Hedwig Courths - Mahler Pritajena Ljubav

7/24/2019 Hedwig Courths - Mahler Pritajena Ljubav

1/65

GIGA

HEDWIG COURTHS-MAHLER

PRITAJENA LJUBAV

NASLOV ORIGINALA: DER SCHEINGEMAHL


2/65

GIGA

2

I

- Ne brini zbog mene, draga majko! Snai u se i u tim tunim okolnostima. Nai u svoj putkroz ivot.- Ali kako, ubogi moj Horste? Znam kako ti je teko rastati se od svoje najmilije i svojihprijatelja, od svega onoga to si volio. Znam i kako e ti teko biti iznenada se nai u posve

drugim prilikama.- A zar to nee morati i ti, draga majko? Zar da budem slabiji od tebe? Nemoj moj poloajzamiljati gorim nego to je. Najvie sam zabrinut zbog tebe... morat e oskudijevati i odreise mnogo ega to ti je dosad pripadalo samo po sebi. To me najvie pogaa! Na alost, neuti tako skoro moi pomagati. Prvo moram stvoriti vlastitu egzistenciju.- Ne misli na mene, Horste! Na sreu, imam malu rentu koju mi je oporuno ostavila tetkaGustava. Bez nje bih, dakako, bila u vrlo loem poloaju. Mislim da je tetka bolje znala ukakvim se prilikama nalazimo od nas samih, pa mi je rentom htjela osigurati najpotrebnijasredstva za ivot.Barun Horst Oldenau makne kosu s ela. Njegove sive oi gledale su ukoeno nekud udaljinu.- Da, majko, tetka Gustava je sve to bolje shvaala od nas. Otac nas nikada nije uputio ustanje naeg imetka. Neprekidno nas je uvjeravao da ivimo u najboljim financijskimmogunostima. Tek kad se oko njega sve sruilo, rekao nam je istinu. A u tom trenutku je vebilo prekasno.Barunica zgri ruke, a na licu joj se pojavi bolan izraz.- Da, bilo je prekasno! Otac je umro od tuge ostavljajui nas same i bespomone. Ipak mimoe vjerovati, Horste, nije nam iz zlih namjera zatajio na poloaj. Nije nas eliozabrinjavati, stoga je utio.Na alost, bio je preuzeo od svog oca imanje koje je vebilo jako zadueno. Na poetku senije, zbog svog poloaja na dvoru, mogao dovoljno brinuti za posjed. Uz to ga je taj poloaj

tjerao na to da mnogo troi. Vjerojatno je ponekad otac bio vrlo zabrinut i uznemiren. A kadje napustio tu slubu i poeo se sam brinuti za Oldenau, zacijelo je vebilo prekasno. Tosaznanje bacilo ga je na bolesniku postelju. Kad je umro, nali smo se pred potpunompropau.- Nita nismo znali, majko! Upravo je to ono to predbacujem ocu. Dopustio nam je da se,nita ne slutei, naemo pred ponorom. Dakako, mislio je dobro, ali ipak nas je moraoupoznati s naim tekim poloajem. Morao me upozoriti da u se jednoga dana nai predpropau. Da sam to znao, moj bi se ivot odvijao potpuno drugaije. ivio sam bezbrino, asada sam se nespreman naao pred tim da moram stvoriti novu egzistenciju.Barunica uzdahne.- Da, iako je to dobro mislio, nije se smio tako ponaati. Ipak, pokuaj bez srdbe misliti na

oca! I sam je proivio mnogo toga tekoga.- Ne ljutim se na njega, neka poiva u miru! Na sreu smo uspjeli prodati Oldenau tako dobroda barem nikome nismo nita duni. Sauvali smo tako nae poteno ime. Na alost, morate stanovati u iznajmljenom stanu i raunati sa svakom parom kako bi mogla ivjeti od svojemale rente. Majko, kad te sada takvu gledam pred sobom, tebe, ponosnu gospodaricuOldenaua, u toj maloj sobici ... Majko, uasan je osjeaj za mene to ti ne mogu pomoi. Kadbih ti barem mogao pruiti ivot donekle dostojan tebe, ali...Majka poloi ruku na sinovu podlakticu, kao da ga je eljela umiriti. Na licu stare gospodeipak se pojavi izraz gorke boli.- Vjeruj mi, Horste, bila bih posve zadovoljna samo kad bih znala da si sredio svoj ivot napodnoljiv nain.

Sin joj poljubi ruku.- Nadam se da e se ta tvoja elja ubrzo ispuniti. Ima izgleda da se zaposlim.


3/65

GIGA

3

Majka ga upitno pogleda.- Doista?- Da, majko, imam mnogo nade.- A kakav bi to bio posao? Horst nabra elo.- Za sada ne smijem biti izbirljiv. Moram to prije pokuati zaraditi za ivot. Da nemam tebe,

draga majko, otiao bih u inozemstvo. Nekamo u svijet, gdje ovjek moe ivjeti od svojihdviju zdravih ruku i s neto zdrave pameti. Gdje ne treba imati tisuu obzira koji sputavajubaruna Oldenaua poput lanaca.Majka ga prestraeno uhvati za ruku.- Horste, nee to valjda uiniti! Horst joj njeno pogladi sijedu kosu.- Ne, ne, budi mirna! Neu te ostaviti samu. Jer znam da bi umrla od enje za svojim sinom

jedincem.Majka ga pogleda, onako kako u takvim sluajevima njene majke promatraju sinove.- Dragi moj djeae! Htjela bih ti rei da se ne obazire na mene, jer bih podnijela idugogodinji rastanak, ukoliko bi to bilo dobro za tebe. Ali posvuda u svijetu je teko stvoritinovi ivot samo uz pomodobre volje i vlastite snage. To ti i ovdje moe uspjeti jednako tako

dobro kao i u inozemstvu. Dakako, morat e pripaziti na nae dobro, staro ime, jer ne biheljela da posve zaboravi na to.Sin je i opet pogladi po kosi, a gorak mu smijeak obigra oko usana.- Koliko bude u mojoj moi, uinit u to. Ali u svom nadasve tekom poloaju mogu tiobeati samo to da neu uiniti nita zbog ega bih izgubio svoje samopotovanje. To te morazadovoljiti, majko!Majka ga pogladi po ruci i ponosno pogleda.- I predobro te poznajem, sine moj! Iako si u mladenakom oduevljenju ponekad ivio iodvie nadobudno, vesam onda znala da nikada nee uiniti neto zbog ega bih se trebalastidjeti. Neka ti Bog pomogne da ti ne padne preteko sauvati dobar glas.Horst je ozbiljno pogleda.- Prolo je vrijeme ludih ala i bezbrina ivota. Ali neu dopustiti da me ivot pobijedi.Probijat u se kao poten ovjek... ovako ili onako.vrsto stisne ruke, oi mu zasjae a miii se nape-e. Tako snaan i samosvjestan pruao jelijepu sliku.Karakteristine crte njegova lica postadoe jo otrije, a pronicave oi odavale su da taj ovjekod trideset godina posjeduje nesalomivu mladenaku volju. Prvo razoaranje u ivotu ujednoga je i oeliilo. Postao je zreliji, ali ga razoaranje nije slomilo. Barunica je s pravom moglabiti ponosna na svog sina.- Horste, poeli smo govoriti o neem drugome. Spomenuo si zaposlenje koje ti se nudi.Nee li mi odati neto poblie?

Horst se uspravi. Pogleda odluno majku.- Da, sve u ti ispriati. Bio sam danas kod savjetnika Preisa, poznatog veleindustrijalca. Nije

lako doprijeti do njega. Ipak mi je uspjelo nakon izvjesnih potekoa. Zapitao sam ga bih likod njega mogao dobiti posao. Bijae prava srea to je stari gospodin imao upravo netovremena i bio dobro raspoloen. Mirno me sasluao i zatraio da mu ispriam to znam.Zapazio sam da ga to zanima. Pitao me kako ivim, i kako sam ivio dosad, te to sam sveradio. Odgovorio sam mu da sam bio oficir u 10. dragonskom puku. ivio sam u uvjerenju dasam sin bogata ovjeka. Nisam mu zatajio da sam mnogo troio, kao ni to da sam iznenadapotpuno osiromaio.Govorio sam mu o tome da sam se nakon prodaje Oldenaua preselio u Berlin, jer se nadam dau ovdje lake nai zaposlenje.

Barunica ga je paljivo sluala.- A to ti je gospodin savjetnik odgovorio? - zapita, kad je Horst zautio.


4/65

GIGA

4

Horst prijee rukom preko ela, pa nastavi:- Neko vrijeme me utei promatrao, a potom je zapitao: Poznajete pravila pristojnogponaanja, zar ne? Vjerojatno ste odlazili i na kneevski dvor?Naklonio sam se i potvrdio to, a potom je savjetnik nastavio: Vladate francuskim i engleskim

jezikom, govorite i piete na tim jezicima, zar ne?

I to sam potvrdio.Jo me neko vrijeme promatrao, pa je rekao: Po tome to ste mi ispriali mogao bih vaszaposliti kod sebe u najboljem sluaju kao dopisnika. Dobivali biste dakako plau koja bidostajala za va ivot, ali taj svakako ne bi mogao biti tako raskoan kao va dosadanji.Odgovorio sam mu da su moji zahtjevi skromni i da znam kako moram iznova zapoeti ivot.A svaki je poetak teak.On me i po trei put pomno pogledao prije negoli se nasmijeio i odgovorio mi: Sviate mise, pa je dobro to u vam moda uspjeti pribaviti bolje\ unosnije zaposlenje, negoli bi to bilokod mene. Pitanje, je samo biste li ga prihvatili. )To zasigurno hou, ako ga mogu obavljati, napomenuo sam. /U to ne sumnjam. U svakom sluaju, moete pokuati sreu. Ukoliko vas zaposle tamo kamo

vas poa-ljem, bit e to dobro. U protivnom, jo uvijek vas eka zaposlenje kod mene.Zahvalio sam mu se i zamolio da mi dadne poblia uputstva.Zaposlenje koje vam nudim nije svakodnevno. Za nj je potrebno mnogo panje, sigurannastup u drutvu i najbolje mogue ponaanje. Imam poslovnog partnera koji je do prijekratkog vremena ivio u Americi. Po roenju je Nijemac a zaradio je u Americi ogromanimetak. U starosti eli ivjeti u Njemakoj. To je pametan i marljiv ovjek, ali je porijeklom izradnike obitelji. Njegov je otac bio nadniar. Uspjelo mu je silnom marljivou isposobnou zaraditi milijune.U svom dosadanjem ivotu nikada nije imao vremena ni prilike nauiti se ponaanju udrutvu. Ostao je u biti skroman ovjek iz naroda. Nije skorojeviu loem smislu te rijei.Ima ker koja je njegovo jedino dijete, a ova je izvrsno odgojena. Zahvaljujui tom odgoju ioevu imetku postala je prava svjetska dama. Otac, koji je vrlo voli, ponosan je na nju i eli

joj samo najbolje. Zbog nje se eli kjetati u otmjenim drutvenim krugovima, pa je veu tomsmislu poduzeo potrebne korake.Dobro osjea da se u tom drutvu ne zna kretati onako kako to zahtijeva drutveni poloajnjegove keri. Uz to bi elio da mu se ki uda za ovjeka iz jedne od najotmjenijih obitelji. Zasebe nema nikakvih zahtjeva, ali eli da ki postigne vrlo mnogo. Potreban mu je kao zet unajmanju ruku grof. To je jedina glupa elja tog inae razumnog ovjeka.Vjeruje da je srea njegove keri u tome da se uda i postane lan neke plemike obitelji, takoda se jednoga dana moe pojaviti ak i na dvoru. Toliko je bogat da e to zasigurno postii.Ali eli i to da mu i samom uspije kretati se u takvom drutvu onako kako to prilii. Sad se

povukao u mirovinu, pa ima vie vremena: Htio bi ga iskoristiti da se usavri u ponaanju udrutvu.Stoga je doao na ludu ideju da zaposli neku vrst odgojitelja, ovjeka otmjena ponaanja, kojie ga moi savjetovati. Taj bi mu ovjek morao poblie objasniti kako se treba ophoditi udrutvu, oblaiti se i primati posjete, jesti i piti. Sve i sva.Barunica odmahne glavom.- Nebesa, kakva zamisao! - zavikne iznenaeno. Horst se nasmije.- Majko, zamisao tog bogataa i nije tako udna. Nadalje mi je savjetnik ispriao da tajgospodin - njegovo je ime Karl Hartmann posjeduje predivnu vilu u Grunewaldu, koja je vienalik palai. Tamo eli primati drutvo. Zamolio je savjetnika da pronae ovjeka koji bi u

jednoj osobi mogao biti i njegov tajnik i odgojitelj. Dakako da tu dunost odgojitelja ne bi

trebalo spominjati.Savjetnik me zapitao ne bi li me moda taj posao zanimao. Radio bih slubeno kao tajnik, ali


