SREDOVJEKOVNA FILOZOFIJA -PREDAVANJA

Pojam <(srednji3djek» izmislili su humanisti renesanse da oznace ono doba izmedu. antike iponovljene antike. Srednji vijek pokriva latinsku Europu: Sjevernu Spanjolsku, Francusku,Skandinaviju, Otoke (slicnoJFranackom carstvu Karla VelikogJrTraje ojd_5_. - 15. stoljeca.

Uloga patristike u postpoganskoj filozofskoj misli

Termin «patristika» dolazi od lat. patres ^_ ci (ecclesia = crkva.zajednica); patristika nastoji produbiti^gdrzaje Boja^sjce_^bjay^_sajrzajTe_^rjibliji. MislioceI. stoljeca nazivali su Crkveni Cci. Krscam su se trebali potruditi da daju odgovore zbognesigurnosti, mucnine i besmislenosti toga vremena. Posto su Rimljani dosegli vrhunac,nemajuambicijajerne teze nicemu, sve su postigli, jedino brane granice. Pocinju nazadovati=onaj tko ne napreduje, on nazaduje (non progredirij;st regrediri}. Iscrpile su se u to doba sveljudske mogucnosti, krscanstvo koje se tada siri daje im odgovore i siri se brzo zbog svojesposobnosti odupiranju eg_zistencijalnoj krizi tih ljudi, te ulasku u dubine ljudskih srca. Ljudivjeruju u uskrsnuce i utjelovljenje Isusa Krista, JJp_ih srniruje u njihovim problemima. TiPatristi su na^^virileoloske sume (Suma-sustay jieke nauke) kakVBTbbujmih' istine, prenijelievandeosku poruku u ljudima poznatu formu, u rjecnik i govor svoga vremena-reci sto jetemelj stvarnosti, sto je Bog, sto je svijet i sto je covjek, te kakvo bi trebalo biti njegovodjelovanje.Filozofski patrimonium (nasljedstvo, ocevina) koji je iz toga proizisao stvorio je noveknjizevne vrste i obiljezio filozofski govor za bududnost. Doslo je i dp sukoba s vecpostojecim filozofskim strujama: skejrtitizarn^jstoicjza^^ (stoicizarni platonizam-bliski krscanstyu). Suceljavanje s istocnim religijama-maniheizarn. Ti prvi Oci(djelatni u 2rstoljecuXz6vu se i Apostolski OcTjer su zTvjeli uTconttnuiteiir s'Crkvama- oni sukasnije nazvani Apologeti jer su branili krscansku vjeru od napada. Medu glavne grcke(istocne Oce) ubrajaju se: ARISTID, KLEKffiNT, GRGUR IZ NISE, BAZILIJE, GRGURNAZUANSKI, DIOGEN AREOPAGITA, IVAN DAMASCANSKI, CONFESSORMAXIMUS. •U latinske Oce spadaju: TERTULIJAN, CIPRIJAN, SVETI AMBROZIJE, SVETIJERONIM, SVETI AUGUSTIN.Nastojali su produbitii^pitanja: 1. TJiOJ.QGIJAP^ESVTiTOGjrROJSr^A (Trinitomaj.)

2. UTJELOVLJENJE ili Inkarnacija (lat. caro-meso)3.KRISTOTJ " ^XPROBLEM

U Trinitarnoj teologiji istakli su se: JUSTIN, IRENEJ, TERTULIJAN IHIPOLIT R1MSKIProblem Inkamacije dovodi u pitanJe"condjtfpJa'umaM-"'"sW.amp^^ ovdje podegzistencijalnim vidikom - to ih je podijelilo na Istok i Zapad - Istocni su bili pesimisticru;

Zapadni optimisticni i dali su prednost volji. KristoJLQski-problem^-dali jeJsus_Krist_Sin Bozjicovjek? Rijeseno na saboru u KalcedonujiL. godme.

* 4 Sveti Augustin

najvecih mislilaca svih vremena. Nije napisao djelo u kojem bi iznio svoj filozofski, to otezava njegovo proucavanje. Pisao je o aktualnin^problemimajierezamaj-jejije^ta'a misao trebala pruziti sigurnost prakticitQg^i^ota. Rado Je prihvacao tuda misljenja.

one od kojih je nesto naucio. Najvise je cijenio_pJatona i neoplatomzam zbogs kr5danstvom. Zamjera ne§tovanje tog jednog Boga kod Platona i neoplatonista.

su platpnisti ili upoznali Sveto Pismo ili naravnom spoznajom dosli do Boga

. icoji je siican krscanskom Bogu. Augustm smatra da jeTlaton skoro pnrodho dosao doTrojstva, neoplajpjiisti zbjpg ptolp^Skolastika i mistika su pod utjecajem Augustina (npr. Luther je bio augustinac).Augustin je zivio pod politickimjvidikom; krscanstvo nije progonjeno vec sluzbeno priznatonakon Edikta Konstantina Sjj^godine. Imperatori Gracijan i Teodozije napisali su zakoneprotiv poganstva, no ne bez razloga (vec d^bTselnogli mijesati u religijska pitanja). Drugivazan politicki dogadaj: raspad Zapjidn^_jTmskQ£_xarstva. Augustin umire kad Vandaliupadaj ujujiipon. Poganska~kultura dozivljava u to doba zanos, a Jcrscanstvo u Plotinu i MarkuAureliju, no ne_4aJg-Jiiita^^e~vrifedno7^edinc) retorika drzj vodu. Na istoku, sa skolama uAleksandriji krscanstvo dozivljava procvat (skola u Kapadqciji: BAZILIJE, -GRGUR

HILARIJE, AMBROZIJEJERQNIM, AUGUSTIN naJZapadu ___Kgicanska kiijize^nosj_jiajYisuje_pogansku (Sveto Pismo, opisi mucenistva, homilije oyjerskim istinama). ^ ,Augustin se rodio u Sjevemoj AfriciJ?54.jMajka mu je bila Monika. Otac mu se krstioneposredno prije smrti. A. je zapoceo humanisticku skolu, u Tragosti, pa U-Kartggi (gdje jevladafc maniheizarn^ ciji je postao pobornik). S_ 19,Je zapoceo predavati u Kartagi, nakon 10godina odselio u Rim 383. Njegov maniheizam se gasi, napusta ga, te pocinje ocijukati saskepticizmom. Nakon^ednTgodine ide u N4ilano,Jia_katedru-za4ogiku^cita-Plotina. Istina nijeu filozofskimjcnjjgama^gc u Isusu Kristu. Tu ideju dobiva od Milanskog biskupa.A. o^cenje na krs. desilo se u Mjlanu-u-jednom vrtu (Augustin, Ispovijesti 8,8). U vrtu jevidio djecaka koji mu je iz Svetog Pisma (Rim 13,13-14X&tao: «tQlle, legej» (uzmi i citaj !).387. se krstio, primljen u Crkvu. Vraca se u Afriku, no umire mu majka Monika, sretna jer senjen sin obratio. 351. postaje svecenik u Hiponu, a 395. biskup. Bori se za ocuvanje katolickevjere. Protivnici su mu mamhejci, donatistT7 pelagijancT. ManihejcLpriznaju postojanje 2principa: zlo i dobro. Donatisti-ne priznaju validnost sakrarnenata koje^u^dijelili~gresnisvecenici. Pelagijanci- negiraju Istocni grijeh i-nuznost otkupijerya (sajcrament vrijedi bezobzira na gresnost svecenika- ex operejjrjgrato). --^Augustin kroz fil. zeli doci do autentlcriosti svog zivota-on je interioristicki filozof.

Augustin o korisnosti grijeha

FeUxjujga - sretni grijeh. Mladi A. davao je dojam da se uziva u strastima ovog svijeta, kadje dosao u Kartagu na studij prisao je grupi prevratnika (bijesnih studenata). Bio je aktivan uljubavnim aferama. Kao ucitelj u Kartagi i profesor u Milanu zivio je s prileznicom i imaosina. Njegova majka Monika htjela je da nade zenu svojega ranga, te ju je ostavio. Nakon togahtio je ozeniti djevojku iz otmjene kuce. No, kako se to odgadalo pribavio si je i druguIjubavnicu. On je tipicni Rimljanin starijeg doba (raskalasen). Iznenadno obracenje trga ga izdotadasnjegjivota, u 33. godinijiaje se krstiti i vraca_se-4i-rQdno rnjesto. Z,ivio jeirlaicfcom-samostanu te proucavao teologiju i filozofiju. Tamo su ga protiv volje postavili za biskupaHipona, gdje je dobio mnoge obveze. Pisao je i strastveno se suceljavao. Sa 72 povlaci se izjavnog zivota, te kasnije i umire. Najjyot prije obracenjagleda kao na_grijeiuNe samo velikevec i one sitne stvari. Zelio je uciniti~da se ono prijeliikad mje~dogodilo. Da se to nijedogodilo onp ne bi bio covjek, jer se covjeka mjeri i po tome koliko mogucnosti moze

samo ga uzvisuie. dale mu misaoni infenzitet Ong sebe stavlja kao objekt misljenja, i to sa velikom zivoscu, kakvu nitko do tad nije

x Napisao je autpbiografijuConfessiones (Ispovyesti). On zivi refleksivno, zna sam.sebe kako 6e reagirati. OnidsTTvise. Te poglede u"dubinu smatra da svi ljudi imaju.

:tko sam ja?

fe - t T -S

£ t-t!&\3i i"" 5**l~lf*-!&

9,p7@2-tptp-m * a. y; cmv66cyr.@

u

Do ij|jne^ovjek_dQlazLgledanjem-u-samog_s.ebe. On postaje otkrivalac nutrine-<<u^nutrinLco\9eka-stanujgJstiiia». A. je na srcu covjek kakav se nalazi u_samom_sebi, u svomjskystvu. Scovjekom nesto nije u redu, on ziVijizrpogresan nacin a istodobnoj^liizaci-iz tog stanja. Onosjeca da je takva situaeijai nepodnosljiva, iz njega proizlazi nemir. «Nemirno je srce nase -in^in^tum^^c(^jwstrum>x «Za se^6e^Tnas~stvori^Boze, i nemirno je srce nase dok neotpocine u Tebi».A. pise o Bogu kao filozofski teolo^jstodobno kaojkisgansjci mislilac. Prije nije bio, dosao jeiz ciceronskog enciklizma. Zapleo se u manihejsko misljenje, dvostruko pocelo. Dolazi dokrajnjeg skepticizma. U neoplatonizmu nalazi sebi primjeren nacin filozofiranja, a otuda jesamo jedan korak do krscanstva, jer neoplatonizam gleda covjeka u povezanosti s Bogom.Tako je A. tokomjjrikjajijanjaJccscanstvu vec tadafilozof.Qnj^hjm^eJbitLpxJaiiliL^^da_se_. istinajz_jvijeta_i Boga_[joyjekajialazi u nutrini covjeka. Iskustvg_polucujejiapetostizmedu strasnog dozivljaja da nesto s njim nije_u^redu, te da zeli izaci iz te situacije, toomogucava komimikacijuTnemirnost srca. Zeli naci Boga i dusu, drugo ga uopce ne zanima.Grijeh sudbinski obiljezava covjeka. Jer kad se ta izvrnutost stavi u odnos s Bogom ona jegrijeh. A. prihvaca Pavlovu nauku o istocnom grijehu: Bog je dao grijeh da se smilujecovjeku. Adam nam je dao takvo stanje u kojem su svi odnosi poremeceni. Svijet^sedozivljava kao nepnjateljski. Od Adama covjek nema mogucnosti da zivi bez grijeha, iodonda^rvTpoTropcomgresnosti, i pod utjecajem gresne misli. Kaze: covjek je dobar, a kakobi cinio dotopjn^ra^^amp_pjizvatLdobroJzYjmiOJiLseb^ od krijLGriieh se moze shvatiti kao ngmogucnost negrijeha ili kao odgo^DJiiuuxsohiL_koja_syjesnognjesi. Kako spasjti gresnost istocnog grijeha i problem slobode? On nije uvijek tako mislio,u ranijem_sj2isjiD^j^ro^rbjtrio pitanje je samo odgoyoraosti i slobode. On prihvaca Bozjupredestinaciju gdje je sve predodredeno i gdje Bog odluSuje koga ce spasiti. Treba seprikloniti Bozjim tajnama. A. je jako stalo do Bozje premoci.Sto je za A. Bog podhvidikom jpoznatljivosti? Bog je za njega nepojmiy.jigyidljiv, posve

Deus^absconditus (sjgiyeniBpg). Nista ne mozemo pozitivncTBogiTrecirpa je boljesutjeti - via negationis (negativan put - reci ono sto nije Bog). Naravni razum ne moze stecisigurnu spoznaju o Bogu, ona dolazi po objavi koju covjek po vjeri mora prihvatiti. Mi smopreslabi pronaci istinu, zato nam je potreban autoritet.Vjera ne moze bez razurnskog uyida. IMdje ovisan o mjeri. Uvddje prisvajanje istine koju sedohvacau vjeri. A._neaagoyarapotgunopodlaganjerazumajdgri jer selcaomlad_odvise bavioistinama~dFbTih sad^qdbacio. Covjek ne^moze govoriti o Bogujieposredno. vecjml^irektannacin. Kako sad valja misliti olBogu?T)pet u samoiskustvu covjeka. Covjek gledanjemrs^ogsebe vidi da postoji istina, pa mora postojati istina. Mora postojati_Bjog..daJbLbila istina. Bogje 'bezuy|epTa]lnje^ 'objektivnosti. Ne samo e^zistenciju nego i __esenciju A. drzispoznatl^ivom: svemocnoslTjed^ sveznajuc,jveprisutan. Opet od samoiskustva: mi znarnpda_postojimo, daj jesmo. A Bogje_tef koji nas~]e~pozvao na bivstvovanje i sad nas ubiystvovanju odrzava. Boga se stoga moze drzati najvecim bicem. Mi iz dna naseg srcatezimo zancmrrrrste-je za nas dobro. Bog je tu teznju proizveo, on je ono za cim se najvise tezi- ^^mjunJb^m A. kaze da mozemo tvrditi nesto o Bogu, jer stvoreno nosi tragovestvontelja. NalajTfacin, on u svemu stvorenom trazi naznake onoga koji je_dozyaQ.sve napostojanje. Na taj nacin se moze zakljuciti na srvaranje svijeta. Bogje jedna bozanska narav, atn osobe, jer je takav i covjek i sve ostalo stvoreno: s[ecanje, volja. uvid Trazum). svaka je^^J55?a, razlikujeje od druge te Bog stoji s njpm u^vezi - «Prah Bozji u stvorenjima».tf02garmoc suzuje, on vec nesto pred sobom naTSzi,"on nije ap^oTuTnt-^oriteljr^kfj-se Bozjamoc misli neograni5eno, onda nemaJcaosaJcoji-stoji^^nmUoiKkie stvaranjeex nihilo

i Boga kao apsolutnog stvaratelja ~+—:^^===

i-a-'-' -Sk^-,"--

*

z

^^MPSWS?;-.'. .''-•'- •>-;*'. J-'J'1'vt',rf •';--".:;,*;-• --.^r '-^Si- i's;-"^VS*?'B0^f,f41-- ^b?".-i.wl;*S*ift 6S4s-

*JS,»5.-gvJ>i >i;. ,!«f, . • - . . , , . ;-, ;,- —

?w";;¥. X-V^-L'/i r- '; ','• ", j • " . . . " - " . . .' ' . -

' '180'y9r7y,w- 'yrow@

A. nije. stalo do prirode vec do povijesti Jerje co\jek_2QYijesDQ-bice^-Io-ga cini prvimpovjesnicarom u^e^cmM^KT^itlcalaalievstvaBo^jegizemlje davola. Bozje kraljevstvoce pobijediti. A. poznaje Boga jer poznaje covjeka.

