povijesnog identiteta i
običaja.
300
Strateški plan Ministarstva kulture RH za razdoblje 2010.-2012. i Strateški plan Ministarstva kulture RH za
razdoblje 2012.-2014. srednjoročni su planski dokumenti s naglaskom na vezi strateških ciljeva i aktivnosti s
proračunom. Ograničenja su im odsutnost dugoročnog promišljanja i utemeljene vizije i misije. 301
Strateški plan Ministarstva kulture Republike Hrvatske za razdoblje od 2012. do 2014.
Dostupno na:
http://www.minkulture.hr/userdocsimages/NAJNOVIJE%20NOVOSTI/Strateski%20plan%20Ministarstva%20k
ulture%202012%20-2014%20%20-%20revidiran%20za%20web%2016042012.pdf (30.4.2015.)
100
Strateški dokumenti Ministarstva kulture RH polazište su i knjižničarskog Prijedloga
strategije za razvoj narodnih knjižnica u Republici Hrvatskoj 2013.-2015.302
Po ovom
prijedlogu problemi u radu narodnih knjižnica proizlaze iz nepostojanja jedinstvene strategije
razvoja, postojećih zakonskih rješenja, zastarjelosti standarda za narodne knjižnice, a rezultat
toga je slaba vidljivost knjižnica i knjižničarske profesije u lokalnoj zajednici. Cilj je
uspostava knjižničnog sustava narodnih knjižnica koji potiče intelektualni rast i fleksibilnost u
radu u skladu s informacijskim potrebama lokalne zajednice i svih njenih članova u
suvremenom prostorno-informacijskom okruženju. U usporedbi sa strateškim dokumentima
Ministarstva kulture RH ovaj prijedlog ipak proširuje dijapazon prioriteta narodnih knjižnica
u suvremenom društvu i to u područjima:
podizanja razine svih vrsta pismenosti i promicanje čitanja za sve (djeci i mladima do
navršenih 18 godina života osigurati slobodan pristup knjižničnim uslugama; omogućiti
posudbu i korištenje svih vrsta knjižnične građe; narodnim knjižnicama i njihovim
korisnicima osigurati pristup e-knjizi; pokrenuti nacionalni program za poticanje čitanja,
kontinuirano raditi na promicanju knjižnične građe, programa i usluga);
osiguranja knjižničnih usluga svim građanima RH putem funkcionalne mreže
knjižničnih usluga (pozicioniranje narodnih knjižnica kao ustanova koje promiču, potiču
i provode stvarnu socijalnu inkluziju građana; povećanje broja aktivnih članova u
narodnim knjižnicama na 25% stanovništva RH; u svim jedinicama lokalne samouprave
gdje ona ne postoji osigurati odgovarajući organizacijski oblik knjižnične djelatnosti u
skladu sa Zakonom o knjižnicama iz 1997. godine; poticati djelovanje postojećih i
osnivanje novih pokretnih knjižnica);
iskorištavanja prednosti suvremenih informacijskih i komunikacijskih tehnologija
(građanima omogućiti pristup suvremenoj informacijskoj i komunikacijskoj opremi u
narodnim knjižnicama, besplatan pristup internetu u narodnim knjižnicama, besplatan
pristup bazama podataka i izvorima informacija financiranima javnim sredstvima u
narodnim knjižnicama; digitalizacija knjižnične građe i omogućavanje slobodnog
pristupa digitalnim sadržajima financiranima javnim sredstvima).
S ulaskom u Europsku uniju 2013. godine, Hrvatska je donijela ili je u procesu donašanja niza
strategija na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini. Za položaj knjižnica u razvoja
302
Strategija razvoja narodnih knjižnica u Republici Hrvatskoj do 2015.: nacrt prijedloga. Zagreb : Nacionalna i
sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Zavod za knjižničarstvo, 2013. Dostupno na: http://www.nsk.hr/wp-
content/uploads/2014/01/Strategija-razvoja-narodnih-knji%C5%BEnica.pdf (30.4.2015.).
101
hrvatskoga društva najvažnije bi bile Strategija obrazovanja, znanosti i tehnologije, Strategija
pametne specijalizacije RH, Strategija poticanja inovacija RH 2014.-2020., Strategija borbe
protiv siromaštva i socijalne isključenosti i Industrijska strategija RH.
Možemo zaključiti da unatoč tome što suvremeni koncept narodne knjižnice kao
višefunkcionalnog mjesnog kulturnog, obavijesnog i komunikacijskog središta nije prepoznat
u političkim dokumentima hrvatske Vlade, već je reduciran na tradicionalnu kulturnu funkciju
u poticanju čitanja u nakladničkom lancu produkcije knjige, narodne knjižnice u Hrvatskoj
razvijaju niz novih uloga koje ih pozicioniraju kao središta lokalnih zajednica. Uz
tradicionalnu kulturnu funkciju očuvanja pisane kulturne baštine i kulturnog uzdizanja, to su
još funkcije potpore obrazovanju, cjeloživotnom učenju, društvenoj inkluziji, društvenoj
integraciji i društvenoj koheziji.
Međutim, treba istaknuti da upravo takvo tradicionalno, kulturno-baštinsko pozicioniranje
knjižnica u strateškim dokumentima Ministarstva kulture RH osigurava dotacije za nabavu
knjižnične građe u vrijeme financijske oskudice, kada mnoge lokalne zajednice u Hrvatskoj
drastično reduciraju sredstva za ovu temeljnu knjižničnu funkciju.
5.4. Primjeri poslovanja knjižnica u nekim zemljama
Kako bi se dobio uvid u mogućnosti narodnih knjižnica u Hrvatskoj da slijede suvremene
pravce transformacije klasične uloge knjižnica u cilju povećanja prepoznatljivosti i
učinkovitost u društvu, njihov položaj u društvu uporedit će se s položajem narodnih knjižnica
u nacionalnim strateškim dokumentima nekoliko stranih zemalja, konkretno Velike Britanije i
nordijskih zemlja, s posebnim osvrtom na Dansku i Finsku. Ove zemlje izabrane su za
usporedbu zato što prednjače u međunarodnim razmjerima po tradicionalnoj ukorijenjenosti
narodnih knjižnica kako u nacionalne politike, tako i u život svojih lokalnih zajednica.303
303
Neke aspekte prakse knjižnica u Velikoj Britaniji, Danskoj i Finskoj upoznali su koprivnički knjižničari
tijekom višekratnih studijskih boravaka te stečena saznanja prenijeli u svoju svakodnevnu praksu, o čemu se
izlaže u empirijskom dijelu ovog rada.
102
Za razliku od hrvatskog društva, društva u Velikoj Britaniji i nordijskim društvima visoko su
razvijena demokratska i informacijska društva, koja su, referirajući se ponovno na Manuela
Castellsa, duboko transformirana informacijskom paradigmom.304
Velika Britanija. U Velikoj Britaniji od knjižnica se očekuje da u informacijskom društvu
promijene shvaćanje svoje tradicionalne uloge kao ustanova koje posuđuju građu i pružaju
informacijsko-referalne usluge te da pozitivno doprinose socijalno-političkom programu
britanske vlade u područjima poput cjeloživotnog učenja, društvene isključenosti i aktivnog
građanstva. Od narodnih knjižnica također se očekuje da razvijaju inovativne digitalne usluge
kao pomoć progresu informacijskog društva na nacionalnoj, lokalnoj i regionalnoj razini. 305
Nacionalno strateško promišljanje usluga narodnih knjižnica ima tradiciju u Velikoj Britaniji
u nizu vladinih dokumenata u kojemu je formulirana dugoročnu stratregiju o tome kako
narodne knjižnice mogu doprinijeti nizu strateških prioriteta, ali i o tome kako vlada gleda na
knjižnične usluge, potencijale i prepreke koje se trebaju riješiti kako bi se osiguralo njihovo
oživljavanje i progres.306
Dugoročna strateška vizija za usluge narodnih knjižnica postavlja tri
ključna područja aktivnosti koja trebaju biti u fokusu njihove moderne misije:
promocija čitanja i neformalnog učenja;
dostupnost digitalnim vještinama i uslugama, uključujući e-vladu;
mjere za suzbijanje društvene isključenosti, izgradnju identiteta zajednice i razvoj
građanskog statusa.307
Na lokalnoj i regionalnoj razini vlasti postoji također nekoliko strategija koje se smatraju
nužnima u informacijsko-komunikacijskim uslugama. One apostrofiraju suradnju između
kulturnih ustanova, suradnju s javnim, privatnim i civilnim sektorom te međusektorsku
suradnju, tj. integracija knjižničnih usluga s drugim uslugama u obrazovanju, socijalnim
uslugama, stanovanju i okolišu. Shodno tome, regionalni knjižnični sustav, koji ima dugu
304
Castells, Manuel. Informacijsko doba : ekonomija, društvo i kultura. Sv.1: Uspon umreženog društva. Nav. dj.
Str. 56. 305
Usp. Goulding, Anne. Nav. dj. 306
Anne Goulding navodi dokument Reading the Future (1987.), kojega zamjenjuje dokument Framework for
the Future (2003.), koji identificira niz usluga koje narodne knjižnice trebaju pružati i pojašnjava kako mogu
doprinijeti nacionalnim i lokalnim političkim prioritetima. 307
Nav. dj. Str. 16.
103
tradiciju objedinjavanju različitih tipova knjižnica i njihovih resursa, prvenstveno u
operacionalnim područjima, kao što su međuknjižnična posudba.308
Ukoliko želimo apostrofirati najvažnije razlike u položaju u strateškim dokumentima, ali i
praksi hrvatskih i britanskih narodnih knjižnica, onda su to sljedeći uvidi:
za razliku od Hrvatske, u političko-strateškim dokumentima Velike Britanije jasno su
definirana očekivanja od narodnih knjižnica na svim političko-administrativnim
razinama (nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj);
u britanskom društvu, za razliku od hrvatskog društva, postoji dugogodišnja tradicija
suradnje između pojedinih javnih sektora, koja i pred knjižnice stavlja zadaću razvijanja
suradničkih odnosa radi učinkovitijeg i financijski racionalnijeg djelovanja u društvu;
u britanskom društvu informacije se smatraju krvotokom demokratskog društva, dok se
u Hrvatskoj tek od početka 2000-ih godina informacije prepoznaju kao ključno pravo i
pomoć građanima.309
Nordijske zemlje. Knjižnice u nordijskim društvima su do 1980-ih godina privlačile
pozornost svjetske javnosti svojim modelima poslovanja kojima su doprinosile izgradnji tzv.
društva blagostanja, dok danas imaju jasno definiranu ulogu u ispunjavanju ciljeva svojih
vlada, prvenstveno vezanima uz razvoj informacijskog društva i društva znanja, a u skladu s
nordijskom tradicijom javnog prosvjećivanja i javnog utjecaja na sve sfere života.310
Jedna od
zajedničkih karakteristika nordijskih društava je i duga tradicija narodnih knjižnica, koje su
danas među najčešće korištenim i najrazvijenijim knjižnicama u svijetu.311
Nordijske
knjižnice čini posebnima visoka kvaliteta usluga čak i u malim, rijetko naseljenim lokalnim
zajednicama. Duboko su ukorijenjene u jaku tradiciju javnog prosvjećivanja koje je od
početaka posvećeno uključivanju građana u proces javnog donašanja odluka. Jens Thorhauge
308
Nav. dj. Str. 71. 309
Pravo korisnika na informaciju počinje se akceptirati u hrvatskoj javnosti s donašanjem Zakona o pravu na
pristup informacijama (2003.). 310
Usp. Thorhauge, Jens. The Nordic cultural sphere and its public libraries. // Nordic public libraries : the
Nordic cultural sphere and its public libraries / editor Jens Thorhauge etc. Københaven : The Danish National
Library Authority, 2002. Str. 10-11. ; Usp. Thorhauge, Jens. Agenda for the new library towards the knowledge
society : three waves of change in the modern library. Nav. dj. Str. 7-11. 311
Prema J. Thorhaugeu, pojam nordijska kulturna zajednica reflektira tradiciju i određeni način mišljenja
prisutan u nordijskim zemljama Danskoj, Finskoj, Norveškoj, Švedskoj i Islandu. Usprkos velikim međusobnim
razlikama između pojedinih zemalja koje imaju vlastite jezike i nacionalnu kulturnu tradiciju zajedničke
značajke su im jaka tradicija javnog utjecaja na sve sfere života, tradicija protestantizma s isticanjem dužnosti i
egalitarnosti i s jakim utjecajem na rano širenje pismenosti i obrazovanja.
104
ističe kako je javno informiranje ideološki značajan element prisutan i u knjižnicama, što je
determinirano i nacionalnim zakonodavstvom koji je okvir za knjižnične usluge.312
Osnovne značajke prilagodbe nordijskih narodnih knjižnica potrebama informacijskog
društvu od 1980-ih godina naovamo su:
implementacija informacijske tehnologije;
uvođenje kooperativnih usluga, umrežavanje i fleksibilnost međuknjižnične posudbe;
adaptiranje usluga na promjene u društvenom i tehnološkom okruženju, kako za tradicionalne
korisnike, tako i za preciznije definirane ciljane skupine – djecu, etničke skupine, fizički
hendikepirane, slijepe i slabovidne i dr.;
fizički prostor knjižnice doživljava se kao izazov da se ponudi ono što nije na mreži te
da bude dovoljno atraktivan da zadrži interes i pažnju korisnika.
Okvir za implementacije informacijske tehnologije u suvremene narodne knjižnice kreiraju i
prate strateški dokumenti pojedinih nordijskih država. Ovdje ćemo se osvrnuti na primjere
Finske i Danske.
Finska. Zahtjevi za slobodnim protokom informacija aktualni su u finskom društvu od 1980-
ih godina da bi evoluirali u kasnim devedesetima u stav o informacijskoj i medijskoj
pismenosti kao esencijalnim građanskim vještinama.
U okvirima političkih strategija finske vlade (informacijske strategije, strategije o
obrazovanju, edukaciji i istraživanju) u 1995. godini pojavljuju se posebni projekti u području
kulture, kojima se evaluiraju i koordiniraju inicijative knjižnica na internetu i razvija koncept
knjižnice kao „kuće znanja“.
U 1996. godini finska vlada je donijela četverogodišnji razvojni program za razvoj
umrežavanja, tehničke infrastrukture i edukacije knjižničnog osoblja. Posebnu pomoć dobile
su općine s manje od 2000 stanovnika u okviru politike što ravnomjernijeg razvoja svih
narodnih knjižnica u Finskoj. U četiri godine finske su se knjižnice povezale na internet i prvo
besplatno stavile svoje kataloge na internet. Budući da je suradnja uvijek bila važna za finske
knjižnice, već se tada više od 50 posto narodnih knjižnica pridružilo lokalnim ili regionalnim
312
Thorhauge, Jens. The Nordic cultural sphere and its public libraries. Nav. dj. Str. 10-11.
105
mrežama sa zajedničkim računalnim sustavima i mrežnim stranicama, zajedničkom
knjižničnom iskaznicom i zajedničkim pravilima za međuknjižničnu posudu. To je rezultiralo
time da u 1999. godini narodne knjižnice koristi čak 80 posto sveukupnog stanovništva.313
U kulturnoj politici finske vlade iz 1999. godine postulirano je da se Finska postupno razvija
u informacijsko društvo u kojemu su znanje i stručnost dio kulture i također jedan od ključnih
faktora u gospodarstvu. Tradicija suradnje prisutna je i u međusektorskim projektima koji
uključuju nekoliko ministarstava s ciljem definiranja i razvoja politika u području obrazovanja
i kulture. Narodne knjižnice od 2000-ih godina dobivaju financijsku potporu za pokretanje
nacionalnih servisa na webu i usluga za korisnike. Iako su već od 1995. godine postupno
stavljale na računalnu mrežu metapodatke i kulturne sadržaje lokalnog i regionalnog značaja,
od 2000. godine počinju izgrađivati regionalne portale u suradnji s partnerima iz drugih
sektora kulture i društva te dalje razvijati virtualne knjižnice u suradnji s muzejima, arhivima i
drugim kulturnim organizacijama. Drugi trend je bila suradnja s obrazovnim institucijama u
uslugama za studente i učenike kao dio cjeloživotnog učenja. Svim tim projektima bilo je
zajedničko to što su afirmirali i konsolidirali uloge narodnih knjižnica kao priznatih portala za
informacije, znanje i kulturu.
U program finske knjižnične politke za razdoblje 2001.-2004. narodne knjižnice apostrofirane
su kao institucije koje su aktivne i učinkovite, ljudima lako dostupne i otvorene za sve, vode
brigu o kulturnom nasljeđu i podupiru multikulturnost, grade i promiču duh zajednice, dodaju
vrijednost zbirkama selekcijom i organizacijom različite građe, mjesta su za učenje i podupiru
one koji uče svih dobi, promiču pismenost u najširem smislu, uključujući medijsku pismenost,
dobra su radna zajednica kompetentnih stručnjaka, umrežavaju se s partnerima, kako bi
njihove zbirke učinila dostupnima lokalno, njihove zbirke dostupne su preko mreže (digitalna
knjižnica) te su poželjan partner i doprinose uspjehu i blagostanju regije.314
Finska vlada također je donijela strategije za narodne knjižnice u društvu znanja i program
razvoja za knjižnice 2006.-2010., s jasnim fokusom na mrežne usluge. Utvrđena je nacionalna
politika do 2015. godine i ažuriran je knjižnični zakon.
313
U isto vrijeme u Hrvatskoj je narodne knjižnice koristilo 12 posto hrvatskog stanovništva. Usp. Stipanov,
Josip. Knjižnice. Nav. dj. Str. 197. 314
Nav.dj. Str. 27.
106
Možemo zaključiti da je položaj finskih narodnih knjižnica u nacionalnim strateškim i
zakonodavnim dokumentima prvenstveno vezan uz razvoj mrežnih usluga i suradnje u
objedinjavanju knjižničnih resursa na svim razinama vlasti – lokalnoj, regionalnoj i
nacionalnoj.
Danska. Danska nacionalna strategija za narodne knjižnice već je 1995. godine postavila dva
glavna kulturno-politička cilja za narodne knjižnice u informacijskom društvu: informacijsko-
komunikacijska tehnologija mora podupirati slobodan pristup informacijama i knjižnice
moraju ispuniti središnju medijacijsku funkciju u pristupu informacijama.315
U danskim političkim dokumentima i novom knjižničnom zakonu već se od 1997. godine
javljaju brojne preporuke za inicijative u redefiniranju uloge knjižnica, prije svega u jednakoj
zastupljenosti medija u knjižničnim fondovima. To je to značilo promjenu od tradicionalne
uloge knjižnica u osiguravanju dostupnosti knjiga prema pružanju pristupa informacijama u
kojem god mediju bile pohranjene. Uz papirnu knjigu u knjižnične fondove ulazi audio-
vizualna i mutlimedijska građa. Drugo, suradnja među knjižnicama od tada u većem opsegu
treba biti zasnovana na ekonomskim pokazateljima isplativosti. Nadalje, regionalna
knjižnična struktura se trebala promijeniti kao i legislativa o autorskim pravima koja je
omogućila besplatnu dostupnost knjižničnoj građi i informacijama. Temeljne usluge –
posudba i korištenje knjižnične građe, uključujući pristup internetu, besplatne su za građane.
Knjižnice mogu uz naplatu nuditi raznolike usluge, od ekspresne dostave knjižnične građe do
usluga konzultacija i poduke za kompanije, javne institucije i građane (npr. o pretraživanju
interneta, ažuriranju web stranicama sl.).
Danski zakon o knjižnicama iz 2000. godine stvorio je okvire za nacionalnu strategiju, po
kojoj su u uvjetima umreženog društva knjižnice hibridne. „Kičma“ hibridne knjižnice je
nacionalna platforma za pretraživanje i naručivanje knjižnične građe bibliotek.dk. U osnovi je
to bibliografska baza podataka, koja sadrži podatke o bazama podataka svih danskih knjižnica
i omogućuje svakom građanu naručivanje knjižnične građe iz cjelokupnog danskog fonda s
mogućnostima dostave u svaku knjižnicu prema nečijem izboru. Ova baza se nadalje razvijala
u mrežni portal s poveznicama na brojne servise. Imperativ je da se mrežna suradnja između
knjižnica konstatno unapređuje, kao i suradnja između knjižnica, škola, obrazovnih i drugih
315
Thorhauge, Jens. Denmark. // Nordic Public Libraries. Nav. dj. Str.17.
107
institucija i korisničkih skupina. Danska vlada je od 2010. godine stavila fokus na ulogu
narodnih knjižnica u društvu znanja, a cilj je u većem stupnju integrirati u svakodnevni život
građana stručne i poslovne informacije te kulturnu i informacijsku ponudu knjižnica.
Ukoliko se žele naglasiti najvažnije razlike u položaju hrvatskih i nordijskih narodnih
knjižnica u nacionalnim strateškim dokumentima, onda su to sljedeće značajke:
za razliku od hrvatskih narodnih knjižnica, nordijske knjižnice, konkretno u Danskoj i
Finskoj, dobro su usustavljene i koordinirane;
postoji nacionalna strategija za narodne knjižnice;
javni sustav knjižnica je integriran u nacionalnu informacijsku politiku, obvezna je
suradnja s drugim vrstama knjižnica (npr. sa znanstvenim knjižnicama), a postoje i
nacionalne mrežne usluge koje integriraju različite vrste knjižnica;
korištenje narodnih knjižnica je uvijek bilo vrlo visoko u odnosu na većinu drugih
zemalja;
sve temeljne usluge su besplatne i obveza je za narodne knjižnice pružati usluge
posudbe ne samo knjiga, nego i drugih medija (glazbe, interneta i slične usluge), kao što
su obvezne sudjelovati u međuknjižničnoj posudbi.
Možemo zaključiti da za razliku od hrvatskog društva opterećenog poraćem, tranzicijskim i
transformacijskim procesima na putu prema demokraciji, koje u potpunosti ne prepoznaje
moguće doprinose narodnih knjižnica u razvoju društva, Velika Britanija i nordijska
društvima visoko su razvijena demokratska i informacijska društva, u čijoj izgradnji
tradicionalno i narodne knjižnice imaju jasno definirane funkcije i misije. Dok je u Velikoj
Britaniji položaj narodnih knjižnica u nacionalnim strateškim ciljevima prvenstveno vezan uz
prosperitet konzumerističkog, neoliberalnog društva i suzbijanje negativnih posljedica
njegovog razvoja (društvena isključenost, slabljenje identiteta lokalnih zajednica), u
nordijskim zemljama je vezan uz ulogu narodnih knjižnica kao medijatora u povezivanju
građanstva s novom informacijsko-komunikacijskom tehnologijom i novim načinima
dostupnosti informacijama koje su potrebne u svakodnevnom životu građana. U Hrvatskoj se
od narodnih knjižnice još uvijek očekuje da prvenstveno doprinose izgradnji kulturnog i
nacionalnog identiteta.
108
6. PREGLED EMPIRIJSKIH PODATAKA O NARODNIM
KNJIŽNICAMA
U Hrvatskoj postoji niz lokalno, prostorno i socijalno, ograničenih empirijskih istraživanja o
djelovanju narodnih knjižnica, različitog metodološkog utemeljenja i dosega, no ne postoji ni
jedno nacionalno istraživanje. Stoga se u nastavku navodi pregled nekoliko istraživanja koja
su relevantna za ovaj rad s obzirom na usporedbu rezultata dobivenih ovim empirijskim
istraživanjem.
„Obnovljena i preuređena narodna knjižnica u lokalnoj zajednici : istraživanje društvenog
utjecaja i korisnosti - analiza slučaja Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica“
(2007.). Istraživanje je provedeno za potrebe stručnog skupa o arhitekturi i novim konceptima
narodnih knjižnica.316
Cilj istraživanja bio je dobiti uvid u stavove koprivničkih građana o
radu knjižnice nakon ulaganja u adaptaciju i rekonstrukciju knjižnične zgrade od 1997. do
2003. godine. Istraživanje je provedeno metodom anketnog upitnika na uzorku od 446
ispitanika (članova i nečlanova knjižnice, predstavnika tijela javne uprave i samouprave te
predstavnika lokalnih sredstava javnog priopćavanja).
Istraživanje je pokazalo da 418 ispitanika (94%) smatra da je ulaganje u adaptaciju i
proširenje prostora knjižnice bilo potrebno, potom da 443 ispitanika (100%) smatra da se
pokazalo vrlo korisnim ili korisnim te da je je vrijednost preuređenja prostora u
mogućnostima ponude novih i poboljšanih usluga i programa za korisnike. Prema dobivenim
odgovorima ispitanika područja u kojima knjižnica najviše pridonosi kvaliteti života u
lokalnoj zajednici su:
- obrazovanje i cjeloživotno učenje (323 odgovora ili 21%);
- dostupnost knjizi (291 odgovor ili 19%),
- razvijanje različitih oblika pismenosti i usvajanje čitateljskih navika i interesa (258
odgovora ili 17%);
- kultura (253 odgovora ili 17%);
- informiranje (217 odgovora ili 14%);
316
Usp. Sabolović-Krajina, Dijana. Obnovljena i preuređena narodna knjižnica u lokalnoj zajednici : istraživanje
društvenog utjecaja i korisnosti - analiza slučaja Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica. // Narodne
knjižnice za sadašnjost i budućnost : koncepti, arhitektura, tehnologija : 5. savjetovanje za narodne knjižnice u
Republici Hrvatskoj / ur. Ljiljana Črnjar. Rijeka : Gradska knjižnica Rijeka, 2009. Str. 89-100.
109
- razonoda / provođenje slobodnog vremena (169 odgovora ili 11%).
Dobiveni rezultati, prema kojima je doprinos knjižnice najveći u području obrazovanja i
cjeloživotnog učenja, ukazuju da je percepcija ispitanika bila tada, 2007. godine u skladu sa
suvremenom paradigmom o ulozi knjižnice u informacijskom društvu, kao i na otklon stavova
ispitanika od tradicionalne paradigme o knjižnici kao prvenstveno kulturnoj ustanovi.317
Međutim, informiranje (tj. slobodan pristup informacijama), kao fokus nove koncepcije
narodne knjižnice u informacijskom društvu prema relevantnim međunarodnim i nacionalnim
političkim i knjižničarskim dokumentima, u koprivničkom istraživanju prepoznato je kao
manje bitna funkcija knjižnice od obrazovanja i kulturne djelatnosti.
Od 22 usluge u ponudi knjižnice, najviše odgovora u rangiranju po važnosti su dobile:
- posudba knjiga (386 odgovora ili 7%)
- beplatan pristup internetu (348 odgovora ili 6%);
- usluga za slijepe i slabovidne (325 odgovora ili 6%);
- radionice za djecu i mlade (330 odgovora ili 6%), itd.318
Iako je tradicionalna usluga posudbe knjiga zauzela prvo mjesto ove ljestvice, korištenje
interneta bez naknade i usluga za slijepe i slabovidne kao tada potpuno nova usluga u ponudi
knjižnice prepoznate su kao relevantne i suvremene usluge koprivničke knjižnice. Dobiveni
rezultati pokazali su da je postignut jedan od ciljeva projekta implementacije usluge za slijepe
i slabovidne u postojeću knjižničnu ponudu, a to je senzibilizacija lokalne zajednice na
potrebe slijepih i slabovidnih. 319
Uvid u zadovoljstvo ispitanika uslugom knjižničara također je bio jedan od ciljeva
istraživanja. Prema dobivenim rezultatima 334 ispitanika (75%) smatra da su knjižničari u
pružanju usluga iskoristili potencijale adaptiranog i rekonstruiranog prostora u korist lokalne
zajednice i njezinih građana, 96 ispitanika (22%) smatra da je njihov doprinos osrednji, a 6
ispitanika (1%) nedovoljan.320
317
Nav. dj. Str. 94. 318
Nav. dj. 94-94. 319
Nav. dj. Str. 96. 320
Isto.
110
Dobiveni rezultati potvrdili su početnu hipotezu ovog istraživanja o zgradi i prostoru kao
važnim pretpostavkama za knjižnični rad, koji sâmi po sebi ne utječu na korištenje knjižnice i
zadovoljstvo građana, već su to kvalitetne i raznolike usluge te educirano stručno osoblje.
I u svijetu postoji niz empirijskih istraživanja o narodnim knjižnicama. Za ovaj rad izdvojit
ćemo istraživanje o strateškim izazovima za narodne knjižnice u Danskoj,321
zato što daje
uvid u strateške izazove i pritiske kojima su izložene narodne knjižnice u Danskoj, jednoj od
zemalja koje u svijetu prednjače po razvijenosti narodnog knjižničarstva. Niels Ole Pors ističe
nekoliko dominantnih izazova - ekonomsku situaciju; diskrepanciju između percepcije
stručnjaka o ulogama knjižnice u lokalnoj zajednici i percepcije korisnika koja je mnogo
tradicionalnija s obzirom na usluge koje od narodne knjižnice traže; uvođenje i proliferaciju
novih usluga i njihovu prioritizaciju. Pors posebno analizira jaz između percepcije korisnika
narodnih knjižnica o tome što konstituira knjižnicu s jedne strane i nastojanja knjižničnih
stručnjaka da smjeste narodne knjižnice u središte razvoja društva kao mjesta i agente
socijalnog kapitala, integracije, igrače u području novih društvenih tehnologija i dr. Osim
toga, analizira kako knjižnice mogu premostiti jaz između tradicionalnih uloga i uloge agenta
promjene ili inovacija. Pri tome se koristi rezultatima triju velikih istraživanja (nacionalno
istraživanje gimnazijalaca u korištenju knjižnica i informacijskih izvora, dubinsko istraživanje
korisnika i nekorisnika knjižnica na području Kopenhagena i istraživanje koje analizira
percepciju usluga u javnim percepciju usluga knjižnicama). Zaključuje da rezultati ukazuju na
uglavnom tradicionalnu percepciju uloga i zadaća narodnih knjižnica kod korisnika. Također
ukazuje na vrlo diferenciranu sliku ponašanja, percepcije i prioriteta kod korisnika za različite
vrste usluga. Ukazuje i na mogući jaz između važnosti tradicionalnih i novih usluga u odnosu
na reduciranje knjižničnih resursa. Na praktičnoj razini, istraživanje ukazuje na problem
uspostavljanja ravnoteže između tradicionalnih pogleda na narodne knjižnice i potrebe za
inovacijama u kreiranju usluga i njihovom pružanju korisnicima. Na teorijskoj razini,
istraživanje predstavlja dramatične trendove u danskim narodnim knjižnicama koji se također
mogu primijeniti na suvremene narodne knjižnice u svijetu.
321
Pors, Niels Ole. Burning platforms and melting icebergs : an exploratory analysis of present strategic
challenges and cross-pressures in the public libraries. // Performance Measurement and Metrics 11, 1 (2010) 9-
24. Dostupno na: http://www.emeraldinsight.com/doi/pdfplus/10.1108/14678041011026838 (15.8.2015.)
111
„Informacijske potrebe i čitateljski interesi građana Hrvatske“ (2006.-2009.).322
Iako se
primarno ne bavi korisnicima i djelovanjem narodnih knjižnica, za ovaj rad relevantni su
rezultati ovog jedinog nacionalnog istraživanja koje se djelomično odnosi i na ulogu hrvatskih
narodnih knjižnica u promicanju i poticanju čitanja i pismenosti kao njihove osnovne zadaće.
Jedno od polazišta istraživanja je da se u suvremenom društvu knjižnice pozicioniraju kao
središnji posrednik između onih koji knjigu proizvode i onih koji je čitaju, dakle kao značajna
karika u lancu knjiga-čitatelj. One su spona između nakladničke i knjižarske mreže i čitatelja i
zajednički bi trebale djelovati na dostupnost informacijskih izvora svim građanima, poticanje
proizvodnje i posredovanje kvalitetnih tiskanih i elektroničkih materijala. Dio istraživanja
odnosio se na najuspješnije programe i/ili projekte (kako ih percipiraju knjižničari) koje je u
posljednje dvije godine ispitivana knjižnica provodila u tri područja: popularizaciji čitanja,
razvoju osnovne pismenosti i razvoju informacijske pismenosti. Po broju opisanih programa i
projekata najčešće se provode programi koji se odnose na popularizaciju čitanja, slijede
programi za informacijsko opismenjavanje i programi za razvoj osnovne pismenosti.
Analizom opisa najuspješnijih programa i projekata u području popularizacije čitanja
dobiveni su podaci da se oni pretežno provode rijetko i povremeno, često su prigodni,
periodični i jednokratni (“po potrebi”). Tradicionalno se rad s korisnicima u području razvoja
kompetencija vezanih uz osnovnu pismenost sagledava kao uloga odgojno-obrazovnih
ustanova, a dobiveni rezultati govore o tome da knjižnice ne iskorištavaju svoje resurse u
promicanju osnovne pismenosti te da zapravo ne poznaju ovo područje rada (stoga se u ovoj
kategoriji u velikoj većini i navode programi koji nisu vezani uz osnovnu pismenost). Slična
je situacija i s većinom programa informacijskog opismenjavanja, budući da su usmjereni na
jedan element informacijske pismenosti (knjižničnu, računalnu ili internetsku pismenost).
Autori istraživanja, Srećko Jelušić i Ivanka Stričević, ističu: „Istodobno suvremena tumačenja
infomacijske pismenosti govore o vještinama koje nisu samo tehničke prirode (poznavanje i
primjena strategija pri pretraživanju) nego ponajprije mentalne (razumijevanje, vrednovanje,
kritičko mišljenje, etička pitanja i primjena infomacija u svrhu stvaranja novog znanja...). Ako
knjižničari ne poznaju suvremene koncepte različitih vrsta pismenosti, teško mogu sustavno
raditi na razvoju kompetencija korisnika što govori o potrebi njihovog kontinuiranog
profesionalnog obrazovanja.“323
322
Jelušić, Srećko; Ivanka Stričević. Informacijske potrebe i čitateljski interesi građana Hrvatske. // Knjiga i
slobodno vrijeme : zbornik radova / uredništvo Elli Pecotić et al. Split : Gradska knjižnica Marka Marulića,
2011. Str. 16-31. 323
Nav. dj. Str. 88.
112
II. DIO – EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE
113
Nakon što smo u prvom dijelu rada analizom raspoložive literature i prakse u raznim
zemljama utvrdili najvažnije elemente i aspekte koji oslikavaju postojeće stanje u
knjižničarskom djelovanju, poslovanju i funkcioniranju na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće, u
ovom drugom dijelu rada navedene spoznaje su provjerene empirijskim istraživanjem. Cilj
istraživanja je dobiti odgovor na glavno istraživačko pitanje slijede li hrvatske narodne
knjižnice pravce razvoja međunarodnog narodnog knjižničarstva, odnosno suvremene pravce
transformacije klasične uloge knjižnica u svijetu kako bi povećale svoju prepoznatljivost i
učinkovitost u društvu.
U ovom, empirijskom dijelu rada teorijski okvir je operacionaliziran u niz konkretnih
indikatora. Empirijskim istraživanjem jedne hrvatske knjižnice u manjem urbanom središtu u
Hrvatskoj, Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ u Koprivnici, prikupljeni su i analizirani
potrebni podaci metodama studije slučaja, polustrukturiranog intervjua i ankete u svrhu
analiza, istraživanja i prikupljanja spoznaja u definiranju dosega multifunkcionalnosti i
utjecaja narodnih knjižnica kao jednog od središta lokalnih zajednica u suvremenom društvu.
Prezetirani su rezultati terenskog istraživanja o položaju, ulogama i zadacima ove narodne
knjižnice, kako bi se došlo do saznanja o načinima i mogućnostima prilagodbe najnovijim
društvenim promjenama u sferi informacijsko-tehnološkog razvoja, umreženosti i
globalizacije.
U svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, narodne knjižnice se razlikuju po strategijama djelovanja u
društvu, jer neke djeluju na tradicionalniji način s fokusom na formiranje svojih zbirki i
fondova, a neke društveno proaktivnije tako što utječu na društvene promjene u sredinama
svojeg djelovanja. Koprivnička knjižnica tipična je za one hrvatske knjižnice koje se koriste
strategijama proaktivnog djelovanje u svojim lokalnim zajednicama.
114
7. METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA
7.1. Metodološki postupci
U prvom, teorijskom dijelu ovog rada provedena je analiza relevantne literature iz područja
sociologije i knjižničarstva koja se odnosi na temu ove disertacije - preobrazbe narodnih
narodnih knjižnica u suvremenom, informacijskom društvu (desk research).
U drugom, empirijskom dijelu istraživačkog segmenta rada teorijski okvir je operacionaliziran
u niz konkretnih indikatora. Empirijskim istraživanjem obuhvatnije je analizirano
podudaranje navedenih karakteristika i procesa s djelovanjem gradske knjižnice u Koprivnici,
koja je poslužila kao primjer za istraživanje položaja i uloge narodne knjižnice u jednoj
hrvatskoj lokalnoj zajednici.
U istraživanju je korištena mještovita metodologija, što znači da su se za dobivanje i analizu
različitih vrsta podataka koristile različite metode, kvalitativne i kvantitativne. U
kvalitativnom istraživanju korištene su metoda studije slučaja i metoda polustrukturiranog
intervjua. Kvantitativno prikupljanje podataka provedeno je metodom ankete na prigodnom
uzorku s kontroliranim kvotama.
7.1.1. Studija slučaja
Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ u Koprivnici je analizirana metodom studije slučaja kako
bi se dobili podaci potrebni za opis njezinih značajki u lokalnoj zajednici.
Metodom studije slučaja (eng. case study) dubinski se analizira neka pojava, proces,
institucija, osoba, grupa ili događaj. Za analizu se odabire predmet (slučaj) koji je bogat
informacijama i obilježjima koja se promatraju. Analizu je potrebno potkrijepiti postojećim
teorijama vezanim uz temu te podacima koji su prikupljeni iz svih raspoloživih izvora
115
podataka (dokumenata, arhivskih zapisa, intervjua, promatranja, fizičkih dokaza…). Na
temelju analize svih prikupljenih podataka izvodi se zaključak.324
7.1.2. Polustrukturirani intervju
Metodom polustrukturiranog intervjua s akterima u lokalnoj zajednici dobiveni su stavovi
ispitanika o tome kako knjižnica djeluje u konkretnoj lokalnoj zajednici s obzirom na svoju
ulogu i zadaću u društvu. Metoda intervjua ima dva osnovna cilja u istraživanju: prikupiti
relevantne informacije/činjenice od aktera u lokalnoj zajednici potrebne za opis i analizu,
odnosno doznati njihova mišljenja, ocjene, stavove i buduća očekivanja vezana uz položaj,
uloge i zadaće knjižnice, prepoznavanje doprinosa i potencijala narodnih knjižnica u životu
lokalne zajednice i društva općenito.
Provedeno je ukupno 10 intervjua. Uzorkom su obuhvaćeni predstavnici sljedećih segmenata
ispitanika u lokalnoj zajednici, koji su se složili s dodanom im oznakom statusa ili položaja:
predstavnici lokalne uprave i samouprave: zamjenik gradonačelnice grada Koprivnice
(intervju br. 1) i zamjenik župana Koprivničko-križevačke župnije (intervju br. 2) zbog
pretpostavke da znatno utječu na poziciju knjižnice i njezine pravce razvoja u
financiranju i strateškim dokumenatima razvoja lokalne zajednice;
predstavnici različitih manjina s obzirom na pretpostavku da slabije koriste knjižnične
usluge i programe u odnosu na tzv. tradicionalne korisnike: po jedan predstavnik
Udruge slijepih Koprivničko-križevačke županije (intervju br. 3), Udruge osoba s
invaliditetom „Bolje sutra“ Koprivnica (intervju br. 4), Udruge Roma „Korak po korak“
(intervju br. 5), nezaposlena osoba (intervju br. 6) i starija osoba (intervju br. 7);
predstavnica masovnih medija - novinarka Radio-Drave u Koprivnici (intervju br. 8)
zbog pretpostavke da mediji značajno utječu na oblikovanje javnog mnijenja o
knjižnici;
predstavnici lokalne knjižničarske zajednice: jedan mlađi knjižničar (intervju br. 9) i
jedna knjižničarka s dugogodišnjim iskustvom (intervju br. 10)) zbog pretpostavke da su
324
Usp. Tkalac Verčić, Ana; Dubravka Sinčić Ćorić; Nina Pološki Vokić. Priručnik za metodologiju
istraživačkog rada. Zagreb : M.E.P., 2010.
116
kao nositelji knjižničarske djelatnosti odgovorni za sadašnje i buduće djelovanje
knjižnice u zajednici.
Pitanja u intervjuima bila su istovjetna za sve aktere u lokalnoj zajednici s malim
varijacijama, zbog pretpostavke da je u kreiranju knjižnice kao jednog od središta lokalne
zajednice važno sudjelovanje svih aktera bez obzira na njihov različiti položaj u društvenoj
hijerahiji zajednice, formalni položaj i domete društvenog utjecaja.
Intervjui su zvučno snimani i transkribirani u cijelosti (vidi Prilog 6. Transkripti intervjua na
unutrašnjoj strani stražnjih korica ove radnje). Analiza je provedena tzv. tematskom analizom
prema tematskim cjelinama, koje su djelomično već bile definirane u protokolu za provedbu
intervjua, a djelomično su se iskristalizirale nakon intervjua.
Odabrani su pojedini citati koji najbolje reprezentiraju stavove prama pojedinim temama
intervjua.
7.1.3. Anketno istraživanje
Cilj anketnog istraživanja je dobiti uvid u percepciju stanovnika Koprivnice o ulogama i
zadaćama knjižnice u lokalnoj zajednici, odnosno njezinoj prilagodbi promjenama u društvu.
Istraživački problem koji je rukovodio ovim dijelom istraživanja bio je utvrditi postoji li
razlika u stavovima članova i nečlanova knjižnice spram novih uloga i zadaća knjižnica u
suvremenom društvu uz posudbe knjiga i tradiconalne kulturne i informacijske djelatnosti.
Istražili su se stavovi članova i nečlanova knjižnice o sljedećim temama:
knjižnične usluge (postojeće i potencijalne);
društveni ujecaj knjižnice (važnost za razvoj zajednice i osobni razvoj, važnost
knjižničarske profesije, važnost suradnje knjižnice s drugim organizacijama i
pojedincima, preferencije ispitanika u korištenju slobodnog vremena, knjižnica kao
faktor razvoja zajednice u percepciji donositelja političkih odluka);
tekući problemi knjižnice i načini njihovog rješavanja.
Konstrukcija uzorka anketnog istraživanja. Kvantitativno prikupljanje podataka
provedeno je metodom ankete na prigodnom uzorku ispitanika s kontroliranim kvotama. U
117
ovom slučaju korištena su dva odvojena nezavisna uzorka - svaki po 150 ispitanika: jedan koji
čine upisani članovi knjižnice i drugi koji čine nečlanovi knjižnice. Osnovni cilj istraživanja
bio je dobiti odgovore na pitanja tko, zašto i u kojoj mjeri koristi knjižnicu, koje usluge
koristi, odnosno što bi knjižnica trebala ponuditi da je koriste i nečlanovi. Iako nečlanova
knjižnice ima skoro pet puta više nego članova (oko 6000) u ukupnom broju stanovnika
Koprivnice (oko 30 000), razlog određivanja takve kvote je u pretpostavci da su i nečlanovi ili
potencijalni članovi također važni akteri u pozicioniranju knjižnice kao relevantnog središta
lokalne zajednice. Anketiranje su proveli prethodno educirani anketari koji su od voditeljice
istraživanja – autorice ovog rada dobili detaljne pisane i usmene upute kako voditi ispitivanje.
Ispitanicima je objašnjena svrha istraživanja i zatražen informirani pristanak za ispitivanje.
Prikupljeni podaci su strojno obrađeni i prezentirani u standardno obrađenim socio-
demografskim i drugim relevantnim podacima te tabličnim i grafičkim prikazima. Najvažniji
rezultati tematski su interpretirani.
Terenska provedba istraživanja. Anketiranje je provedeno u razdoblju od 25.7. do
3.08.2015. godine među punoljetnim stanovnicima grada Koprivnice. Ispitanici - članovi
knjižnice anketirani su u koprivničkoj gradskoj knjižnici prilikom dolaska po usluge. Za
razliku od članova koje nije bilo teško identificirati jer se okupljaju u knjižnici, problem je bio
pronaći ispitanike među nečlanovima zbog njihove prostorne disperzije. Stoga se anketiranje
nečlanova provodilo u privatnim, radnim i javnim prostorima u gradu Koprivnici, što je
iziskivalo više vremena jer ih je potrebno bilo prvo identificirati. Problem je bio i u većem
odbijanju nečlanova da odgovore na upitnik. Većina članova opravdavala je odbijanje
odgovaranja na upitnik nedostatkom vremena, a nečlanovi time da nisu upoznati s
problematikom rada i aktivnostima knjižnice.
Sadržaj i struktura anketnog upitnika (vidi Prilog 5. Anketni upitnik). Upitnik je
konstruiran na temelju uvida u literaturu o suvremenim ulogama i zadacima narodnih
knjižnica i njihovim prilagodbama promjenama u društvu, kao i na temelju kvalitativnog
istraživanja (provedene studije slučaja koprivničke knjižnice i intervjua s akterima u
zajednici). Nakon početnog pitanja o članskom statusu i pitanja o razlozima nekorištenja,
odnosno korištenja knjižnice sva pitanja su bila identična za članove i nečlanove. Pitanja
obuhvaćaju teme: članstvo u knjižnici; usluge knjižnice; društveni utjecaj knjižnice i tekući
problemi knjižnice. Upitnik se sastoji od 20 pitanja (16 zavisnih i četiri nezavisne varijable),
od čega je 10 pitanja sa zatvorenim odgovorima, 2 pitanja s poluotovorenim odgovorima, 1
118
pitanje s otvorenim odgovorom i 7 pitanja s ljestvicama za ocjenjivanje slaganja – neslaganja
s ponuđenim tvrdnjama (od 1 do 5).
Mjerni instrumenti. Kao mjerni instrumenti koristila se Likertova skala s pet stupnjeva
slaganja – neslaganja o različitim tvrdnjama koje su reprezentirale stavove ispitanika.
Intenzitet slaganja, odnosno neslaganja ispitanika s ponuđenom tvrdnjom mjeren je skalom od
5 stupnjeva, od toga dva pozitivna, dva negativna i jedan neutralan stav.
Statistička obrada i analiza podataka. Za obradu podataka korišten je program SPSS
(Statistical Package for the Social Sciences), verzija 3.2.1. Varijable i rezultati bili su testirani
uobičajenim testovima – Kolmogorvim Smirnovim testom, medijanom i interkvartilnim
rasponom i Mann – Whitney U testom i hi-kvadrat testom.325
Primjena etičkih standarda. Za provođenje strukturiranog intervjua i anketiranja od
ispitanika traženo i dobiveno odobrenje, tzv. informirani pristanak. Kod anketiranja
ispitanicima su objašnjeni ciljevi i svrha istraživanja te ih se obavijestilo da je anketa
anonimna i da će se rezultati koristiti isključivo za potrebe istraživanja i unapređenje rada
knjižnice. Kod intervjuiranja ispitanike se obavijestilo da će se njihovi odgovori koristiti
isključivo za potrebe istraživanja i zamolilo ih se za dozvolu da se razgovor tonski snima,
kako bi se što vjerodostojnije zabilježili njihovi odgovori. Također ih se infomiralo da snimke
neće biti dostupne javnosti i da nitko osim moderatorice intervjua (autorice ovog rada) neće
imati pristup snimkama razgovora te da u bilo kojem trenutku mogu prekinuti razgovor.
325
Rezultate ankete statistički su obradile Mihaela Latinac i Anja Repalust.
119
8. REZULTATI TERENSKIH ISTRAŽIVANJA
Do rezultata se došlo na temelju tri provedene faze istraživanja - studije slučaja, analize i
interpretacije transkribiranih intervjua te analize i interpretacije anketnih upitnika.
8.1. Studija slučaja Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica
Studija slučaja pokazuje profil i specifičnosti koprivničke knjižnice u prilagođavanja novim
društvenim uvjetima u odnosu na druge narodne knjižnice u Hrvatskoj (u gradovima
Varaždinu i Zadru) i jednu narodnu knjižnicu u Finskoj (u gradu Sastamali).
Osnovna hipoteza istraživanja je da je koprivnička knjižnica prilagodila svoje djelovanje koje
se u suvremenom društvu očekuju od narodnih knjižnica i to svojim konceptima rada, novim
modelima poslovanja, arhitekturom i prostorom, uslugama, ulogama u lokalnoj zajednici i
društvu općenito.
Djelovanje koprivničke knjižnice analizira se u okvirima zakonskih i drugih relevantnih
dokumenata i promjena društvenih praksi, koji su predmet razmatranja prethodnih poglavlja
te inovativnih rješenja u poslovanju koprivničke knjižnice koja se razmatraju u ovom dijelu
doktorskog rada.
Da bi se odgovorilo na osnovno istraživačko pitanje kako se koprivnička knjižnica
prilagođava promjenama u suvremenom društvu, prema pravilima metode analize slučaja
analizirana su:
obilježja koprivničke knjižnice;
povijesni pregled prijeđenih preobrazbi u organizaciji poslovanja;
društveni kontekst prilagodbe promjenama (izložen je u teorijskom dijelu rada);
promjene do kojih je došlo u odmaku od tradicionalnog djelovanja knjižnica, a koji su
pokazatelji prilagođavanja novim društvenim uvjetima (usporedba s knjižnicama u
Hrvatskoj i Finskoj).
120
8.1.1. Knjižnica i lokalna zajednica
Knjižnica pruža usluge stanovništvu Grada Koprivnice i Koprivničko-križevačke županije,
koji se nalaze u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske. Osnivač i vlasnik knjižnice je Grad
Koprivnica.
Profil lokalne zajednice. Koprivničko-križevačka županija sastoji se od tri grada
(Koprivnica, Križevci i Đurđevac) te dvadeset i dvije općine. Prema posljednjem popisu
stanovništva iz 2011. godine županija je ima 115 584 stanovnika (2,7% ukupnog broja
stanovnika Republike Hrvatske) i pripada srednje gusto naseljenim područjima Republike
Hrvatske. Karakteriziraju je negativan demografski trend, starenje stanovništva (prosječna
starost je 39,6 godina) i smanjenje prosječne veličine domaćinstava.326
Jedna je od
gospodarski razvijenijih županija u Republici Hrvatskoj. Bruto društveni proizvod po
stanovniku Koprivničko-križevačkoj županiji najviši je od svih županija u iznosi od 8524
eura.327
Iako u gospodarski boljoj poziciji od većine drugih županija, Koprivničko-križevačku
županiju bilježi pad gospodarske aktivnosti u posljednjih pet godina zbog recesije i loše
gospodarske klime. Gospodarstvu Koprivnice i županije najviše doprinosi prehrambena
industrija Podravka, tvornica lijekova Belupo, tvornica piva Carlsberg i tvornica papirne
ambalaže Hartmann.
Obrazovna struktura zaostaje za prosjekom u Republici Hrvatskoj, što predstavlja značajno
razvojno ograničenje. Bez škole ili samo sa završenom osnovnom školom je 46,4%
stanovništva, dok svega 5,7% ima završeno visoko obrazovanje. Zabrinjava podatak da je na
razini županije veliki broj osoba bez završene osnovne škole, koje su u najvećem postotku
dugotrajno nezaposlene osobe.
326
Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. Stanovništvo prema spolu i starosti. Zagreb : Državni zavod za
statistiku Republike Hrvatske, 2013. Str. 30. Dostupno na: http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/SI-
1468.pdf (15.6.2015.) 327
Priopćenje. Bruto domaći proizvod za Republiku Hrvatsku, NKPJS – 2. razina i županije u 2011. Zagreb :
Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, 2014. Dostupno na:
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2014/12-01-02_01_2014.htm (15.6.2015.)
121
Usporedba broja nezaposlenih u 2014. godine s pokazateljima iz 2013. godine ukazuje na
poboljšanje, odnosno pad broja nezaposlenih u istom razdoblju, ali o trendu smanjenja broja
nezaposlenih ne može se govoriti.328
Grad Koprivnica najveći je grad unutar županije. Administrativno je, gospodarsko, prometno i
kulturno središte Koprivničko-križevačke županije. Prema popisu stanovništva iz 2011.
godine obuhvaća 30 854 stanovnika u 10 713 kućanstava, što iznosi 339,28 stanovnika / km2
(pet puta više od prosjeka županije, odnosno četiri puta više od hrvatskog prosjeka). Bez
gradskih naselja Koprivnica ima 23 955 stanovnika, što je 77,64 % u odnosu na ukupan broj
stanovnika grada.329
Na području grada Koprivnice djeluju četiri predškolske ustanove, tri osnovne škole i tri
srednje škole, centar za odgoj, obrazovanje i edukaciju za osnovnoškolsku djecu s
intelektualnim teškoćama i umjetnička škola s osnovnim i srednjoškolskim programom.
U Koprivničko-križevačkoj županiji u 2014. godini djeluju dvije visokoškolske ustanove:
Sveučilište Sjever u Koprivnici i Visoko gospodarsko učilište u Križevcima.
Povijesni pregled djelovanja knjižnice. Tradicija i povijesni pregled preobrazbi koprivničke
knjižnica od 1980-ih godina do danas ukazuje na prilagodbe kako promjenama u hrvatskome
društvu obilježenom tranzicijom i transformacijom (vidi potpoglavlje 5.1. Društveni kontekst
djelovanja hrvatskih narodnih knjižnica), tako i promjenama u legislativi (vidi potpoglavlje
5.3. Zakonsko određivanje funkcioniranja knjižnica) te međunarodnom i nacionalnom
knjižničarstvu (vidi poglavlje 3. Narodne knjižnice u međunarodnim političkim i strateškim
dokumetima i potpoglavlje 5.3. Zakonsko određivanje funkcioniranja knjižnica).
328
Krajem prosinca 2014. godine u evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Križevci
evidentirano je 7258 nezaposlenih osoba na području Koprivničko-križevačke županije, od čega je 1960 osoba
bilo nezaposleno u gradu Koprivnici. Promatra li se udio u nezaposlenosti prema dobnim skupinama najveći
udio u evidenciji bilježe osobe dobne skupine 20-24 godina (15,5%), te 25-29 (13,7%), 50-54 (11,5%) i 55-59
godina (11,3%). Slijede osobe 30-34 (10,5%), 45-49 (9,7%) i 35-39 (9,3%) te nadalje osobe 40-44 (9,2%)
godina starosti. Osobe 15-19 godina čine 6,2%, a dobna skupina od 60 i više godina 3,1% ukupnog broja
nezaposlenih. Usp. Mjesečni statistički bilten : Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područni ured Križevci 23,
12(2014), 24-25 (Tablica 16). 329
Usp. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. Zagreb : Državni zavod za statistiku, 2011. Dostupno
na: http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/censuslogo.htm (30.4.2015.)