5/65

GIGA

5

bih iza kulisa trebao djelovati i kao odgojitelj. Uvjeravao me da je gospodin Hartmann vrlougodan ovjek. Ne moram se plaiti da bih uz njega imao teak ivot. Njemu su samonepoznate neke norme ponaanja u drutvu. Jedina mu je greka, ako bi se o tome uopemoglo govoriti na taj nain, to ker eli jednoga dana udati za grofa ili kneza.Inae je drag ovjek i vrlo poten. Savjetnik mi je dao njegovu adresu, spomenuo mi veliku

plau koju bih primao, i zapitao me bih li moda razmislio o tome.Majka nemirno pogleda sina.- A to si mu ti odgovorio? Horst pogleda pred sebe.- Razmiljao sam. To je udan posao, ali u mom poloaju ovjek ne moe biti izbirljiv.Nigdje neu dobiti tako dobru plau, a to zaposlenje doista nije neasno.Ukoliko me gospodin Hartmann zaposli, moi u iskoristiti ono to sam dobro nauio,ophodei se u najviem drutvu. Kao tajnik gospodina Hartmanna upoznao bih uz to mnogotoga to bi mi kasnije moglo koristiti. Majko, pa to je astan posao. Odgajat u ovjeka,oplemeniti ga, a toga se ne treba stidjeti.Majka ga nemirno pogleda. Uhvati mu ruku i sakrije lice u nju.- Dragi moj Horste, zato takav prijedlog uope dolazi u kombinaciju? - vrsto je stisnula

usne.- Majko, ne gledaj na to tako tragino - primijeti Horst promuklim glasom.Majka uzdahne i uspravi se.- Meni je to teko stoga to znam da je tebi teko. Morat e se pokoravati tom bogatau.Sin joj poloi ruku oko ramena i njeno je strese. Oi mu opet zasjae. U njima se pojavi ak inestaan pogled.- Majice, zato se tome ne veseli? Zamisli kako e veselo biti za mene odgajati tog staroggospodina, pouavati ga kako se mora ponaati u drutvu. Zna, taj gospodin Hartmann baremnastoji popraviti svoje ponaanje. Dakle, inim dobro djelo, ako mu pomognem u tome, i akona to bezbolniji nain otklonim greke njegova odgoja.Barunica pokua suspregnuti osjeaj nelagode. ak se uspjela nekako i nasmijeiti. Ali odmahse opet uozbiljila. Boljelo ju je to je njezin sin, barun Oldenau, morao raditi takav posao.Neko su vrijeme majka i sin utjeli, a potom barunica ree:- Znam, Horste, da se tako bezbrino ponaa zato da bi meni sve to olakao. Ipak slutimkako ti je u dui. Neu ti oteati donoenje odluke. Pokuaj dobiti taj posao. U naem poloajudoista ne smijemo biti izbirljivi.Horst se prigne i poljubi joj obraz.- Tako je, majko! Moramo biti hrabri! Stisnut emo zube. Dobijem li taj posao, barem u sezasad osloboditi svih novanih briga. Moda u ak moi uiniti neto i za tebe.Posao ipak jo nisam dobio. Gospodin savjetnik me upozorio da e Hartmann zaposliti samoovjeka koji mu je simpatian. Ukoliko mi to uspije, bit emo zadovoljni. Moi emo se ee

vidjeti, jeru ostati u Berlinu. Ne vrijedi li i to mnogo? Zamisli, to je bolje nego da po

em uAmeriku, preko oceana, i da tamo radim kao konobar ili pometaulica.

Majka zadrhta i vrsto mu stisne ruku.- Horste, kako to moe i spomenuti?- elim ti samo dokazati time da u morati biti sretan dobijem li taj posao.Majka mu pogladi ruku.- Moj ubogi, djeae!- Nemoj, majko! Nemoj mi jo i oteati odluku takvim rijeima!- Ima pravo. Nema smisla sve jo i oteati samom sebi.- Uostalom, doista nema razloga za to. Morao bih biti vrlo zadovoljan, kad bih za pola teplae mogao raditi kod savjetnika Preisa kao dopisnik. Ukoliko se gospodin Hartmann odlui

za mene, bit e to prava srea.- Da, s obzirom na na poloaj. Rekao si mi da taj gospodin Hartmann namjerava u svoju


6/65

GIGA

6

kuu pozivati otmjeno drutvo. Sto onda ako tamo sretne neke od svojih bivih poznanika?Moda ak i neke svoje kolege oficire?Horst se ugrize za usne. Potom crte njegova lica po-stadoe vrlo odlune i vrste.- Vidjet u kako e se ponaati prema meni. Pravi prijatelj nee me manje cijeniti jer moramzaraivati za ivot. A oni drugi... oni doista ne smiju utjecati na moju odluku.

Ukoliko sretnem nekog starog poznanika u kui tog milijunaa, priekat u hoe li mi se ilinee htjeti javiti. Prema tome u moi odluiti kako da se ponaam prema njemu. Ipak u,usprkos svemu, ostati taj koji jesam. Nesrea nije sramota, draga majko! Moram se ponaati uskladu s time.- Dakle, ti e pokuati dobiti to zaposlenje?- Da, majko, toplo elim da ga dobijem.- Onda neka tako bude, dragi moj Horste. Nadam se da e ti sudbina biti sklona, pa e seuspjeti zaposliti.- Hvala ti to si pristala, majko!Njih dvoje dogovorie jo neke stvari, a tad je bilo vrijeme za objed. Mala slukinjica,seljaka izgleda, ula je u sobu donosei posude. Poe postavljati stol.

Barunica je tu djevojku dovela sa sobom iz Olde-naua u Berlin. Djevojka se zaista trudila,iako ne ba s mnogo uspjeha, da podvori oboavanog gospodina baruna i njegovu majku.Horst bijae dobro raspoloen, pa je poeo zadirkivati malu slukinjicu. Govorio joj je da sedoista dra-esno kree, a ona je arko porumenjela zurei u njega otvorenih ustiju.Barunica joj se nasmijei i domahne neka ode. Kad je djevojka napustila sobu, Horst uhvatimajinu ruku.- Uboga majko, mora se zadovoljiti tom skromnom djevojkom kao jedinom poslugom.Znam kako ti to teko pada.Majka je na svoj otmjen nain posluila sina, pa mu se nasmijeila.- Posve sam sigurna da e mi uspjeti odgojiti Finu. Ona je vrlo potena i odana djevojka. Uzto, njezina plaa nije velika. Fina mi je mnogo milija od onih pomalo drskih berlinskihsluavki. A predstavlja za mene i djeliuspomene na nau domovinu. ivu uspomenu naOldenau. Znam da bi za mene skoila u vatru.Horst se nasmije.- To radije neemo pokuati. Ima pravo, majko! Iako je dobra Fina jo poprilino sirovaponaanja, ipak ti je vrlo odana. Potena je i draga.Majka kimne. Zapita sina kad e se predstaviti gospodinu Hartmannu zbog zaposlenja.- Sutra prijepodne izmeu jedanaest i dvanaest sati - odgovori Horst. - Savjetnik mi je rekaoda to vrijeme najbolje odgovara.- Vjerojatno bi morao, ukoliko te taj gospodin zaposli, vrlo brzo nastupiti kod njega.- Nadajmo se, majko! eznem za tim da napokon ponem neto raditi i da to prije doem do

novaca.


7/65

GIGA

7

II

Drugog jutra se barun Oldenau odvezao gradskom eljeznicom do Grunewalda, i s kolodvorakrenuo ravno do vile Hartmann.Kad je stigao do nje, neko je vrijeme zastao pred tim lijepim zdanjem i utei ga promatrao.Sa svojim kamenim proeljem kua je djelovala vrlo otmjeno. Ni u kom sluaju pretjerano

otmjeno. Ukoliko je vila bila sagraena po elji vlasnika, svjedoila je o njegovu dobromukusu. Moda je, govorio je Horst samom sebi, odluujui bio ukus keri gospodina Har-tmanna. Ili su sve prepustili arhitektu. U svakom sluaju je vila, smjetena usred njegovanaparka, djelovala vrlo otmjeno i ostavljala je dobar dojam.Sa strane, u pozadini kue, Horst ugleda garau, konjunice i neku malu, zgodnu kuicu ukojoj su vjerojatno stanovali koija i vrtlar sa svojim obiteljima.Horst odluno pozvoni na zvono pokraj vrata od kovana eljeza. Neka nevidljiva ruka ihotvori nakon nekoliko trenutaka.Horst je uao u njegovani vrt, pa je krenuo irokim, poljunanim -putem prema ulazu u vilu._ Tu ga je veekao sluga odjeven u ukusnu, ali nenapadnu, livreju.Horst zapita bi li ga gospodin Hartmann mogao primiti? Predao je svoju posjetnicu, na kojoj

je za svaki sluaj napisao: Po preporuci gospodina savjetnika Preisa.Sluga pogleda otmjenu Horstovu pojavu. Bio je odjeven u dobro skrojeno odijelo, a njegovoizbrijano lice, odlunih crta odavalo je pravog gospodina. Sluga ga stoga pristojno zamolineka ude, pa ga odvede u mali salon kraj predvorja. Potom se udalji.Horst se poe ogledavati po salonu. Zapazio je da je bio skupocjeno i ukusno ureen. Bilo jepotpuno jasno da je ta kua pripadala bogatom ovjeku. Ali nita nije bilo napadno ilipretrpano.Nakon nekoliko minuta sluga se vratio i zamolio Horsta neka krene za njim. irokimmramornim stubitem, prekrivenim dragocjenim sagovima, odveo ga je na prvi kat. Otvorio jevisoka vrata i uveo ga u sobu.

Horst se naao u velikoj, lijepoj prostoriji namjetenoj tekim, tamnim pokustvom odorahovine. Pred velikim prozorom stajao je pisai stol. Uz njega se smjestio gospodin Karl

Hartmann, vlasnik vile.Nije ustao, veje promatrao Horstov ulazak prodornim pogledom.Horst se nakloni.- Imam li ast razgovarati s gospodinom Hartma-nnom?Milijuna, kome je moglo biti neto preko pedeset godina, bijae poprilino neugledan ovjek.Srednje visine i podebeo. Imao je pametno, odluno lice, tvrdih crta. Izraz njegovih oijubijae prodoran, ali ne bez dobrodunosti. Fine bore oko usana svjedoile su o tome da segospodin Hartmann znao i naaliti.Drao je u ruci Horstovu posjetnicu koju mu je sluga donio.

- Vi ste barun Oldenau? - zapita a da nije ustao. Horst ga nije gledao bez zanimanja.- Tako je, gospodine Hartmann!- Savjetnik Preis vas alje k meni?- Da, gospodine Hartmann!- Juer mi je telefonski javio da ete doi. Rekao je da biste se eljeli zaposliti. Zamolio samsvog starog poslovnog prijatelja da mi pronae nekog tko bi mi odgovarao. To je tono, zarne?- Da, tako je! Gospodin savjetnik mi je rekao da elite zaposliti tajnika.- A je li vam gospodin savjetnik rekao i kakav biste posao trebali obavljati uz to?- Rekao mi je.Smijeak se pojavi na usnama gospodina Hartma-nna.

- Poznato vam je dakle da biste me trebali nauiti lijepom ponaanju?- Da, i to mi je poznato.


8/65

GIGA

8

- A vi biste eljeli prihvatiti takav posao?- Bilo bi mi drago kad biste me zaposlili.- Pretpostavljam da ste osposobljen za to i da vam je ponaanje u drutvu savreno poznato?- Kad to ne bi bio sluaj, ne bih se ni pokuao zaposliti kod vas.- A to biste uinili, kad bih sada zatraio od vas da mi dadnete pokusnu poduku? Sto biste

odluili u tom sluaju? Molim vas, smatrajte da ste taj posao vedobili, pa zaponite spodukom.Horstove oi zasjae vragoljasto. Naklonio se, a potom se opet uspravio. Promatrajui ovjekapred sobom rekao je mirno i odluno:- Molim vas, ustanite i otpozdravite mi pristojno se naklonivi. Kad potom ponovnonamjeravate sjesti, nemojte to uiniti prije negoli i meni ponudite stolicu. Svoje goste nesmijete primati tako kako ste doekali mene.Ja zasad jo ne radim za vas. Prema tome sam va posjetitelj, pa me tako morate i primiti.Gospodin Hartmann se tiho nasmije. Oi mu zasjae.- estitam! Tu prvu poduku dobio sam besplatno i vrlo brzo, pa vam zahvaljujem! Doista stehrabri. To mi se svia. Traite od mene potrebnu pristojnost prema vama, kao da je to vae

pravo. Htio sam vas iskuati, pa sam namjerno bio nepristojan. Da ste se, nakon to samzatraio od vas prvu poduku u ponaanju, prestraili da to uinite, ne biste mi bili potrebni.Moram imati uz sebe ovjeka kome se mogu diviti, inae neu nita nauiti od njega.Rekavi to, gospodin Hartmann ustane, nakloni se pa pokae na stolicu koja je stajala uznjegov pisai stol.- Tako, sad sam vas pozdravio i pozvao da sjednete. Mogli bismo dakle dogovoriti svedaljnje. Smijem li vam ponuditi neto za puenje? Ili i to nije u skladu s dobrim ponaanjem?Horst se nasmijei. Stari gospodin mu se sviao.- Ukoliko elite ljubazno primiti svog gosta, pa mu dopustite da zapui, onda je to u skladu sdobrim ponaanjem.- Lijepo! Dakle, zapalimo lulu mira. Molim vas, posluite se! A potom mi ispriajte, akohoete, kako vam se dogodilo da morate prihvatiti takvo zaposlenje.Vi ste barun i, koliko sam uo, bili ste oficir. Uostalom, to se vidi na prvi pogled, jer i ja samsluio vojsku. Ispunio sam svoju dunost prema domovini prije nego sam otiao u Ameriku.Dakle, bili ste oficir?- Jesam, gospodine Hartmann!Horst u kratkim crtama ispria to mu se dogodilo i zato se mora potruditi da dobije tajposao.Stari gospodin ga je paljivo sasluao, neprekidno ga promatrajui. Sjedio je vrlo uspravno,poput ovjeka koji nikada nema vremena za oputanje. Njegovo je lice bilo ivahno odavajuito se zbiva u njemu. Horst pomisli da bi mogao itati misli s njega.