Djela sv. August ina

U Patrologia Latina od 32 - 47 toma to je sabrao Migne. Dijeli ih na prije i nakon obracenja.A) prije obracenja: 1. Contra academicos-(lQgiks)^jjesava problem spoznaje

2.D& vita^beata(etika) - o blazenom zivotu3. De_prdine (metafizlka)

B) nakon obracenja: 1. De ImrnofTalrtate^rlimae - o besmrtnosti duse1. Confessibnes - Ispovijesti3. DBlibefe-arbitrio - o slobodi volje4. D^civilat^Dei - o drzavi Bozjoj5. De trinitate - o presvetom trojstvu6. DVmagistro - o ucenju7. DeTefa religione - o pravoj, ispravnoj religiji

Ljttdska spoznaja, znanstvena spoznaja, spoznaja bozanstva

? Na prvoNakon obracenja problem spoznaje: da ty-rtpitanje pise u Contra academicos. Na drugo pitanje odgovara teorija iluminadje_Joprosvjetljenju)J_EmtiY_^k^rjtidzma^^ je uyjeren iz vise razloga^da 5oyjek moze spoznatiistinu: Ar;>nasa ceznja za srecom zahtjeva prayjostinu - odlucno odbacuje da je za srecudovoljno traziti a ne i jiacj^Jylpra Jbitjj>igurna istina, inace on ne moze biti sretan. 2. odbacujemisljenje N. akademije koja kaze da se treba pohasati sjjerpjatnoscu. Nemoguca je_spoznajavjerojatnpsti bez spoznaje istine. Zalosna je mrtva mudrost bez syjetla istine. Nadalje izvodidokaz iz 3. sigljniosinpDstojanja vlastite egzistencije: nitko ne moze sumnJaTflFvlasfltopostojanje jer je rs"aTna~sunTnja^oica:rdarpost.ojimo^«SiJfenojr^^ samopo sebi sto ne postoji (De trinitate). "Sa igurnoscu zna "da"je svijeT^amo jedan i da je, prema broju ogranicen ili neogranicen.Imamo sigurnu spoznaju jer znamo da su kod disjunktivnih iskaza jedan istinit a drugineistinit. Moraine posljedice su katastrofalne. Ako je nomia slijediti odabrano svi zlocinipostaju dopusteni te se rusi moralnost = argument za pobijanje skepticizma.U ljudskom spoznavanju razlikuje tri djelovanja: OSJETILA, NIZI I VISI RAZUM, te trigrupe objekata: KVALITETE TIJELA, ZAKONI PRIRODE, VJECNE IDEJE. Osjetnaspoznaja dolazi preko osjetila koja nisu pravi uzrok te spoznaje, jer ne spoznaju osjetila vecdusa po tijelu. To je zato sto smatra dusu superiornom, neovisnom o tijelu (pa cak i u osjetnimoperacijama).Nesigumost se protivni finalnosti Ijudske naravi, te ako je sve jedno, nemoguce je odrediti stoje dobro, a sto zlo-onda nema morala. To nije bas tak.Dusa kod A. ima i u osjetnoj spoznaji nadmoci.Nizi razum: ratio inferior -bavi se tjelesnim svijetomVisi razum: ratio superior- bavi se vjecnim istinamaSpoznaja vjecnih istina zadobiva se bozanskom iluminacijom, a ne reminiscencijom. Svakudusu stvara Bog u trenutku zaceca, stoga u krs. ne postoji ona nauka o preegzistenciji.Iluminacija: quaetam lux sui generis incorporea - svjetlo kojim Bog utemeljuje apsolutne,vjecne istine u covjeku. Vjecne istine za A.-nejasno-matematicka nacela +nacelo protuslovlja-nadvremenska su i nadvaljano valjana. Ne nastaju iz osjetnog iskustva, vec u samom pocetku

imamo neku ideju o necemu. Kratkotrajan utisak daje jasnocu o osjetilnim stvarima. Vjecneistine dane su prosvjetljenjem Boga.

A ugustinov govor o Bogu

Sluzio se domasajima Plato-nske, neoplatonske i krs. ideologije. Originalnost je bitnointerioristicka perspektiva: «]%moj j& izvan sebe, vrati se u sebe, u ^unutrasnjosti covjekastanuje istina». Bitno je prou^avanje unutarnjeg svijeta-duse. On o istrni spekuliralznutrapropitujucTvTastitu dusu. Dolazi do Bozje naravi i egzistencije polazeci od covjeka. J>tpji nastanovistu dg_se _ do_^^mc£c_jdo^i_promatraniem kozmosa^ Gledajuci na van spoznajemoBoga. No, u samom covjeku Jos' se subjektivnije govori o Bogu. U coyjekovom se umu nalazevjecne istine. Postoji dakle Bog kao dovoljan razlog za njihovo postojanje (ratio sufficiens-dovoljan razlog). Samu Bozju narav objasnjava polazeci od covjeka. Samo iz Objave znamoda su 3 osobe, no on kaze da razum moze pronaci u stvorenjima tragove i si ike presvetogTrojstva. Najljepse su one analogije koje dusa pronalazi sama.Memorija, inteligencija i volja- Otac je memorija, Sin inteligencija, volja Duh Sveti.

Podrijetlo svijeta ipojam vremena

Prije obracenja svijet je dozivljavao kao emanaciju iz Boga (komad Boga). Nakon obracenja uObjavi pronalazi objasnjenje stvaranja svijeta. Bog je stvorio svijet iz nicega po idejama(arhetipi), koji se nalaze u Logosu iz ljubavi.Zasto je Bog stvorio svijet? Bog nije zelio dozvoliti da jedno dobro objasnjenje ode unistavilo. Time rjesava i teodicejski problem (pitanje zla).Vrijeme nije pokretna slika vjecnosti (Plotin), nego je vrijeme^TRAJANJE jedne ogranicenenaravi koja ne moze postojati ditava sama, citavo vrijeme, nego sujoj potrebne sus \jedne faze;proslost, sadalnjost i buducnoitTProSlost je vrijeme koje vise ne postoji, buducnost koje josne postoji, a sadasnjost koje postoji, all hece biti uvijek.Kada je Bog stvorio svijet? Mogucnost proslosti i buducnosti duguje se naravi onih stvari kojeimaju sadasniosi_o_slyarenu^na nan n- da one_jieJjaQguL_bJtLJrai'no sadasnje. Ako naimesad^snjosLneJbi^rolazila, odnosno bilajp^olazna, ne bi moglo biti ni proslosti; ako prolazecine bi postala nesto novoliel?^ moglo bitijii buducnosti^ Karakteristika sadasnjosti: prolazi i

razlikuje vrijeme od vjecnosti, vrijeme je sadasnjost koja prolazia vjecnost je sadasnjost kojagae prolazi, neHnastaje

_ se treba li zakljuciti da"proslost i budu^nost ne postoje? Ne,jer ne bi bilo povijesti, niti bi bila moguca prorocanstva predskazivanja stvari. Proslost^buducnost postoje u umu na nacin sadasnjdsti. Postoji^ .Jsadasnjost proMosti-mernorija^, 2.sadasnjost sadasnj osti-intui ci j fi',3/ sadasnj ost buducnpjtij^^ejciyanj e . _ ^~^Mrmjenmo vrijeme prema~dusi na kojoj su ostavljeni JragoyL^utisci od stvari. JVrijerneJenacin karaktejis^can_zajogianicefle- naravi^te ima'potrebu pojavlj i vanja_u_fazama, te posto jeum'verzum uvijek ogranicen, onda svijet ima^ppcetak u ^remenu. a_ne u vjecnosti. Bog jestvorio sve u svijetiTod sarhoga pocetka, danyejiajnicijalannacin sve virtualnosirkoje ce setokom povijesti i razvojajos f9?YiiatiJ_atouaifizirati. Te stvanliazTva ||tiolieTsermgales. U_De_Trinitate_^aze za svijet da je tmdna_zejTajzJcgj^e^roizjci_sJyjy^ kqjelu tu, alinevidljive na_[sti nacjn. Take su sve stvari stvorene od Bpja^o71toos!aje~aSivnosti svijeta?LjuHTsnnJu upotrebljavati tPJ naciff izrazavanja "jer'Te rationes seminales razvijaju putem^ijelovanja covjeka. '

Uzrok zla i sloboda osobe

Ako je Bog uzrok svega sto je dobro i sto se dogada, kako onda postoji zlo u svijetu? Dugovremena je A. pripa^aj)j2Taniheizrnu: postoje dva nacela, pa stoga i onaj zao, no potom uneoplatonskom sustavu nadvladava maniheizam. Plotin mu je pomogao rekavsi da je zloodsumosLdobra. Plplinjojr^^je_mate/iji. A. prihvaca prvi dio, ali ne i drugiU^ teorije.Prihvaca krs. stajaliste da postoji Bog kojistvarajjnateriju. stoga ona nejnozejbiti^zla jer jestvorena od_Boga. Jrihvaca da je zlo~o3sutnosrdobra- malum est_privatiQ_boni. Zkuie mozesubzisliratL(postojati samo), nego treba postojati na supstanciji koja je sama po sebi dobra.Zlo je nedostatak savrsenosti koju bi supstancija trebala imati, ali je nema. Zlpjejgriyacjja,nedostatak stvarnosti. Uzrok zla nije Bog. On stvaxajiici^tvari^j^^m^ve-s^o-j^-potfebno, tezbog toga uzrok zlajnoze biti jedino_gtvorenje (creatura). Time dolazimo do 1 oblika zla:TRPLJENJEIGRIJEH. "~~~Trpljenie ima uzrok u griiehu, a gnjehje_stvorio coviek- stoga je covjek posljednjiuzrok zla.Gnjeh je udaljavanje od najvecega dobra, covjek ga cini i u tome se^astoji zlo. Peccatum estayersio^dl3ep- neprornieriTivo dobro^conversio ad creaturas: obracanje prdhia stvorenjiT

od tihogranicenihstvari postajeTioglraniceno^apsolutno- to je lose, npr. novae).Odakle^rijehTjOd coyjeka,j^egoye~sIo^oiaeTZId^mlrno^vojom slobodom volje^Je li biida uopce sloboda nekakyo dobro? Svakako da jest, takvo^aobro koje natkriljuje ostaleslobode, jer onajejjkrilje moralnosti. Ako ljudsko djelovanje ne bi bilo slobodno, ne bi bilocina koji bi se_mogllmoralno~vreajiovati, vec bi bili kao niza bica. ZaFBoglie mole stvonfisvijet bez zla? To bi bio pretenciozan zahrjev da se poducava samoga Boga.Trpljenje jeposljedica grijeha. Covjek se muci jer osjeca da je zgrijesio.Da lije covjeirnakon istocnog^rijeha sposoban ciniti dobro bez milosti i pomoci Boga da bipolucio vlastito spasenje? Do . se smatralo da se mozejgdjtijpj?rg_ierjias^ie Krist spasio.Pelagije (4. st.) je smatracTda nairuije Adam mogaq prenijeti taj gjrijehjer~j e s vatkoodgovbran sarno"za svoj grijeh- actus voluntarius- u punom smislu moralnT^irrjeT^je^

^ih najpravioT^o" "oTiTnjeTrrogao imarrpastjediee-nariras^-nije nam mogao nanijeti stanje istocnog grijeha, jerjq je bjo. svjesni grijeh i njegov grijeh.Prema Pelagiju sposobni smo ciniti dobra djela, no po 'tome onda nije jx>stojala nikafei'po^reha_da_se_jCrist_utjelovi. Kristovo djelo nije imalo ulogu nego^obar primjer, kao sto jeAdam samo imao-primjerjoseg primjera^Utu polemiku je usao i A SJnjarnaciiom kojaneSj^eJ_nestaje_jJal_Nakon Adama £oyjgkje pao, ^ j_njegova^yol[a jgj>ala nakon 1st, grijeha,postala pp^j^e^ajem_zudnje. Dalilje^jelovao Bog sa svojim utjelovljenjem, Ijudsjdostao'rnasa,

Argumenti

Covjek je razumska dusa koja se sluzi smrtnim, zemaljskim tijelom. Covjek je prvenstvenodusaTZa A.~on na strastveh~nac1n~dozivljava problem besmrtnosti duse. --------Argument: ili dusa moze vrsiti svoju aktivnost bez tijela, misliti, htjeti, sumnjati i tada jeduhoysa, iHJe nesposobna wsiti svqju aktivnost bez tijela, ondaje_4ejesna. Postoji baremjedan slucaj da nije potrebno tijelo. Dusa_postaje syjesna sama sebe (tyelo tada nije bitno), izbog toga je dusa duhovne naravi. ~ " •Flatonski argumenrATkoristi za dokaz besmrtnosti duse. Dusa se ; jialazL^.jneprestanornodnosli s isfinonT Izvan svake je sumnje da jedinsrvo nikada ne moze prestati izmedu duse i

inerNoTstina s koiorrLigjiusa zdruzena jeliepromjenjiva i vjecna^staga je i du&Makva ~A. se smatra perpleksnim. Cini mu se da dusa stvara poteskocu kad nastaju nove duse. Kakobi Bog mogao stvoriti duse nIRon istocnog~grijeha, jer orTe su ondaTnesavTsefie?~Duse ipak sesavrSeno kontaminiraju putem djece i tako pokupe istocni grijeh.

Djelo De_ciyjtate Dei - o Bozjoj drzayi u 3 ^veska. u 22Joiii£e. PrvihJ_0 knjiga govore oneyaljabstrpogansTah vjera, a preostale govore o dobroti krscanske vjere. ~~

.- postoje problemi koje do tada ljudski urn nije uspio rijesiti, a sto

donosi krs. objava imu krs. donosi rjesenje:

naukaj? istocnom grijehu i problema zlaodudaranje_nauka o otknpljenjn i

) po^udaranieJzgie4u-Bauke-o ponovwxnijipjasku Kristovu i svrsetak poyijesti____^Povijest ima pocetak, proslost i buducnost. Pocetak covjecanstva je objasnjen objavom gdje

Najftfihljp Tn^rpnjp ~?narT~i7 Prcknni

dualizmu duha i materije gdje je nezamislivo da Bog stvara covjeka, te da Bog spoznaje iupravlja svijetom. To je bilo nezamislivo za Grke - zbog mijesanja s nizim od sebe.Proslost je protumacena istinom objave o istocnom grijehu, covj^kovim padom i

^)tkupljenjernT Te kfsTdogme omogucuju nadvladavanje mamheizmaT 2 principa. ZJo_lijj|stvarnost, negoj^ostatak^varnost^^^ nije izvor_zla. Bogdopulta zlo. BoIJaje stvar da se iz zla izvuce dobro, ne"glfdlfzlo uopce ne postoji. Dobro kojeBog izvlaci iz zla je sazeTo^robjavj^ gdje Bog postuvSi c'Ovjekom tTanSjfonmnTboI i smrt. Rasfrani covjekTje~sm Bozjilcojidokida raskid^znTediTcovj ekaT Boga, i taj most drzi Bog initko ga ne moze srusiti.I buducnost je rasyjjetljena ohjaynm Jer ce i ona imatisuditTjyim ljudima nepogresivinr i nepromjenjivim sudom.~To obecanje dolazi ususret^azumu kon zeli nepogresivost suda. Objava^aze~3a~ce na krajubit^praYda. Do sada moralnizakon je_bio problem i to ljudi nisu mogli naci, a sad krs. daje odgovor krajajvremgna,'sudenja po pravdi. Dobro ce biti nagradeno, a zlo sankcionirano, kaznieno. Sad nas toup~5zoravacla moramo dobroziyjetL ~~ ~^~ ~~~A. vizija povijesti je drukcija od grckog kruznog kretanja. A. gleda na povijest kao na^a^aiLpuUcoji odlazi sa yemlje na nehn, TJJ~)e civitate Dei on se sukobljava s problemom zemaljskei nebeske drzaye. To je dijalektika dvije ljubavi — prema sebi i prema Bogu. Ljubav premasebiTdovedena do toga da se prezire Bog, rada zemaljsku drzavu i obratno rada nebeskudrzavu. Zemaljska je svijet gresnika, nebeska drzava svijet dobrih, andela i svetaca. Imajuvjecno suprotne ciljeve, Bozja napreduje od Abela, Abrahama do Krista, a zemaljska odKaina, povijesnih imperija i odrzava se silom. U sredistu je Krist. To vodi covjecanstvo premasavrsenpm dobu duha, premaKristu. "

Vrijednost i nedostaci Augustinavog djela

Augustinovoj krs. viziji vjerni su svi srednjovjekovni mislioci, a mnogi i nakon TomeAkvinskog. Sinteza platonizma i krs. nije bila teska jer se dodiruju u tockama fundamentalnogznacenja (npr. besmrmost duse, stvaranje svijeta, ontoloski dualizam osjetnog i inteligibilnogsvijeta), no lipravo^zbog lake sinteze daje mjesta Platonu gdje ga je trebao iskljuciti npf.te'orija iluminacije koja se svodi jiajaminiscenciju kod Platona^ArjeTiTlsaona IconstruRcTja'grandiozffa i sigurna, te on nadvisuje platonsku i neoplatonsku misao. Briljantna je njegovateorija spoznaje, istrazivanje Ijudske duse, kao i istrazivanje vremena, te shvacanje povijesti.Najbitnije je njegovo rjesenje zla.