122
Tradicija (1660.-1980.). Hrvoje Petrić, povjesničar koprivničke prošlosti, ističe da današnje
djelovanje koprivničke knjižnice ima tradiciju koja seže do 1660. godine, kada je osnovana
prva župna knjižnica u Koprivnici.330
Biti pismen i znati čitati u to je vrijeme bila privilegija
malobrojnih koprivničkih građana. S demokratizacijom obrazovanja šire se i organizirani
oblici širenja čitanja i pismenosti u cijelome svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Nakon što su
tijekom 1830-ih osnovane ilirske čitaonice u Varaždinu, Zagrebu, Karlovcu i drugim
mjestima, prva čitaonica, tzv. kasino, u Koprivnici se pokreće nakon razdoblja Hrvatskog
narodnog preporoda. Osnovana je 1846. godine, a s radom je započela 1847. godine.331
Prema
koprivničkim knjižničarkama koje su istraživale stariju povijest koprivničkih knjižnica, Josipi
Strmečki332
i Božici Anić,333
do kraja 19. stoljeća i tijekom 20. stoljeća pa sve do 1941.
godine i početka Drugog svjetskog rata, u Koprivnici je unutar raznih društava i slobodnog
udruživanja građana djelovao niz čitaonica i knjižnica. Nakon Drugog svjetskog rata, 1945.
godine, u Koprivnici je počela s radom knjižnica Doma kulture, koja se smatra temeljem
današnje knjižnice.334
Ono što odlikuje narodnu knjižnicu – javno financiranje iz poreza građana - u Koprivnici je
osigurano tek 1953. godine. Koprivnička knjižnica pod nazivom Gradska knjižnica i čitaonica
postaje tada budžetska ustanova sa stalnim prihodima za rad i zaposlenike te upošljava
knjižničare umjesto dotadašnjih volontera. Prati kretanja u nacionalnom knjižničarstvu, pa je
u Registar samostalnih knjižnica upisana 1961. godine. Od tada se njezina djelatnost
standardizira uvođenjem Univerzalne decimalne klasifikacije i kataloga, dok se tijekom 1970-
tih godina, također u skladu s trendovima u nacionalnom knjižničarstvu, povezuje s
„udruženim radom“ (otvara knjižnične stacionare u tvornicama) i širi knjižničnu mrežu na
seoska područja (otvara tzv. knjižnične ogranke).335
330
Petrić, Hrvoje. Prve knjižnice i čitaonice u Koprivnici (1650.-1869.). // Knjižnice i čitaonice grada Koprivnice
1650.-2010. : spomenica Knjižnice i čitaonice Fran Galović Koprivnica / glavna urednica Dijana Sabolović-
Krajina. Koprivnica : Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“, 2010. Str. 18. 331
Nav. dj. Str. 22-25. 332
Usp. Strmečki, Josipa. Čitaonice i knjižnice u Koprivnici (1871.-1945.). // Knjižnice i čitaonice grada
Koprivnice 1650.-2010.: spomenica Knjižnice i čitaonice Fran Galović Koprivnica / glavna urednica Dijana
Sabolović-Krajina. Koprivnica : Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“, 2010. Str. 30-42. 333
Usp. Anić, Božica. Čitaonice, knjižnice i koprivnička društva u 19. i prvoj polovici 20. stoljeća. // Knjižnice i
čitaonice grada Koprivnice 1650.-2010. : spomenica Knjižnice i čitaonice Fran Galović Koprivnica / glavna
urednica Dijana Sabolović-Krajina. Koprivnica : Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“, 2010. Str. 47-68. 334
Usp. Sabolović-Krajina. Dijna. Gradska knjižnica i čitaonica u Koprivnici 1945.-1994. // Knjižnice i čitaonice
grada Koprivnice 1650.-2010. : spomenica Knjižnice i čitaonice Fran Galović Koprivnica / glavna urednica
Dijana Sabolović-Krajina. Koprivnica : Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“, 2010. Str. 70-114. 335
Nav. dj. Str. 75-82.
123
Razdoblje 1980.-1990. Već od kraja 1970-ih, a naročito od početka 1980-ih godina
koprivnička se knjižnica uključuje u nacionalne tokove modernizacije djelovanja narodnih
knjižnica u društvu.336
Posuđivanje knjiga za školsku djecu i odrasle do tog je razdoblja bila
središnja aktivnost i uloga narodne knjižnice. Međutim, od početka 1980-ih godina dolazi do
zaokreta u koncepciji i oganizacijskoj strukturi koprivničke knjižnice uslijed promjena u
nacionalnom, a posredno i međunarodnom knjižničarstvu, kao i novih potreba korisnika (prije
svega, učenika i studenata i potreba njihovog obrazovnog i nastavnog procesa). Dolazi do
uvođenja novih službi i usluga. Nabavlja se bibliobus i pokreće bibliobusna služba (1979.).
Nakon useljenja u povijesnu, reprezentativnu zgradu na glavnom gradskom trgu (1981.), koja
je adaptirana za knjižnične potrebe (tzv. prva adaptacija i rekonstrukcija zgrade knjižnice)337
osnivaju se novi odjeli: dječji odjel (1981.), koji uvodi program pričaonica za predškolsku
djecu kao novu ciljanu korisničku skupinu (1983.); studijski odjel kao prostor za učenje i
istraživački rad te ciljano pružanje stručnih i znanstvenih informacijsko-referalnih usluga sa
zbirkom stručnih i znanstvenih publikacija (knjiga i časopisa) te zavičajnom zbirkom (1981.),
služba nabave i stručne obrade knjižnične građe (1983.), općinska razvojna služba s ciljem
razvijanja općinske knjižnične mreže koju sačinjavaju školske, narodne i specijalne knjižnice
u okviru koncepcije nacionalnog bibliotečno-informacijskog sustava (BIS-a) (1985.).338
Uvode se novi modeli promocije knjižničnih zbirki te poticanja čitanja: susreti s
književnicima, predavanja, tribine, izložbe. Automatizacija knjižničnog poslovanja započinje
nabavom prvog računala 1990. godine (umjesto dotadašnjeg pisaćeg stroja, računalo se koristi
za izradu kataložnih kartica i formiranje elektroničke baze podataka).
Možemo zaključiti da ovo razdoblje u poslovanju knjižnice obilježava pokretanje i razvijanje
informacijsko-referentnih knjižničnih usluga uz dotadašnje usluge posudbe knjiga. Uz to,
knjižnica se profilira kao kulturno središte grada s ponudom niza kulturnih događanja te
razvija suradničke odnose u zajednici s udrugama, školama i srodnim kulturnim ustanovama u
području kulturnog stvaranja i poticanja čitanja.
336
Nav. dj. Str. 82-113. 337
Usp. Vugrinec, Ljiljana. Lokacije i adaptacije Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica. // Knjižnice i
čitaonice grada Koprivnice 1650.-2010. : spomenica Knjižnice i čitaonice Fran Galović Koprivnica / glavna
urednica Dijana Sabolović-Krajina. Koprivnica : Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“, 2010. Str. 172-189. 338
Koncept nacionalnog bibliotečno-informacijskog sustava (BIS) zasnivao se na povezivanju svih vrsta
knjižnica (školskih, narodnih, specijalnih, sveučilišnih i nacionalne knjižnica) ili bibliotečno-informacijskih
centara (BIC-eva), koji se umrežuju horizontalmo i vertikalno preko službi matičnosti (općinske, regionalne i
nacionalne) u nacionalni BIS. Taj koncept se 1980-ih godina primjenjivao na deklarativnoj razini, jer nije bio
popraćen informacijsko-tehnološkom infrastrukturom Tek od 1990-ih stvorile su se pretpostavke za njegovo
oživotvorenje, no kao sustav nije zaživio do danas.
124
Razdoblje 1991.-1995. Od samog kraja 1980-ih i početka 1990-ih na djelovanje koprivničke
knjižnice utječu procesi trazicije hrvatskoga društva povezane s raspadom Jugoslavije i
slomom komunističkog sustava, osamostaljenjem hrvatske države na izborima 1990. godine,
kao i uspostavljanjem novog društveno-političkog sustava s političkim višestranačjem.339
Knjižnica postaje pravno i organizacijsko samostalna ustanova 1991. godine, što također
pozitivno utječe na njezin daljnji razvoj. Naime, od početaka 1980-ih godina bila je dio do
tada u društvu prevladavajućeg organizacijskog modela koji je objedinjavao gradske kulturne
djelatnosti - knjižnicu, muzej, obrazovanje odraslih i kino. Kao samostalna ustanova knjižnica
mijenja naziv od Gradske knjižnice i čitaonice u Knjižnicu i čitaonicu „Fran Galović“.340
U ovom razdoblju na djelovanje koprivničke knjižnice snažno utječu i društvene promjene
uzrokovane Domovinskim ratom (1991.-1995.). U knjižnici se organiziraju razni oblici
pomoći ranjenicima i djeci u izbjeglištvu, prije svega prikupljanjem donacija u knjigama i
likovnom mateijalu, uvode se programi za djecu prognanike i njihove majke. Nabava
knjižnične građe je reducirana zbog smanjenih proračunskih sredstava i zbog smanjene
ponude na tržištu knjiga, tako da se računalo koristi za stručno obrađivanje starog fonda i
unašanje zapisa u računalnu bazu. Stižu i donacije iz inozemstva u magazinima, slikovnicama
i knjigama na engleskom jeziku.
Koprivnička knjižnica dijeli tadašnje trendove s mnogim drugim hrvatskim knjižnicama -
broj čitatelja/korisnika knjižnica povećao se za najžešćih ratnih operacija i opasnosti, pa se
govori o biblioterapeutskom učinku čitanja; u većim mjestima posebno su aktivni dječji odjeli
i igraonice; znatan je doprinos bibliobusa u manjim naseljima, udaljenima od većih naselja.341
Možemo zaključiti da su osnovne značajke poslovanja knjižnice u ovom razdoblja prilagodba
tranzicijskim i transformacijskim procesima hrvatskoga društva (pravno i organizacijsko
osamostaljivanje ustanove, promjene u nabavnoj politici knjižnične građe, u osmišljavanju
339
Primjera radi, nabavna politika koprivničke knjižnice također reflektira ideološke, političke i svjetonazorske
promjene u Hrvatskoj početkom 1990-ih godina. U knjižnični fond počinje se nabavljati do tada proskribirana
literatura s hrvatskim nacionalnim temama i religiozna literatura, a ideološka literatura iz doba socijalizma
povlači se iz slobodnog pristupa u depoe. Više o fenomenu cenzure u knjižnicama usp. Stipčević, Aleksandar. O
savršenom cenzoru : iliti priručnik protiv štetnih knjiga i njihova autora. Zagreb : Nakladni zavod Matice
hrvatske, 1994. ; Stipčević, Aleksandar. Cenzura u knjižnicama. Zagreb : Filozofski fakultet - Zavod za
informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, 1992. 340
Fran Galović (1887.-1914.), književnik hrvatske moderne, rođen u selu Peteranec blizu Koprivnice. 341
Usp. Stipanov, Josip. Knjižnica. Nav. dj.
125
književno-kulturnih programa posvećenih uglavnom do tada proskribiranoim domoljubnim,
jezičnim i vjerskim temama). Knjižnica prilagođava svoje djelovanje u zajednici kriznim,
ratnim uvjetima (humanitarni rad) te koristi knjižnične resurse u potpori zajednici (knjiga i
čitanje kao terapija).
Razdoblje 1996.-2000. Kako bi se došlo do dodatnog prostora za smještaj građe i osiguranje
potrebne infrastrukture za informatizaciju knjižnice, kao i uvođenje novih informacijsko-
komunikacijskih usluga, pristupa se tzv. drugoj adaptaciji i rekonstrukciji knjižnične zgrade i
to etapno u razdoblju od 1997. do 2003. godine (15 godina nakon tzv. prve adaptacije
knjižnične zgrade). Obnovljeni i prošireni prostori dječjeg odjela i odjela za odrasle
omogućuju da se od 1999. godine pokrene niz usluga i programa u kojima se primjenjuje
računalna tehnologija (kompjutorske radionice za djecu) te se intenzivno potiče čitanje i
pismenost (program za tek rođenu djecu i njihove majke „Knjige za bebe“ u suradnji s
rodilištem koprivničke Opće bolnice, programi kreativnih radionica za djecu).
Obnova koprivničke knjižnične zgrade i proširenje prostora dio su tadašnjih kretanja u
hrvatskom knjižničarstvu. Adekvatni knjižnični prostori prepoznati su kao neophodan
preduvjet za modernizaciju knjižnica u skladu s kreatanjima u međunarodnom knjižničarstvu,
prije svega u potporama lokalnim zajednicama u uključivanju u procese globalizacije,
informatizacije i umreženosti (o čemu smo više pisali u potpoglavlju. 2.2. Promjene u
suvremenom društvu relevantne za razvoj i transformaciju knjižnica).
Na poslovanje koprivničke knjižnice u tom razdoblju posebno utječe promjena statusa uslijed
novog upravno-teritorijalanog ustroja u kojemu je grad Koprivnica postao sjedište
Koprivničko-križevačke županije. Koprivnička knjižnica dobiva funkciju županijske matične
knjižnice rješenjem Ministarstva kulture RH te postaje sjedište županijske knjižnične
matičnosti i mreže (1996.). Posljedica toga je da knjižnica dobiva nove obveze i nadležnosti
zbog svojeg županijskog statusa za obavljanja djelatnosti od posebnog društvenog interesa,
kao i dodatnu financijsku potporu za nabavu knjižnične građe, pojačanu informatizaciju i
investicijska ulaganja (od 1996.). Uz papirnu građu – knjige i periodiku (novine i časopise),
počinju se nabavljati novi oblici knjižnične građe, konkretno baze podatka na CD-ROM-
ovima (1995.).
126
Koprivnička knjižnica, među prvima u Hrvatskoj, uvodi pristup internetu 1996. godine (prvo
za zaposlenike, a za korisnike 1997. godine) te se profilira kao javna točka pristupa novoj
tehnologiji. Pokreće svoju mrežnu stranicu, kompjutorske radionice za djecu i u cijelosti
automatizira svoje poslovanje, ne samo u stručnoj obradi građe kao do tada, već i u cirkulaciji
građe (zaduživanju i razduživanju knjiga te radu s korisnicima) (1999.), što uključuje i
dostupnost online kataloga koji pruža uvid u fond knjižnice (1999.).342
Knjižnica je od 1996. pa sve do 2005. godine sjedište Hrvatskoga čitateljskog društva,
nacionalne udruge koja djeluje kao podružnica međunarodne organizacije za promicanje
značaja čitanja i pismenosti u suvremenom društvu. Stečena međunarodna saznanja u
području čitanja i pismenosti primjenjuju se u koprivničkoj knjižnici te prenašaju u druge
knjižnice u Hrvatskoj na radionicama i stručnim skupovima s domaćim i stranim
predavačima.343
Osnovna značajka djelovanja koprivničke knjižnice u ovom razdoblju je intenzivna
informatizacija, odnosno primjena novih informacijskih tehnologija u obradi informacija i
načinu informiranja korisnika. Posljedično, dolazi do pojednostavljivanja rutinskih
knjižničarskih poslova, veće dostupnosti novim, elektroničkim izvorima informacija, ali i
pojave novog profila korisnika koji su počeli koristi knjižnicu zbog računala i interneta. Treba
naglasiti da koprivnička knjižnica ne zaostaje za ovim trendovima u Hrvatskoj i svijetu, o
kojima smo pisali na više mjesta u ovom radu, a posebice u potpoglavljima u 4.2.3.
Tehnologija (oprema) i 4.2.5. Službe, usluge i korisnici.
Razdoblje 2001.-2005. Od početka 2000-ih godina koprivnička knjižnica počinje razvijati niz
novih usluga u skladu sa svojim temeljnim načelima „pismenost za sve“ i „knjižnica otvorena
svima“, a u skladu sa zagovaranjem proaktivne uloge narodnih knjižnica u zajednici pod
utjecajem kreatanja u međunarodnoj i nacionalnoj knjižničarskoj zajednici i promjena u
zakonodavstvu (usporedi potpoglavlje 5.2. Osnovne promjene u djelovanju knjižnica 1990.-
2014.). Jača svoju ulogu središta lokalne zajedice u poticanju čitanja i pismenosti. Nakon
adaptacije i rekonstrukcije knjižnične zgrade 2003. godine stekle su se i prostorne
342
Usp. Ujlaki, Kristian. Moderna knjižnica : Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica 1995.-2009. //
Knjižnice i čitaonice grada Koprivnice 1650.-2010. : spomenica Knjižnice i čitaonice Fran Galović / glavna
urednica Dijana Sabolović-Krajina. Koprivnica : Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“, 2010. Str. 115-171. 343
Više o djelovanju Hrvatskoga čitateljskog društva u razdoblju kada mu je sjedište bilo u koprivničkoj knjižnici
usp. Nav. dj. Str. 120 (Bilješka 14).
127
pretpostavke za nove usluge u proširenom i preuređenom prostoru s atraktivnim knjižničnim
interijerom u staroj, povijesnoj zgradi.
Ono što posebno obilježava djelovanje knjižnice u tom razdoblja je nabava novog bibliobusa
(2004.), povećanje broja računala s kvalitetnijim pristupom internetu za građane, nabava
novih formata građe (DVD filmova i glazbenih CD-a), pokretanje usluga i programa za nove
korisničke skupine (pripadnike nacionalnih manjina i osobe s invaliditetom), jačanje
postojećih i uspostavljanje novih partnerstava u lokalnoj zajednici (s dječjim vrtićima,
školama, udrugama, a posebice s udrugom slijepih, udrugom za osobe s invaliditetom,
romskom udrugom i drugim udrugama nacionalnih manjina - Albanaca, i Mađara),
zdravstvenim ustanovama, domom za starije i nemoćne, i dr.).344
Knjižnica uspostavlja
suradnju na nacionalnoj i međunarodnoj razini (posjeti koprivničkoj knjižnici knjižničara iz
drugih mjesta u Hrvatskoj, posjeti iz inozemstva). Pokreće se usluga informiranja
stanovništva u lokalnoj zajedici o Europskoj uniji (projekt Ministarstva vanjskih poslova i
Hrvatskog knjižničarskog društva „Informiranje o EU u knjižnicama 2005.-2007.“).
Razdoblje 2006.-2010. Knjižnica održava postojeće i razvija nove suradničke odnose s
organizacijama civilnog društva i ustanovama, što rezultira novim programima (programi
podrške Romima – Romska knjižna polica i radionice za djecu u suradnji s romskim
udrugama; programi o zdravstveno-preventivnim temama u suradnji sa zdravstvenim
ustanovama; poduke o informacijskoj i informatičkoj pismenosti za nezaposlene u suradnji sa
Zavodom za zapošljavanje Koprivničko-križevačke županije (2008.). Korisnici se također
počinju uključivati u kreiranje novih sadržaja (npr. ljetni programi knjižnice na terasi pod
suncobranima; pokretanje pričaonica za bebe i malu djecu na prijedlog roditelja) (2008.).
Knjižnica intenzivno prati trendove u tehnologiji, pa uvodi besplatno korištenje interneta za
svoje članove knjižnice uslijed pojeftinjenja usluga na tržištu (2007.). Uključuje se u
nacionalni projekt digitalizacije hrvatske kulturne baštine digitalizacijom koprivničke
zavičajne kulturne baštine (2007.). Osim toga, uvodi bežični internet (2009.), kao i usluge
zasnovane na korištenju 2.0 alatata (Facebook od 2009., Twitter od 2010.). Knjižnično osoblje
se intenzivno stručno educira i prati trendovi u struci, a saznanja stečena na stručnim
344
Jače okretanje koprivničke knjižnice manjinama u zajednici (starijima, nemoćnima, osobama s invaliditetom,
nacionalnim manjinama) povezano je s uvidima koprivničkih knjižničara u knjižničnu praksu zemalja u kojima
imaju studijske boravke, ali i kretanjima u međunarodnom i hrvatskom knjižničarstvu početkom 2000-ih godina
(vidi potpoglavlja 2.3.6. Društvena pravednost u dostupnosti knjižnicama i 5.2. Osnovne promjene u djelovanju
knjižnica u razdoblju 1990.-2014.).
128
skupovima u zemlji i inozemstvu primjenjuje u vlastitoj knjižničnoj praksi. Novi modeli
poslovanja prezentiraju se na domaćim i međunarodnim stručnim skupovima (npr. o
suradničkim odnosima baštinskih ustanova u digitalizaciji zavičajne kulturne baštine, o
potencijalima narodnih knjižnica u informiranju o zdravstvenim temama).
Možemo zaključiti da koprivnička knjižnica i u ovom razdoblju slijedi međunarodne trendove
u uvođenju novih programama, npr. o prevenciji zdravlja, digitalizaciji, uvođenju Web 2.0
alata (usluga na društvenim mrežama) i širenju kruga suradnika, uvođenju multimedijske
građe, a prije svega u uvođenju besplatne članarine, što je izuzetak u hrvatskoj praksi.
Lokalna vlast uvodi besplatnu članarinu za koprivničke građane (2008.). Ovo je specifičnost
koprivničke knjižnice, jer to u Hrvatskoj nije zakonska obveza za razliku od društava s
razvijenim knjižničarskom legislativom u kojima je besplatna članarina pretpostavka
inkluzivnih knjižničnih usluga dostupnih svima (usporedi potpoglavlja 2.3.6. Društvena
pravednost u dostupnosti knjižnicama i 4.2.6. Organizacija poslovanja – Financiranje
narodnih knjižnica).
Razdoblje 2011.-2014. Knjižnica nastavlja razvijati postojeće usluge i programe te uvodi
novine kojima prati promjene u tehnologiji, struci i društvenom okruženju.345
Od gradske
uprave dobiva novu, privremenu zadaću da do formiranja sveučilišne knjižnice organizira
pružanje knjižničnih usluga studentima novopokrenutog Medijskog sveučilišta u Koprivnici
(2012.-2013.).
Za ovo razdoblje u razvoju knjižnice karakteristični su intenzivni međunarodni programi
suradnje (uključivanje u program NAPLE Sister libraries u 2012. godini, mrežu inovativnih
knjižnica EIFL-PLIP, program cjeloživotnog učenja odraslih Gruntvig i mrežu Europeana
Awareness Public Libraries Network u 2013. godini).
Knjižnica inicira nove suradničke modele u zajednici - unutarsektorsku i međusektorsku
kulturno-obrazovnu suradnju zasnovanu na korištenju nove informacijsko-komunikacijske
tehnologije. Novi suradnički projekt vezan je uz digitalizaciju zavičajne kulturne baštine, pa
345
Koprivnička knjižnica ostvaruje nove projekte digitalizacije „Koprivničke razglednice“ i „Lokalni tjednik
Glas Podravine 2009. - 2011.“ te pokreće portal „Koprivnička kulturna baština“ (2011.); „Glas Podravine
2012.“, „Podravski zbornik“ i Razglednice naivnih umjetnika.
129
knjižnica pokreće prvi lokalni i kooperativni digitalni repozitorij u Hrvatskoj (u suradnji s
Muzejom grada Koprivnice i Državnim arhivom u Varaždinu u 2013. godini). Uvode se nove
virtaulne usluge korištenjem web 2.0 alata (Flickr od 2011. i Pinterest od 2012. godine).
Novi model poslovanja vezan je uz nakladništvo, pa knjižnica objavljuje dvije knjige
(priručnik preporuka roditeljima za poticanje rane pismenosti u 2012. godini i zbornik
„Knjižnična usluga za slijepe i slabovidne : stanje i perspektive“ u 2013. godini).
Knjižnica pokreće nove usluge, programe i akcije (Zelena knjižnica, Čitateljski klub za mlade,
„Čitajte na drugačiji način – posudite e-čitač i čitajte e-knjige“, „Male knjižnice u
pedijatrijskim ordinacijama“, radionice učenja stranih jezika za djecu 5-8 godina,
TEDxKoprivnicaLibrary, „Zaboravili ste svoje naočale kod kuće? Posudite ih u Knjižnici!,
„Čitanje je u modi“ - akcija popularizacije čitanja e-knjiga u 2013. godini). Bibliobus počinje
posjećivati segregirana romska naselja na podučju Koprivničko-križevačke županije (2014.).
Uz multikulturne i društveno uključive programe knjižnica u ovom razdoblju uvodi programe
koji su novina i u knjižnicama stranih zemalja (npr. zelena knjižnica, novi programi za bebe i
malu djecu, knjižnica kao forum), a za svoje programe potpore društvenom uključivanju
Roma dobiva međunarodnu valorizaciju i nagrade.
Zaključak o preobrazbama koprivničke knjižnice u razdoblju 1980.-2014. Na temelju
povijesnog pregleda možemo zaključiti da do ključnih preobrazbi u razvoju koprivničke
knjižnice od 1980-ih do danas dolazi uslijed:
promjena u društvenom okruženju i novih zahtjeva spram knjižnica;
informatizacije i umrežavanja u pristupu informacijama na lokalnoj, nacionalnoj i
globalnoj razini;
promptnog prilagođavanja knjižnice društvenim i tehnološkim promjenama u užem i
širem okruženju na sljedeće načine:
o promicanjem i korištenjem novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija u
cilju prevladavanju digitalnog jaza;
o digitalizacijom u cilju zaštite, široke dostupnosti i promocije zavičajne kulturne
baštine u globalnom okruženju u cilju jačanja identiteta lokalne zajednice;
o uvođenjem e-knjiga u cilju popularizacije novih tehnoloških mogućnosti čitanja i e-
usluga u cilju što šire dostupnosti informacija preko knjižnice i o knjižnici;
130
o informacijskim opismenjivanjem i obrazovanjem korisnika (personalizirane
knjižnične usluge);
o usmjeravanjem na najranjivije skupine u društvu u cilju ublažavanju negativnih
socijalnih posljedica i nejednakosti u suvremenom društvu (djecu, mlade, osobe s
invaliditetom, siromašne, stare, nezaposlene, pripadnike nacionalnih manjina);
o osmišljavanjem inovativnog modela socijlano inkluzivnih knjižničnih usluga
(usluge za slijepe i slabovidne, uključivanje u rješavanje problema pripadnika
romske zajednice);
o podupiranjem infomiranja građana o aktualnim društvenim temama kao što su
zdravlje, održivi razvoj, zapošljavanje i dr.
U razdoblju 1995.-2014. koprivnička knjižnica zabilježila je rast u sljedećim pokazateljima
poslovanja (Prilog 1. Tablice 1-3. Usporedba poslovanja knjižnice u razdobljima 1995.-
2006., 2007.-2014. i 1995.-2014.):
fond (ukupan broj svezaka knjiga i jedinica neknjižne građe) povećao se 2,2 puta (od
68 000 na 154 371 sv. knjiga i 7000 jedinica neknjižne građe);346
godišnja nabava knjižnične građe (broj sv. knjiga / jedinica neknjižne građe) povećala
se dva puta u nabavi knjiga (od 3265 sv. na 6657 sv. knjiga) i 6,5 puta u nabavi
neknjižne građe (od 77 na 504 jedinica);
godišnje učlanjivanje, odnosno broj članova knjižnice povećao se dva puta (od 4449 na
8902 člana);.
godišnji broj posjeta knjižnici povećao se 3,9 puta (od 31 649 na 124 559 posjeta)
godišnji broj posudbi (knjiga i neknjižne građe) povećao se tri puta (od 58 539 na
176 870 posudbi)
Prostor. Knjižnica se od 1981. nalazi u adaptiranoj povijesnoj zgradi iz 19. stoljeća na
glavnom gradskom trgu. Površina zgrade je 1058 m² (od toga cca 680 m² prostora
namijenjenog korisnicima, a ostalo zatvorena spremišta cca 208 m² i radni prostori osoblja u
stručnim službama cca 170 m²). Knjižnica koristi i dislocirano spremište od 140 m². Iako se
knjižnica nalazi na izuzetno povoljnoj i frekventoj lokaciji u samom središtu grada i u
reprezetativnoj zgradi, zbog svoje neoklasicističke arhitekture i posjećenosti prepoznatljivom
landmarku Koprivnice, knjižnični prostor ima niz nedostataka poput nefunkcionalnosti,
346
Podaci o broju neknjižne građe u fondu knjižnice u 1995. nisu evidentirani.
131
preskučenosti za zbirke i korisnike, arhitektonske nepristupačnost za osobe s teškoćama u
kretanju (mala djeca, osobe s tjelesnim invaliditetom, starije i slabo pokretne osobe) i sl.
Koprivnička knjižnica dijeli sudbinu ostalih hrvatskih knjižnica, jer gotovo da i ne postoje
lokalne sredine koje su izgradile namjenski projektirane knjižnične zgrade. Ako se usporede
trendovi u arhitekturi i prostornom uređenju knjižnica, koje smo opisali u potpoglavlju 4.2.2.
Prostor, može se zaključiti da se koprivnička knjižnica prostorom svoje zgrade djelomično
uspjela prilagoditi preobrazbama koje se u suvremenom društvu očekuju od narodnih
knjižnica.
8.1.2. Knjižnica u knjižničnom sustavu Republike Hrvatske
Prema Standardima za narodne knjižnice koprivnička knjižnica svrstava se u narodne
knjižnice IV. tipa, među knjižnice koje pokrivaju područje od 20 000 do 35 000 stanovnika
(Koprivnica ima 30 872 stanovnika).347
Knjižnica ima dvojnu funkciju:
gradske knjižnice koja je prije svega namijenjena stanovnicima Grada Koprivnice;
županijske matične knjižnice sa zakonskom obvezom posrednog ili neposrednog
pružanja knjižničnih usluga stanovništvu Koprivničko-križevačke županije.
Uz to, knjižnica je jedina stacionirana narodna knjižnica na području koje gravitira gradu
Koprivnici kao administrativnom, gospodarskom i prometnom središtu (bivša općina
Koprivnica). To šire područje danas obuhvaća jedanaest općina (26 079 stanovnika u 8743
kućanstva), što sve zajedno pred koprivničku knjižnicu postavlja visoke profesionalne
zahtjeve i očekivanja od šire društvene zajednice.
Zadatak koprivničke knjižnice je podupirati razvoj mreže knjižnica na području Koprivničko-
križevačke županije. Knjižnična mreža Koprivničko-križevačke županije sastoji se od tri
gradske knjižnice, dvije općinske knjižnice, trideset i tri školske knjižnice, dvije bibliobusne
službe te jedne knjižnice u učeničkom domu.348
Zakonska obveza koprivničke knjižnice je
347
Usp. Standardi za narodne knjižnice. // Narodne novine, 58(1999), čl. 9. 348
Narodne knjižnice u Koprivničko-križevačkoj županiji nalaze se u gradovima Koprivnici, Križevcima i
Đurđevcu te općinama Virje i Gornja Rijeka. Od 33 školske knjižnice njih 25 nalazi se u osnovnim školama, a 8
132
pružati savjetodavnu i stručnu pomoć svakoj pojedinoj knjižnici te brinuti o razvoju
županijske mreže knjižnica u cjelini.349
Slika 1. Karta pokrivenosti naselja Koprivničko-križevačke županije s nekim oblikom usluga
narodnih knjižnica (stanje početkom 2015.)
Županijska knjižnična mreža osigurava stacionirane ili pokretne usluge narodnih knjižnica u
sva tri grada i dvadeset i jednoj općini na području Koprivničko-križevačke županije. Na
početku 2015. godine postignuto je da svih 25 jedinica lokalne samouprave (3 grada i 22
općine) imaju osiguran pristup nekom obliku usluga narodne knjižnice (stacioniranu ili
pokretnu putem bibliobliobusa). Međutim, u mjestima stanovanja knjižnične usluge imaju
stanovnici u svega 85 naselja (32%) od ukupno 264 naselja u županiji. Na razini županije
13% stanovništva ili oko 15 000 stanovnika bilo je 2014. godine učlanjeno u knjižnice, od
čega je oko 9000 stanovnika ili 60% bilo učlanjeno u najveću, matičnu koprivničku knjižnicu,
dok je oko 80% od ukupnog broja učlanjenih bilo učlanjeno u gradske i općinskih knjižnica, a
20% u bibliobuse.350
u srednjim školama. Bibliobusne službe djeluju u okvirima narodnih knjižnica u Koprivnici i Križevcima. Jedna
knjižnica nalazi se u Učeničkom domu u Križevcima. 349
Zakon o knjižnicama. // Narodne novine 105/1997, 5/1998, 104/2000.; Pravilnik o matičnoj djelatnosti
knjižnica u Republici Hrvatskoj. // Narodne novine 43/2001. Dostupno na: http://narodne-
novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/232299.html (30.04.2015.) 350
Koprivničko-križevačka županija. // Županijske matične službe za narodne knjižnice RH: Izvještaj o radu za
2014.; Plan rada za godinu 2015. /Zagreb/ : Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Hrvatski Zavod za
knjižničarstvo, Matična služba za narodna knjižnice, /2015/. Str. 24-25. Dostupno na:
http://www.nsk.hr/wp-content/uploads/2012/01/--upanijske-mati--ne-slu--be-RH-----izvje--taj-o-radu-u-2014.-i-
plan-rada-za-2015..pdf (25.6.2015.)
133
8.1.3. Cilj, zadaci i poslovanje knjižnice
Cilj djelovanja koprivničke knjižnice je aktivno doprinošenje kvaliteti života u zajednici
promicanjem znanja, socijalne osjetljivosti i međugeneracijske solidarnosti.351
Osnovni zadatak knjižnice je da raznovrsne knjižnične usluge pruža svim sadašnjim i
potencijalnim korisnicima - građanima grada Koprivnice, okolice i županije, kao i svim
drugim potencijalnim korisnicima bez obzira na njihovu dob, spol, profesiju, društveni i drugi
status kako bi podupirala njihov osobni i profesionalni razvoj, informiranja i obrazovanja.
Knjižnične su usluge zasnovane na zbirkama i informacijskim izvorima i pomagalima, znanju
i vještinama stručnog osoblja te osiguranju pristupa zbirkama i informacijama drugih
knjižnica.352
Prema strateškim smjernicama – misiji, viziji i vrijednostima - knjižnica djeluje kao kulturno,
informacijsko, edukativno, multimedijsko i društveno-komunikacijsko središte grada
Koprivnice i Koprivničko-križevačke županije, koje građanima osigurava ravnopravan pristup
izvorima znanja, informacijama i kulturnim sadržajima za potrebe kulturnog obogaćivanja,
obrazovanja, cjeloživotnog učenja, odlučivanja u privatnom i javnom životu, zapošljavanja,
dokvalifikacija i prekvalifikacija, provođenja slobodnog vremena, zdravog načina života i
uživanja u životu uopće.353
Prostor knjižnice, materijalne i digitalne zbirke, osoblje, usluge,
kulturno-obrazovni programi, suradnja na lokalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini služe
za promicanje vrijednosti civilnog društva i participativne demokracije.354
Može se zaključiti da knjižnica već na konceptualnoj razini (cilj djelovanja, zadaci, misija,
vizija, vrijednosti) ugrađuje u svoje djelovanje načela danas prevladavajućih paradigmi
narodnih knjižnica, a to je da djeluje kao središte svoje lokalne zajednice koje djeluje
polifunkcionalno u području kulture, obrazovanja, cjeloživotnog učenja, potpore aktivnom
građanskom statusu i provođenju slobodnog vremena te kao hibridna knjižnica i zbog
prožimanja komponenti fizičke i virtualne knjižnice i digitalna knjižnica zbog promijenjenih
obilježja knjižnične građe na mreži i u digitalnom obliku (usporedi potpoglavlja 2.4. Hibridna
351
Izvješće o radu Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica u 2014. godini. Dostupno na:
http://www.knjiznica-koprivnica.hr/knjiznica/dokumenti/Izvjesce_o_radu_Knjiznice_za_2014.pdf (30.4.2015.) 352
Nav. dj. 353
Nav. dj. 354
Nav. dj.
134
knjižnica i digitalna knjižnica - nova razvojna faza u konfiguraciji knjižnica u informacijskom
društvu i 2.5. Knjižnica kao središte djelovanja u zajednici).
Poslovanje. Organizacijsku strukturu koprivničke knjižnice čine odjeli i službe: dječji odjel,
odjel za odrasle i stručno-znanstveni odjel, bibliobusna služba, služba nabave i obrade,
županijska matična služba i upravno-tehnička služba. Knjižnicom upravlja Upravno vijeće, a
rukovodi ravnateljica. Ravnateljica zajedno sa Stručnim vijećem vodi stručni rad knjižnice.
Bibliobusna služba koprivničke knjižnice pruža usluge osobama koje zbog udaljenosti mjesta
stanovanja ne mogu koristiti stacionirane knjižnice. Posebna pozornost posvećuje se djeci
predškolskog i školskog uzrasta – učenicima osnovnih škola i polaznicima dječjih vrtića u
udaljenim naseljima te starijima i nemoćnima (bibliobus obilazi Dom za starije i nemoćne u
Koprivnici, a knjižničari po potrebi dostavljaju knjige u kuće osobama s invaliditetom).355
U skladu s općim trendovima u knjižničarskoj struci u zemlji i svijetu korisnici i njihove
potrebe su u fokusu djelovanja koprivničke knjižnice.
Iako osnivač knjižnice, Grad Koprivnica, izrijekom to ne traži, u poslovanju se sustavno
koriste tehnike i alati knjižničnog marketinga i menadžmenta pod utjecajem inozemnih
iskustava stečenih na studijskim putovanjima, ali i programa edukacije u knjižničarskoj struci
u Hrvatskoj.356
Promocija knjižnice je važan alat u upravljanju i povezivanju knjižnice s
javnošću radi zadobivanju pozornosti i stjecanja podrške za knjižnično djelovanje u
zajednici.357
Organizacijska kultura zasnovana je na timskom radu i umrežavanju timova pojedinih
odjela i službi. Pojedini programi brandiraju se poput proizvoda u korporativnom sektoru
(Prilog 2. Preslika plakata s uslugama i programima Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“
355
Nav. dj. 356
Više smo o pritiscima na narodne knjižnice da uvode koncepte upravljanja koji se koriste u profitnom sektoru
pisali u poglavlju 4.2.6. Organizacija poslovanja. To se posebno odnosi na iskustva knjižnica u Velikoj Britaniji
od kojih se u političko-strateškim dokumentima na svim razinama vlasti (lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj)
očekuje da koriste niz upravljačkih tehnika preuzetih iz privatnog korporativnog sektora. U potpoglavlju 2.3.1.
Neoliberalni kapitalizam i konzumerističko društvo ukazali smo na teorijske rasprave o ugroženosti osnovnih
vrijednosti knjižnica kao javnih ustanova u suočavanju s prodorom konfliktinih interesa suvremenog
konzumerizma i konzumerističkih vrijednosti u njihovo poslovanje. 357
Djelatnost i poslovanje koprivničke knjižnice redovito prate tiskani i elektronički, lokalni i nacionalni mediji.
Ilustracije radi, u 2014. godine objavljena su 338 priloga u tisku, na radio i TV stanicama i internetskim
portalima.
135
Koprivnica). Proaktivno se dolazi do novih oblika financiranja uz proračunsko i to u suradnji
s lokalnim korporativnim, privatnim sektorom te prijavljivanjima projekata na razne natječaje.
Posebno se podupire stalno stručno usavršavanje djelatnika u stručnim, informatičkim i
komunikacijskim vještinama u radu s korisnicima zbog primjene upravljačkog koncepta učeće
organizacije, koja je platforma pomoću koje knjižnica reagira na nestabilnost, nepredvidivost
i nesigurnost poslovanja u okruženju (vidi potpoglavlje 4.2.6. Organizacija poslovanja).
Polazište ovog poslovnog koncepta je da ljudski kapital (iskustvo, obrazovanje, vještine,
znanje i ideje zaposlenika) predstavlja faktor stabilnosti u nestabilnom okruženju. Usmjerenje
prema stalnom učenju koprivničkih knjižničara već na konceptualnoj razini odražava
knjižnična misija i vizija te vrijednosti organizacije koje između ostaloga ističu važnost
“stručnog, kompetentnog i susretljivog knjižničnog osoblja.“358
Drugi poslovni koncept zasniva se na širokoj mreži suradničkih odnosa s brojnim drugim
institucijama, organizacijama civilnog sektora i pojedincima na lokalnoj, regionalnoj,
nacionalnoj i međunarodnoj razini. Iako se i u ovom slučaju to od knjižnice ne očekuju u
političko-strateškim dokumentima lokalne, regionalne i nacionalne vlasti, suradnja je
koprivničkoj knjižnici učinkovit način da se prevladaju financijska, kadrovska i prostorna
ograničenja.
Treći poslovni koncept je zasnovan na metodi benchmarking ili učenju od drugih organizacija
na temelju usporedbe s njihovim načinima poslovanja.
Može se zaključiti da koprivnička knjižnica slijedi međunarodne pravce razvoja u upravljanju
i poslovanju. Glavna im je značajka pronalaženje inovativnih poslovnih rješenja kako bi se
prevladali problemi stalnog reduciranja osoblja i financijskih sredstava s jedne strane, a
zadržala uloga relevantnog, polifunkcionalnog središta lokalne zajednice koje promtno reagira
na potrebe korisnika i društva s druge strane.
Osoblje. Knjižnica je krajem 2014. godine imala 22 stalno zaposlena djelatnika, a od toga 16
stručnih. Obrazovna struktura zaposlenih je: NKV 2, SSS 9, VŠS 4, VSS 6, mr.sc. 1. Viša
stručna zvanja ima četvero djelatnika (2 viša knjižničara, 2 knjižničarska savjetnika). Zbog
nedovoljnog broja stručnog osoblja knjižnica koristi programe privremenog i povremenog
358
Izvješće o radu Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica Zagreb u 2013. godini. Dostupno na:
http://www.knjiznica-koprivnica.hr/knjiznica/dokumenti/Izvjesce_o_radu_Knjiznice_za_2013.pdf (30.4.2015.)
136
zapošljavanja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, pa se i u ovom segmentu prilagođava
prevladavajućim, neoliberalno-kapitalističkim obrascima zapošljavanja359
(usporedi
potpoglavlja 2.3.1. Neoliberalni kapitalizam i konzumerističko društvo i 4.2.4. Osoblje).
Stručno obučavanje i usavršavanje. Stručnom educiranju i usavršavanju osoblja posvećuje
se u koprivničkoj knjižnici velika pozornost zbog brzih promjena u društvenom okruženju, ali
i u osobinama, oblicima i vrstama knjižnične građe, kao i u primjeni informacijsko-
informatičke tehnologije u knjižničnom poslovanju i djelovanju. Od knjižničara se očekuje da
stalno prate sve brojnije i sofisticiranije potrebe korisnika.360
Koprivnički knjižničari aktivno
sudjeluju s izlaganjima o knjižničnoj dobroj praksi na domaćim i stranim stručnim
skupovima. Ujedno stječu nova saznanja koja primjenjuju na svojem radnom mjestu.361
Studijski boravci u inozemnim narodnim knjižnicama također su dio prakse koprivničke
knjižnica.362
Koprivnička knjižnica djeluje u lokalnoj zajednici kao jedno od središta neformalnog
obrazovanja i cjeloživotnog učenja za korisnike svih dobnih i profesionalnih skupina u
zajednici (što će biti poseban predmet analize kasnije u radu), kao i za knjižničare i druge
stručnjake (učitelje, nastavnike, stručne suradnike u nastavi, odgajatelje, članove i aktiviste
različitih udruga i dr.) u lokalnoj zajednici i šire s različitim oblicima edukacije i stručnog
usavršavanja.363
Statistički pokazatelji poslovanja. Prema stanju od 31.12.2014. godine knjižnica ima 8902
članova. Članstvo u knjižnici je obnovilo 6785 osoba ili 76,22% , a prvi puta se učlanilo 2117
359
Izvješće o radu Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica u 2014. godini. Nav. dj. 360
Svi stručni djelatnici knjižnice uključeni su u programe stručnog educiranja i usavršavanja ovisno o vrsti
poslova koje obavljaju. U 2014. godini sudjelovali su na 40 stručnih skupova i programa, uključujući i tri
međunarodna skupa, održali 15 izlaganja i objavili 32 stručna članka i priloga (1 recenziran i 31 nerecenzirana).
Usp. Izvješće o radu Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica u 2014. godini. Nav. dj. 361
Teme izlaganja koprivničkih knjižničara na svjetskim kongresima knjižničara bile su: pismenosti lokalne
zajednice (2000.), knjižnična usluga za slijepu i slabovidnu djecu (2007.), načini održavanja knjižnične usluge za
slijepe i slabovidne (2009.), program zdravstvene edukacije za korisnike (2010.), čitanje i pismenost kao put
prema socijalno inkluzivnim knjižničnim uslugama (2011.), projekti digitalizacije (2012.), umrežavanje lokalnih
stručnjaka u podršci romskoj zajednici (2013.), poduka korisnicima u informacijskoj pismenosti (2014.). 362
Do kraja 2014. godine zabilježeni su studijski boravci petero koprivničkih knjižničara u Danskoj (1993. i
2006.), jednog u Velikoj Britaniji (1996.), troje u Nizozemskoj (2005. i 2006.), troje u Finskoj (2003., 2004.,
2012., 2013.), i jednog u Njemačkoj (2000. i 2009.). Knjižnica za sve zaposlenike jedanput godišnje organizira
stručni posjet nekoj knjižnici u Hrvatskoj, Sloveniji ili Mađarskoj. Usp. Nav. dj. 363
Od mnogobrojnih programa stručnog usavršavanja u organizaciji koprivničke knjižnice treba istaknuti stručni
skup s međunarodnim sudjelovanjem povodom pete obljetnice uvođenja usluge za slijepe i slabovidne (2011.),
11. okrugli stol o pokretnim knjižnicama u Republici Hrvatskoj i 5. festival hrvatskih bibliobusa (2013.).
137
osoba ili 23,78%. Prema teritorijalnoj distribuciji članova 5603 osoba ili 18% stanovnika
Koprivnice (ukupno 30 872 stanovnika) su članovi Knjižnice, što je iznad hrvatskog prosjeka
koji iznosi 12%. Preostali broj članova, 3299 osoba, većinom su stanovnici Koprivničko-
križevačke županije, ali i drugih mjesta u Hrvatskoj.
U ukupnoj strukturi članova najviše ima učenika osnovnih škola (2893 ili 32,50%), potom
zaposlenih (2057 ili 23,11%), učenika srednjih škola (966 ili 10,85%), nezaposlenih (647 ili
7,27%), studenata (635 ili 7,13%), umirovljenika (590 ili 6,63%) i djece prije polaska u školu
(1060 ili 12%). Djeca (bebe, mala djeca, predškolci i osnovnoškolci) i mladi (srednjoškolci i
studenti) čine gotovo 62,39% ukupnog članstva Knjižnice. Trend porasta broja nezaposlenih u
članstvu Knjižnice nastavlja se od 2007. godine. Nastavlja se i trend značajnog porasta broja
predškolske djece u ukupnoj strukturi članstva knjižnice. Porastu učlanjenih beba i male djece
znatno doprinose i knjižnični programi namijenjeni ovoj korisničkoj populaciji.
Slika 2. Grafički prikaz sociodemografske strukture članova koprivničke knjižnice po mjestu
u obrazovnom sustavu i radnom statusu (stanje 31.12.2014.).
Izvor: Izvješće o radu Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica u 2014. godini
Struktura po stručnoj spremi ukazuje da je 5600 ili 62,91% članova u procesu obrazovanja,
1564 ili 17,57% ima srednju stručnu spremu, 905 ili 10,17% visoku stručnu spremu /
138
magisterij struke, 368 ili 4,13% višu stručnu spremu / prvostupnik, 140 ili 1,57% ima nižu
stručnu spremu, 30 ili 0,34% ima magisterij, a 10 ili 0,11% doktorat znanosti.
Struktura po socijalnom statusu ukazuje da se u 2014. godini u Knjižnicu učlanilo 305 djece
iz obitelji s troje i više djece izvan Koprivnice (nemaju sufinanciranu članarinu), 32 osoba s
invaliditetom i 14 nositelja socijalnih iskaznica.
U Knjižnicu se u 2014. godinu učlanilo 5410 žena (60,77%) i 3492 muškaraca (39,23%).364
Posjećenost. S 31.12.2014. godine broj fizičkih posjeta knjižnici iznosio je 124 559 (443
posjeta u prosjeku dnevno). Uočava se trend porasta korištenja virtualnih usluga pa je
zabilježeno 33 957 ili 121 posjeta web stranici u prosjeku dnevno, 1865 pratitelja na
Facebook stranici, 421 na Facebook stranici bibliobusa, 121 pratitelja na Twitter profilu i
300 000 pregleda fotografija događanja na Flickru.
Prevladava broj fizičkih posjeta vezan uz posudbu građe s trendom rasta, a iznosio je 87 238
posjeta ili 1554 posjeta više nego u 2013. godini ili 438 korisnika u prosjeku dnevno. Broj
posjeta uz ostale usluge i programe (kulturno-obrazovne programe, korištenje interneta,
računala, čitaonice i dr.), također s trendom rasta, iznosio je 37 361 ili 965 posjeta više nego u
2013. godini (132 korisnika u prosjeku dnevno).365
Knjižnični fond. Ukupan knjižnični fond (stanje s 31.12.2014.) iznosi 162 071 jedinica građe
ili 5,25 jedinica po stanovniku grada Koprivnice (30 872 stanovnika) ili 1,40 jedinica po
stanovniku županije (115 584 stanovnika). Od toga broja na knjige otpada 154 371 svezaka
(ili 5 knjiga po stanovniku grada Koprivnice i 1,34 knjige po stanovniku županije) i 7700
jedinica neknjižne građe (glazbenih CD-a, zvučnih knjiga na CD-ima, CD-ROM-ova, filmova
na DVD-ima, zemljopisnih karata, igračaka, razglednica), a što iznosi 0,25 jedinica po
stanovniku grada i 0,07 po stanovniku županije.366
364
Usp. Izvješće o radu Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica u 2014. godini. Nav. dj.
365
Isto. 366
Isto.
139
8.1.4. Službe i usluge usmjerene k lokalnoj zajednici
Zadaci koprivničke knjižnice u lokalnoj zajednici, kao i načini njihovog provođenja mogu se
svrstati u nekoliko skupina:
osiguravanje dostupnost znanja i informacija (građa – mediji, informacijska
tehnologija);
potpora obrazovanju i cjeloživotnom učenju (usluge – posudbene, informacijske,
informatičke, promicanje čitanja i pismenosti, knjižničarske poduke korisnika,
bibliobus);
potpora kulturnom razvoju pojedinaca i društva (programi za sve dobne i profesionalne
skupine u zajednici);
potpora društvenoj integraciji, društvenoj inkluziji i društvenoj koheziji (programi za
manjine, knjižnica kao forum, promicanja pozitivnih životnih stilova).
Dostupnost znanju i informacijama
Zadatak knjižnice da osigura opću dostupnost znanja i informacija analizira se kroz tri
segmenta: dostupnost građe (medija), dostupnost informacijske tehnologije i dostupnost
znanja i informacija stanovnicima malih naselja udaljenih od stacioniranih knjižnica putem
pokretne knjižnice – bibliobusa.
Građa (mediji). Nabava, stručna obrada, pohrana, zaštita i korištenje knjižnične građe
temeljne su djelatnosti knjižnice. Promjene u suvremenoj tehnologiji za posljedicu imaju
promjenu formata knjižnične građe, pa se već u ovim temeljnim području poslovanja
suvremenih knjižnica uočava njihov hibridni karakter. Promjene u knjižničnoj građi koje su
analizirane u potpoglavlju 4.2.1. Građa (mediji) reflektiraju se i na sastav zbirki koprivničke
knjižnice. Vrsta knjižnična građa koja se nabavlja i posuđuje reflektira njezino multimedijsko
usmjerenje - uz konvencionalnu, tj. tiskanu i papirnu građu (knjige, časopise, novine),
nabavlja se i tzv. nekonvencionalna ili multimedijska građa (glazbeni CD-i, zvučne knjige na
CD-ima za osobe koje ne mogu čitati standardni tisak, video igrice na CD-ROM-ovima,
glazba na CD-ima, filmovi na DVD-ima, e-knjige na e-čitačima i tabletima). Knjižnica u
ponudi ima i drugu vrstu građe: grafike, razglednice, igračke za djecu, znanstvene baze
140
podataka i dr.367
Budući da u Hrvatskoj još ne postoji nacionalna knjižnična platforma za
posudbu e-knjiga, koprivnička knjižnica preko svojih mrežnih stranica upućuje korisnike na
bespatne e-knjige te se od 2014. godine pretplatila na TOOKBOOK e-knjižnicu i e-lektire,
koje posuđuje korisnicima instalirane na e-čitače i tablet računala.
Koprivnička knjižnica godišnje nabavi oko 7000 jedinica različite knjižnične građe.368
Nabava
knjižnične građe zasniva se na potrebama svih dobnih i društveno-profesionalnih korisničkih
skupina za obrazovanjem i cjeloživotnim učenjem, razonodom, osobnim uzdizanjem i
informiranjem. Stručna obrada građe (katalogizacija, klasifikacija, predmetizacija) i
cirkulacija građe (zaduživanje i razduživanje) su automatizirane. Građa je smještena na
policama u namjenski uređenim knjižničnim prostorima u slobodnom pristupu i spremištima.
Čuvanje i zaštita knjižnične građe odvija se u skladu sa zakonskim369
i podzakonskim
aktima370
i internim knjižničnim pravilima.371
Korištenje građe regulirano je posebnim
pravilnikom.372
Informacije o građi dostupne su korisnicima preko e-kataloga i informacijskih
pomagala373
te preko informacijsko-referentnih i referalnih knjižničnih usluga koje su pružaju
u fizičkim i virtualnim kontaktima (fizičkim dolaskom u knjižnicu, komunikacijom putem
telefona, elektronske pošte ili društvenih mreža).
Digitalizirana građa. Knjižnica od 2007. godine provodi projekte digitalizacije svojeg
zaštićenog, zavičajnog fonda kako bi korisnicima omogućila njihovu dostupnost i što širi
pristup preko interneta.374
Provela je prvi projekt digitalizacije u okviru nacionalnog projekta
Digitalizacija hrvatske kulturne baštine, koji je provodilo Ministarstvo kulture RH (2008.).
Knjižnica je u 2011. godini pokrenula web portal Koprivnička kulturna baština u suradnji s
lokalnim i regionalnim kulturno-baštinskim ustanovama - Državnim arhivom iz Varaždina i
367
Program rada Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica u 2015. godini. Dostupno na:
http://www.knjiznica-koprivnica.hr/knjiznica/dokumenti/PROGRAM_RADA_ZA_2015.pdf (30.04.2015.) 368
Izvješće o radu Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica u 2014. Nav. dj. 369
Zakon o knjižnicama. Nav. dj. 370
Pravilnik o zaštiti knjižnične građe. // Narodne novine 52/2005. Dostupno na: http://narodne-
novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288524.html (30.4.2015.) 371
Smjernice nabavne politike Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica. Dostupno na:
http://www.knjiznica-koprivnica.hr/knjiznica/defaultcont.asp?id=65&n=4 (30.4.2015.) 372
Pravilnik o pružanju usluga i korištenju knjižnične građe. Dostupno na: http://www.knjiznica-
koprivnica.hr/knjiznica/dokumenti/pravilnik_pruzanje_usluga_i_knj_gradje.PDF (30.4.2015.) 373
E-katalog. Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica.
Dostupno na: https://library.foi.hr/m3/k.aspx?b=20 (30.4.2015.) 374
Usp. Sabolović-Krajina, Dijana; Kristian Ujlaki; Josipa Strmečki. Projekti digitalizacije lokalne kulturne
baštine Knjižnice i čitaonice “Fran Galović” Koprivnica (2007.-2009.). Vjesnik bibliotekara Hrvatske 55,
2(2012), 149-162.
141
Muzejom grada Koprivnice, koji je u 2013. godine prerastao u lokalni i kooperativni digitalni
repozitorij, prvi takve vrste u Hrvatskoj.375
Repozitorij omogućuje dostupnost informacija o
baštini lokalne zajednice. Na jednom mjestu objedinjava lokalne projekte digitalizacije
zavičajne kulturne baštine Koprivnice i koprivničkog kraja te pruža uvid u povijest, prošlost,
tradiciju i običaje grada i kraja. 376
Knjižnica koristi outsourcing, odnosno usluge privatne
firme za digitalizaciju zavičajne kulturne baštine i održavanje repozitorija.
Svojim modelom pristupa digitalizaciji zavičajne baštine koji je dostupan malim lokalnim
sredinama i malim narodnim knjižnicama (a ne samo velikim nacionalnim knjižnicama i
drugim kulturno-baštinskim ustanovama), koprivnička knjižnica uvrštena je među primjere
najbolje prakse na međunarodnim stručnim skupovima.377
Informacijska tehnologija. Knjižnica je opremljena računalnom mrežom koja se sastoji od
dva servera i 40 računala za obradu teksta i pristup internetu, od čega je 19 računala na
raspolaganju korisnicima (podaci za 2014.).378
U knjižnici se mogu koristiti i vlastita računala,
jer je knjižnica opremljena bežičnim pristupom internetu. Knjižnica u ponudi ima po dva
tableta i e-čitača, kao i pretplatu na e-knjige. Osoblju i korisnicima na rapolaganju su printeri,
skeneri i fotokopirni aparati. Tiskana građa je djelomično zaštićena od otuđivanja magnetskim
trakama.