Sve u svemu, oba su mukarca stekla jedan o drugome vrlo dobro miljenje.Kad je Horst zavrio sa svojom priom, gospodin Hartmann pripomenu:- Dakle, osiromaili ste, pa ste morali napustiti oficirsku slubu. elite pomagati svojoj majci.Horst se nakloni:- Tako je!- asno je to namjeravate tako hrabro kroiti kroz ivot iako ste zacijelo vrlo razmaeni.Kao to rekoh, sviate mi se, a uz to vam se pomalo i divim. Ukoliko elite, moete nastupitikod mene posao tajnika. Pojedinosti bismo mogli odmah dogovoriti.Horst odahne.- Doao sam ovamo s namjerom da se natjeem za taj posao. Vrlo bih ga rado prihvatio.Molim vas, hoete li mi rei svoje uvjete?

- Hou, i to odmah! Savjetnik Preis vam je vjerojatno verekao kakvu biste plau primali?- Da, rekao mi je!


9/65

GIGA

9

- Jeste li sporazumni s time?- Dakako, gospodine Hartmann!- Pa dobro! Ovime sam vas zaposlio kao svog tajnika. To je ono slubeno. A potajno eteispunjavati i dunost mog odgojitelja... ali o tome nitko ne mora nita saznati. Shvatit ete dane bih elio obznaniti da pod stare dane jo moram ii u kolu. Morali biste, dakako, stanovati

ovdje u kui, pa ete dobiti dvije udobne sobe i potpunu opskrbu. Slaete li se s time?Horst se nakloni. Bio je jako zadovoljan s tim uvjetima. Time to e besplatno stanovati ihraniti se, njegova je plaa jo preostala. Na taj e nain moi pomagati majci.Stari gospodin nastavi:- Ne morate misliti da vam elim oduzeti vae slobodno vrijeme. Morat ete misliti i na sebe,pa ete imati dovoljno slobodna vremena. Ne mogu vam jedino tono odrediti radno vrijeme.Moe se dogoditi da ete mi ponekad biti potrebni od zore do mraka, a potom u vas danimazaposliti samo na nekoliko sati. Sve ovisi o okolnostima. Jeste li sporazumni s time?- Sporazuman sam! Moete raspolagati sa mnom kad god vam to bude potrebno.- Dobro! Mogli bismo dogovoriti i otkazni rok, za sluaj da se jednoga dana moramo rastati.Mislim da e biti najbolje ako se pri tom pridravamo uobiajenih trgovakih propisa.

- Slaem se i s time!- Dobro, onda smo to obavili. A sad se moete smatrati mojim tajnikom i odgojiteljem.Odmah u vas predstaviti svojoj keri. Dodue ne sumnjam u to da ete joj biti jednako takosimpatian kao i meni, ali htio bih se uvjeriti u to. Kako ete u svom poslu vrlo esto dolazitiu doticaj s njom, morate je svakako upoznati.Horst ustane naklonivi se.- Molim vas, predstavite me svojoj gospoici ker! I gospodin Hartmann ustane, pa senasmijei.- To ste lijepo rekli... zapamtit u to za sline sluajeve. Molim vas, predstavite me svojojgospoici keri! Dobro, vrlo dobro!Rekavi to, stari gospodin pozvoni na zvono privreno za njegov pisai stol. U sobu udesluga koji je doveo Horsta.- Poaljite moju ker odmah ovamo - naredi brzo gospodin Hartmann.Kad se sluga udaljio, Horst odluno pogleda starog gospodina.- Kad ste me vezaposlili, gospodine Hartmann, dopustite da pripomenem kako takav nalogmorate sluzi izdati na drugaiji nain.Stari ga gospodin pogleda sa zanimanjem.- Zar to nije bilo u redu?- Nije!- Dobro, to bih dakle trebao rei? Kako bih se u takvom sluaju morao izraziti?- Morate sluzi rei: Molim gospoicu da doe ovamo!

Stari gospodin kimne.- Hvala, upamtit u to. To je dodue pomalo dosadno, ali sada imam mnogo vremena, pa nemoram uriti. Znate, potjeem iz skromne radnike obitelji, pa sam se tokom godina nauiopristojno ponaati, ali sve je to ostalo samo na povrini. Nisam imao vremena obratiti pozor-nost na takve sitnice. Va je zadatak da sve to izbrusite.Nadam se da e vam to uspjeti, jer elim da se moja ki kree samo u najotmjenijimkrugovima. Ne bih htio da se mora stidjeti svog oca. Posve je sigurno da e se moja ki

jednoga dana udati za plemia. To je posljednji cilj mog ivota. Htio bih da moja ki postaneu najmanju ruku grofica. Rekao sam: najmanje! Na nie plemstvo ne bih pristao. Moja je kikao roena za to. Mogla bi ak sjesti i na prijestolje. To vam govorim vrsto uvjeren u svojerijei.

Znate, barune, nisam ponosan ovjek, kad se radi o meni, ali za svoju ker htio bih samonajbolje. Zbog toga sam radio i muio se cijelog ivota. Zbog nje sam skupljao bogatstvo. Sve


10/65

GIGA

10

za svoju ker! elim da ivi obasjana suncem... na samom vrhu ivota. Mogao bih platiti ak ikneza. Ova pomisao me usreuje i ini ponosnim. Svoju ker volim vie od samog sebe! Svevam to govorim posve iskreno, kako biste shvatili zato mi je pod stare dane potrebanodgojitelj, i o emu se zapravo radi. Vi me razumijete, zar ne?Horst se nakloni. Pri tom je pomislio da je ki tog ovjeka vjerojatno nadmena dolarska

princeza, koja je na svaki nain eljela stei mua iz visokog plemstva. Vjerojatno je timemuila svog oca. Nije mogao zamisliti da bi taj tako razuman ovjek toliko elio stei otmjenazeta. I tako je zapravo bio pun predrasuda prema gospoici Hartmann.Gospodin Hartmann mu je bio drag, jer je otvoreno priznavao svoje slabosti. Njegovu je keroekivao s izvjesnim otporom.Stoga je samo rekao:- Gospodine Hartmann, razumijem vas!Toliko ste bogati da ne sumnjam u va uspjeh. Ali ba zato da ga postignete, bilo bi bolje danikome nita ne priate.Stari gospodin slegne ramenima, kao da ga ne razumije.- Zato ne? Pa mora se saznati da traim otmjena mua za svoju ker, kako bi se prosci mogli

javljati. Vesam poduzeo potrebne korake i razgovarao s odreenim ljudima. U bliskojbudunosti priredit u sjajnu zabavu na koju u pozvati uglavnom plemstvo. Uz iznimkunekih predstavnika novane aristokracije.Horst se zapita kako se osjea ki gospodina Har-tmanna, dok je njezin otac tako otvorenogovorio o tome da trai plemia koji bi se oenio njome. Nije vjerojatno bila ba preosjeajna,

jer bi joj to inae moralo biti silno neugodno.- A vaa gospoica ki? Je li sporazumna s time da za nju traite otmjena mua?Stari gospodin ga iznenaeno pogleda.- Moram priznati da je to nisam pitao.Ona zna cilj mojih elja, pa se nee protiviti tome. Vrlo je posluna ki, i zna da uvijek mislimsamo na njezinu sreu. Nai u joj mua koji e je biti dostojan. Zna da je ona sav moj ponos,pa stoga nastojim postii za nju sjajan poloaj u ivotu.Prije negoli je Horst mogao odgovoriti, sluga otvori vrata, a na pragu se pojavi vitka mladadjevojka u otmjenoj kunoj haljini od meke, plave svile, ukraenoj zlatnim ipkama. Pripijalase uz njezino lijepo tijelo, ostavljajui slobodne male noice. Mlada je djevojka bila srednjevisine. Imala je zadivljujue svjeu i istu kou. Predivne, velike plave oi, okruene lijepooblikovanim obrvama i trepavicama, gledale su iskreno iz njezina fina lica. Kosa joj je bilalijepe zlatnosmede boje s laganim crvenkastim metalnim odsjajem. Male jamice na obrazimasvjedoile su o tome da je djevojka znala biti i pomalo vragoljasta. Usprkos suzdranomponaanju, djelovala je svjee i veselo, tako da je Horst istog trenutka zaboravio na svojeranije loe miljenje o njoj.

Morao je priznati da je mlada djevojka doista bila vrlo lijepa, ali ni malo izazovna. Banaprotiv, inilo mu se da je draesna i prirodna, tako da o njoj vie nije mogao misliti kao onadmenoj dolarskoj princezi koja se ponaa odgovarajue oevu imetku.Lagano je naklonila lijepu glavu i tako pozdravila gosta svog oca, kojem je sada pristupila.- Oe, pozvao si me?Gospodin je Hartmann pogleda ponosno. - Da, Margot, htio sam ti predstaviti barunaOldenaua - odgovori joj, upoznavajui ker s Horstom.Plave oi mlade djevojke zaustavie se na suncem opaljenom Horstovom licu. Jo je jednomsagnula glavu na pozdrav.- Baruna Oldenaua zaposlio sam kao svog tajnika -objasni stari gospodin.Na trenutak se na licu Margot Hartmann pokae traak iznenaenja. Ali se odmah sabrala pa

je rekla:- Raduje me, oe, to si pronaao ono to si traio. Barune Oldenau, smijem li vas pozdraviti


11/65

GIGA

11

kao budueg stanara nae kue?Njezin je pogled odavao da je zadovoljna izborom svog oca. Horst joj se sviao na prvipogled. Horst se pristojno nakloni.- Hvala vam na pozdravu, gospoice!- Gospodin barun je pristao da e se pobrinuti za moj zaputeni odgoj - nadovee veselo

gospodin Hartmann.Margot upitno pogleda Horsta, a on je ostao posve miran. Djevojka poloi svoju finu maluruku na oevu podlakticu i njeno ga pogleda.- Cijelog si se ivota muio da stekne bogatstvo, dragi oe! A sada, umjesto da se odmara,mui se time da postane otmjen ovjek.- Margot, zna da to inim samo zbog tebe.- Meni si dovoljno otmjen. Volim te takvog kakav jesi - nadoda toplo njegova ki.Ove rijei mlade djevojke vrlo su se sviale Horstu, i jo ga vie osvojie. GospodinHartmann je njeno pomiluje po ruci.- Zna posve dobro to mi nedostaje. Ne bih htio da se stidi svog oca u otmjenom drutvu.- Oe, to se nikada nee dogoditi. Ma kako otmjeno to drutvo bilo, nitko nee u dui biti

otmjeniji od tebe. Iako nisi svladao sva pravila ponaanja, vidim u tvoje srce, pa znam damogu biti ponosna na svog oca. Ali znam, ne isplati se tebi to dokazivati. Utuvio si to samomsebi u glavu. A gospodin Karl Hartmann je vrlo tvrdoglav, iako ima meko srce.Stari se gospodin pomalo zbunio zbog toga to se njegova ki nesputano nasmijeila. Tajsmijeak priini se Horstu nalik proljetnoj zraci sunca.- Margot, zbunila si me! - poe se braniti gospodin Hartmann.Ki mu pogladi ruku, pa pogleda Horsta.- Nee vam biti teko izvriti svoj zadatak. Otac to iskreno eli nauiti, i na svaki nain podstare dane upoznati sva pravila otmjena ponaanja.- Cijenjena gospoice, nikada nije naodmet usvojiti pravila drutvena ponaanja. Jedino toovjek ne smije dopustiti da ona ovladaju njime.- Slaem se s vama. Ali ta pravila nam svima daju lagani privid ablone. Moj dragi otac bio jesve dosad vrlo originalan ovjek. Molim vas da u svojim pokuajima odgajanja ne unitite teoriginalne crte. Neu moi sprijeiti da pode u nauk k vama. Ali nadam se da neete izbrisatisve ono tipino za njega, ukoliko to bude mogue.Oi joj radosno zasjae dok je to govorila, a na obrazima pojavie se one draesne jamice.Horst je bio oaran prirodnim ponaanjem mlade djevojke, pa osjeti kako se neto toplo iradosno rada u njemu. Prisjetio se da e ubudue svakog dana boraviti s tim draesnim,prirodnim stvorenjem.- Dobro vas razumijem, gospoice, pa u se pokuati vladati po vaim eljama - odvrati jojveselo.

Jo su nekoliko minuta razgovarali, a potom se gospoica Margot Hartmann ponovnopovukla. Njezin otac i Horst dogovorie jo samo to da e Horst nastupiti novi posao veza

tri dana.Na rastanku mu gospodin Hartmann prui ruku.- Dakle, do vienja u etvrtak! Vrlo mi je drago to ste plemi, to vam otvoreno priznajem.Va posao u mojoj kui bit e vrlo ugodan, a ja u dobiti onakvog odgojitelja kakvog samelio.- Tajnika, gospodine Hartmann! Da u uz to obavljati i dunost vaeg odgojitelja, boljenemojte spominjati. Nitko ne mora znati da obavljam taj posao, jer bi vam se mogli rugatizbog toga.Gospodin Hartmann upitno pogleda Horsta.