Srednjovjekovnafilozofija

Srednji vijek pocinje 313, kad Konstantin daje krs. pravo Milanskim ediktom, nekima jepocetak 476. kad je bio pad Zapadnog rimskog carsfva, nekima 799Tkad_Karlo Veliki bivaokrunjerf^raj je za neke 1451_Bad0JH Carigrada, za neke Ij^jtklTdemlAmerike, za neke1517. Martin Luther - protestantizam.Periodizacija je isto problematicna. Za neke pocinje s Augustinom pa s Boetijem, pa sAnzelmom - zanimljivo svi imaju dobre razloge.

- 10 st. -_ od Boetija do Anselma - logicko biblijska fazafaza najveceg siaja (T. Ak., Bonaventura, Albert Veliki i Duns Scot)

^15 si. - faza dekadenr.ije -. kriticka retleksija cijjje_ejcspnnent Occam

Rana skolastiSkafilozqfija (6—10 st.)

Najmracnije doba za razvoj zapadne filozofije. Pred nadiranjima barbara u 6 st. pala je rimskastruktura imperija. Move kulturne strukture potaknute krs. dolaze u Italiju^B~oetiJe i Kasiodor.Kasnije dolazi vrijeme skolastike. lyanScot Eriugena j>avi se istokom, umnazaju se centrikulture te biskupski i kulturalni centnfTFtih centara kasnije se razvijaju sveucilista. Misliocikoristejogiku i druge metode za objasniti BjbliiiL Hugo od svetog Victora. sv. Bernard, sv.Abelard, sv. Anselmo. Za lose misljenje o skolastici zasluzni su renesansisti koji jusupmtstayljajlTonome" sto ju zapravo slijedi. Skolastika je za njih bila^Vfijeme posrnulostiduha, vezano teologijom bez autonomije i slobode. No doba skolastike zaprayjg_je__vrjjemedavania_vaznosti Ijudskom um» i to u istrazivaniu istina_yjere^^oTptigus - lat. uciteli koji organizira_svetu znanosL-Skolasticka metodaje dijalgkjj^a^ Svesu racionalne Iiielod'e~poznaterintrospekcijXprornatranje... Treba dobro snvatiti sluzbu tihmetoda. One_jiisu_pod utjecajem Vjere^Cesto je dolazilo do prepirka: questipdisputata -tehnidki progres gdje se razum stavlja pred nekujstinu yjere, utjece se intgrrjretaciji raznihautoritates, te potice razum na dUEusIiu. Kad su se tri komponente te metode odvojile upalose u jedan dijalekticki formalizam. Tu skepsu u razum donio je ^nminalizam - koji kaze da

i. Netocna je tvrdnja daje skolastika htjela subordinarizirati razumskivjerskifn zivotom. Filozofija je sluzbenica teologije. Tocno je da su u srednjem vijeloi htjelijednujedinstvenumgfoSI. Tonije samomihovstav. Fidesquaerens intellectum- Ansekno-vjera trazi jia_bude shvacena, trazi urn. Skolasticki-irftenecrus~fidei prozeT je povjerenjernjivrijednost postupaka. Sve su metode povezane. Pnmat yjere se ne istrazuje, ne sumnja, noskolastika je moment jijkojemje l]'u^sjci^lernent dosegao afirmaciju vlastite velicine.

Seyerinus Boetius -^> ^c'^-^'c^./ '

Zivio nakon pada Augusta, zadnjeg imperatora. Pokusava uspostaviti harmoniju yjere irazuma. IJ djelu «Otac> Sin i Duh Syeti» kaze da yjeru i razum treba uskladiti. wonaci tu"harmoniju zelja je cijelog srednjeg vijeka, katkad to forsiraju racionaliziranjem—viere(Ansejmo}, katkad vjerom (Duns Scot)... Kraj srednjeg vijeka - W. Occam (posljednjisrednjevijekovacy-jedna je stvar vjera, druga razum.476TpaonTmskog carsTva^^prropas^kTajicne civil^cije, no ostaje jezik, filozofijska misao,uvjeti su nepodnosljivi, tako dok se u 6 st. moze susresti kavo - takvo djelo, uJ7jt_j2QS_ehna,uItalijimuka.Rodio se u Rimu^48Q,^ u rimskoj obitelji, bio je prvi ministar. BranivSi kolegu osuden je iumro je u tamnici 526^3io je enciklopedist, stvorio je znatno djelo s-velikim^znacajem^T5]eia~mif3ijelimo na:/T) prijevodi

(2\i

(^Araktatij(^decojisoJalimie_jphilosQphiae - o utjesi fllozofije - bavi se pitanjem_zla i

Bozje_providnostiSve sto je nasao na grckom preveo je na latinski. Najvazm'j^j^ristotej^Kategorije, Qtumacejiiu^_Poriir^fi: Tlvod n kategnrijp,-11 Komentarima Aristotela B. zeli pokazati da seAri^toJel_zajgrayo_^laze_5_Elatonom. Napisao je tri teoloska traktata: De_trinitate, Utrum paterfiHusjiUpiritus sacnctus,Defide_cathplica, ConttaJEiiticken (protivheretika)-prva definicija

Najznacajnije djelo DecgnsolatiojTgjhilosnphiae - n utjesi fllozofije: kad jej)jo optuzen nasrrn% razmisljao jejjavljajnu_se,filozofija. Sastoji se od 5 knjigaU/T?ise postavlja problem priznavanja Bozje providnosti ako dobri bivaju jmgradeni a_zlikazfiiejii.

V __T

lK2?pokazuje da srecgjoyisij) nutrini, vanjske, stvari ne mogu usreciti coyigka. Vremejiitasto sreca nema. U s a k o m zlu se m o e i a c i

nesto dobro. U tome vidimo ijesenje problerna zla, jer kroz zfo, nesrecu mi dozrievamo,ucimiLTazimTJetijlruge. Napokon ^

Jjjpokazuje da je Bog svrha svih stvari. Pokazuje da svi teze za blazenstvom. (hlazenstyo -status omnium bonQ^ncongreggigne perfectus - stanje_kojejeji_sebrtakvo da_okurjlja_syadobra na savrseh nacin) ispituJFlfo^^Ovjek mora^postfci da bude blazen. Gledajuci vanjskadp5ra5hvaca~da~ona ne jnogu_bitito, vec samo Bog moze biti to dobro. Tko_uziva bjazenstyo,uziva B^gaJ_jyiy^egovusre^u~(pmnia appetunt^eurn- teznja prema Bogu). Sva_zlaJmajusmisao da nas dovedu posjedovanju~Boga. Svrha je svakog'bica i razurrmog i nerazumnogdobro; U Bozjoj se upravi vidi samo dobro, zlo ne pgJjece_od_Jloga. Posto je dokazao da jeprovidnost dobra. . .i^Taijizi govori o mudrosti. Najveci razlog zalosti je da zlo moze postojati i da ljudi moguproci bez kazne. Postoji moralni red koji se mora odrzavati a postoje nagrade i kazne.

Ako narn je £udno zasto je Bog dopustio dobro ili zlo,Bog to zna, Bozja providnost i treba joj to prepustiti. Kako moze Bog dobrima slati zlo azlima dobro? Bog_postupa kao dobar i mudar otac i JcQJLsyakome_daje ono sto nam je dobro.Oo5 visoke kijlftjjrnvidnnsti vidi stn <;vakome pase, treba pa im toi pruzj^lO/knjizTpita ako svime upravlja providnost je lijpvjek Slobodan? Da. jer Bog iakorzna sve,ne determinira covjekovu voliu. Definira vjecnost - potpuno i"sayr|ejLQ_postojanje^

/ivnta - aeternitas - intejminabilis vitae tota sfirml et perfecta^possessio. B. jenastojao napisati jedno filozofsko a ne teolosko djelo, zato ni ne spominje objavu nitievandelja. B. veze rimsku filozofiju sa skolastikom. Pod literarnim vidikom bio je jednakVergiliju, a pod filozofskim u razini Augustina., Platona i Aristotela. Dao im je modeledefinicija. Izradio je teolosku metodu - propitivanje o samom problemu. Pbmirio vjeru irazum. Razunije u sluzbi vj'ere_tg^ga[^bir^rijediU. Piipieii:rkr^e~innoge tekstove zapoucavanje. ~~

(Mavius Magnus Aurelius Casiodurus - Kt

490 - 583. god^- bio je senator, studirao i pisao, smatra se spasiocem^ zapadne kulture. 540.prestaje biti politicar, utemeljuje samostan Vivarium, gdje je prebaciolsvoju biblioteku. Tamoje ujedinio ziyot sa subracom i molitvom te znanstvenim radom i ucanjgm Glavna djela:J[nstitutiones, De amma.Institutjones - u^dvyejcnjlgej govori o Mbljjskpj kulturi^Je o profajioj kulturi - neka vrst

2. Razlikujejri_umijeca i 4_digcirjline: trivium (gramatika, retprika, dijalektika) i, muzika, geometrija, astronomija). ~"

)g anima - smatrao je tiielo hramoTr) rime Tijp.ln je lijepo da bi bilo dostojno stanovanjuduse. Mice anatomsku uspravnost - naravna predispozicija za shvacanie visih i racionalnihvryednosti. Dusu usporedujesasyijerom: zbogjYandlelja, kad mislimo imamo dozjvlja[ da seif^amajialazinesto ugodno iluminozno. Ako to nejbi_posjedwaio_svjetlo, ne_bi_rnogTpprozimati stvari, doci do biti_stvari. Samo oni dp^rjJjria|]jLSvj.etio___

Zivio je n l_pt n Maloj Aziji. Da bi mu se djela citala, uzeo je ime Argopagila.. atenskogbiskupa. Njegovo djelo: «De djy±qis nominobiisa-fO^ BjjzjimJitienima). Stilisticka teologija.Ne sacuvana djela: Nebe^kaJiyerarfiija i Zemaljska_hiierarhija. On je fil. jezika. O Bogumozemo imati jedan savrseni ppjam.Trostruki put:/D via affirmationis (cauzalitatis) - u Bogu trebaju biti savrsenosti: bitak^ljubav, slobodarZato jer su ta savrsensrva primila bd Boga, nitko nema ni ne moze dati onostonema- ngmo dat quod non habet

via negationis~(reniotionis) - u Bogu su savrsenosti bez^savrsenosti koje se nalaze ustyorenjima. Potrebno je savrsenosti ocistiti kako bi m Bogu pndjjevah u savrsenp^cistoci~

\) via eminentiae - spoznajemo da su u Bogu savrsenosti stvorenja ne samo bez savrsenosti,nego i bez ikakvih granica, na neogranicen, uzviserTnacin.Ako nasa injeligencij a smgcijjpoznavanja ima iedinstvo_uz pomocjcojegje Duh_rjoygzan_sa_svima.jia-laj-BaeMi-S£^rjoznaje Bog-jzlazeci iz nas samih kako bi pripali Bogu.Goygxi o mogucnostimajezika, Bog mu je stajao u filozofiji mistike, kaze da tianscendentnijezik moze samo malo pribliziti bogu, no ne ga u potpunosti pribliziti. Njegova originalnostticefse uporarjelranscendgntnog. tj. jezika superla!iva~ga~bTse goyorjirojBogu. Najbolji u tornpogledu.

Ivan Scot Eriugena

Karlo_.yeliki--nije bio zadovoljan samo velikim imperijem, vec je htio i kulturno usavrsitiEuropu. lako nepismen, na dvoru je otvorio skolu i pozvao najvece uceiijake toga vremena.Ivan Scot je bio najveci mislilac 9 st. Prevodio je djela Dionizija s grckog, te djela ConfessoraMaximusj^i Grgura iz Nise. Napisao je djelo Dejjjyisinne-natiirap. - o slozenosti prirode(866.) - u 5, knjiga^O krs. problematic! produbio- u tu sumu sve svoje uvrstio, i prevodene isve. Nakon 870. ne spominje se, a ne znamo ni kad je umro. Oj^ne vidi konflikLYJexe. irazuma, vec kaze da razum i fil. mogu^jHll^luzbeBici-vjeFi, tj,^ znanosl_i_34ei'a. Nakon

Njegov sustav je velik i sadrzi glavne istine krs.: Bogje jedan ijedini princip svake stvari. Onje^ojjvjecnosti^in^d^ha^Duh je ljubav^caj_Sina. Po Sinu Bog stvara svijet pokazujucTseu ogranidenom stvorenju, no Drvirn__gmeliom covjek se odvraca odHBoga. DoTaskoln~Sinaza^ociniejotkupljenie, te povratak ljudi Bogu. To se dogada §^pno te ce bitT~dovrIenoTiakraju svjjeta., kad ce Bog biti u svakoj osobTi u cijelom svijetu^^egova vizija ima kruzni tok:od Boga - k Bogu -/slicno i pod utjecajem neoplatonista.