Web 2.0 tehnologije. Knjižnica koristi prednost društvenih mreža: besplatno korištenje
osnovnih funkcija, lakši pristup informacijama širem krugu korisnika i komunikacija
(interakcija) s korisnicima i knjižničarskom zajednicom; mogućnost besplatne promidžbe
programa, usluga i knjižnične građe379
(usporedi potpoglavlje 4.2.3. Tehnologija (oprema).
Na društvenim mrežama objavljuje sadržaje koji su u skladu s vrijednostima za koje se
knjižnica zalaže kao što su poticanje čitanja i pismenosti, slobodan pristup informacijama i
375
Usp. Sabolović-Krajina, Dijana; Maja Gačan. Digital repository Cultural heritage of Koprivnica : an example
of local partnership. // Proceedings of the sixth SEEDI Conference Digitization Of Cultural And Scientific
Heritage Zagreb, Croatia, 18-20 May 2011. Dostupno na:
http://elib.mi.sanu.ac.rs/files/journals/ncd/25/ncd25052.pdf (30.4.2015.) 376
Koprivnička kulturna baština. Dostupno na: http://kkb.arhivx.net/ (30.4.2015.) 377
Sabolović-Krajina, Dijana. From digitization of local newspapers to the portal of hometown cultural heritage –
a step by step digitization strategy available to small communities. Dostupno na: http://conference.ifla.org/past-
wlic/2012/119-krajina-en.pdf (30.4.2015.) 378
Prema Google analytics u 2014. godini internetska stranica koprivničke knjižnice ostvarila je 33 957 posjeta te
ju je pregledalo sveukupno 18 716 osoba, koji su svi zajedno 70 207 puta pregledali neki od dijelova internetske
stranice. 379
Izvješće o radu Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica u 2014. Nav. dj. Str. 70-71.
142
intelektualna sloboda. Objavljuje informacije o svojem radu i lokalne informacije, odgovara
na pitanja korisnika te prima njihove prijedloge, pohvale i kritike.
Potpora obrazovanju i cjeloživotnom učenju
Zadatak knjižnice da u lokalnoj zajednici osigura potporu obrazovanju i cjeloživotnom učenju
analiziramo kroz sljedeće segmente: usluge, promocija čitanja i pismenosti i knjižničarska
poduka korisnike.
Usluge. Kako bi poticala cjeloživotnu naviku dolaženja u knjižnicu korisnika svih dobnih i
socio-profesionalnih skupina koprivnička knjižnica pruža posudbene, informacijske,
informatičke i tehničke usluge te kulturno-obrazovne programe.380
Svrha im je promocija i
populariziranje knjige, čitanja i pismenosti na tradicionalnim i novim medijima, edukacija,
informiranje, kulturno uzdizanje, senzibilizacija za pojedine društvene probleme i teme te
potpora većoj kvaliteti svakodnevnog života u lokalnoj zajednici. Knjižnica ima
diverzificirane kulturno-obrazovne programe za različite korisničke skupine, koje se razlikuju
po obilježjima, kao što su dob (djeca, mladi odrasle i starije osobe), pripadnost osobama s
posebnim potrebama, multikulturnoj zajednici, zajednicama dislociranima od gradskih
središta (usluge pokretne knjižnice).381
Posudbene usluge. Za djecu do 15 godina temelj posudbenih usluga su zbirke koje se sastoje
od slikovnica, knjiga za djecu i mlade, stripova, stručnih knjiga, priručne ili referentne
literature (rječnici, enciklopedije, leksikoni i sl.), knjiga na stranim jezicima, priručnika za
roditelje, odgajatelje i učitelje, časopisa i novina, zvučnih knjiga za osobe s teškoćama u
čitanju, komercijalnih audio knjiga, knjiga na uvećanom tisku, knjiga na brajici. Posebne
zbirke su: zbirke knjiga o disleksiji, zbirka filmova na DVD-ima, zbirka glazbenih CD-a,
društvene igre, igračke.382
Knjižnica nudi za odrasle korisike hrvatsku i svjetsku književnost, popularno-stručnu
literaturu, publicistiku, stripove, knjige na stranim jezicima, referentnu ili priručnu građu,
igrane i dokumentarne filmove na DVD-ima, romsku zbirku, zvučne knjige za osobe s
380
Usp. Sabolović-Krajina, Dijana. Uloga knjižnice u životnom ciklusu : promicanje čitanja i pismenosti u
lokalnoj zajednici – praksa Knjižnice i čitaonice “Fran Galović” Koprivnica. // Knjiga i slobodno vrijeme. Nav.
dj. Str. 58-65. 381
Izvješće o radu Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica u 2014. Nav. dj. 382
Isto.
143
teškoćama u čitanju (slijepe i slabovidne, dislektične, osobe s demencijom i slabijom
motoričkom pokretljivošću i dr.), komercijalne audio knjige. Stručno-znanstveni odjel sadrži
stručnu i znanstvenu literaturu, priručnu ili referentnu građu (rječnici, leksikoni, enciklopedije
i sl.), stručne časopise, službene publikacije, građu zavičajne zbirke Caproncensis, zbirku dr.
Leandera Brozovića, zbirku Vinka Vošickog, zbirku Olivije Fištrović, glazbenu zbirku na
CD-ima, zbirku razglednica i fotografija, zbirku grafičkih mapa.
Informacijsko-referentne i referalne usluge. Informacijsko-referentne i referalne usluge
pomažu djeci i odraslima u pretraživanju i pronalaženju informacija i njihovih izvora za
različite svrhe (domaće zadaće, referate, stručni i znanstveno-istraživački rad, rekreativno
čitanje i dr.). Usluge se pružaju pretraživanjem baze podataka koprivničke knjižnice,
upućivanjem na baze drugih knjižnica i baza podataka na internetu. Koprivnički knjižničari
izrađuju pomagala za informacijske usluge: e-katalog, periodične e-bilteni prinovljene
knjižne i neknjižne građe, digitalizirane baza pretraženih tema s izvorima, hemeroteku
(kartoteku zavičajnih i općih tema), kartoteku pribavljanja periodike.
Informatičke usluge. Informatičke usluge odnose se na korištenje računala. Djeci i odraslima
su na raspolaganju računala s internetom za učenje, zabavu, izradu domaćih zadaća i referata.
Svrha usluge je razvijati informatičku i informacijsku pismenost i snalaženje u pronalaženju
podataka na novim medijima, upoznati rad multimedije na računalu, kao i korištenje CD-
ROM-ovima i internetom te osposobiti korisnike za samostalno korištenje novim medijima i
tehnologijama.
Tehničke usluge. Tehničke usluge koje nudi knjižnica su fotokopiranje, skeniranje, spiralno i
termo uvezivanje, usluge ispisa, mogućnost korištenje pomagala (Daisy playeri za slušanje
zvučnih knjiga, e-čitači za čitanje e-knjiga, naočale s dioptrijom za korisnike koji su svoje
zaboravili kod kuće, AV oprema - DVD playeri, VHS videorekorder, glazbene linije s MP3
playerom). Knjižnica još nudi rezervacija knjiga i produživanje posudbe telefonom, SMS
porukama i e-poštom, sandučiće za primjedbe, žalbe i pohvale korisnke, ulazne rampe i
interfon za lakši pristup knjižnici osobama s invaliditetom, pokretni transporter za osobe s
invaliditetom.
Promocija čitanja i pismenosti. Promocija čitanja i pismenosti, posebice kod djece i mladih,
u fokusu je mnogih suvremenih knjižnica, pa tako i koprivničke.
144
Autori znanstvenog istraživanja o informacijskim potrebama stanovnika Hrvatske Srećko
Jelušić i Ivanka Stričević dijele programe koje hrvatske knjižnica provode u promociji čitanja
i pismenosti u tri područja: popularizacija čitanja, razvoj osnovne pismenosti i razvoj
informacijske pismenosti (vidi poglavlje 6. Pregled empirijskih podataka o narodnim
knjižnicama).383
Može se zaključiti da koprivnička knjižnica, poput ostalih hrvatskih
knjižnica, najbrojnije programe (koji ujedno imaju i najdulju tradiciju) provodi u
popularizaciji čitanja, dok je razvoj osnovne pismenosti prisutan u programima za
predškolsku djecu. Programi za razvoj informacijske pismenosti intenziviraju se od početka
2010-ih godina (usporedi potpoglavlje 8.1.1. Knjižnica i lokalna zajednica – Povijesni
pregled djelovanja knjižnice).
Djeca do tri godine. Prema IFLA-inim smjernicama384
važna ciljana grupa suvremenih
narodnih knjižnica su bebe i mala djeca do tri godine te njihovi roditelji. Inozemne, ali i
hrvatske knjižnice počinju tek od kraja 1990-ih godina prepoznavati djecu najranije dobi kao
ravnopravne starijoj djeci i odraslima. Do tada se za njih nisu osiguravale zbirke i prostor ili
organizirale usluge, a roditelji starije predškolske djece koji su dolazili s djecom u knjižnicu
smatrani su samo pratnjom.
Budući da je zadaća knjižnica omogućiti pristup kulturi, obrazovanju i informacijama te
poticati sva prava izražavanja i slobodne razmjene ideja, u mnogim knjižnicama osmišljavaju
se usluge za malu djecu i roditelje te pokreću nacionalne kampanje za poticanje čitanja i
razvijanje rane pismenosti. Knjižnice osiguravaju okruženje koje uključuje igračke, knjige,
multimedije i izvore za roditelje i druge odrasle osobe koje se bave malom djecom.385
Prostor
i oprema, suradnja s drugim ustanovama, promocija knjižničnih usluga za bebe i malu djecu u
javnosti te educirano i motivirano knjižnično osoblje – također su nezaobilazne sastavnice
ovih knjižničnih usluga.386
383
Jelušić, Srećko; Ivanka Stričević. Nav. dj. Str. 27-28. 384
Usp. Smjernice za knjižničnu uslugu za bebe i djecu rane dobi. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2008. 385
Posebu važnost ima tiskana građa kako bi se razvila ljubav prema čitanju i knjigama te rani pristup vještinama
korištenja multimedijima i tehnologijom, potom građa koja odražava kulturnu raznolikost u društvu, građa i
aktivnosti koje potiču razvoj govora, jezične i dvojezične vještine, zatim informacije za roditelje i ostale odrasle
o važnosti čitanja i čitanja naglas, kao i razvijanje roditeljske vještine potrebne za unapređivanje djetetova
razvoja i predčitateljskih vještina. Važno je uvoditi programe pričanja priča te razvijati navike posjeta knjižnici,
kao i osigurati prostor u kojem će se djeca i njihovi roditelji i odgajatelji sastajati, družiti i razmjenjivati iskustva.
Usp. Nav. dj. Str.14-15. 386
Nav. dj. Str. 16-18.
145
Pravni okvir knjižničnih usluga za malu djecu nalazi se u Konvenciji o pravima djeteta
Ujedinjenih narodna (UN) iz 1989. godine, koja je postala misao vodilja dječjeg
knjižničarstva u posljednjem desetljeću 20. stoljeća zato što unosi novu perspektivu u
knjižnične usluge za djecu. Naglasak se stavlja na razvojna prava djeteta – obrazovanje,
kulturu i participativna prava djeteta - pravo na informaciju, građu i programe pod jednakim
uvjetima za sve, bez obzira na dob.387
Za malu djecu koprivnička knjižnica provodi programe Knjige za bebe i pričaonice za bebe i
malu djecu.
Knjige za bebe. Program se provodi u suradnji s neonataloškim odjelom koprivničke
opće bolnice. Budući da u Hrvatskoj nije bilo sličnog programa, inspiracija je
koprivničkoj knjižnici bio britanski nacionalni projektom Bookstart,388
kojemu je cilj
poticanje rane ili obiteljske pismenosti, prije svega u obiteljima niskog socijalno-
ekonomskog statusa i niske razine obrazovanja, a u suradnji s pedijatrima i knjižnicama.
Koprivnički program je u potpunosti prilagođen lokalnim potrebama i mogućnostima
knjižnice, no opći ciljevi su identični onima britanskima.389
Za razliku od mnogih razvijenih zemalja, u Hrvatskoj ne postoji praksa da se slični programi
financiraju i koordiniraju na nacionalnoj razini. Stoga je koprivnički program "Knjige za
bebe" lokalnog karaktera i jedini je kontinuirani program takvog tipa u Hrvatskoj. Uključen
je kao primjer dobre prakse u hrvatsko izdanje IFLA-inih Smjernica za knjižnične usluge za
bebe i malu djecu.390
Možemo zaključiti da unatoč dokazanoj važnosti poticanja
predčitateljskih vještina prije polaska u školu u Hrvatskoj nedostaje koordinacija da se slični
programi poticanja rane i obiteljske pismenosti pokrenu kao nacionalni program.
387
Nav. dj. Str. 9. 388
Bookstart. Dostupno na: http://www.bookstart.org.uk/ (30.4.2015.) 389
Koprivnički knjižničari su osmislili program Knjige za bebe, koji se sastoji od nekoliko koraka: u knjižnici se
pripremaju platnene torbice sa slikovnicom, brošurom za roditelje o važnosti čitanja djeci od najranije dobi te
pozivnicom za besplatno učlanjenje u Dječji odjel. Taj informativno-edukativni materijal dostavlja se u na
neonataloški odjel koprivničke opće bolnice, gdje ove pakete majkama novorođene djece uručuju medicinske
sestre. Od 1999. do 2014. godine na takav je način prvu slikovnicu i informacije o važnosti čitanja djeci od
najranije dobi primilo 11 948 obitelji. Praksa pokazuje da je za mnoge od njih ova slikovnica ne samo prva, nego
jedina knjiga do polaska djeteta u školu. Usp. Izvješće o radu Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica u
2014. Nav. dj. 390
Smjernice za knjižničnu uslugu za bebe i djecu rane dobi. Nav. dj. Str. 39-40.
146
Pričaonice za bebe i malu djecu podržavaju rano učenje, učenje u obitelji i
cjeloživotno učenje te potiče ranu i obiteljsku pismenost.391
Knjižnica je na temelju
ovih radionica objavila i priručnik za roditelje.392
Djeca starija od tri godine također su važna ciljana skupina suvremenih narodnih knjižnica.
IFLA-ine smjernice za bebe i djecu rane dobi na izrazito utilitaristički način ističu funkciju
kvalitetne knjižnične usluge, reducirajući ih na pružanje djeci vještine neophodne za
cjeloživotno učenje, pismenost u cilju osposobljavanja za sudjelovanje i djelatno pridonošenje
životu zajednice.393
Prema Smjernicama, djecu treba ohrabrivati da se koriste knjižnicom od
malih nogu jer to povećava vjerojatnost da će i ostati korisnici knjižnice. Građa za djecu treba
biti u svim formatima i primjerena razvoju djece. Uključuje tiskanu građu (knjige, časopise,
stripove, brošure), audiovizualnu i elektroničku građu (CD-i, DVD-i, kasete), igračke,
edukativne igre, računala, softvere i pristup internetu.394
Programi koprivničke knjižnice za predškolsku djecu prvenstveno se zasnivaju na pristupu
čitanju iz užitka, a to su sljedeći programi:
pričaonice za predškolsku djecu (najstariji zabavno-edukativni program koprivničke
knjižnice, a cilj je poticanje čitateljskih interesa i razvijanje kulture čitanja od rane
životne dobi).
Male knjižnice (knjižnična građa je dislocirana u gradske pedijatrijske ordinacije,
odjele i ambulante te u Dom za nezbrinutu djecu, a cilj je također senzibilizacija
roditelja na važnost čitanja djeci od najranije dobi).
Igre, priče, sjećanja (okupljanjem starijih i male djece u knjižnici potiče se
međugeneracijsko druženje i prenaša sjećanje starijih najmlađima - djeca, bake i
djedovi okupljaju se u knjižnici te se zajedno zabavljaju uz pričanje priča i pjesmice).
Posudba kovčežića iznenađenja (cilj je potaknuti zajedničko druženje djecu
predškolske i rane školske dobi i članove njihovih obitelji u poticanju obiteljske
391
Program je bio predstavljen međunarodnoj stručnoj javnosti na izložbi Bookstart over the world u okviru prve
međunarodne konferencije za poticanje rane pismenosti Prepare for Life! - Raising Awareness for Early Literacy
Education, Leipzig, Njemačka, ožujak 2013. Usp. Izvješće o radu Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“
Koprivnica u 2013. godini. Dostupno na:
http://www.knjiznica-koprivnica.hr/knjiznica/dokumenti/Izvjesce_o_radu_Knjiznice_za_2013.pdf(30.4.2015.) 392
Petrić, Danijela; Gordana Bonta; Marija Sesvečan. Igrajmo se! Čitaj mi! : priče, igre i pjesmice za bebe i malu
djecu: preporuke roditeljima za poticanje rane pismenosti. Koprivnica : Knjižnica i čitaonica ˝Fran Galović˝,
2012. 393
Smjernice za knjižnične usluge za djecu. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004. Str. 1-3. 394
Nav.dj. Str. 9.
147
pismenosti korištenjem različite građe - slikovnica, glazbenih CD-a, filmova na DVD-
u, radnih listova).
Igraj se i uči strani jezik! (cilj je poticanje učenja i usvajanje osnova stranih jezika na
zabavan i djeci primjeren način).
Mladi. U Smjernicama za knjižnične usluge za mladež ističe se da mladi kao posebna
korisnička skupina u narodnim knjižnicama dolaze do sve većeg izražaja od 1990-ih
godina.395
Radi se o dobnoj skupini čije se granice okvirno smještavaju između 12. i 18.
godine (ovisno o različitosti sredina, zemalja i kultura, ta dobna granica može biti i
produljena). Međutim, i prije toga, tijekom cijelog 20. stoljeća, knjižničari su pokušavali
izaći ususret potrebama ove korisničke skupine zato što se tradicionalna podjela na dječje
odjele i odjele za odrasle u narodnim knjižnicama pokazala nedovoljno djelotvornom, čak i
neopravdanom „sa stajališta osiguravanja prava svima, pa tako i svim dobnim skupinama“.396
Mladi nisu ni djeca ni odrasli i njihove se potrebe i interesi razlikuju od ostalih dobnih
skupina. Kada su se suočili s problemom gubitka mladih kao članova knjižnica, knjižničari su
počeli pronalaziti načine da ih zadrže.397
I hrvatske knjižnice suočavaju se s gubitkom članstva u mladenačkoj dobi i nedostatkom
njihovog interesa za knjižničnu ponudu.398
Nova tehnologija se i u hrvatskim knjižnicama
prepoznaje kao faktor koji privlači mlade, no Smjernice također ističu da „... odgovarajuće
knjižnične usluge za mladež nisu samo pitanje suvremenih informacijsko komunikacijskih
tehnologija“.399
Naime, u uslugama za mladež treba voditi brigu o formatima građe (tiskana,
AV i multimedijalna građa), kao i o sadržaju građe s orijentacijom na informacije za život,
problemsku literaturu i popularna izdanja za mlade te o informacijskoj i savjetodavnoj službi ,
a sve to u prostoru koji svojim izgledom upućuje da je namijenjen mladima.
395
Usp. Smjernice za knjižnične usluge za mladež / priređivači Pat Muller i Ivan Chew ; Web 2.0 i knjižnične
usluge za mladež : uvod za knjižničare / priredio Ivan Chew. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2009. 396
Smjernice za knjižnične usluge za mladež. Nav. dj. Str. 7. 397
U Njemačkoj je, na primjer, tijekom prve polovice 1990-ih godina započeo projekt na državnoj razini kojim
se počinju u knjižnice uvoditi knjižnične usluge za mladež i otvara se prva zasebna Knjižnica za mladež u
Dresdenu. Nova tehnologija okosnica je ove specijalizirane knjižnice. Smjernice za knjižnične usluge za mladež
ističu: „Novoj praksi prethodila su istraživanja koja su pokazala na koji način mladi doživljavaju knjižnicu, što
od nje očekuju i kakva knjižnica može odgovoriti na potrebe i interese mladih ljudi vezano uz prostore, građu,
opremu i kompetencije knjižničara“. Usp. Nav. dj. Str. 7. 398
Smjernice ističu: „Tradicionalna podjela korisnika na djecu i odrasle, vodeći se pritom formalnim granicama
(završetak osnovne škole), a ne razvojem uvjetovanim potrebama i interesima tinejdžera, uzrokovalo je
zanemarivanje njihovih prava i potreba. Ako su i bili korisnici knjižnica, o njima se nije razmišljalo kao o
posebnoj korisničkoj skupini koja zahtijeva drugačiju građu i drugačiji pristup“. Usp. Nav. dj. Str. 8. 399
Isto.
148
Stil života mladih promijenila je komercijalizacija interneta i njegova javna dostupnost od
sredine 1990-ih godina. U Smjernicama se to slikovito opisuje:400
„Mladi mijenjaju navike u komunikaciji i slobodnom vremenu. Rađa se i razvija Net
generacija, Dot generecija, Digital natives, Google generacija, Generacija G... Svi ovi nazivi
govore o jednom - internet je nešto s čim djeca i mladi žive; dio njihova života odvija se na
mreži. Mlađi su od računala i često spretniji u radu s tipkovnicama nego s priborom za
pisanje, a čitanje s ekrana doživljavaju prirodnijim od čitanja s papira“.
U koprivničkoj knjižnici, mladi su uz djecu najbrojniji članovi (Usp. potpoglavlje 8.1.3. Cilj,
zadaci i poslovanje knjižnice - Slika 2. Grafički prikaz sociodemografske strukture članova
koprivničke knjižnice po mjestu u obrazovnom sustavu i radnom statusu (stanje
31.12.2014.).401
Međutim, koprivnička knjižnica zbog prostornih ograničenja nema poseban
odjel ili prostor za mlade, tako da je i ponuda usluga i programa za ovu specifičnu korisničku
skupinu limitirana, odnosno inkomponirane u ponudu odjela za djecu i odrasle. Možemo
zaključiti da knjižnica ima tradicionalnu podjelu na dječji odjel i odjel za odrasle, dok su
suvremeni trendovi u knjižničnoj arhitekturi i dizajnu da se ne postavljaju stroge fizičke
pregrade knjižničnog prostora prema dobnim skupinama (usporedi potpoglavlje 4.2.2.
Prostor). U koprivničkoj knjižnici organizacija prostora određena je arhitekturom dodijeljene
joj zgrade, koja nije namjenski građena za knjižničnu namjenu.
Mladi u koprivničkoj knjižnici najviše koriste posudbene, informacijsko-referentne, referalne,
informatičke i tehničke usluge te se uključuju u programe koji se ciljano za njih organiziraju.
Knjižnične prostore koriste i za učenje i provođenje slobodnog vremena. Oni koji nemaju
osobna računala kod kuće koriste ih u knjižnici za obradu teksta i pristup internetu. Za mlađe i
starije tinejdžere provode se poduke o ponudi i korištenju knjižnice, a za mlađe tinejdžere
poduke o korištenju interneta. Organiziraju se književni susreti i tribine.
Za mlađe tinejdžere knjižnica nudi radionice za poticanje kreativnosti i inovativnosti. Služi im
i kao mjesto okupljanja, druženja, znanja i igre. Uz poticanje kreativnosti važnost ovih
radionica je u uključivanju što većeg broja djece i mladih u život lokalne zajednice i društva
općenito, posebice marginaliziranih grupa djece – romske djece, slijepe i slabovidne djece,
400
Nav. dj. Str. 8-9. 401
Izvješće o radu Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica u 2014. Nav. dj.
149
djece s invaliditetom i poteškoćama u razvoju. Radionice imaju integracijski karakter, jer ne
segregiraju djecu, nego im omogućuju druženje i komunikaciju s vršnjacima. Osim toga,
knjižnica za mlade organizira književne susrete s ciljem poticanja čitateljskih interesa i užitka
u čitanju, glazbene slušaonice, filmske projekcije i društvene igre.
Za starije tinejdžere u knjižnici djeluje Čitateljski klub za mlade, koji se sastaje jedanput
mjesečno.402
Jedanput godišnje provodi se program Mladi za mlade na kojemu se vršnjaci
međusobno predstavljaju sa svojim talenatima i postignućima u domaćim i međunarodnim
projektima.
Knjižničarska poduka korisnika (bibliopedagogija). Organizirane poduke korisnika u
informacijskoj i informatičkoj pismenosti nisu raširena praksa u hrvatskim narodnim
knjižnicama, jer se radi o novoj ulozi knjižničara. Koprivnički knjižničari osmislili su
nekoliko programa bibliopedagogije ili poduke korisnika o načinima služenja i korištenja
tradicionalne građe, novih medija i informacijske tehnologije.
Poduka djece i mladih odvija se kroz aktivnosti kojima je cilj poticanje informatičke,
informacijske i knjižnične pismenosti (npr. programi Bonton na mreži – poduka u
pretraživanju informacija i korištenju interneta na siguran način; Kreativnost u digitalnom
svijetu – radionica upoznavanja novih tehnologija i web aplikacija; Online kviz znanja
Zajedno pretražujemo enciklopedije – poduka kako tražiti odgovore na pitanja iz raznih
područja znanosti u tiskanim i elektroničkim enciklopedijama; informativno-edukativni
grupni posjeti razreda osnovnih škola i dječjih vrtića knjižnici.
Poduka odraslih u informatičkoj i informacijskoj pismenosti provodi se kako bi se poboljšale
kompetencije korisnika u korištenju interneta (strategije pretraživanja baza podataka, zaštita
osobnih podataka), korištenju e-čitača i e-knjiga te samostalnom korištenju informacijskim
pomagalima (e-katalog, baze podataka na internetu). Cilj poduka o knjižničnoj pismenosti je
upoznati korisnike s knjižničnom građom i načinima korištenja knjižnicom.
402
Čitateljski klub za mlade. Dostupno na:
http://www.knjiznica-koprivnica.hr/knjiznica/default_citateljski.asp?sid=4047 (30.4.2015.)
150
Kulturni razvoj
Organiziranjem kulturnih programa knjižnica potiče kulturni razvoj pojedinaca te kreira i
podupire kulturni život i identitet zajednice. Za djecu i odrasle organiziraju se književni
susreti, tribine i predavanja, upoznavanje s prošlim i sadašnjim kulturnim dostignućima i
širenje razumijevanja za kulture drugih nacija kroz predstavljanja knjiga, autora i nakladnika.
Knjižnica također organizira tematske programe, kojima želi senzibilizirati javnost na
pojedine društvene teme i probleme.403
Od akcija i programa s tradicijom, a koji nisu
uobičajeni u narodnim knjižnicama u Hrvatskoj, treba spomenuti akcije Koprivnica čita, Dan
otvorenih vrata, susret s najčitateljima tiskanih i zvučnih knjiga, a od novijih obilježavanje
Dana sestrinskih knjižnica (u suradnji sa sestrinskom knjižnicom iz Sastamale, Finska, a u
okviru europskog programa suradnje narodnih knjižnica NAPLE Sister Libraries). Cilj ovih
akcija i programa je osvijestiti građane o kulturnoj ponudi knjižnice te ih potaknuti da je
koriste.404
Potpora društvenoj integraciji, društvenoj inkluziji i društvenoj koheziji
Podupiranje društvene integracije, društvene inkluzije i društvene kohezije važan je dio
djelovanja knjižnice, a provodi se kroz nekoliko programa. Programi potpore manjinama u
lokalnoj zajednici namijenjeni su posebice slijepim i slabovidnim osobama, osobama s
psihičkim i fizičkim invaliditetom, Romima, nezaposlenima i starijim osobama, kako bi ih se
povezivalo s ostalima u zajednici, a šira javnost senzibilizirala na njihove probleme. Knjižnica
nudi i programe problematiziranja tema važnih za razvoj zajednice (knjižnica kao forum) i
programe promicanja pozitivnih životnih stilova. U svim ovim slučajevima knjižnica služi
kao mjesto okupljanja i društvenih kontakata (ueporedi potpoglavlje 4.1.4. Knjižnica ko
komunikacijsko središte).
Potpora manjinama u zajednici. Na temelju analize lokalne zajednice knjižnica je
identificirala skupine kojima treba posebna pomoć i shodno tome, osmislila programe za
pojedine manjinske skupine korisnika.
403
Izvješće o radu Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica u 2014. Nav. dj. 404
Isto.
151
Nezaposleni. Program „Knjižnica je više od knjiga – zajedno do zapošljavanja“ knjižnica je
pokrenula 2014. godine s ciljem pružanja potpore građanima u zapošljavanju, prekvalifikaciji
te poticanju poduzetništva.405
Odgovor je koprivničkih knjižničara na nezaposlenost kao
najveći društveni problem u hrvatskome društvu, ali i u lokalnoj zajednici (usporedi
potpoglavlje 8.1.1. Knjižnica i lokalna zajednica). Po uzoru na inozemne narodne knjižnice
koprivnička knjižnica nastoji pomoći nezaposlenim građanima ponudom poslovnih
informacija i literaturom koja im omogućava uvid u trenutačnu potražnju na tržištu rada i
pruža podršku u traženju posla ili pokretanju vlastitog. Program uključuje organiziranje
tribina i radionica na kojima se predstavlja dobra praksa građana u zapošljavanju. Knjižnica
također surađuje s Centrom za informiranje i savjetovanje o karijeri (CISOK) Hrvatskog
zavoda za zapošljavanje.406
Starije osobe. U cijelom svijetu broj starijih osoba je u porastu. Prema IFLA-inim
smjernicama ovi trendovi imaju za knjižničarstvo presudno značenje zbog potrebe planiranja
knjižničnih usluga za starije osobe.407
Cilj im je pružiti čitateljsku i drugu građu koja potiče i
podržava osobne interese, služi kao nadoknada tjelesnim i duševnim ograničenjima,
nadopunjuje specifične terapije i aktivnosti, pruža mogućnosti za različite čitateljske
sposobnosti. Što se tiče zbirki koje ispunjavaju ove potrebe, od posebne važnosti je
prilagođeno štivo, a treba voditi brigu i o pomagalima za čitanje kao što su povećala, naočale
za povećavanje, držači za knjige i elektronski okretači stranica. U skladu s ciljevima Svjetske
zdravstvene organizacije, knjižnične usluge za starije podržavaju cjeloživotno stalno
obrazovanje te omogućuju pristup potrebnim informacijama (društvenim, kulturnim,
zdravstvenim i dr.).408
405
Program “Knjižnica je više od knjiga – zajedno do zapošljavanja“. Dostupno na: http://www.knjiznica-
koprivnica.hr/knjiznica/defaultcont.asp?id=7&n=5 (30.4.2015.) 406
Knjižnica surađuje s Centrom za informiranje i savjetovanje o karijeri (CISOK) Hrvatskog zavoda za
zapošljavanje u programu koji kao takav postoji samo u Koprivnici pod nazivom Knjižnični kutak. Knjižničari
gostuju na CISOK-ovim radionicama o zanimanjima i zaposlenju, nastavku školovanja, mogućnostima dodatnog
usavršavanja, razvijanje karijere i dr. te informiraju polaznike o knjižničnim zbirkama, knjižničnoj građi i
informacijskim izvorima relevantnima za teme koje se obrađuju na pojedinim radionicama. 407
Svjetska zdravstvena organizacija koristi naziv „starija osoba“ za one u dobi od šezdeset i pet godina naviše
(osobe starije životne dobi) i za osobe od osamdeset godina na više (osobe u visokoj starosti). Prema Svjetskoj
zdravstvenoj organizaciji do 1995. godine odnos stari / mladi iznosio je 16/100, a predviđa se da će do 2015. on
iznositi 31/100 i time će dostići 10 posto ukupne svjetske populacije. Uz to, u većini zemalja povećava se i broj i
udio vrlo starih osoba od 80 godina na više. Oni su 1993. godine sačinjavali 16 posto populacije starije od 65
godina, a ovaj omjer će se povećavati tijekom sljedećih 30 godina do preko 30 posto u „najstarijim“ zemljama.
Usp. Smjernice za knjižnične usluge za bolničke pacijente, starije osobe i osobe s posebnim potrebama u
ustanovama za trajnu skrb i smještaj. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2009. Str. 47. 408
Nav. dj. Str. 49.
152
U koprivničkoj knjižnici starije osobe najčešće koriste posudbene usluge i ponudu čitaonice
tiska. Aktivno sudjeluju u izvedbi programa u knjižnici koji su integracijskog karaktera jer ih
povezuju s najmlađima (program „Igre, priče, sjećanja“, ljetne kreativne radionice pod
suncobranima). Knjižnica surađuje s Domom za starije i nemoćne u Koprivnici nudeći usluge
bibliobusa, stacionara te suorganiziranjem književnih susreta i predavanja.
Osobe s posebnim potrebama. Ujedinjeni narodi svrstavaju pod osobe s posebnim potrebama
one osobe koje imaju tjelesni, osjetilni ili duševni nedostatak.409
Nadalje, prave razliku
između naziva „osoba s posebnim potrebama“ i užeg pojama „osobe s nedostatkom“ i
„hendikepirane osobe“.410
Kako bi se i osobama s posebnim potrebama omogućio pristup informacijama i kulturi,
uključujući i korištenje knjižnica, Ujedinjeni narodi su sastavili preporuke koje uključuju i
korištenje knjižnica. Pružanje knjižničnih usluga tako raznolikoj skupini treba uzeti u obzir ne
samo njihove nedostatke, nego i njihovu različitu dob i interese, što zahtijeva posebnu
stručnost knjižničara. Da bi se osobama s posebnim potrebama pružila građa u odgovarajućim
oblicima, knjižničari trebaju dobro poznavati ne samo osobu i njezine afinitete, nego i razinu
onesposobljenosti, kao i sredstva pomoću kojih se ograničenja mogu nadomjestiti.411
Knjižnične usluge za osobe koje ne mogu čitati crni tisak. IFLA-ine Smjernice za razvoj
službi i usluga za osobe oštećenog vida ističu da i slijepi, slabovidni, oni koji imaju teškoće
pri učenju ili neke druge tjelesne teškoće koje im onemogućuju čitanje crnog tiska, također
imaju potrebe za informacijama kao i videće osobe te demokratsko pravo pristupa
informacijama, cjeloživotnom učenju i kulturi.412
Od 1980-ih utjecaj informacijske
tehnologije omogućuje osobama koje ne mogu čitati crni tisak brži i lakši pristup
informacijama zato što mnoge knjižnice prenose svoje zbirke u digitalni oblik. Za razliku od
tradicionalnog, papirnog knjižničnog fonda, digitalna knjižnica omogućuje ovim osobama
409
Isto. 410
Nedostaci su, općenito uzevši, poremećaji na organskoj razini kao što su sljepoća, gluhoća, paraliza.
Nesposobnosti su ograničenja u funkciji na osobnoj razini, kao što su teškoće pri gledanju, slušanju i kretanju.
Hendikep je nedostatak koji postoji unutar konteksta društveno-ekonomskih uloga, smještajući osobe s posebnim
potrebama u teži položaj u usporedbi sa zdravim osobama (npr. nemogućnost korištenja javnog prijevoza, a time
i društvenu isključenost). Prema procjenama Ujedinjenih naroda više od pola milijarde ljudi ili od 7 do 10 posto
svjetske populacije ima nedostatak. Pet od deset glavnih uzroka nedostataka predstavljaju duševne teškoće. Usp.
Nav. dj. Str. 50. 411
Nav. dj. Str. 50-51. 412
Knjižnice za slijepe u informacijsko doba : smjernice za razvoj službi i usluga / uredile Rosemary Kavanagh;
Beatrice Christensen Sköld. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2006. Str. 11-12.
153
dostupnost putem računala. Ovo je šansa za razvijanje knjižnica za slijepe kako u
nerazvijenim, siromašnim zemljama, tako i u najrazvijenijima.413
Osobe koje ne mogu čitati crni tisak predstavljaju raznorodnu zajednicu s obzirom na dob i
profesionalno-obrazovnu strukturu (npr. umirovljenici starije životne dobi, učenici, studenti,
zaposlene osobe raznih zanimanja, osobe s višestrukim oštećenjima). U razvijenim zemljama
starije slabovidne osobe predstavljaju najveću skupinu među slijepim korisnicima, dok u
zemljama u razvoju više osoba spada u skupinu osoba mlađe životne dobi. Posebna pozornost
treba se posvećivati djeci koja ne mogu čitati crni tisak i njihovim čitateljskim potrebama.414
Nacionalne knjižnice za slijepe najveći su proizvođači knjiga i drugih sadržaja u formatima
koje mogu čitati osobe koje ne mogu čitati crni tiska. Najvažniji formati za knjige i časopise
su zvučna tehnika i brajica.415
Brajica je usporedna crnom tisku kao medij za čitanje za slijepe
osobe. Što se tiče zvučnih knjiga, orijentacija od audio kaseta na digitalnu tehnologiju
započela je 1996. godine, više od 15 godina nakon nastanka kompatnog diska (CD-a).416
Knjige na uvećanom tisku koriste slabovidne osobe koje imaju određeni ostatak vida.
Procjenjuje se da preko 60 posto korisnika koji koriste knjižnice za slijepe ili rehabilitacijske
usluge ustanova za slijepe ima određeni ostatak vida i da mogu čitati uvećani tisak.417
Oni se
kod čitanja mogu služiti zbirkama na uvećanom tisku te uređajima za povećavanje tiska.418
Ciljevi knjižnične usluge za slijepe i slabovidne u koprivničkoj knjižnici su: ravnopravna
uključenost slijepih i slabovidnih osoba u lokalnu zajednicu i društvo u cjelini, kvalitetniji
pristup izvorima znanja i informiranja u lokalnoj sredini, veća društvena podrška slijepim i
413
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2000. godine u svijetu je bilo približno 180 milijuna
osoba oštećenog vida od kojih je od 40 do 45 milijuna slijepo; većina (90 posto) ovih osoba živi u zemljama u
razvoju. Iako se radi o značajnoj brojci, na regionalnoj i lokalnoj razini radi se o manjem broju stanovništva, pa
je često i to razlog zbog čega se ne uzima u obzir njihova potreba za pristupom adekvatnim knjižničnim
uslugama u sredinama u kojima žive. Nav. dj. Str. 19-20. 414
Nav. dj. Str. 33-34. 415
Nav. dj. Str. 60. 416
Mnoge knjižnice za slijepe i srodne ustanove danas su članovi DAISY konzorcija koji razvija međunarodne
standarde i softvere za digitaliziranu proizvodnju knjiga, a istovremeno se predviđa nestajanje analognih
formata. Zvučna knjiga u DAISY formatu (Digital Accessible Information System = digitalni pristupačni
informacijski sustav), koji koriste MP3 tehniku, nudi korisnicima mogućnosti pretraživanja koje su slične onima
kod čitanja crnog tiska – navigacijom čitatelji mogu pronaći poglavlja i stranice, postaviti straničnike i koristiti
kazalo. Nav. dj. Str. 61-62. 417
Nav. dj. Str. 70. 418
Audio knjiga je knjiga pročitana u zvučnom formatu, kao što je CD ili kaseta. Zvučna knjiga je neskraćena
zvučna knjiga koja je izrađena upravo za potrebe osoba koje se ne mogu koristiti crnim tiskom.
154
slabovidnim osobama te bolje razumijevanje zajednice za potrebe slijepih i slabovidnih.419
Usluga je pokrenuta u suradnji s Udrugom slijepih Koprivničko-križevačke županije kao pilot
projekt u Hrvatskoj, a za njezinu provedbu dobivena je donacija Europske unije na natječaju u
okviru Programa CARDS-a 2002. Do tada su slijepe i slabovidne osobe u Koprivnici
posuđivale zvučne knjige iz Hrvatske knjižnice za slijepe i slabovidne poštom. Iako su u
nekim hrvatskim narodnim knjižnicama već ranije postojali programi za slijepe osobe (u
Karlovcu i Zagrebu), u koprivničkoj knjižnici je implementirana kompletna usluga za slijepe i
slabovidne osobe, koja je uključivala nabavu specifične, slijepim i slabovidnim osobama
prilagođene građe (zvučne knjige na CD-ima i audio-kasetama, taktilne slikovnice, taktilne
igračke, knjige o slijepima, knjige na brajici, knjige na uvećanom tisku) i prilagođenu opremu
– pomagala za slijepe (računala s Brailleovim retkom, Brailleov printer za ispis s računala,
elektronička povećala za slabovidne, MP3 playeri za korištenje zvučnih knjiga u knjižnici,
transporter za uspon po stubištu osoba s višestrukom invalidnošću, odnosno teško pokretnih
osoba). Edukacija ciljane grupe – slijepih i slabovidnih korisnika i članova njihovih obitelji,
kao i koprivničkih knjižničara o specifičnostima nove usluge bile su važne pretpostavke
njezine implementacije u ponudu koprivničke knjižnice.
Nakon završetka projekta 2006. godine, usluga za slijepe i slabovidne implementirana je u
ponudu knjižnice i nadalje se održava kontinuiranom nabavom zvučnih knjiga te provođenju
različitih programa i projekata, od kojih navodimo najvažnije:
projekt edukacije za odrasle slijepe i slabovidne osobe „Pretpostavka cjeloživotnog
učenja osoba s oštećenjem vida: učenje brajice i informatike“ (ukupno 11 polaznika,
124 programa po 2 školska sata, te 8 videćih polaznika tečaja brajice dva puta po tri
sata) (2008.);
projekt „Svi smo različiti, a opet smo slični“ s ciljem senzibilizacije djece u svim
koprivničkim dječjim vrtićima na potrebe djece s oštećenjem vida i drugim
invaliditetima (2008.-2009.);
projekt “Učimo jedni od drugih” s ciljem edukacije i senzibilizacije djece
osnovnoškolske dobi na potrebe vršnjaka s oštećenjem vida i drugim invaliditetima,
kako bi se pospješila njihova inkluzija u život zajednice i društva (2009.);
419
Knjižnična usluga za slijepe i slabovidne. Dostupno na:
http://www.knjiznica-koprivnica.hr/knjiznica/defaultcont.asp?id=1&n=5 (30.4.2015.)
155
distribucija zvučnih knjiga iz fonda koprivničke knjižnice za slijepe i slabovidne osobe
na širem području Koprivničko-križevačke županije putem koprivničkog i križevačkog
bibliobusa.
Specifičnost koprivničke knjižnice u odnosu na druge narodne knjižnice u Hrvatskoj, a prema
našim saznanjima i izvan granica naše zemlje, je u tome što su koprivnički knjižničari o
svojim iskustvima i saznanjima u implementaciji usluge za slijepe i slabovidne održavali
verificirane tečajeve za druge zainteresirane knjižničare i ostale stručnjake u okviru
nacionalnog Centra za stalno stručno usavršavanje knjižničara od 2008. do 2011.420
O svojim
iskustvima i novim saznanjima u pružanju usluge za slijepe i slabovidne koprivnički su
knjižničari izvještavali na brojnim stručnim skupovima u zemlji i inozemstvu. Teme koje su
izazvale najviše zanimanja hrvatske i međunarodne stručne javnosti bile su:
implementacija usluge za slijepe u postojeću knjižničnu ponudu;421
obrazovanje koprivničkih knjižničara za novu uslugu, posebice u komunikaciji s ovom
novom, specifičnom korisničkom skupinom u knjižnici;422
knjižnična usluga za djecu koja ne mogu čitati crni tisak;423
važnost suradničkih odnosa u uspostavljanju usluge;424
održivost ove usluge nakon implementacije.425
420
U razdoblju 2008.-2011. u koprivničkoj knjižnici održano je pet radionica za četrdesetak polaznika iz
dvadesetak hrvatskih gradova i iz svih vrsta knjižnica, kao i škola i udruga. Koprivnički knjižničari održali su
poduku za knjižničare u Mariboru, Slovenija. Usp. Vugrinec, Ljiljana. Pet godina knjižnične usluge za slijepe i
slabovidne u Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ Koprivnica: rezultati 2006.-2011. // Knjižnična usluga za
slijepe i slabovidne : stanje i perspektive : zbornik radova / uredila Dijana Sabolović-Krajina. Knjižnica i
čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica, 2013. Str. 51-65. 421
Usp. Sabolović-Krajina, Dijana; Ljiljana Vugrinec; Danijela Petrić. Knjižnična usluga za slijepe i slabovidne u
Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ Koprivnica : od projekta do implementacije. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske
53, 2(2010), 76-92. 422
Usp. Ujlaki, Kristian; Josipa Strmečki. Obrazovanje i komunikacija u usluzi za slijepe i slabovidne u Knjižnici
i čitaonici „Fran Galović“ Koprivnica. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 53, 2(2010), 93-104. 423
Usp. Sabolović-Krajina, Dijana. Library service for print disabled children and youth in Public Library of
Koprivnica – an isolated case or a role model for Croatian public libraries? // Proceedings of the World library
and information congress “Libraries for the future: Progress, Development and Partnership” : 72nd IFLA
General conference and council, 19-23 August 2007, Durban, South Africa. Dostupno na:
http://archive.ifla.org/IV/ifla73/papers/156-Sabolovic-Krajina-en.pdf (30.4.2015.) 424
Za izobrazbu drugih knjižničara u radu sa slijepim i slabovidnim osobama i za sudjelovanje svojih knjižničara
u međunarodnim programima u 2009. godini koprivničkoj knjižnici je dodijeljena nagrada Zaklade Dr. Ljerka
Markić Čučuković za poseban doprinos knjižničarskoj struci (2010.). 425
Usp. Sabolović-Krajina, Dijana. Od zbirke za slijepe i slabovidne do kutka za čitanje na drugačiji način :
promišljanje budućnosti usluge za slijepe i slabovidne u Knjižnici čitaonici „Fran Galović“ Koprivnica. //
Knjižnica : komunikacijsko i multikulturalno središte lokalne zajednice : zbornik radova / 8. savjetovanje za
narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj/. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2012. Str. 207-
216..
156
Koprivnička knjižnica je svojim modelom usluge za slijepe i slabovidne utjecala na praksu
mnogih drugih knjižnica u Hrvatskoj, a o čemu je povodom pete obljetnice usluge (2011.)
održan okrugli stol s međunarodnim sudjelovanjem i objavljen zbornik radova.426
Osobe s disleksijom. Program „Čitamo s vama : kako prepoznati teškoće u čitanju –
disleksiju“ koprivnička knjižnica namijenila je djeci s teškoćama u čitanju, njihovim
roditeljima, starateljima, učiteljima i svima onima koji im žele pomoći.427
Zanimanje za disleksiju ili teškoće u čitanju i pisanja od 1980-ih godina među znanstvenicima
i stručnjacima, ali i u društvu općenito raste.428
Knjižničari se uključuju kako u usluživanje
ove velike skupine osoba s posebnim potrebama, tako i dublje razumijevanje i spoznavanje
disleksije. Polaze od osnovne pretpostavke o demokratskom pravu na pristup kulturi, djelima i
informacijama za sve, uključujući i osobe s različitim stupnjevima teškoće čitanja. Osim toga,
čitanje je važan čimbenik kvalitete života zato što omogućava širinu pogleda na svijet i
nadzor nad vlastitim životom. Čitanjem ljudi razmjenjuju ideje, misli i iskustva i razvijaju se.
U Smjernicama za knjižnične službe i usluge za osobe s disleksijom ističe se nekoliko
ključnih dokumenata u kojima se zagovara promicanje čitanja:429
Standardna pravila o izjednačavanju mogućnosti za osobe s posebnim potrebama
(Standard Rules of the United Nations) Ujedinjeni narodi usvojili su 1993. godine, kako
bi države razvile strategije o dostupnosti informacijskih usluga i publikacija, kao i
dostupnosti sudjelovanja u kulturnim aktivnostima svim osobama s posebnim
potrebama;
UNESCOv Manifest za narodne knjižnice (Public Library Manifesto) tretira narodne
knjižnice kao pokretačku snagu demokracije, kulture i obavještavanja uz poticanje
duhovnog bogatstva za sve, uz jednakost pristupa svima;
426
Usp. Knjižnična usluga za slijepe i slabovidne - stanje i perspektive : zbornik radova / uredila Dijana
Sabolović-Krajina. Koprivnica : Knjižnica i čitaonica ˝Fran Galović˝, 2013. 427
Koprivnička knjižnica nudi zbirku knjiga i priručnika u kojima je na jednostavan način objašnjen sâm tijek
učenja čitanja i pisanja, moguće objektivne i subjektivne teškoće te predloženi različiti načini uvježbavanja tih
vještina putem igara. Na raspolaganju su informativno-edukativni letci o prepoznavanju teškoća u čitanju i
pisanju namijenjeni odraslima i letci namijenjeni djeci. Osim korištenja knjiga i priručnika, djeca mogu
uvježbavati vještine čitanja i pisanja pomoću ciljanih kompjutorskih programa. 428
Usp. Skat Nielsen, Gyda; Birgitta Irvall. Smjernice za knjižnične službe i usluge za osobe s disleksijom.
Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004. Str.4. Disleksija je rasprostranjena u svijetu neovisno o kulturi ili
jeziku. Ovaj nedostatak zahvaća oko 8 posto svjetske populacije. Radi se o sindromu koji može otežati učenje,
dok 2-4 posto populacije zbog disleksije može imati vrlo ozbiljnih teškoća. Uzroci su brojni, a problem se često
„svodi“ na organsku razliku u mozgu koja je nasljedna. Lijek za sada ne postoji, pa osoba s disleksijom treba
razviti strategije za svladavanje ovih svojih teškoća. Mnoge osobe uz primjerene pomoći stječu fakultetsku
naobrazbu i postižu uspjehe u privatnom i javnom životu. 429
Nav.dj. Str. 4-5.
157
Povelja za čitanje (Charter for the Reader) zajednički su usvojili Međunarodna udruga
izdavača i Međunarodni odbor za knjigu 1992. godine s osnovom porukom o značaju
čitanja u promicanju kulturnog i znanstvenog naslijeđa te međunarodnog razumijevanja.
Čitanje je univerzalno pravo te utječe na naše živote u mnogim aspektima – kulturnom i
znanstvenom, društvenom, ekonomskom, demokratskom, kreativnom.
Promicanje knjižničnih usluga za osobe s disleksijom poseban je izazov za knjižničarsku
struku kako bi im se osigurao ravnopravan pristup informacijama i kulturi. U mnogim
zemljama, među kojima prednjače skandinavske, pokreću se nacionalne kampanje s ciljem da
knjižnice svojim nastojanjima unaprijede razumijevanje disleksije te na taj način u društvu
dobiju potporu i naklonost.430
Gluhi. Iako koprivnička knjižnica nema posebnu uslugu za gluhe, nego tek razmara
mogućnost za njezinu implementaciju, ovdje ćemo se osvrnuti na njezine osnovne značajke.
Prema Smjernicama za knjižnične službe i usluge za gluhe, zajednica gluhih skupni je naziv
za osobe s različitim oštećenjem sluha.431
Knjižnice sve više poklanjaju posebnu pozornost te
oblikuju zbirke i usluge namijenjene i ovoj skupini korisnika. Cilj je omogućiti jednak
pristup svim programima, službama i uslugama kakav imaju čujući korisnici knjižnice.
Smjernice ističu da se iskustva gluhih s korištenjem knjižnice ne bi smjela svoditi na
korištenje posebnih programa za gluhe“.432
Osoblje knjižnice treba biti educirano o
komunikaciji s gluhima i pitanjima važnima za pružanje službi i usluga zajednici gluhih.
Knjižnice trebaju koristiti najnovija tehnološka dostignuća kako bi pomogla zajednici gluhih,
kao i ponuditi im komunikacijska pomagala kao što su različiti sustavi slušnih pomagala,
oprema za titlovanje, oprema za pisanje bilježaka uz pomoć računala, korištenje TV dekodera.
Zbirke trebaju sadržavati građu o gluhoći i kulturi zajednice gluhih, tiskanu i vizualnu
netiskanu građu, a u osmišljavanje i razvoj knjižničnih službi i usluga trebaju bti uključeni i
članovi zajednice gluhih. Knjižnice trebaju ponuditi programe na znakovnom jeziku kako bi
bili dostupni zajednici gluhih osoba. U svoju bazu na internetu knjižnice trebaju dodati i
nepristrane elektroničke poveznice za gluhe.
430
Nav.dj. Str. 11. 431
Usp. Smjernice za knjižnične službe i usluge za gluhe / uredio John Michael Day. Zagreb : Hrvatsko
knjižničarsko društvo, 2004. 432
Nav.dj. Str. 8.
158
Gluhe osobe koje imaju teškoće pri čitanju uglavnom se ne koriste uslugama knjižnica. Stoga
knjižnice moraju posebnu pozornost posvetiti promociji svojih usluga za svoje gluhe
korisnike.433
Nacionalne manjine. Nastojeći u svojoj zajednici djelovati multikulturno i interkulturno
koprivnička knjižnica je 2000. godine započela organizirati programe podrške romskoj
zajednici. Iako su Romi jedna od malobrojnijih nacionalnih manjina na koprivničkom
području (čine oko 0,1% stanovništva grada i županije),434
većinom nisu integrirani u društvo
za razliku od ostalih pripadnika nacionalnih manjina i etničkih skupina. Oko 300 Roma živi u
segregiranim naseljima u Koprivnici i koprivničkoj okolici, a velik dio je neobrazovan, pa čak
i nepismen, što im smanjuje mogućnosti zapošljavanja i poboljšanja životnih uvjeta. Romska
djeca dolaze iz siromašnih i neobrazovanih obitelji, ne govore dobro hrvatski jezik, imaju
probleme u školovanju i često su izložena predrasudama i stereotipima.435
Uz sva nastojanja da se Rome učini ravnopravnim građanima u hrvatskom društvu postoji
neusklađenost između zakona i njihovog provođenja na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj
razini.436
Uključivanje Roma u društvo nije moguće samo institucionalno. S obzirom na
tradicijske elemente života, koji se razlikuju kod Roma i domicilnog stanovništva, ne može se
na isti način uključivati u društvo Rome kao što je slučaj s ostalim manjinskim zajednicama.
U svojim programima potpore Romima koprivnička knjižnica podupire obrazovanje,
cjeloživotno učenje i svrsishodno korištenje slobodnog vremena te služi kao kulturno središte
koje pruža informacije i socijalizaciju s ostatkom lokalne zajednice.437
433
Nav.dj. Str. 9-19. 434
Statistički podaci o Koprivnici. Dostupno na:
http://koprivnica.hr/o-koprivnici/statisticki-podaci/ (30.4.2015.) 435
Sabolović-Krajina, Dijana. In-house library training program supporting Roma people – the power of
networking in local community. // Proceedings of the World library and information congress “Future Libraries:
Infinite Possibilities“ : 79th IFLA General conference and council, 17-23 August 2013, Singapore. Dostupno na:
http://library.ifla.org/96/1/125-krajina-en.pdf (30.04.2015.) 436
U Hrvatskoj je pravni status Roma reguliran Ustavom Republike Hrvatske, Ustavnim zakonom o pravima
nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj i Nacionalnim programom za Rome. Prava Roma kao manjine
također štiti Zakon o diskriminaciji i međunarodni propisi kao što su Međunarodna konvencija o eliminaciji svih
oblika rasne diskriminacije (ICERD) i Europska konvencija o ljudskim pravima. Usp. Status romske populacije
u Republici Hrvatskoj. (7.11. 2011. Dostupno na: http://klinika.pravo.unizg.hr/content/status-romske-populacije-
u-republici-7.11hrvatskoj (6.9.2015.). 437
Usp. Sabolović-Krajina, Dijana. Reading and literacy – a way to the social inclusive library. // Proceedings of
the World library and information congress “Libraries Beyond Libraries: Integration, Innovation and Information
for All” : 77th IFLA General conference and council, 13-18 August 2011, San Juan, Puerto Rico.
Dostupno na: http://conference.ifla.org/past-wlic/2011/114-krajina-en.pdf (26.6.2015.)
159
Knjižnične aktivnosti su integracijskog karaktera, tj. istovremeno okupljaju romsku i
neromsku djecu i mlade. Aktivnosti koje se provode na susretima u knjižnici usmjerene su na
razvijanje međusobnog razumijevanja i tolerancije, a zasnivaju se na učenju o romskoj
kulturi, jeziku i vrijednostima, slušanju romske glazbe, upoznavanju s dječjim pravima te
pričanju priča na romskom i hrvatskom jeziku.438
Nakon višegodišnjeg organiziranja raznih aktivnosti za romsku djecu i mlade, koprivnički
knjižničari su 2010. godine počeli organizirati obrazovne programe u knjižnici, kako bi
ojačali kompetencija o kulturalnim i obrazovnim posebitostima romske populacije, osvijestili
lokalnu zajednice o njihovim problemima i pokrenuli pozitivne promjene u lokalnoj zajednici.