- Mislite li da bi se netko mogao rugati?- Smatram to vrlo vjerojatnim.


12/65

GIGA

12

- Ali zato? Zar je smijeno ako ovjek eli nauiti neto to ne zna?- Ne, zasigurno nije! Meni to uope nije smijeno, vevam se naprotiv divim zbog toga. Alipostoje ljudi koji bi se mogli narugati vaoj elji da svladate pravila lijepog ponaanja. Modavas ne bi ba svi ljudi razumjeli. Nije potrebno da izazovemo njihovu elju za ruganjem.Obavljat u svoj posao odgojitelja na nain da to nitko ne zapazi.

- Dobro, slaem se s vama, pa neu govoriti o tome. Dakle, do vienja u etvrtak!- Do vienja, gospodine Hartmann!Tim rijeima Horst je bio otputen. Sluga ga otprati do kunih vrata.


13/65

GIGA

13

III

Margot Hartmann stajala je uz prozor svog salona skrivena iza dragocjenih ipkastih zavjesa igledala za Horstom Oldenauom. Prolazio je poljunanim putem kroz park prema vrtnimvratima.Promatrala je njegovo uspravno, vitko tijelo, njegov gipki korak. Nije mogla objasniti samoj

sebi zato je krenula do prozora i tu zastala, kad je ula da Oldenau odlazi. Taj otmjeni ovjekvrlo joj se sviao. Bila je sporazumna s time to je otac zaposlio ba tog mladog ovjeka.Promatrao ju je svojim pametnim oima, pa joj se odmah sviao.Netremice je gledala za njim, sve dok nije zatvorio vrata za sobom i izgubio joj se iz vida.Tiho je uzdahnula.Kad je otac barem ne bi muio svojom eljom da se uda za kneza Nordheima, o kojem joj jeneprekidno oduevljeno priao.Ne vjerujem da bi mi se mogao sviati, pomisli.Ni sama nije znala zato. Nije bila svjesna toga da je povjerovala u to onog trenutka kad jepogledala u oi Horsta Oldenaua.Ljutila se na planove svog oca u vezi tog braka, iako mu to nije pokazivala ne elei gapovrijediti.Za vrijeme objeda otac i ki sastali su se u velikoj, lijepoj blagovaonici. Danas su jeli sami.Nisu pozvali goste, a domaica, koja je vodila kuanstvo, ispriala se zbog glavobolje.Otac i ki sjedili su za okruglim stolom ukraenim divnim cvijeem.Kad je sluga donio juhu i ponovno se udaljio, gospodin Hartmann pripomenu, vidljivoraspoloen:- Dakle, Margot, kako ti se svia barun Oldenau? Margot nije podigla pogled sa svog tanjura.Jamicena njezinim obrazima mogle su samo dati naslutiti da je oekivala to pitanje.- Vrlo mi se svia. Mislim da si odabrao pravog ovjeka.

Stari gospodin zadovoljno kimne.- To vjerujem i ja. I meni se vrlo svia. Margot ga upitno pogleda.- Kako to da je elio prihvatiti takvo zaposlenje? Djeluje vrlo otmjeno, pa sam u prvitrenutak povjerovala da je tvoj gost, a ne ovjek koji trai zaposlenje.- Vjerojatno ni on ranije nije mislio da bi mu se to moglo dogoditi - izjavi stari gospodin, paispria keri ono to je saznao od Horsta.Margot ga je sluala s velikim zanimanjem, ponaajui se toboe ravnoduno, iako joj nijeizmakla ni jedna jedina rije.- Ali on je vrlo ugodan ovjek, pa mi je to drago. Mogu se osloniti na to da tono zna to memora nauiti. Cak je odlazio i na dvor. Na nae goste ostavit e takoer dubok dojam to to jemoj tajnik barun i bivi dragunski oficir. Zvui vrlo otmjeno, zar ne, Margot? Ki ga pogleda i

nestano se nasmijei.- Zasigurno, oe... moj tajnik, barun Oldenau... kako sjajno!Otac joj veselo zaprijeti prstom.- Znam da mi se pomalo ruga. Ali kad jednom sama postane otmjena plemkinja, bolje eto razumjeti.Margot nije dijelila slabost svog oca, koji je svakako elio ugurati ker u visoko drutvo.Dosad nije tu elju svog oca smatrala odveozbiljnom, pa se nije bunila. ak ni onda kad joj

je govorio da se mora udati najmanje za grofa ili, ak za kneza. To je nije osobito uzbuivalo.Pa zato ne bi zavoljela nekog grofa ili kneza poput nekog drugog ovjeka, kad se jednomdogodi da se uda? Mogla je mirno ekati na budue dogaaje.Ali kad je Margot u posljednje vrijeme zapazila da njezin otac to nastoji ostvariti sve

odlunije, poela je razmiljati o svemu tome. To se dogodilo kad se otac napokon smjestio uBerlinu. Pokuavala je odvratiti oca od toga da od nje zahtijeva otmjen brak, ali stari je


14/65

GIGA

14

gospodin marljivo traio odgovarajueg mua za nju. Prvi put u ivotu zaista se naljutio nanju, kad se pokuala usprotiviti, pa je prestraeno spoznala kako je vrsto bila u njega usaenata misao.Vie to nije spominjala. Dopustila je ocu neka radi to eli, zauzevi obrambeni poloaj.Bila je posve sigurna da otac na kraju ipak nee zahtijevati od nje takvu vezu, ukoliko bi je

ona unesreila. U biti, sve to i nije smatrala tako traginim, pa nije doputala da joj pokvaridobro raspoloenje. Bez velikog uznemiravanja oekivala je kako e se stvari odvijati.Margot Hartmann je znala da je otac ljubi. Razmazio ju je od najranijeg djetinjstva. Oenio setek kad je vebio bogat ovjek. S etrdeset godina pruio je u Americi ruku mladoj Njemici,koja je umrla nekoliko godina nakon roenja svog djeteta.Otac je njeno volio ker, ga se pobrinuo da je odgoji to je najbolje mogue. ivio je i radiosamo za svoje dijete, a Margot je provodila ivot razmaene princeze.Da se ipak razvila u drago, prirodno ljudsko bie, bez velikih prohtjeva i elja, mogla jezahvaliti svojoj odgojiteljici, vrlo pametnoj i razumnoj eni. Ova se brinula za odgoj djevojkesve dok Margot nije napustila Ameriku. Tad je sklopila u kasnim godinama brak i poela sasvojim muem izdavati novine. Boravila je dakle u kui Hartmannovih dok odgoj mlade

djevojke nije bio zavren. Objasnila je Margot da tako bogata mlada djevojka ima dvostrukomnogo obveza i da mora biti dobra i potena, jer bi inae kao linost zaostajala za sjajem svogbogatstva.Time je uinila veliku uslugu mladoj djevojci, koja je prihvatila njezin savjet. A gospodinHartmann bio je tako pametan da se nije bunio protiv tako razumna odgoja.Margot je vrlo voljela oca i cijenila ga. Nije joj uope bilo smijeno, vesamo dirljivo, to jepod stare dane jo htio uiti. Ranije nije imao prilike za to. Znala je da ga na to tjera samosilna ljubav prema njoj. A kako je uz to spoznala da ju je samo zbog svoje oinske ljubavielio vidjeti na samom vrhu drutvene ljestvice, sve se dosad nije ozbiljno branila to je traiood nje da se uda za otmjena mua.Nije jo upoznala ljubav, pa nije znala kako je to snaan osjeaj. Margot nije uope bilasentimentalna,veje smatrala razumljivim samo po sebi da e se udati za nekog plemia, kojeg bi otacodabrao za nju, ali koji e i njoj biti simpatian. Jer to je smatrala razumljivim samo po sebi,znajui koliko je otac voli. Nikada joj ne bi predloio runa, stara i neugodna ovjeka. Stoga

je sve dosad tu njegovu odluku mirno prihvaala.U posljednje je vrijeme otac ee spominjao kneza Nordheima, kojeg je negdje upoznao. Idanas, dok su jeli kola, gospodin Hartmann ga je ponovno spomenuo, nakon to se udobnosmjestio na stolici.- Drago mi je to sam pronaao pogodnog ovjeka, jer e mi u skoroj budunosti podukabaruna Oldenaua biti vrlo potrebna. Uskoro emo u naoj kui poeti primati drutvo. I mladi

knez Nordheim posjetite nas u najskorije vrijeme.Kao nikad dosad, u Margotinu se srcu rodi odbojnost prema tom nepoznatom knezu.

- Zar je najavio svoj posjet, oe? - zapita toboe mirno.- Da, Margot! A ja gajim opravdanu nadu da e nas posjetiti, jer ima odreenih namjera.Neu ti skrivati, uvjeren sam da e te zaprositi.Margot je na trenutak ostala mirno sjediti, spustivi pogled. Priini joj se kao da tog trenutkaoi baruna Oldenaua poivaju na njoj, kao to se to dogodilo jutros, kad se nala pred njim.Nije mogla objasniti samoj sebi zato se upravo sada opet sjetila na njega. Ali i nehoticeobrazi joj porumene. Priini joj se kao da bi se trebala estoko pobuniti protiv tog kneevskogprosca. Ipak joj je uspjelo svladati se.Nakon nekog vremena pogleda oca.

- Kakav je to zapravo knez, oe? Vesi ga nekoliko puta spomenuo preda mnom? - zapitatoboe mirno.


15/65

GIGA

15

Gospodin Hartmann se brzo uspravi.- To je vrlo zgodan mladi, Margot! Austrijski je knez koji ivi u Berlinu. Potjee iz stareplemike obitelji. Gospodin plemeniti Goltzin ispriao mi je sve o njemu. To,dakako, nijevladajua kua, ali knezovi Nordheim imali su nekoogromne posjede u Tirolu, koje su izgu-bili zbog loeg upravljanja. Prilino su osiromaili.

Mladi knez Edgar Nordheim je posljednji svog roda, pa mora ivjeti od vrlo male rente, kojujo mora i dijeliti sa svojom majkom, otmjenom starijom enom.Gospodin plemeniti Goltzin mi je rekao da mladi knez stoga marljivo trai bogatu enu...mora to uiniti. Njegova je majka dvorska dama neke austrijske princeze, pa ima pristup nadvor. Zamisli, Margot, kako bi to bilo divno za tebe.Margot ga je sluala s ne odvevelikim zanimanjem.- Zato knez nije ostao u Austriji? - zapita, jer joj se priini da bi joj to bilo milije nego to jeboravio u Berlinu, namjeravajui je posjetiti.- Nije tamo naao odgovarajuu enu, pa je doao u Berlin nadajui se da e mu to ovdjeuspjeti. Knez bi vrlo rado ponovno kupio izgubljena imanja u Tirolu, jer mu se prua povoljnaprilika za to. Ali potrebni su mu milijuni, i stoga, kao to ranije rekoh, trai enu koja bi

raspolagala takvim mirazom.- ena pri tom dakle uope nije vana? Najvaniji su njezini milijuni.Otac njeno pogleda ker.- Margot, kad netko dobije enu poput tebe, uskoro e zaboraviti njene milijune. Oni mu vienee biti vani. Najvanija bit e mu ti. U to sam vrsto uvjeren. Gospodin plemeniti Goltzinuvjerava me da e se knez oeniti samo enom koju moe zavoljeti. A to mu kod tebezasigurno nee biti teko.U svakom sluaju, pobrinuo sam se da doe u nau kuu i da te upozna. Kao to rekoh, uskoroe nas posjetiti. Gospodin Goltzin uvest e ga u nau kuu, a doi e i na zabavu koju emoprirediti u ast naeg ulaska u berlinsko drutvo.- Je li ti to sam knez rekao? - zapita Margot, osjetivi laganu nelagodu.- Dakako! Sreo sam ga juer kod trgovca konjima, gdje sam za tebe i za sebe kupio jahaekonje. Uz to sam pogledao i konje za koiju. Zamolio sam gospodina Goltzina da mipomogne pri tom.- Uskoro vie nita nee raditi bez savjeta tog gospodina Goltzina - primijeti Margot, kojojtaj ovjek, iz njoj nepoznatih razloga, nije bio drag.Gospodin Hartmann slegne ramenima.- Vrlo je usluan i ljubazan. Dobro se razumije u konje. Uz to e nas uvesti u otmjenoberlinsko drutvo, kao to sam ti vespomenuo. Pobrinut e se i za to da nas ti ljudiposjeuju.- A sve to radi samo stoga da bi ti bio na usluzi? Gospodin Hartmann se pomalo zbuni.

- Oekuje neke male usluge. Ali htio sam ti ispri

ati da je gospodin plemeniti Goltzin bio udrutvu kneza Nordheima, a taj mi je najavio svoj posjet za idui tjedan. Svidjet e ti se,

Margot! Knez je vrlo otmjen i zgodan mladi. Inae ga ne bih doveo u kuu. Sve e biti uredu. Gospodin Goltzin e se pobrinuti za to.Posve sam siguran da e se knez zaljubiti u tebe, im te vidi. I on e se sviati tebi. Lijep je,vrlo simpatian i sjajno se ponaa. Budi posve sigurna da potpuno odgovarate jedno drugome.Lako emo sve to srediti.Neto natjera Margot rumenilo na obraze i probudi njezin prkos. Najradije bi se odlunopobunila protiv te veze. Ali se sjetila izljeva oeva bijesa, kad mu je prije nekog vremenaprigovorila. Stoga je uinila samo slabaan pokuaj da zaustavi sudbinu:- Ne vjerujem da bi se knez htio oeniti obinom graankom.