Anselmo Canteburyski

U 11. st. stvari se smiruju. Zaslugom redovnika nicu skole po gradovima. Anselmo se rodio1033. i imao je buran zivot. S 15 je htio u samostan, no otac mu se pobunio. To je ipak uspiomalo kasnije. Iskazao se zbog njegove spoznaje Boga pa je dobro poznavao covjeka. Jedinoga je ljutilo sto je morao samostanske ucenike uciti latinski. Postao nadbiskup Cantebuija,

10

tako sto su ga oteli i prisilili. S time je usao u visoku politiku, gdje su uvijek svade. Bio jejedno vrijeme istjeran iz Engleske, no cijelo je vrijeme pisao i postavljao temelje zaskolastiku. Zove ga se ocem skolasDjela: «Monologion», «ProsIogiQri»,j<CurjDeus homoj^ZaJitojjiJJogjystao coyjekom) - od2 dijela, pita se zasto se*utjelovljenje morale dogoditi? U 1. dijeTu kaze daje covjek u sjpsnoj

. Umjesto da slavi Boga covjek mu je okTenuolecfa Ton tupogresku^sanTnemozepopraviti. Medutim, covjek je po ustrojstvu povezan s Bogom^te mu iTpomoc dolazisanTBogpo~Sinu Isusu Kristu, koji je ujedno i covjek.Anselmo se bavio i temom razuma i vjere, te tvrdi da nijedna od te dvije sposobnosti nisudovoljne za dohvacanje istine. Cisto znanje nejnoze doprijeti do istine. Znanjejno_ra_bitiukorijenjenp u :yieri, no i sama je vjera nedovoljna dok se ne poveze sa znanjem, dok neprosvijetli svojuvjeru, stoga kaze <<vjeruiemdajbih razumio» - «credo ut intellegam».«Fides quaerens intellectum» - vjera je nezaobilazna tocka polazT§ta~ocTkoje je covjek gurnutprema znanju. Anselmo to povezuje s pojmom ljubavi. Onaj koga_netko Ijubi^ zeji ^gaurjjjznati, stpga onajjkojijjjjbi Boga_zeli ga upoznati. Nemarnost je^oTjeti Boga, imati vjeru, ane zeljeti to uvidjeti u znanjy. Prije nego sto idemospoznavati ipak moramo u to vjerovati.Spbznaja Boga nije neutralno znanje, vec strastyena vjera u Boga. Iz uzajamnih odnosa vjere irazuma sTojVdj_^ma_op£cjiQjtugtne^ujijih. On se trudi spoznati dokaze za Bozju opstojnostnftrazumski na5in. To pokusava na apriorni i aposteriorni nacin. Taj aposteriorni nacin opisanje u Monplogionu (Kazgovor sa samim soborn)T- prvo njegovo sistematsko djelo - nauk oBogu. Metoda se ne ppziva na Sv. Pismo i tradiciju, nego jedino na razum. U pojcusaju

Bozje egzistencijel4i i-sft Angiistina — sve u stvarnosti postoii vise ili manjedooro, vise ili manje savrsenoXNfo, to covjek_ne-bLmogao ustvrditi da nema mjeru savrsenstvai^dobrar~MCTgpDstojati nefce savrseno bice po kojem se ta mjera dobiva, i to ne ogranicenobice, vec unina savreenstva i Hnhra To je jedan stvaralacki princip. To djelo ima80=gjava.Povezano je i sa covjekom, Od 66- covjek je odredeiLda_ziyi u vjecnosJjjuiajmsruJiubavi sBogom. U glavi 8'0-A usporeduje covjeka s najyilim^icem.Bitan je jedan drugi 36Raz za postojanjeTtoga. On trazi uvjet koji bi svatko (pa i ludak)mogao prihvatiti. Taj temelj pronalazi u cistom pojmu Boga. Svaki covjek mora shvatiti Boga^kao nesto iznad cegaj>e_nista vise ne jnozemisliti. U dovjecjem duhu ideja~je~Boga~icat>-apsolutno najveceg, pri cemu velicinu treba razumjeti ne u kvantitativnom smislu, vec kao

ypuninu_syih mogiir.nnsti bitka.j Ako postoji Bog u razumu, tada Bog mora postojati i ustvarnosti. Bogu kojeg se samo zamislja nedostajala bi jedna savrsenost - bivstvovanje,postojanje, bitak. Bog kao najvece misljivo mora biti stvanin! Jer kad bi postojao samo urazumu - nesto bi mu nedostajalo. Primjecuje kako mu je ta misao dosla kao nikome do sad.Taj dokaz imat ce burnu buducnost. Odbio ga je T. Akvinski, Kant. Prihvacali ga Hegel iSpinoza. ~~ ~ " '

; j c $kola)Sv. Viktora i Skola Chartresij

U 11. i 12. st. intenziviraju se fil. i teo. studiji, posebno u francuskim i engleskim gradovima.Ove dvije skole medusobno su se razlikovale. Skola Sv. Viktora imala je misticko usmjerenje^a skola Chartres naturalisticko.MonasT~skole Sv. ~ seViktora"(osnovana od W. de Champecuxa 1108.) nazivani

iji su bili: Hugo od Sv. Viktora (1096.-114L), te Rikard od Sv.Viktora (+1173.).

JSgigpe poznat po djelu Didascajipji^^to je uvod u artes liberates -kako se treba studirati -jgdoslijed studiranja. Znanost kojom su se bavili bila je usmjcrena povratku integritetacovjeka pred Bogom.

11

Rj&atdje bio mistik, poznat po spekulativnom djelu OJrinitarnpm misterij]j^De_Iiinitate.Sto se tice njihove filozofske vaznosti, obnoyivsi augustinizam_bili su eminentni psiholozi,cija se psihologija smjesta u pokusaj premjestanja augustinske psihologije da bi sejwboljsaliIjiidi-RilgJeLnaravnog karaktera. Spjikulatijojtt_viktoj]^a^siotarajjutTOihologiji i mistici._

Chartreg^ utemeljio biskup Fulbert. Ucitelji te skole razlikuju se po proucavanjuprirdclSTZamrnaju ih ekgperimejitalna-istrazivanja, ali ne manje ni spekulativna psihologija.Klasicna kultura, zaljubyeni u istmlto njjepo7Otm|eni jezik njihovih spisa.TvairSa1isbui7:(+lIB^bTo3e~tajnik Tome~Becketa (mucenik). Bio je dusa humaniste 15. St.,govornik, podupirao Platonove ideje i Aristotelov hilemorfizam. Glavno djelo Polikratikus -prvi pisac o politickoj teoriji.Sv. Bernard iz Clairvavxa. Rodio se u Lyonu. Bio je cistercitski redovnik. 1115. osnovao tajsamostan. Bio jeTramtelj Pape, borio se protiv Abelarda, poticao drugi krizarski rat. Osimgovora i pisama stvorio De Gracia et libero Arbitrio £Ojnilosti i slohodi volie\_De diligendoDeoJKako voljeti Boga), De gradibus humilitatis°et superbiae (O stupnjevima poniznosti ioholostij. Berriard ustaje protiv racionalizma,istice mistiku. Plan spasenja__treba prpnaciljubav. ™ ~

(1079.-1147.) Proucavao logiku, bio ucenik skole Sv. Viktora, kasnije predavao logiku uParizu. Vjendao se jednom svojom ucenicom nakon sto su dobili dijete. Sv. Bernard je osudionjegove doktrine. Bio je nemirnog duha, ali enciklopedijskog uma. Dao je svoje rjesenjeuniverzalija, metoda sic et non, nauka o dobroj namjeri, intenciji, o etici, te dijalektikaElaborira doktrinu o jeziku. Ono sto je karakterizira je da je sveobuhvatna. Jezik povezujemisao sa stvarima. Metoda je skepticka. Upucuje razum prema neovisnom i kritickom stavu.Vazna je i doktnna o intenciji moralnosti - cin ne ovisi o okolnostima, strastima, negoiskljucivo o intenciji tj. namjeri. Otisao je u Rim, da bi se pred Papom opravdao zbog svojihgrijeha, no umro je na putu, u samostanu. Abelardovo je rjesenje opcih pojmova: da li uopcepostoje opci pojmovi? Da li u stvarima ili u umu? Kako postoje?Mislioci 11. st. su se jako bavili tim problemom, zato sto su tad bili popularni tekstovi ologici, a ovo spada pod logiku. Zapazamo vlastitost tih pojmova da ih se pridijevaju svimclanovima iste klase, tj-uniygrzalnpstT npr. covjek i §efu, Jozeku i Anti, no oni su pojedinci,individue razlicite od drugih, no u cemu se onda sastoji istina pojmova? Pronadena su 3rje§enja(T^OMINALIZAM

ALIZAM,T7AMje. zastupao Abelardov ucitelj RosceJlinus,(1050.-1120.) -polazi od toga

dasu sve stvari pojedinacne, partikularne, te da sve nase ideje trebaju biti partikulame - stogappci pojmovi ne postoje - cak ni u umu - oni su samo prazne rijeci - «flactus vocis» koje vrse

ciju univerzalnog ukoliko je upotrebljenaza mnoge individue.IILIRAREALISTlgKp rjesenje zastupa W. de Champeaux (1070.-1120.). On polazi od

tpgk da mi posjedujemo univerzalne pojmove, te smatra da bi mogli biti istiniti samo ondakada bi postojalo neko univerzalno bice. Tako postoji univerzalno^bicgj_coyjp^, hiljlca _, No,ni ne postoje jzvan partiknlarnog_bica.jiggo se samo razlikuju po akcidentalnom stanju.-REALISTICKO rjesenje - Abelard - dtrarealizani vodi u_rjgitgizam,^noniinalizam vodi u

Stoga je rjesenje: UnTverzalan poj^n je_pojam dobiyen iz stvari putenT

cneki fcijalan nacin on se jjijimaslaze, s obzirom na sadrzaj, ali ne sto se tice

(nacmada jeto univerzalno u nekom bidu ostvarenoTTJz pomoc univerzalnog pojma shva6arniT

12

x"^\a nesto jest, ajiejcakgjiest jest. T.^Akvinslki univerzalan pojara razlikuje'3 vremena kako bi

odrediokakvi sutipojmov/Uajrtej^rn_- u bpzanskom-iimu^rijestvorenoga.

^ univerzalno, u umu kao apstraktan pojam

Islamskafilozofija

S Anselmom, Abelardom zapocinje skolastika - studij objave, sadrzaj vjere - tu je bitnaAristotelova ideja, jer Platon je bio temelj Patristike. Sknlaglikii SP Hryi krs pokretom no onase razyila i u muslimanskom syijetu, posebno djelima Averroesa i Avicene. Njihovi su uspjesijednaki krs.Nakon smrti Muhameda, utemeljitelja Islama, oni su zauzeli veliki prostor Srednjeg Istoka iSredisnje Azije. Zauzeli su Bizant, Tursku, Sjeverau Afriku te presli u Europu - Spanjolska,Sicilija. Tu su dosli do krs. misli, grcke misli...U Europi su razna djela izgubljena zbogprovale barbara, te im sada muslimani donose Aristotelova djela u originalnom obliku! Nekadjela, npr. Teologija - smatrana Aristotelovom - ispala je da nije.

Avicena

Pravim imenom Ibn Sina (980. roden). Otac mu je bio iz visih slojeva, rano je sazrio, stekaoenciklopedijsku kulturu, sa 17. godina je bio poznat lijecnik. Dante ga stavlja zajedno saHipokratom i Galenom, primio je razna priznanja zbog svog Ijecnistva. No, nije se baviosamo time, vec i filozofijom. Umro je u ratnom pohodu. Pio je vino, jeo zabranjena mesa.Djela: «Kanon»- medicinska enciklopedija u 5 svezaka. Zatim «Liber sufficientie» - logika,fizika, matematika - traktati.Avicenin filozofski sustav - sirokih proporcija u kojem su_na neoplatojski nafiin uvrstenedistinkcije razlikovanja Aristptelove metafizike (akt - potencija, materija - forma, supstancija- akcidenti). Najvisa zbiljnost je jedno koje je za njega Bog, ili bice nuzno po sebi. Jz_Jog_jednog proizlazi svijet, ne mehanicTcom nuznolcu, nego zahtjevanoScu Bozje dobrote. No,

iDuduci da izjedriOg proizlaz; jedno, samo jedno proizlazi iz Boga, jer je on nesastavljen - bezdijelova. To Jedno se mri™ p^a infffligpnoija Iz nje izlaze nove inteligencije, a deseta odsvih tih najnesavrsenija je, u direktnom kontaktu sa zemljom, te ovdje vrsi 2 ulogu: bicaopskrbljuje formama, a Jiude_idgiama (djelatni intelekt). Svrha zivota je sjedinjenje sdjelatnim intelektom. Podjela na bica po sebi nuzna, i bica nuzna na temelju njihova bitka.Ono sto je nuzno po sebi nema uzroka, i ono je uzrok ostalih stvari. Distinkcija izmeduesencije i egzistencije - najbitnija. Bog nema esencije - quiditeta. No, do po sebi nuznog bicadolazi da su stvari nuzne i da bi stvarno postojale moraju imati uzrok - a to je po sebi nuznobice. Prikazuje njegove atribute: jednost, neizmjernost, bezgranicnost, vjecnost. Dobriatributi: dobrota, volja, inteligencija. Bonu mest djfrusivum sibi - spontano izlazenje bica izBoga - dobro se siri. Iz nuznog bica koje je jedno proizlazi samo jedno bice - iz jednog neproizlazi"rnnostvo - to jedno je inteligencija. Nalaze se u Bozanskom duhu, u stvarima, te uljudskom duhu - opci pojmovi. Te ideje su aktivnim intelektom koji kod te sfere ovladavautisnute u ljudski duh. Zbog toga je Avicena bio nevoljen medu muslimanima. On je pokusaospojiti te ideje s Bogom. U prvim djelima on je filozof pa vjernik, a u kasnijim djelima on je^prvo vjernik, pa filozof. 'lX^«-o-^ ~><*~ s-

Averrods

(Ibn Rusd) - rodio se u Cordobi, Spanjolska. Otac mu je bio vrhovni sudac. Dobio je punoobrazovanje. Bio je lijecnik na dvoru, sudac, od 20. nadalje komentirao Aristotelova djela pa

13

je nazvan komentator. 3 vrste komentara: mali, srednji i veliki. Svojim teorijama je navlaciosumnju muslimana te zavrsio u zatvoru. Nakon pfomjene vlasti biva pomilovan. Djela pisanana arapskom, no prevedena na latinski. Djelo: Distructia distructiae; 3 traktata o odnosimafilozofije i vjere. Bio smatran u razini s T. Akvinskim.Vjerajnije u jsukobu_s filozofijom.jerjstina nije u sukobu s istinom. Naucava da postoje 2razlicitajiacina interpretiranja istine kouTje lejjnaZHSyjjgLjfl vjecan, styoren pod Bozjom slobodom. Nije nastao emanacijom. Hijerarhija je zatosto se svi_zgle_sppjiti^jjwtikulamoinTWTapsolutnom istinom koja je Bog. Stojg_se__njega_mojte smatrati finalnim uzrokom - on privlaci sve k sebi. Bog djeluje kroz stupnjeveinteligencije. Najniza je djelatni urn, intellectus agens7Tcoja~pbkfece i osposobljava ljudskurnoc za aktivno spoznavanje. On daje inteligentne forme potencijalnom umu koji ih preuzima.On zivi nakon smrti kao univerzalna inteligencija onako kako ona od vjecnosti postoji - stogaindividualna besmrtnost ljudske duse ne postpji.__^Pofpuno razlilcovanje filozoiije i religije :rTdeja o~2~istine - izmislili su njegovi ucenici, a onse tome protivio.Arapi su bili inspiracija krs. misliocima da pokusaju svoju vjeru razumski objasnit. To suprobali Albert Veliki, T. Akvinski...

\Avicebron i Maimonides - zidovski mislioci. Avicebron djelo «Izvor zivota». Maimonidesdjelb^Yodicja nestgurnB&-=-na arajJS^pjri^jjrsyedeno-jriaJiebrejski. Vjera i razum su u skladu,jedna istina bilo preko objave bilo preko filozofije.

Visoka skolastika

13. st. zlatno stoljece srednjeg vijeka. U arhitekturi - romanicke i goticke katedrale. Uknjizevnosti Dante, u politici komune, u religioznom zivotu pojava prosjackih redova(franjevaca, dominikanaca), u teologiji pisanje velikih suma (T. Ak., Albert Veliki), u pravukodeksi, u filozofiji otkrica Aristotelovih djela. Do 12. st. samo poznata logika, u 13. st.zahvaljujuci Arapima botanika, fizika... Francuska, engleska i talijanska sveu5ilista. Susretkrscana s Aristotelom bio je buran i zabranjivan, posebno u Parizu. Njegova nauka o yjecnostisvijeta, negiranje besmrtnosti osobne duse - razlozi bunjenja krscana Do 1250. samo sesmjela logika i etika poucavati, ne metafizika i psihologija.