Odgajatelji iz lokalnih dječjih vrtića, učitelji i stručni suradnici u školama, knjižničari,
socijalni radnici, predstavnici Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, romskih udruga i lokalne
vlasti počeli su se sastajati u knjižnici na radionicama i okruglim stolovima, kako bi
međusobno podijeli znanje i iskustvo te zajedno nalazili rješenje problema. Svrha ovog
samoorganiziranja stručnjaka iz raznih područja lokalne zajednice je pokušaj nadvladavanja
jaza između obrazovno-odgojnih zahtjeva škola i društva spram romske djece koja dolaze iz
depriviranih obitelji s jedne strane i djelomičnog ili nedovoljnog znanja koje posjeduju učitelji
i knjižničari o njihovim potrebama, s druge strane.439
Za svoje programe osnaživanja pripadnike romske nacionalne manjine za sudjelovanje u
društvenom, kulturnom i javnom životu radi smanjivanja jaza između pripadnika romske
nacionalne manjine u odnosu na ostalo stanovništvo, koprivnička knjižnica je dobila nekoliko
međunarodnih nagrada i priznanja.440
438
Program se u početku, 2000. godine, sastojao od izložbi knjižnične građe tematski vezanih uz obilježavanje 8.
travnja, Svjetskog dana Roma. Od 2003. godine započela je intenzivnija djelatnost na programima kojima je cilj
socijalna inkluzija, tj. uključivanje depriviranih i marginaliziranih grupa građana u život lokalne zajednice.
Počelo se surađivati s romskom udrugom «Romane droma – Romski putevi» iz Zagreba, osnovnim školama u
Koprivnici i Koprivničko-križevačkoj županiji te je organiziran niz kreativno-edukativnih radionica za djecu, a
2007. godine formirana je specijalna knjižnična zbirka, tzv. Romska knjižna polica. Romskoj djeci posvećeni su
također i ostali programi knjižnice – mogu koristiti računala, pisati zadaće u knjižnici, provoditi slobodno
vrijeme, čitati časopise i knjige. Na taj se način potaknulo romsku djecu da posjećuju knjižnicu te su romska
djeca postala članovi knjižnice, što ranije nije bio slučaj. Prepoznaju knjižnicu kao mjesto koje ih ne ugrožava, u
kojemu su prihvaćena i dobrodošla. U 2014. godini je oko 50 romske djece bilo učlanjeno u knjižnicu. 439
Nav. dj. Isto. 440
Koprivnička knjižnica je za program podrške romskoj djeci dobila nagradu neprofitne organizacije EIFL
(Electronic information for libraries) - Knowledge without boundaries za inovativne programe narodnih
knjižnica koji pomoću korištenja informacijsko-komunikacijske tehnologije doprinose društvenom uključivanju
u zajednici (2013.) te priznanje Američkog knjižničarskog društva za inovativne međunarodne knjižnične
projekte (The 2014 American Library Association (ALA) Presidential Citation for Innovative International
Library Projects) za projekt pokretanja i organiziranja lokalne mreže podrške romskoj zajednici putem stručnog
160
Programom društvene inkluzije romske manjine koprivnička je knjižnica ušla i u knjigu
preporuka za Europsku komisiju na temu Kulturna raznolikost i interkulturni dijalog.441
Za isti
program knjižnica je nominirana za nagradu UN-ovog Svjetskog foruma za informacijsko
društvo – WSIS Project Prize 2015. Knjižnica je dobila međunarodnu valorizaciju svojih
programa za Rome i uvrštavanjem u IFLA-in vodič 1001 libraries to see before you die.442
Forum. Knjižničari su inicijatori i moderatori razmjene mišljenja i rasprava o važnim
društvenim temama, pa su s tim ciljem pokrenuli dva programa.
Tribine Koprivnička agora 21 knjižnica je pokrenula 2012. godine s ciljem aktivnog
uključivanja građana u rasprave i debate o daljnjem razvoju lokalne zajednice s posebnim
naglaskom na ulogu kulture i obrazovanja u tim procesima.443
Program je pokrenut na
inicijativu knjižnice, a rezultat je unutar- i međusektorske suradnje knjižnice s Muzejom grada
Koprivnice, Pučkim otvorenim učilištem Koprivnica, ostalim loklanim ustanovama i
pojedincima.
Tribine TEDxKoprivnica Library pokrenute su s ciljem poticanja građanskog aktivizma i
jačanje participativne demokracije putem knjižnice kao javnog, zajedničkog okupljališta
otvorenog svim građanima u lokalnoj zajednici.444
Svrha je širenje ideja pojedinaca, kako bi
inspirirali druge na promišljanje o vlastitim potencijalima i akciju u osobnom i društvenom
životu.445
usavršavanja, dijeljenja znanja i iskustava stručnjaka različitih profila u suradnji s romskim udrugama i
predstavnicima lokalne uprave i samouprave (2014.). 441
Usp. Report on the role of public arts and cultural institutions in the promotion of cultural diversity and
intercultural dialogue : European agenda for culture : work plan for culture 2011-2014. Bruxelles : European
Union, 2014. Str. 58. Dostupno na: http://ec.europa.eu/culture/library/reports/201405-omc-diversity-
dialogue_en.pdf (30.4.2015.) 442
Usp. 1001 libraries to see before you die. Dostupno na: http://1001libraries.wordpress.com/2014/08/17/name-
of-the-library-public-library-fran-galovic-in-koprivnica-croatia/ (30.4.2015.) 443
Koprivnička agora 21 : kultura i obrazovanje u Koprivnci u kontekstu EU : ciklus okruglih stolova i tribina.
Dostupno na: http://www.knjiznica-koprivnica.hr/knjiznica/defaultcont.asp?id=8&n=5 (30.4.2015.) 444
TEDxKoprivnicaLibrary. Dostupno na: http://www.tedxkoprivnicalibrary.com/ (30.4.2015.) 445
Koprivnička knjižnica prva je knjižnica u Europskoj uniji koja je dobila licencu za održavanje TEDx
konferencija. „TED“ je skraćenica za Technology, Entertainment, Design. Radi se o „svjetskom pokretu širenja
vrijednih ideja“ s tri široka tematska područja - tehnologija, zabava, dizajn, koja „u međudjelovanju oblikuju
našu budućnost“. Usp. As libraries become cultural hubs, TEDx events bring the community in. TEDxBLOG.
Dostupno na: http://blog.ted.com/as-libraries-become-cultural-hubs-tedx-events-bring-the-community-in/
(30.4.2015.)
161
Promocija pozitivnih životnih stilova. Knjižnica se profilira i kao life style knjižnica (usporedi
potpoglavlje 2.3.1. Neoliberalni kapitalizam i konzumerističko društvo - ), koja se uključuje u
promociju pozitivnih stilova života vezanih uz prevenciji zdravlja i održivog razvoja. Cilj je
informirati i senzibilizirati javnost o ovoj, u društvu aktualnoj problematici.
Program Zdravstvene konzultacije ima za cilj širenja zdravstvenih informacija i preventivne
edukacije u suradnji sa zdravstvenim stručnjacima iz Opće bolnice «Dr. Tomislav Bardek»
Koprivnica, Zavoda za javno zdravstvo Koprivničko-križevačke županije, Obiteljskog
savjetovališta Koprivničko-križevačke županije i drugim stručnjacima.446
U okviru ovog
programa predstavljaju se i alternativni načini pristupanja ljudskom zdravlju i zdravom načinu
života.
Program Zelena knjižnica ima za cilj podizanje ekološke svijesti u lokalnoj zajednici.447
Provodi se u suradnji s nevladinim organizacijama i udrugama, zainteresiranim građanima i
tijelima lokalne samouprave i uprave. Provode se radionice za sve dobne skupine korisnika i
tribine za odrasle. Promovira se knjižnična građa i informacijski izvori o ekološkim temama u
tskanom i e-obliku. U skladu s ovim usmjerenjem, na ulazu u knjižničnu zgradu smješten je
spremnik za odlaganje ispražnjenih baterija.
8.1.5. Pokazatelji prilagođavanja knjižnice suvremenom društvu
Nakon analize položaja koprivničke knjižnice u lokalnoj zajednici i knjižničnom sustavu
Republike Hrvatske, a potom njezinog poslovanja i djelovanja, ovdje su izloženi pokazatelji
prilagođavanja knjižnice promjenama u suvremenom društvu. Kako bi se dobio uvid u
promjene do kojih je došlo u odmaku od tradicionalnog djelovanja knjižnica, a koji su
pokazatelji prilagođanja novim uvjetima, prvo ćemo usporediti pokazatelje poslovnih modela
tri hrvatske narodne knjižnice (u Koprivnici, Varaždinu i Zadru), a potom jedne hrvatske i
jedne finske knjižnice (u Koprivnici i Sastamali).
446
Program „Zdravstvene infomacije“. Dostupno na:
http://www.knjiznica-koprivnica.hr/knjiznica/defaultcont.asp?id=6&n=5 (30.4.2015.) 447
Program “Zelena knjižnica“. Dostupno na:
http://www.knjiznica-koprivnica.hr/knjiznica/defaultcont.asp?id=10&n=5 (30.4.2015.)
162
Knjižnice su komparirane po osnovnim pokazateljima poslovanja, kao i strategijama
djelovanja koje odabiru u kontekstu informacijskog, umreženog i globalnog društva.
Varaždinska knjižnica odabrana je za usporedbu zato što je središnja knjižnica za grad
Varaždin, koji bi u budućoj, novoj upravno-teritorijalnoj organizaciji Hrvatske mogao biti
administrativno, političko, gospodarsko, kulturno, obrazovno i dr. središte regije
sjeverozapadne Hrvatske u kojemu se nalazi i Koprivnica. Izgledno je da bi time varaždinska
knjižnica postala središnjom, matičnom knjižnicom za sjeverozapadnu Hrvatsku, pa tako i za
koprivničku knjižnicu.
Zadarska knjižnica odabrana je za usporedbu zato što slovi za jednu od vodećih narodnih
knjižnica u Hrvatskoj. Analizira se u kojim segmentima se koprivnička knjižnica podudara i
razlikuje od nje s obzirom da zbog svojeg inovativnog djelovanja u zajednici također slovi
kao jedna od vodećih narodnih knjižnica u Hrvatskoj.448
Knjižnica u Sastamali partner je koprivničkoj knjižnici u europskom projektu narodnih
knjižnica NAPLE Sister Libraries, a analizira se i uspoređuje njezino djelovanje u segmentu
usluge pokretne knjižnice – bibliobusa.
Usporedba s knjižnicama u Varaždinu i Zadru
Sve tri knjižnice imaju dvojne statuse kao gradske i središnje županijske matične knjižnice.
Dok je koprivnička knjižnica dobila matičnu funkciju tek 1995. godine (usporedi potpoglavlje
8.1.1. Knjižnica i lokalna zajednica – Povijesni pregled djelovanja knjižnice – Razdoblje
1996.-2000.), druge dvije knjižnice su već nekoliko desetljeća ranije bila središta svojih
regionalnih knjižničnih mreža, što im je omogućavalo veću financijsku potporu u jačanju
fondova, stručnih i drugih kapaciteta.
Poslovanje knjižnica u Koprivnici, Varaždinu i Zadru usporedilo se po sljedećima
pokazateljima: obuhvat stanovništva i knjižnične mreže, organizacijska struktura, kadrovski,
prostorni i financijski resursi, statistički pokazatelji poslovanja u 2014. godini (članovi, fond
448
Obje knjižnice je hrvatska knjižničarska zajednica nagradila priznanjem Knjižnica godine 2012. (Zadar) i
2013. (Koprivnica).
163
knjižnična građa, nabava, posudba), programi za korisnike, programi digitalizacije, virtualne
usluge, stručno usavršavanje, međunarodna suradnja (Prilog 3. Tablice 4-10. Usporedba
poslovanja knjižnica u nekoliko gradova - Koprivnici, Varaždinu i Zadru). Ovi pokazatelji
poslužili su za usporedbu njihovih strategija djelovanja u društvu.449
Strategije djelovanja u zajednici. Na temelju prikupljenih podataka o djelovanju koprivničke,
varaždinske i zadarske narodne knjižnice analizirane su strategije koje ove knjižnice
primjenjuju u poslovanju kako bi se prilagodile globlizaciji, umrežnosti i informatizaciji kao
ključnim faktorima njihovih promjena u suvremenom društvu. Pri tome koristimo tipologiju
strategija koje knjižnicama stoje na raspolaganju u prilagodbi ovim društvenim procesima, a
koje navode Veikko Anttiroiko i Reijo Savolainena (vidi potpoglavlje 2.2.4. Globalizacija
društva – Utjecaj knjižnica na društvo):
strategija resursa institucija;
strategija umrežavanja;
strategija komercijalizacije;
strategija civilnog društva.
Strategija resursa institucija
Sve tri komparirane knjižnice koriste strategiju resursa svojih institucija:
javno financiranje iz proračuna svojih osnivača;
stručne kompetencije svojih zaposlenika;
adaptiran i suvremeno uređen knjižnični prostor (ali preskučen za korisnke, zbirke i
programe);
kvalitetnu informatičku infrastruktura;
449
Izvori podataka su mrežne stranice i izvješća o radu u 2014. kompariranih knjižnica. Usp. Gradska knjižnice
Zadar. Dostupno na http://www.gkzd.hr/ (30.4.2015.); Usp. Gradska knjižnica Zadar 2014. godišnje izvješće :
Zadar Public Library 2014 Annual Report. Dostupno na: http://www.gkzd.hr/sites/default/files/gi_2014_w.pdf
(30.4.2015.); Usp. Gradska knjižnica i čitaonica „Metel Ožegović“ Varaždin. Dostupno na: http://knjiznica-
vz.hr/ (30.4.2015.); Usp. Izvješće o radu i poslovanju Gradske knjižnice i čitaonice „Metel Ožegović“ Varaždin
za 2014. Dostupno na:http://knjiznica-vz.hr/images/stories/izvjesce14.pdf (30.4.2015.); Usp. Knjižnica i
čitaonica “Fran Galović” Koprivnica. Dostupno na: http://www.knjiznica-koprivnica.hr/ (30.4.2015.); Izvješće o
radu Knjižnice i čitaonice “Fran Galović” Koprivnica u 2014. godini. Dostupno na: http://www.knjiznica-
koprivnica.hr/knjiznica/dokumenti/Izvjesce_o_radu_Knjiznice_za_2014.pdf(30.4.2015.).
164
kvalitetne knjižnične fondove hibridnog karaktera (sastoje se od konvencionalne,
papirne građe i nekonvencionalne, multimedijalne građe, digitalizirane građe i e-
knjiga);
usluge u fizičkom prostoru – posudbene, informacijske, informatičke, kulturno-
obrazovne;
virtualne usluge.
Knjižnične virtualne usluge mogu se razvrstati premo tipologiji za koju osnovu nalazimo kod
Barbare Lison (kojoj smo dodali društvene mreže):450
knjižnice omogućuju pristup internetu i posreduju ponudu s interneta;
knjižnice proizvode vlastite internetske usluge:
o opće usluge (online katalog knjižnice, online rezervacija korištenja građe, mrežna
stranica knjižnice, newsletter – elektroničke novine knjižnice, tematske online
usluge);
o personalizirane usluge (posebno prilagođene potrebama jedne stranke): e-mail
kontakti između knjižnice i stranaka; osobne usluge prema tematskim profilima (ni
jedna od kompariranih knjižnica je nema); 24-satna nacionalna kooperativne
informacijsko-referentna usluga „Pitajte knjižničare“; SMS poruke strankama;
knjižnice nude internetske usluge preuzete od drugih (komercijalne baze podataka, e-
knjige);
knjižnice koriste društvene mreže za promociju svojih usluga i informiranje javnosti.
Za razliku od varaždinske i zadarske knjižnice, jedino koprivnička knjižnica kao resurs koristi
besplatnu članarinu za građane Koprivnice. Kao što smo već ranije naveli, to je rijetkost u
Hrvatskoj, u kojoj još uvijek nema, za razliku od mnogih drugih zemalja, zakonske odredbe
koja bi na to obvezivala osnivače i vlasnike narodnih knjižnica (usporedi potpoglavlje 4.2.6.
Organizacija poslovanja – Financiranje narodnih knjižnica i 8.1.1. Knjižnica i lokalna
zajednica – Povijesni pregled djelovanja knjižnice – Razdoblje 2006.-2010.).
Za razliku od varaždinske knjižnice, koprivnička i zadarska knjižnica izrazito jako koriste
sljedeće resurse:
450
Usp. Lison, Barbara. Internet usluge u njemačkim narodnim knjižnicama – izazovi umreženog društva. Nav.
dj. Str. 61-70.
165
stručno usavršavanje knjižničara kao dio primjene koncepta učeće organizacije (eng. the
Learning organization) – knjižničari uče jedni od drugih, stvaraju inovativno i kretivno
okruženje za stvaranje novih modela rada, edukatori su na stručnim skupovima i
radionicama, gdje vlastita iskustva prenašaju široj knjižničarskoj zajednici u zemlji i
inozemstvu, objavljuju brojne stručne radove i priloge o praksi vlastite knjižnice i dr.;
dinamično, prilagodljivije organizacijsko djelovanje (uz propisane oblike - sjednice
stručnog i upravnog vijeća, koprivnička knjižnica osigurava protok informacija i
komunikaciju kroz tjedne sastanke svih zaposlenika, sastanke razvojnog tima kojeg čine
voditelji odjela i službi te sastanke projektnih timova, tj. manjih grupa zaposlenika
okupljenih oko rješavanja različitih problema i situacija u tekućem poslovanju; zadarska
knjižnica ima razvojni tim, web tim i jedina od kompariranih knjižnica ima odjel za
odnose s javnošću).
Strategija umrežavanja
Ovu strategiju koriste sve tri knjižnice, a opisuju ih Castellsove sintagme prostor mjesta i
prostor tokova (usporedi potpoglavlje 2.2.3. Kultura stvarne virtualnosti):
u fizičkom prostoru (prostoru mjesta) i to kroz gradske i županijske knjižnične mreže i
suradnju sa zajednicom (korisnicima u širem smislu riječi);
u virtualnom prostoru (prostoru tokova): virtualnim umrežavanjem s korisnicima i
drugim knjižnicama.
Sve tri uspoređivane knjižnice imaju programe međunarodne suradnje. Zadarska knjižnica se
naročito izdvaja po brojnim sporazumima o suradnji s drugim knjižnicama i institucijama u
zemlji i inozemstvu te stručnim posjetima drugih knjižničara zbog svoje specifične arhitekture
(preuređena vojarna), interijera i eksterijera, mediteranskog ugođaja, usluga i dr., što sve prati
prepoznatljiv vizualni identitet knjižnice.451
Na tragu razmatranja o prostoru suvremenih
knjižnica iznesenih u potpoglavlju 4.2.2. Prostor sve tri knjižnice su landmark svojih lokalnih
zajednica - u Koprivnici i Varaždinu zbog arhitekture povijesnih, reprezentativnih zgrada u
kojima su smještene, a u Zadru zbog uspješnog preuređenja vojnog objekta u knjižničnu
zgradu, po čemu je prepoznata na nacionalnoj i međunarodnoj razini.
451
Usp. Gradska knjižnica Zadar 2014. godišnje izvješće. Nav. dj.
166
S druge strane, koprivnička knjižnica se ističe po svojem članstvu u međunarodnim mrežama
koje komuniciraju pretežno u virtualnom prostoru: The NAPLE Sister Libraries, EIFL
(Electronic Information for Libraries – Public Libraries Innovative Programme) i
Europeana Public Libraries Awareness Project.
Strategija komercijalizacije
Ovu strategiju koriste sve tri knjižnice, ali na različitim razinama:
sve tri knjižnice financiraju se iz proračunskih sredstava, ali i od dodatnih izvora
financiranja (donacije, zakasnine i naplaćivanje tehničkih usluga – fotokopiranje,
printanje i sl.);
članarina je bitan izvor prihoda za varaždinsku i zadarsku knjižnicu, dok je koprivnička
knjižnica nema te je i udio proračunskih prihoda veći u odnosu na druge dvije knjižnice;
u komercijalizaciji usluga zadarska knjižnica godinama iskače iz hrvatskih okvira i
model je knjižničnog menadžmenta i marketinga, kojima dolazi do vlastitih prihoda.452
Strategija civilnog društva
Ovu strategiju promatramo kroz nekoliko razina:
razina suradnje sa zajednicom u širem smislu, koja podrazumijeva stručnu zajednicu,
jedinice lokalne samouprave, institucije, nevladine organizacije, volontere, tvrtke,
medije;
podrška razvoju civilnog društva i vrijednostima koje u središte stavljaju građane i
građanski status (građanska, politička i socijalno-ekonomska prava, kojima u
informacijskom društvu treba dodati i pravo na informacije);453
jačanje društvene kohezije i sociokulturnog kapitala zajednice, odnosno veza i odnosa
zasnovanih na povjerenju i solidarnosti.454
452
Usp. Sabolović-Krajina, Dijana. Okrugli stol Managemet i marketing u narodnim knjižnicama. // Narodne
knjižnice u novoj Europi : utjecaj globalizacije i informatizacije na narodne knjižnice u tranzicijskim zemljama :
zbornik radova / urednica Tatjana Nebesny. Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica, 2003. Str.
102-110. 453
Više o tome u analizama E. Kerslake i M. Kinnel o kojima pišemo u potpoglavlju 2.3.1. Neoliberalni
kapitalizam i i konzumerističko društvo. 454
Društvena kohezija pretpostavlja osjećaj soidarnosti i uzajamnog povjerenja i povjerenja u institucije sustava,
o čemu smo pisali u potpoglavlju 2.3.6. Društvena pravednost u dostupnosti knjižnicama, a u slučaju hrvatskog
društva u potpoglavlju 5.1. Društveni kontekst djelovanja knjižnica. Prema R. D. Putnamu, socijalni kapital se
167
Sve tri komparirane knjižnice razvijaju suradničke odnose sa zajednicom. Služe kao javna
mjesta za okupljanje građana i zajednički prostori za održavanje kulturno-obrazovnih
događanja - predavanja, prezentacije, tribine, okrugli stolovi, izložbe, tečajevi, radionice, itd.
(Usporedi Prilog 3. Tablica 8. Kulturno-obrazovni programi).
Za razliku od varaždinske knjižnice, koja zadržava tradicionalniji odnos sa svojom lokalnom
zajednicom s fokusom na formiranje knjižnog fonda, posudbene funkcije i organizaciju
kulturnih događanja, zadarska i koprivnička knjižnica imaju dinamičnije suradničke odnose sa
zajednicom. Zadarska knjižnica prednjači u razgranatim suradničkim odnosima s udrugama i
nevladinim organizacijama. Profilira se kao „knjižnica u zajednici“ zato što je povezana s
brojnim lokalnim incijativama i udrugama (npr. Dani lavande, festival dječjih klapa, akcija
Zadar čita). Iako nema tako brojne programe kao zadarska, koprivnička knjižnica većinu njih
realizira u suradnji sa zajednicom (programi podrške osobama s invaliditetom i romskom
zajednicom, Zdravstveni savjeti, Zelena knjižnica, Koprivnička agora, akcije Koprivnica čita,
Dan otvorenih vrata knjižnice, i dr.).
Već po suvremenoj društvenoj misiji narodnih knjižnica sve tri uspoređivane knjižnice u
središte djelovanja stavljaju građane, prije svega njihovo pravo na pristup informacijama i
znanju bez obzira na spol, dob, profesiju, religiju, nacionalnost, rasu i dr. Međutim, jedino
koprivnička knjižnica u svojim strateškim smjernicama, proklamiranim vrijednostima i
ciljevima ističe potporu razvoju civilnog, otvorenog društva.455
Uloga knjižnice kao institucije koja pomažu u regeneraciji zajednice – društvenom
uključivanju, društvenoj koheziji i društvenoj integraciji prisutna je kod svih promatranih
knjižnica, budući da djeluju kao javna mjesta za okupljanje, „treći prostor“ uz dom, radno
mjesto ili školu, „dnevni boravak“ lokalne zajednice; mjesta koje na jednom mjestu okupljaju
različite generacije (usporedi s potpoglavljima 2.4. Knjižnica kao središte zajednice i 4.1.4.
Knjižnice kao komunikacijska središta).
zasniva na povjerenju, normama i socijalnom angažiranju te olakšava kolektivni život na političkoj i ekonomskoj
razini. Usp. Šundalić, Antun. Nav. dj. 455
Usp. Misija. Dostupno na: http://www.knjiznica-koprivnica.hr/knjiznica/defaultcont.asp?id=22&n=2
(30.4.2015.)
168
Sve tri knjižnice nude svoju informatičku infrastrukturu za prevladavanje digitalnog jaza
između onih koji imaju pristup računalima i internetu i onih koji ih nemaju te tako ostvaruju
jednu od osnovnih zadaća narodnih knjižnica u suvremenom društvu.
Međutim, kod koprivničke i zadarske knjižnice ova uloga prerasta u posebnu društvenu
vrijednost zbog izrazitog fokusa na korisnike, koji ide iznad tradicionalnih informacijsko-
referalnih i posudbenih funkcija knjižnica, a što podrazumijeva njihov angažman u
uključivanju knjižnica u rješavanje problema u zajednici. Za razliku od varaždinske knjižnice,
koprivnička i zadarska knjižnica pripadaju onim hrvatskim knjižnicama koje aktivno podupiru
rješavanje društvenih problema tako što kreiraju programe namijenjene ciljanim, potrebitim
skupinama građana: osobama s invaliditetom, marginaliziranim pripadnicima pojedinih
nacionalnih manjina, nezaposlenima, starijima i nemoćnima (koprivnička knjižnica), odnosno
djeci slabijeg imovinskog stanja, starijima, osobama s invaliditetom i nemoćnima (zadarska
knjižnica).
Može se zaključiti da sve tri komparirane knjižnice koriste potencijale hibridne knjižnice,
digitalne knjižnice i knjižnice kao središta lokalne zajednice kao prevladavajućih knjižničnih
paradigmi u suvremenom društvu. Kombiniraju svoje tradicionalne posudbene i
informacijsko-referalne usluge s umreženim, virtualnim knjižničnim uslugama.
Sve tri knjižnice pružaju potporu transformacijama u društvu svojim uslugama u informiranju,
komunikaciji, cjeloživotnom učenju, korištenju mrežnih usluga, području kulture i dr.
Ono što bitno razlikuje koprivničku i zadarsku knjižnicu od varaždinske je fokus djelovanja
koje su odabrale. Varaždinska knjižnica priklonila se konzervativnoj opciji, naglašavajući
svoju dugu kulturno-baštinsku tradiciju u gradu Varaždinu i hrvatskoj kulturi. Fokus svojeg
djelovanja prvenstveno stavlja na formiranje kvalitetnih zbirki, informacijsko-referalne usluge
i kulturno-obrazovne programe.456
Za razliku od varaždinske knjižnice, zadarska i koprivnička knjižnica dodatne potpore pružaju
u:
identificiranju društvenih problema;
456
Iz Izvješća o radu varaždinske knjižnice za 2014. godinu proizlazi da je težište rada stavljeno na tradicionalno
knjižičarsko djelovanje, tj. redovito praćenje nove izdavačke produkcije iz svih područja znanstvene i stručne
literature te kupovinu dovoljnog broja primjeraka traženih noviteta, dječje literature, elektroničke građe.
169
olakšavanju orijentacije u društvu, povećanju otvorenosti i transparentnosti društva,
aktiviranju rasprava i prijenosu informacija.
Može se zaključiti da su koprivnička i zadarska knjižnica odabrale odgovorniju opciju s
obzirom da preuzimaju inicijative u društvenom djelovanju (usporedi potpoglavlje 2.2.4.
Globalizacija društva – Utjecaj knjižnica na društvo) na sljedeće načine
preuzimanjem uloge medijatora u povezivanju lokalnog i globalnog i kreiranju novih
veza između prostora tokova i prostora mjesta;
pružanjem potpore formiranju identiteta u umreženom društvu i promjenjivim uvjetima
globalizacije i informatizacije;
postale su demokratska čvorišta i javna mjesta na lokalnoj razini koja pružaju pristup
znanju i unapređuje interakciju u zajednici, između ostaloga i u odnosu lokalno –
globalno.
Ako se usporede podaci za Koprivnicu i Varaždin, knjižnice imaju jednak broj zaposlenih, ali
varaždinska knjižnica nema uslugu pokretne knjižnice – bibliobus. Ima puno veći broj
programa za korisnike. što je razumljivo jer Varaždin ima veći broj stanovnika i onih koji mu
gravitiraju kao najvećem središtu sjeverozapadne Hrvatske. Usmjerenje politike rada je
različito, ali i varaždinski model ima puno korisnika. Iz usporedbe se može zaključiti da oba
modela još uvijek mogu koegzistirati.
Ako se usporede Zadar i Varaždin (otprilike isti broj stanovnika županija, ali skoro dvostruko
više stanovnika ima grad Zadar), zadarska knjižnica ima politiku oba modela, ima puno više
programa i korisnika, ali i više zaposlenika koji mogu provoditi te programe.
Zadarska i koprivnička knjižnice dobitnice su priznanje „Knjižnica godine“ koje dodjeljuje
Hrvatsko knjižničarsko društvo u svrhu poticanja inovativnosti, kreativnosti i kvalitete rada
svih hrvatskih knjižnica. Prema obrazloženju uz priznanje, zadarska knjižnica razlikuje se od
ostalih hrvatskih narodnih knjižnica u:457
inovativnim uslugama i programima rada koji su u potpunosti okrenuti zajednici u kojoj
knjižnica djeluje;
odgojnoj i kulturnoj djelatnosti;
457
Priznanje „Knjižnica godine“ Gradskoj knjižnici Zadar.
Dostupno na: http://www.hkdrustvo.hr/hr/obavijesti/odabrana_novost/508/?target= (30.4.2015.)
170
održavanju visoke razine djelatnosti i javne vidljivosti;
participiranju i inkluziji u prostoru grada i sredine;
kao uzoran model knjižnice u zajednici.
Prema obrazloženju uz priznanje Knjižnica godine koprivnička knjižnica razlikuje se od
ostalih hrvatskih narodnih knjižnica kao značajno društveno središte grada Koprivnice i šire
okolice, cijele Koprivničko-križevačke županije koje u fokus stavlja:458
dobrobit svojih korisnika, kako pojedinaca tako i lokalne zajednice;
kvalitetne, inovativne i kreativne metode i modele rada;
socijalno uključivanje svih dobnih, profesionalnih i interesnih skupina građana, kao i
onih s posebnim potrebama;
model socijalno inkluzivnih knjižničnih usluga - usluge za slijepe i slabovidne,
uključivanje u rješavanje problema pripadnika romske zajednice;
usluge za bebe i malu djecu;
pružanje zdravstvenih informacija;
razvoj i širenje bibliobusne službe;
promptno prilagođavanje društvenim i tehnološkim promjenama u užem i širem
okruženju promicanjem i korištenjem novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija,
digitalizacijom zavičajne kulturne baštine, uvođenjem e-knjiga i e-usluga,
informacijskim opismenjivanjem i obrazovanjem korisnika;
njeguje svoj odgojni i obrazovni rad te kulturnu i javnu djelatnost organiziranjem
ciklusa tribina, okruglih stolova, radionica te nakladničkom djelatnošću;
javno zagovara knjižnice i knjižničarstvo i njihovu prisutnost u kulturi, obrazovanju,
medijima i javnosti općenito, gradeći mrežu svih dionika života i korištenja knjige;
zapažena nacionalna i međunarodna suradnja, uz brojna partnerstva i suradničke
odnose, te u skladu s njima provodi i pruža usluge i programe ukorak sa svjetskim
trendovima.
458
Priznanje „Knjižnica godine“ za 2013. godini. Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ Koprivnica.
Dostupno na: http://www.hkdrustvo.hr/hr/obavijesti/odabrana_novost/579/?target= (30.4.2015.)
171
Usporedba s knjižnicom u Sastamali, Finska
Kako bismo dobili uvid u načine prilagodbe jedne inozemne knjižnice promjenama u društvu,
usporedit ćemo organizacijsko-poslovne modele u funkcioniranju pokretnih knjižničnih
usluga - bibliobusa u Koprivnici i Sastamali, Finska. Ove dvije knjižnice uspostavile su u
proljeće 2012. godine suradnju preko programa NAPLE Sister libraries, čiji je cilj razvijanje
suradnje i partnerskih odnosa između narodnih knjižnica u različitim državama Europe.459
U fokusu suradnje knjižnica iz Koprivnice i Sastamale je razmjena iskustava i znanja u
pružanju usluga korisnicima, kao i organiziranje zajedničkih kulturnih i obrazovnih
aktivnosti. Jedna od tema su i usluge pokretnih knjižnica.
Knjižnice u Koprivnici i Sastamali povezuje činjenica da su srednje veličine u relacijama
svojih zemalja te da opslužuju srednje velike gradove s populacijom od oko 30 000
stanovnika. Sastamala je grad u zapadnoj Finskoj, koji je nastao povezivanjem manjih
gradova i naselja u veće cjeline. Primjer je finske politike prilagođavanja nekadašnjeg društva
blagostanja promijenjenim uvjetima funkcioniranja u uvjetima gospodarske krize, a što se
odražava i na potrebu teritorijalno-administrativne racionalizacije.460
Racionalizacija je
prisutna i u bibliobusnoj službi, budući da se jedno vozila koristi za obuhvat šireg područja.
U usporedbi djelovanja koprivničke i finske knjižnice ograničit ćemo se na poslovno-
organizacijske modele i usluge bibliobusa.
Poslovno-organizacijski modeli. Bibliobus u Sastamali ima dva zaposlenika – oba su vozači-
knjižničari, koji uslužuje korisnike na oko 100 stajališta. Svaki radi u jednoj smjeni - ujutro
obilaze stajališta uz škole i dječje vrtiće na području Sastamale (zbog velike gužve, često je
potrebna ispomoć knjižničara iz matične knjižnice), a popodne obilaze škole, domove za
starije i udaljenija mjesta.
459
Sabolović-Krajina, Dijana. Usporedba pokretnih knjižničnih usluga u Koprivnici i Sastamali, Finska. // Svezak
: časopis Društva knjižničara Bilogore, Podravine i Kalničkog prigorja 16, 16 (2014), 93-94. 460
Grad Sastamala je nastao 2009. godine spajanjem triju naselja Vammala, Äetsä and Mouhijärvi, a 2013.
godine pridružen im je i četvrti gradić Kiikoinen. Sastamala je novo, zajedničko ime koje su prihvatila sva ova
naselja.
172
Bibliobus u Koprivnici ima dva zaposlenika – dipl. knjižničara informatora i vozača-
pomoćnog knjižničara. Za razliku od finske bibliobusne službe u kojoj oba zaposlenika imaju
položen vozački ispit, koprivnička je manje fleksibilna te radi samo u jednoj, jutarnjoj smjeni
(popodnevno je samo jedno stajalište svaka dva tjedna). Uslužuje korisnike na oko 50
stajališta na području 15 općina Koprivničko-križevačke županije te u prigradskim naseljima
grada Koprivnice. Korisnici usluga bibliobusa su dječji vrtići, škole, mjesne zajednice,
kompanija Carlsberg, Dom za starije i nemoćne.
Usluge. Za razliku od finskog bibliobusa, koprivnički ne koristi potencijale vozila za veći broj
stajališta i duže zadržavanje zbog drugačijeg koncepta pružanja usluga. Oba bibliobusa
stavljaju u fokus posudbene usluge. Sadržaj medija koje oba bibliobusa nude je „za svakoga
ponešto”, pretežno beletristika za odrasle i građa za djecu i mlade, a sastoji se od knjiga,
glazbenih CD-a i filmova na DVD-ima. Uz to, finski bibliobus nudi još periodiku i audio
knjige, a koprivnički bibliobus nudi dostavu u kuće osobama s invaliditetom, posjećuje
romska naselja i održava pričaonice za djecu iz dječjih vrtića i škola. Oba bibliobusa imaju
računala s bežičnim internetom i online katalozima za osoblje i korisnike (koprivnički tek od
početka 2015. godine samo za osoblje). Međutim, za razliku od finskog bibliobusa
orijentiranog prije svega na posudbene usluge, koprivnički bibliobus u fokus stavlja i
kulturno-obrazovne programe za korisnike, prvenstveno djecu s naglaskom na društveno
uključivanje, društvenu integraciju i društvenu koheziju.
Ono što najviše razlikuje finski bibliobus od koprivničkog je dobro organizirana
međuknjižnična posudba i usluga rezervacija knjiga - korisnici mogu preko bibliobusa
naručiti građu s područja Sastamale i cijele regije Pirkanmaa te rezervirati knjige za
bibliobusna stajališta na području Sastamale. Ova usluga organizirana je u cijeloj Finskoj i
doprinosi većoj i učinkovitijoj cirkulaciji građe na lokalnoj razini. Identičnu funkciju imaju
ostale pokretne knjižnične usluge, a to je veća učinkovitost zahvaljujući centraliziranim
uslugama.
Nasuprot tome, pokretna usluga međuknjižnične posudbe koprivničke knjižnice odvija se
samo na županijskoj razini i to isključivo zvučnih knjiga za slijepe i slabovidne preko
bibliokombija križevačke knjižnice.
173
Možemo zaključiti da je nemogućnost korisnika bibliobusa da preko bibliobusa naručuju
građu iz drugih knjižnica posljedica tradicionalne nerazvijenosti usluge cirkulacije građe
putem međuknjižnične posudbe u hrvatskom knjižničarstvu, odnosno suradnje knjižnica. Radi
se o slabo iskorištenom potencijalu na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, pa se to
odražava i u radu hrvatskih bibliobusa. Za razliku od finskog dinamičnog, fleksibilnog i dobro
organiziranog modela međuknjižnične posudbe, imamo pasivne fondove koji u pravilu
opterećuju svaku knjižnicu. S druge strane, potražnja za građom pojedinačne, uglavnom
manje knjižnice često se teško zadovoljava, jer su orijentirane uglavnom na svoje izolirane
fondove, a međuknjižničnom posudbom tek u potrebi za stručnom i znanstvenom literaturom.
Ovo je jedan od primjera neracionalog poslovanja hrvatskog knjižničarstva, o čemu smo pisali
u potpoglavlju 5.3. Zakonsko određivanje funkcioniranja knjižnica, a što bi trebalo riješiti
prvenstveno na nacionalnoj razini osuvremenjavanjem postojećih modela poslovanja.
Na kraju usporedbe pokazatelja poslovanja koprivničke knjižnice s drugim knjižnicama
možemo zaključiti da knjižnice u Hrvatskoj i svijetu u svojem poslovanju kombiniraju
različite strategije djelovanja kako bi se prilagodile promjenama u društva – strategiju resursa
svojih institucija, strategiju umrežavanja, strategiju komercijalizacije i strategiju civilnoga
društva. Zajedničko im je to što svaka na svoj način koriste potencijale relevantnih
medijatora u interakciji specifično lokalnih i sveprisutnih globalnih dimenzija suvremenog
društva, a u kontekstu aktualnih knjižničnih paradigmi - hibridne knjižnice, digitalne knjižnice
i knjižnice kao središta zajednice. Razlike među knjižnicama u Hrvatskoj i svijetu proizlaze
kako iz specifičnih nacionalnih knjižničnih politika, tradicija, organizacijsko-radnih obrazaca,
tako i socio-kulturnog, posebice ekonomskog i financijskog okruženja u kojima djeluju.
Međutim, bez obzira na zemlju u kojima se osnivaju, kao i svoju veličinu, knjižnice se
međusobno razlikuju po odabiru uloga u društvu, koje mogu biti tradicionalnije s naglaskom
na formiranje zbirki i njihovu posudbu ili društveno proaktivnije s ambicijom da utječu na
identificiranje i rješavanje društvenih problema.
8.2. Analiza i interpretacija rezultata intervjua
Nakon što se dobio uvid u obilježja koprivničke knjižnice (koncepte rada, modele poslovanja,
arhitekturu i prostor, usluge i uloge u lokalnoj zajednici, strategije koje koristi u društvu kako
bi se prilagodila globalizaciji, informatizaciji i umrežavanju), glavni cilj polustrukturiranog
174
intervjua je prikupiti relevantne informacije / činjenice od aktera u lokalnoj zajednici, kako bi
se potkrijepili nalazi dobiveni analizom slučaja te utvrdili indikatori potrebni za opis i analizu
uloga i zadataka narodne knjižnice u suvremenom društvu. Intervjuirano je 10 aktera u
lokalnoj zajednici (usporedi potpoglavlje 7.1.2. Polustrukturirani intervju). Na temelju
njihovih mišljenja, ocjena, stavova i budućih očekivanja dobiven je uvid u doprinos i
potencijal narodne knjižnice u životu lokalne zajednice i društva uopće.
U skladu s glavnim ciljem ovog dijela kvalitativnog istraživanja, rezultati su prezetirani tako
da prikazuju glavne teme i njihove aspekte te citate ispitanika koji ih najbolje ilustriraju.
Prema temama intervjua podaci dobiveni metodom polustrukturiranog intervjua svrstani su u
četiri skupine:
1. posljedice djelovanja knjižnice u društvu
2. knjižnica kao faktor razvoja zajednice
3. buduća očekivanja od knjižnice
4. problemi knjižnice
Kao rezultat odgovora ispitanika unutar svake skupine utvrđene su pojedine teme.
U skupini 1. Posljedice djelovanja knjižnice na društvo utvrđeno je ukupno 14 aspekata koji
se mogu razvrstati u četiri glavne teme:
1. Dostupnost znanja i informacija
dostupnost tradicionalne knjižnične građe i novih medija
dostupnost informacijske tehnologije
usluga bibliobusa za stanovnike malih naselja udaljenih od stacioniranih knjižnica
2. Potpora obrazovanju i cjeloživotnom učenju
cjeloživotni proces opismenjavanja (razvijanje navike dolaska i korištenja knjižnice od
najranije dobi)
promocija čitanja i pismenosti kao temeljnih vještina u suvremenom društvu
formalna i neformalna knjižničarska poduka korisnike o načinima služenja i korištenja
tradicionalne građe, novih medija i informacijske tehnologije
175
3. Širenje kulture
organiziranje kulturnih programa
doprinos kreiranju kulturnog života zajednice
potpora kulturnom identitetu zajednice
4. Potpora društvenoj integraciji, društvenoj inkluziji i društvenoj koheziji
mijenjanje svijesti i senzibilizacija javnosti na probleme manjina
programi povezivanja manjina s ostalima u zajednici
okupljanje i socijalni kontakti u knjižnici
psihološka potpora knjižničara potrebitima (uvažavanje, poštovanje korisnika,
empatija)
knjižničari kao inicijatori i moderatori razmjene mišljenja i rasprava o važnim
društvenim temama
U skupini 2. Knjižnica kao faktor razvoja zajednice utvrđena je tema koja se može nazvati:
donositelji političkih odluka prepoznaju knjižnicu i knjižničare kao faktor razvoja
zajednice, ali ne dovoljno
U skupini 3. Buduća očekivanja od knjižnice utvrđena je tema koja se može nazvati:
nitko i ništa ne može zamijeniti dolazak u knjižnicu i direktnu komunikaciju s
knjižničarima bez obzira na tehnološki razvoj
U skupini 4. Problemi knjižnice s obzirom na očekivanja i potrebe aktera u lokalnoj zajednici
utvrđena je tema:
skučen, neadekvatan i nepristupačan fizički prostor najveći je problem u razvijanju
modela knjižnice kao središta zajednice
Ove glavne teme i njihovi aspekti u nastavku rada bit ć potkrijepljeni citatima ispitanika
koji su uzeti iz transkribiranih intervjua (vidi Prilog 6. Transkripti intervjua).
Skupina 1. Posljedice djelovanja knjižnice na društvo
Tema 1. Dostupnost znanja i informacija
dostupnost tradicionalne knjižnične građe i novih medija
176
„Čini mi se da koprivnička knjižnica definitivno najviše doprinosi građanima time što omogućava
dostupnost i znanja i informacija na jednom mjestu na vrlo jednostavan način. Osim toga, činjenica
da bibliobus dolazi ne samo u obližnja naselja, već i sela isto tako jako puno znači za stanovnike sela,
da mogu doći do knjiga, ali i drugih medija koje knjižnica nudi.“ (novinarka, intervju br. 8)
„Dakle, uz dostupnost lijepe književnosti koju uvijek u starinskim percepcijama knjižnica svi imamo,
naša knjižnica ima dosta snažan stručni odjel, ima posebne programe za slijepe, ima posebne
programe, koliko je meni poznato, za romsku manjinu, za naše najmlađe, a isto tako programe vezane
za bibliobus i dostupnost usluge za stanovnike sela i malih naselja.“ (zamjenik župana, intervju br. 2)
dostupnost informacijske tehnologije
„Knjižnica pomaže nezaposlenima na primjeru informatičkog opismenjavanja. Dobiju pomoć ako se
ne znaju služiti internetskim pretraživačima. Mogu dobiti uslugu za moderno informacijsko doba.
Osim toga, ljudi koji tu rade pokazuju da im je stalo do nezaposlenih.“ (nezaposlena osoba, intervju
br. 6)
usluga bibliobusa za stanovnike malih naselja udaljenih od stacioniranih knjižnica
„Postoje i oni Romi koji nikad nisu izašli iz romskih naselja, ali zato knjižnica svojim bibliobusom
obilazi naselja pa na taj način pruža priliku svima da upoznaju knjigu i sadržaje koje nudi.“
(predsjednik Udruge Roma, intervju br. 5)
Utvrđeno je da ispitanici prepoznaju temeljnu funkciju narodnih knjižnica u svijetu od
njihovog osnivanje u 19. stoljeću pa do danas, a to je osiguravanje najšire dostupnosti znanja
i informacija (vidi potpoglavlje 2.1. Određenje, nastanak i razvoj narodnih knjižnica).
Također je utvrđeno da ispitanici percipiraju iskorak u zadaćama i ulogama suvremenih
knjižnica, a to je da osiguravaju dostupnost znanju i informacijama ne samo ponudom
tradicionale građe, nego i novih medija, informacijske tehnologije, ali i putem pokretnih
knjižničnih usluga - bibliobusa. Bibliobusu je pridodana socijalna funkcija, jer omogućava
dostupnost znanja i informacija stanovnicima uglavnom manjih naselja, uključujući i
segregirana romska naselja, koji nemaju mogućnost korištenja usluga stacioniranih knjižnica.
Tema 2. Potpora obrazovanju i cjeloživotnom učenju
cjeloživotni proces opismenjavanja (razvijanje navike dolaska i korištenja knjižnice od
najranije dobi)
„Mislim da ne trebam posebno reći koliko je u današnjem svijetu, kad se sve digitalizira, kad se sve
prebacuje u smartphone, kad se ubija bilo kakva komunikacija osim one koja se događa u virtualnim
177
načinima komuniciranja, koliko je važno od malih nogu da „klinci“ stječu naviku čitanja od
slikovnica pa nadalje. Naravno da tu dolazi onda daljnji razvoj informiranja osobe kroz njezino
školovanje, ali tada bi već trebao imati naviku odlaziti u knjižnicu, čitati knjige i dolazimo tako do
ljudi starije dobi koji dođu u knjižnicu i uzmu knjigu da im skrati vrijeme, prelistaju novine, stoga
definitivno mislim da je knjižnica jedna vrlo važna institucija u kojoj se vrše i okupljanja i određena
kulturna nadogradnja, stječu se neka nova prijateljstva pa čak i u više navrata možemo reći kroz
čitanje pojedinih knjiga može se riješiti neki životni problemi.“ (zamjenik gradonačelnice, intervju br. 1)
„Hm…najveća korist je zapravo cjeloživotno učenje jer, nažalost, kad oni /osobe s invaliditetom/ idu
ili ne idu u proces obrazovanja, tu njihovo obrazovanje prestaje. Ovako, dolaskom u knjižnicu ipak
“kolko-tolko“ stječu nova znanja...“ (predsjednica Udruge osoba s invaliditetom, intervju br. 4)
„Koprivnica se stalno promiče kao grad znanja, a knjižnice su tu kao potpora cijelom obrazovnom
procesu, znači ne samo osnovnoškolskom i srednjoškolskom nego i vrtićkoj dobi pa sve do, ovoga…
sve do smrti, ustvari u cijelom životnom učenju, znači osim obrazovnim ustanovama tako i u razvoju
svakog građana i njegovoj potrazi za znanjem, ali ne samo znanjem nego i slobodnim vremenom. Ako
se grad Koprivnica promiče i želi se istaknuti kao grad znanja onda su tu knjižničari i narodna
knjižnica važni faktor u tom promicanju.“ (mlađi knjižničar, intervju br. 9)
„Cjeloživotno učenje je jako važan element svakidašnjeg života u suvremenom društvu. Knjižnica ima
vrlo važnu ulogu, kao i bibliobus, pokretna knjižnica, da dođe do svakog malog naselja i da od malena
utječe na nivo obrazovanja, da postepeno povećava i omogućava lakše završavanje formalne škole, ali
i općenito diže nivo informiranosti i obrazovanja stanovništva.“ (knjižničarka s dugogodišnjim
iskustvom, intervju br. 10)
promocija čitanja i pismenosti kao temeljnih vještina u suvremenom društvu
„Tu /u gradu Koprivnici/ imamo nešto manji postotak nepismenih ljudi nego u Republici Hrvatskoj,
ali moje osobno mišljenje je da bi u Koprivnici kroz 10-15 godina trebali napraviti doista sve da
nemamo nikoga tko je nepismen ili tko nema osnovnu školu. Uvijek se može dogoditi da ne uspijemo
završiti školovanje, ali u tom planu da za 10-15 godina nemamo ljude koji su nepismeni, koji nisu
završili osnovnu školu i jedan od važnih kotača na tom putu definitivno je knjižnica.“ (zamjenik
gradonačelnice, intervju br. 1)
„Stvar je u tome što naši članovi... često su iz ruralnih područja, pretežno su starije životne dobi i
nažalost moram reći da dosta ih je nepismenih. Inače, naša županija je u vrhu nepismenosti /u
Republici Hrvatskoj/, ali je to činjenica i za naše članove... slijepa osoba, invalid je zapostavljena, pa
i dan danas i u vlastitoj obitelji i šire, a druga stvar što /se ranije/ nije ni znalo, nije bilo nekih udruga
koje bi mogle reći gdje se oni mogu školovati...“ (dopredsjednica Udruge slijepih, intervju br. 3)
knjižničarska poduka korisnika o načinima služenja i korištenja tradicionalne građe,
novih medija i informacijske tehnologije
„Knjižnica poprima nove uloge i osobine samog društva i ugrađuje ih u svoje usluge, da ne govorim o
pomoći nezaposlenima, da se nude internetska istraživanja. Kad oni dođu /u knjižnicu/ mogu dobiti
kompletnu uslugu za svoju informatičku nepismenost u ovo informacijsko doba. Grad i Županija
moraju prihvatiti da su knjižnice značajni faktor suzbijanja nezaposlenosti, odnosno pokretanje neke
178
snage, poleta kod nezaposlenih, samozapošljavanjem ili prekvalifikacijom, a sve to mogu dobiti u
knjižnici.“ (nezaposlena osoba, intervju br. 6)
Utvrđeno je da ispitanici prepoznaju zadaću knjižnice u potpori obrazovanju, kako u
cjeloživotnom procesu opismenjavanja od najranije dobi, tako i u cjeloživotnom učenju, prije
svega u utilitarnom smislu (vidi poglavlje 2.3.3. Cjeloživotno učenje). I u ovim odgovorima
je izražena socijalna uloga knjižnice u opismenjavanju marginaliziranih skupina građana –
slijepih, osoba s fizičkim i psihičkim invaliditetom, nezaposlenih, starijih. Prepoznata je i
nova uloga knjižničara kao podučavatelja i inicijatora programa kojima se pomaže
potrebitima u zajednici.
Tema 3. Širenje kulture
organiziranje kulturnih programa
doprinos kreiranju kulturnog života zajednice
potpora kulturnom identitetu zajednice
„Knjižnica je mjesto razvijanja kulture i kulturnih programa, koje je svakom gradu važno i prostor
koji je ljudima koji tu žive nužan radi kvalitete življenja. Osim prostora gdje ljudi rade, gdje se
školuju, moraju imati neki prostor gdje će ispunjavati svoje kulturne potrebe... /Stoga je knjižnica/
sastavni dio urbane sredine kao što je Koprivnica.“ (knjižničarka s dugogodišnjim iskustvom, intervju
br. 10)
„/Knjižnice/ se ne fokusiraju samo na posudbu knjiga, nego kulturnim događanjima doprinose
kulturnoj raznolikosti i kulturnoj ponudi grada. Mislim da tu svaka narodna knjižnica u bilo kojem
gradu svojom djelatnošću, može pomoći u razvoju grada.“ (mlađi knjižničar, intervju br. 9)
Utvrđeno je da ispitnici prepoznaju vrijednost knjižnice u doprinosu razvoju kulture. Iz
odgovora proizlazi da organiziranjem kulturnih programa knjižnica doprinosi kreiranju
kulturnog života koji je nezaobilazan za svaku urbanu sredinu, ali da je i potpora kreiranju
kulturnog identiteta zajednice, što je posebno značajno u prevladavajućim procesima
globalizacije.461
461
O značaju identiteta u umreženom, informacijskom društvu i značaju knjižnica u potpori identitu svojih
zajednica više smo pisali u potpoglavljima 2.2.2. Umreženo društvo i 2.5. Knjižnica kao središte djelovanja u
zajednici.
179
Tema 4. Potpora društvenoj integraciji, društvenoj inkluziji i društvenoj koheziji
socijalna uloga knjižnice
„.. tu je najvažnija socijalna uloga knjižnice, koja se od njezinog osnutka, ustvari cijelo vrijeme
promiče. Knjižnice su otvarane baš radi građana koji nemaju, nemaju financijska sredstva da bi mogli
kupovati knjige. A u današnje vrijeme nisu samo knjige nego i pristup internetu, novim tehnologijama
i tako dalje, znači takva nekakva socijalna uloga knjižnice koja se provlači kroz cijelu njezinu
povijest...“ (mlađi knjižničar, intervju br. 9)
„Članove naše udruge /Roma/, koji dolaze iz segregiranih naselja, knjižnica je za njih kao drugi dom
u kojem nalaze sve ono što im nedostaje kod kuće te na taj način knjižnica pomaže u integraciji Roma
u društvo“ (predsjednik Udruge Roma, intervju br. 5)
mijenjanje svijesti i senzibilizacija javnosti na probleme manjina
„Koprivnički knjižničari i knjižnica napravili su velik korak u javnosti, jer su programima za, uvjetno
rečeno, manjinske skupine poput romske nacionalne manjine ili osobe s invaliditetom, ne samo da su
im pomagali,već su učinili pomak u svijesti građana o potrebi svojih sugrađana i o tome da svi
zajedno moramo živjeti i pomagati jedni drugima.“ (novinarka, intervju br. 8)
povezivanje manjina s ostalima u zajednici
„Kad je knjižnica organizirala književni susret sa Sanjom Lovrenčić,kakvo je to oduševljenje bilo
među našim članovima, oni su smatrali da su dostigli nekakav vrh, jer su i oni sudionici kulturnog
događanja, kulture u Hrvatskoj, Koprivnici, knjižnici. Dolazak u knjižnicu je njima nešto… nešto
posebno... To je psihički veliko uzbuđenje... ali nakon toga zadovoljstvo je da su proveli jednu takvu
večer, fenomenalu, koju su oni ne samo jednom prepričavali.“ (dopredsjednica Udruge slijepih,
intervju br. 3).
okupljanje i socijalni kontakti u knjižnici
„Danas je knjižnica mjesto susreta, gdje ljudi mogu jednostavno doći i biti ono što jesu i družiti se.