Gospodin Hartmann se lupi akom po grudima.- Moji milijuni bit e za njega jednako tako vrijedni, kao to je njegova kneevska kruna za


16/65

GIGA

16

mene. Ne obazirui se na to da si poeljna djevojka i bez obzira na bogatstvo, pa ak i zakneza. Kako nee sjesti na prijestolje, nita ga ne moe sprijeiti da se oeni graankom.Smiri se, Margot! Uvjeren sam da e jednoga dana postati kneginja Nordheim. Vete u duhuvidim medu tim otmjenim svijetom na dvoru. Kneeva majka e se pobrinuti za to da tepozovu na dvor.

Iznenada Margot osjeti kako je njezina mladenaka radost pobijedila sve sumnje. Pogleda ocasjajnim oima.- Oe, ima velikih namjera sa svojom keri. Pa ja ne posjedujem dostojanstvo koje jepotrebno kneginji.Gospodin Hartmann ljutito odmahne rukom.- Neka se to samo netko usudi tvrditi! Mogla bi postati kineska carica, tako si otmjena. Vesam sada posve siguran da e postati kneginja Nordheim.Margot odbaci sve sumnje. Zato se vesada uzbuivati i uznemiravati? Mogla je mirnopogledati tog kneza. Moda e joj se odista sviati. To je nije obvezivalo ni na to. A svedaljnje trebalo je mirno doekati.- Vidjet emo, oe! - nadovee stoga mirno. Htjela je oca obradovati time to je toboe

pristalana njegove planove. Gospodin Hartmann je vjerovao da je uspio uvjeriti ker. Uhvati prekostola njezinu ruku.- Margot, kako bih se radovao kad bi ti postala kneginja!Ki ga nesigurno pogleda.- Oe, zar je to tako vano za tebe?Oi gospodina Hartmanna zasjae, pa odluno pogleda Margot.- Zar to ne moe zamisliti, Margot? Ja, sin radnika, postao bih tast kneza. Moja ki bit ekneginja! Pa za to se isplatilo ivjeti. Kad to postignem, bit u potpuno zadovoljan.- To bi mogao biti vei sada, oe! Postigao si mnogo toga, pa ti taj kneevski sjaj nijepotreban.- To ne razumije, Margot!- Moda, oe. Nisi li pomislio na to da e za tog kneevskog zeta trebati utroiti mnogonovaca?- Nije vano! Zbog toga sam sakupio svoj imetak. Mogu to platiti. Otkupit emo kneevskoimanje, kako bi ti imala posjed koji ti odgovara kao kneginji. Prepusti sve meni! Dakako da sezbog toga moram nauiti pristojno ponaati. Tko zna, moda e i mene predstaviti na dvoru.Ne bih te elio osramotiti. Drago mi je to e barun Oldenau veu etvrtak nastupiti svojposao kod mene. Mogao bi mi pokazati neke stvari, veprije negoli nas knez posjeti.Na Margotinu se licu pojavi smijeak, pa dirnuto pogladi oca po ruci. Ali kad je spomenuobaruna

Oldenaua, sjenka joj se pojavi na licu. I opet joj se priini, kao da barunove o

i upitnopoivaju na njoj. U njezinoj se dui rodi neto to nije mogla objasniti samoj sebi i to ju je

ispunjavalo velikim nemirom.Priini joj se kao da bi se svim silama trebala braniti od oevih namjera, kao da mu je trebalarei: Oe, ne trudi se i nemoj kneza Nordheima dovoditi u nau kuu! Neu se udati zanjega, neu se uope udavati na nain na koji ti misli.Ali Margot je utjela. Njezina vedra, ivahna priroda omoguila joj je prebroditi taj nemir.Nije bila navikla da se u ivotu bori za neto. Uvijek se sve dogaalo onako kako je njoj bilodrago. Nadala se da e je i ovog puta neki neoekivani dogaaj obraniti od toga da se moraboriti za ono to je eljela. Samo jedno je vedanas znala posve sigurno. A to je bilo da neepostati kneginja Nordheim, ukoliko iskreno ne zavoli kneza. Priini joj se kao da je to bilo

poprilino sigurno, iako nije znala na emu se temeljila ta njezina sigurnost.Nakon nekog vremena Margot ree toboe ravnoduno:


17/65

GIGA

17

- Da, dobro je to e barun Oldenau nastupiti uskoro svoju dunost. Imat e vie slobodnavremena, kad tajnik preuzme neke od tvojih poslova. Iako si toboe u mirovini, jo uvijekmnogo radi.- A tako e biti i nadalje, dijete moje! Ne mogu i neu ostati potpuno bez posla. Kad strojzahrda, tad ... ne, ne bih elio da mi se to dogodi. Jer, istom sada namjeravam poeti uivati u

ivotu. Dosad nisam imao vremena za to. Sada u ga uzeti, a kako bih sve mogao dobroprihvatiti, ne smijem zahrdati, vemoram ponekad i raditi.Uvjeravam te da se neu odvie naprezati. Tim vie to e mi moj novi tajnik oduzeti mnogoposla. Dijete moje, kad jednog dana postane kneginja Nordheim, pa bude sa svojim muemivjela u Tirolu, onda u se i ja preseliti onamo.Htio bih uivati u srei svog djeteta, i to iz najvee blizine. I tamo u stvoriti za sebe krugdjelovanja. To zamiljam predivnim. Vidjet emo se svakog dana. Ne mogu se rastati od tebe.Na to u odmah upozoriti kneza. Za mene e starost biti lijepa budem li mogao uivati u sjajui srei svoje keri.Margot poskoi i zagrli oca. Prisloni obraz na njegov.- Srea je najvanija, dragi oe! Zar ne, ti eli da tvoja Margot postane sretna?

Otac njeno pogladi njezine lijepe, njegovane ruke. Nataknula je na prst samo jedan prsten spredivnim biserom i velikim briljantom.- Dakako da je to najvanije! Bude li postala kne-ginja, odlazila na dvor i imala dragogmua, onda e svakako biti sretna, zar ne?Margot mu pogladi obraz, pa se zapita po prvi put to bi za nju zapravo bila srea. Ali otac jojnije dopustio da razmilja. Ustao je i odveo je u susjedni salon gdje su posluili kavu.


18/65

GIGA

18

IV

Horst Oldenau je vetjedan dana obavljao svoj novi posao. Stanovao je u vili Hartmann. Usvojstvu tajnika morao je uglavnom obavljati dopisivanje za gospodina Hartmanna. I to nanjemakom i na engleskom jeziku. Uz to je radio jo i razne druge poslove za staroggospodina, a to mu je bio dokaz da je ovaj imao veliko povjerenje u njega.

Horst se smjestio na prvom katu vile u dvije lijepe, velike sobe. Uz to se mogao sluiti svimdrutvenim prostorijama kue. Jeo je s gospodinom Hartmannom, njegovom keri idomaicom. Ova bijae udovica nekog majora.Svoj posao odgojitelja gospodina Hartmanna obavljao je s velikom tankoutnou i panjom.Gospodin Hartmann se doista trudio da naui to je vie mogue. Bio je paljiv uenik. Maleprekraje pravila ponaanja, koji su se dogaali starom gospodinu, Horst je ispravljao na svojpaljiv nain, tako da nitko drugi nije nita zapaao.Dakako, gospodin Hartmann je zatraio savjet od Horsta i u vezi predstojee zabave. Horstmu je mogao dati neka vrlo dobra uputstva.Horst je bio ugodno iznenaen to nigdje u kui nije zatekao nita neukusno. Sve su sobe bileskladno namjetene. Otmjena skromnost ipak je odavala da je na ureenje bilo utroenomnogo novaca.Jednog dana je to pohvalio pred gospodinom Har-tmannom, a ovome je zasjalo lice odponosa, pa je veselo odgovorio:- Zar ne, to vas iznenauje? Ja bih vilu uredio posve drugaije i mnogo vie potrpao u sobe,ali me ki zamolila neka sve prepustim njoj. Kako mi je najvanije bilo da se njoj ovdje svia,to sam je posluao.Margot je s arhitektom dogovorila sve do najsitnijih pojedinosti, a sve su to uglavnom njezinezamisli. Mjesecima smo stanovali u nekom berlinskom hotelu, prije negoli je ovdje sve bilosreeno. Svakog jutra je Margot dolazila ovamo, elei se uvjeriti je li se posao obavlja ponjezinoj elji.

Raduje me to vam se svia kako su prostorije ure

ene. I arhitekt je bio oduevljen. Govorioje kako moja ki ima vrlo originalne ideje, pa bi i sama mogla postati arhitekt.

I tako se zbilo samo po sebi da se Horst odrekao svojih predrasuda prema gospoiciHartmann. Sve je vie uviao kako je to radosno i vragolasto ljudsko bie, koje je u istovrijeme i vrlo dragocjeno i poteno.Izmeu Margot i Horsta razvila se skladna veza. Svaki put kad bi se sreli, ivahno surazgovarali i nikada im nisu uzmanjkale teme za razgovor.Horst nije mogao skriti sam pred sobom da ga se ta mlada djevojka duboko dojmila. Pri tom

je uvijekostala prava dama. Nikada se nije ponaala tako da bi to moglo izazvati njegovo neslaganje.Utoliko mu se nevjerojatnije inilo to je pristala na oeve planove o udaji. Nije mu se inila

kao upljoglava lutkica. Ba naprotiv, vjerovao je da ima odluan karakter i vrstu volju. Bilaje njena prema ocu, a kako je znala opratati njegove male slabosti, bijae upravo dirljivo.Ukratko, Horst je morao pripaziti na svoje srce, kako u njezinu drutvu ne bi izgubio svoj mir.Ponekad mu to nije potpuno uspijevalo. U njegovim se oima pojavio udan sjaj kad bi sjedionasuprot njoj. A kad bi Margot zapazila taj pogled, priinilo joj se kao da e joj srce iskoiti izgrudi.Ipak nije htjela priznati ni samoj sebi da je oev tajnik unio udan nemir u njezino mlado srce.Ni jednim treptajem nije mu odavala da za njega osjea vie negoli joj se to inilo potrebnimpri njihovim meusobnim susretima.Nita ne slutei, stari se gospodin radovao ivahnim razgovorima koje su vodili njegova ki itajnik. Kako je ovaj bio barun, gospodin Hartmann nije u njemu mogao gledati potinjena

ovjeka. Ali nikada ne bi pomislio na to da bi njegova ki mogla zaboraviti da barun ipakobavlja podreeni posao u njihovoj kui. Kao njegov tajnik nije se smio ponadati da e mu


19/65

GIGA

19

uspjeti osvojiti ker svog poslodavca. Ipak se Horst starom gospodinu iz dana u dan sve viesviao, pa mu je poklonio svoje povjerenje.U meuvremenu je gospodin Goltzin, vrlo usluan ovjek, koji je elio pomoi to je boljemogao, esto boravio u kui Hartmannovih. Pri tom je dugo vremena razgovarao nasamu sgospodinom Hartmannom.

Jednoga je dana u njegovu drutvu doao u posjete i knez Edgar Nordheim. GospodinHartmann je bio tono obavijeten o vremenu njihova dolaska, pa je uzbueno zahtijevao odsvog tajnika mnoga uputstva o tome kako se trebao ponaati, i kako primiti kneza u svojojkui.- Dragi barune, ne bih nipoto elio ostaviti lo dojam na kneza. U povjerenju, posve jesigurno da e knez zaprositi ruku moje keri - govorio je Horstu, prije nego je poao predkneza.Horsta je muio udan osjeaj, kad je uo te rijei. Probole su mu srce poput bodea. Pomalorastreseno dao je starom gospodinu jo neka posljednja uputstva.Ovaj je uzbueno namjestio prsluk, uspravio se i poeo u sebi ponavljati ono to mu je Horstsavjetovao.

- Ne smijem mu se preduboko klanjati, vega moram primiti ljubazno kao i svakog drugoggosta. Ne smijem zaboraviti da je knez mlad a da sam ja prema njemu star ovjek. Moram senakloniti i zamoliti ga neka sjedne - tako je govorio Horstu.Ovaj ga pogleda udnim pogledom.- Gospodine Hartmann, posve sam siguran da e sve biti u najboljem redu. Ne smijeteizgubiti samopouzdanje, i ne smijete djelovati tako uzbueno. I knez je samo ovjek, a vamadoista nije potrebno da se uzbuujete zato to knez Nordheim dolazi u posjete. Ponaajte seprema njemu kao prema svakom drugom gostu.Gospodin Hartmann kimne i brzo ode. Horst je uzbueno gledao za njim. vrsto je stisnuozube.Dakle, kneginja Nordheim? Je li Margot slutila kakav je ovjek bio onaj za koga se trebalaudati? pomisli Horst.Poznavao je kneza Nordheima. Ovaj je prije nekoliko mjeseci proboravio izvjesno vrijeme ugarnizonskom gradu, kamo je vrlo esto dolazio Horst zajedno sa svojim kolegama,dragunskim oficirima. Nordheim nije vodio besprijekoran ivot. O njemu su kruile svakakvemale skandalozne prie. I sam Horst je imao priliku prisustvovati nekom neugodnomdogaaju u koji je knez bio umijean. A to ga je ispunilo gaenjem prema tom mladompohotnom ovjeku. Napokon je knez nestao iz garnizonskog grada, ostavljajui za sobomvelike dugove. Otputovao je u Berlin. A sada su se ovdje njihovi putovi ponovno ukrstili.Knez se pojavio kao prosac mlade keri tog milijunaa.Horst poe nemirno etati po sobi. Ovog trenutka nije mogao raditi. Napokon mu je postalo

posve jasno da mu Margot Hartmann znai vie negoli je bilo dobro za njegov duevni mir.Nije elio da je zadobije taj prosac koji je pod zatitom kneevskog naslova vodio raskalaen

ivot, na raun svojih mnogobrojnih vjerovnika.Nije li bila njegova dunost upozoriti gospodina Hartmanna kakav je taj ovjek kojemu jeelio predati svoju ker - i to samo stoga to je bio knez?Ali Horst je na to pitanje odgovorio odmahnuvi glavom. Ne, nije to bila njegova dunost, anije imao ni pravo izgovoriti to upozorenje. U toj je kui bio samo potinjeni, koji je o svemutome smio govoriti samo ako ga zapitaju. A moda ak ni onda. Mogao je oekivati, bude linastojao upozoriti gospodina Hartmanna, da mu ovaj rekne: To su stvari koje se vas uopenita ne tiu!Stisnuvi zube Horst je napokon sjeo za pisai stol da posvrava redovne poslove.