^Albert Veliki ^^^

Ucitelj T. Ak., njemacki dominikanac, (1205- 1280). Umro u Kolnu. Filozof, teolog i svetac.Naziv Veliki bio mu je dan zbog njegove kulture. 1244 - 1248 predavao na franc, sveucilistu ibio ucitelj T. Ak. Napisao komentare Aristotela, «De natura boni», Suiiitna HP. r.reaturis»^suma stvorenja, o styf>renjimq.3 «Summa theologiae». Utjecao na dominikanski red. Njegovadiela~postala su superiornaJrazio kompatibilnost izmeduj\ristotela i vjere. U borbi sa svimauspio dokazati da su averoisticke ideje neopravdane - te da krs. i Aristotel idu zajcdno.Franjevci i dominikancl se sluze njegovinT^elima, dominikanci ga prihvacaju u tomistickojinterpretaciji. Bonaventura i Sco^ nastojali su spojiti Augustina i Aristotela adLliterdoslovno.

Toma Akvinski

(1225 - 1274) - bio je debeli, imao je urezanu rupu u stolu da bi mogao sjesti. Tako seponasao i medu ljudima, jedva daje govorio, nije upadao u oci. On ne drzi do sebe vec sebavi materijom. Potjece iz aristokratske juzno talijanske obitelji. Trebao je postati opatpoznatog samostana, no on odlazi u dominikance (prosjake) 1244. Konzervativni redovi su

14

bili malo protiv dominikanaca, kao i njegovi roditelji koji su ga oteli, drzali zatvorenog udvorcu, te ga pokusali preokrenuti s mladom djevojkom, no on ju je otjerao gorucomcjepanicom iz kamina. Odlazi u vojsku, zeli dati pravo i Aristotelu, ali sacuvati istinu vjere.«SummaJheologiae» i «Summa contra gentiles».

Zelio je napraviti sintezu vjere i razuma, za to je potrebno istrazivanje. Svaka od tih istinaposjeduje vlastito podrucje. Vjera^sejicgjiadnaravnih istina^ a razum oyosvjetske srvarnosfi~U svjetskoj stvarnosti mora biti razum, nije potrebno nikakvo Bozje prosvjetljenje, dovoljnoje prosvjetno iskustvo. Naravni razum s^ji^jldju^e^iz^dQb^acajTiaisetske stvarnosti.

spoznaju Boga.inkarnaciju razum ipak_ng moze spoznati sam hezjvjere Do Bpjjezjstencijejnozeje~sticirazumom. Dati se opcenita obiljezja, i to tako da spoznaja krene od stvarnosti svijeta, ona nositragove stvoritelja. Tomazeli potvrditi dvostruku istinu ali zaobilazi jg time da suJ_yjera irazum stvoreni o^LJSflga^-stefia-flisujlvostruki, nego jedno. Razum i vjera medusobno si neprotuslove. Razum ne moze nista uciniti sto bi se protivilo objavo vjere. Istinajviere_je^savrsenija od istme~7azuraaT~Razurn je pretpostavka~za vjeru,jigjek_^£ra donosi ra?ur" kvisim mDgu£nostima spoznaje''''Boga. IT Tominoi misli stvarnost svijeta je oslobodenaistrazivanju naravnog razuma.

Svijet

Svijet gleda na grcki nacin - u punini njegovih oblika, forme, onako kako ga vidimo i cujenK).To je svjetovnost Tome AkvinskdgTNo njemunije_stalo da dode do styari^jyedjd" hiti <;tuariRazlikuje rnateriju i formu.Uf9rmam^glg3a~bjt styari. Eorme su za njega one koje se ustvarima zivotvorno1:a^vl3ajulffin (biti) na izvoran nacin egzistirajukaoldeje u Bozjem duhu, kao prednacrt stvaranja. Covjekje zato sposoban jer ima slicnost sBozjim duhom na kojem participira. Nasa spoznaja vezana je na stanje stvarnosti bitka koje jeBog stvorio u nasem duhu. Svijet je cjelina sastavljena od stepenicastih stvarnosti. Forma jeu^ignutija, jaca od materije. Takonezive stvari su nainiza_stepenica. Fonna im je nametnutaizvana, ona ne vlada materijom, biljka je vise, ona fomnTTrnau'seb'i Icab vegetetivrmdusiLSyotinja^ posjeduje i vegetativnuiosjetnu sposobniosT(ogazanje). 1 biljlcaje mzelia^razinTbrtkajerjoj dus'a rjrorjada_S-tijp1nTn ~^^plc ima i vegetativne i osjetne sposobnosti, no on seod njih razlikuje jer je nje^g^a_jusadjhQvnejiaravi7 stoga~tl?e^rnrtnarNeovisiia ud inatertte,ne participira na njoj. Za^ pnvp/ana-SjjjgJom. Zato su j6TvTse~ria_ _stepemci andeh - bica bez materije. Oni nisu savrseni iako su cisti duhovi jer su stvoreni.- Cisti nestvoreni auTT^r|in^or'Sto"^elo^s^ob^^ daforma odreduje^ozbiijenje je veza antike i srednjeg vijeka. Time se uvlatt Boga u svjjefte topnjeti odmicanjiToaiaS. i priblizavanja panteizmu. lomTposeze za idejom stvaranja jGgsalkOkako bi maknuo Boga iz svijeta, te se maknuo od panteizma. Bog ne drzisvaku teznju usvijetu u pokretu, y£cJe_onJ_na^pocetJai, kao stvoritelj sv^eta. To Toma ne moze pokazatifilozofskim putenr Misao"ostvonTelju-i stvorenju mora saHrzavati veliki razmak To ne nalaziunara^^m^razumu^ vec u krs. stajalistima. No, ako se ta pretpostavka potvrdiTinSlpokazati Bozje postojanje. Ti dokazi imaju polaziste u stvarnosti svijeta. Oni zele pokazati dakonacni svijet nema temelje u samom sebi vec u Bogu npr. sve sto postoji mora imati uzrokdaegz^tira. Mora postojati pmuzrok^Bog^Smatra da se mofespoznatTnjegova bit Rabeci

on iznce da je covjeTod Boga stvoreriTfe da je Bog svom stvorenj^elto dao, tj.ci do stvoritelja (od dobrote covjeka na dobrotu Boga). To je

negirati jer Bozja apsolutna dobrota

15

^vv:

stvorena - via negationisJa dobrota je ngjiTvisen nacin stvnigrm_i^rnvjp.kii -_via_eminentiae^.Potpuniji uvid u to moze dati vjera, no£ak_ni ona. Tek ce u onostrangsti_coyjek.^lf;dati Roga.Najfe6e_znjng]wo"g svijeta - Bog jejjjyemu onomejtpjvece ne mozemo misliti.Tri velika sistenaTslca~3ie1aTTrS5ffiMa~COTtragenti les

Summa theologiaeQuaestiones disputatae: De veritate, De malo, De vitutibus,^^

->De spiritualis creaturis, De anima, De unione yeri incarnati,Depotentia [Q ^OM) »-j«U>-,-K vtyLlo

4. Filozofski komentari Aristotela, Pseudo Dionizija, BoetijaManja djela: De ente et essentia, De regimine principum

- ' • ' . ; M-K o v l*J - -OdnpiTvjere i razuma

Ca^yjera i razum su c[ya_razlicita nacina spoznavania. Razunrprihvaca neku istinu na temeljuevjdencye, a vjerajieku istinu na temelju autoriteta Boga koji se objavio. Filozofija i teologijasu dvije razlicite znanosti VjJ-Jh. I, 1, 2)^Dvostruki je redjoianosti. Jedne_proizlazejz^principanaravnog sredstva" razuma; aritmetika,^geometnja). Druge proizlaze sgoznate visim

^nnCrp^n: teologijaJTKad i razum ima pojam

jpada -sebT^kao). Na-razuman nacin shvacama.

- Deus ut causa

razlucilo od vjere_(tuamo ono sto mu nuzno

vjerajL^r?izum si ne mogu proturjeciti zato jei imaju jedan izvor u Bogu. Istina razuma neItTu icnntiiTcTTrris|Jijoiij_vjei_e. Ako postuji ne^Iagjm^ejg_znacro!a~su zakliucci pogresnp

____!,; da nije rijec o istini.A(prem3a je raziim_dostatan spoznati temeljne istine naravnog reda, te je autonoman za

ravne Stvari, on je ipajcjednvnljan Ha sam dokuci misterij_Rp£a^Jcnjyei^egovoj^jvecedobro. Do njih ne mogu svi doci, stoga je Bog dosao ususret covjeku s pomoci da ga svispoznaju. ^Nakonstojgjibjaialwkay^lan^ui^^da u5ini intinsecus (na unutarnji nacin evidentno) ono Sto je pod vodsjtvom^yjere vec^spoznaokacrtstimi-'

\) faziiminoze biti od pomoci u srvarima vje^e:!)^ dadne.preambula fidei^-^- * x^x, da objasnji razjasm istinejvjere

ia^pi3Eya_ar^umenteT{oirse protive vjeri _O tome govori u komentaru o prejy^tpjn_b^jstvu: «InBoetii de_Irmitate» - Komentar Boecijao presyetom trojstvu. Zbog_le_3_ulpge Toma jeifilozofiju riazvao ancillom^ (sluzbenicgm)theoibgiae. '

- Tomina metqfizika

yjNajveca sayxgenost jest hitak(3) Projzlazenje bica iz bitka se dogada stvaranjejiL

a jMJticipaciia - priopcayanje^savrSenosili bitka bicima.grahicenje savrsenosti bitka <d bicima omogucujese potenciji koja se naziva^bit. Prema

tprne u bicima ie realna razlika izmedu bitka fbltT 3 / S^~^vjlxlzmedu bica medusobno, i bica i bitka postoji analogiia (slicnost), jer su svi medusobno uzajednici sa istom savrsenosti."::"

savrsenost je bitak. Oydjejejiiec o zbiljnosti bitka. To je intuicija Tome koja muje omogucila sustav posve nov i razlicit od Platona i Aristotela. Najveci problemi: mozePrgciziiMLiLjSeimi_sg_sastoii Bozja naray. Bozja bit je od bitka buduci da je perfekcija ilisavrSenost. Taj bitak primijenjen je na stvari. Noyi pojam bitka objasnjava njihov nastanak,

16

njihovushcnp^t^jazlicitost. To se vidi primjenjivanjem sadrzaja bitka na stvari. Stvari sum^usgb^sli5ne_jer povgzane sayrjcnoscn hitka JStvari su u mogucnosti djelovati. JertogdMoigjeJatka da hndft^i|a S novim pojmom bitlca^iTmole~oBjaMiti akcidente, dusu itiieip. S Tominim znacenjem bitka moguce je dati objektivnilwidlmient moralu ukohko svakodjelg\^ejma_za_Qsjetni ri^j-ost^aiejJ£jiekogjiacjn£bitka. Svrha moralnog djelovanja kodcpvjeka ie samoostvarenje Toma je svjestan genijalnosti svog otkrica. On kaze izmedu svegabitak je ono Jia^wseniie. Bitak je ozbiljenost svake zbiljnosti, te savrsenost svakesavrsenostl. Onojto je u svakom ucinku najsavrsenije, to je bitak. Bilo koja narav ilLforma

t: bitak je ono najintimnije u nekojUVaTf, te krajnja svrha svakog. r -

2.J NastanakjMca iz_bitka ,je stvaranje. Savrsenost_bitka je jedinstvena i identificira se s-^^m^oTdrpostoje druga bi^a zahvaljujfLse^ry^alaeknj mnri hitka Bijajije_samoje^n.Nuzno je da sve stvari budu uzrokovane od najvi§eg bitka (esse supremum) koji je savrsen.To pnopcavanje bitka bicima ne dogada se emanacijom ve

._je paiticipacija poaticnosti savrsenosti bitka sa strang_bica. Tu rijec

jrticjp4cljorn Torrja upotrebljava da sen^ekne^zbginost kojom bitaFpriopcuje svojusavr§ejiostbicirna:(lc}participatio communicativa, a ima i

tio receptiva - djelova^jeJcojjrrLJbi6a__suidjej^__ali da ne postaje dio stvari, jer bi inace bili iste naravi i to bi

vodilo u panteizam. Onijiarjrotiv particjjiriuSaflJcQpije'na originalu, na nacin sljgnosti, a nenajiaciahiti. Toma tako ne degradira stvorenja, a bitak bica ostaje bozanski. To jlHmitativnabozanskost. - — "

i bitka u bicima duguje se esenciji Potrebno je nesto sto limitira,ogranicaval5ttalr, jer onjejieogranicen, razlijeva se.jDna to nmitira na ogranicene stupnjevekoje bit ogranicava. Esejicijaje^azli5jt^od bica do_biea Postoje dvije vrste: ciste biti(esencije) - andeli, i one pomijesane od materijeTforme.pjlzmedu bica i bica, te izmedu bica i bitka postoji analflgija ill slicnost. Sva bica su odredenazaj^djuckim. Ta slicnost j^duboka vec prema tome pripadaju li ilinejstpj vrsti. Ako da, ondaje slignost|v^Cj a ako pripadajujstom rodu onda je geneocj^a|(rodna\ Ako ne pripadajumjednom, onda je to narjrosto|^alo^^]Takoder izmedu bitka i bica postoji slicnost. Obojestvoreni na bozansku narav. Analogija se javlja iz njihove sliSnosti participiranjem nasavrSenosti bitka. Ta kolicina-bitka u nefiem odredena j e esencij om.

-Q^^y^Dv^U^ —^pntvfJ ^^oT^Tkri^r^\Tominaantropologija y ^

Covjek nije u sredistu zbog Tominih teoloskih postavki, nego iAeko toga postaje covjekova vaznost vidljiva.l l ) ' " i«a_

samodQstatnost covjekove spoznajeduhgynostTb^srnffiost3u|esloboda'moramizakon^___

S. Th775 - 9o7aiiTsTcontra gentiles II, 58 - 90.Quaestio disputata de anima, Libros de anima, De veritate.Ugled mu je Aristotel (De anima), Ivan Damascanski, Augustin. Covjek je na granicimaterijalnih i nematerijalnih bica, iznad njega su andeli i Bog. Antropologija se dijeli na 3dijela' I/ nr''>ni/»r\Aliici CO l^> »"->-•"/3\- -~l- -

UCenje^Jysi - zastupa hilenTorfizarn, covjek je supstancijalno jedinsrvo dviju nepotpunihsupstancija (umojupstontialis), a one su: umska-dusaj;covjekova forma) i tijelo (covjekova

17

materija). Gleda dusu s obzirom na bit, njene moci i njeno djelovanje. Sama bit jeproanalizirana u dva pitanja - 75 djosajsainapo sebi, 76j^njeno sjedinjenje-S-tijelom. Tomakaze da dusa nije tjelesno bice, vec pocelo koje ne moze biti tijelo, daje mu vegelaliyns,umske djejatnostf . Dusa je forma tijela, zbiljnost tijelar ak^vno tijelo. Priroda ljudskog duha jebestjelesna, te supstancija koja sarnVpostojiTTo umno pocelo ima vTastito djelovanje koje nijevezano uz tijelo. Dusajrgba tijelo^kao predmet~Ohbje~posrednik duse riunne^redodibeduse. No, nije naruseno samostalno postojan}e_duse.Razlilg^e_^ud^]flLJLziYotinj skuduSu.. Zivotinjska dusa je nesamostalna, ona treba tjelesneorgane, dok cogjelcu za umovanje ne treba organ. Toma kaze_dgLJ£_dusa dio covjekajerjesajtavljemid-tijela.Covjekova dusa je besmrtna i nepropadliiva. Moze propasti sarno po sebi (per se), ali neskupa s tijelom. Ona ne moze propasti jjgr se, niti per accidens. te ima prifodau teznju zavjejno postojapje. Ta teznja mora moci biti ispunjena. Jer to bi bio apsurd za ngcimjdaJgzLada to ne moze dostici (apgetitus jiatiiralisYUsporeduje dusu i anffpTp ^njl^fllTmgy^hia^rii nm ne . trehajiivideti Bfla, a .dusi jcpvjekatreba da Ijozjddjjjyejtvaridode do Bo^a. £vaki covjek ima svoju dusu, ne mogu iiriatTvisebica istu dusu. Covjek ima samo jjudskujdusu, ne i vegetativnu i zivotinjsku.1 ^ H»^e-^dii^ria_gj:anici d^^vninTmterijalnih styorenia. Coviek rqora djelovati kako biostvario blazenstvo, mora upotrebljavati i moci duse za to. Moci se razlikuju po^jmmajpredmgtimalljred poretka_proizlazi iz zavisnosti jedne rnoci diisTodllruge - poredak prirode-^avrseria bivstvaUolaze prije nesavrsemh (razumske pnje osjetilmh).'