Uglavnom ih se gleda kao potrošače, ali u knjižnici to oni nisu, u knjižnici su građani, pojedinci sa
željama, potrebama i interesima, svi su ravnopravni i dobrodošli.“(knjižničarka s dugogodišnjim
iskustvom, intervju br. 10)
„To je mjesto okupljanja, društvenih kontakata, sretnu nekog tko je njima važan, koga nisu dugo vidli,
tako da je knjižnica i te kako i višestruko korisna za naše članove.“ (predsjednica Udruge osoba s
invaliditetom, intervju br. 4)
„Zapravo smo u javnosti prve aktivnosti nekako uspostavili u knjižnici i naša se udruga u knjižnici,
zapravo, predstavila da postoji. Pokazali smo što osobe s invaliditetom mogu, a da i ne govorim o
razvoju samopouzdanja naših članova u tim aktivnostima u knjižnici koje su bile jako, jako značajne.“
(predsjednica Udruge osoba s invaliditetom, intervju br. 4)
„Odlaskom u mirovinu čovjek naglo prekida veći dio društvenih veza i osjeća se pomalo nepotreban
društvenoj zajednici. Taj osjećaj kod mnogih izaziva stres. Knjižnica i čitaonica tu predstavlja most iz
180
aktivnog života u manje aktivan, jer čovjeku omogućuje prijelaz na nove aktivnosti: čitanje knjiga za
koje ranije nikada nije bilo vremena, praćenje kroz tisak društvenih zbivanja, susret s osobama u istim
situacijama i stvaranje novih društvenih veza i interesa.“ (starija osoba, intervju br. 7)
psihološka potpora knjižničara potrebitima (uvažavanje, poštovanje, empatija)
„Knjižničari podupiru marginalne skupine, koje također imaju mjesto, prostor na kojima će se
osjećati dobrodošli, prihvaćeni, na koje mogu dolaziti.“ (knjižničarka s dugogodišnjim iskustvom,
intervju br. 10)
„Knjižnica, osim najbliže obitelji i prijatelja, može pomoći. Nije formalna institucija poput Zavoda za
zapošljavanje, dakle knjižnica koja nudi puno toga za nezaposlene i za zaposlene. Od rođenja se
motivira čitalačka vrlina. Čovjek, kad je nezaposlen, potraži pomoć u knjižnici. Knjižnica je mjesto,
gdje se nezaposlen može otrgnuti od učmalosti, da ga knjižnica potiče na to.“ (nezaposlena osoba,
intervju br. 6)
„Mi, starije osobe, osjećamo se ugodno u prostoru knjižnice jer osoblje nas ne tretira kao „stare
fosile“ već s nama kontaktira s mnogo pažnje i susretljivosti, što nam često nedostaje u obiteljima i
društvu općenito.“ (starija osoba, intervju br. 7)
„Oni su njima /knjižničari slijepim i slabovidnim osobama/ jedan svjetleći tunel u životu i oni su njima
u tom djelu životnog vijeka oslonac, u tom dijelu da im se na neki način omogući i uljepša
svakodnevica.“ (dopredsjednica Udruge slijepih, intervju br. 3)
knjižničari kao inicijatori i moderatori razmjene mišljenja i rasprava o važnim
društvenim temama
„Dakle, knjižnice se više ne doživljavaju… one nisu mjesto izdavanja i povrata knjiga. Knjižnice su
definitivno i u tim gradskim i u nekim seoskim sredinama, ali isto tako i u našim /županijskim/
gradovima mjesto u kojemu se događa razmjena mišljenja, rasprava o radu, raznim temama koje su
vezane uz kulturu i gospodarstvo, školstvo i na sve važne segmente društva i ti prostori se doživljavaju
kao prostor u kojima se širokoumno raspravlja o važnim stvarima. Naravno da su knjižničari najčešće
inicijatori takvih rasprava, moderatori i ljudi koji se brinu oko toga da teme o društvu budu načete.“
(zamjenik župana, intervju br. 2)
„... To je mjesto gdje građani mogu doći i prisustvovati predavanju na teme koje su njima zanimljive,
primjerice proizvodnja hrane, zdrav život i slično… to mi sad pada na pamet. Knjižnica doprinosi time
što one programe i strategije koje grad i županija razvijaju ona isto podupire kako bi se građani mogli
educirati u prostoru knjižnice... i nevezano uz to, odvajanje otpada, čuvanje okoliša, zdravi način
života, održivi promet u Koprivnici… Knjižnica je jedan od partnera u strateškim projektima koje
provode Grad i Županija... da građane educira na sasvim nove oblike ponašanja.“ (knjižničarka s
dugogodišnjim iskustvom, intervju br. 10)
181
Utvrđeno je da ispitanici prepoznaju novu zadaću knjižnice u suvremenom društvu, a to je
potpora društvenoj integraciji, društvenoj inkluziji i društvenoj koheziji zajednice.462
Ta
percepcija je izrazita kod pripadnika manjina, predstavnika knjižničara i medija, dok je slabije
izražena kod predstavnika lokalne vlasti - predstavnik osnivača knjižnice, Grada Koprivnice,
percipirao je samo ulogu knjižnice u opismenjavanju i cjeloživotnom učenju, dok je
predstavnik Županije izrazio bolju infomiranost o zadacima i ulogama suvremene knjižnice u
društvu. On je socijalnu ulogu knjižnice percipirao u okviru njezine uloge foruma, tj.
iniciranja i moderiranja rasprava o aktualnim društvenim temama (npr. o položaju Roma,
slijepih, nezaposlenih u društvu). Može se zaključiti da su ostali ispitanici – predstavnici
manjina, knjižničari, predstavnica medija prepoznali socijalnu inkluziju kao jednu od ključnih
uloga knjižnice u zajednici i društvu. I ovdje treba naglasiti da uloga knjižnice u potpori
socijalnoj inkluziji, cjeloživotnom učenju i digitalnoj inkluziji ima podlogu i u europskim
strateškim dokumentima (vidi poglavlje 3.2. Europski strateško-politički dokumenti i
knjižnice).
Skupina 2. Knjižnica kao faktor razvoja lokalne zajednice
donositelji političkih odluka prepoznaju knjižnicu kao faktor razvoja zajednice, ali ne
dovoljno
„Knjižnica je prepoznata kao faktor razvoja kod donositelja političkih odluka, ali za dublju /je/
raspravu kad se usporedi ulaganje u obrazovanje, kulturu, znanost u Hrvatskoj i razvijenim zemljama
Europske unije, Kini, Americi, Japanu. Onda je to sredstvo rasprave zašto mi nismo takvi, a s obzirom
da je proračun na određeni način zadana kategorija… ne znam kakva bi bila reakcija u nekom gradu
republike, ne samo u Koprivnici… da ove godine nećemo izasfaltirati jednu ulicu zbog izgradnje jedne
knjižnice, kazališta... Bojim se da bi tad ove rasprave o tome da se premalo u Republici Hrvatskoj
ulaže u kulturu, znanost pala u vodu.“ (zamjenik gradonačelnice, intervju br. 1)
„Knjižnica nije prepoznata kao faktor razvoja kod donositelja političkih odluka djelomično zbog
nekompetentnosti ljudi koji se nalaze na ključnim funkcijama, a to nije specifičnost naše sredine, ona
je specifična za Republiku Hrvatsku. Dakle, kako bi netko mogao shvatiti koliko mu je knjižnica važna,
ako u svojoj karijeri profesionalno nije bio prisiljen otići u neku od knjižnica, posuditi ili tražiti neke
podatke koje su ti važne za karijeru... Djelomično ljudi koji… govorimo o politici u RH, ima dio ljudi
koji nemaju to iskustvo i ne mogu to shvatiti. Drugo, možda oni koji imaju iskustvo korištenja usluga,
koje su danas jako široke, ali kako bi rekao… nije nemar. Možda ne stignu se sjetiti da prostor
knjižnice može u intelektualnom smislu obuhvatiti sve ono što bi ti trebalo biti važno kao političaru da
doneseš neku odluku. Jer jedna je priča kad napraviš savjetovanje u svojoj kancelariji, a druga priča
462
O toj problematici više smo pisali u potpoglavlju 2.3.6. Društvena pravednost u dostupnosti knjižnicama.
182
kad to napraviš sa zainteresiranom javnošću u knjižnici, na primjer. To naši političari ne prepoznaju i
još će jako puno vremena proći da to neće prepoznat.“ (zamjenik župana, intervju br. 2)
„Mislim da nisu dovoljno /knjižnica i knjižničari prepoznati kao faktor razvoja/, da lokalna zajednica
nije dovoljno svjesna koliko knjižničari doprinose, koliko je knjižnica potrebna da bude suvremena, da
bude takva kakva je sad, recimo u ovom segmentu, u ovom prostoru koji je mali i skučeni... Za mene je
knjižnica dnevni boravak grada i mjesto gdje dođe čovjek, ljudi pročitati dnevne novine, pogledati
neke tjednike, mjesečnike u knjižnicu. Ako se oni tamo druže, ako im je ugodno, tišina, ako se oni tamo
ugodno osjećaju… šta je onda knjižnica nego dnevni boravak.“ (dopredsjednica Udruge slijepih, br.
3)
„Da ju prepoznaju kao faktor razvoja već bi odavno zgradu učinili pristupačnom. Sigurno bi nešto
promijenili da im je to važno. Konačno je i sadržajem prerasla knjižnica taj prostor u kojem je i svi to
naglašavamo, međutim nismo naišli na razumijevanje.“ (predsjednica Udruge osoba s invaliditetom,
br. 4)
„Oni /donositelja političkih odluka/ možda imaju dobru volju, ali dok se nešto konkretno treba raditi
onda je to teško da bi se pokrenulo i da bi se nešto promijenilo. Pogotovo dok se radi o financijama,
dok se treba nešto ulagati onda tu se nema. Nemaju baš previše razumijevanje za knjižnicu.“
(predsjednik Udruge Roma, intervju br. 5)
„Mislim da /donositelja političkih odluka/ prepoznaju /knjižnicu kao faktor razvoja/. Mnoge
inicijative knjižnice su naišle na razumijevanje. Pitanje prostora je strateško. Ali po opremljenosti
/knjižnice/ vidljiv je pokazatelj da Grad i Županija prepoznaju knjižnicu kao strateški faktor u
rješavanju problema nezaposlenosti.“ (nezaposlena osoba, intervju br. 6)
„Nažalost, u većini lokalnih zajednica političari ne prepoznaju ili ih /knjižnice/ ne vide faktor razvoja
loklane zajednice (zamrle su knjižnice u našim selima). Imamo sreće da u Koprivnici nije tako i dosta
se ulaže u razvoj knjižnice (ali ne dovoljno).“ (starija osoba, intervju br. 7)
„Kada bi prepoznavali knjižničare ili važnost knjižnice kao faktor razvoja grada, onda bi uvidjeli
kol/i/ko je teško i povremeno nemoguće raditi u uvjetima u kojima radimo, tj. u skučenom prostoru
kada građanima ne možemo ponuditi optimalno i najbolje što imamo od naših kreativnih sadržaja koje
im nudimo. Mislim da… kada bi prepoznali naši političari, kada bi vidli našu djelatnost onakvu kakvu
ju mi vidimo, da bi onda razmišljali o novom prostoru i novim mogućnostima razvoja.“ (mlađi
knjižničar, intervju br. 9)
„Knjižnica nije dovoljno prepoznata kao faktor razvoja kod donositelja političkih odluka zato što još
uvijek u našoj sredini, ne samo u Koprivnici već u Hrvatskoj općenito, prevladavaju stereotipi o
knjižnicama kao čuvarima kulture, mjestima gdje se spremaju knjige, što su prije knjižnice bile, a ne
/gledaju na/ knjižnice kao nositelje razvoja… to je jedna ideja koja je za naše podneblje relativno nova
i samo knjižničari… mi moramo raditi na tome da se ta ideja još više približi donositeljima odluka. U
pojedinim odlukama, pojedinim slučajevima uspijemo se nametnuti kao partneri, idejama, strategiji,
projektima i razvoju grada i županije, ali u mnogim slučajevima se to ne doživljava... Ali te stereotipe
je teško mijenjati… za to treba duže razdoblje. Mislim da su građani brže /od političara/ usvojili ova
nova gledanja na knjižnicu kao na mjesta susreta, razvoja.“ (knjižničarka s dugogodišnjim iskustvom,
intervju br. 10)
„Knjižnica je prepoznata kao faktor razvoja kod donositelja političkih odluka. I u gradu Koprivnici, u
nekim općinama podmiruje se članarina građana Koprivnice, što mislim da je dodatni doprinos i
183
pokazatelj da ipak lokalni dužnosnici razumiju važnost i nužnost knjižnice u lokalnoj zajednici.
Međutim, kada treba donijeti odluke o velikim investicijama poput izgradnje nove knjižnice ili kupnje
bibliobusa, naravno da to ovisi o raspoloživosti novca, lobiranjima i trenutnim stavovima i
potrebama, odnosno procjenama što je u tom trenutku važnije, ali s obzirom kakvu potporu knjižnica
ima od strane Grada i od strane županijskih proračuna i općina vjerujem da to lokalni dužnosnici
prepoznaju.“ (novinarka, intervju br. 8)
Utvrđeno je da većina ispitanika smatra da donositelji političkih odluka ne prepoznaju u
dovoljnoj mjeri knjižnicu kao faktor razvoja zajednice. Smatra se da se u knjižnicu dosta
ulaže i podupire se njezina opremljenost, no u strateški važnim projektima, kao što je npr.
nova zgrada knjižnice, ne daje joj se prioritet. Zanimljiva su dva mišljenja o razlozima
nedovoljnog političkog neprepoznavanja knjižnice kao faktora razvoja zajednice –
predstavnik Županije smatra da je to zbog nekompetetnosti političara, a predstavnica
knjižničara to objašnjava time što još uvijek prevladavaju stereotipi, ne samo u Koprivnici,
već u Hrvatskoj općenito, o knjižnicama kao „čuvarima kulture, mjestima gdje se spremaju
knjige, što su prije knjižnice i bile, a ne /gledaju na/ knjižnice kao nositelje razvoja… to je
jedna ideja koja je za naše podneblje relativno nova.“
Skupina 3. Buduća očekivanja od knjižnice
nitko i ništa ne može zamijeniti dolazak u knjižnicu i direktnu komunikaciju s
knjižničarima bez obzira na tehnološki razvoj
„Pa, recimo… po mom mišljenju, /potrebno je/ više računala dok dođe više romske djece /u knjižnicu/,
da mogu imati pristup računalima, da mogu zajedno… jer oni često idu grupno. Zna se dogoditi da
netko tko ide u školu dođe povremeno sam, ali često se oni odluče ići u grupe… na primjer u knjižnicu.
Bilo bi lakše kad bi imali svako svoje računalo, ulaziti na Facebook stranicu, to svi sad koriste.
Postoje Romi koji imaju /pristup internetu/ na mobitelu, ali ipak je računalo nešto drugo.“
(predsjednik Udruge Roma, intervju br. 5)
„Povezati knjižnicu s Pučkim otvorenim učilištem i Hrvatskim zavodom za zapošljavanje. Zajedno s
knjižnicom mogu dobro surađivati i ponuditi programe i oglašavati ih, koordinirano osmisliti
programe. Knjižnica daje specifično okruženje. Ta sprega institucija za suzbijanje nezaposlenosti
može dati konstruktivne savjete...“ (nezaposlena osoba, intervju br. 6)
„Knjižnica je dobra točka da se ispita bilo, društveni problemi… Knjižnica znači izvor podataka za
gradsku vlast, misiju, svrhu gradske politike da građani budu zadovoljni. A zna se da nezaposleni nisu
potencijalno najzadovoljniji…“ (nezaposlena osoba, intervju br. 6)
„Sagraditi nove prostore pogodnije starijim osobama (prizemlje ili lift). Starije osobe trebalo bi
upoznati s aktivnostima knjižnice. Organizirati predavanja jednom tjedno o pojedinim problemima
koji tište ljude (bolesni, olakšanje življenja, zdravlje).“ (starija osoba, intervju br. 7)
184
„Ponuditi građanima još sadržaja na temelju istraživanja njihovih potreba i interesa.“ (mlađi
knjižničar, intervju br. 9)
„Slušati i ispitivati korisničke potrebe. Duže radno vrijeme, više prostora i veću financijsku podršku
Grada i Županije“. (knjižničarka s dugogodišnjim iskustvom, intervju br. 10)
„Dostupnost preko interneta, cybera, za direktan kontakt s građanima, a da građani ne dođu ovdje,
„tele-knjižničari“. A s druge strane, mislim da nitko i ništa ne može zamijeniti dolazak u knjižnicu i
direktnu komunikaciju s knjižničarima bez obzira na sve. Posredni alati poput telefona ili mail-a,
naravno dobrodošli su i dok nemaju drugi izbor, ali definitivno mislim da je najbolji kontakt licem u
lice.“ (novinarka, intervju br. 8)
Utvrđeno je da su ispitanici zadovoljni sadašnjom ponudom i uslugom knjižnice i knjižničara,
no u budućnosti od knjižnice očekuju bolju tehnološku opremljenost i nove cyber usluge, no
isti tako smatraju da knjižnica i nadalje bude mjesto okupljanja i direktne komunikacije bez
obzira na tehnologiju. Od knjižnice se očekuju novi suradnički odnosi, novi programi, bolje
informiranje i bolja promidžba knjižničnih programa i usluga u javnosti, primjereniji i
dostupniji prostor za osobe s teškoćama u kretanju, stalno ispitivanje potreba aktualnih i
potencijalnih korisnika, duže radno vrijeme, veći prostor i više financija te da gradska uprava
bolje koristi resurse knjižnice u komunikaciji s građanima.
Skupina 4. Problemi knjižnice i moguća rješenja
Neadekvatan i nepristupačan fizički prostor
„Ja i dalje vjerujem da će se otvoriti neka niša da i kroz EU fondove i kroz naš mali uplit da grad
Koprivnica kroz nekih 5-10 godina dobije jedan multikulturni centar kojem će baza bit knjižnica gdje
će se dalje razvijati određeni vidovi… i digitalni i druga kulturna događanja gdje ćemo dobiti jednu
„žilu kucavicu“ kulture u gradu Koprivnici, naravno s najvećom ulogom knjižnice... S obzirom na moj
pogled na budući razvoj knjižnice, mislim da u ovom obliku danas ne može postati ta „žila kucavica“
kulture o kojoj smo pričali, mislim da trebamo vidjet da li je na postojećoj lokaciji, da li postoji
mogućnost širenja, nadogradnja, drugu lokaciju...“ (zamjenik gradonačelnice, intervju br. 1.)
„Prostorni uvjeti, definitivno prostorni uvjeti… skučeni su. Naša knjižnica nadilazi svoju starinsku
ulogu knjižnice, u svakom pitanju je to naglašeno. Našu knjižnicu ja nazivam„centar za kulturu“ u
kojem se čitav niz događanja dešava i za te stvari nema pravih uvjeta...“ (zamjenik župana, intervju
br. 2)
„Knjižnica jako puno radi, ne samo za slijepe osobe, daje razne edukacije, radionice, za malu djecu,
pričaonice… i zaista je ona proširila dosta toga, razvila je mnoge aktivnosti, /tako/ da bi trebala
knjižnica novi prostor... Novi prostor, osuvremenjeni prostor gdje bi možda i naši članovi mogli
dolaziti, unutra sjesti, slušati. Biti u društvu i slušati knjigu. Mislim da bi trebalo zaposliti još ljudi, jer
vidim da imaju puno posla i aktivnosti.“ (dopredsjednica Udruge slijepih, intervju br. 3)
185
„Postojeća zgrada je arhitektonski nepristupačna za osobe s teškoćama u kretanju, nema blizu
parkirališta. Dakle, potpuno smo, skoro pa potpuno smo isključeni iz sadržaja koje se tamo nude...“
(predsjednica Udruge osoba s invaliditetom, intervju br. 4)
„Mislim da bi svi /Grad, Županija, ministarstva/ morali ulagati u knjižnicu, jer je knjižnica za mene
centar zbivanja... pogotovo Romima. Moram spomenuti da je knjižnica jedna od rijetkih institucija
koja se zalaže i radi s romskom populacijom. Ne samo s romskom populacijom, već sa
svima.“(predsjednik Udruge Roma, intervju br. 5)
„Neprimjereni su prostorni uvjeti za dječje aktivnosti u dobi kad je potrebno učiniti čovjeka čitačem,
treba ga /takvim/ stvoriti. Za to su važni prostorni uvjeti, kao i kvalitetni djelatnici. Mi stariji lakše
prihvaćamo skučeniji prostor. Žalosno je da mladi nemaju primjereni prostor. A tek da postoji
primjereni prostor za jednu takvu kreativnu sredinu, uh, jedino je mašta granica. Vani postoje „tihe
zone“, npr. u skandinavskim knjižnicama, a kod nas /u koprivničkoj knjižnici/ je to teško ostvariti. Svi
bi bili na dobitku. Konstruktvno kritički odgojeni građani, kvalitetni kompetentni ljudi… dobilo bi se
puno dobroga, više nego što je moguće i zamisliti… Naš knjižnica ima mnogo usluga koje pruža i koje
su prerasle taj prostorni kapacitet. Tada bi se pokrenule nove usluge, ljudski resursi su ovdje
vrhunski. Sve to zahtijeva jedna suvremena knjižnica, dobiva svjetske nagrade…“ (nezaposlena osoba
intervju br. 6)
„Uz kvaliteno osoblje koje naša knjižnica ima, uz prostor koji bi bio projektiran za tu svrhu, bila bi to
na ovim prostorima i šire najbolja knjižnica.“ (starija osoba, intervju br. 7)
„Skučenost prostora s obzirom na potrebe i nedostupnost za osobe s invaliditetom. Bez obzira što su
knjižničari u suradnji s udrugom spremni dostaviti tražene knjige i materijale osobama koje ne mogu
ući u knjižnicu, mislim da je to problem... Naime, knjižnica je jedna prekrasna lokacija u gradu,
međutim do knjižnice treba doći pješice ili biciklom. Dakle, za one koji su vječito u žurbi, koji putuju
autom, njima je ta knjižnica možda s te strane nedostupnija, jer moraju parkirati negdje dalje i
potrošiti određeno vrijeme da dođu do nje.“ (novinarka, intervju br. 8)
Utvrđeno je da su svi ispitanici prepoznali preskučen i arhitektonski teško pristupačan prostor
za osobe s teškoćama u kretanju kao najveći problem u daljnjem razvijanju modela knjižnice
kao središta zajednice. Jedino predstavnik romske zajednice smatra da je najveći problem
knjižnice nedovoljno financiranje, a taj problem ističu i predstavnici knjižničara, kao i
problem nedovoljnog broja knjižničnog osoblja. Problem nedovoljnog broja osoblja
prepoznala je i predstavnica Udruge slijepih. Svi ispitanici su dobro informirani da je zaista
najveći tekući problem knjižnice prostor i daju niz prijedloga kako ga riješiti te koju lokaciju
za novu knjižnicu odabrati. Problem prostora rješavao bi se prvo tako da „svi sjednu za stol“
– prvo predstavnici Grada i Županije, potom Ministarstva kulture, a „kao četvrta strana“
predstavnici knjižnice. Računa se i na fondove Europske unije, no problem je visoka
razvijenost grada Koprivnice. Većina ispitanika se slaže da nova lokacija knjižnice traba i
nadalje biti u središtu grada, gdje će svima biti dostupna te doprinositi kreiranju identiteta
zajednice. Takva razmišljanja podudaraju se sa suvremenim koncepcijama o novoj zadaći
186
knjižnice u suvremenom društvu kao relevantnom središtu zajednice (vidi potpoglavlja 2.5.
Knjižnica kao središte djelovanja u zajednici i 4.2.2. Prostor).
Nakon što smo u ovom odjeljku završili analizu i interpretaciju najvažnijih nalaza stavova
prikupljenih metodom intervjua, u nastavku prelazimo na interpretaciju najvažnijih nalaza
dobivenih anketnim istraživanjem.
8.3. Analiza i interpretacija rezultata anketnog istraživanja
Anketnim istraživanjem dobiven je uvid u percepciju građana Koprivnice - članova i
nečlanova (potencijalnih članova) knjižnice o uklapanje koprivničke knjižnice svojim
ulogama i zadaćama u tendencije koje su u suvremenom društvu očekuju od narodnih
knjižnica (prilagodba procesima globalizacije, informacijsko-tehnološkog razvoja i
umrežavanja). Istraživanjem je bilo obuhvaćeno 300 ispitanika. Korištena su dva odvojena
nezavisna uzorka - svaki po 150 ispitanika: jedan koji čine upisani članovi knjižnice, a drugi
sastavljen od nečlanova knjižnice. Iako je koprivnička knjižnica svojim uslugama otvorena
svim stanovnicima grada i županije, različitih dobnih i socio-profesionalnih skupina, u ovom
anketnom istraživanju su prigodnim uzorkom ispitanika s kontroliranim kvotama obuhvaćeni
samo punoljetni stanovnici grada Koprivnice. Budući da je članarina besplatna za sve
stanovnike grada Koprivnice, svrha istraživanja bila je dobiti uvid tko, zašto i u kojoj mjeri
koristi, odnosno ne koristi knjižnicu, odnosno što bi knjižnica trebala ponuditi da je koriste i
nečlanovi (vidi 7.1.3. Anketno istraživanje – Konstrukcija uzorka anketnog istraživanja).
Deskriptivan prikaz uzorka
Na početku interpretacije rezultata anketnog istraživanja opisat ćemo uzorak članova, uzorak
nečlanova i na kraju zajendički uzorak članova i nečlanova po njihvim sociodemografskim
obilježjima.
Deskriptivni prikaz članova knjižnice
Prema spolu obuhvaćeno je 110 (73,3%) žena i 40 (26,7%) muškaraca.
187
Prema dobi najbrojniji su ispitanici od 18 do 25 godina – 39 ili 26,0%), a potom slijede oni od
36-45 godina (28 ili 18%), 26-35 (28 ili 18,7%) i 46-55 godina (26 ili 17,3%). U dobi od 56-
65 godina je 18 ispitanika (12,0%), a najmanje je starijih od 65 godina (12 ili 8,0%).
Prema stupnju obrazovanja najviše ili čak nešto više od polovice uzorka čine ispitanici sa
završenom srednjom školom (77 ili 51,3%), slijede oni sa završenim fakultetom /
magisterijem struke (36 ili 24,0%) i završenom višom školom / sveučilišni prvostupnik (29 ili
19,3%). Najmanje ispitanika ima osnovnu školu (6 ili 4,0%), a podjdnak broj nezavršenu
osnovnu školu (1 ili 0,7%) i završen znanstveni magisterij / doktorski studij (1 ili 0,7%).
Prema radnom statusu najviše ispitanika je zaposleno u stalnom radnom odnosu (60 ili
40,3%), potom slijede umirovljenici (30 ili 20,1%) i studenti (27 ili 18,1%). Zaposlenih u
povremenom radnom odnosu je 9 ili 6,0%, učenika 7 ili 4,7%, ostalih 3 ili 2,0% i kućanica
svega 1 ili 0,7%).
Tabela 1. Deskriptivni prikaz članova knjižnice (n=150)
N (%)
Spol
ženski 110 (73,3)
Muški 40 (26,7)
Dob
18-25 godina 39 (26,0)
26-35 godina 27 (18,0)
36-45 godina 28 (18,7)
46-55 godina 26 (17,3)
56-65 godina 18 (12,0)
više od 65 godina 12 (8,0)
188
Stupanj obrazovanja
nezavršena osnovna škola 1 (0,7)
završena osnovna škola 6 (4,0)
završena srednja škola 77 (51,3)
završena viša škola / sveučilišni prvostupnik 29 (19,3)
završena fakultet / magistar struke 36 (24,0)
završen znanstveni magisterij / doktorski studij 1 (0,7)
Radni status
Učenik 7 (4,7)
Student 27 (18,1)
zaposlen/a, u stalnom radnom odnosu 60 (40,3)
zaposlen/a, u povremenom radnom odnosu 9 (6,0)
nezaposlen/a 12 (8,1)
umirovljenik/ca 30 (20,1)
Kućanica 1 (0,7)
Ostalo 3 (2,0)
Deskriptivni prikaz nečlanova knjižnice
Prema spolu uzorkom je obuhvaćeno je više žena (82 ili 55,4%) nego muškaraca (66 ili
44,6%).
Prema dobi najviše je onih od 46 do 55 godina (41 ili 27,3%), slijede oni od 26-35 godina (31
ili 20,7%), potom od 36-45 godina (28 ili 18,7%), od 56 do 65 godina (25 ili 16,7%). Više od
189
65 godina ima 16 ili 10,7% ispitanika. Najmanje ispitanika ima od 18-25 godina ( 9 ili 6.0%),
pa je u tome najveća razlika od uzorka članova, gdje je ova dobna skupina najbrojnija.
Po stupnju obrazovanja najviše ispitanika ima završenu srednju školu (čak više nego u uzorku
članova) i to njih 90 ili 60,4%. Gotovo podjednak je broj onih sa završenom višom školom /
sveučilišni prvostupnik (24 ili 16,1%) i onih sa završenim fakultetom / magisterijem struke
(21 ili 14,1%). I u uzorku nečlanova, kao i u uzorku članova, najmanje je onih sa završenom
osnovnom školom (10 ili 6,7%), a svega po dvoje s nezavršenom osnovnom školom (2 ili
1,3%) i završenim znanstvenim magisterijem / doktorksim studijem (2 ili 1,3%).
Po radnom statusu najviše ispitanika - nečlanova knjižnice, čak više od polovice i više nego u
uzorku članova, zaposleno je u stalnom radnom odnosu (82 ili 55,8%). Jednak je broj
zaposlenih u povremenom radnom odnosu (10 ili 6,8%) i nezaposlenih (10 ili 6,8%). Svega 6
je studenata (6 ili 4,1%), dok je njihov broj znatno veći u uzorku članova (27 ili 18,1%). U
uzorku nečlanova najmanje je učenika (1 ili 0,7%), kućanica (1 ili 0,7%) i ostalih (1 ili 0,7%).
Tabela 2. Deskriptivni prikaz nečlanova knjižnice (n=150)
N (%)
Spol
ženski 82 (55,4)
Muški 66 (44,6)
Dob
18-25 godina 9 (6,0)
26-35 godina 31 (20,7)
36-45 godina 28 (18,7)
46-55 godina 41 (27,3)
56-65 godina 25 (16,7)
190
više od 65 godina 16 (10,7)
Stupanj obrazovanja
nezavršena osnovna škola 2 (1,3)
završena osnovna škola 10 (6,7)
završena srednja škola 90 (60,4)
završena viša škola / sveučilišni prvostupnik 24 (16,1)
završena fakultet / magistar struke 21 (14,1)
završen znanstveni magisterij / doktorski studij 2 (1,3)
Radni status
Učenik 1 (0,7)
Student 6 (4,1)
zaposlen/a, u stalnom radnom odnosu 82 (55,8)
zaposlen/a, u povremenom radnom odnosu 10 (6,8)
nezaposlen/a 10 (6,8)
umirovljenik/ca 36 (24,5)
Kućanica 1 (0,7)
Ostalo 1 (0,7)
Deskriptivni prikaz uzorka članova i nečlanova
S obzirom na spol u sveukupnom broju od 300 ispitanika u uzorku je zastupljeno 192 (64,4%)
žena i 106 (35,6%) muškaraca.
191
S obzirom na dob najviše ispitanika 67 (22,3%) ima između 46 i 55 godina, slijede ispitanici
između 26 i 35 godina (58 ili 19,3%) i između 36 i 45 godina (56 ili 18,7%). U zastupljenosti
u uzorku slijede oni između 18 i 25 godina (48 ili 16,0%) i između 56 i 65 godina (43 ili
14,3%). Najmanje ispitanika ima više od 65 godina (28 ili 9,3%).
S obzirom na stupanj obrazovanja više od polovice ispitanika ima završenu srednju školu
(167 ili 55,7%). Slijede oni sa završenim fakultetom / magisterijem struke (57 ili 19,0%) i
završenom višom školom / sveučilišni prvostupnik (53 ili 17,7%). Najmanje su u uzorku
zastupljeni oni s osnovnom školom (16 ili 5,3%), a jednak je broj onih s nezavršenom
osnovnom školom, kao i završenim znanstvenim magisterijem ili doktorskim studijem ( (3 ili
1,0%).
Prema radnom statusu gotovo polovicu uzorka čine zaposleni i to u stalnom radnom odnosu
(142 ili 47,3%), potom umirovljenici (60 ili 22%), studenti (33 ili 11%), gotovo podjednako
nezaposleni (22 ili 7,3%) i povremeno zaposleni (19 ili 6.3%). U uzorku je najmanje
zastupljeno učenika (8 ili 2,7%) i kućanica (2 ili 0,7 %). Ostalih je 4 ili 1,3%.463
Tabela 3. Deskriptivni prikaz uzorka članova i nečlanova (n=300)
n (%)
Spol
ženski 192 (64,4)
Muški 106 (35,6)
Dob
18-25 godina 48 (16,0)
26-35 godina 58 (19,3)
36-45 godina 56 (18,7)
46-55 godina 67 (22,3)
56-65 godina 43 (14,3)
463
Ako se uzorak usporedi sa strukturom članova knjižnice u Prilogu 2. (stanje 31.12.2014.) u potpoglavlju 1.3.
Cilj, zadaci i poslovanje knjižnice, uočava se relativna podudarnost s prigodnim uzorkom.
192
više od 65 godina 28 (9,3)
Stupanj obrazovanja
nezavršena osnovna škola 3 (1,0)
završena osnovna škola 16 (5,3)
završena srednja škola 167 (55,7)
završena viša škola / sveučilišni prvostupnik 53 (17,7)
završena fakultet / magistar struke 57 (19,0)
završen znanstveni magisterij / doktorski studij 3 (1,0)
Radni status
Učenik 8 (2,7)
Student 33 (11,0)
zaposlen/a, u stalnom radnom odnosu 142 (47,3)
zaposlen/a, u povremenom radnom odnosu 19 (6,3)
nezaposlen/a 22 (7,3)
umirovljenik/ca 66 (22,0)
Kućanica 2 (0,7)
Oostalo 4 (1,3)
Korisnici knjižnice
Da 150 (50,0)
Ne 150 (50,0)
Usluge
Razlozi neučlanjivanja u knjižnicu. S obzirom na jednu od hipoteza da su svi akteri u
lokalnoj zajednici važni u pozicioniranju knjižnice kao relevantnog središta lokalne zajednice
u suočavanju s promjenama u suvremenom društvu, željeli smo dobiti uvid ne samo u stavove
članova, nego i nečlanova ili potencijalnih članova o zadaćama i ulogama knjižnice u društvu.
193
Prvo smo željeli utvrditi razloge njihovog nekorištenja knjižnica unatoč besplatnoj članarini
koju Grad Koprivnica osigurava za svoje stanovnike.
Većina ispitanika nečlanova knjižnice navodi kao glavni razlog neučlanjivanja nedostatak
vremena (52,0%). Nitko od ispitanika nije kao razlog naveo „Knjižnica ne nudi ono što mene
zanima“. Pod ostale razloge ispitanici koji ne koriste knjižnicu navodili su najčešće
objašnjenje da već netko od njihovih ukućana ima člansku iskaznicu te se oni koriste njome
(n=10).
Grafički prikaz 1. Razlozi neučlanjivanja u knjižnicu (n=150)
Tablica 1. Razlozi neučlanjivanja u knjižnicu (n=150)
n (%)
Nemam vremena 78 (52,0)
Nemam interesa za čitanje knjiga 31 (20,7)
Ne zanima me knjižnica kao takva 7 (4,7)
Ukupno 150 (100)
194
Razlozi neučlanjivanja s obzirom na sociodemografske karakteristike
S obzirom na spol, podjednak postotak žena (43 ili 52,4%) i muškaraca (34 ili 51,5%) navodi
da je nedostatak vremena razlog nekorištenja knjižnice, a taj je razlog najčešći odgovor s
obzirom na sve dobne, obrazovne i profesionalne skupne. Iz odgovora proizlazi da njihove
aktualne potrebe i interesi nisu vezani uz ponudu knjižnice, iako potencijalno mogu postati
njezini članovi. Tome u prilog govori podatak da nitko od ispitanika nije odgovorio da ga ne
zanima ponuda knjižnice. Dobiveni su sporadični odgovori da im knjižnica nije zanimljiva
kao takva (7 ili 4,7%) te da nemaju interes za čitanje knjiga (31 ili 20,7%). S obzirom na
hipotezu ovog istraživanja da većina aktera u lokalnoj zajednici prepoznaje da suvremena
knjižnica ne nudi samo posudbu knjiga i ovi ispitanici su potencijalni članovi ukoliko ih
knjižnica zaintersira za svoju ostalu ponudu.
Tablica 1a. Deskriptivni prikaz razloga neučlanjivanja s obzirom na OSNOVNE
sociodemografske karakteristike (n=150)
Nemam vremena Nemam interesa za
čitanje knjiga
Ne zanima me
knjižnica kao takva
Knjižnica ne nudi
ono što me
zanima
n (%) n (%) n (%) n (%)
Spol
ženski 43 (52,4) 14 (17,1) 2 (2,4) 0 (0)
Muški 34 (51,5) 17 (25,8) 4 (6,1) 0 (0)
Dob
18-25 godina 4 (44,4) 3 (33,3) 0 (0) 0 (0)
26-35 godina 18 (58,1) 7 (22,6) 2 (6,5) 0 (0)
36-45 godina 15 (53,6) 5 (17,9) 2 (7,1) 0 (0)
46-55 godina 21 (51,2) 3 (7,3) 1 (2,4) 0 (0)
56-65 godina 13 (52,0) 10 (40,0) 2 (8,0) 0 (0)
više od 65 godina 7 (43,8) 3 (18,8) 0 (,0) 0 (0)
Stupanj obrazovanja
nezavršena osnovna
škola 2 (100,0) 0 (0) 0 (0) 0 (0)
završena osnovna škola 8 (80,0) 2 (20,0) 0 (0) 0 (0)
završena srednja škola 43 (47,8) 20 (22,2) 4 (4,4) 0 (0)
završena viša škola /
sveučilišni prvostupnik 13 (54,2) 6 (25,0) 0 (,0) 0 (0)
završena fakultet /
magistar struke 10 (47,6) 3 (14,3) 3 (14,3) 0 (0)
završen znanstveni
magisterij / doktorski
studij
2 (100,0) 0 (0) 0 (0) 0 (0)
Radni status
Učenik 1 (100,0) 0 (0) 0 (0) 0 (0)
195
Student 3 (50,0) 1 (16,7) 0 (0) 0 (0)
zaposlen/a, u stalnom
radnom odnosu 40 (48,8) 16 (19,5) 4 (4,9) 0 (0)
zaposlen/a, u
povremenom radnom
odnosu
6 (60,0) 3 (30,0) 0 (0) 0 (0)
nezaposlen/a 8 (80,0) 0 (0) 1 (10,0) 0 (0)
umirovljenik/ca 17 (47,2) 11 (30,6) 1 (2,8) 0 (0)
Kućanica 1 (100,0) 0 (0) 0 (0) 0 (0)
Ostalo 0 (0) 0 (0) 1 (100,0) 0 (0)
Knjižnične usluge koje koriste članovi. Najviše ispitanika, članova knjižnice, odnosno njih
94,7% koriste uslugu posudbe knjiga. Najmanje ispitanika koristi posudbu e-čitača / tableta za
čitanje e-knjiga, točnije samo jedan ispitanik koristi navedenu uslugu. Uz posudbu knjiga,
članovi u manjoj mjeri koriste druge usluge: prisustvuju kulturno-obrazovnim programima
(24,7%), koriste se internetom (20,7), posuđuju građu za svoju djecu (20,7%), čitaju novine i
časopise (13,3%), koriste računala za obradu teksta (12,0%), posuđuju medije s fimovima
(9,3%) i glazbom (3,3%), posuđuju zvučne knjige za slijepe (2,0%). Posudba e-čitača i tableta
za čitanje e-knjiga je potpuno nova usluga knjižnice, koja nije niti raširena u hrvatskim
knjižnicama, pa ne začuđuje tako nizak postotak korištenja. S obzirom da se u Hrvatskoj još
nije razvila navika čitanja e-knjiga, a i tržište e-knjigom je nerazvijeno, radi se o pionirskoj
ulozi koprivničke knjižnice u omogućavanju dostupnosti ove nove vrste građe u hrvatskim
knjižnicama. Slične pionirske korake knjižnica je od polovice 1990-ih godina utirala u
lokalnoj zajednici s javnim pristupom internetu, kako bi se prilgodila tehnološkom razvoju i
senzibilizirala zajednicu na tehnološke novine (vidi potpoglavlja 4.2.3. Tehnologija (oprema)
i 8.1.1. Knjižnica i lokalna zajednica).
Rezultati ovog segmenta anketnog istraživanja podudaraju se sa statistikom u godišnjem
izvješću koprivničke knjižnice koje također ukazuje na posudbu knjiga kao najčešći razlog
dolaska u knjižnicu, kao i s empirijskim podacima o narodnim knjižnicama (poglavlje 6.
Pregled empirijskih podataka o narodnim knjižnicama) te s rezultatima studije slučaja
koprivničke knjižnice i njezine usporedbe s nekoliko drugih knjižnica u Hrvatskoj i Finskoj
koja pokazuje da je usprkos diverzificiranoj ponudi prevladavajuća percepcija građana o
današnjim narodnim knjižnicama, još uvijek vezana uz njihovu tradicionalnu, posudbenu
funkciju (potpoglavlje 8.1.5. Pokazatelji prilagođavanja knjižnice suvremenom društvu).
196
Grafički prikaz 2. Korištenje usluga knjižnice (n=150)
Može se zaključiti da članovi koriste koprivničku knjižnicu na razne načine, no i dalje
prevladava posudba knjiga kao tradicionalna zadaća knjižnica.
Tablica 2. Korištenje usluga knjižnice (n=150)
n (%)
Posudbu knjiga 142 (94,7)
Prisustvovanje kulturno-obrazovnim programima 37 (24,7)
Pretraživanje Interneta 31 (20,7)
Posudbu slikovnica i knjiga za svoju djecu 28 (18,7)
Čitanje novina i časopisa 20 (13,3)
Korištenje računala za obradu teksta 18 (12,0)
Posudbu filmova na DVD-ima 14 (9,3)
Posudbu glazbenih CD-a 5 (3,3)
Posudbu zvučnih knjiga 3 (2,0)
Posudbu e-čitača / tableta za čitanje e-knjiga 1 (0,7)
197
Deskriptivni prikaz korištenja usluga u knjižnici s obzirom na sociodemografske
karakteristike
Iako je posudba knjiga najčešće korištena usluga s obzirom na sva sociodemografska obilježja
ispitanika, ističe se podatak o korištenju interneta u knjižnici. Prema dobivenim podacima,
najčešće ga koriste mladi između 18 i 25 godina, oni sa završenom srednjom školom (35,9%)
i studenti (44,7%). Ovaj podatak može upućivati na generacijski jaz u korištenju suvremene
tehnologije i eventualnu digitalnu isključenost starijih s obzirom na činjenicu da je danas
najveći broj informacija dostupan preko interenta.
Tablica 3a. Deskriptivni prikaz korištenja usluga u knjižnici s obzirom na sociodemografske
karakteristike
Posudba
knjiga
Posudba
slikovnica i
knjiga za svoju
djecu
Posudba
zvučnih
knjiga
Posudba
tableta i e-
čitača
Posudba
glazbenih
CD-a
n (%) n (%) n (%) n (%) n (%)
Spol
ženski 106 (96,4) 21 (19,1) 3 (2,7) 0 (0) 3 (2,7)
Muški 36 (90,0) 7 (17,5) 0 (0) 1 (2,5) 2 (5,0)
Dob
18-25 godina 38 (97,4) 0 (0) 0 (0) 1 (2,6) 1 (2,6)
26-35 godina 25 (92,6) 10 (37,0) 1 (3,7) 0 (0) 1 (3,7)
36-45 godina 26 (92,9) 11 (39,3) 0 (0) 0 (0) 2 (7,1)
46-55 godina 25 (96,2) 2 (7,7) 0 (0) 0 (0) 0 (0)
56-65 godina 17 (94,4) 3 (16,7) 1 (5,6) 0 (0) 0 (0)
više od 65 godina 11 (91,7) 2 (16,7) 1 (8,3) 0 (0) 1 (8,3)
Stupanj obrazovanja
nezavršena osnovna
škola 1 (100,0) 0 (0) 0 (0) 0 (0) 0 (0)
završena osnovna
škola 6 (100,0) 0 (0) 0 (0) 0 (0) 0 (0)
završena srednja škola 71 (92,2) 14 (18,2) 3 (3,9) 1 (1,3) 2 (2,6)
završena viša škola /
sveučilišni
prvostupnik
29 (100,0) 8 (27,6) 0 (0) 0 (0) 1 (3,4)
završen fakultet /
magistar struke 34 (94,4) 6 (16,7) 0 (0) 0 (0) 2 (5,6)
završen znanstveni
magisterij / doktorski
studij
1 (100,0) 0 (0) 0 (0) 0 (0) 0 (0)
Radni status
Učenik 7 (100,0) 0 (0) 0 (0) 0 (0) 0 (0)
Student 26 (96,3) 0 (0) 0 (0) 0 (0) 1 (3,7)
zaposlen/a, u stalnom 57 (95,0) 20 (33,3) 0 (0) 0 (0) 1 (1,7)
198
radnom odnosu
zaposlen/a, u
povremenom radnom
odnosu
9 (100,0) 1 (11,1) 0 (0) 0 (0) 1 (11,1)
nezaposlen/a 10 (83,3) 1 (8,3) 1 (8,3) 1 (8,3) 0 (0)
umirovljenik/ca 28 (93,3) 5 (16,7) 2 (6,7) 0 (0) 1 (3,3)
Kućanica 1 (100,0) 0 (0) 0 (0) 0 (0) 0 (,0)
Ostalo 3 (100,0) 1 (33,3) 0 (0) 0 (0) 1 (33,3)
Tablica 3b. Deskriptivni prikaz korištenja usluga u knjižnici s obzirom na sociodemografske
karakteristike
Posudba
filmova na
DVD-ima
Čitanje
novina i
časopisa
Korištenje
računala za
obradu teksta
Pretraživanje
interneta
Prisustvovanje
kulturno-
obrazovnim
programima
n (%) n (%) n (%) n (%) n (%)
Spol
ženski 9 (8,2) 11 (10,0) 14 (12,7) 23 (20,9) 24 (21,8)
Muški 5 (12,5) 9 (22,5) 4 (10,0) 8 (20,0) 13 (32,5)
Dob
18-25 godina 5 (12,8) 7 (17,9) 11 (28,2) 14 (35,9) 5 (12,8)
26-35 godina 2 (7,4) 1 (3,7) 4 (14,8) 6 (22,2) 8 (29,6)
36-45 godina 5 (17,9) 2 (7,1) 2 (7,1) 5 (17,9) 7 (25,0)
46-55 godina 1 (3,8) 5 (19,2) 1 (3,8) 4 (15,4) 5 (19,2)
56-65 godina 0 (0) 4 (22,2) 0 (0) 0 (0) 7 (38,9)
više od 65 godina 1 (8,3) 1 (8,3) 0 (0) 2 (16,7) 5 (41,7)
Stupanj
obrazovanja
nezavršena
osnovna škola 0 (0) 0 (0) 0 (0) 0 (0) 0 (0)
završena osnovna
škola 2 (33,3) 1 (16,7) 1 (16,7) 1 (16,7) 0 (0)
završena srednja
škola 7 (9,1) 9 (11,7) 10 (13,0) 16 (20,8) 14 (18,2)
završena viša škola
/ sveučilišni
prvostupnik
1 (3,4) 4 (13,8) 5 (17,2) 6 (20,7) 7 (24,1)
završen fakultet /
magistar struke 4 (11,1) 5 (13,9) 2 (5,6) 8 (22,2) 16 (44,4)
završen znanstveni
magisterij /
doktorski studij
0 (0) 1 (100,0) 0 (0) 0 (0) 0 (0)
Radni status
Učenik 3 (42,9) 2 (28,6) 2 (28,6) 1 (14,3) 0 (0)
Student 1 (3,7) 4 (14,8) 8 (29,6) 12 (44,4) 3 (11,1)
zaposlen/a, u
stalnom radnom
odnosu
7 (11,7) 8 (13,3) 4 (6,7) 7 (11,7) 16 (26,7)
199
zaposlen/a, u
povremenom
radnom odnosu
0 (0) 2 (22,2) 0 (0) 4 (44,4) 4 (44,4)
nezaposlen/a 0 (0) 0 (0) 2 (16,7) 4 (33,3) 2 (16,7)
umirovljenik/ca 1 (3,3) 4 (13,3) 0 (0) 2 (6,7) 11 (36,7)
Kućanica 0 (0) 0 (0) 1 (100,0) 1 (100,0) 0 (0)
Ostalo 2 (66,7) 0 (0) 0 (0) 0 (0) 1 (33,3)
Percepcija važnosti knjižničnih usluga i programa za razvoj zajednice. Nakon uvida što
članovi knjižnice koriste od knjižničnih usluga, želio se dobiti uvid kako članovi i nečlanovi
pecipiraju / ocjenjuju važnost knjižničnih usluga i programa za zajednicu. Željela se ispitati
hipoteza da knjižnica uz svoju tradicionalnu zadaću posudbe knjiga nudi paletu novih usluga i
programa (što smo analizirali u potpoglavljima 4.1. Transformacije uloga knjižnica s obzirom
na promjene u suvremenom društvu i 8.1.4. Službe i usluge usmjerene k lokalnoj zajednici).
Od ponuđenih usluga i programa ispitanici su najvišim ocjenama („izrazito je važno“)
ocijenili sljedeće usluge: uslugu za slijepe i slabovidne (77,9%); besplatnu posudbu knjiga
(75,8%); besplatnu mogućnost čitanja novina i časopisa (75,8%); besplatan pristup
računalima i internetu (62,0%); kulturno-obrazovne programe za djecu (59,5%); programe o
prevenciji zdravlja (52,9%); knjižničarske poduke za djecu (52,4%); programe potpore
nezaposlenima (51,2%); kulturno-obrazovne programe za odrasle (50,0%); besplatnu posudbu
e-čitača za čitanje e-knjiga (46,6%); programe promocije tema o zaštiti okoliša (39,8%);
besplatnu posudbu tablet računa (35,6%); besplatnu posudbu DVD filmova (34,1%); rasprave
o aktualnim društvenim temama (33,3%); besplatnu posudbu glazbenih CD-a (32,4%);
programe potpore Romima (39,8%).
Ako se ovi rezultati usporede s rezultatima istraživanja o društvenom utjecaju koprivničke
knjižnice u zajednici, koje je provedeno 2007. godine (vidi poglavlje 6. Pregled empirijskih
podataka o narodnim knjižnicama), uočavaju se sličnosti u rangiranju važnosti knjižničnih
usluga usprkos različitim metodološkim pristupima ova dva istraživanja. U tom istraživanju je
najveća važnost dodijeljena posudbi knjiga, zatim besplatnom pristupu internetu, potom
usluzi za slijepe i slabovidne i radionicama za djecu i mlade. To što je i u ovom istraživanju
usluga za slijepe i slabovidne visoko vrednovana, govori o visokoj senzibiliziranosti lokalne
zajednice na potrebe slijepih i slabovidnih i ulozi knjižnice u tome, čemu u prilog idu i
200
rezultati istraživanja dobiveni metodom polustrukturinog intervjua (vidi potpoglavlje 8.2.
Analiza i interpretacija intervjua).
I prema ovim rezultatima posudba knjiga, časopisa i novina, kao tradiconalna usluga i zadaća
knjižnice, zauzima visoko mjesto u ocjenjivanju važnosti i ilustrira da se i danas od narodnih
knjižnica očekuje da zadrže tu uslugu. Ovu spoznaju trebamo staviti u kontekst usporedbe
mogućnosti i navika kupovine knjiga npr. u Velikoj Britaniji (a što spominjemo u
potpoglavlju 4.2.5. Korisnici). Zbog niskog životnog standarda kupnja knjiga u Hrvatskoj je
za većinu stanovništva nedostupna, „luksuz“, pa se od narodnih knjižnica očekuje da budu
mnogima jedina mogućnost dolaženja do knjiga. U tom konteksu trebamo sagledavati i
činjenicu da se mnoge narodne knjižnice u Velikoj Britaniji zatvaraju jer njihov opstanak
dovodi u pitanje činjenica da više ne mogu svoje postojanje temeljiti na posudbi knjiga kao
svojoj tradicionalnoj i povijesnoj zadaći. Iako se i hrvatske knjižnice okreću novoj ponudi
usluga i programa, još uvijek im se važnost u društvu prvenstveno percipira upravo u posudbi
knjiga.
Zanimljiva je i usporedba rezultata o važnosti dostupnosti interneta u knjižnici. Prije osam
godina (2007.) dostupnost interneta nije bio toliko raširena kao danas, pa se to odražavalo i na
dobivene rezultate. Ipak, ispitanici i ovog istraživanja važnosti ove knjižnične usluge daju
visoko mjesto.
Rezultati ovog istraživanja podudaraju se i s nalazima danskog istraživanja (vidi poglavlje 6.
Pregled empirijskih podataka o narodnim knjižnicama), koje je utvrdilo da postoji jaz između
percepcije korisnika narodnih knjižnica o tome što konstituira knjižnicu s jedne strane i
nastojanja knjižničnih stručnjaka da smjeste narodne knjižnice u središte razvoja društva kao
mjesta i agente socijalnog kapitala, integracije, igrače u području novih društvenih
tehnologija i dr. Rezultati tog istraživanja pokazuju da usprkos postojanju jaza paraleno
koegzistiraju percepcija korisnika o tradicionalnijoj ulozi knjižnice i percepcije knjižničara o
suvremenoj knjižnici kao agenta promjene ili inovacija.