Ali pri tom je neprekidno vidio pred sobom dra-esno Margotino lice s one dvije jamice naobrazima. Gledao je u njezine nasmijeene oi. U oi, koje su tako toplo prodirale u njegovo


20/65

GIGA

20

srce.Zar je morao mirno promatrati kako je namjeravaju izruiti tom kneevskom bludniku? Stobih dao za to da je smijem upozoriti! - pomisli.Gospodin plemeniti Goltzin djelovao je napadno otmjeno. Kosa mu bijae crno obojena, aodijelo pretjerano elegantno. Stavio je monokl na oko. Kosa i brada bijahu mu pomno

njegovane. Ponaao se neto odveljubazno, kao da se neprekidno ulaguje. Nitko nije tonoznao od ega ivi. Nitko nije bio prisan s njim. Ipak ga nisu izravno izbjegavali, kako ga ne biuvrijedili. Znao je i previe toga, pa je bio osobito vjet u tome da prozre najneugodnije tajne.Pomou njih je u danom trenutku sticao korist za sebe. Neki, koji su bili bolje upueni, znalisu da se bavi sklapanjem brakova i slinim uslugama.Znao se uvijek ponaati tako kao da ljudima ini usluge. Nitko nije mogao sa sigurnoutvrditi da su ga plaali za njegov trud. Sve je to djelovalo kao da su mu uslugu uzvraaliprotuuslugom koja se nije mogla izraziti u novcu. Posjedovao je instinkt koji ga nikada nijeprevario, vemu je govorio kome bi trebalo ponuditi svoje usluge. Tako se pribliio igospodinu Hartmannu, i obeao mu da e ga uvesti u najotmjenije krugove.Ni gospodin Hartmann, a ni njegova kei, nisu slutili da se Goltzin zapravo bavi time kao

svojim poslom. Margot ga dodue nije trpjela, ali nije pretpostavljala da je nepoten.Gospodin Hartmann je bio sretan to je pronaao ovjeka koji mu je mogao pomoi u njego-vim nastojanjima, pa ga nije nastojao prozreti.Goltzin se povezao i s knezom Nordheimom, i na diskretan mu nain ponudio svojeposredovanje, ukoliko trai bogatu enu. Knez mu je otvoreno priznao da je zbog toga doaou Berlin, a odao mu i s koliko novaca rauna.Goltzin je naslutio da bi to mogao biti dobar posao za njega, a uz to je zapazio da s knezommoe govoriti otvoreno. I tako su se ta dva asna ovjeka ubrzo dogovorila. Prvo su stogakrenuli u posjet gospodinu Hartmannu.- Moram barem pogledati tu djevojku - izjavio je knez Nordheim svojim laganim bekimnaglaskom.Oba su gospodina sjedila u primaem salonu vile Hartmann, ekajui kuedomaina kojem suse najavili. Kad je gospodin Hartmann uao, Goltzin mu pride brzim korakom i prui muruku.- Dragi moj gospodine Hartmann, kako me raduje to vas opet vidim! Sjajno izgledate, kaouostalom uvijek. U vaem divnom domu ovjek se odmah osjea ugodno. Knez Nordheim jeveizjavio da je ta soba prekrasno ureena... upravo predivno!Gospodin Hartmann se besprijekorno nakloni pred knezom.- Knee, velika mi je ast to ste mi doli u posjete. Raduje me to vas smijem pozdraviti usvojoj kui.Knez Edgar Nordheim takoer je ustao i priao gospodinu Hartmannu. Pruio mu je toboe

blagonaklono ruku.- Gospodine Hartmann, i za mene je uitak to vas mogu posjetiti. Gospodin plemenitiGoltzin bio je u pravu kad je tvrdio da je vaa kua vrlo udobna i lijepa. Raduje me... iskrenome raduje, to sam doao ovamo.- To je laskavo za mene, knee!- Govorim samo ono to osjeam.Gospoda sjedoe i poee razgovarati. Nakon nekog vremena knez pripomenu pomalonervozno:- Nadam se, dragi gospodine Hartmann, kako ete mi uiniti tu ast da me upoznate s vaomgospoicom kerkom?Gospodinu Hartmannu zasja cijelo lice.

Pogleda zgodnog, otmjenog kneza. Da je ovaj imao poprilino glupo i beznaajno lice, to nijezapazio. A nije vidio ni da je djelovao poprilino uvelo usprkos svojoj mladosti. Knez nije bio


21/65

GIGA

21

ruan, njegovo vitko, visoko tijelo djelovalo je otmjeno, pa je gospodin Hart-mann zbog togazaboravio na sve drugo.- Ukoliko mi dopustite, odmah u pozvati svoju ker.- Molim vas, uinite to!Gospodin Hartmann pozvoni pa, sjetivi se onoga na to ga je Horst upozorio, ree sluzi kad

se taj pojavio:- Izruite mojoj keri da je molim neka doe ovamo!Gospodin plemeniti Goltzin umijea se sada u razgovor, a kad je Margot nekoliko minutakasnije ula u sobu, zatekla je gospodu u ivahnom razgovoru.Kad su joj predstavili kneza, Margot ga je otro pogledala. Pozdravila ga je mirno kao da jebilo razumljivo samo po sebi da svakoga dana prima kneeve u svom salonu. Knez Nordheimdoista nije bio tako vaan za nju. Nije je se nimalo dojmio. Priini joj se kao da je posvebeznaajan ovjek. U sebi ga je usporedila s oevim tajnikom. Po njezinu miljenju ovaj drugibio je mnogo zgodnija i otmjenija pojava od kneza.- Vesam vas dugo elio upoznati, cijenjena gospoice! Kako vam se svia u Njemakoj? -zapoe knez razgovor s Margot.

- Svia mi se i to veoma. Oduvijek sam eljela upoznati oevu domovinu. Raduje me to samnapokon dola ovamo.- ivjeli ste u New Yorku, zar ne? - raspitivao se knez.- Da, tako je!- New York mora biti divan. ivot u Berlinu vam se vjerojatno ini vrlo zaostalim idosadnim.- Ne, zapravo mi je premalo staromodan. Zamiljala sam da je ivot ovdje mnogo tii i mirni-

ji, po tome kako mi je otac priao.- Margot, ne smije zaboraviti da je Berlin prije vie od trideset godina izgledao posvedrugaije nego danas. I sam sam se iznenadio koliko se toga izmijenilo - izjavi stari gospodin.Margot se nasmijei i kimne mu.- Radije bih upoznala Berlin onakav kakav je bio prije trideset godina.- Cijenjena gospoice, tad biste trebali poi u Be. Vjerujem da biste tamo nali ono totraite. Beje u usporedbi s Berlinom, poput proljetnog jutra prema vruem ljetnom danu. Ilipoput draesne gavotte u usporedbi s glasnim vojnikim marom. U Beu se lake ivi, a uBerlinu bezbrinije. U Beu nitko ne radi toliko kao ovdje, ali stoga i nema toliko bogataa.Neto prkosno zasja u Margotinim oima.- Sto se toga tie... ovjek moe posvuda izbjegavati rad, ako ga ne voli... i ovdje u Berlinu.Knez nije zapazio da je Margot te rijei izrekla pomalo podrugljivo. Pogleda oduevljeno tonasmijano djevojako lice, pa ivahno izjavi:- Gospoica je rekla upravo to to i ja osjeam! Raditi odgovara samo plebejcima.

Oko Margotinih usana pojavi se podrugljiv izraz. Na trenutak paljivo pogleda oca. Ovaj nijetrpio ljude koji su izbjegavali rad, to je znala vrlo dobro.Ali gospodin Hartmann je vjerovao da knez ima pravo to izbjegava raditi. Njegovo je licesjalo od oduevljenja kao i ranije.- Margot, doista moramo prvom prilikom posjetiti Be- obrati se keri.- Tad mi gospoda moraju dopustiti da im budem vodi. Posve sam siguran da ne biste lakopronali boljeg. U Beu sam kod kue, pa znam najbolje gdje se ovjek moe dobro zabaviti -ponudi knez ljubazno svoje usluge.Gospodin Hartmann se nakloni.- Vrlo ste ljubazni. Dakako, prihvaamo to s radou, zar ne, Margot?Margot odluno pogleda kneza.

- Ne znam bismo li time smjeli muiti kneza. Uostalom, tko zna hoe li biti u Beu ba ondakad mi poemo onamo.


22/65

GIGA

22

- Molim vas, u tom u sluaju odmah krenuti kui. Ne bih prepustio nikome drugome da vasupozna s tim gradom. To je za mene pitanje asti. Pokazat u vam Beu najljepem svjetlu.Gospoice, posve sam siguran da ete se iznenaditi.Knez se prema toj lijepoj djevojci vie nije ponaao onako s visoka, kao prema njezinu ocu.Pokazao se sa svoje najljubaznije strane, elei ostaviti dobar dojam.

Kad se sjetio kolikim je bogatstvom raspolagala, priinila mu se vrlo poeljnom. Plaio sedodue da e se morati odrei svoje slobode, ali ako ga je to moglo spasiti iz novanihneprilika, onda bi doista rado pristao na brak s njom. Uostalom, nije imao drugog izlaza negoda se oeni bogatom nasljednicom. Tjeila ga je pomisao da e i kao oenjen ovjek moivoditi veseo ivot, bude li raspolagao s dovoljno novaca.Dakako, sve je bilo tee jer je ova djevojka bila obina gospoica Hartmann. To je bilo silnoneugodno. Njegovoj ponosnoj majci nee biti drago bude li se povezao s obinom graankom.Mnogo neugodnije nego njemu. Ali napokon - bijae mu potrebno silno mnogo novaca, a vrlo

je teko bilo pronai plemkinju koja bi raspolagala s tolikim imetkom da uzmogne platitinjegove dugove i otkupiti obiteljska imanja. U svakom sluaju, jo nije pronaao ni jednu.Zurilo mu se, jer mu je no vebio pod grlom.

Dakle, stisnuti oi i krenuti u napad! Trebalo je promisliti kako prei preko toga da je buduakneginja Nordheim obina gospoica Hartmann. Morat e to na neki nain objasniti svojojmajci. Nije bilo drugog izlaza, zakljuio je knez.Svi su razgovarali na nain kao da nisu eljeli dopustiti da nastane stanka. Kad vie ne bi znalito rei, odmah bi se umijeao gospodin plemeniti Goltzin s nekom novom temom.Razgovarali su o zabavi koju je gospodin Hartmann namjeravao uskoro prirediti. Time je naneki nain trebalo otvoriti sezonu zabava. To mu je savjetovao plemeniti Goltzin. Prve zabaveu sezoni svi su rado posjeivali. Moglo se sigurnije raunati s time da e se pozvani iodazvati. Kasnije, kad se posvuda odravaju zabave, mnogi se vie ne bi odazvali.U svakom sluaju, knez Nordheim je sigurno obeao da e doi, a to je gospodinu Hartmannubilo najvanije.Osjetio je ogromno zadovoljstvo kad je knez dogovorio s njim i njegovom keri kako eujutro zajedno izjahati. Namjeravali su proi kroz Grunewald. Otac i ki su ionako odlazilisvakog jutra na jahanje, kad god bi im to vrijeme dopustilo. Autu kasnu jesen bit e jomnogo lijepih dana.Odmah drugoga jutra knez je namjeravao doi po gospodina Hartmanna i njegovu ker.Margot nije uspjela sprijeiti taj dogovor, a zapravo to i nije eljela.Vidjela je da je njezin otac silno sretan to e moi izjahati s knezom. Nije mu htjela pokvarititu radost.Dok su se gospoda opratala, knez je izmijenio jo nekoliko rijei s Margot. Gospodinplemeniti Goltzin apnuo je gospodinu Hartmannu u uho, proraunato mu namignuvi;

- Jeste li neto zapazili cijenjeni? Knez se oigledno ve

zaljubio. A to nije ni

udo! Vaagospoica ki je doista draesna djevojka.