v i ^/edosHjedjiastanka vremena - obrnutjjojedak od prvog0) redoslijedj)oretka~*" = — -

Mocj_sui dusi - tu ne sudjeluje tijelo. No ima i onih uz pomoc tijela - osjetila(osjetijnij^vegetativni dio du|g). One imaju sjediste u sastavljenosti ljudskog tijela i duse.Poj€dtnelrioci_ dujeff> vegetativne

ti!ne~

su-aa-tijelo^25) modi razilttia".

a ih tri: moc radania usmjerena na to da ti]glo zivog bica dobije bitak; moc rasta, da tijelogne vejicinu; moc preraane.

jske - ^ggjgtjla^- trpna moc koju mijenja izvanjski osjetni predmet. Nutarnje- ima ih 4^gJajeBliicko osjetilo jsgnsus communis) - zajednicki korijen i pocelo vanjskeosjetnosti koj 'vrsi razvrsfavanje*

ija - zadrzavamo i cuvamo forme osjetilnih predmeja.'• - vis estimativa - prima spoznaje koje senedobivaju osjetilima.t - vis memorativa - cuva spoznaje jgflobivene osjetilima.

obzirom na^fjelovanje^- dusa spojena s tijelom - shvacanjelvijeta^tem umske spoznaje'umskih stvari. Dusa spoznaje rjelesrialleniatenjalna bica, opcenita i nuzna spoznaja. Spoznaje

nacin (na nacin forme).

polijiHovim cimma " onoje_nutarni e pocelo .Razlikuje visi i-'am-razBrn vi§i_usmjeren na_vigcne istine - mudrost, a nfzT usmjeren~riavremerj i t e^styari - pnpisuie mu'se Znanienjmna^spoznaia - cin sastavljen u sjjy^^nju, odnosise P!fJ^JJ|SILJ|sP_J2fi Nacim poretka_ jujrine^ sp_oznaje: rnaterijalnestvari - izdvajamo ih iz rnateinie, Hz slika maste (fantazma - predodzbi), tako dolazimtfj3p

" •--- _ ^—^-___ ^ _____ _ ^ ----- „ - - p •-•--_ -^~~~~~--. " "~~~7-- ___ Hi _ - _ . . -_ -^-^f ______ -- — ---' tt" _____ " mi'rrr Hin ^"-g--'!''T-m^ ii 7 -T : --- '*' ----- :**«»- ---- ~— — — — ..... *

spoznaje nematej^ajn^h_sjyajij^r'spog^ koja je ne

18

D_j^^nma. r<mlne rspoznaje r irmaterijalnim stvarima - um_jie_moze spoznati prvotno

pojedinacno bice o materijalnim stvarima, jer um_dolazijio spoznajeJzd^ajanjemJ)pcJlLstYariiz^op_cenitihjtyari. Urn spoznaje samo opce stvanjziayno, a ne opce stvari neizravno.UZgn/eovolji - DaTTi oniina volja tezi iz nuznosti? Samo tejnjcygUjlazejislyjarrL^ -pocTlim vidTkom, no bez obzira na to on je Slobodan za druge izbore. Volja ne tezi za svime iznuznosti. * ~-= — -""Odnos uma i_yolje - gdje je predmet volje istina i laz, te dobro i zlo. Usporedba na dvojaknacin. Ako se radi o stvarima iznad dusj^onda volja ima prednmt, a ako je stvar Jspododlicnosti duseQrjd^prj;dnostjrna_razum. Ljubav prema JBogu je vaznija odspoznajeJ3oga~

' usi PremdizinTsrvarima BolineTazum. PodyiVlikom_dielatnog uzrokavolja pokre^um i sye moci

Prosudba_ da nesto treba uciniti nejjyjsLo prirodnom ponvu negqjKJ suceljavanja sto ga cinirazum s obzirom na rjesejijaJcoja^ffli-^e-rmde. Tu covjek djeluje slobodnom voljom odlucujucise za razlicite predmete. Razunxjiije odreden za samo je^nojjesOTieTOavjelc ima slobodnuvolju jer je slobodno bice. Raspolaze_J)e^v]?etnIm horizontom bitka, ova partikularna dobrakoja mu se nude nisu za njega bitna. _^Slobodna_yo_lja je cin teznje. Vlastiti cuLslobodne voljejg^izhor feUggtioJ^ Prirodu slobodne

vidikom izbora' stjecaniem dvije__stvan: spoznajnog reda Liodavolje treTJa promaTrai" poJgznji^. Aristotel je ostavio pitanje sto je bitnije, mod teznja - to je korisno dobro - izbor jevise~lnoc teznje. Slobodna volja nije razlicita od slobode volje (pnpadajuTstoj spoznajnoj

iusa je forma tijela,:cije nizih dusa.

Racionalna dusa vrsiivvijv.. ijuuuii uuoa. xujtjtuau VIUIKJ^__^

ialnocjost^ost. Ij udskgspoznaj e - Bog ne intervenira u spoznaju jer mi mozemo sami -gr^vj3J^^eT!fie^i'fsorr::: a^tnik sintagme krs. spoznaja - dublja spoznaja; Toma je

;ga nazvao.'po|movi_syjjest, samosvrjest, intencionalnost - po tome je Toma prethodnik modernejzofrjeTTojarrS^ncionam^sTzM^leziti prema drugome. Snagom intencionalnosti adjet

se ostvaruje; usam'om sebj^jzlazrrno plema onome ISr^ ja, te se ponovno \TacamosampiTisebTs^oznajuci dfugo Trifukljucno spoznajerntrsafflrseBa ~

Besmrtnost dtiSe

Temeljne istine vjere - mogu li biti utemeljene? Dusa je besmrtna jer ima_S3^pj_§amQStalnibjlakr Tijelo umire kad gubi kontakt s dusom. Druge tjelesne forme propadaju kad isupstancija. Dusa je besmrtna, ona zeJLpiiopcivati vlastitom tijelu dusu. Kad umre jedinstvoumire tijelo i covjek, ali ne i dusa. Dusa ima vlastiti bitak poput andela, te nastavlja zivjetipoput odijeljena tijela. Da li dusa u odijeljenom stanju moze tipiti tjelesnu vatru? Paklenavatra ne moze dotaci dusu tjelesno, ali moze djeloYatLlP nju u obliku grizodusja. PostojinaSin na koji samo duhovna bica mogiTdpiti .^D^Sculurnfe da se neko bice onemoguci usvpjpJLpjirodjipjJeaiji. Ta patnja ne naiiosi^mtii^uisj^im bolom, vec zalost koju covjek ilizivotinja dozivljavaju jer r^mogiuiesto ostvariti. Sprjecaya se u svojoj naravnoj sklonosti ir^tjerrjurTako Bog kaznjava demone i ljudske duse. Ta vatra ukolikoJe^mstrumenTbozanskepravde. Dusa dozivljavajuci je kao onom koja joj skodi, ispunja se zaloscu. Ta dusa kojashvati da je bila stvorena za intimno stvaralastvo s Bogom, a to nece postati nego ce ostati udrustvu s nizim stvorenjima od sebe. To njje «unio--cimi Deo)^ zajednistvo s Bogom, nego«fruitioTjei»j-unutarnje_uziyanje uBogu, uzajednistvu s njim.

19

Razlika izmedu Anselmovog i Tominog dokazivanja Boga

Toma drzi da se nejnazejirjriori_- iz cistog pojma dokazati Bozja egzistencija jer nas pojamBozje biti nije savrsen. Prema Tomi pojam o Bogu nije onaj od kojeg se moze nesto visemisliti, nego je Bog onaj koji nadvisuje svu naSu mogucnost misljenja. «Bogjest» - ne znamodali je Bog jesf7fio~sute.istt:ijdjt;. Bolya egzistencija moze biti dolcazana apostgnori - .izRozjjh ucinaka. Reducira sve tradicionalne dokaze na njih 5 koji se zovu^quing^vie. Put udokazivanju kod svih dokaza je identican. Sva bica nisu apsolutna, nego _zahtijevajuapsojiitiio. Da bica naseg iskustva nisu Bog, T. izvlaci iz analize~5Tarakteristika:

(I) krejanje (u klasicnoj metafizici prijelaz iz potencije u zbiljnost - aktualnost). StyaxLnisucisti akt,jigg(Lga^zahtijevaju, je£se ne_prelazi iz potencije u akt,osim snagom bica kqje vec jeartusjjurus. To bice ne ovisi^cLJiekom drugom bicu samo ako_je nepromjenjiy-O - u

^nernogucnostijia prijedejzjjotencije u_aktualnost, jer je u sebi samoj actus purus.'\_^. kauzalnost - postojanje uzroka. Uzroci koji postoje u svijetu su ovisno o drugim uzrocima.

Nisu prvi neuzrokovani uzrok, vec ga zahtijevaju, jer ne mogu postojati drugi uzrokovaniU2Toa^5e^fvog^neuzroTcavan^g^CT je suEzistentno bice^toje Bog^

; \3ykontingencija - ne^nuzgost StvarTlc(T)e zapayamn jesir pnstrtjej'al'^j^110"1 nisu bile iprestat ce biti. Po naravi su ne nuzne. indiferentne, kontingentne, zahtiigvaiiijiiiaio-bice jer

^ Stoga im trebajiujtoo bice da im_da_bitak, a to nuzno bice ie Bog - u mogu^iosti je dati bitak.

stupnjevi savrsenpsti. Stvari su vise ili manje savrsene, dobre, lijepe... One nisu samasavrsenost, sama dobrota, nego jedno takvu savrsenost zahtijevaju, jer ono sto samo imaTnekusayrsenost nema je od sebe nego" ju ie pnmilo od nekoga tko le-^S^savrsenost, dobrotaIjepota - Bog.

- svrsenost. Sva bica teze prerna nekoj svrsi, nekorn_cilju, nisu apsolutna, negoteze prema apsolutnom od kojeg imaju tu finalnu tendenciju koja podrazumijeva stvaralacku iurediyala^kuinteligenciju - a to je Bog (ureduje kozmicki red).

Komentari Sputeva T. Ak.

Uvjerenje da su tradicionalni elementi nadideni modernom znanoscu, to je princip kauzalitetakoji je u modernom svijeru samo susljedni slijed dogadaja. Njegovi argument! nisu fundiranina znanostima vec na cinjenicama: nastajanje, zivot i smrt... One ostaju nepromijenjene uznanosti. Kauzalni princip je metafizicke naravi, te se ne smije mijesati s fizickim kauzalnimprincipom. Tomini dokazi polaze od cinjenice te stavljaju na cistac, prvotni dokaz; ne polazisam od sebe.

U naravnoj je teologiji Tomina evidentnost velika. Izbjega^a^anti^rjomorfizarn i agnosticizam- koji kaze da o Bogu vise ne znamo nego znamo. Jer neTmolEmo unati qegatiy^rstaylonedemu, akp_nemamo prvotnp_neki pozitivanstav o necemu. Bog je dobar, ali ne na taj nacinkaq_jto su^bica dobra (isto tako lijep, mudar) - to je via negationis. Perfekcije moraju~bTripridljevaag Bogu na najtR]^r~naeHv^^aa-^aainentiae (u obliku_superlativa). Bog i bica suintimni po bitku. Sto je neko bice savrsenije toliko mu je intimnije ono sto priopcuje. Bilakje^ono sto Bog daje u cinu srvararjja^ Participacijom na bitku srvara se povezanost, stoga Bognij£jndiferentan, nego se za njih brine, za njihovu egzistenciju. Bog nijedgggot. Bogpokazuje svu Ijubav jednog oca. Bog im je prisutniji u ljudima nego sarhivrijeme utjehe nije isto sto i desolatio - vjjjemekus'nje).

20

Etika-

Toma nije napisao nikakvo djelo o etici, ali je svoju etikurazvio u drugim djelima (S. Th. II,2, S. c. gen., De gentutibus, Sv. Petar Lombardo). Tomin komentar Aristotelove ctikejevrijedan za objasnjavanje njegove etike, makar je on samo htioobjasniti Aristoteloviretiku.Tomina je etika teleoloska_etika^ u kojoj se potvrduje primal dobra i cilja, odnosno s^vrhejiadduznoscu i obligaciji^ koji su kod njega utemeljenrTia^svrsi \_ cilju. Svako djelovanjeupravljeno je nekom ciljuTUvako bice ima krajnji cilj. Moralnost ima odnos prema ciljukojem su djelovanja upravljena i posljednjeg cilja. Neko je djelovflnje Hnhrn ili zlo-prematome d ^cijyjovodi_d^posyednjeg cilja ili smeta, a to je posvemasnje samoostvarenje kojese postize onom aklivm)MulcoJajejic^]yIastita, odnosno onm^kDjTakhvira posjjedmu narav.O postizanju cilja o"visrcovjekovasreca. Aktivnost misljenja je razlika coyjeka i zivotinje. Dotud Toma slijedi Aristotela, no on krece korak dalje. Objekt koji coyjeka cini sretnim (kodAristotela tri istine: matematika, metafizika i fizika), a Toma kaze da postoji jedna i tokontemplacija Boga. Zbog tog Toma stavlja razliku na temelj Boga - prvi izvor, najvecipfmcTpTTemelj rnorala. Spoznaju Boga covjek stjece tek u onom zivotu. Cak ni spoznaja danavjerom nije dovoljna. Jedina spoznaja najvece srece je blazeno gledanje Boga - nadnaravnaspoznaja koju mozemo imati tek u onom zivotu.Zakon je izraz moralnosti cina. Nar^ym zakon (lex naturalis) nepogreSivo se_spoznaje ujwoimi najumVerzajnijim prmcipima'T'Tu covjek mole odrcditimoralnost. T^oJe_najgOLkpjinemogu svi IjudT postici. stopa je potreban i ljudskiJ_bjQZ^^ci aozitivjaiLz^onXlex positiva).Irriaju funkciju specificiranja naravnog_zakona, te^pecificiranj^^a_pdre3ene slTiCaUvgrimajos jedan zakon - sayjest - blizi JzvorjmorabxQsti. Odreduje u samom momentu dobro ili lose.Nuznost moralnosti cina je sloboda. Ona nitij)rjbJizaYa_rnoralnom cinu niti umanjuje. —Definicija etike: prema nazivu etika je znanost koja razmatraVetosuTetos znaci objcaj, potomhabitualni (navicni) nafiin djelovanja, napokon i naravnu sposobnost. Isto znacenje je latinske

nazTva i moralna znanost ili filozofija. Moze se definirati:

Nacin djelovanja (iz njem. Leksikona) primjeren ljudskoj naravi koja je obdarena razumom ito djelovanje s mjerom.Opet iz latinskog teksta: etika promatra na vlastiti nacin djelovanje: grcki praxis, rie_umoyanje, grcki theoria, niti proizvodenje (facere, poiein). Razlikuje see proizvodenje idjelovanje, jer kako se kaze u Metph. IX,j)roizvodenie je tranzuentni cin^ojjjd^premayanjskpjmateriji, kao sto su to radenje, sjecenje, slicne stvari. Djeloyanje je pak cin kojinstaje u ^amnm Hjelatnijoi kao sto je gjedanje^ zeljene i si. U obrtnistvu ono sto je vazno jesamo djelo, a u etici je vazan onaj cin djelatnika. Moralno djelovanje jest materijalni obliketike.Duznost - iz susreta pojma nuznosti da se upotrijebe sredstva s pojmom slobode htijenja,javlja se pojani duznosti. Nuznost izwsavMJ a 5^.^ko^^zelibjti5oviek u savrsenpm ^mislurijeci - nuznost koji^covj^^ie inora prin^§ffj^^s^^^^Duznost je utemeljena premaizvominrnaTavmrrrzalconom. Duznost dpla^Jgy^^-^n^^^upotrebe sredstva kako bi sepostigao cilj No, ta nuznost koja se moze odbiti Jime"jie roinasitrsvr^kraj ryi cilj. Kadcovjek ispravrio djeluje prema nuznosti tadajanj&nijcjln^vriine. No. iedan cili iednom dosegnutne znaci naviku Strpljivostnpr. posjeduje onaj koji je strpljiv na habitualan naSin. Vrlina:« Virtus esTTTat)itus quidam...' ex quo homo fit bonus fbrmaliter loquendo» (in II Ethica).* *• * * f n, tA^. ™, ^ . ^t?j,-sa9-_j-t "> ^-n^. A t X '

Vrlinajenavika po kojoj covjek biva dobargovpre^l formalno. ^rline_sujmizne_za^jelovmyes lakoconvureaenos'cu i aopadljivosti. aez rnrnrc^vJBkTie-q1eIuie na spontan nafiiriV

"" — - - -- „ --- — - —r - —5 - - J ' T' WK^SSt? **?> ' . . . "

svojim posljednjim ciljem. Postoje ^Yrhne, za^yaku osobnost.^J,stoji na stotme vrlina iodgovarajucih mana Vrlinal^pozitivna), mana (negatfvna - vitium).