201
Tablica 4. Percepcija važnost postojanja drugih usluga koje knjižnica može ponuditi (n=300)
Uopće nije
važno
Većinom
nije važno
Niti je
važno niti
nevažno
Većinom je
važno
Izrazito je
važno
n (%) n (%) n (%) n (%) n (%)
Besplatan pristup Internetu i
računalima 1 (0,3) 5 (1,7) 22 (7,5) 84 (28,5) 183 (62,0)
Usluga za slijepe i slabovidne 0 (0) 0 (0) 14 (4,8) 51 (17,3) 229 (77,9)
Programi potpore Romima 16 (5,5) 26 (9,0) 69 (23,8) 90 (31,0) 89 (30,7)
Programi promocije tema o zaštiti
okoliša 3 (1,0) 10 (3,5) 53 (18,3) 108 (37,4) 115 (39,8)
Programi o prevenciji zdravlja 2 (0,7) 9 (3,1) 31 (10,7) 94 (32,5) 153 (52,9)
Programi potpore nezaposlenima 0 (0) 11 (3,9) 35 (12,3) 93 (32,6) 146 (51,2)
Rasprave o aktualnim društvenim
temama 5 (1,7) 15 (5,2) 72 (25,0) 100 (34,7) 96 (33,3)
Poduke koje knjižničari daju
djeci i odraslima u
informacijskim i računalnim
vještinama
1 (0,3) 6 (2,1) 28 (9,6) 104 (35,6) 153 (52,4)
Kulturno-obrazovni programi za
djecu 0 (0) 6 (2,0) 21 (7,1) 92 (31,3) 175 (59,5)
Kulturno-obrazovni programi za
odrasle 0 (0) 7 (2,4) 34 (11,9) 102 (35,7) 143 (50,0)
Besplatna posudba knjiga 1 (0,3) 6 (2,0) 16 (5,5) 48 (16,4) 222 (75,8)
Besplatna mogućnost čitanja
novina i časopisa 3 (1,0) 4 (1,4) 33 (11,3) 70 (23,9) 183 (62,5)
Besplatna posudba e-čitača za
čitanje e-knjiga 3 (1,0) 13 (4,5) 50 (17,2) 89 (30,7) 135 (46,6)
Besplatna posudba tablet-
računala 7 (2,4) 20 (6,8) 83 (28,4) 78 (26,7) 104 (35,6)
Besplatna posudba DVD filmova 8 (2,7) 19 (6,5) 86 (29,4) 80 (27,3) 100 (34,1)
Besplatna posudba glazbenih
CD-a 13 (4,4) 15 (5,1) 91 (31,1) 79 (27,0) 95 (32,4)
202
Grafički prikaz 3. Deskriptivan prikaz važnosti postojanja drugih usluga s obzirom na
sociodemografske karakteristike
Tablica 5. Razlike s obzirom na članstvo u knjižnici u percepciji važnosti postojanja
određenih usluga u sklopu knjižnice (n=300)
Član Nije član P
Medijn (IQR)
Medija
n (IQR)
Besplatan pristup Internetu i
računalima 5 (4-5) 5 (4-5) 0,95
Usluga za slijepe i slabovidne 5 (5-5) 5 (4-5) 0,13
Programi potpore Romima 4 (3-5) 4 (3-4) <0,001*
Programi promocije tema o
zaštiti okoliša 4 (4-5) 4 (3-5) 0,02**
Programi o prevenciji
zdravlja 5 (4-5) 5 (4-5) 0,79
Programi potpore
nezaposlenima 4 (4-5) 5 (4-5) 0,98
Rasprave o aktualnim
društvenim temama 4 (3-5) 4 (3-5) 0,03**
Poduke koje knjižničari daju
djeci i odraslima u
informacijskim i računalnim
vještinama
5 (4-5) 5 (4-5) 0,93
Kulturno-obrazovni programi
za djecu 5 (4-5) 5 (4-5) 0,96
203
Kulturno-obrazovni programi
za odrasle 5 (4-5) 4 (4-5) 0,99
Besplatna posudba knjiga 5 (5-5) 5 (4-5) 0,39
Besplatna mogućnost čitanja
novina i časopisa 5 (4-5) 5 (4-5) 0,91
Besplatna posudba e-čitača za
čitanje e-knjiga 4 (4-5) 4 (3-5) 0,67
Besplatna posudba tablet-
računala 4 (3-5) 4 (3-5) 0,80
Besplatna posudba DVD
filmova 4 (3-5) 4 (3-5) 0,26
Besplatna posudba glazbenih
CD-a 4 (3-5) 4 (3-5) 0,55
Kratice: IQR= interkvartilni raspon; p= statistička značajnost Mann-Whitney U testa
Od provedbe istraživanja iz 2007. godine knjižnica je u ponudu uvela čitav niz novih usluga i
programa. Dok su od novih programa visoko vrednovani programi o prevenciji zdravlja
(52,9%), knjižničarske poduke za djecu (52,4%), kao i programi potpore nezaposlenima
(51,2%), pa čak i besplatnoj posudbi e-čitača kao novoj usluzi (46,6%), slabije je vrednovan
program promocije tema o zaštiti okoliša (39,8%), kao i rasprave o aktualnim društvenim
temama (33,3%), iako se radi o programima kojima je cilj potaknuti građane na pozitivne
životne stilove, odnosno odgovorno ponašanje u održivom razvoju, kao i potaknuti građanski
aktivizam u promišljanju tema važnima za osobni i društveni život.
Utvrđena je statistički značajna razlika između članova i nečlanova u percepciji važnosti
postojanja programa potpore Romima (p<0,001), pri čemu članovi knjižnice statistički
značajno više od nečlanova smatraju važnim programe potpore Romima. Za razliku od
senzbiliziranosti i članova i nečlanova na potrebe slijepih i slabovidnih, ovaj rezultat upućuju
da su članovi bolje upoznati sa svrhom programa kojima knjižnica podupire romsku
zajednicu. No, stereotipi i predrasude spram Roma i nadalje su prisutni u zajednici, na što
upućuju i rezultati ovog istraživanja (uloga koprivničke knjižnice u potpori romskoj zajedici
apostrofirana je u poglavlju 8.2. Analiza i interpretacija intervjua).
Statistički značajna razlika između članova i nečlanova utvrđena je i u percepciji važnosti
postojanja programa promocije tema o zaštiti okoliša (p=0,02). Članovi knjižnice statistički
značajno više od nečlanova smatraju važnim postojanje programa o zaštiti okoliša u sklopu
knjižnice.
204
Utvrđena je statistički značajna razlika između članova i nečlanova u percepciji važnosti
postojanja programa rasprava o aktualnim društvenim temama (p=0,03). Članovi knjižnice
statistički značajno više od nečlanova, smatraju važnim postojanje rasprava o aktualnim
društvenim temama. No, činjenica je da u Hrvatskoj uopće ne postoji tradicija raspravljanja o
pitanjima važnim za funkcioniranje društva za razliku od društava s dužom demokratskom
tradicijom, a što smo u ovom radu posebno apostrofirali analizirajući nordijske narodne
knjižnice (usporedi s potpoglavljem 4.2.2. Prostor i 5.4. Usporedba s funkcioniranjem
knjižnica u nekim zemljama).
Ove statističke značajne razlike između članova i nečlanova mogu upućivati na zaključak da
su članovi knjižnice bolje informirani o svrsi ovih programa koji odstupaju od tradicionalne
knjižnične zadaće.
Nisu utvrđene statistički značajne razlike između članova i nečlanova u percepciji važnosti
postojanja ostalih usluga. I članovi i nečlanovi knjižnice u podjednakoj mjeri smatraju sve
ostale usluge važnima.
Usluge koje bi ispitanici koristili kada bi ih knjižnica nudila. Nakon utvrđivanja percepcije
članova i nečlanova knjižnice o postojećoj ponudi usluga i programa, želio se dobiti uvid kako
percipiraju u moguće usluge i programe koprivničke knjižnice. Ponuđene su usluge koje su
sastavni dio ponude knjižnica u svijetu, uglavnom u razvijenim zemljama i društvima s jakom
tradicijom narodnog knjižničarstva (vidi potpoglavlju 4.2.5. Službe, usluge i korisnici).
Prema navedenim rezultatima podjednako članovi i nečlanovi smatraju da bi knjižnica trebala
nuditi uslugu informiranja „sve na jednom mjestu“. Bilo da se radi o novim događanjima,
oglasima za posao, tečajevima i slično. Ispitanici, i članovi i nečlanovi, bi najmanje koristili
suvenirnicu.
205
Grafički prikaz 4. Usluge koje bi ispitanici koristili s obzirom na njihovo (ne)članstvo u
knjižnici
Uslugu informiranja „sve na jednom mjestu“ ili one stop shop spomenuli smo u potpoglavlju
4.2.6. Organizacija poslovanja, u dijelu o novim konceptima knjižničnog poslovanja. U tom
konceptu knjižnica funkcionira kao dio komunalne mreže i na jednom mjestu povezuje usluge
npr. centra za mlade, knjižnicu i obrazovanje odraslih te posreduje usluge e-vlade (primjer
lanca knjižnica Idea Store u Londonu). Prilagođeno našim prilikama, ovu smo uslugu opisali
kao mogućnost informiranja na jednom mjestu, npr. o mogućnostima zapošljavanja,
tečajevima, događanjima u gradu, mogućnostima primanja socijalne pomoći, legalizaciji i dr.
Očito da su članovi i nečlanovi unisono prepoznali da bi im ova usluga mogla olakašti život u
suočavanju s birokratskim procedurama javne uprave.
206
Velik broj ispitanika iskazao je interes i za knjižničnim kafićem, koji je postao sastavni dio
ponude mnogih knjižnica, prije svega u razvijenim zemljama (vidi potpoglavlje 4.2.2.
Prostor), kao i za uslugom dostupnosti 3 D printera u knjižnici kao skupe, ali sve atraktivnije
nove tehnologije; potom slijedi usluga dostave knjižnične građe u domove starijih i nemoćnih
te mogućnost pristupa besplatnim online servisima za e-knjige, glazbu, filmove i sl. (o čemu
smo pisali u potpoglavlju 2.3.1. Neoliberalni kapitalizam i konzumerističko društvo u sklopu
stava J. Thorhaugea o suvremenoj knjižnici čije postojanje ne može više biti zasnovano
isključivo na pružanju informacija, već se treba približiti svakodnevnim potrebama ljudi gdje
god bili).
Iako za prostorom za mlade postoji nasušna potreba u koprivničkoj knjižnici, ta usluga kod
ispitanika nije prepoznata kao prioritetna (ili dovoljno atraktivna), za razliku od rezultata
intervjuu gdje je to istaknuto kao najveći tekući problem knjižnice (vidi potpoglavlje 8.2.
Analiza i interpretacija rezultata intervjua).
Među ispitanicima je slabije prepoznata usluga koja obilježava tzv. novu knjižnicu ili
knjižnice budućnosti kao mjesta za eksperimentiranje i kreativno stvaranje i trenutno je
vladajući trend u knjižničarstvu razvijenih zemalja (vidi potpoglavlje 4.2.2. Prostor).
Utjecaj knjižnice na društvo
Percepcija važnosti knjižnice za razvoj Koprivnice. U ovom anketnom istraživanju, kao i u
istraživanju društvenog utjecaja koprivničke knjižnice iz 2007. godine, željela se utvrditi
percepcija građana o važnost knjižnice za pojedina područja razvoja Koprivnice.
Prema odgovorima ispitanika područja u kojima je knjižnica najvažnija za razvoj Koprivnice
su prije svega obrazovanje i cjeloživotno učenje (66,9%), potom informiranje (65,0%),
uključivanje hendikepiranih i marginaliziranih skupina u društvo (62,3%), kultura (60,5%),
okupljanje i druženje građana (43,4%), provođenje slobodnog vremena (38,3%), jačanje
solidarnosti u zajednici (36,1%) i gospodarski razvoj (27,0%).
Uočeno je podudaranje rezultata ovog istraživanja i istraživanja iz 2007. godine (vidi
poglavlje 6. Pregled empirijskih podataka o narodnim knjižnicama) u percipiranju
obrazovanja i cjeloživotnog učenja kao najvažnijeg doprinosa knjižnice u razvoju zajednica.
207
U ovom istraživanju još je veći otklon stavova ispitanika od tradicionalne paradigme o
knjižnici kao prvenstveno kulturnoj ustanovi nego što je bio u istraživanju iz 2007. godine.
Kao važnije su prepoznate uloge knjižnice u informiranju, kao i u uključivanju u društvo
hendikepiranih i marginalnih skupina građana (društveno uključivanje).
Osim toga, zanimalo nas je percipiraju li građani knjižnicu kao mjesto društvene integracije
(okupljanje, povezivanje i druženje građana) i društvene kohezije (jačanje povjerenja i
solidarnosti u lokalnoj zajednici). Te uloge su prepoznate kao izrazito važne za razvoj
zajednice, ali ne u tolikoj mjeri kao obrazovanje i cjeloživotno učenje. To se odnosi i na
važnost knjižnice kao mjesta za provođenja slobodnog vremena.
Ispitanici smatraju da je knjižnica najmanje važna za gospodarski razvoj. To se može objasniti
time što se u hrvatskom društvu općenito ne uviđa da intrizične beneficije knjižnice u potpori
obrazovanju, učenju i pismenosti mogu doprinijeti ili doprinose ekstrizičnim beneficijama,
kao što su poboljšana kvaliteta života ili veća društvena uključenost (o tome smo pisali u
potpoglavlju 2.3.6. Društvena pravednost u dostupnosti knjižnicama), a u taj kontekst
možemo staviti i gospodarski razvoj. Na taj aspekt doprinosa knjižnice društvu ukazala je i
intervjuirana novinarka u odgovoru na pitanje kojim strateškim ili razvojnim ciljevima
lokalne zajednice knjižnica najviše doprinosi (vidi potpoglavlje 8.2. Analiza i interpretacija
intervjua).
„Mislim da bi to prvenstveno trebala biti dostupnost znanja i obrazovanja, cjeloživotno
obrazovanje pogotovo za one koji si to ne mogu financijski priuštiti, a sve su veće potrebe za
time. Prvenstveno to, a onda ako imamo mogućnost dobivanja i širenja znanja i raznoraznih
edukacija koje, naravno, knjižničari mogu omogućiti svojim članovima, onda vjerojatno
dolaze i druge koristi koje imaju pomaka i u politici i u gospodarstvu. Sjećamo se onog vašeg
programa kojeg ste imali kada ste educirali dugo nezaposlene osobe, kako napisati
kurikulume, prijaviti se na posao i napraviti jednostavan životni plan. Prema tome, čini mi se
na neki način da sve kreće od knjižnice i knjižničara koji su prepoznali potrebe lokalne
zajednice… uredili i osmislili programe koje nude građanima, samo je pitanje koliko se
građana odazivaju na njih.“ (predstavnica medija, intervju br. 8)
208
Tablica 6. Deskriptivni prikaz rezultata percepcije važnosti knjižnice za razvoj Koprivnice u
određenim područjima (n=300)
Uopće nije
važno
Većinom nije
važno
Niti je važno
niti nevažno
Većinom je
važno
Izrazito je
važno
n (%) n (%) n (%) n (%) n (%)
Provođenje
slobodnog vremena 1 (0,3) 9 (3,1) 42 (14,6) 125 (43,6) 110 (38,3)
Obrazovanje i
cjeloživotno učenje 3 (1,0) 2 (0,7) 6 (2,0) 87 (29,4) 198 (66,9)
Informiranje 0 (0) 1 (0,3) 10 (3,5) 89 (31,1) 186 (65,0)
Kultura 1 (0,3) 3 (1,0) 23 (8,0) 86 (30,1) 173 (60,5)
Gospodarski razvoj 7 (2,5) 15 (5,3) 89 (31,2) 97 (34,0) 77 (27,0)
Jačanje solidarnosti u
lokalnoj zajednici 2 (0,7) 14 (4,9) 55 (19,3) 111 (38,9) 103 (36,1)
Okupljanje i druženje
građana 1 (0,4) 5 (1,8) 42 (14,9) 111 (39,5) 122 (43,4)
Uključivanje
hendikepiranih i
marginaliziranih
skupina u društvo
1 (0,3) 0 (0) 21 (7,2) 88 (30,1) 182 (62,3)
Utvrđena je statistički značajna razlika između članova i nečlanova u percepciji važnosti
knjižnice za razvoj Koprivnice u području obrazovanja i cjeloživotnog učenja (p=0,04).
Članovi knjižnice statistički značajno više od nečlanova smatraju da knjižnica ima važnu
ulogu u razvoju Koprivnice na području obrazovanja i cjeloživotnog učenja. Za pretpostaviti
je da članovi značajnije percipiraju knjižnicu na taj način zato što je i koriste za svoje
obrazovanje i cjeloživotno učenje, dok nečlanovi nemaju to iskustvo i još uvijek imaju
tradicionalnu percepciju knjižnice kao kulturne ustanove.
Nije utvrđena statistički značajna razlika između članova i nečlanova u percepciji važnosti
knjižnice za razvoj Koprivnice u ostalim područjima. I članovi i nečlanovi knjižnice u
podjednakoj mjeri smatraju važnim utjecaj knjižnice na razvoj Koprivnice u ostalim
područjima.
209
Tablica 7. Razlike u percepciji važnosti knjižnice za razvoj Koprivnice u navedenim
područjima s obzirom na (ne)članstvo u knjižnici (n=300)
Član Nije član P
Medijan (IQR) Medijan (IQR)
Provođenje
slobodnog vremena 4 (4-5) 4 (4-5) 0,52
Obrazovanje i
cjeloživotno učenje 5 (4-5) 5 (4-5) 0,04*
Informiranje 5 (4-5) 5 (4-5) 0,65
Kultura 5 (4-5) 5 (4-5) 0,80
Gospodarski razvoj 4 (3-5) 4 (3-5) 0,82
Jačanje solidarnosti u
lokalnoj zajednici 4 (4-5) 4 (3-5) 0,15
Okupljanje i druženje
građana 4 (4-5) 4 (4-5) 0,90
Uključivanje
hendikepiranih i
marginaliziranih
skupina u društvo
5 (4-5) 5 (4-5) 0,85
Kratice: IQR= interkvartilni raspon; p = statistička značajnost Mann-Whitney U testa
Percepcija važnosti knjižnice za osobni razvoj određenih skupina u zajednici.
Za razliku od tradicionalnog fokusa na knjižnične zbirke, korisnici i njihov osobni razvoj u
fokusu su djelovanja suvremenih knjižnica. Stoga se i u ovom istraživanju želio dobiti uvid u
percepciju ispitanika o važnost knjižnice za osobni razvoj pojedinih korisničkih skupina.
Prema dobivenim rezultatima knjižnica je izrazito važna za osobni razvoj studenata (79,0%),
srednjoškolaca (76,3%) i osnovnoškolaca (73,7%). Potom slijede osobe s invaliditetom
(56,6%), djeca predškolske dobi (50,7%), siromašne osobe (45,8%) i umirovljenici (43,2%).
Na kraju su nacionalne manjine (38,1%), nezaposleni (37,3%) i zaposleni (34,0%), a na
posljednjem mjestu bebe i mala djeca (25,6%).
Dobiveni rezultati podudaraju se sa sadašnjom strukturom članova knjižnice, budući da su
djeca i mladi najbrojniji članovi knjižnice zbog potrebe formalnog obrazovanja (usporedi
potpoglavlje 8.1.3. Cilj, zadaci i poslovanje knjižnice - Slika 2. Grafički prikaz
210
sociodemografske strukture članova koprivničke knjižnice po mjestu u obrazovnom sustavu i
radnom statusu (stanje 31.12.2014.).
Uz formalno obrazovanje, u suvremenom društvu prepoznaje se i potpora knjižnica
neformalnom obrazovanju, koje također ulazi u koncept cjeloživotnog učenja. Međutim,
proizlazi da većina ispitanika vezuje knjižnicu uz formalno obrazovanje, a ne prepoznaju
njezinu ulogu i zadaću u potpori neformalnih i informalnih aspekata učenja.
Isto tako, ispitanici gotovo da i ne percipiraju izrazitu važnost knjižnice za osobni razvoj beba
i male djece, za razliku od vladajućih trendova u knjižničarstvu koji ističu važnost potpore
knjižnice razvoju rane pismenosti i predčitalačkih vještina od najranije dobi kako bi se
spriječile teškoće u čitanju u kasnijoj, školskoj i odrasloj dobi (vidi potpoglavlje 8.1.4. Službe
i usluge usmjerene k lokalnoj zajednici).
Tablica 8. Deskriptivan prikaz percepcije važnosti knjižnice za osobni razvoj određenih
skupina u Koprivnici (n=300)
Uopće nije
važno
Većinom nije
važno
Niti je važno
niti nevažno
Većinom je
važno
Izrazito je
važno
n (%) n (%) n (%) n (%) n (%)
Bebama i maloj djeci 23 (8,0) 39 (13,5) 74 (25,6) 79 (27,3) 74 (25,6)
Djeci predškolske dobi 3 (1,0) 11 (3,7) 36 (12,2) 95 (32,3) 149 (50,7)
Osnovnoškolskoj djeci 1 (0,3) 0 (0) 12 (4,0) 65 (21,9) 219 (73,7)
Srednjoškolcima 0 (0) 2 (0,7) 7 (2,4) 61 (20,7) 225 (76,3)
Studentima 0 (0) 1 (0,3) 10 (3,4) 51 (17,3) 233 (79,0)
Zaposlenima 2 (0,7) 10 (3,4) 58 (19,7) 124 (42,2) 100 (34,0)
Nezaposlenima 2 (0,7) 5 (1,7) 64 (21,9) 112 (38,4) 109 (37,3)
Umirovljenicima 2 (0,7) 2 (0,7) 49 (16,7) 114 (38,8) 127 (43,2)
Osobama s
invaliditetom 1 (0,3) 0 (0) 26 (8,8) 101 (34,2) 167 (56,6)
Siromašnim osobama 6 (2,0) 9 (3,1) 47 (15,9) 98 (33,2) 135 (45,8)
Nacionalnim
manjinama 6 (2,0) 17 (5,8) 57 (19,4) 102 (34,7) 112 (38,1)
211
Tablica 9. Razlike u percepciji važnosti knjižnice za osobni razvoj navedenim skupina u
Koprivnici s obzirom na (ne)članstvo u knjižnici (n=300)
Član Nije član p
Medijan (IQR) Medijan (IQR)
Bebama i maloj djeci 4 (3-5) 3 (2-4) 0,01*
Djeci predškolske dobi 5 (4-5) 4 (4-5) 0,05*
Osnovnoškolskoj djeci 5 (5-5) 5 (4-5) 0,02*
Srednjoškolcima 5 (5-5) 5 (4-5) 0,10
Studentima 5 (5-5) 5 (5-5) 0,42
Zaposlenima 4 (4-5) 4 (3-5) 0,52
Nezaposlenima 4 (4-5) 4 (3-5) 0,03*
Umirovljenicima 4 (4-5) 4 (4-5) 0,21
Osobama s invaliditetom 5 (4-5) 5 (4-5) 0,84
Siromašnim osobama 5 (4-5) 4 (3-5) 0,02*
Nacionalnim manjinama 4 (4-5) 4 (3-5) 0,02*
Kratice: IQR= interkvartilni raspon; p = statistička značajnost Mann-Whitney U testa
Utvrđene su statistički značajne razlike između članova knjižnice i nečlanova knjižnice u
percepciji važnosti knjižnice za osobni razvoj beba i male djece, djece predškolske dobi,
osnovnoškolske djece, nezaposlenih, siromašnih osoba i nacionalnih manjina. Pri tome
članovi knjižnice statistički značajno više od nečlanova smatraju da knjižnica ima važan
utjecaj za osobni razvoj navedenih skupina u Koprivnici. To se može objasniti boljom
informiranošću članova knjižnice o uslugama i programima kojima knjižnica podupire osobni
razvoj ovih korisničkih skupina. Istovremeno, činjenica je da u hrvatskom društvu nema
nacionalnih programa koji bi sustavno upozoravali na značaj ranih, predčitalačkih aktivnosti
na lakše usvajanje čitateljskih kompetencija u kasnijoj dobi djeteta, ali i preveniranje teškoća
u čitanju. Stoga je i senzibiliziranost hrvatskog društva na ovu problematika vrlo slaba, a
lokalne inicijative poput ovih koje poduzima koprivnička knjižnice ne samo da su rijetke,
nego su i ograničenog dosega (usporedi s potpoglavljem 8.1.4. Službe i usluge usmjerne k
lokalnoj zajedici).
Nije utvrđena statistički značajna razlika između članova i nečlanova u percepciji važnosti
knjižnice za osobni razvoj ostalih skupina. I članovi i nečlanovi knjižnice u podjednakoj mjeri
smatraju važnim utjecaj knjižnice osobni razvoj ostalih skupina.
Preferirano provođenje slobodnog vremena. S obzirom da je konzumerizam prevladavajući
životni stil u suvremenom društvu (vidi potpoglavlje 2.3.1. Neoliberalni kapitalizam i
konzumerističko društvo), zanimalo nas je koliko su u preferiranom provođenju slobodnog
212
vremena knjižnici konkurencija trgovački centri (usporedi potpoglavlje 2.5. Knjižnica kao
središte djelovanja u zajednici – razmatranje O. Čaldarovića o dominaciji nemjesta poput
trgovačkih centara nad javnim mjestima kao mjestima društvene integraciji).
Grafički prikaz 5. Preferiranog provođenja slobodnog vremena (n=300)
Većina ispitanika (63%) bi radije odabrala provoditi slobodno vrijeme u knjižnici nego u
trgovačkom centru.
Grafički prikaz 6. Preferirano provođenje slobodnog vremena s obzirom na članstvo u
knjižnici (n=300)
213
Više članova (73%) bi slobodno vrijeme provodili u knjižnici, dok samo 27% članova bi
radije slobodno vrijeme provodilo u trgovačkom centru. Nečlanovi bi podjednako provodili
slobodno vrijeme u knjižnici kao i u trgovačkom centru.
S obzirom da bi podjednaki broj nečlanova provodio slobodno vrijeme u knjižnici i
trgovačkom centru, može se pretpostaviti da bi knjižnica bila atraktivnija za članove, a možda
još više za nečlanove i njihov odabir o provođenju slobodnog vremena kada bi slijedila
trendove u arhitekturi i prostoru suvremenih knjižničnih zgrada koje izgledaju poput robnih
kuća koje nude različite sadržaje za različite skupine, a prije svega „iskustvo“ (vidi
potpoglavlje 4.2.2. Prostor).
Hi-kvadrat testom utvrđena je statistički značajna povezanost u preferenciji provođenja
slobodnog vremena s obzirom na (ne)članstvo u knjižnici (χ2=13,534; p<0,001; df=1).
Najveći doprinos hi-kvadratu daju nečlanovi koji su više od očekivanog odabrali provoditi
slobodno vrijeme u trgovačkom centru. Jačina povezanosti je slaba do umjerena te iznosi
φ=0,223.
Percepcija važnosti suradnje. Zanimala nas je percepcija ispitanika važnosti suradnje
knjižnice s drugim institucijama i pojedincima u provedbi knjižničnih usluga i programa. Kao
što je umrežavanje jedna od značajki suvremenog društva (vidi potpoglavlje 2.2.2. Umreženo
društvo), tako je i razvijanje mreža partnera i suradnički odnosi jedan od najčešće korištenih
modela poslovanja kojim knjižnice pokušavaju odgovoriti kako na stalne društvene promjene
i potrebu njihovom prilagođavanju s jedne strane, a stalno reduciranje financijskih i ljudskih
resursa s druge strane (vidi poglavlje 4.2.6. Organizacija poslovanja). Dijeljenje znanja i
iskustva stručnog osoblja različitog profila, prostornih i financijskih resursa sa suradnicima,
jedna je od važnih i popularnih strategija u poslovanju knjižnice.
214
Grafički prikaz 7. Percepcija važnosti suradnje knjižnice s drugim institucijama (n=300)
Ispitanici u najvećoj mjeri smatraju važnim suradnju knjižnice s drugim institucijama (85,3%
ispitanika se izjasnilo da je suradnja knjižnice s drugim institucijama „većinom važna“ ili
„izrazito važna“).
Grafički prikaz 8. Percepcija važnosti suradnje knjižnice s drugim institucijama s obzirom
na (ne)članstvo u knjižnici (n=300)
Mann-Whitney U testom utvrđena je statistički značajna razlika između članova i nečlanova u
percepciji važnosti suradnje knjižnice s drugim institucijama (p<0,001). Pri tome, članovi
215
knjižnice statistički značajno više od nečlanova smatraju važnim suradnju knjižnice i drugih
institucija. Budući da su uglavnom članovi korisnici tih programa, očekivano su prepoznali
kao izrazitu važnu i važnu suradnju knjižnice s drugim institucijama i pojedincima u provedbi
knjižničnih usluga i programa.
Percepcija utjecaja knjižničara kao profesije. Zanimala nas je percepcija ispitanika o
utjecaju knjižničara kao profesije na aktualni razvoj Koprivnice i društva općenito s obzirom
da prvenstveno od njih ovisi spremnost na stalno prilagođavanje knjižnice promjenama u
društvu.
Ispitanici podjednako smatraju da knjižničari kao profesija imaju osrednji utjecaj na razvoj
Koprivnice i društva (35%) te da knjižničari imaju veliki utjecaj na razvoj Koprivnice i
društva (34%). Najmanje ispitanika (6%) smatra da knjižničari kao profesija nemaju nikakav
utjecaj na razvoj Koprivnice i društva.
Grafički prikaz 9. Percepcija utjecaja knjižničara kao profesije na razvoj Koprivnice i
društva (n=300)
216
Grafički prikaz 10. Percepcija utjecaja knjižničara kao profesija na razvoj Koprivnice i
društva s obzirom na (ne)članstvo u knjižnici (n=300)
Mann-Whitney U testom nije utvrđena statistički značajna razlika između članova i nečlanova
u percepciji utjecaja knjižničara kao profesija na razvoj Koprivnice i društva (p=0,525).
Percepcija važnosti pojedinih osobina knjižničara. Prema dobivenim rezultatima
od navedenih osobina knjižničara za kvalitetno pružanje usluga izrazito je važna
stručnost (78,0%), uljudnost (75,1%), komunikativnost (73,56%), a tek potom
spremnost na stalno stručno usavršavanje (57,1%) i brzina usluživanja (73,6%).
Iz ovih rezultata proizlazi da ispitanici ne povezuju stručnost kao izrazito važnu osobinu
knjižničara sa stalnim stučnim usavršavanjem, kojemu se u poslovanju suvremenih knjižnica,
pa tako i koprivničke, posvećuje posebna pozornost zbog brzih promjena u građi, tehnologiji,
potrebama i interesima korisnika (vidi potpoglavlja 4.2.4. Osoblje i 8.1.3. Cilj, zadaci i
poslovanje knjižnice). S druge strane, ispitanici su prepoznali jednu od vrijednosti poslovanja
knjižnice koja ističu važnost “stručnog, kompetentnog i susretljivog knjižničnog osoblja“
(vidi potpoglavlje 8.1.3. Cilj, zadaci i poslovanje knjižnice). Brzina usluživanja je značajka
koja se naročito potencira u razvijenim, tržišno orijetiranim društvima orijeniranima na
217
učinkovitost, no u hrvatskom društvu (još) nije prihvaćena kao standard, pa možemo
zaključiti da se to manifestita i u rezultatima dobivenim u ovom istraživanju.
Tablica 10. Deskriptivni prikaz percepcije važnosti pojedinih osobina knjižničara za
kvalitetno pružanje usluga (n=300)
Uopće nije
važno
Većinom nije
važno
Niti je važno
niti nevažno
Većinom je
važno
Izrazito je
važno
n (%) n (%) n (%) n (%) n (%)
Stručnost 1 (,3) 1 (,3) 10 (3,4) 53 (18,0) 230 (78,0)
Ljubaznost 0 (,0) 0 (,0) 5 (1,7) 73 (24,7) 217 (73,6)
Brzina usluživanja 0 (,0) 2 (,7) 49 (16,9) 112 (38,6) 127 (43,8)
Komunikativnost 1 (,3) 1 (,3) 7 (2,4) 68 (23,3) 215 (73,6)
Uljudnost 0 (,0) 0 (,0) 4 (1,4) 69 (23,5) 220 (75,1)
Spremnost na stalno
stručno usavršavanje 1 (,3) 4 (1,4) 28 (9,5) 93 (31,6) 168 (57,1)
Tablica 11. Razlike u percepciji važnosti pojedinih osobina knjižničara za kvalitetno pružanje
usluga s obzirom na (ne)članstvo (n=300)
Član Nije član p
Medijan (IQR) Medijan (IQR)
Stručnost 5 (5-5) 5 (5-5) 0,17
Ljubaznost 5 (4-5) 5 (4-5) 0,90
Brzina usluživanja 4 (4-5) 4 (4-5) 0,93
Komunikativnost 5 (4-5) 5 (4-5) 0,98
Uljudnost 5 (4-5) 5 (5-5) 0,92
Spremnost na stalno
stručno usavršavanje 5 (4-5) 5 (4-5) 0,41
Kratice: IQR= interkvartilni raspon; p = statistička značajnost Mann-Whitney U testa
Mann-Whitney U testu nisu utvrđene statistički značajne razlike između članova i nečlanova
u percepciji važnosti pojedinih osobina knjižničara za kvalitetno pružanje usluga. I članovi i
nečlanovi smatraju podjednako (visoko) važnim da knjižničari trebaju imati navedene
osobine kako bi mogli kvalitetno pružati usluge.
Percepcija tekućih problema knjižnice. Kao i u istraživanju metodom
polustrukturiranog intervjua, tako se i u ovom anketnom istraživanju željelo
218
utvrditi koji problem knjižnice ispitanici percipiraju kao najveći u tekućem
poslovanju – financijski, kadrovski ili prostorni.
Grafički prikaz 11. Percepcija problema knjižnice (n=300)
Najveći dio ispitanika smatra da knjižnica ima prostorne probleme, odnosno nedovoljan
prostor (33%), 27% ispitanika smatra da knjižnica ima financijske probleme (nedovoljno
financijskih sredstava za rad), a najmanje ispitanika smatra da knjižnica ima kadrovske
probleme (nedovoljan broj zaposlenih).
Grafički prikaz 12. Percepcija problema knjižnice s obzirom na (ne)članstvo (n=300)
219
Većina članova knjižnice smatra da knjižnica ima problem s nedostatkom prostora (44%), a
da knjižnica ima financijskih problema smatra 23% članova. Najveći dio nečlanova smatra da
knjižnica ima financijske probleme (31%), a nešto manji broj nečlanova (22%) smatra da
knjižnica ima probleme s nedovoljnim prostorom.
Budući da su članovi već pri dolasku u knjižnicu suočeni s problemom skučenog i
neprilagođenog prostora, razumljivo je da ga većina prepoznaje kao najveći. Rezultati
anketnog istraživanja podudaraju se s rezultatima intervjua, gdje su gotovo svi ispitanici
istaknuli identičan problem, problem prostora, kao najveći u tekućem poslovanju knjižnice,
iako niti kadrovski i financijski problemi knjižnice nisu zanemarivi. Međutim, dok se raznim
modelima poslovanja može utjecati na ublažavanje kadrovskih i financijskih problema
svakodnevnog poslovanja (npr. volontiranjem, programima Hrvatskog zavoda za
zapošljavanje, suradničkim odnosima, traženjem donacija i sponzorstava i dr. ), to nije
moguće kada se radi o fizičkom prostoru zato što od donositelja političkih odluka ovisi odluka
o tako velikoj investiciji kao što je gradnja nove knjižnice ili dogradnja postojeće. Istraživanje
koprivničke knjižnice iz 2007. godine je pokazalo da su zgrada i prostor važne pretpostavke
za knjižnični rad, koji sâme po sebi ne utječu na korištenje knjižnice i zadovoljstvom građana,
već su za to još potrebne kvalitetne i raznolike usluge te educirano stručno osoblje (usporedi s
potpoglavljem 6. Pregled empirijskih podataka o narodnim knjižnicama).
Grafički prikaz 13. Treba li Koprivnici nova zgrada gradske knjižnice? (n=300)
220
Polovica ispitanika (50%) smatra da Koprivnici treba nova zgrada gradske knjižnice.
Grafički prikaz 14. Treba li Koprivnici nova zgrada gradske knjižnice? S obzirom na
(ne)članstvo (n=300)
Hi-kvadrat testom nije utvrđena statistički značajna povezanost u percepciji nužnosti novog
prostora gradske knjižnice s obzirom na (ne)članstvo (p=0,237).
Grafički prikaz 15. Kada bi se gradila nova knjižnica, na kojoj bi lokaciji trebala biti?
(n=300)
221
Većina ispitanika (77%) smatra da bi se nova knjižnica trebala izgraditi u središtu grada. Ovi
rezultati podudaraju se s rezultatima istraživanja iz 2007. godine, kao i intervjua u ovom
istraživanju, gdje je većina ispitanika također istaknula da nova knjižnica, ukoliko bi se
gradilo, treba biti u središtu grada.
Percepcija donositelja političkih odluka o knjižnici kao faktoru razvoja zajednice. Najveći
dio ispitanika (45%) smatra da oni koji donose političke odluke ne prepoznaju knjižnicu kao
faktor razvoja lokalne zajednice. Svega 13,3% ispitanika smatra da donositelji političkih
odluka prepoznaju doprinos knjižnice u razvoju grada. Ovi rezutati djelomično se podudaraju
s rezultatima dobivenim metodom intervjua, gdje je većina ispitanika odgovorila da
donositelji političkih odluka prepoznaju knjižnicu i knjižničare kao faktor razvoja lokalne
zajednice, ali ne u dovoljnoj mjeri (vidi potpoglavlje 8.2. Analiza i interpretacija rezultata
intervjua). Gotovo identičan postotak ispitanika ne zna odgovor na ovo pitanje (42,0%).
Grafički prikaz 16. Prepoznaju li oni koji donose političke odluke knjižnicu kao faktor
razvoja naše lokalne zajednice? (n=300)
Prijedlozi i komentari ispitanika na temu uloga i zadaća knjižnice
Ispitanici su imali mogućnost dopuniti anketu svojim prijedlozima, mišljenjima i
komentarima (odgovor na pitanje 21.). Na taj se način dobilo 17 odgovora od članova i 9
odgovora od nečlanova (vidi Prilog 5a. Prijedlozi i komentari ispitanika anketnog upitnika na
temu uloga i zadaća knjižnice). Uz pohvale knjižnici i knjižničarima, kao i njihovim
222
programima za Rome, članovi predlažu da se poboljša fond, omogući online čitanje knjiga,
privuće više građana u knjižnicu, omogući arhitektonska dostupnost zgrade osobama s
invaliditetom. Također predlažu da lokacija nove zgrade gradske knjižnice bude u Esterovoj
ulici, da knjižnica ima više prostora za učenje i čitanje, da povoljnije za korisnike uredi ljetno
radno vrijeme. Nečlanovi, također uz pohvale knjižničarima i knjižnici i želje za uspjeh u
budućem radu, predlažu da knjižnica ponudi audio knjige za učenje jezika zbog emigracija u
inozemstvo radi traženja posla, kao i uslugu prevođenja potrebnih dokumenata. Izražava se
čuđenje zbog „nekih usluga koje knjižnice prije nisu nudile“, a daju se i opaska da knjižnica
ulazi u preveliki opseg poslova, odnosno izlazi iz svojih uobičajenih područja djelovanja, a to
su knjiga, kulturni događaj, internet („Vi budete ko banka sa svim tim uslugama koje
planirate. Preveliki opseg planirate.“). Također se predlaže da knjižnica radi na jačanju
solidarnosti i provodi projekte s udrugama i osobama s invaliditetom. Zamjera se da knjižnica
da nije dosljedna u svojoj misiji da bude „za sve“ jer je članarina besplatna za stanovnike
Koprivnice, ali ne i okolice. Predlaže se i uređenje vrta za čitanje.
223
9. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Da bi se ostvario postavljeni cilj doktorskog rada, a to je identificiranje mogućnosti narodnih
knjižnica u Hrvatskoj da slijede suvremene pravce transformacije tradicionalne uloge
knjižnica u svijetu kako bi povećale svoju prepoznatljivost i učinkovitost u društvu, rad je
podijeljen u dva dijela – teorijska polazišta i empirijsko istraživanje.
U prvom poglavlju, uvodu, obrazložena je tema, glavni ciljevi, hipoteze, struktura i
znanstveni doprinos rada.
Teorijski dio rada sastoji se od pet poglavlja, u kojima je analizirana relevantna literatura iz
područja sociologije i knjižničarstva koja se bavi karakterističnim procesima suvremenog
društva i preobrazbama koje narodne knjižnice prolaze kako bi im se prilagodile (desk
research).
U drugom poglavlju razmatrana je uloga narodne knjižnice u suvremenom društvu, Nalazi
o određenju, nastanku i razvoju narodnih knjižnica pokazuju da se narodne knjižnice (eng.
public libraries) u današnjem smislu riječi javljaju sredinom 19. stoljeća s industrijalizacijom,
jačanjem radničke klase i pokreta za radnička prava te demokratizacijom života. Uz javno
financiranje bitne značajke su im opći karakter i popularnost zbirki, kao i legislativa o
njihovom javnom karakteru. Hrvatske narodne knjižnice razlikuju se po svojoj tradiciji i
povijesti od narodnih knjižnica u mnogim drugim zemljama kojima je od samih početaka u
19. stoljeće dodijeljena podjednako socijalna i obrazovna misija. Zbog bitno drugačijih
povijesnih okolnosti pokretački, konstitutivni motiv hrvatskih narodnih knjižnica nije
primarno socijalni nego nacionalni (briga za narodni jezik i kulturu, knjižnica kao ustanova
nacionalnog buđenja i samobitnosti). U Hrvatskoj se narodne knjižnice u pravom smislu
riječi, kao javno financirane ustanove, javljaju tek u 20. stoljeću (usporedi s potpoglavljem
2.1. Određenje, nastanak i razvoj narodnih knjižnica).
Analiza promjena u suvremenom društvu u kontekstu sociološke teorije Manuela Castellsa
(informacionalizam, umreženost i virtualna stvarnost) relevantna je za razumijevanje razvoja i
transformacije uloga knjižnica na prijelazu iz industrijskog u novo, informacijsko doba.
Narodne knjižnice poprimaju uloga medijatora u kreiranju novih veza između prostora tokova
224
(virtualnog, umreženog prostora) i prostora mjesta (fizičkog prostora). Pružaju potporu
formiranju identiteta lokalnih zajednica u umreženom društvu i promjenjivim uvjetima
globalizacije i informatizacije; demokratska su čvorišta i javna mjesto koja na lokalnoj razini
pružaju pristup znanju te unapređuje interakciju u zajednici u odnosu lokalno – globalno
(usporedi s potpoglavljem 2.2. Promjene u suvremenom društvu relevantne za razvoj i
transformaciju uloge knjižnica).
Fenomeni nove socijalne zbilje koji također utječu na djelovanje knjižnica u informacijsko
doba izražavaju koncepti neoliberalnog kapitalizma i konzumerističkog društva, „društva
znanja“, cjeloživotnog učenja, novih oblika pismenosti, novih oblika knjige i pitanja o
budućnosti knjižnica te društvene pravde u dostupnosti knjižnicama. Analize različitih
stajališta o ovim temama pokazala su da narodne knjižnice nisu izuzetak u reflektiranju
„janusovskog“ karaktera suvremenog društva, koje se s jedne strane temelji na vrijednostima
liberalne demokracije (jednakost, pravda, sloboda) i humanističko-emancipacijskim načelima,
a s druge strane potpora su reproduciranju dominantnih proizvodnih matrica i logike
djelovanja tzv. postindustrijskog kapitalizma. Knjižnice se također mogu ubrojiti u područja u
koja prodiru elementi tržišnih mehanizama i korporativnog načina poslovanja (npr. u sferi
zapošljavanja, novih poslovnih modela i procedura rada, pritisaka da se zadrže postojeći i
pokrenu novi načina djelovanja uz istovremeno reduciranje financijskih sredstva i dr.)
(usporedi s potpoglavljem 2.3. Knjižnice i nova socijalna zbilja).
Pokazatelji adaptacije knjižnice na nove situacije u suvremenom društvu i njihovu novu fazu
razvoja u informacijskom dobu su paradigme hibridne i digitalne knjižnice te knjižnice kao
središta zajednice. Hibridna knjižnica se kao knjižnični koncept i nova knjižnična paradigma
javlja od kraja 1990-ih godina, a temelji se na kombinaciji tradicionalne, „fizičke“ dimenzije
narodne knjižnice s umreženim i elektronički dostupnim knjižničnim uslugama. Koncept
digitalne knjižnice postao je popularan u knjižničarskim krugovima početkom 1990-ih godina,
a vezan je uz promjene u knjižničnoj građi, do kojih je došlo u svega nekoliko desetljeća s
računalnim mrežama i digitalnim medijima (usporedi s potpoglavljem 2.4. Hibridna knjižnica
i digitalna knjižnica - nova razvojna faza u konfiguraciji knjižnica u informacijskom društvu).
Raširena paradigma narodnog knjižničarstva od 1990-tih godina temelji se i na konceptu
knjižnice kao jednog od bitnih središta zajednice, javnog mjesta i okupljališta otvorenog
svima. Reaktualiziranju ovog koncepta doprinio je UNESCO-v Manifest za narodne knjižnice
te IFLA-ine smjernice za narodne knjižnice. Koncept doživljava svojevrsnu redefiniciju
225
početkom 2000-ih godina, pa se narodna knjižnica razmatra kao dnevni boravak zajednice, a u
2010-ima kao treće mjesto (uz dom kao prvo mjesto i posao kao drugo mjesto u životu
čovjeka) (usporedi s potpoglavljem 2.5. Knjižnica kao središte djelovanja u zajednici).
U trećem poglavlju razmatraju se uloge narodnih knjižnica u kontekstu međunarodnih
političkih i strateških dokumenata, koji također čine relevantan kontekstualni okvir
djelovanja narodnih knjižnica u suvremenom društvu. Iz analize dokumenata UNESCO-a,
IFLa-e i europskih političkih i strateških dokumenata proizlazi da je osnovni zadatak narodnih
knjižnica u informacijskom dobu preuzimanje društvene i profesionalne odgovornosti u
osiguravanju prava na slobodan pristup informacijama i znanju u skladu s člankom 19. Opće
deklaracije Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima iz 1948. godine. Prava na informacije su
ključna prava u ostvarivanju građanskog statusa u suvremenom društvu, a narodne knjižnice
su posrednik koji osigurava slobodan i otvoren pristup informacijama (usporedi potpoglavlje
3.1. Dokumenti UNESCO-a i IFLA-e). Za djelovanje narodnih knjižnica u suvremenom
društvu posebno su važna tri područja koja doprinose političkim ciljevima Europske unije, a
to su cjeloživotno učenje, društvena uključenost i digitalna uključenost (usporedi potpoglavlje
3.2. Europski strateško-politički dokumenti i knjižnice).
U četvrtom poglavlju analiziraju se promjene u poslovanju narodnih knjižnica u svijetu na
kraju 20. i početku 21. stoljeća. Dolazi se do nalaza da su usprkos velikim promjenama u
društvu i tehnologiji ostali isti kako ciljevi knjižnice u organiziranju i osiguravanju
dostupnosti izvora znanja i informacija korisnicima, tako i temeljna četiri „stupa“ njihovog
djelovanja - zbirke, osoblje, umrežavanje (povezivanje na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj
razini) i zgrade (prostor). Uloge knjižnica u društvu također doživljavaju preobrazbe.
Zajedničko obilježje suvremenih narodnih knjižnica je njihova polifunkcionalnost. Djeluju
kao višenamjenska mjesta, a najvažnije su njihove uloge u osiguravanju slobodnog pristupa
informacijama, potpori obrazovanju i učenju, kulturi i okupljanju građana (usporedi
potpoglavlje 4.1. Transformacije uloga knjižnica s obzirom na promjene u suvremenom
društvu). Ono što se dramatično promijenilo su knjižnična građa, metode i tehnike
knjižničnog poslovanja, očekivanja od knjižničnog osoblja, kao i atmosfera, arhitektura i
dizajn u kojima se nude knjižnične usluge (usporedi potpoglavlje 4.2. Transformacije u
knjižničnom poslovanju).
226
Narodne knjižnice u Hrvatskoj na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće, čije se promjene analiziraju
u petom poglavlju, djeluju u kontekstu specifičnih, tranzicijskih i transformacijskih društvenih
procesa u Hrvatskoj od državnog osamostaljenja 1990. godine, Domovinskog rata, poraća pa
sve do danas (usporedi potpoglavlje 5.1. Društveni kontekst djelovanja knjižnica). Svoje
poslovanje prilagođavaju kako specifičnostima lokalnog i nacionalnog okruženja i novim
zahtjevima korisnika, tako i društvenim i tehnološkim promjenama u svijetu (usporedi
potpoglavlje 5.2. Osnovne promjene u djelovanju knjižnica u razdoblju 1990.-2014.). Od
druge polovine 1990-ih godina proširuje se raspon knjižničnih usluga – informacijskih te onih
vezanih uz korištenje suvremene informacijsko-komunikacijske tehnologije i novih medija.
Unatoč prilagodbama promjenama u društvu i primjeni informacijske tehnologije najveće
prepreke razvoju hrvatskog knjižničarstva ostale su identične sve do danas - nedovoljan broj
stručnog osoblja, nedovoljan prostor, nedovoljna suradnja i nedovoljno koordinirana
knjižnična mreža, neravnomjernost i nefunkcionalnost knjižničnih mrežnih sustava, nejednaka
razvijenost i nedostupnost informatičke tehnologije, pomanjkanje strategijskog plana
automatizacije i nepovezanost nacionalne knjižnične informacijske infrasturkture.
Za razliku od zemalja s razvijenim knjižničarstvom koje su još prije dva desetljeća u
inicijalnoj fazi implementacije informacijske tehnologije u knjižnice na nacionalnoj razini
objedinile dostupnost bibliografskih baza podataka, Hrvatska do danas to nije učinila. Zbog
toga do danas ne postoji na jednom mjestu uvid u fondove svih vrsta hrvatskih knjižnica
(usporedi potpoglavlje 5.3. Zakonsko određivanje funkcioniranja knjižnica).
Iako je još početkom 2000-ih godina donešeno nekoliko međunarodnih dokumenata
(navedeni u drugom poglavlju ovog rada), koji su istaknuli važnu ulogu knjižnica u razvoju
društva znanja, razvoju demokracije i građanskog društva, cjeloživotnom učenju, u
gospodarskom i društvenom razvoju te poticanju kulturne raznolikosti, kao i nekoliko zakona
i strategija u Hrvatskoj koji su direktno utjecali na rad knjižnica (zakoni o zaštiti osobnih
podataka, autorskom pravu i srodnim pravima, pravu na pristup informacijama i strategija
jedinstvene politike za osobe s invaliditetom) do danas nije došlo do osuvremenjavanja
Zakona o knjižnicama iz 1997. godine, kao niti ažuriranja minimuma standarda za poslovanje
knjižnica.
Za razliku od mnogih zemalja svijeta gdje su strateški dokumenti razvoja narodnih knjižnica u
nadležnosti vlada, u Hrvatskoj je knjižničarska zajednica inicirala izradu strategija narodnih
227
knjižnica, koje su do danas ostala tek u obliku prijedloga i nacrta. Također se može zaključiti
da koncept narodnih knjižnica koji proizlazi iz strateških dokumenata Ministarstva kulture
Republike Hrvatske kao krovnog vladinog tijela za narodne knjižnice reducira njihovu ulogu
u hrvatskome društvu na popunjavanje knjižničnih fondova i posredovanje u poticanju čitanja.
Taj koncept je ispod razine suvremenosti, odnosno koncepta o ulogama narodnih knjižnica u
društvu kako su s jedne strane, proklamirane u međunarodnim knjižničarskim i političkim
dokumentima od kraja 1990-ih godina naovamo, tako i u odnosu na suvremenu praksu
hrvatskih narodnih knjižnica. Dijapazon uloga je puno širi i uključuje nastojanja da djeluju
kao središnje javne ustanove za potporu razvoja demokracije i civilnog društva; nezaobilazna
mjesta u organizaciji i provođenju programa cjeloživotnog učenja; institucije koje doprinose
društvenoj inkluziji, društvenoj integraciji i društvenoj koheziji te ekonomskom prosperitetu
svojih zajednica, a sve to uz tradicionalnu kulturu funkciju očuvanja pisane kulturne baštine i
kulturnog uzdizanja. S druge stane, apostrofiranje tradicionalne, posudbene funkcije narodne
knjižnice u nacionalnim strateškim dokumentima omogućuje relativno stabilne financijske
državne dotacije i potpore u nabavi knjižnične građe. To je za opstanak knjižnica naročito
važno u vrijeme recesije i oskudice, od 2008. godine naovamo, kada mnoge lokalne zajednice
kao osnivači knjižnica reduciraju javno osiguravanje finacijskih sredstava za njihov rad.
U ovom, petom poglavlju također se položaj hrvatskih knjižnica u zakonodavnim i strateškim
dokumentima uspoređuje s položajem knjižnica u nekoliko drugih zemalja - Velikoj Britaniji i
nordijskim zemljama Finskoj i Danskoj, budući da ove zemlje prednjače u svijetu po dugoj
tradiciji i razvijenosti narodnog knjižničarstva, a što se reflektira i na njihov položaj u
dokumentima njihovih vlada (vidi potpoglavlje 5.4. Primjeri poslovanja knjižnica u nekim
zemljama).
Za razliku od hrvatskog društva opterećenog poraćem, tranzicijskim i transformacijskim
procesima na putu prema demokraciji, koje u potpunosti ne prepoznaje moguće doprinose
narodnih knjižnica u razvoju društva, Velika Britanija i nordijska društvima visoko su
razvijena demokratska i informacijska društva, u čijoj izgradnji tradicionalno i narodne
knjižnice imaju jasno definirane funkcije i misije. Tako dugoročna strateška vizija za usluge
narodnih knjižnica u Velikoj Britaniji postavlja tri ključna područja aktivnosti koja trebaju biti
u fokusu njihove moderne misije: promocija čitanja i neformalnog učenja; dostupnost
digitalnim vještinama i uslugama, uključujući e-vladu; mjere za suzbijanje društvene
isključenosti, izgradnju identiteta zajednice i razvoj građanskog statusa. Položaj finskih
228
narodnih knjižnica u nacionalnim strateškim i zakonodavnim dokumentima prvenstveno je
vezan uz razvoj mrežnih usluga i suradnje u objedinjavanju knjižničnih resursa na svim
razinama vlasti – lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj. Danska nacionalna strategija za narodne
knjižnice već je 1995. godine postavila dva glavna kulturno-politička cilja za narodne
knjižnice u informacijskom društvu: informacijsko-komunikacijska tehnologija mora
podupirati slobodan pristup informacijama i knjižnice moraju ispuniti središnju medijacijsku
funkciju u pristupu informacijama, da bi se od 2010. godine stavio fokus na ulogu narodnih
knjižnica u društvu znanja s ciljem postizanja što većeg stupnja integracije stručnih i
poslovnih informacija te kulturne i informacijske ponude knjižnica u svakodnevni život
građana.
Dok je u Velikoj Britaniji položaj narodnih knjižnica u nacionalnim strateškim ciljevima
prvenstveno vezan za prosperitet konzumerističkog neoliberalnog društva, a u nordijskim
zemljama uz ulogu narodnih knjižnica kao medijatora u povezivanju građanstva s novom
informacijsko-komunikacijskom tehnologijom i novim načinima dostupnosti informacija
potrebnih u svakodnevnom životu, u Hrvatskoj se od narodnih knjižnice još uvijek očekuje da
prvenstveno doprinose izgradnji kulturnog i nacionalnog identiteta.
U šestom poglavlju dan je pregled empirijskih podataka o narodnim knjižnicama s nekoliko
istraživanja koja su relevantna za usporedbu s rezultatima koja su dobivena empirijskim
istraživanjem u ovom radu.
Drugi, empirijski dio rada sastoji se od dva poglavlja u kojima se obuhvatnije analiziralo
podudaranje promjena u poslovanju narodnih knjižnica na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće s
gradskom knjižnicom u Koprivnici. Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ u Koprivnici
poslužila je kao primjer za istraživanje položaja i uloge narodne knjižnice u jednoj manjoj
urbanoj sredini, kao i analizu strategija koje knjižnice odabiru kako bi se prilagodile
promjenama u društvu. U sedmom poglavlju izložila se prvo, metodologija istraživanja i
metode koje se koriste u istraživanju - metoda studije slučaja i metoda polustrukturiranog
intervjua u kvalitativnom dijelu istraživanja, a metoda ankete u kvantitativnom dijelu
istraživanja. U osmom poglavlju izloženi su, analizirani i interpetirani rezultati terenskih
istraživanja.
229
Analizom slučaja koprivničke knjižnice dobio se uvid u njezina obilježja (koncepte rada,
modele poslovanja, arhitekturu i prostor, usluge i uloge u lokalnoj zajednici, strategije koje
koristi u društvu kako bi se prilagodila globalizaciji, informatizaciji i umrežavanju).
Istraživanje je pokazalo da njezino djelovanje u nekoliko proteklih desetljeća obilježava
promptno prilagođavanje društvenim i tehnološkim promjenama u užem i širem okruženju
tako što u lokalnoj zajednici promiče korištenje novih informacijsko-komunikacijskih
tehnologija u cilju prevladavanju digitalnog jaza; koristi prednosti informacijsko-
komunikcijske tehnologije u digitalizaciji zavičajne kulturne baštine s ciljem zaštite, široke
dostupnosti i promocije lokalne zajednice u globalnom okruženju; uvodi u ponudu e-knjige s
ciljem popularizacije novih tehnoloških mogućnosti čitanja i e-usluga; nudi informacijsko
opismenjivanje i niz drugih oblika neformalnog cjeloživotnog učenja korisnika (programi
bibliopedagogije), kao i stručnog usavršavanja knjižničara i stručnjaka srodnih profila.