U to gospodin Hartmann nije posumnjao ni trenutak. Zadovoljno je protrljao ruke kad sugospoda otila.- Margot, ostavila si silan dojam na kneza. To je zapazio i gospodin plemeniti Goltzin. Tajknez je doista neodoljiv ovjek! Zar ne, i tebi se svia? Moe biti posve sigurna da e se sveodvijati onako kako to elimo. U najskorije vrijeme postat e kneginja Nor-dheim - govorio

je svojoj keri.Margot je gledala pred sebe utonula u misli. Najradije bi mu odgovorila: Nikada neu postatiena tog kneza. Taj mi ovjek nije ni najmanje simpatian.Ipak je radije utjela. Koliko god dugo to bude mogue, radije se nee suprotstavljati ocu i na

taj ga nain razdraiti.Tko zna, moda taj knez ne pomilja ozbiljno da se oeni njome. Moda je niti nee zaprositi.


23/65

GIGA

23

Pa zato bi onda izazivala oca, suprotstavljajui se njegovoj elji? Ukoliko je knez doistazaprosi, pronai e mogunost da mu objasni kako bi bilo pametnije od njega da se povue.Bila je posve sigurna da ona u svemu tome za njega uope nije vana. Knez misli samo nanjezin novac. U to nije moglo biti sumnje. Srce mu se nee slomiti bude li ga odbila.I tako je Margot odluila priekati da sve krene svojim tijekom. Tek kad bude doista

potrebno, umijeat e se u sve to. Ipak je posve sigurno znala da se nikada nee udati za togkneza. Napokon, otac je nije mogao prisiliti na brak protiv kojeg se sve u njoj bunilo.U meuvremenu, knez i gospodin plemeniti Gol-tzin krenuli su kroz vrt na ulicu.- Knee, kako vam se svia gospoica Hartmann? -zapita plemeniti Goltzin. - Nije lidraesna djevojka?Knez slegne ramenima.- Medu nama govorei, dragi Goltzin, ona zapravo nije moj tip. Ne volim plavokose ene.Ipak moram priznati da je vrlo zgodna pojava.- Knee, ne zaboravite na milijune njezina oca! -upozori ga Goltzin.- Razmislit u! Uostalom znate i sami da ne mogu misliti ni na to drugo nego kako doi donovaca. Inae mi nita na njezinu izgledu ne smeta a s vremenom u se priviknuti i na plavu

kosu. Najgore je to se zove jednostavno Hartmann. Nita osim Hartmann! Vjerujem da mojaotmjena majka nee tako lako pristati na taj brak, ali e se morati pomiriti s time.- Da, ako eli ponovno doi u posjed svojih imanja - pripomenu Goltzin.- Kome to govorite, dragi moj! Ne postoji ni jedna mlada djevojka plemikog podrijetla kojabi raspolagala s toliko novaca. Doista je grozno s tim prokletim parama! Osobito kad ihnema ti, vedrugi ljudi! Ali dajte mi malko vremena da se pokuam priviknuti na tu misao.Napokon, moram se odrei i svoje slobode.Gospoda su u to stigla do vrtnih vrata. Ispred njih ekao ih je iznajmljeni automobil s kojimsu se dovezli ovamo. Na putu natrag dogovarali su se o svemu tome.


24/65

GIGA

24

V

Knez je nekoliko puta pratio gospodina Hartmanna i njegovu ker za vrijeme jutarnjegjahanja. Pri tom je ustanovio da Margot jai vrlo dobro i da djeluje otmjeno na konju. Lako bise moglo pomisliti za nju da je prava plemkinja.Na njezinu se ocu, dakako, vidjelo da je obian plebejac. ak i onda kad je sjedio na

najplemenitijem konju odjeven u jahae odijelo koje mu je saio prvorazredan kroja.Iako je gospodin Hartmann pazio kako se ponaa, -a to mu je i uspijevalo zahvaljujui svomodgojitelju, koji je djelovao iza kulisa, ipak se u njegovoj pojavi i ponaanju naziralo neto to

je knez nazivao plebej-skim. Kneza bi obuzimao uas kad bi se sjetio svoje ponosne majkepokraj tog gospodina Hartmanna.U neto je knez vebio posve siguran. Ako odlui oeniti se gospoicom Hartmann, pa jeuini knegi-njom Nordheim, tad mu taj plebejski tast nee smjeti prilaziti. Vjerojatno bi sesilno uplaio da je mogao slutiti kako je gospodin Hartmann verazmiljao o tome da ostatakivota provede u blizini svoje keri.U meuvremenu se gospodin Hartmann marljivo dogovarao sa svojim tajnikom o svemu usvezi predstojee zabave. Horst mu je davao mnogo sjajnih prijedloga, a gospodin Hartmann

je uvidio da sve moe s punim povjerenjem predati u njegove ruke. Zamolio ga je neka svepotrebno dogovori s njegovom keri.On sam se ograniio na to da slua to se njih dvoje dogovaraju, doznaujui im potrebannovac. Ta je sveanost trebala biti doista raskona. Trebala je znaiti sjajan ulazak u drutvonjega i njegove keri.Horst je brzo ovladao svime to je njegov novi posao zahtijevao. Sve se lake mirio sa svojimnovim ivotom i promijenjenim prilikama.Nije skrivao sam pred sobom da je doista bio sretan to je dobio to zaposlenje. Moglo mu sedogoditi neto mnogo gore. Njegov je posao bio vrlo ugodan. A koliko je gospodin Hartmannnauio od njega o ponaanju u drutvu, toliko je Horst nauio od starog gospodina to se

ticalo poslova. Iako se povukao, gospodin Hartmann je jo uvijek obavljao mnoge poslove, aHorst se uvijek iznova morao uditi njegovu trgovakom geniju. A neizmjerno se divio iogromnim svotama novaca o kojima se radilo pri tome.Horst je imao dovoljno slobodna vremena da misli i na sebe. Mogao je izlaziti kad je god toelio, ukoliko ba nije bio potreban gospodinu Hartmannu.Na taj mu je nain uspijevalo esto odlaziti svojoj majci i priati joj kako se dobro osjea, ikoliko je zadovoljan svojim novim poslom.Njegova se majka stoga pomirila s novim zaposlenjem svog sina.Dakako, majci je preutio to osjea za Margot Har-tmann kako je ne bi uznemirio.Neko je udno raspoloenje vladalo izmeu Margot i njega. Horst je znao da knez Nordheimdolazi u posjete ocu i keri i da se sastaje s njima. Srce umalo to mu nije prsnulo od

ljubomore. Nije mu uspjelo naslutiti to Margot u srcu osjea za kneza, ali ipak nije viesumnjao u to da e se jednog dana udati za njega. A ta ga je misao silno uzbuivala.Jednoga jutra krenuo je na etnju po parku koji je bio predivan u svojim jesenskim bojama.Gospodin Hartmann se jo nije vratio sa svakodnevnog jahanja. Dok je etao popoljunanom putu, ugledao je oca i ker kako se u pratnji kneza vraaju s jahanja kui. Knezse na vrtnim vratima oprostio od njih i pri tom dugo stiskao Margotinu ruku, da bi je potomdugo i znaajno poljubio. Horst nije mogao vidjeti kako je djevojka prihvatila taj poljubac, jermu je okrenula leda.U njemu se probudi arka ljubomora. Stisnutih usana i mrana pogleda zurio je u to trojeljudi. Tek nakon to je knez odjahao, a otac i ki polagano krenuli irokim putem prema kui,opet se pokrenuo.

Pourio je do ulaza u kuu i stigao pravovremeno da Margot pomogne dok silazi s konja.Kad je osjetio njezino vitko tijelo u svojim rukama, obuzme ga bezumna elja da je vrsto


25/65

GIGA

25

privine uza se i apne joj tople i strastvene rijei.Morao je stisnuti zube kako bi se uspio svladati. Margot je na trenutak leala u njegovimrukama, ne odupirui se tome. Osjeti kako joj neto toplo, predivno i potpuno nepoznato strujiilama. Bijae to trenutak kad su se oboje tek tekom mukom uspijevali svladavati. No bijahui odvie zaokupljeni vlastitim nemirom a da bi mogli promatrati jedno drugo.

Duboko su disali, ali opasni je trenutak proao a da se nisu odali.Horst oslobodi Margot i povue se nakon to se naklonio. Margot skupi suknju za jahanjekako bi sakrila uzbuenje, pa mu zahvali na pomoi.Gospodin Hartmann je poeo odmah ivahno priati s Horstom, tako da mu je ovaj moraoposvetiti svoju pozornost. Pri tom je ipak zapazio da je Margot izgubila ipkasti rupikoji jebila gurnula izmeu puceta svoje jahae haljine.Brzo se sagnuo i podigao ga. Ali kako je Margot u meuvremenu veula u kuu, zadrao ga

je kod sebe. Kad se nekoliko minuta kasnije povukao i gospodin Hartmann, elei sepreodjenuti, Horst je ostao neko vrijeme sam u predvorju. Pritisnuo je iznenada rupinausne, da bi ga potom spremio u dep svog kaputa.Bio bi neopisivo sretan da je imao pravo upozoriti Margot neka se uva kneza. Iako nije vie

imao ni najmanje nade da e je osvojiti za sebe, ipak mu je bilo neopisivo teko promatratikako joj knez udvara.Nekoliko dana prije zabave u vilu su neprekidno dolazili gosti. Gospodin Goltzin se trudio dadovede to vie plemia u vilu Hartmann. Pobrinuo se i za to da svi oni prihvate poziv nazabavu.Gospodin Hartmann se za tu uslugu znao oduiti Goltzinu. Uvijek mu je iznova davao vrloznaajne svote novaca, jer je taj plemineuobiajeno esto zaboravljao kod kue svojulisnicu, pa nije imao sa sobom novac koji mu je ba tada bio nuno potreban.Dakako, plemeniti Goltzin nije ni pomiljao na to da novac vrati gospodinu Hartmannu. Ovaj,pak, ne bi ni za to na svijetu od njega traio povrat. Za gospodina Hartmanna i njegoveplanove plemeniti Goltzin bijae neopisivo vaan. Bio je spreman dobro platiti za topoznanstvo i te usluge.I tako se zabava sve vie pribliavala, a Horst bijae vrlo zaposlen pripremama.Sad se svakodnevno sastajao s Margot za stolom. Djevojka je uvijek bila vrlo ljubazna ivesela, pa je znala dobro skrivati svoje uznemirene osjeaje. I Horst se uspijevao svladavati.Cesto su ivahno razgovarali o pripremama za zabavu. Zbog tih priprema sastajali su seposljednjih dana mnogo ee nego inae.Ujutro, onoga dana kad se zabava trebala odrati, pao je prvi snijeg. Horst je bio vrlozadovoljan to Margot i njezin otac zbog loeg vremena nisu venekoliko dana mogliizjahati.Snijeg je dodue nestao tijekom dana, jer je sinulo sunce, ali zima je ipak najavila svoj

dolazak.Na dan zabave knez Nordheim je poslao Margot Hartmann buket predivnih rua. Djevojka jeupravo stajala pokraj Horsta u velikoj dvorani koju su dekorateri marljivo ureivali, kad jesluga donio rue.Margot dohvati pisamce koje joj je sluga pruio, pa ga otvori. U njemu se nalazila kneevaposjetnica.Ispod kneeva imena pisalo je: Dopustite mi, cijenjena gospoice, da Vam poaljem jutarnjipozdrav! Radujem se veeranjem susretu!Horst je ljubomornim pogledom promatrao Margot dok je itala tih nekoliko rijei. Znao jeposve dobro da je to cvijee poslao knez Nordheim. Najradije bi sluzi istrgnuo cvijee iz rukei bacio ga kroz prozor.

Margot gurne posjetnicu natrag u omotnicu, pa uzme cvijee iz ruku sluge. Nagnula je glavunad rue, pa ih potom ponovno vratila.


26/65

GIGA

26

- Stavite cvijee u vazu i napunite je vodom! Ali nemojte ga odnijeti u moju sobu... miris jeodvejak - napomenu.Horsta je radovalo to to je cvijee, koje je knez poslao, tako jednostavno izagnala iz svojesobe. Kad se sluga udaljio, rekao je kao da to nije nita vano:- To su predivne rue, gospoice! - Margot ravnoduno slegne ramenima.

- Da, lijepe su... Poslao ih je knez Nordheim. Ali ne volim u svojoj sobi cvijee snanamirisa. Od toga me zna zaboljeti glava.- To bi bilo vrlo loe zbog veeranje zabave - nadoda Horst. - Glavobolja bi vam smetala.Margot se lagano nasmije.- Ne bi bilo dobro ako bi me zaboljela glava. Nadam se da u se veeras dobro zabavljati. Amoram i pripaziti da na dostojan nain uem u visoko berlinsko drutvo.- To zasigurno hoete.- Mislite li, barune? - zapita razdragano Margot.- vrsto sam uvjeren u to.- Tko zna? Otac je pozvao sjajno drutvo. Nadam se da e biti zadovoljan.- A vi? - zapita tiho Horst. Margot ga pogleda.