21

r\, prayednost, jakpst i nmjgieBg^p narayne vrline (tRmeljnp.) Nadnaravne vrline^ koje Bog ulijeva covjeku (teoloske): a^era/'nada i ljubav. Sljfic^njemjmoralnih kreposti uz

teret strasti. SfejStJ^ndjonose moralngjjllrlfiicniji coyjpka Covjek^vodiracunaJ o drugimajtime-pEpomazg da i drugi postignusyojcilj. Moral posve nadvisuje naturalizam starih grka iformalizam modernih filozofa.

Socijalna misao ipolitika T. Akvinskog

Covjekova narav je socijalna. Moral i kultura su dokaz za covjekovu socijalnost. Biti covjekza covjeka je biti sucovjek - biti s drugima. To pokazuje njegovu prirodnu nuznost. Autarhija- samodostatnost. Ljudi trebaju uzajamno podupiranje. Zivot je dobro, radanje potrebujepovezivanje spolova, radom mnogih se zgotovljava ono sto pojedinac ne moze. Duhovnp

^xtfiE^Jezik je znak socijalnosti bica. On je znak sporazumijevanja upucen na druge. Rijec ostvarujesve_materiiajne i fizicke i psihicke ljudske osobine pred drugima.T. preuzima ideju organizma. Dijelovi ne mogu~zivjeti bez organizma, zajednica ima vecuvrednotu bitka od pojedinca. Ako je covjek drustven i socijalan, onda je organizirana drzavanajizyjesniji dio uma, jer ona sluzi za pomoc pojedincima.Udruzivanja nastaju zbog dobra. Obitelj jos u vecem skladu socijalne naravi, zato je obitejjprije drzave. Sluzi za radanjq, odgajanje, privredivanje, sklad muza i zene. Obitelj je sredisnjajezgra, stanica drzave, i pokazuje kako i drzava treba biti uredena. Ljubav supruznika, djeca,blagoslov braka - elementi obitelji. Brak je suzivot dviju osoba gdje se medusobnousavrsavaju, nadopunjavaju i vole. (Bez zenstvo nema smisla). Drzava je okvir zaekonomsko, duhovno vodenje. Primjer drzave^[e_sredniQyjeJcQynLgrad - saniodostatan samsebi. Drzava jecSjocietasperfeci^- naravni okvir u kojem 5ovjek moze postici perfekciju podnjjyecim_yjd_ikorn. Tbma kaleda drzavi pripada pocasno mjesto, jer od svih Ijudskih dobaraona je potrebno dobra, posebno dobra. "^a^Ljudi trebaju djelovati pogodno za potrebe. Zadaca kralja je da promice dobar zivot Jffatja radivjecnog blazenstva, te da ne odobrava zlo koje odvodi od tog cilja blazenstva. Kralj podbozanskim naukom ima 3 zadace-lk uspmtaviti dobro zivljenje,

[j._sacuvati ga, C __\j. nastojati poEoTjlavati dobro zivljenje. Covjek treba

djelovati premflJa3epostMlJ--vdini(jer ona zivot cini dobnm), te dostatnost materijalnihsredstava nuznih za vrsenje cina vrline.Potrebne su 3 stvariQda mnostvo bude ustrojeno u jedinstvu mira,

bi dobro djelovalo,dobara^a zivot.

Postoje 3 zapreke: 1. od naravi (ako se zele spojitiiT zajednicu, a smrtni su, podlozni

2. ppkyarenostw]^- krsi pravednost;3. je izvana - upad neprijatelja. Stoga za uspjeh vladar mora uzeti u obzir

te tri potencijalne zapreke TT^ao prvo mora mijenjati ljude u sluzbama,jzatimj2ngoni imijenjanjem onih_kjDJi^u_nesrjosobni. Treba uvestTzakone, uredbe, kazne i nagrade. (Bozjomrukom). Mora osigurati narod od vanjskihliepnjaTelja]Da bi se spnjeSlo da netko ne postane tiranin (u monarhiji koja je najbolja) - ne izabiratinekoga tko ima karakteristike tiranina, ograniciti ga zakonom, ako i postane tiranin bolje ga jetrpiti ako je umjeren, nego ne uspjeti ga svrgnuti s vlasti, pa postane jo§ gori. Tiranina nesmijemo ubiti, nego ako narod bira kralja, onda ga on moze ograniciti, u krajnjem slucajupustiti da ga Bog sredi. No, treba biti dobar, jer Bog dopusta i bezbozniku da postane kralj

ako__J£-flarad zao. Rat srmje proglasiti samo vladar. Nagrada vladaru za brigu o narodu mozebiti samo Bog, samo blaSensfvoTTdbbit ce najbolju nagradu! Tirana cekaju vjecne muke.Covjekova socijalnost, politicnost, spada pod njegovu narav. Dnkazivanje sncijalne dimenzijecoyjekajTToze se_vrsit i nijekanjem_socijalnosti. Nesocijalnost cqyjeka ie nemoguca; radaju garoaTterjTT~odgaja ga drugtvo... Gledajuci druge mi ucimo: razboritost, hrabrost, jakost,pravednost, umjerenost. Drzava je naravni okvir za ostvarenje covjeka, civilizirano drustvo.Srediste drzave je obitelj. Jakosl-drzave vidi se po-^aJkestLobitelji. No, on se zauzima zapojedinca kao osobu - id jguod perfectissimum jn^ tota_jiajura^^^no_stojejiaisavrsenije ucjjeloj^naravi. Vladar moraposTicrda gradani~3osegmT svoj cilj - nebesko gledanje -blazenstvo. To vrsi odobravanjem i zabranjivanjem. Vladar mora posebno uspostaviti jednojedinstvo - mir. Mora pribaviti drzavi sredsrva nuzna za zivot. To postize mijenjanjem ljudizbog neprikladnosti, nesposobnosti, starosti. Mora drzati ljude dalje od zla - zakonima,uredbama, kaznama i nagradama. Si vis pacem, pasa bellum - ako^hocesmir, srjrernaj_gt.Pokazi okrutnost da te se boje, da ne napa3aju. ~~

ZaUjucak^TomLAkvinskom ^

Originalan i solidan u metafizici temeljenoj na bitku. Tu ne mozemo govoriti o njemu kaoteologu, makar time nadvisuje sebe kao fllozofa. No, ni on nije sve spoznao. Mnoge zbiljnostinije dotaknuo npr. povijest, znanost, estetiku. No, u njegoivo vrijeme o tome se nije nigovorilo. Suvremeni misle da je vezan uz Aristotela i srednjovjekovnu sliku svijeta, no on seod toga znao odvojiti te otkriti principe vrijedne za svako vrijeme. Treba ga postivati, no nevise od same istine. Kao sto se i T umjesto Augustinu priklonio Aristotelu. No, slijedio je ali ikritizirao Augustina. Kiirizira i svoje vlastite dgktnne. te spoznajuci suprotno sam ih ispravljaili izbacuje. Fil. Je u sluzbi istine, a istina u sluzbi Bogu. Tezi dubljoj spoznaji Boga (zato jezivio u moralnoj cistoci).

tika

B ayentura^iDuns Scot -^prEdstavriici franjeyacke skole^Postoji velika razlika u filozofskimili^enijalci, iz istih izvora (Platon, Augustin, Aristotel, Boetije, Pseudo

Dionizije...) oni su u skladu s svojom naravi izveli razlicite zakljucke. Bonayentura_cy£njAugustina, Scoj^ Avicenu. Toma Aristotela Razlicitost je osim u i^orima; — f umterpretacijama. Sveto Pismo Toma stavlja u perspektivu bitka, Bonaventura u ski opegzemplarizma - stvari, bica su slike Bozje. Duns Scot u perspektivu univocnosti bitka.Razlikuju se od dominikanaca jer zele dat kombinaciju Augustina i Aristotela, s prednostiAugustinu.

SyetiJtenaventura

Zivot i djeloGiovanni Fidanza J22L_ roden. Odlazi u franjevacki red u mladosti, teologiju studirao uParizu, imenovan uciteljem 1254. Bonaventura je s Tomom bio iskljucen s Pariskogsveucilista zaslugom sekulariziranih ucitelja. Ponovno vracen, ali na kratko 1257. imenovangeneralom franjevackog reda, te se mnogo manje posvecuje studiju. Djela: Itinerarium mentisin Deum - put duha prema Bogu; De reductione artium ad theologiam - O redukciji znanostina teologiju; De Scientia Christi. 1273. imenovan nadbiskupom i kardinalom - imenovani iimenuju Papu. Umro u Lyonu_1274..

23

Odnos vjerejjwzuma

Razumje subordiniran vjeri. Filozofija je podlozna teologiji. Razum nikada sam nije otkrioistine o Bogu i odusi, samo voden vjerom. Poganski su filozofi povijesno grijesili jer nisuimaliyjere^ yjecnost jsvijeta. Prednost treba dalTPlatonu. TrdjeliTteologiju trebaju znanostikao~Svqjeliadopunjenje! Teologiju stavlja na prvo mjesto , prije svih ostalih, te usput povezujesve ostale znanosti. Stoga filozofija treba pratiti teologiju.

Egzemplarizam

Stvorenja su slike Bozje. Za Bonaventuru je vlastitost covjekovog egzemplarizma time sto jeslika bozja. Objejct_ fjlozofije nrje_bitak jstvari' promatran u samom MlL-¥£JJ-proJI13tran uodnosu prejM^oguTuk^ikqjelimitaciia Bozanskog bitka. Biti Bozja slika nije akcidentalno,negp_surjstanciialno. Sve su stvari imitacija Boga, ali u razlicitom stupnju. Neke su samotragoyi, drugi slike, treci vierna imitaciia Bozja. U svijetu se moze iscitati presveto trojstvo1c^e je citav ovaj svijet stvorilo na nacin traga, slike i slicnosti. Tragovi_su u svim^s&orenjima, _slike u svim duhoynim umovima_racionalnog karaktera (liudiLj slicnost sBogom samo u onima suoblicemma s Bogom. Trinitas fabricatrix.Misli su mu prozete Aristotelom i Augmtinomrs1^aranJe~Trvremenuhilemorfizam (Aristotel), mnogQlicnost formi (Plafbn), razumsko sieme(Augustin).r~Stvaranje u vremenu

Stvaranje oduvijek je apsurdno. Doktrina o vjecnom stvaranju je kontradiktoma. Naime,dodavanje ogranicenog neogranicenom vremenu. Nadalje, pojam vjecnosti ukljucujeneovisnost.Hilemorfizam - rnaterija konstituira sva ogranicena bica, pa i andele (ograniceni, bez obzirana duhovnost), bica su ogranicena jer imaju matenju. Ona nije nesto tjelesno, ni duhovna nimaterijalna, on^Je^pjncippotenciialnosti^ u sirem smislu. Individualnost se ne duguje samomateriji, nego se duguje matenji i formi. Da bi bila raznolikost potrejnaje i forma. Postojiindividuacija medu'Sn^limaTFostoie mnogi.Mnbstvo formi - svalca stvarnost odredena formom. Svaka razina, poput coOvjeka, jekonstituirana koegztsterjciiom razITcitih tormi. U postoji jedna forma za tjelesnost,jedna za zivot,^a~osjetnust, /a i'diiuiialiro5ERationes seminales - Bog je sve istodobno srvorio. N^s^om_rjocei3<uje^sve stvorio,neke uklicX neke u zarhetku. Klice u materij i razvii aju se poticaj ima. Ta klica je skrivenosTformg umateriji: latitatio formarum in materia.

Antropologija a-

Duajisticka aptropologja_--zasrupa dualizam i voluntarizam.Covjek je sastavljl^rTod duse i tyela, no ne kao lorma i Irhaterija. DusauJijelo stoje u odnosu. konja-i-konjanika. Svaki su za sebe, kompletna bica. Tijelo ima'svoju formu, dusa svoju.Premda je tesko razumjeti Bon. to tvrdi. Dusa i tijelo kao~2~bica tvofe jednu narav i jednogcovjeka. Dusa je besmrtna, stvara jujog (jcrgacipnizam).Dusa, buduci da je duhovna, takoderje besmrtna i ne propada s tijelom. Dok se tijelo razvijaiz raioTe^^eminaJe^Jdica^grnejQ^razuTTa) dusu stvarasami Bog.

24

spoznaji

Mjesavina aristotelizma i augustinizma. Prihvaca AristQteiQvu_nauku o apstrakciji, a odAugustina prihvaca doktrinu o iluminaciji. Doktrina Aristotela zaspoznaju, a o"orA"ugustina za

' "

Voluntarizam - medu ljudskim sposobnostima nije najyazniiLum, nego_vQ]ja. Naime, samaistina istice se prociscenjern srca. PogKskaje_pJod strasti i grijgha Znanje napuhava covjeka,dok poniznonr~yjerorrride k Bogu. (Voluntarizam zato jer citava_stvarnostpotjece odcovjekove slobodne yolje. stoga je i volja kod covjeka najbitnija karakteristika),Itinerar mentis in Deum - Bonaventura objasnjava put duse k Bogu. Bozja egzistencija zanjega je evidentna. Drzi da se moze uteci dokazima kako bi jos dokazali ono sto vec znamo.

e stvarLjiosi pecat presvetog trojstva ovisno o savrsenstyuRazlikujemo trag,^HbjiJjmago)^te slicnost s Bogom. Ti stupnjevi odreduju put covjekovogduha k Bogu.

r> e ,Duns Scot

Doctorjjubtilis - zbog ostroumnih argumentacija te kriticnog naucavanja, svojih prethojnika.Poznatpo originalnosti, liepriklanja se ni Aristotelu ni Platonu. Zeli doci do sintezepomirenja vrijednog u jednoj i drugoj temi. Roden u Maxtonu (Skotska) 1265. S 13 stupio ufranjevacki red, a 12 godina kasnije bio je zareden za svecenika. Studirao je u Oxfordu,Parizu, zavrsio filozofiju i teologiju. U Pariz se vratio nakon ulaska u red te se pripremao zamagisterij. Vraca se u Englesku komentirati sentencije Petra Lombarda, koji je nazvan«Lectura prima».Komentar iz Cambridgea nazvan je «Reportatio Cambrigensis». 1301. ponovno u Parizu iponovno komentira - «Reportatio Parisiensis». Vraca se u Oxford. Zatim odlazi u Koln. 1308.tamo umire, a imao je samo 43.Njegovo je djelo cudesno - 26 svezaka^jcpmentari Aristotela i Petra Lombarda_Glavno djelo: «Opus O5coniense» - 14 svezaka - predstavlja njegove temelje. Skupljaonajbolje iz svojih raisli. Nije ga dovrsio. Izvori: Augustinovska skola. Aristotelovska skola(A. Velili, T.Akvinski), Arapski filozof Avicena. Od Augustina - superiornost volje nadintelektom. Preuzima nauk o mnogostrukosti formi. Iz Arist. skole kritiku nauka o rationesseminales, o iluminaciji te nijekanje da se apodikticko moze stvarati u vremenu. Od Avicene- bitak je univocan pojam.