Posebice je usmjerena na ponudu programa promicanja čitanja i pismenosti s fokusom na
djecu i mlade, kao i programe potpore društveno najranjivijim skupinama u lokalnoj zajednici
(slijepe i slabovidne osobe i ostale osobe s invaliditetom, Romi, nezaposleni, starije osobe) s
ciljem ublažavanja negativnih socijalnih posljedica i nejednakosti u suvremenom društvu. Za
svoja postignuća koprivnička knjižnica je nagrađena nizom lokalnih i nacionalnih nagrada, a
međunarodne nagrade i priznanja dobila je za programe potpore Romima (usporedi
potpoglavlje 8.1.1. Knjižnica i lokalna zajednica i potpoglavlje 8.1.4. Službe i usluge
usmjerene k lokalnoj zajednici). Usporedba s dvije hrvatske knjižnice (u Varaždinu i Zadru) te
s knjižnicom u finskom gradu Sastamala ukazala je da knjižnice u Hrvatskoj i svijetu u svojem
poslovanju kombiniraju različite strategije djelovanja kako bi se prilagodile promjenama u
društva – strategiju resursa svojih institucija, strategiju umrežavanja, strategiju
komercijalizacije i strategiju civilnoga društva. Razlike među knjižnicama u Hrvatskoj i
svijetu proizlaze kako iz specifičnih nacionalnih knjižničnih politika, tradicija,
organizacijsko-radnih obrazaca, tako i socio-kulturnog, posebice ekonomskog i financijskog
okruženja u kojima djeluju. Bez obzira na zemlju u kojoj djeluju i svoju veličninu knjižnice se
međusobno razlikuju po odabiru ili tradicionalnije uloge u društvu s naglaskom na formiranje
zbirki i njihovu posudbu ili društveno proaktivniju ulogu s ambicijom da utječu na rješavanje
društvenih problema. Zajedničko im je to što svaka na svoj način koriste potencijale
vladajućih knjižničnih paradigmi u suvremenom društvu - hibridne knjižnice, digitalne
knjižnice i knjižnice kao središta zajednice i relevantnog medijatora u interakciji specifično
lokalnih i sveprisutnih globalnih dimenzija suvremenog društva (usporedi potpoglavlje 8.1.5.
Pokazatelji prilagođavanja knjižnice suvremenom društvu).
230
Metodom polustrukturiranog intervjua prikupljene su relevantne informacije / činjenice od
deset aktera u lokalnoj zajednici koje su potkrijepile nalaze dobivene analizom slučaja
koprivničke knjižnice i utvrdile indikatore potrebne za opis i analizu uloga i zadatke narodne
knjižnice u suvremenom društvu (usporedi potpoglavlje 8.2. Analiza i interpretacija rezultata
intervjua). Podaci dobiveni intervjuima s predstavnicima lokalne uprave i samopuprave,
manjina (slijepih osoba, osoba s invaliditetom, Roma, starijih i nezaposlenih), medija i
knjižničarske zajednice svrstani su u četiri skupine. Unutar skupine 1. Posljedice djelovanja
knjižnice u društvu profilirale su se teme društvenog utjecaja koprivničke knjižnice:
dostupnost znanja i informacija, potpora obrazovanju i cjeloživotnom učenju, širenje kulture,
potpora društvenoj integraciji, društvenoj inkluziji i društvenoj koheziji. Unutar skupine 2.
Knjižnica kao faktor razvoja zajednice profilirala se tema koja se može nazvati „donositelji
političkih odluka prepoznaju knjižnicu i knjižničare kao faktor razvoja zajednice, ali ne
dovoljno“. Unutar skupine 3. Buduća očekivanja od knjižnice profilirala se tema koja se može
nazvati „nitko i ništa ne može zamijeniti dolazak u knjižnicu i direktnu komunikaciju s
knjižničarima bez obzira na tehnološki razvoj“. Unutar skupine 4. Problemi knjižnice
profilirala se tema koja se može nazvati „skučen, neadekvatan i nepristupačan fizički prostor
najveći je problem u razvijanju modela knjižnice kao središta zajednice“.
U kvantitativnom dijelu istraživanja metodom ankete dobiven je uvid u percepciju građana
Koprivnice uklapa li se koprivnička knjižnica svojim ulogama i zadaćama u tendencije koje
su u suvremenom društvu očekuju od narodnih knjižnica - prilagodba procesima globalizacije,
informatizacije i umrežavanja (usporedi potpoglavlje 8.3. Analiza i interpretacija rezultata
anketnog istraživanja). Prikupljanje podataka provedeno je na prigodnom uzorku od 300
ispitanika s kontroliranim kvotama, a korištena su dva odvojena nezavisna uzorka - svaki po
150 ispitanika: jedan koji čine upisani članovi knjižnice, a drugi je bio sastavljen od
nečlanova knjižnice. U skladu s jednom od hipoteza istraživanja, razlog određivanja takve
kvote je u pretpostavci da su i nečlanovi ili potencijalni članovi također važni akteri u
pozicioniranju knjižnice kao relevantnog središta lokalne zajednice. Istraženi su stavovi
članova i nečlanova knjižnice spram knjižničnih usluga (postojećih i potencijalnih),
društvenom ujecaju knjižnice (što uključuje zadatke i uloge knjižnice i njihovu važnost za
razvoj zajednice i osobni razvoj, važnost knjižničarske profesije, važnost suradnje knjižnice s
drugim organizacijama i pojedincima, preferencije ispitanika u korištenju slobodnog vremena,
važnost knjižnice kao faktora razvoja zajednice u percepciji donositelja političkih odluka) i o
tekućim problemima knjižnice.
231
Ukoliko želimo istanuti najvažnije nalaze anketnog istraživanja, iz dobivenih odgovora može
se zaključiti da nečlanovi, iako imaju mogućnost besplatne članarine, ne koriste knjižnicu
zbog nedostatka vremena (nitko od ispitanika nije odgovorio da ga ne zanima ponuda
knjižnice). Članovi pak koriste knjižnicu na razne načine, no i dalje prevladava posudba
knjiga kao tradicionalna uloga knjižnica, bez obzira na diverzificiranu ponudu koprivničke
knjižnice.
Rezultati istraživanja uspoređeni s podacima istraživanja provedenog u koprivničkoj knjižnici
2007. godine ukazuju na sličnosti u rangiranju važnosti knjižničnih usluga. Prema rezultatima
oba istraživanja posudba knjiga, časopisa i novina, kao tradiconalna usluga i zadatak
knjižnice i nadalje zauzima visoko mjesto u ocjenjivanju njezine važnosti za život zajednice i
ilustrira da se i danas od narodnih knjižnica očekuje da zadrže tu uslugu. Zbog niskog
životnog standarda kupnja knjiga u Hrvatskoj je za većinu stanovništva nedostupna, „luksuz“,
pa se od narodnih knjižnica očekuje da budu mnogima jedina mogućnost dolaženja do knjiga.
U tom konteksu trebamo sagledavati i činjenicu da se mnoge narodne knjižnice u Velikoj
Britaniji zatvaraju jer njihov opstanak dovodi u pitanje činjenica da više ne mogu svoje
postojanje temeljiti na posudbi knjiga kao svojoj tradicionalnoj i povijesnoj zadaći. Iako se i
hrvatske knjižnice okreću novoj ponudi usluga i programa, još uvijek im se važnost percipira
upravo po posudbi knjiga.
Zanimljiva je i usporedba rezultata o važnosti dostupnosti interneta u knjižnici. Prije osam
godina (2007.) dostupnost interneta nije bio toliko raširena kao danas, pa se to odražavalo i
na dobivene rezultate o visokoj važnosti ove knjižnične usluge. Ipak, ispitanici i ovog
istraživanja važnosti interneta u knjižnici daju visoko mjesto.
U ovom istraživanju kao i u onome iz 2007. godine usluga za slijepe i slabovidne također je
visoko vrednovana, što govori o visokoj senzibiliziranosti lokalne zajednice na potrebe
slijepih i slabovidnih osoba i ulozi knjižnice u tome, čemu u prilog idu i rezultati dobiveni
metodom polustrukturinog intervjua.
Od provedbe istraživanja iz 2007. godine knjižnica je u ponudu uvela čitav niz novih usluga i
programa. Dok su od novih programa visoko vrednovani programi o prevenciji zdravlja
(52,9%), knjižničarske poduke za djecu (52,4%), kao i programi potpore nezaposlenima
(51,2%), pa čak i besplatnoj posudbi e-čitača kao potpuno novoj usluzi (46,6%), slabije je
232
ocjenjen program promocije tema o zaštiti okoliša (39,8%), kao i rasprave o aktualnim
društvenim temama – knjižnica kao forum (33,3%), iako se radi o programima kojima je cilj
potaknuti građane na pozitivne životne stilove, odnosno odgovorno ponašanje u održivom
razvoju, kao i potaknuti građanski aktivizam u promišljanju tema važnima za osobni i
društveni život.
Utvrđene su statistički značajne razlike između članova i nečlanova u vrednovanju ovih
usluga, što može upućivati na zaključak da su članovi knjižnice bolje informirani o svrsi ovih
programa, koji odstupaju od tradicionalne knjižnične zadaće.
Statistički značajna razlika između članova i nečlanova utvrđena je u percepciji važnosti
postojanja programa potpore Romima (p<0,001), pri čemu članovi knjižnice statistički
značajno više od nečlanova smatraju važnim programe potpore Romima. Za razliku od
senzbiliziranosti i članova i nečlanova na potrebe slijepih i slabovidnih, ovaj rezultat upućuju
da su članovi bolje upoznati sa svrhom programa kojima knjižnica podupire romsku
zajednicu. No, stereotipi i predrasude spram Roma i nadalje su prisutni u zajednici, na što
upućuju i rezultati ovog istraživanja.
Anketnim istraživanjem dobio se uvid u percepciju članova i nečlanova knjižnice o budućim
mogućim uslugama i progamima. Ponuđene su usluge koje su sastavni dio ponude knjižnica
u svijetu, uglavnom u razvijenim zemljama i društvima s jakom tradicijom narodnog
knjižničarstva. Prema navedenim rezultatima podjednako članovi i nečlanovi smatraju da bi
knjižnica trebala nuditi uslugu informiranja „na jednom mjestu“ (eng. one stop shop), bilo da
se radi o novim događanjima, oglasima za posao, tečajevima i slično. Velik broj ispitanika
iskazao je interes i za knjižničnim kafićem, koji je postao sastavni dio ponude mnogih
knjižnica, prije svega u razvijenim zemljama (vidi potpoglavlje 4.2.2. Prostor), kao i za
uslugom dostupnosti 3 D printera u knjižnici kao skupe, ali sve atraktivnije nove tehnologije;
potom je to usluga dostave građe u domove starijih i nemoćnih te mogućnost pristupa
besplatnim online servisima za e-knjige, glazbu, filmove i sl. Ispitanici, i članovi i nečlanovi,
najmanje bi koristili suvenirnicu.
Prema odgovorima ispitanika područja u kojima je knjižnica najvažnija za razvoj Koprivnice
su prije svega obrazovanje i cjeloživotno učenje (66,9%), potom informiranje (65,0%),
uključivanje hendikepiranih i marginaliziranih skupina u društvo (62,3%), kultura (60,5%),
233
okupljanje i druženje građana (43,4%), provođenje slobodnog vremena (38,3%), jačanje
solidarnosti u zajednici (36,1%) i gospodarski razvoj (27,0%).
U ovom istraživanju utvrđen je još veći otklon stavova ispitanika od tradicionalne paradigme
o knjižnici kao prvenstveno kulturnoj ustanovi nego što je bio u istraživanju iz 2007. godine.
Ispitanici smatraju da je knjižnica najmanje važna za gospodarski razvoj. To se može objasniti
time što se općenito u hrvatskom društvu ne uviđa da intrizične beneficije knjižnice u potpori
obrazovanju, učenju i pismenosti mogu doprinijeti ili doprinose ekstrizičnim beneficijama,
kao što su poboljšana kvaliteta života ili veća društvena uključenost, a u taj kontekst možemo
staviti i gospodarski razvoj.
Utvrđena je statistički značajna razlika između članova i nečlanova u percepciji važnosti
knjižnice za razvoj Koprivnice u području obrazovanja i cjeloživotnog učenja (p=0,04).
Članovi knjižnice statistički značajno više od nečlanova smatraju da knjižnica ima važnu
ulogu u razvoju Koprivnice na području obrazovanja i cjeloživotnog učenja. Za pretpostaviti
je da članovi značajnije percipiraju knjižnicu na taj način zato što je i koriste za svoje
obrazovanje i cjeloživotno učenje, dok nečlanovi nemaju to iskustvo i još uvijek imaju
tradicionalnu percepciju knjižnice kao kulturne ustanove.
U ovom istraživanju želio se dobiti uvid u percepciju ispitanika o važnost knjižnice za osobni
razvoj pojedinih korisničkih skupina. Prema dobivenim rezultatima knjižnica je izrazito važna
za osobni razvoj studenata (79,0%), srednjoškolaca (76,3%) i osnovnoškolaca (73,7%). Potom
slijede osobe s invaliditetom (56,6%), djeca predškolske dobi (50,7%), siromašne osobe
(45,8%) i umirovljenici (43,2%). Na kraju su nacionalne manjine (38,1%), nezaposleni
(37,3%) i zaposleni (34,0%), a na posljednjem mjestu bebe i mala djeca (25,6%).
Uz formalno obrazovanje, u suvremenom društvu prepoznaje se i potpora knjižnica
neformalnom obrazovanju, koje također ulazi u koncept cjeloživotnog učenja. Međutim,
proizlazi da većina ispitanika vezuje knjižnicu uz formalno obrazovanje, a ne prepoznaju
njezinu ulogu i zadaću u potpori neformalnih i informalnih aspekata učenja.
Isto tako, ispitanici gotovo da i ne percipiraju izrazitu važnost knjižnice za osobni razvoj male
djece, za razliku od vladajućih trendova u knjižničarstvu o važnosti potpore knjižnice razvoju
rane pismenosti i predčitalačkih vještina od najranije dobi kako bi se spriječile teškoće u
234
čitanju u kasnijoj, školskoj i odrasloj dobi (vidi potpoglavlje 8.1.4. Službe i usluge usmjerene
k lokalnoj zajednici – Promocija čitanja i pismenosti).
Utvrđene su statistički značajne razlike između članova knjižnice i nečlanova knjižnice u
percepciji važnosti knjižnice za osobni razvoj beba i male djece, djece predškolske dobi,
osnovnoškolske djece, nezaposlenih, siromašnih osoba i nacionalnih manjina. Pri tome
članovi knjižnice statistički značajno više od nečlanova smatraju da knjižnica ima važan
utjecaj za osobni razvoj navedenih skupina u Koprivnici. To se može objasniti boljom
informiranošću članova knjižnice o uslugama i programima kojima knjižnica podupire osobni
razvoj ovih korisničkih skupina.
S obzirom da je konzumerizam prevladavajući životni stil u suvremenom društvu, zanimljivi
nalazi dobiveni su o preferiranom provođenju slobodnog vremena, odnosno koliko su
trgovački centri konkurencija knjižnici. Više članova (73%) bi slobodno vrijeme provodili u
knjižnici, dok samo 27% članova bi radije slobodno vrijeme provodilo u trgovačkom centru.
Nečlanovi bi podjednako provodili slobodno vrijeme u knjižnici kao i u trgovačkom centru.
S obzirom da bi podjednaki broj nečlanova provodio slobodno vrijeme u knjižnici i
trgovačkom centru, može se pretpostaviti da bi knjižnica bila atraktivnija za članove, a možda
još više za nečlanove i njihov odabir o provođenju slobodnog vremena kada bi slijedila
trendove u arhitekturi i prostoru suvremenih knjižničnih zgrada koje izgledaju poput robnih
kuća koje nude različite sadržaje za različite skupine, a prije svega „iskustvo“ i „doživljaj“.
Kod percepcije važnosti suradnje knjižnice s drugim institucijama i pojedincima u provedbi
knjižničnih usluga i programa očekivano su je za razliku od nečlanova članovi kao korisnici
tih programa prepoznali kao izrazitu važnu i važnu.
Ispitanici podjednako smatraju da knjižničari kao profesija imaju osrednji utjecaj na razvoj
Koprivnice i društva (35%) te da knjižničari imaju veliki utjecaj na razvoj Koprivnice i
društva (34%). Najmanje ispitanika (6%) smatra da knjižničari kao profesija nemaju nikakav
utjecaj na razvoj Koprivnice i društva. Ovo su važni rezultati s obzirom da od knjižničara kao
profesije ovisi spremnost na učinkovitost pružanja usluga i stalno prilagođavanje knjižnice
promjenama u društvu .
235
Prema dobivenim rezultatima od navedenih osobina knjižničara za kvalitetno pružanje usluga
izrazito je važna stručnost (78,0%), uljudnost (75,1%), komunikativnost (73,56%), a tek
potom spremnost na stalno stručno usavršavanje (57,1%) i brzine usluživanja (73,6%).
Iz ovih rezultata proizlazi da ispitanici ne povezuju stručnost kao za njih izrazito važnu
osobinu knjižničara sa stalnim stučnim usavršavanjem, kojemu se u poslovanju suvremenih
knjižnica, pa tako i koprivničke, posvećuje posebna pozornost zbog brzih promjena u građi,
tehnologiji, potrebama i interesima korisnika. S druge strane, ispitanici su prepoznali jednu od
vrijednosti poslovanja koprivničke knjižnice koja ističe važnost “stručnog, kompetentnog i
susretljivog knjižničnog osoblja“.
Rezultati anketnog istraživanja podudaraju se s rezultatima intervjua, gdje su gotovo svi
ispitanici istaknuli identičan problem, problem prostora, kao najveći u poslovanju knjižnice,
iako niti kadrovski i financijski problemi knjižnice nisu zanemarivi. Većina ispitanika (77%)
smatra da bi se nova knjižnica, kada bi se gradila, trebala izgraditi u središtu grada. Ovi
rezultati podudaraju se s rezultatima istraživanja iz 2007. godine, kao i intervjua u ovom
istraživanju, gdje je većina ispitanika također istaknula da nova knjižnica, ukoliko bi se
gradilo, treba biti u središtu grada.
Većina članova knjižnice smatra da knjižnica ima problem s nedostatkom prostora (44%), a
23% članova smatra da knjižnica ima financijskih problema. Najveći dio nečlanova smatra da
knjižnica ima financijske probleme (31%), a nešto manji broj nečlanova (22%) smatra da
knjižnica ima probleme s nedovoljnim prostorom.
Najveći dio ispitanika (45%) smatra da oni koji donose političke odluke ne prepoznaju
knjižnicu kao faktor razvoja lokalne zajednice. Svega 13,3% ispitanika smatra da donositelji
političkih odluka prepoznaju doprinos knjižnice u razvoju grada. Ovi rezutati djelomično se
podudaraju s rezultatima dobivenim metodom intervjua, gdje je većina ispitanika odgovorila
da donositelji političkih odluka prepoznaju knjižnicu i knjižničare kao faktor razvoja lokalne
zajednice, ali ne u dovoljnoj mjeri.
Treba istaknuti da se rezultati ovog istraživanja podudaraju s nalazima danskog istraživanja
(vidi poglavlje 6. Pregled empirijskih podataka o narodnim knjižnicama), koje je utvrdilo da
postoji jaz između percepcije korisnika narodnih knjižnica o tome što konstituira knjižnicu s
236
jedne strane i nastojanja knjižničnih stručnjaka da smjeste narodne knjižnice u središte
razvoja društva kao mjesta i agente socijalnog kapitala, integracije, igrače u području novih
društvenih tehnologija i dr. Rezultati danskog istraživanja i rezultati ovog istraživanja
pokazuju da usprkos postojanju jaza paraleno koegzistiraju percepcija korisnika o
tradicionalnijoj ulozi knjižnice i percepcija knjižničara o suvremenoj knjižnici kao agentu
promjene ili inovacija.
237
10. ZAKLJUČAK
Istraživanje je potvrdilo osnovnu hipotezu da se Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“
Koprivnica uklopila u tendencije koje su u suvremenom društvu očekuju od narodnih
knjižnica i to svojim konceptima rada, novim modelima poslovanja, uslugama, ulogama u
lokalnoj zajednici i društvu općenito. Međutim, sve faze istraživanja ukazale su da se
koprivnička knjižnica nije uspjela uklopiti u suvremene tendencije koje se očekuju od
arhitekture i prostora knjižnice.
Istraživanje je potvrdilo izvedene hipoteze istraživanja:
1. Svi akteri u lokalnoj zajednici važni su u pozicioniranju knjižnice kao relevantnog središta
lokalne zajednice u suočavanju s promjenama u suvremenom društvu - donositelji političkih
odluka ne samo na lokalnoj i regionalnoj, nego i na nacionalnoj razini zbog toga što odlučuju
o javnom financiranju knjižnice i osiguravanju pretpostavke za njezin rad (prostor, zbirke,
oprema, osoblje); knjižničari zato što od njihove educiranosti i spremnosti na prilagodbu
promjenama u društvu ovisi učinkovito djelovanje knjižnice; članovi i nečlanovi ili
potencijalni članovi knjižnice, zato što od njihovog (ne)korištenja knjižnice ovisi koliko će
ona ostvarivati svoju svrhu u društvu; manjine zato što doprinose knjižničnoj misji da bude
„za sve“; sredstava javnog priopćavanja zato što doprinose informiranju i širenju značaja
uloga knjižnice u društvu.
2. Većina aktera u lokalnoj zajednici, članovi knjižnice više od nečlanova, prepoznaje da
suvremena knjižnica ne može nuditi samo posudbu knjiga i kulturna događanja, već se od nje
očekuje da se aktivno uključuje u doprinos strateškim ili razvojnim ciljevima zajednice.
3. Većina aktera u lokalnoj zajednici, članovi knjižnice više od nečlanova, prepoznaju
knjižnicu kao javni prostor i mjesto okupljanja koje jača društvenu integraciju, društvenu
koheziju i društveno uključivanje u lokalnu zajednicu.
Na temelju teorijskih razmatranja i empirijskog istraživanja u ovom radu može se zaključiti da
se od 1980-ih, a naročito od 1990-ih godina pod utjecajem umreženosti, globalizacije i
prožimanja svih aspekata života informacijskom tehnologijom, kao i s rastućim korištenjem
238
interneta i pojavom nove knjižnične publike s novim zahtjevima i potrebama može govoriti o
novoj razvojnoj fazi narodnih knjižnica i preispitivanju tradicionalnog načina organiziranja i
pružanja knjižničnih usluga.
Narodnom knjižničarstvu u suvremenom društvu zajednički su sljedeći trendovi:
primjena triju osnovnih paradigmi - paradigme hibridne knjižnice koja kombinira
tradicionalne zadaće i uloge knjižnice u fizičkom obliku s novim virtualnim uslugama,
paradigme digitalne knjižnice zbog promjena u knjižničnoj građi (računalne mreže,
elektronička građa, digitalni mediji) i paradigme knjižnice kao središta zajednice s
preuzimanjem niza novih zadaća u informiranju, obrazovanju i cjeloživotnom učenju,
kulturi, društvenoj inkluziji, društvenoj koheziji i društvenoj integraciji te jačanju
identiteta lokalne zajednice;
orijentacija prema korisnicima za razliku od dotadašnjeg fokusa knjižničnog rada na
zbirke;
osiguravanje slobodnog pristupa informacijama kao glavna zadaća knjižnica i
knjižničara.
Ako želimo na temelju prethodnih razmatranja sumirati najvažnije promjene u djelovanju
narodnih knjižnica u zadnjih tridesetak godina bile bi to:
automatizacija i informatizacija poslovanja, čime je uveliko pojednostavljeno obavljanje
tradicionalnih knjižničnih funkcija nabave, stručne obrade i pohrane knjižnične građe, a
posebice pretraživanja i diseminacije informacija i izvora znanja;
pomak fokusa od formiranja i stručne obrade zbirki (kao tradicionalne knjižnične
orijentacije) do okrenutosti prema uslugama i potrebama korisnika (informacijskim,
kulturnim, obrazovnim, socijalnim, razonodom i dr.);
multimedijska građa - uz postojeće tiskane publikacije i audiovizualnu građu pojava
novih, digitalnih i elektroničkih medija (baze podataka na DVD-ima i internetu,
digitalne zvučne knjige, e-knjige i dr.);
nove usluge zasnovane na korištenju interneta;
hibridni karakter suvremenih knjižnica (povezivanje klasične, materijalne knjižnice s
digitalnom knjižnicom u virtualnom prostoru);
pružanje novih usluga vezanih uz potrebe novih profila korisnika (potpora društvenoj
integraciji imigranata i pripadnika nacionalnih manjina, socijalna inkluzija društveno
239
marginaliziranih osoba, potpora obrazovanju i cjeloživotnom učenju svih dobnih
skupina, potpora građanima u svladavanju novih oblika pismenosti kao što je
informatička, informacijska, multimedijska, internetska, multikulturalna, obiteljska,
funkcionalna i dr.;
profiliranje knjižnice kao javnog društvenog prostora otvorenog svima („dnevni
boravak“, „radna soba“, „mjesto za učenje“ lokalne zajednice);
redefiniranje organizacijske strukture knjižnica (uvođenje novih službi i usluga,
prilagođavanje brzim i dinamičnim društvenim promjenama, primjena alata i tehnika
neprofitnog marketinga i knjižničnog menadžmenta u suočavanju s reduciranim
financijskim i ljudskim resursima s jedne i potrebama korisnika s druge strane, primjena
koncepta učeće organizacije i koncepta rada u suradničkom okruženju kao odgovor na
brze promjene u društvenom okruženju i dr.;
zagovaranje uloge knjižnice u slobodnom pristupu informacijama kao ljudskom pravu;
značajno se mijenja i uloga knjižničara – od osobe koja prikuplja izvore informacija i
znanja prema osobi koja poučava i pruža informacije, uz potrebu stalnog stručnog
usavršavanja i cjeloživotnog učenja.
Na praktičnoj razini, ukoliko žele pružati moderne knjižnične usluge svojim zajednicama,
hrvatske narodne knjižnice trebale bi se usmjeriti na četiri osnovna aspekta svojeg djelovanja
u društvu:
imati pozitivnu ulogu u društvenim promjenama - kako bi doprle do ljudi, knjižnice se
trebaju povezivati s lokalnom zajednicom kojoj služe, omogućujući usluge koje su
relevantne za lokalne potrebe i koje povezuju građane s globalnim znanjem i
kreativnošću; knjižnice u suvremenom društvu su „više od knjiga“, tj. nadilaze svoje
tradicionalne posudbeno-informacijske zadaće. Trebaju biti „više od knjiga“ tako što se
usmjeravaju na nove pravce razvoja kao posrednici u novim informacijsko-
komunikacijskim tehnologijama, pomoć u cjeloživotnom učenju, potpora gospodarskom
razvoju te pomoć u izgradnji društvenog i humanog kapitala.
na novi način pristupati knjižničnim korisnicima - uz tradicionalne korisnike knjižnice
se sve više trebaju svojim uslugama otvarati novim korisničkim skupinama uzimajući u
obzir specifičnosti svojih lokalnih zajednica (npr. manjinama, društveno isključenima,
imigrantima, korisnicima novih tehnologija i društvenih mreža, posebice mladima čiji je
stil života nerazdvojno uz njih vezan; potrebna su istraživanja ne samo tradicionalnih
240
korisnika, već i onih koji bi to potencijalno mogli biti, tj. nečlanovima (svega 12 posto
stanovnika Hrvatske su korisnici knjižnica, za razliku od nordijskih knjižnica gdje je
obuhvat stanovništva 90 posto);
razumjeti društveno okruženje unutar kojega knjižnice djeluju i korespondiraju sa
strategijama sektora koji su ključni za razvoj hrvatskog društva i poboljšanje uvjeta
života građana Republike Hrvatske;
potreba veće prisutnosti knjižnica u javnim politikama, odnosno sustavna,
organizirana i kontinuirana knjižnična politika promocije i zagovaranja na svim
razinama: lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj.
Znanstveni doprinos doktorskog rada
Intencija pisanja ovog doktorskog rada je doprinijeti kako boljem razumijevanju utjecaja
složenih društvenih procesa na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće na djelovanje narodnih knjižnica,
tako i na prepoznavanje uloga i utjecaja narodnih knjižnica na život svojih lokalnih zajednica
i društva uopće. Shodno tome, prikupljena su nova saznanja, podaci i testirane hipoteze, čime
su obogaćena relativno rijetka sociološka istraživanja suvremenih knjižničarskih tema,
naročito u hrvatskim razmjerima. Rad je doveo do novih spoznaja i pomaka u metodološkim i
tematskim nalazima do kojih se došlo primjenom različitih istraživačkih metoda za
proučavanje narodnih knjižnica kao važnih čimbenika u suvremenom društvu. Na praktičnoj
razini rad je pokušao odgovoriti na središnje pitanje - kako povećati učinkovitost i korištenje
narodnih knjižnica u hrvatskom društvu.
241
POPIS LITERATURE
1. Aabø, Svanhild. The role and value of public libraries in the age of digital
technologies. // Journal of Librarianship and Information Science 37, 4(2005), 205-
211.
2. About EIFL. Dostupno na: http://www.eifl.net (30.4.2015.)
3. About NAPLE Sister Libraries. Dostupno na: http://sisterlibrariesnaple.wordpress.
com/about/ (26.6.2015.)
4. Anderson, Barbara L. The library as community center. // Library trends 42, 3(1994),
395-403. Dostupno na: http://www.ideals.illinois.edu/bitstream/handle/2142/7912/
librarytrendsv42i3d_opt.pdf?sequence=1 (13.4.2015.)
5. Anić, Božica. Čitaonice, knjižnice i koprivnička društva u 19. i prvoj polovici 20.
stoljeća. // Knjižnice i čitaonice grada Koprivnice 1650.-2010. : spomenica Knjižnice i
čitaonice Fran Galović Koprivnica / glavna urednica Dijana Sabolović-Krajina.
Koprivnica : Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica, 2010. Str. 47-68.
6. Anttiroiko, Ari-Veikko; Savolainen, Reijo. New premises of public library strategies
in the age of globalization. // Advances in Library Administration and Organization
25, (2007). 61-81.
7. Arns, Jenifer Weil. Libraries. // Encyclopedia of Library and Information Sciences :
Third Edition / Marcia J. Bates Editor-in-Chief, Mary Niles Maack Associate Editor.
Boca Raton : CRC Press ; Taylor and Frances Group, LLC, 2010. Str. 3281-3286.
8. As libraries become cultural hubs, TEDx events bring the community in. TEDxBLOG.
Dostupno na: http://blog.ted.com/as-libraries-become-cultural-hubs-tedx-events-bring-
the-community-in/ (30.4.2015.)
9. Bačić, Edita; Alemka Belan Simić. Prijedlog Zakona o knjižnicama i knjižničnoj
djelatnosti. Svezak 10, 10 (2008), 10-13.
10. Beacons of the information society : The Alexandria proclamation on information
literacy and lifelong learning. Dostupno na: http://www.ifla.org/publications/beacons-
of-the-information-society-the-alexandria-proclamation-on-information-literacy
(30.4.2015.)
11. Berndtson, Maija. Promijenjena uloga fizičkog prostora knjižnice. // 5. savjetovanje za
narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj Narodne knjižnice za sadašnjost i budućnost:
koncepti, arhitektura, tehnologija : zbornik radova, Lovran, 3.-6. listopada 2007.
Rijeka : Gradska knjižnica, 2009. Str. 104-119.
242
12. Biblioteka. // Enciklopedija Leksikografskog zavoda: sv. 1. Zagreb : Leksikografski
zavod FNRJ, 1955. Str. 476-478.
13. Bon, Milena. Knjižnice – kulturni, informacijski, izobraževalni, socialni in
komunikacijski centri. // Knjižnica - komunikacijsko i multikulturalno središte lokalne
zajednice : zbornik radova (8. savjetovanje za narodne knjižnice u Republici
Hrvatskoj, Sveti Martin na Muri, 2011.). Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica u
Zagrebu, 2012. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2012.
14. Bookstart. Dostupno na: http://www.bookstart.org.uk/ (30.4.2015.)
15. Borgman, Christine L. Od Gutenbergova izuma do globalnoga informacijskog
povezivanja : pristup informaciji u umreženom svijetu. Lokve : Naklada Benja ; Zadar
: Gradska knjižnica Zadar, 2002.
16. Buckland, Michael. Preoblikovanje knjižničnih službi i usluga : program. Lokve :
Naklada Benja ; Rijeka : Gradska knjižnica Rijeka, 2000.
17. Castells, Manuel. Informacijsko doba : ekonomija, društvo i kultura. Sv. 1: Uspon
umreženog društva. Zagreb : Golden marketing, 2000.
18. Castells, Manuel. Informacijsko doba : ekonomija, društvo i kultura. Sv. 2: Moć
identiteta. Zagreb : Golden marketing, 2002.
19. Castells, Manuel. Informacijsko doba : ekonomija, društvo i kultura. Sv. 3: Kraj
tisućljeća. Zagreb : Golden marketing, 2003.
20. Cheng, Tay Ai; Valerie Siew. Doing more with limited resources - a case study of the
Singapore public library. Dostupno na: https://metlib2012.files.wordpress.com
/2012/06/metlib2012_singaporepubliclibrary.pdf (15.8.2015.)
21. Cifrić, Ivan. Tranzicija i transformacija. // Društveni razvoj i ekološka modernizacija /
urednik Ivan Cifrić. Zagreb : Hrvatsko sociološko društvo, 1998. Str. 48-78.
22. Cifrić, Ivan. Tranzicijski izazovi i globalizacijski kontekst. // Društveni razvoj i
ekološka modernizacija / urednik Ivan Cifrić. Zagreb : Hrvatsko sociološko društvo,
1998. Str. 79-108.
23. Cordes, Sean. Broad horizons : the role of the multimodal literacy in 21st century
library. Dostupno na: http://www.ifla.org/files/hq/papers/ifla75/94-cordes-en.pdf
(30.4.2015.)
24. Cotera, Maria. Doba oskudice : iskustvo Ujedinjenog Kraljevstva. // Slobodan pristup
informacijama : 10. okrugli stol : zbornik radova / uredile Alemka Belan-Simić i
Aleksandra Horvat. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2011.
243
25. Cvjetičanin, Veljko. Kriza i mogući raspleti. // Modernost i modernizacija : zbornik
radova / priredio Rade Kalanj. Zagreb : Sociološko društvo Hrvatske, 1990. Str. 17-26.
26. Čaldarović, Ognjen. Urbano društvo na početku 21. stoljeća : osnovni sociološki
problemi i dileme. Zagreb : Naklada Jasenski i Turk ; Hrvatsko sociološko društvo,
2011.
27. Čitateljski klub za mlade. Dostupno na: http://www.knjiznica-koprivnica.hr
/knjiznica/default_citateljski.asp?sid=4047 (30.4.2015.)
28. D'Angelo, Ed. Barbarians at the gates of the public library : how postmodern
consumer capitalism threatens democracy, civil education and the public good.
Duluth, Minnesota : Library Juice Press LLC, 2006.
29. Druga prilika : izazovi i perspektive u radu s beskućnicima : zbornik radova / uredila
Sanja Bunić. Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, 2013.
30. Društveni razvoj i ekološka modernizacija / urednik Ivan Cifrić. Zagreb : Hrvatsko
sociološko društvo, 1998.
31. Duverger, Maurice. Janus – dva lica Zapada. Zagreb : Globus, 1980.
32. E-katalog. Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica. Dostupno na:
https://library.foi.hr/m3/k.aspx?b=20 (30.4.2015.)
33. Elmborg, James K. Libraries as the spaces between us : recognizing and valuing the
third space. Iowa Research Online : The University of Iowa's Institutional Repository.
Dostupno na: http://ir.uiowa.edu/cgi/viewcontent.cgi?article=1008&context=
slis_pubs (30.4.2015.).
34. Enright, Nathaniel F. The violence of information literacy : neoliberalism and the
human as capital. // Information literacy and social justice : radical professional praxis
/ ed. Lua Gregory and Shana Higgins. Sacramento, CA : Library Juice Press, 2013.
Str. 15-38.
35. Etički kodeks Hrvatskoga knjižničarskog društva. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 45,
3-4(2002), 322.
36. Europeana. Dostupno na: http://www.europeana.eu (30.4.2015.)
37. From the Lisbon strategy to Europe 2020 / edited by Višnja Samardžija, Hrvoje
Butković. Institute for International Relations – IMO, Zagreb, 2010. Dostupno na:
http://www1.zagreb.hr/euzg/eu_publikacije/From_the_lisbon_strategy_to_europe_202
0.pdf (30.4.2015.)
38. Giddens, Anthony. Odbjegli svijet : kako globalizacija oblikuje naše živote. Zagreb :
Klub studenata sociologije Diskrepancija ; Naklada Jesenski i Turk, 2005.
244
39. Gorman, Michael. Postojana knjižnica : tehnologija, tradicija i potraga za ravnotežom.
Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2006.
40. Goulding, Anne. Public libraries in the 21st century : defining services and debating
the future. Aldershot : Ashgate Publishing Company, 2006.
41. Grošinić, Anica. Izgradnja i opremanje narodnih knjižnica – hrvatska iskustva. //
Narodne knjižnice u novoj Europi 5 : utjecaj globalizacije i informatizacije na narodne
knjižnice u tranzicijskim zemljama : zbornik radova / urednica Tatjana Nebesny.
Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica, 2003. Str. 203-220.
42. Gradska knjižnica i čitaonice „Metel Ožegović“ Varaždin. Dostupno na:
http://knjiznica-vz.hr/ (30.4.2015.)
43. Gradska knjižnica Zadar. Dostupno na http://www.gkzd.hr/ (30.4.2015.)
44. Gradska knjižnica Zadar 2014. godišnje izvješće / Zadar Public Library 2014 Annual
Report. Dostupno na: http://www.gkzd.hr/sites/default/files/gi_2014_w.pdf
(30.4.2015.)
45. Guidelines for library-based literacy programs : some practical suggestions. The IFLA
Section on Reading, 2007. Dostupno na: http://archive.ifla.org/VII/s33/project/
literacy.htm (30.4.2015.)
46. Hayes, Robert M. Library automation : history. // Encyclopedia of Library and
Information Sciences : Third Edition. / Marcia J. Bates Editor-in-Chief, Mary Niles
Maack Associate Editor. Boca Raton : CRC Press ; Taylor and Frances Group, LLC,
2010. Str. 3281-3286.
47. Horvat, Aleksandra. Knjižnice između javnosti i privatnosti. // Horvat, Aleksandra ;
Danijela Živković : Između javnosti i privatnosti ; Knjižnice u vremenu e-knjige.
Zagreb : Hrvatska sveučilišna naklada, 2012. Str. 9-89.
48. Horvat, Aleksandra. Knjižničarske vrijednosti. // Svezak : časopis Društva knjižničara
Bilogore, Podravine i Kalničkog prigorja 10, 10(2008), 9-10.
49. Horvat, Aleksandra. Slobodan pristup informacijama. Dostupno na:
http://dzs.ffzg.unizg.hr/text/horvat_slobodan.htm (30.4.2015.)
50. Horvat, Aleksandra. Uključivanje u društvo. Što može učiniti knjižnica? // Treći
okrugli stol o slobodnom pristupu informacijama Slobodan pristup infromacijama za
sve : Slobodan pristup informacijama : 2. i 3. okrugli stol : zbornik radova / uredile
Alemka Belan Simić i Aleksandra Horvat. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo,
2004. Str. 101-102.
245
51. Hromadžić, Hajrudin. Konzumerizam : potreba, životni stil, ideologija. Zagreb :
Jasenski i Turk, 2008.
52. Hromadžić, Hajrudin. Knjiga u „društvu znanja“ : tekst i autor u epohi kognitivnog
kapitalizma i novomedijsko-tehnološke digitalizacije. // Slobodan pristup
informacijama : 11. okrugli stol : zbornik radova / uredile Ana Barbarić i Ivana
Hebrang Grgić. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2012. Str. 3-13.
53. Hrvatska u 21. stoljeću : načela razvitka Republike Hrvatske. Dostupno na:
www.hrvatska21.hr (15.8.2015.)
54. Hrvatske knjižnice na meti : vodič. Zagreb : NSK, 1992.
55. Hurt, Charlena S.; Thomas L. Findley. Library architecture and design. //
Encyclopedia of Library and Information Sciences : Third Edition / Marcia J. Bates
Editor-in-Chief, Mary Niles Maack Associate Editor. Boca Raton : CRC Press ;
Taylor and Frances Group, LLC, 2010. Str. 3304-3312.
56. Idea Stores. Dostupno na: https://www.ideastore.co.uk/ (15.8.2015.)
57. IFLA-ine smjernice za narodne knjižnice : 2. hrv. izd. (prema drugome izmijenjenom
izdanju izvornika) / uredile Christie Koontz i Barbara Gubbin. Zagreb : Hrvatsko
knjižničarsko društvo, 2011.
58. Information literacy and social justice : radical professional praxis / ed. Lua Gregory
and Shana Higgins. Sacramento, CA : Library Juice Press, 2013.
59. Internet Manifesto 2014. Dostupno na: http://www.ifla.org/publications/node/224
(30.4.2015.)
60. Izjava Knjižnice i intelektualna sloboda (1999). Dostupno na: http://dzs.ffzg.unizg.
hr/text/kiis.htm (30.4.2015.)
61. Izvješće o radu i poslovanju Gradske knjižnice i čitaonice „Metel Ožegović“ Varaždin
za 2014. Dostupno na: http://knjiznica-vz.hr/images/stories/izvjesce14.pdf
(30.4.2015.)
62. Izvješće o radu Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica u 2014. godini.
Dostupno na: http://www.knjiznica-koprivnica.hr/knjiznica/dokumenti/Izvjesce_
o_radu_Knjiznice_za_2014.pdf (30.4.2015.)
63. Izvješće o radu Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica u 2013. godini.
Dostupno na: http://www.knjiznica-koprivnica.hr/knjiznica/dokumenti/Izvjesce_
o_radu_Knjiznice_za_2013.pdf (30.4.2015.)
246
64. Jelušić, Srećko; Ivanka Stričević. Informacijske potrebe i čitateljski interesi građana
Hrvatske. // Knjiga i slobodno vrijeme : zbornik radova / uredništvo Elli Pecotić /et
al./. Split : Gradska knjižnica Marka Marulića, 2011. Str. 16-31.
65. Kalanj, Rade. Modernost, društvene klase i dekonstrukcija radikalnih vizija. //
Modernost i modernizacija : zbornik radova / priredio Rade Kalanj. Zagreb :
Sociološko društvo Hrvatsake, 1990. Str. 65-80.
66. Katalenac, Dragutin. Mogućnost primjene benchmarkinga u upravljanju knjižnicama.
// Knjižničarstvo: glasnik Društva knjižničara Slavonije i Baranje 6, 1-2(2000), 29-45.
67. Katalenac, Dragutin. Narodne knjižnice i novi mediji : upravljanje novim uslugama u
narodnim knjižnicama. // Narodne knjižnice u novoj Europi : utjecaj globalizacije i
informatizacije na narodne knjižnice u tranzicijskim zemljama : zbornik radova /
urednica Tatjana Nebesny. Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica,
2003. Str. 178-188.
68. Katalenac, Dragutin. Plivati protiv struje : hrvatske narodne knjižnice i problemi
društvene isključenosti. // Stručni skup Narodne knjižnice i problemi društvene
isključenosti : zbornik radova / urednik Dragutin Katalenac. Osijek : Gradska i
sveučilišna knjižnica, 2003. Str. 13-19.
69. Kerslake, Evelyn; Margaret Kinnel. The social impact of public libraries : a literature
review. London : BL Research and Innovation Centre, 1997.
70. Knjižnica (biblioteka). // Hrvatska enciklopedija : sv. 6 (Kn-Mak). Zagreb :
Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2004. Str. 12-15.
71. Knjižnica i čitaonica “Fran Galović” Koprivnica. Dostupno na: http://www.knjiznica-
koprivnica.hr/ (30.4.2015.)
72. Knjižnice. // Strategija kulturnog razvitka : dokument. / urednici dr. sc. Biserka
Cvjetičanin i prof. dr. sc. Vjeran Katunarić. Zagreb : Ministarstvo kulture Republike
Hrvatske, 2003. Str. 98-100.
73. Knjižnice i čitaonice grada Koprivnice 1650.-2010. : spomenica Knjižnice i čitaonice
Fran Galović Koprivnica / glavna urednica Dijana Sabolović-Krajina. Koprivnica :
Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“, 2010.
74. Knjižnice za slijepe u informacijsko doba : smjernice za razvoj službi i usluga / uredile
Rosemary Kavanagh; Beatrice Christensen Sköld. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko
društvo, 2006. Str. 11-12.
247
75. Knjižnična usluga za slijepe i slabovidne - stanje i perspektive : zbornik radova /
uredila Dijana Sabolović-Krajina. Koprivnica : Knjižnica i čitaonica ˝Fran Galović˝,
2013.
76. Knjižnična usluga za slijepe i slabovidne. Dostupno na: http://www.knjiznica-
koprivnica.hr/knjiznica/defaultcont.asp%3Fid%3D1%26n%3D5? (30.4.2015.)
77. Koprivnička agora 21 : kultura i obrazovanje u Koprivnci u kontekstu EU : ciklus
okruglih stolova i tribina. Dostupno na: http://www.knjiznica-koprivnica.hr/knjiznica
/defaultcont.asp?id=8&n=5 (30.4.2015.)
78. Koprivnička kulturna baština. Dostupno na: http://kkb.arhivx.net/ (30.4.2015.)
79. Koprivničko-križevačka županija. // Županijske matične službe za narodne knjižnice
RH : izvještaj o radu za 2014. : plan rada za godinu 2015. Zagreb : Nacionalna i
sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Hrvatski Zavod za knjižničarstvo, Matična služba za
narodna knjižnice. /2015./. Str. 24-25.
80. Kulturna politika Republike Hrvatske : nacionalni izvještaj 1996.-1998. : europski
program vrjednovanja nacionalnih kulturnih politika. Zagreb : Ministarstvo kulture
Republike Hrvatske, 1998.
81. Kvaliteta života u Republici Hrvatskoj i rizik od socijalne isključenosti : kvantitativno
istraživanje na općoj populaciji. Zagreb : UNDP, 2006
82. Lauridsen, Jens. The library in urban space. // Library space : inspitration for buildings
and design / ed. By Hellen Niegaard, Jens Lauridsen and Knud Schulz. Copenhagen :
Danish Library Association, 2008. Str. 23 -26.
83. Lison, Barbara. Internet usluge u njemačkim narodnim knjižnicama – izazovi
umreženog društva. // Narodne knjižnice u novoj Europi : utjecaj globalizacije i
informatizacije na narodne knjižnice u tranzicijskim zemljama : zbornik radova /
urednica Tatjana Nebesny. Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica,
2003. Str. 61-70.
84. Lukić, Darko. Koristiti ili trošiti proračunski novac? // Organizacijski razvoj i
strateško planiranje u kulturi Grad Zagreb / ur. Sanjin Dragičević i Tihomir Žiljak.
Zagreb : Pučko otvoreno učilište Zagreb, 2008. Str. 11-27.
85. Manifest iz Oeirasa PULMAN plan za e-Europu. // HKD Novosti 22/23, lipanj 2003.
Dostupno na: http://www.hkdrustvo.hr/datoteke/19 (30.4.2015.)
86. Međunarodno savjetovanje Knjižnice europskih gradova u 21. stoljeću, Varaždin, 4.-
7.11. 1998. / glavni i odgovorni urednik Marijan Kraš. Varaždin : Gradska knjižnica
Metel Ožegović, 1998.
248
87. Mesić, Đurđa. Narodna knjižnica : prilog određenju pojma. // Zbornik radova
(Fakultet organizacije i informatike Varaždin), 15(1991). Str. 145-159.
88. Mesić, Đurđa. Narodne biblioteke u Jugoslaviji između dva rata. // Informatologia
Jugoslavica 22, 1-2(1990), 87-100.
89. Mjesečni statistički bilten : Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područni ured Križevci
23, 12(2014), 24-25 (Tablica 16).
90. Narodne knjižnice i problemi društvene isključenosti : zbornik radova / urednik
Dragutin Katalenec. Osijek : Gradska i sveučilišna knjižnica [etc.], 2003.
91. Narodne knjižnice izazov promjena : zbornik radova : međunarodno savjetovanje,
Lovran, 25. i 26. rujna / urednice Marija Šegota-Novak i Vesna Turčin. Rijeka :
Gradska biblioteka Rijeka ; Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1997.
92. Neumreženi : lica socijalne isključenosti u Hrvatskoj : izvješće o društvenom razvoju,
Hrvatska 2006. Zagreb : UNDP, 2006.
93. Niegaard, Hellen. Digital drive and room for contemplation : library transformation –
international tendencies. // Library space : inspiration for buildings and design / ed.
by Hellen Niegaard, Jens Lauridsen and Knud Schulz. Copenhagen : Danish Library
Association, 2008. Str. 14-22.
94. Niegaard, Hellen. „Something is changing in the state of Denmark“ : six aspects of
current Danish library developmen“. // Library space : inspiration for buildings and
design / ed. by Hellen Niegaard, Jens Lauridsen and Knud Schulz. Copenhagen :
Danish Library Association, 2008. Str.7-10.
95. Nova pomagala za novo tisućljeće : radni materijali / 32. skupština Hrvatskoga
knjižničarskog društva, Lovran, 20. - 23. rujna 2000.
96. Opća deklaracija o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda. Dostupno na:
http://www.ffzg.unizg.hr/hre-edc/Deklaracijaljp.pdf (30.4.2015.)
97. Oppenheim, Charles; Daniel Smithson. What is the hybrid library? // Journal of
Information Science, 25(1999), 97-112.
98. Pateman, John; John Vincent. Public libraries and social justice. Farnham, England ;
Burlington, USA : Ashgate, 2010.
99. Perkov, Davor. Uspješni pojedinci su cjeloživotni studenti : predavanje. Koprivnica,
3.10.2014. Dostupno na: http://www.perkov-savjetovanje.hr/USPJESNI_POJEDINCI
_SU_CJELOZIVOTNI_STUDENTI_Kc.pdf (11.12.2014.)
100. Petrić, Danijela; Gordana Bonta; Marija Sesvečan. Igrajmo se! Čitaj mi! : priče, igre i
pjesmice za bebe i malu djecu : preporuke roditeljima za poticanje rane pismenosti /
249
glavna urednica Dijana Sabolović-Krajina. Koprivnica : Knjižnica i čitaonica ˝Fran
Galović˝, 2012.
101. Petrić, Hrvoje. Prve knjižnice i čitaonice u Koprivnici (1650.-1869.). // Knjižnice i
čitaonice grada Koprivnice 1650.-2010. : spomenica Knjižnice i čitaonice Fran
Galović Koprivnica / glavna urednica Dijana Sabolović-Krajina. Koprivnica :
Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“, 2010. Str. 15-29.
102. Ploug Dahlkild, Nan Christian. Library architecture : history. // Encyclopedia of
library and information sciences / Marcia J. Bates, editor-in-chief. Boca Raton : CRC
Press, Taylor & Francis Group, 2010. Str. 3313-3325.
103. Pokretne knjižnice u Hrvatskoj : zbornik radova (10. okrugli stol o pokretnim
knjižnicama i 4. festival hrvatskih bibliobusa ˝Od kočije do suvremenog bibliobusa˝,
Karlovac, 15. travnja 2011.) / uredile Ljiljana Vugrinec, Ljiljana Črnjar, Frida Bišćan.
Zagreb [etc.] : Hrvatsko knjižničarsko društvo [etc.], 2012.
104. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. Zagreb : Državni zavod za statistiku,
2011. Dostupno na: http://www.dzs.hr/Hrv/censuses/census2011/censuslogo.htm
(30.4.2015.)
105. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. Stanovništvo prema spolu i starosti.
Zagreb : Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, 2013. Dostupno na:
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/SI-1468.pdf (15.6.2015.)
106. Pors, Niels Ole. Burning platforms and melting icebergs : an exploratory analysis of
present strategic challenges and cross-pressures in the public libraries. // Performance
Measurement and Metrics 11, 1(2010), 9-24. Dostupno na: http://www.emeraldinsight.
com/doi/pdfplus/10.1108/14678041011026838 (15.8.2015.)
107. Poslovanje i usluge narodnih knjižnica u Republici Hrvatskoj u godini 2014. Zagreb :
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, Hrvatski Zavod za knjižničarstvo,
Matična služba za narodna knjižnice, /2015./. Dostupno na: http://www.nsk.hr/wp-
content/uploads/2012/01/Poslovanje-i-usluge-narodnih-knji--nica-RH-u-2014.-----
analize-i-komentari-voditelja---upanijskih-mati--nih-slu--bi.pdf (15.6.2015.)
108. Pravilnik o matičnoj djelatnosti knjižnica u Republici Hrvatskoj. // Narodne novine
43(2001). Dostupno na: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/232299.html
(30.4.2015.)
109. Pravilnik o pružanju usluga i korištenju knjižnične građe. Dostupno na:
http://www.knjiznica-koprivnica.hr/knjiznica/dokumenti/pravilnik_pruzanje_usluga
_i_knj_gradje.PDF (30.4.2015.)
250
110. Pravilnik o zaštiti knjižnične građe. // Narodne novine 52(2005). Dostupno na:
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288524.html (30.4.2015.)
111. Prema društvima znanja : UNESCO-ovo Svjetsko izvješće. Zagreb : Educa, 2007.
112. Priopćenje. Bruto domaći proizvod za Republiku Hrvatsku, NKPJS – 2. razina i
županije u 2011. Zagreb : Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, 2014. .
Dostupno na: http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2014/12-01-02_01_2014.htm
(15.6.2015.)
113. Priznanje „Knjižnica godine“ za 2013.g. Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“
Koprivnica. Dostupno na: http://www.hkdrustvo.hr/hr/obavijesti/odabrana
_novost/579/?target= (30.4.2015.)
114. Priznanje „Knjižnica godine“ Gradskoj knjižnici Zadar. Dostupno na:
http://www.hkdrustvo.hr/hr/obavijesti/odabrana_novost/508/?target= (30.4.2015.)
115. Program “Knjižnica je više od knjiga – zajedno do zapošljavanja“. Dostupno na:
http://www.knjiznica-koprivnica.hr/knjiznica/defaultcont.asp?id=7&n=5 (30.4.2015.)
116. Program “Zelena knjižnica“. Dostupno na: http://www.knjiznica-koprivnica.hr
/knjiznica/defaultcont.asp?id=10&n=5 (30.4.2015.)
117. Program „Zdravstvene infomacije“. Dostupno na: http://www.knjiznica-koprivnica.hr
/knjiznica/defaultcont.asp?id=6&n=5 (30.4.2015.)
118. Program rada Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica u 2015. godini.
Dostupno na: http://www.knjiznica-koprivnica.hr/knjiznica/dokumenti/PROGRAM
_RADA_ZA_2015.pdf (30.4.2015.)
119. Public libraries 2020 : building stronger EU communities. Dostupno na:
http://www.publiclibraries2020.eu/ (30.4.2015.)
120. Puljiz, Vladimir. Socijalna sigurnost između gospodarstva i politike u Hrvatskoj. //
Gospodarsko-socijalni izazovi u tranzicijskim zemljama / uredio Stjepan Baloban.
Zagreb : Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, 2001. Str. 157-173.
121. Report on the role of public arts and cultural institutions in the promotion of cultural
diversity and intercultural dialogue : European agenda for culture : work plan for
culture 2011-2014. Bruxelles : European Union, 2014. Str. 58. Dostupno na:
http://ec.europa.eu/culture/library/reports/201405-omc-diversity-dialogue_en.pdf
(30.4.2015.)
122. Resolution on the role of libraries in modern societies.The European Parliament, 1998.
Dostupno na: http://cordis.europa.eu/libraries/en/reportrole.html (30.4.2015.)
251
123. Robertson, Robert. Globalization : social theory and global culture. London : Sage,
1992.
124. Rusbridge, Chris. Toward the Hybrid Library. // D-Lib Magazine, July/August 1998.
Dostupno na: http://www.dlib.org/dlib/july98/rusbridge/07rusbridge.html (30.4.
2015.)
125. Sabolović-Krajina, Dijana. From digitization of local newspapers to the portal of
hometown cultural heritage – a step by step digitization strategy available to small
communities. Dostupno na: http://conference.ifla.org/past-wlic/2012/119-krajina-
en.pdf (30.4.2015.)