- Mislim da me to ne oduevljava toliko koliko oca. Ipak me zbog njega raduje to su sva tagospoda pristala doi. Oeva je mala slabost elja da okupi oko sebe plemie. Vjerujem da jeto zapravo i jedina slabost mog oca. Njezin uzrok nije nepoten i ne plemenit, pa se stoga i nemogu ljutiti na to. ak i sunce ima mrlje. Da nema tih malih slabosti, moda bi moj otac bio ipresavren. Gospodine barune, moete li zamisliti da se mogu voljeti i male slabosti nekogdragog ovjeka? Horst je toplo pogleda.- Da, mogu vrlo dobro zamisliti. Mislim da je va otac osobito vrijedan ovjek, pa i ja dijelimvae miljenje da ta mala slabost ne potjee iz nekih neasnih motiva. Sve to ini jer vasveoma voli. vrsto sam uvjeren da va otac trai otmjeno drutvo samo zbog vas.Margot kimne i lagano uzdahne:- Da, upravo je tako. Moram priznati da se i ja rado druim s otmjenim ljudima. Ali, molimvas, nemojte me loe razumjeti. Molim vas da kao plemine budete povrijeeni, ako vampriznam da ja otmjenost ne traim tamo gdje je trai moj otac. Postoje plemii koji uope nisuotmjeni, a ima ljudi iz jednostavnih drutvenih krugova koji su neizmjerno plemeniti. Ot-mjenost ne traim u imenima, ni u tome kako je tko sluajno roen, veu srcu i u osjeajuljudi.Oi baruna Oldenaua zasjae.- Cijenjena gospoice, to je upravo i moje miljenje. Uostalom, vjerujem da e to i va otacvrlo brzo spoznati.- Nadam se da to nee trebati platiti velikim razoaranjem. Ali, molim vas, hoete li mipokazati raspored mjesta kod stola za vrijeme veere.

Horst otvori plan pred njom. Sve je bilo pomno ucrtano.- Evo, izvolite! - ree.- Kako ste to pregledno izradili! Oigledno to nije nita novo za vas.Horst se nakloni.- Kad smo u naoj jedinici prireivali primanja i sveanosti, bio sam zaduen za to. Ranije,kad nam je Oldenau jo pripadao, i kad je moj otac zbog svog poloaja na dvoru moraoreprezentirati, i mi smo esto prireivali velike sveanosti. Stoga mi je sve to dobro poznato.Margot ga udno pogleda. Na trenutak joj se priini kao da bi ga morala tjeiti zbog toga to

je njegov ivot iznenada krenuo posve drugim tijekom. Ali nije bila sigurna ne bi li ga topovrijedilo. Stoga je samo brzo rekla:- A gdje u ja sjediti?

Horst joj pokaza njezino mjesto na planu.- Evo ovdje, gospoice Hartmann! Knez Nordheim vodit e vas stolu.


27/65

GIGA

27

Margot pogleda plan.- Dakle knez? Stoga to je najotmjeniji gost po imenu i poloaju.Neto zasja u Horstovim oima. Kako bi je rado upozorio: Samo po imenu i poloaju! Aliosjeao je da nema pravo na to, pa je samo napomenuo:- To eli va otac. Zahtijeva da knez bude va susjed za stolom.

Na Margotinu se licu pojavi izraz negodovanja. Ali odmah je opet nestao, pa je samo mirnorekla:- Dobro, sad sve znam. A gdje ete vi sjediti, gospoine barune?Horst joj pokaza mjesto na kraju stola u obliku potkove. Mislio je da mu to mjesto odgovarazbog njegova poloaja u kui.Ali Margot odluno odmahne glavom.- Ne, neete sjediti tako daleko dolje.- Gospoice Hartmann, ne smijete zaboraviti da radim u vaoj kui.Margot ga odluno pogleda.- Ne elim da sjedite tamo dolje! Veeras ste na gost, kao i svi drugi, pa imate i ista prava.Moda ak jo i vea jer ste blii ocu i meni od tih stranih ljudi. Neu dopustiti da sami sebe

otjerate na tako nevano mjesto.To je izrekla vrlo uzbueno, a Horst osjeti kako ga oko srca obuzima toplina. Pogleda Margottako da joj je krv poela bre kolati ilama.- Vrlo ste ljubazni to mi pridajete veu vanost nego drugima. Ali to doista ne smijemprihvatiti. Tajnik sam vaeg oca, pa to bi on rekao na sve to?Margot se opet uspjela primiriti.- Pa ne morate zaboraviti na svoj poloaj!To doista nije potrebno... Mislim na poloaj koji zauzimate u naoj kui kao oev odgojitelj -izjavi prpono. - Ba stoga morate sjediti blizu nas i to, po mogunosti, uz oca. Moda etemu biti potrebni, to ne smijete zaboraviti.Horst se toliko zadubio promatrajui je, da se trgnuo kad je zavrila. Ipak mu je uspjeloodgovoriti joj posve mirno:- Ukoliko va otac doista eli da budem blizu njega, onda je to neto posve drugo. U tomsluaju morao bi mi ipak on sam odrediti gdje bih sjedio.- Dobro, dogovorit u to s ocem. Uostalom, jeste li medu pozvanim gostima otkrili neke vaepoznanike?- Osim kneza Nordheima, nikoga, gospoice Hartmann!Margot ga iznenaeno pogleda.- Poznajete kneza?- Da. Dolazio je u moju pukovniju kad sam jo bio oficir. Neko je vrijeme ivio u naemgarnizonskom gradu.

Margot ga upitno pogleda:- Nee li vam biti neugodno sastati se s njim? Horstove oi zasjae ponosno, pa je odlunopogleda.- Nemam razloga plaiti se tog susreta.Margot na trenutak pomisli da bi mu trebala rei kako mu knez nije niti do pete, i da se njojsvia mnogo bolje on, koji je asno zaraivao svoj kruh, negoli knez koji je krenuo u lov zabogatom enom. Ali utjela je, pa je samo neko vrijeme zamiljeno gledala pred sebe. I Horst

je utio, promatrajui je arkim pogledom.Nakon nekog vremena Margot se trgne iz misli, pa ga pogleda.- Jeste li se juer sastali s vaom majkom? Htjeli ste je posjetiti - doda elei razgovarati oneem drugom.

Horstove oi toplo zasjae.- Da, gospoice Hartmann, sastao sam se s njom.


28/65

GIGA

28

- Nadam se da se dobro osjea?- Na sreu! Vrlo se dostojanstveno pomirila sa svojim novim poloajem. Sada je posvezadovoljna jer zna da sam i ja zadovoljan svojim poslom.- Jeste li to doista? Ne alite li za prolou?- Zadovoljan sam i ne alim za onim to je bilo. Ljudi poput mene ne smiju gledati unazad,

samo unaprijed. To to se moja majka pomirila sa svojom sudbinom, usreuje me jednako kaoto nju usreuje da sam ja zadovoljan.- Vrlo volite svoju majku, zar ne?- Da, kad ne bi bilo nje, bio bih napustio Njemaku odmah nakon to smo financijski propali.Ali sada sam sretan to sam ostao ovdje.Prije negoli je Margot mogla odgovoriti, u dvoranu ude gospodin Hartmann. Upravo se vratios nekog poslovnog sastanka.- Gospodine barune, je li sve u redu? Hoe li sve biti spremno veeras? - poe se raspitivati.- Moete biti posve mirni, gospodine Hartmann! Margot je iskoristila priliku da s ocemrazgovara otome kamo e za stol smjestiti Horsta.

- Zamisli, oe, barun Oldenau te htio za stolom prepustiti tvojoj sudbini i sjesti na sam krajstola. Objasnila sam mu da to nee biti mogue. Ali on e sjesti u tvoju blizinu samo ako ti todoista eli, jer misli da je tajniku mjesto na kraju stola.Gospodin Hartmann odluno odmahne glavom.- O tome ne moe biti ni govora! Veeras ste mi osobito potrebni, pa elim da budete uvijeku mojoj blizini. Ukoliko uinim neku glupost, morate mi stati na nogu. Htio bih ui uberlinsko drutvo bez ikakvih greaka u ponaanju. Veeras ste na gost i nikoga se u drutvune tie to to ste moj tajnik. Uzgred reeno, to je vrlo asno zaposlenje zbog kojeg se nemorate stidjeti.- I ja tako osjeam, gospodine Hartmann! Da sam se morao stidjeti tog zaposlenja, sigurno gane bih prihvatio.- Vidite i sami! Pred naim gostima bit ete samo barun Oldenau. I dosta s tim! Sjedit ete zastolom pokraj mene - rekao je Karl Hartmann i lupnuo baruna po ramenu.Time su zavrili razgovor o tome, a Margot se u sebi radovala to je svojim diplomatskimpotezom barunu pribavila bolje mjesto za stolom.


29/65

GIGA

29

VI

Te veeri je pred ulazom u vilu Hartmann bio napet platneni krov. Trebao je tititi goste priizlasku iz kola, jer je opet poeo padati snijeg. Stube, koje su vodile do ulaznih vrata, bijahuprekrivene sagom.U dugom redu kola su vozila kroz otvorena vrtna vrata do ulaza u kuu. Gospodin plemeniti

Goltzin uinio je to je mogao. Posvuda je priao da e sveanosti prisustvovati i knezNordheim, a to je natjeralo da prihvate poziv i oni koji su jo oklijevali, ne znajui da li bitrebali poi ili ne. Ali ako je knez dolazio u kuu tog gospodina Hartmanna, tad su to mogliiniti i svi drugi plemii.Uostalom, ionako su svi bili zadovoljni to mogu prisustvovati zabavi. Bila je sjajna i vrlouspjela i svi su se izvanredno zabavljali. Bijae pravo udo to se uspjelo stvoriti pomounovca gospodina Hartmanna, i dobra ukusa njegove keri i baruna. Sveanost je proteklasjajno. Niemu se nije moglo prigovoriti.Gospodin Hartmann se, zahvaljujui utjecaju baruna Oldenaua, savreno snaao i ponaao.Zadovoljio je sve zahtjeve koji su bili postavljeni pred njega zbog tolikog broja otmjenihgostiju..Nitko nije zapazio da je ponekad bio pomalo nesiguran. Barun Oldenau je neprekidno bdionad njim, pa ga je ouvao od toga da uini neto to ne bi bilo zgodno.Dakako, svi su se divili Margot. Morala je dopustiti da joj knez udvara i da joj na svommekom bekom dijalektu izrekne mnogo laskavih rijei.Pri tom je oigledno pretjerao, pa Margot nije znala bi li se ljutila zbog njegova ponaanja ilibi se zabavljala. Odluila se napokon za ovo posljednje, pa je na sve poela gledati sa aljivestrane, to knez dakako nije mogao slutiti.I opet se jednom mogla potpuno prepustiti svojoj mladenakoj radosti. Zapazila je dodue daknez poduzima sve kako bi se zbliio s njom, ali ipak jo uvijek nije vjerovala da je sveizgubljeno.

Osjetila bi dodue odreeni strah kad bi zapazila ponosan o

ev pogled, oduevljen to joj knezudvara. Vidjela je po svom ocu da je vrsto uvjeren kako je ona budua kneginja Nordheim.

Oigledno je zbog toga bio silno sretan. Nije mu eljela prirediti razoaranje.Prije poetka sveanosti, kad se pojavila pred ocem u svojoj skupocjenoj haljini izvezenojbiserima, ovaj joj je rekao:- Margot, doista se moe pojaviti uz bilo kojeg kneza. Izgleda predivno... poput princeze izbajke! A i knez je zgodan ovjek. Doista ete biti prekrasan par.Toga se sjetila kad bi je otac oduevljeno pogledao. Potajno je sa strane promatrala kneza. Bio

je Ijepukast i otmjen, ali ona je od mukarca, kome se trebala predati, zahtijevala mnogovie.Prije nije nikada razmiljala o tome. Ali u posljednje vrijeme se to esto dogaalo. Pitala se

kako bi trebao izgledati ovjek kome bi pruila ruku za itav ivot.Bijae udno to bi se tada u njezinim mislima uvijek pojavljivala slika baruna Oldenaua.Nemirno i uzbueno pomislila bi da bi ba tako trebao izgledati ovjek koji bi je mogaousreiti i koga bi ona mogla ljubiti.Vjerovala je da je knez Nordheim ovjek iza ije se otmjene spoljanosti skrivala praznina.Vjerovala je i to da je potpuno prazan ovjek i slabi, pa je u sebi unaprijed znala da ni podkojim uvjetom ne bi pristala udati se za njega.Ponaala se prema njemu tako da je on to morao shvatiti. Ali knez je vjerovao da njezinamirna suzdranost nije nita doli djevojaka plahost. Bio je siguran da i ona dijeli nadu svogoca, pa ne eli nita toliko koliko postati kneginja Nordheim. Odluio je da e je zaprositi, jermu nita drugo nije ni preostalo.

Za vrijeme veere rekao je Margot:- Gospoice, sutra putujem u Be. Margot ga upitno pogleda.


30/65

GIGA

30

- Zar namjeravate zauvijek napustiti Berlin? Knez podigne ruku kao u obrani.- Ne, sada za mene samo u Berlinu sja sunce. Otputovat u samo na nekoliko dana, jermoram neto dogovoriti sa svojom majkom. Kad se vratim, nadam se da emo se opet sresti,gospoice Hartmann.- Namjeravam cijele zime ostati u Berlinu, pa e se ta vaa nada vjerojatno ostvariti -

odvratila je Margot, nestano se smijeei.Oh, pa ta mala je posve zabavna! - pomisli knez. Moda e ivot s njom biti ljepi nego snekom isuenom princezom. Ukoliko se ipak budem morao oeniti i dopustiti da me bace uokove, onda ta djevojka nije ba ni najgora. Jedino je glupo to se zove Ha

Documents

Hedwig Courths - Mahler Pritajena Ljubav