Univocnost bitka, haecceitas te formalna razlika esencije i egzistencije. Univflcnost hiika -savrgenost vec kao ens_onmmune -

. Ukolikotakva nedeterminirana savrsenost prethodi svakoj determiniranosti, pa i podjeli na ogranicenoi neograniceno bice. To je bitak koji se pridieva_syemu_jtojest. On nemajukakvo daljnjeodredenje. Tako shvacen on je univocan, te se pridjeva svemu na jednak nacin. LLsvimsTucajevima oznaci^iednuTe~is!u^yar.Jv?otiv umvocnog bica je teolo'ski - tada ne bi bilamoguca^poznaja Boga, da je ne univocan. Tgkjcad je Bozjijbitak univocan s onim ljudskimgovorimo o sppznaji^Bqga._ "Haecceitas - evost. Individuacija-principium individuattionismiaterija - samo za Arist. ifflfuTirpecific'na forma d^elndrvldmimu speciticne karakteristike.Forma se spozriajeTfe se~kad~Ktkva spuznajc. Scot-se-opsiinu baviD Bogom, treba je dokazivatijer se ona ne vidi. Smatra da ontoloski dokaz ima uvjeravajucijdpkaz. No, najuvjerljiviji je

25

onaj_iz_uzrociTosti^- kauzalnosti. Volja ide nad razum - takoder i kod Boga. Voluntas -slobodna mo^JLiitekkLie naravnajnoc. Sve proizlazi iz volje^ ali Bog zeli samoono logickineproturjecno. Slobodna_¥nlja ndrednje hiLstyari. Samo prve svije zapovijedi^iTapsolutne,ostale se mogu mijenjati.

Antropologiig____

(Platon i Augustin) Sastavljen odjiiiSfi-Ltiiela. Scgj_ne_srnatra da je dusa jedna forma, postoji iforma mistionis_-cjelokupna dusa i tijelo. Besmrtnost duse dokazuje se teoloskim razlozima.Duhovnost se_dokazuje nejnaterijalnirn: misao , samosvijest, neodredenost intelekta (i ntelektne moze biti materijalne naravi, ne smije biti nikakva odredenost, jer ne bi mogao spoznavatisve. Strukturalna indeterminacija volje (volju nuzno privlaci najvece dobro, premaograniceliom dobru jejndiferentna - moze birati).Facilitates jinimae sulspoznaja i volja. Prednost je dao_volji (August. Tradicija), zato sto jespoznaja nu7.nQ_orjeracjja^ a volja je cm slobode u kojem Je citav covjek prisutan. Covjekdozivljava da je uzrok djelovanja -actus_voluntarius jygljni cin) - voljajejjzrok.Actus humanum - tol¥aclus~voluntarius - moralno je okvalificiran kao dubaoljActushominis - cin koji coviek_cim\ali uzrok nije covjekova volja, to nije actus voluntarius.Co vj ekovg_vn|ja je 'dnhn^nalpr^na^ p^iikulainini dobrima - voluntarizam. NavoHTSTazlogau prilog:<D medu svim wlinama prvo mjesto zauzima ljubav.

:2) liberum arbitrium (slobodna volja) je temelj za coyiekove zasluge ilijiezasluge.iskustvo ljudskog htijenja se dnyivljava na nepnsreHan f^vidgntan nacio

jOc^ntvodbacuje Tomisticko shvacanje da je mudrost na vrhu. Prvenstvo volje je u susretuje susret dviju volja - jedne svemoguce i jedne'^ogfaniceneT^VoljiiL,

susret ne iskljucuje sudionistvo uma.

^alaz skolastike

Svrsetak sred. fil. Je 14__i ^ propadaju karakteristicni cimbenici srednjevjekovneci^'ilizacije i filozofijergjedinstvo krs. naroda pod vodstvom Rima.(\b))harmonija,,vjere_lrazuma^-prihvacane vjere kaoljaze civilne konstrukcije, subordinarizacija razuma yjeri nakulturnome planu. U 14. i 15. st. politicko jedinstvo Europe se raspada, formiraju se razlicitedrzave (Spanjolska, Francuska, Portugal). Rimsko Carstvo kontrolira mali broj krs. naroda, aPontifex Romanus (Rimski Papa) vise nije autoritet. Vjera gubi svoj utjecaj na civilne zakone.SHcno je i na kulturnom planu, vjera gubi znacaj, interesi su prema zemaljskim stvarima. 14.st. predstavlja svrsetak velikog filozofskog pokreta (sustava) koji je nastao sintezom grdkog ikrs. ucenja. Razdoblje je trajalo 13 st., autori 14. -og i 15. -og st. stizu do zakljucka koji seprotive krs. filozofiji. Filozofija prestaje biti sluga teologiji.

Posljednja velika figura srednj ovjekoyngjil . , ali je prouzrocio njen svrsetak jertemelje na kojima je pocivala - suglaje_vjej:e_ijazunia, obezyrijedio vrijednost univerzalnihpojmovaRoden 1280., studirao na Oxfordu, poslan na saslusanje papi, ali je pobjegao, ekskomuniciranje, umro 1349. Djela: In quatro libros, Summa totilus logica (Suma citave logike), iJDgprotestate pape (O mociPape).<<Uccarnova britva» -^iacelo' puritas non esse ponendasine necessitate - nije potrebnourrSazatTbicarKod Tome kritizifa naukuTo bitT:Trk^ze^al5osTojeT)iti u svim stvarima, aCJccanTsmatra da ne postoje univerzalne^iti, jos manje da postoje u Bozanskom umu, jer bi

26

bile zapreka njegove slobode. U stvarnost postoje samo individuals stvari Priznajepostojanjejjniyerzalmh pojmova u umu (duhu)^a_cisti pojmovi nemaju doticaj sa srvarnoscu.UnJYerzalijejm -opci pojmovLVlastiti^objekt JQmJskpa-dtAa-sa-pejgdjnacne-stvari^ ne univerzalije, to pojedinacrio_J£spoznato na intuitivan nacin - ne apstraktan. Spoznaja individualJiili--Sty_ari_dakle-jiiJ5repTezentetivna. Drzi da covjek ne moze datidokaz^ za spoznaju Boga_i_besniEtnost-duse, J.timejomi sklad vjere i razuma koji je stup sred. fil. - razum ne dovodi do vjere, a vjera neusavrsava razum. Nakon vjere prosvijetljene razumom dogada se slijepa vjera. Filozofijanakonjyegazapadaurnisficizanr^ulja^oyfelca^rni slicnimBogu ili ga dijerTodnjegaako jezla. ~

Metafizika >

Objekt je ens^ commune - umvejzalajijjmiyocan pojanLbitka. Iz svijeta stvarnosti iskljucujeneke stvari^rostor, bit,~nastajan]e^EilLLegzistencija, sposobnojtduseJ^Qzjjlijtributa - sveto m'je_rea!nQ_Postoji samo ono sto je realno i individualno razlicito (fizickj odjeljivo) - dakleono sto vidimo. Bozja egzistencija se moze dokazati ^posteriorL^^preferira^ dokazjzkonservacije (itzdjiajje^cuvajije'). Svijet je kontingentan i treba netko tko ga uzdrzava,posto}nconzervatol^la-causa7to Je Bog. O Bozanskoj naravi postoje samo_o^rjcejiitL4xyiTioyi7zaj ednickl c^oy^biliioffijjmaiu nominalnu yrepresgntatip_Dei - samo ukazivanje. Najsavrsenija je vrijednost kod Boga volja i ima dvijespbsobnosti: 1. potentia^apsohifa-- ap<:nliitna moc - Bog moze cimti sve sto zeli.

2. poteritia^ordjflata^-- uredena mocj^Bpg drzi na iimu_ono sto je najbolje zastvorenj.a, J4o 5init - -Djelo: De protestate Pape - O moci pape - ima li svjetsku moc. U politici je O. bio pobornikneovisnosti drzave od Crkve. Smatra da autoritet vladara ne proizlazi od Crkve. U narodu jeautoritet. Politicki autoritet proizlazi iz Boga preko naroda, Papa tu nije bitan. ^reanimirati Papinu sluzbu, kao iz prvog stpljeca._To su tesko shvacali crkvenici jer je 1000.god. tradicija papinstva bila drugacija.

Nakon Scota i Oceania skolastika se okrenula zapadu. Okazionalizam s protiv metafizike.Tada su zivjeli i veliki komentatori - Gaetano - komentirao Tomina djela - filozofija se nerazvija dalje, nema svjezine - vec dekadentno doba. Otvara se put rejigip^iiiD-prctblemJma irjesavanju njih mistikom, ne logikom. To su ucinili Meister • Eckhart,jjijegovi ucenici HenrikSuso

Meister Eckhart

(Bog kao ne-Bog) Dugo se smatralo da je filozofija privilegij muskaraca. Eckhart je toopovrgnuo. Propovijedao je na njemackom u dominikanskom zenskom samostanu. Roden1^260. u Hochheimu u viteskej obitelji. Usao je u dominikanski samostan, studirao u Kolnu iStrabourghu. 1302. predaje u Parizu, postaje magistar teologije. Reformirao samostan, odlaziu Pariz, pa u Str., pa u Koln. Umro 1327. Duhovna ostavstina je golema.Svada sa sluzbenom Crkvom: Crkva nije rnogla prihvatiti njegov samostalan put. Bioispitivan od inkvizicije. Osudeno njegovih 28 teza, djelom hereticke, panteisticke, djelomposve nerazumljive. Zbog toga se o njemu dugo nije govorilo. Danas ga se isto malo poznaje icijeni.Misticko filozofiranje - rijetko dolazi na vidjelo. (Plotin, 3. st, Dionizije Areop_agita_^st...).Misli Fichtea, Schellinga te Hegela pod utjecajem n^ina-filozo5ranja^Ec|hartaT Mistidkofilozofiranje treba gledati kao na vrstu iskustva u doslovnom smislu.

27

izlazi_najo4jelo-GiK)-sto <?n-dozivijava-. Ne u apstraktnom, nego mogucem putu, videnju. Tajput r(T);vodi dp^Qdricanja i odreknuca od cjelokupne stvafndsti sjgjSalZGnie covjek dolazi do

Eckhartov pojam. Covjek trebaJailLpiazanod__SYih_stYorenja, postici zaborav od svega. To nije ekstaticno iskustvo. To je zadaca zasvakog covjeka, kako u unutrasnjosti, tako u svakodnevnom zivotu. Onaj tko postigne tuodmaknutost oxtsvijeta, zadobiva unutarnji zivot.

r?)y>(jrelcniic,e pd samnga-sehe Covjek mora vlastitoj volji reci ne, osloboditi samoga sebe.Mora postati posve opusten. Ta opustenost ne znaci tisinu duse, nego izvorno samo

koji nista ne zeli, ne z n a n e m a . Taj put ima mnogeogasnosti. Ako sve izgubi, ne ostaje mu nista. Vodi ga unistenju. No, ipak treba se na taj putodvaziti. Tako se ostvaruje istinski zivot covjeka. Nase bice lezi u nicemu kao u kakvomponistenju. Moj ja se tu ne gubi. Odricanjem od svijeta i sebe samoga dajem se istinskomaSvjeTcuTtemelju dusejaje jg^rigodaHa dode na vidjelo, da se iskaze. Iskra duse. Zamjerilisu mu da covjeka pretvara u malog Boga. Pantejzam, —Onaj koji kaze ne svijetu je onaj koji ima unutarnji zivot. Ako smo zalijepljeni uz stvarnost,ne vidimo iznad toga. To je prva etapa puta u mistiku, druga etapa je odreknuce od samogasebe. T^^adaiJxenutkAi-JiJ^taA41a-=aa^ ima mogucnost da se pokaze, koji je mjesto susreta sBogom. Onaj koji zeli doci u temelj, mora doci u svoj temelj. Tada dolazi do bozanstva, do

-susreta s Bogom. To se_zbiya u predanju i covjeka i Boga. Eckhart se nije nikad umoriohvaliti taj put mistike. To Je_jiQtonuGe— e-Bega. To je novo rodenje duse. Nestajanjecovjekovog ja moze se desiti radanje Boga u dusi. « Bog rada mene kao sebe, te sebe kaomene, te mene kao svoje bice i svoju narav». Ovo neznanje je pravo i istinsko znanje o Bogu.Bogje bitak. On je izvor svih stvari. Bog nije samo stvoritelj, nego i bitak u bicima, jerstvorene stvari su po sebi nista. Sva stvorenja su govor Bozji, sva zele naslijediti Boga, imajujednu teznju: da stignu tamo odakle su dosle. Citav njihov zivot je odreden torn teznjom, a tose odnosi posebno na covjeka. Bogu ne pridolazi bitak, nije on jedno bice, nego nesto vise odbica. No, to ono vise moze biti sairiD^uliovnoTTmdjjeT^og se smatra duhovnim Stoga je•postojanjerblcalivid - nesto vislTwTbTfka. Bog je bezimen, nad lebdece bice. Spoznati BogaposTize~^eTspra^rrJHvanjem od Boga. Odbacivanje predodzbi koje imamo putem tradicije.

smislu. Onjejedinstvo.

ffoma Kempenjac

Djelo De imitatione Christifflasljeduj Krista) - od 4 dijela

.' .zivotado savrsenosti! 1. ocisce

'etapa sjedinjenja s Bo

odmicanje od stvari;zivot... - *

unutarnji^oiharistija -opisu[e i etape

m (misticka etapa).

/ Nikola Kuzansfy

Zivot i rad (1401. - 1464.) Studirao je pravo u Heidelbergu gdje je vladao okamizam. 1417ide u Padovu gdje studira crkveno pravo, prirodne znanosti, matematiku i filozofiju. Od 1430.je u Meinzu kao svecenik. Sudjeluje na Crkvenom saboru u Baselu. Zanimljive izreke: « Unreligio in rituum diversitate», «Docta ignorantia» - pre radosna i neshvatljiva shvatljivost.

28

rr*

I

1448. postaje kardinal, 1450. biskup. Vizitator je i reformator, napose nekih samostana. Umroje u Umbriji. Srce mu je u Cuesu.

Nauka

Ima 3 osnovne karakteristike: 1. krscanstvo2 .platonizarn_—3. prirodne znanosti

Osnovno nacelo spoznavanje je jedinka. jedno kao takvo. Stupnjevi spoznavanja:LosjeJna_sp_Qznaja_2. analiticki razum/ ratio

4, visicjmtellectualisZajii^licnu teologiju kaze jja vodi do sutnje. te da se tu vidi Bog. Coxiekaj5romatrajcap«covieka u Kristu». Imao je smisao za prirodne znanosti - istlce mjerljivost, zabroj kaze_dajekvantiteta, a ne kvaliteta — u torn podrucju je preteca Kopermka te Galilea.Metoda mu nije sjcolastickajprecizna Aristotelovska) vecjlatonska_^dijalozi. .Bio je pomajo agnostican, zivio u vrijeme njemackih mistika - Taulera, Suza, Lullusa.

29