126. Sabolović-Krajina. Dijana. Gradska knjižnica i čitaonica u Koprivnici 1945.-1994. //
Knjižnice i čitaonice grada Koprivnice 1650.-2010. : spomenica Knjižnice i čitaonice
Fran Galović Koprivnica / glavna urednica Dijana Sabolović-Krajina. Koprivnica :
Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica, 2010.
127. Sabolović-Krajina, Dijana. In-house library training program supporting Roma people
– the power of networking in local community. Dostupno na: http://library.ifla.
org/96/1/125-krajina-en.pdf (30.4.2015.)
128. Sabolović-Krajina, Dijana. Library service for print disabled children and youth in
Public Library of Koprivnica – an isolated case or a role model for Croatian public
libraries? Dostupno na: http://archive.ifla.org/IV/ifla73/papers/156-Sabolovic-Krajina-
en.pdf (30.4.2015.)
129. Sabolović-Krajina, Dijana. Obnovljena i preuređena narodna knjižnica u lokalnoj
zajednici – istraživanje društvenog utjecaja i korisnosti : analiza slučaja Knjižnice i
čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica. // 5. savjetovanje za narodne knjižnice u RH
„Narodne knjižnice za sadašnjost i budućnost: koncepti, arhitektura, tehnologija :
zbornik radova“, Lovran, 3.-6. listopada 2007. Rijeka : Gradska knjižnica Rijeka,
2009. Str. 89-100.
130. Sabolović-Krajina, Dijana. Od zbirke za slijepe i slabovidne do kutka za čitanje na
drugačiji način : promišljanje budućnosti usluge za slijepe i slabovidne u Knjižnici
čitaonici „Fran Galović“ Koprivnica // Knjižnica - komunikacijsko i multikulturalno
središte lokalne zajednice : zbornik radova (8. savjetovanje za narodne knjižnice u
Republici Hrvatskoj, Sveti Martin na Muri, 2011.). Zagreb : Nacionalna i sveučilišna
knjižnica u Zagrebu, 2012. Str. 207-206.
131. Sabolović-Krajina, Dijana. Okrugli stol Managemet i marketing u narodnim
knjižnicama. // Narodne knjižnice u novoj Europi : utjecaj globalizacije i
252
informatizacije na narodne knjižnice u tranzicijskim zemljama : zbornik radova /
urednica Tatjana Nebesny. Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, Gradska knjižnica,
2003. Str. 102-110.
132. Sabolović-Krajina, Dijana. Reading and literacy – a way to the social inclusive library.
Dostupno na: http://conference.ifla.org/past-wlic/2011/114-krajina-en.pdf (26.6.
2015.)
133. Sabolović-Krajina, Dijana. Uloga narodnih knjižnica u poticanju čitanja. //
Međunarodno savjetovanje Knjižnice europskih gradova u 21. stoljeću : zbornik
radova. / ur. Marijan Kraš. Varaždin : Gradska knjižnica i čitaonica Metel Ožegović,
1998. Str. 145-152.
134. Sabolović-Krajina, Dijana. Usporedba pokretnih knjižničnih usluga u Koprivnici i
Sastamali, Finska. // Svezak : časopis Društva knjižničara Bilogore, Podravine i
Kalničkog prigorja 16, 16(2014), 93-94.
135. Sabolović-Krajina, Dijana; Kristian Ujlaki; Josipa Strmečki. Projekti digitalizacije
lokalne kulturne baštine Knjižnice i čitaonice “Fran Galović” Koprivnica (2007.-
2009.). // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 55, 2(2012), 149-162.
136. Sabolović-Krajina, Dijana; Ljiljana Vugrinec; Danijela Petrić. Knjižnična usluga za
slijepe i slabovidne u Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ Koprivnica : od projekta do
implementacije. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 53, 2(2010), 76-92.
137. Sabolović-Krajina, Dijana; Maja Gačan. Digital repository Cultural heritage of
Koprivnica : an example of local partnership. // Proceedings of the sixth SEEDI
Conference Digitization of Cultural and Scientific Heritage Zagreb, Croatia, 18-20
May 2011. Dostupno na: http://elib.mi.sanu.ac.rs/files/journals/ncd/25/ncd25052.pdf
(30.4.2015.)
138. Schneiders, Paul. A century of public libraries in the Netherlands. // Working for five
star libraries : international perspectives on a century of public libraries advocacy and
development : to mark 100 years Public library Association in the Netherlands 1908-
2008 / edited by Marian Koren. Den Haag : Vereniging von Openbare bibliotheken,
2008. Str. 19-25.
139. Seale, Maura The neoliberal library. // Information literacy and social justice : radical
professional praxis / ed. Lua Gregory and Shana Higgins. Sacramento, CA : Library
Juice Press, 2013. Str. 39-61.
140. Skat Nielsen, Gyda; Birgitta Irvall. Smjernice za knjižnične službe i usluge za osobe s
disleksijom. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004.
253
141. Smjernice nabavne politike Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica.
Dostupno na: http://www.knjiznica-koprivnica.hr/knjiznica/defaultcont.asp?id=65&n
=4 (30.4.2015.)
142. Smjernice za audiovizualnu i multimedijsku građu u knjižnicama i drugim
ustanovama. Zagreb : Hrvatsko kniižničarsko društvo, 2005.
143. Smjernice za informacijsku pismenost u cjeloživotnom učenju. Zagreb : Hrvatsko
knjižničarsko društvo, 2011.
144. Smjernice za knjižnične službe i usluge za gluhe / uredio John Michael Day. Zagreb :
Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2004.
145. Smjernice za knjižnične usluge za bolničke pacijente, starije osobe i osobe s posebnim
potrebama u ustanovama za trajnu skrb i smještaj. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko
društvo, 2009.
146. Smjernice za knjižnične usluge za djecu. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo,
2004.
147. Smjernice za knjižnične usluge za mladež / priređivači Pat Muller i Ivan Chew ; Web
2.0 i knjižnične usluge za mladež : uvod za knjižničare / priredio Ivan Chew. Zagreb :
Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2009.
148. Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne zajednice s IFLA-inim Manifestom
za multikulturalne knjižnicu : prvo hrvatsko izdanje prema trećem izdanju izvornika.
Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2010.
149. Smjernice za knjižničnu uslugu za bebe i djecu rane dobi. Zagreb : Hrvatsko
knjižničarsko društvo, 2008.
150. Smjernice za pokretne knjižnice. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2011.
151. Standardi za narodne knjižnice u Republici Hrvatskoj sa standardima za pokretne
knjižnice-bibliobuse. Narodne novine, 58/1999.
152. Statistički podaci o Koprivnici. Dostupno na: http://koprivnica.hr/o-
koprivnici/statisticki-podaci/ (30.4.2015.)
153. Status romske populacije u Republici Hrvatskoj (7.11.2011.). Dostupno na:
http://klinika.pravo.unizg.hr/content/status-romske-populacije-u-republici-
7.11hrvatskoj (6.9.2015.).
154. Stipanov, Josip. Knjižnica. // Kulturna politika Republike Hrvatske : nacionalni
izvještaj 1996.-1998. : europski program vrjednovanja nacionalnih kulturnih politika.
Zagreb : Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, 1998. Str. 195-200.
254
155. Stipanov, Josip. Knjižnice i društvo : od potrebe do mogućnosti. Zagreb : Školska
knjiga, 2010.
156. Stipčević, Aleksandar. Cenzura u knjižnicama. Zagreb : Filozofski fakultet, Zavod za
informacijske studije Odsjeka za informacijske znanosti, 1992.
157. Stipčević, Aleksandar. O savršenom cenzoru : iliti priručnik protiv štetnih knjiga i
njihova autora. Zagreb : Nakladni zavod Matice hrvatske, 1994.
158. Stipčević, Aleksandar. Socijalna povijest knjige u Hrvata. Knjiga 3. : od početka
hrvatskoga narodnog preporoda (1835.) do danas. Zagreb : Školska knjiga, 2008.
159. Strategija razvoja narodnih knjižnica u Republici Hrvatskoj do 2015. : nacrt
prijedloga. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu : Zavod za
knjižničarstvo, 2013. Dostupno na: http://www.nsk.hr/wp-content/uploads/2014/01/
Strategija-razvoja-narodnih-knji%C5%BEnica.pdf (30.4.2015.).
160. Strategija razvoja narodnih knjižnica u Republici Hrvatskoj 2013.-2015. Dostupno na:
http://www.hkdrustvo.hr/hr/novosti/odabrana_novost/507/ (30.4.2015.)
161. Strateški plan Ministarstva kulture Republike Hrvatske za razdoblje od 2012. do 2014.
Dostupno na: http://www.minkulture.hr/userdocsimages/NAJNOVIJE%20NOVOSTI/
Strateski%20plan%20Ministarstva%20kulture%202012%20-2014%20%20-
%20revidiran%20za%20web%2016042012.pdf (30.4.2015.)
162. Stričević, Ivanka. Predgovor. // Smjernice za knjižnične usluge za multikulturalne
zajednice s IFLA-inim Manifestom za multikulturalne knjižnicu : prvo hrvatsko
izdanje prema trećem izdanju izvornika. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo,
2010. Str. 7.
163. Strmečki, Josipa. Čitaonice i knjižnice u Koprivnici (1871.-1945.). // Knjižnice i
čitaonice grada Koprivnice 1650.-2010. : spomenica Knjižnice i čitaonice Fran
Galović Koprivnica / glavna urednica Dijana Sabolović-Krajina. Koprivnica :
Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“, 2010. Str. 30-42.
164. Stručni skup Narodne knjižnice i problemi društvene isključenosti : Osijek, studeni
2003. : zbornik radova / urednik Dragutin Katalenac. Osijek : Gradska i sveučilišna
knjižnica, 2003.
165. Šapro-Ficović, Marica. Život knjižnica pod granatama. Vijenac, 487 (1. Studenoga
2012.). Dostupno na:
http://www.matica.hr/vijenac/487/%C5%BDivot%20knji%C5%BEnica%20pod%20gr
anatama%20/ (15.8.2015.)
255
166. Špiranec, Sonja; Mihaela Banek Zorica. Informacijska pismenost : teorijski okvir i
polazišta. Zagreb : Zavod za informacijske studije, 2008.
167. Šporer, Željko. Protuslovlja globalizacije. // Globalizacija i njene refleksije u
Hrvatskoj / priredio Matko Meštrović. Zagreb : Ekonomski institut, 2001. Str. 3-24.
168. Štulhofer, Aleksandar. Krivudava staza hrvatske privatizacije. // Privatizacija i
modernizacija / urednici Ivan Rogić, Zdenko Zeman. Zagreb : Institut društvenih
znanosti „Ivo Pilar“, 1998. Str. 164-177.
169. Štulhofer. Nevidljiva ruka tranzicije. // Globalizacija i njene refleksije u Hrvatskoj /
priredio Matko Meštrović. Zagreb : Ekonomski institut, 2001. Str. 219-252.
170. Štulhofer, Aleksandar. Što kultura ima s tim? Sociokulturni kapital, civilnost i
hrvatsko društvo. // Sociokulturni kapital i tranzicija u Hrvatskoj / priredili Matko
Meštrović, Aleksandar Štulhofer. Zagreb : Hrvatsko sociološko društvo, 1998. Str.
161-172.
171. Šućur, Zoran. Socijalna isključenost : pojam, pristupi i operacionalizacija. // Revija za
sociologiju 35, 1/2(2004), 45-60.
172. Šundalić, Antun. Sustav vrijednosti u vrijeme politike zaborava. // Globalizacija i
njene refleksije u Hrvatskoj / priredio Matko Meštrović. Zagreb : Ekonomski institut,
2001. Str. 65-81.
173. TEDxKoprivnicaLibrary. Dostupno na: http://www.tedxkoprivnicalibrary.com/
(30.4.2015.)
174. The European Bureau of Library, Information and Documentation Associations,
EBLIDA. Dostupno na: http://www.eblida.org/ (30.4.2015.)
175. The Glasgow Declaration on Libraries, Information Services and Intellectual Freedom.
Dostupno na: http://www.ifla.org/publications/the-glasgow-declaration-on-libraries-
information-services-and-intellectual-freedom (30.4.2015.)
176. The Lyon Declaration on Access to Information and Development. Dostupno na:
http://www.lyondeclaration.org/ (30.4.2015.)
177. The plurality of literacy and its implications for policies and programmes. The Hague :
UNESCO, 2004. Dostupno na:
http://unesdoc.unesco.org/images/0013/001362/136246e.pdf (30.4.2015.)
178. Thorhauge, Jens. A new “Open library” concept. // Scandinavian Library Quaterly 44,
4(2011). Dostupno na: http://slq.nu/?article=a-new-open-library-concept (15.8.2015.)
179. Thorhauge, Jens. Agenda for the new library towards the knowledge society : three
waves of change in the modern library. // Nordic Public Libraries 2.0 / ed. Jonna
256
Holmgaard Larsen. København : Danish Agency for Libraries and Media, 2010. Str.
7-11.
180. Thorhauge, Jens. The Nordic cultural sphere and its public libraries. // Nordic Public
Libraries : the Nordic cultural sphere and its public libraries. / Editor Jens Thorhauge
etc. Københaven : The Danish National Library Authority, 2002. Str. 10-11.
181. /Thousend and one/ 1001 libraries to see before you die. Dostupno na:
http://1001libraries.wordpress.com/2014/08/17/name-of-the-library-public-library-
fran-galovic-in-koprivnica-croatia/ (30.4.2015.)
182. Tkalac Verčić, Ana; Dubravka Sinčić Ćorić; Nina Pološki Vokić. Priručnik za
metodologiju istraživačkog rada. Zagreb : M.E.P., 2010.
183. Treći okrugli stol o slobodnom pristupu informacijama Slobodan pristup
infromacijama za sve : Slobodan pristup informacijama : 2. i 3. okrugli stol : zbornik
radova / uredile Alemka Belan Simić i Aleksandra Horvat. Zagreb : Hrvatsko
knjižničarsko društvo, 2004.
184. Ujlaki, Kristian. Moderna knjižnica : Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica
1995.-2009. // Knjižnice i čitaonice grada Koprivnice 1650.-2010. : spomenica
Knjižnice i čitaonice Fran Galović / glavna urednica Dijana Sabolović-Krajina.
Koprivnica : Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“, 2010. Str. 115-171.
185. Ujlaki, Kristian; Josipa Strmečki. Obrazovanje i komunikacija u usluzi za slijepe i
slabovidne u Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ Koprivnica. // Vjesnik bibliotekara
Hrvatske 53, 2(2010),93-104.
186. UNESCOv manifest za narodne knjižnice iz 1994. Dostupno
na:http://dzs.ffzg.unizg.hr/text/UNESCOv_manifest_za_narodne_knjiznice.htm
(30.4.2015.)
187. Usherwood, Bob. Equity and excellence in the public library : why ignorance is not
our heritage. Hampshire : Ashgate, 2007.
188. Using research to promote literacy and reading in libraries : guidelines for librarians /
prepared by Lesley Farmer and Ivanka Stricevic. Den Hague : International Federation
of Library Associations and Institutions, 2011.
189. Usluge @ usluge.hr : radni materijali / 36. skupština Hrvatskoga knjižničarskog
društva, Pula, 1. - 4. listopada 2008. godine. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo,
2008.
257
190. Utjecaj globalne ekonomske krize na knjižnice i slobodan pristup informacijama. //
Slobodan pristup informacijama : 10. okrugli stol : zbornik radova / uredile Alemka
Belan-Simić i Aleksandra Horvat. Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2011.
191. Vienna Declaration. EBLIDA, 2009. Dostupno na:http://www.eblida.org/Activities/
EN_Vienna_Declaration%20%28English%29.pdf (30.4.2015.)
192. Vitori, Vera. Zastupljenost teme o arhitekturi, planiranju i izgradnji knjižnica u
literaturi – nedostaje li nam priručnik? // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 55, 3-4(2012),
79-102.
193. Vodosek, Peter. A time of new departure, of decline – or a glorius future? : one
hundred years of public libraries in Germany. // Working for five star libraries :
international perspectives on a century of public libraries advocacy and development :
to mark 100 years Public library Association in the Netherlands 1908-2008 / edited by
Marian Koren. Den Haag : Vereniging von Openbare bibliotheken, 2008. Str. 101-
116.
194. Vugrinec, Ljiljana. Lokacije i adaptacije Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“
Koprivnica. // Knjižnice i čitaonice grada Koprivnice 1650.-2010. : spomenica
Knjižnice i čitaonice Fran Galović Koprivnica / glavna urednica Dijana Sabolović-
Krajina. Koprivnica : Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“, 2010. Str. 172-189.
195. Vugrinec, Ljiljana. Pet godina knjižnične usluge za slijepe i slabovidne u Knjižnici i
čitaonci „Fran Galović“ Koprivnica : rezultati 2006.-2011. // Knjižnična usluga za
slijepe i slabovidne : stanje i perspektive : zbornik radova / uredila Dijana Sabolović-
Krajina. Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica, 2013. Str. 51-65.
196. Wigell-Ryynänen, Barbro. Finland. // Nordic Public Libraries : The Nordic cultural
sphere and its public libraries / editor Jens Thorhauge etc. Københaven : The Danish
National Library Authority, 2002. Str. 26-27.
197. Wilson, Thomas C. Sistemski knjižničar : oblikovanje uloga, definiranje vještina.
Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2006.
198. Wounded libraries in Croatia / editors Tatjana Aparac-Gazivoda and Dragomir
Katalenac. Zagreb : Croatian library association, 1993.
199. Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima. // Narodne novine 167/2003.
200. Zakon o elektroničkim medijima. // Narodne novine 122/2003.
201. Zakon o knjižnicama. // Narodne novine 105/1997., 5/1998., 104/2000.
202. Zakon o pravu na pristup informacijama. // Narodne novine 172/2003.
203. Zakon o zaštiti osobnih podataka. // Narodne novine 103/2003.
258
204. Žiljak, Tihomir. Učenje za organizacijski razvoj u kulturi. // Organizacijski razvoj i
strateško planiranje u kulturi Grad Zagreb / ur. Sanjin Dragičević i Tihomir Žiljak.
Zagreb : Pučko otvoreno učilište Zagreb, 2008. Str. 44-64.
205. Živković, Danijela. Knjižnice u vremenu e-knjige. // Horvat, Aleksandra ; Danijela
Živković. Između javnosti i privatnosti ; Knjižnice u vremenu e-knjige. Zagreb :
Hrvatska sveučilišna naklada, 2012. Str. 93-174.
206. Žižek, Slavoje. Druga smrt neoliberalizma. Zaprešić : Fraktura, 2010.
207. Županov, Josip. Integralno samoupravljanje – konac jedne utopije. // Modernost i
modernizacija : zbornik radova / priredio Rade Kalanj. Zagreb : Sociološko društvo
Hrvatske, 1990. Str. 45-63.
259
PRILOZI
POPIS PRILOGA
Prilog 1. Tablice 1-3. Usporedba poslovanja knjižnice u razdobljima 1995.-2006., 2007.-
2014. i 1995.-2014.
Prilog 2. Preslika plakata s uslugama i programima Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“
Koprivnica
Prilogu 3. Tablice 4-10. Usporedba poslovanja knjižnica u Koprivnici, Varaždinu i Zadru
Prilog 4. Protokol za provedbu intervjua s akterima u lokalnoj zajednici
Prilog 5. Anketni upitnik
Prilog 5a. Prijedlozi i komentari ispitanika anketnog upitnika na temu uloga i zadaća
knjižnice
Prilog 6. CD s transkriptima intervjua (na unutarnjoj strani stražnjih korica radnje)
260
PRILOG 1. Usporedba poslovanja koprivničke knjižnice u razdobljima 1995.-2006., 2007.-
2014. i 1995.-2014.
Podaci su preuzeti iz godišnjih izvješća o radu Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica od
1995. do 2014.
Tablica 1. Usporedba poslovanja koprivničke knjižnice 1995. i 2006. godine
Knjižnično poslovanje 1995. godina 2006. godina
Fond (broj knjiga / jedinica neknjižne građe) 68 000 / 0 100 000 / 3900
Broj članova knjižnice 4449 6276
Broj posjeta knjižnici 31 649 90 500
Broj posudbi 58 539 90 500
Nabava (broj knjiga / jedinica neknjižne građe) 3265 / 77 8000 / 1380
Tablica 2. Usporedba poslovanja koprivničke knjižnice 2007. i 2014.
Knjižnično poslovanje 2007. godina 2014. godina
Fond (broj svezaka knjiga / jedinica neknjižne građe) 115 591 / 3872 154 371 / 7000
Broj članova knjižnice 6893 8902
Broj posjeta knjižnici 98 507 124 559
Broj posudbi (knjiga i neknjižne građe) 145 209 176 870
Nabava (broj sv. knjiga / jedinica neknjižne građe) 8487 / 686 6657 / 504
261
Tablica 3. Usporedba poslovanja koprivničke knjižnice 1995. i 2014.
Knjižnično poslovanje 1995. godina 2014. godina
Fond (broj sv. knjiga / jed. neknjižne građe) 68 000 / 0 154 371 / 7000
Broj članova knjižnice 4449 8902
Broj posjeta knjižnici 31 649 124 559
Broj posudbi (knjiga i neknjižne građe) 58 539 176 870
Nabava (broj sv. knjiga / jedinica neknjižne građe) 3265 / 77 6657 / 504
262
PRILOG 2. Preslika plakata s uslugama i programima Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“
Koprivnica
263
PRILOG 3. Usporedba poslovanja knjižnica u u nekoliko gradova - Koprivnica,
Varaždin i Zadar (stanje 31.12.2014.)
Podaci su preuzeti iz izvješća o radu Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica, Gradske
knjižnice „Metel Ožegović“ Varaždin i Gradske knjižnice Zadar za 2014. godinu te Popisa
stanovništva, kućanstava i stanova 2011. Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske, 2013.
Tablica 4. Broj stanovnika, struktura gradskih knjižničnih mreža i županijske
nadležnosti (31.12.2014.)
Koprivnica Varaždin Zadar
Broj stanovnika
grada
30 872 47 055 75 062
Broj stanovnika
županije
115 582 175 951 170 017
Gradska knjižnična
mreža
Središnja knjižnica i
bibliobus
Središnja knjižnica, 1
ogranak
Središnja knjižnica, 4
ogranka, 2 bibliobusa
Županijska
nadležnost
5 narodnih knjižnica
2 bibliobusne službe
33 školskeknjižnice
4 narodne knjižnice i
58 školskih knjižnica
11 narodnih knjižnica
2 bibliobusne službe
60 školskih knjižnica
Tablica 5. Pokazatelji poslovanja u tri matične knjižnice u Koprivnici, Varaždinu i
Zadru (31.12.2014.)
Koprivnica Varaždin Zadar
Članovi 8902 10 673 15 826
Ukupan fond
knjižnične građe
162 071 258 208 264 385
Nabava Ukupno 7161
6657 sv. knjiga;
393 jed. e-građe;
42 jed. ostale
neknjižne građe;
96 naslova periodike
Ukupno 10 042
9073 sv. knjiga i
časopisa i 969 jed.
e- građe (CD-ROM-
a, DVD-a, CD-a);
89 naslova periodike
Ukupno 16 589
14 378 sv. knjiga;
2211 jed. e- građe;
1630 jedinica ostale
neknjižne građe;
115 naslova
periodike
Posudba u 2014.
Ukupno 176 870
169 642 sv. knjiga;
8634 jed. neknjižne
građe
Ukupno 345 399
254 758 sv. knjiga,
28 641 jed. e-građe
Ukupno 508 687
463 302 sv. knjiga,
45 385 jed. neknjižne
građe
264
Tablica 6. Pokazatelji ljudskih, prostornih i financijskih resursa matičnih knjižnica u
Koprivnici, Varaždinu i Zadru (31.12.2014.)
Koprivnica Varaždin Zadar
Ljudski resursi 22 zaposlenika:
2 NSS, 9 SSS, 4
VŠS, 6 VSS, 1 mr.sc.
Viša stručna zvanja:
2 viši knjižničari, 2
knjižničarski
savjetnici
22 zaposlenika:
2 NSS, 7 SSS, 1
VŠS, 12 VSS.
Nemaju viša
stručna zvanja
49 zaposlenika:
2 NSS, 20 SSS, 3
VŠS,17 VSS, 2
mr.sc.
Viša stručna
zvanja:
1 viši knjižničar, 1
knjižničarski
savjetnik
Prostorni resursi Zgrada na jednoj
lokaciji ukupne
površine 1058 m2 ;
140 m2 u
dislociranom
spremištu
Prostori na tri
lokacije, ukupne
površine 1388 m2;
481 m2
spremišta
Zgrada na jednoj
lokaciji ukupne
površine 1600 m2
55 m2
spremišta
Financijski resursi
(Prihodi i struktura
prihoda)
4.190.215,37 kn
Proračun Grada
3.042.796,08 kn
(72,6%), Županije
238.000 kn (5,7%),
Ministarstva kulture
567.181,29 kn
(13,5%), vlastiti
prihodi i ostali
prihodi 333.733,60
kn (8,2%)
4.028.237,24 kn
Proračun Grada
2.711.258,04 kn
(67,3%), Županije
78.596,59 kn (1,9%),
Ministarstva kulture
527.316,77 kn
(13,1%), vlastiti
prihodi i donacije
711.065,84 kn
(17,7%)
8.041.806,00 kn
Proračun Grada
5.223.217,00 kn
(66%), Županije
95.000,00 kn (1%),
Ministarstva kulture
838.431,00 kn (11%),
vlastiti prihodi
1.327.454,00 kn
(19%), ostali izvori
(donacije i kamate)
557.704 kn (3%)
Članarina NE naplaćuje se Naplaćuje se Naplaćuje se
Tablica 7. Organizacijska struktura (31.12.2014.)
Koprivnica Varaždin Zadar
Organizacija Odjeli: Dječji odjel,
Odjel za odrasle,
Stručno-znanstveni
odjel, Čitaonica tiska.
Odjeli: Odjel za
djecu, Odjel za mlade
Odjel strane
literature, Odjel za
Odjeli: Dječji odjel.
Odjel za odrasle,
Čitaonica tiska,
Studijska čitaonica i
265
Službe: Bibliobusna
služba, Služba
nabave i obrade,
Županijska matična
služba,
Računovodstvo-
tehnička služba
odrasle s čitaonicom
dnevnog tiska i
studijskom
čitaonicom,
Službe: Nabava i
obrada knjižnične
građe, Županijska
matična služba,
Tajništvo i
računovodstvo.
Zavičajna zbirka,
Mediateka
Službe:
Računovodstvo,
Nabava i obrada,
Županijska matična
služba, Služba za
odnose s javnošću
Upravljanje i
rukovođenje
ravnatelj, Upravno
vijeće, Stručno
vijeće;
voditelji odjela i
službi (razvojni tim);
projektni timovi
ravnatelj, Upravno
vijeće, Stručno
vijeće;
voditelji smjena,
voditelji odjela i
službi
ravnatelj, Upravno
vijeće, Stručno
vijeće;
voditelji smjena,
voditelji odjela i
službi, razvojni tim,
web-tim
Tablica 8. Kulturno-obrazovni programi (31.12.2014.)
Koprivnica Varaždin Zadar
Ukupan broj
programa /
događanja
256 355 2159
Za djecu / mlade 117 programa za
djecu i mlade s 2286
sudionika:
program „Knjige za
bebe“, pričaonice za
bebe i djecu do 3
godine i za djecu 4-6
godina, kompjutorske
i kreativne radionice
za djecu
osnovnoškolskog
uzrasta, knjižnična i
informatičko-
informacijske
poduke; organizirani
posjeti vrtića i škola;
susreti s piscima i
ilustratorima;
projekcije filmova za
308 programa za
djecu sa
7222 sudionika:
igraonice za bebe i
predškolsku djecu;
besplatno učenje
engleskog i
francuskog jezika;
susreti s piscima;
likovne igraonice;
izložbe likovnih
radova i knjiga;
kvizovi i drugi
programi:
obilježavanje važnih
datuma; (igraonica za
predškolsku djecu
već je gore
626 programa za
djecu i mlade
(nemaju podatak o
broju sudionika):
radionice za djecu od
3 do 7 godina uz
sudjelovanje roditelja;
čitateljski klubovi za
djecu od 8 do 12
godina i od 13 do 15
godina; organizirani
posjeti vrtića i škola;
susreti s piscima i
ilustratorima;
obilježavanje
blagdana i važnih
datuma; interaktivna
druženja u suradnji sa
školama i vrtićima;
266
djecu; obilježavanje
blagdana i važnih
datuma
navedena);
organizirani posjeti
vrtića i škola;
"kompjutorski kutić"
i društvene igre.
predavanja i radionice
za roditelje o odgoju
djece, projekcije
filmova za djecu;
predstave za djecu;
Dani lavande
Za mlade program „Mladi za
mlade“, čitateljski
klub za mlade
25 programa s 1887
posjetitelja:
tribine,
izložbe,stručni
skupovi, sastanci
udruga, književne
večeri i predavanja
program za tinejdžere
"Svaštarnica" ;
Potraga za Knjigom
ljeta na blogovima
Gradske knjižnice
Zadar; How yes no ...
ili Kako da učenje ne
bude mučenje?,
Besplatne repeticije
za učenike slabijeg
imovinskog stanja –
provode ga
umirovljeni profesori;
Klubovi čitatelja za
mlade
Za odrasle: 78 programa s 3954
sudionika;
književni susreti;
tematske tribine,
radionice i
predavanja
(Koprivnička agora
21; TEDxLibrary,
Zdravstvena
savjetovanja, Čitajmo
na drugačiji način,
Podrška Romima;
Zajedno do
zapošljavanja;
Osobni knjižničar -
knjižnična i
informatičko-
informacijska
poduka, Ljetne
tržnice knjiga; Dan
otvorenih vrata.
22 programa s 1300
posjetitelja:
predstavljanje pisaca,
knjiga, književne
večeri, obilježavanje
obljetnica pisaca,
predavanja, izložbe i
sl.
276 programa (bez
podataka o broju
posjetitelja):
Čitateljski klubovi za
odrasle; Perpetuum -
aktivnosti Knjižnice
za cjeloživotno
obrazovanje
(besplatni tečajevi
korištenja računala za
umirovljenike);
Dostava knjiga na
kućnu adresu za
osobe s invaliditetom
i nemoćne; Morski
utorak – mjesečne
tribine o tekućoj
problematici vezanoj
uz more – od
zakonodavstva do
zaštite mora.
Lokalne akcije i
manifestacije u
organizaciji
knjižnice:
Ljetne tržnice knjiga,
Koprivnica čita,
Čitajte pod suncobra-
nima, Dan otvorenih
vrata knjižnice,
Najčitatelj 2014. Zadar čita, Dani
lavande, Festival
dječjih klapa
267
Berba slikovnica u
gradskom parku
Uključivanje u
nacionalne akcije i
manifestacije:
Noć hrvatske knjige,
22.4.,
Tjedan cjeloživotnog
učenja,
Čitajmo o..., 23.10.,
Mjesec hrvatske
knjige, 15.10.-15.11.,
Dan hrvatskih
knjižnica, 11.11.
Noć hrvatske knjige,
22.4.,
Mjesec hrvatske
knjige, 15.10.-15.11.,
Dan hrvatskih
knjižnica, 11.11.
Čitaj mi! (predavanje
u vrtiću), akcija
prikupljanja
slikovnica pod
geslom Čitam dam,
sretan sam!
Nacionalni kviz za
poticanje čitanja
15.10.-30.10.2014.;
Čovječe, ispravi se! u
suradnji s UNICEF-
om
Noć hrvatske knjige,
22.4.,
Čitajmo o..., 23.9.,
Mjesec hrvatske
knjige, 15.10.-15.11.
Dan hrvatskih
knjižnica, 11.11.
Uključivanje u
međunarodne akcije i
manifestacije:
Europski tjedan
kretanja (rujan),
obilježavanje 8.9.,
Međunarodnog dana
pismnosti i 12.9.,
Dana sestrinskih
knjižnica
obilježavanje 8.9.,
Međunarodnog dana
pismenosti;
VAFI-
internacionalni
festival animiranog
filma djece i mladeži
22.4.-27.4.2014.
obilježavanje 8.9.,
Međunarodnog dana
pismnosti
Ostala ponuda
računala s pristupom
internetu;
informatička oprema
za slijepe i
slabovidne, posudba
e-čitača i tablet
računala, posudba
naočala s dioptrijom
računala s pristupom
internetu; dodatna
informacijska
oprema za
srednjoškolsku i
studentsku
populaciju za
obrazovni rad;
čitanje e-knjiga
putem e-čitača
Kindle
računala s pristupom
internetu; čitanje e-
knjiga putem e-čitača
Kindle ; Mediateka –
gledanje filmova,
igranje NintendoWii i
Microsoft Kinect-a s
popratnom opremom;
trezor za 24-satno
vrćanje knjiga i
ostlaih medija;
Mediteranski vrt;
kafić Libar
268
Tablica 9. Virtualne usluge (31.12.2014.)
Koprivnica Varaždin Zadar
Pristup internetu Besplatan Naplaćuje se Besplatan
Virtualne usluge e-katalog knjižnice;
mrežna stranica
knjižnice;
komercijalna baza
podataka (EBSCO);
izrada mjesečnog
newslettera s
najavom događanj;
sudjelovanje u
kooperativnoj online
usluzi Pitajte
knjižničare
e-katalog knjižnice;
mrežna stranica
knjižnice;
izrada mjesečnog
newslettera s
događanjima u
suradnji s Gradom (u
tiskanom i e-obliku)
e-katalog knjižnice;
mrežna stranica
knjižnice;
komercijalna baza
podataka (EBSCO);
izrada mjesečnog
newslettera s najavom
događanja;
sudjelovanje u
kooperativnoj online
usluzi Pitajte
knjižničare
Digitalizacija
zavičajne baštine
knjige, novine,
časopisi, razglednice,
grafike; projekt
digitalizacije opusa
Frana Galovića;
pokrenula prvi u RH
lokalni kooperativni
repozitorij
„Koprivnička
kulturna baština“
knjige, novine,
časopisi, razglednice,
dio ostavštine
Gustava Krkleca
(dokumenti,
fotografije, pisma,
faksimili)
projekt digitalizacije
opusa Ljube Stipišića
Delmate
269
Tablica 10. Stručno usavršavanje knjižničara i međunarodna suradnja (31.12.2014.)
Koprivnica Varaždin Zadar
Stručno usavršavanje
(prisustvovanje
stručnim skupovima)
37 domaća i 5 strana
stručna skupa i
programa
9 domaća stručna
skupa
6 domaćih i 4
međunarodna stručna
skupa i programa
(Su)organizacija
stručnih programa
5 programa 2 programa + 1
okrugli stol
6 programa
Izlaganja na stručnim
skupovima:
održano 15 izlaganja
održano 1 izlaganje
održano 8 izlaganja
Objavljivanje
stručnih članaka:
32 objavljena stručna
članka i priloga
1 stručni osvrt 2 objavljena stručna
rada
Međunarodna
suradnja:
sudjelovanje u 3
programa
međunarodne
suradnje
posjet kolega iz
Maribora;
International
Librarians Network
više programa
međunarodne
suradnje (Slovenija,
Njemačka...)
Ostalo: 2 djelatnika predaju
na Odsjeku za
informacijske
znanosti na
zadarskom sveučilištu
270
PRILOG 4. Protokol za provedbu intervjua s akterima u lokalnoj zajednici
Knjižnica i čitaonica “Fran Galović” Koprivnica
PROTOKOL ZA PROVEDBU INTERVJUA
S AKTERIMA U LOKALNOJ ZAJEDNICI
CILJ I SVRHA ISTRAŽIVANJA
Molim Vas da odvojite do pola sata vremena za razgovor o zadaćama i ulogama koje Knjižnica i
čitaonica “Fran Galović” ima u našoj okalnoj zajednici. Vaše mišljanje je važno za istraživanje koje
provodim u okviru izrade doktorskog rada na temu prilagodbe narodnih knjižnica u Hrvatskoj
promjenama u društvu. Vaši odgovori koristit će se isključivo za potrebe istraživanja.
Predstavnici lokalne uprave (zamjenik gradonačelnice / zamjenik župana)
Vaše mišljenje je važno za ovo istraživanje zato što predstavljate lokalnu upravu koja znatno utječe na
poziciju knjižnice i njezine pravce razvoja u strateškim dokumenatima lokalne zajednice.
Predstavnici manjina (slijepi i slabovidni, osobe s invaliditetom, Romi, nezaposleni, stariji)
Vaše mišljenje je važno za ovo istraživanje zato što predstavljate skupine građana Koprivnice za koje
pretpostavljamo da slabije koriste usluge i programe knjjižnice.
Predstavnici lokalne knjižničarske zajednice
Vaše mišljenje je važno za ovo istraživanje zbog pretpostavke da ste kao nositelji razvoja
knjižničarske djelatnosti odgovorni za njezino sadašnje i buduće djelovanje u zajednici.
Predstavnica medija
Vaše mišljenje je važno za ovo istraživanje zbog pretpostavke da značajno utječete na oblikovanje
javnog mnijenja o knjižnici.
271
DRUŠTVENI UČINAK KNJIŽNICE (POSLJEDICE DJELOVANJA KNJIŽNICE U
LOKALNOJ SREDINI)
1. Koja je, po Vašem mišljenju, najveća korist knjižnice za stanovnike Koprivnice / Županije /
članove Vaše udruge / korisnike knjižnice / građane?
2. Kojim strateškim ili razvojnim ciljevima Grada / Županije / Vaše udruge kojima knjižnica
doprinosi svojim djelovanjem?
3. Po Vašem mišljenju, doprinose li knjižničari kao profesija razvoju Grada / Županije /
djelovanju udruge / osobnom razvoju korisnika / informiranju javnosti? Molim Vas da
obrazložite svoj odgovor!
4. Prepoznaju li donositelji političkih odluka knjižnicu i knjižničare kao faktor razvoja lokalne
zajednice?
POTENCIJALI KNJIŽNICE U RAZVOJU LOKALNE ZAJEDNICE
1. Kako bi knjižnica mogla unaprijediti svoju djelatnost i biti još korisnija za stanovnike
Koprivnice / Županije / članove Vaše udruge / korisnike knjižnice / najširu javnost?
PROBLEMI KNJIŽNICE
1. Koji je po Vašem mišljenju najveći aktualni problem u djelovanju knjižnice?
2. Kako biste ga Vi riješili?
3. Što bi trebao učiniti Grad / Županija / ministarstva / netko drugi?
PROSTOR KNJIŽNICE KAO PRETPOSTAVKA MODELA KNJIŽNICE KAO SREDIŠTA
ZAJEDNICE
1. Po Vašem mišljenju, treba li Koprivnici nova zgrada gradske knjižnice? Molim, obrazložite!
2. Kada bi se gradila nova knjižnica, gdje bi trebala biti lokacija? Molim, obrazložite.
PRIJEDLOZI I SUGESTIJE
1. Ukoliko želite još nešto dodati ili predložiti na temu uloga i zadaća knjižnice, sada to možete
učiniti!
272
PRILOG 5. Anketni upitnik
273
274
275
276
PRILOG 5a. Prijedlozi i komentari ispitanika na temu uloga i zadaća knjižnice
Članovi
Ne želim dodati ništa, samo želim pohvaliti djelatnike knjižnice i zahvaliti im na srdačnosti i
osmijehu koji nam daju.
Treba u knjižni fond vratiti knjige otisnute za vrijeme SFRJ i one na ćirilici! Bilo je sramotnih
poteza s time u vezi, a knjige nisu krive za naš provincijalizam. Obogatiti knjižni fond u
svakom slučaju!
Voljela bih da omogućite on-line čitanje knjiga, to bi bilo odlično.
Privući više djece, srednjoškolaca i drugih građana. Organizirati neki vid takmičenja đaka
osnovnih škola.
Manje tražene a kvalitetne knjige završe u spremištu jer nema prostora u slobodnom pristupu.
Ekipa je odlična! Član sam od 1982. Gotovo ništa ne bih mijenjala.
Više stolica i stolova za čitanje u samoj knjižnici, u klimatiziranom prostoru.
Riješite rupu u radu tijekom ljeta!
Prijedlog za lokaciju nove zgrade knjižnice - ul. Đure Estera (prostor nekadašnje pučke
škole).
Knjižnica mora biti dostupna (arhitektonski) svim osobama s invaliditetom.
Ako ćemo biti studentski grad onda bi knjižnica trebala imati prostor za učenje i pratiti
programe koji se provode u gradu. Kao student nije bilo niti jedne knjige koju sam mogla
posuditi za učenje, sve je bilo zastarjelo. Sad radim u udrugama i pišem za novine i često
tražim u knjižnicama knjige po kojima bi pronašla informacije ali je fond slabi i zastarjeli
(kulturna baština, održivi razvoj).
Sve pohvale knjižničarima koji odgovorno i stručno rade svoj posao.
Mogu pohvaliti ravnateljicu i njene zaposlenike za njihovu stručnost i srdačnost i želju i trud
da se stalno usavršavaju i idu ukorak sa potrebama klijenata.
Prostor za učenje.
277
Rijetko koristim knjižnicu zbog arhitektonske nepristupačnosti.
Vaša uloga je vrlo vrijedna i u ovim uvjetima koje imate vrlo smo ponosni na vašu stručnost,
motivaciju i sveukupan rad. Hvala!
Programi potpore Romima su vrlo važni - osobito djeci i mladima…
Bio sam u barem pet knjižnica u RH ali Koprivnička knjižnica je najbolja. Potrebna je
zamjena prostora i lokacije. Knjižnica treba biti na velikoj površini i cijela u prizemlju. Sve
ostalo je za 10.
Nečlanovi
Ne znam da li posjedujete audio knjige za učenje stranih jezika. S obzirom da je sve više trend
da ljudi odlaze u inozemstvo bilo bi im lakše omogućiti učenje stranih jezika koji su im
potrebni za rad vani.
Vi budete ko banka sa svim tim uslugama koje planirate. Preveliki opseg planirate (npr.
uslugu Sve na jednom mjestu). Knjižnica - prva asocijacija je knjiga, internet, kulturni
događaji. Predlažem pomoć ako netko ide van da radite prijevod.
Jačanje solidarnosti, projekti koji bi se provodili s udrugama na području Koprivnice, rad s
osobama sa invaliditetom.
Uloga knjižnice - dostupnost svima - cijene članarine za stanovnike okolnih općina???
Ja mislim da je sve u najboljem redu.
Želim vam puno uspjeha u radu i ostvarivanju novih ciljeva i zadataka te veću potporu grada i
njegovih čelnika. SRETNO!!!
Sve je odlično!
Predlažem da se napravi neki vrt za čitanje knjiga kao u prirodi!
Začudile su me neke usluge koje knjižnice prije nisu nudile. Sviđa mi se pozicija knjižnice.
Možda da se proširi, ha?
278
DIJANA SABOLOVIĆ-KRAJINA rođena je 29.6.1959. u Koprivnici, gdje je završila
osnovnu i srednju školu. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je
filozofiju i sociologiju (1985.), a potom završila dvogodišnji dodiplomski studij
bibliotekarstva (1988.). Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu stekla je magisterij
iz društvenih, humanističkih i teoloških znanosti u području filozofije s temom „Nietzscheova
kritika uma“ (1994.).
Od 1985. godine radi u Knjižnici i čitaonici «Fran Galović» Koprivnica. Voditeljica je
općinske matične službe u razdoblju 1985.-1992. godine, voditeljica Studijskog odjela u
razdoblju 1992.-1995. godine, a ravnateljica od 1995. godine.
Postigla je znanstveno-istraživačko zvanje istraživač-suradnik za znanstveno područje
informacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1992.). Postigla je stručno
zvanje viši knjižničar (Ministarstvo kulture RH, Vijeće za knjižnice, 1993.), a potom
knjižničarski savjetnik (Ministarstvo kulture RH, Vijeće za knjižnice, 2008.).
Sudjelovala je u istraživačkim projektima Knjiga i čitanje (voditelj dr. sc. Đurđa Mesić,
Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 1993.-1995.), Čitateljske i informacijske
potrebe stanovništva Hrvatske (voditelj prof. dr. sc. Srećko Jelušić, Filozofski fakultet u
Osijeku, 2003.-2005.), International project «Building Culture of Literacy», 2005. (voditelj
dr. sc. James Wille, Internatinal Reading Association), Čitateljske i informacijske potrebe
stanovništva Hrvatske (voditelj prof. dr. sv. Srećko Jelušić, Filozofski fakultet u Zadru, 2009.-
2011.).
Studijske boravke imala je u knjižnicama u Danskoj (1993. i 2006.), Velikoj Britaniji (1996.),
Finskoj (2003.) i Njemačkoj (2000. i 2009.).
Objavila je tridesetak stručnih i znanstvenih radova. Aktivno s izlaganjima sudjelovala je na
četrdesetak domaćih i inozemnih stručnih i znanstvenih skupova.
Predavač je u Centru za stalno stručno usavršavanje u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u
Zagrebu.
Suurednica je dvije publikacije (zajedno s Gerry Shielom i Ivankom Stričević Literacy
Without Boundaries : Proceedings of the 14th European Conference on Reading, Zagreb,
Croatia, 2005 (2007.); zajedno s Dragicom Zlatar Projekt Knjižnična usluga za slijepe i
slabovidne (2007.). Urednica je tri knjige (Knjižnice i čitaonice grada Koprivnice 1650.-2010.
: Spomenica Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica, 2010.; Petrić, Danijela; Marija
Sesvečan; Gordana Bonta. Igrajmo se! Čitaj mi!: Priče, igre i pjesmice za bebe i malu djecu:
Preporuke roditeljima za poticanje rane pismenost, 2012.; Knjižnična usluga za slijepe i
slabovidne : zbornik radova, 2013.).
279
Član je Hrvatskoga knjižničarskog društva i Hrvatskoga čitateljskog društva. Predsjednica je
Hrvatskoga čitateljskog društva u razdoblju 1996.-2005. i član Europskog odbora
Međunarodne čitateljske udruge (IRA International Development in Europe Committee) u
razdoblju 1997.-2007. Predsjednica je Komisije za upravljanje Hrvatskoga knjižničarskog
društvo u razdoblju 2006.-2010., a potom njezin član; član je Komisije za osobe s posebnim
potrebama od 2010. te inicijator osnivanja Radne grupe za „zelene knjižnice“ Hrvatskoga
knjižničarskog društvo i njezin član od 2014.
Nagrađena je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za posebne zasluge u kulturi
RH Hrvatske (1998.) i Kukuljevićevom poveljom za izniman doprinos u hrvatskom
knjižničarstvu (2006.)
Popis objavljenih radova
1. Sabolović, Dijana. Neki aspekti socijalne integracije u koprivničkom naselju „Edvard
Kardelj“. // Podravski zbormik 11, 11 (1985), 104-113.
2. Sabolović, Dijana. Goethe i Hegel. // Ideje 3-4(15), 1987.
3. Sabolović-Krajina, Dijana. Društvo Akademičar u Koprivnici. // Podravski zbornik 15,
15(1989), 83-89.
4. Sabolović-Krajina, Dijana. Neki aspekti čitalačke kulture mladih. // Vjesnik bibliotekara
32, 1-4 (1989), 71-94.
5. Sabolović-Krajina, Dijana. Knjižnica samostana franjevaca u Koprivnici. // Podravski
zbornik 16, 16(1990), 52-59.
6. Sabolović-Krajina, Dijana. Vjerske zajednice i religije na koprivničkom području. //
Podravski zbornik, 1991.
7. Sabolović-Krajina, Dijana. Čitateljske navike tinejdžera u Hrvatskoj. // Vjesnik
bibliotekara 36, 1-4(1993), 59-66.
8. Sabolović-Krajina, Dijana. Studijski boravak u Danskoj. // Vjesnik bibliotekara 36, 1-
4(1993), 80-97.
9. Mesić, Đurđa; Danko Plevnik; Dijana Sabolović-Krajina. Građa za bibliografiju
proučavanja čitanja u Hrvatskoj i ostalim južnoslavenskim zemljama (osim Bugarske)
1862.-1990. // Informatologia 25,1993(3-4),45-59.
280
10. Sabolović-Krajina, Dijana. Povijest knjižnica koprivničkog kraja : obrazac
problematičnog napretka. // Čitaonički i knjižnični pokret u Hrvatskoj u 19. i 20. stoljeću
: zbornik radova sa znanstvenog skupa, Pazin, 15. studenoga 1993. / uredio Bruno
Dobrić. Pula : Sveučilišna knjižnica u Puli, 1996. Str. 47-53.
11. Sabolović-Krajina, Dijana. Uz 150 godina knjižničarstva u Koprivnici (1845-1896). //
Podravski zbornik 22, 22(1996), 95-103.
12. Sabolović-Krajina, Dijana. Odnosi s javnošću : izazov knjižničarskoj struci. // Vjesnik
bibliotekara 39, 1-2 (1996), 99-102.
13. Sabolović-Krajina, Dijana. Odnosi s korisnicima u britanskim i norveškim narodnim
knjižnicama. // Vjesnik bibliotekara 40, 3-4(1997), 97-104.
14. Sabolović-Krajina, Dijana. Uloga gradskih knjižnica u poticanju čitanja. // Međunarodno
savjetovanje “Knjižnice europskih gradova”: zbornik radova. Varaždin : Gradska
knjižnica i čitaonica “Metel Ožegović”, 1998. Str. 145-152.
15. Sabolović-Krajina, Dijana. Čitanje – sposobnost važnija nego ikada. // Riječi teške od
života : suvremene težnje u nastavi hrvatskoga jezika : zbornik. Bjelovar : Ogranak
Hrvatskog pedagoško-književnog zbora Bjelovarsko-bilogorske županije, 2003. Str.35-
42.
16. Sabolović-Krajina, Dijana. Okrugli stol «Management i marketing u narodnim
knjižnicama». // Narodne knjižnice u novoj Europi 5: utjecaj globalizacije i
informatizacije na narodne knjižnice u tranzicijskim zemljama : zbornik radova / urednica
Tatjana Nebesny. Zagreb : Knjižnice grada Zagreba, 2003. Str. 102-108.
17. Sabolović-Krajina, Dijana. Pokretne knjižnice u Finskoj // Okrugli stol Nove tehnologije i
usluge u pokretnim knjižnicama : zbornik izlaganja / urednik Dragutin Katalenac. Osijek
: Gradska i sveučilišna knjižnica, 2003. Str. 30-34.
18. Sabolović-Krajina, Dijana; Marjana Janeš-Žulj; Anica Šabarić. Potencijali narodnih
knjižnica u promociji kontinentalnog kulturnog turizma : primjer Koprivničko-križevačke
županije. // Hrvatske narodne knjižnice u svjetlu IFLINIH smjernica : zbornik radova.
Zagreb: Nacionalna i sveučilišna knjižnica, 2005.
19. Sabolović-Krajina, Dijana. Književnica Božena Loborec : prilog za biografiju. //
Podravina : časopis za multidisciplinarna istraživanja (Znanstveni skup Žene u povijesti
Podravine) 5, 12(2007), 58-73.
281
20. Sabolović-Krajina, Dijana. Library service for print disabled children and youth in the
Public Library of Koprivnica : isolated case or a model for Croatian public libraries? //
Proceedings of the World library and information congress “Libraries for the future:
Progress, Development and Partnership” : 72nd IFLA General conference and council,
19-23 August 2007, Durban, South Africa. Dostupno na: http://www.ifla.org/IV
/ifla73/papers/156-Sabolovic-Krajina-en.pdf (26.6.2015.)
21. Sabolović-Krajina, Dijana. Knjižnice i čitaonice između ideologije, politike i struke : uz
160 godina organiziranog čitanja u Koprivnici od 1846. do 2006. // Stručni skup «Iz
povijesti naših knjižnica», Daruvar, 16.11.2007. : zbornik radova. / ur. Z. Renić i I. Pejić.
Zagreb : Hrvatsko knjižničarsko društvo, 2009. Str. 52-63.
22. Sabolović-Krajina, Dijana. Obnovljena i preuređena narodna knjižnica u lokalnoj
zajednici – istraživanje društvenog utjecaja i korisnosti : analiza slučaja Knjižnice i
čitaonice „Fran Galović“ Koprivnica. // 5. savjetovanje za narodne knjižnice u RH
„Narodne knjižnice za sadašnjost i budućnost: koncepti, arhitektura, tehnologija : zbornik
radova“, Lovran, 3.-6. listopada 2007. Rijeka : Gradska knjižnica Rijeka, 2009. Str. 89-
100.
23. Sabolović-Krajina, Dijana; Ljiljana Vugrinec; Danijela Petrić. Knjižnična usluga za
slijepe i slabovidne u Knjižnici i čitaonici „Fran Galović“ Koprivnica. // Vjesnik
bibliotekara Hrvatske 53, 2(2010), 76-92.
24. Sabolović-Krajina, Dijana. Gradska knjižnica i čitaonica u Koprivnici 1945.-1994. //
Knjižnice i čitaonice grada Koprivnice 1650.-2010. : spomenica Knjižnice i čitaonice
„Fran Galović“ Koprivnica / glavna urednica Dijana Sabolović-Krajina. Koprivnica :
Knjižnica i čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica, 2010. Str. 70-114.
25. Sabolović-Krajina, Dijana. Knjižnica danas, knjižnica ubuduće. // Knjižnice i čitaonice
grada Koprivnice 1650.-2010. : spomenica Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“
Koprivnica / glavna urednica Dijana Sabolović-Krajina. Koprivnica : Knjižnica i
čitaonica „Fran Galović“ Koprivnica, 2010. Str. 220-231.
26. Sabolović-Krajina, Dijana. Reading and literacy – a way to the social inclusive library. //
Proceedings of the World library and information congress “Libraries Beyond Libraries:
Integration, Innovation and Information for All” : 77th IFLA General conference and
council, 13-18 August 2011, San Juan, Puerto Rico. Dostupno na: http://conference.
ifla.org/past/ifla77/114-krajina-en.pdf (30.4.2015.)
282
27. Sabolović-Krajina, Dijana. From digitization of local newspapers to the portal of
hometown cultural heritage – a step by step digitization strategy available to small
communities. // Proceedings of the World library and information congress “Libraries
now: inspiring, surprising, empowering“ : 78th IFLA General conference and council,
11-17 August 2012, Helsinki, Finland. Dostupno na: http://conference.ifla.org/past-
wlic/2012/119-krajina-en.pdf (30.4.2015.)
28. Sabolović-Krajina, Dijana. Od zbirke za slijepe i slabovidne do kutka za čitanje na
drugačiji način : promišljanje budućnosti usluge za slijepe i slabovidne u Knjižnici
čitaonici „Fran Galović“ Koprivnica // Knjižnica : komunikacijsko i multikulturalno
središte lokalne zajednice : zbornik radova (8. savjetovanje za narodne knjižnice u
Republici Hrvatskoj). Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2012. Str.
207-206.
29. Sabolović-Krajina, Dijana; Kristian Ujlaki; Josipa Strmečki. Projekti digitalizacije
lokalne kulturne baštine Knjižnice i čitaonice “Fran Galović” Koprivnica (2007.-2009.).
// Vjesnik bibliotekara Hrvatske 55, 2(2012), 149-162.
30. Sabolović-Krajina, Dijana; Maja Gačan. Digital repository Cultural heritage of
Koprivnica : an example of local partnership. // Proceedings of the 8th SEEDI
Conference on Digitization of Cultural and Scientific Heritage
15-16 May 2013, Zagreb, Croatia. Dostupno na: http://elib.mi.sanu.ac.rs/files
/journals/ncd/25/ncd25052.pdf (30.4.2015.)
31. Sabolović-Krajina, Dijana. In-house library training program supporting Roma people –
the power of networking in local community. // Proceedings of the World library and
information congress “Future Libraries: Infinite Possibilities“ : 79th IFLA General
conference and council, 17-23 August 2013, Singapore. Dostupno na:
http://library.ifla.org/96/1/125-krajina-en.pdf (30.4.2015.)
32. Sabolović-Krajina, D. Inovativnost u knjižnicama – primjer prakse Knjižnice i čitaonice
“Fran Galović” Koprivnica. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske 58, 1-2 (2015), 305-319.