Courths-Mahler, Hedwig - Kćerka iz prvog braka

8/3/2019 Courths-Mahler, Hedwig - Kerka iz prvog braka

1/106

GIGA

HEDWIG COURTHS-MAHLER

KERKA IZ PRVOG BRAKA


2/106

GIGA

2

I- Evo, sad e biti etiri sata. Moe pripremiti kavu.- Odmah, tetko Klarisso! Samo jo nekoliko uboda iglom na mom vezivu - odvrati mladadjevojka, podigavi sanjarske oi sa svog posla.

Obje su ene sjedile jedna nasuprot drugoj pokraj prozora u sobi za dnevni boravak.Posljednji su sat provele utei udubljene u svoj posao.Nakon to je Eva dovrila sa svojim vezivom, poloi ga u koaricu koja je stajala na stoliu zaruni rad. U malom, vrlo istom stanu gospoice Klarisse Sonntag svi predmeti, prikladni zato, bijahu prekriveni runim radovima. Izrada runih radova za ukraavanje kue, kao dabijae svrha ivota ovih dviju ena.Gospoici Klarissi bijae jedino ivotno zadovoljstvo izrada bezbrojnih izvezenih cvjetova igeometrijskih crtea. Tamne oi njezine neakinje odavale su misli koje eznutljivo lutajuprema nekom drugom cilju.Poput male sobe za dnevni boravak, bijae ureen i mali, susjedni salon, zajednika spavaasoba dviju ena, pa ak i vrlo ista kuhi-njica nalik kuhinji za lutke. Njihove marljive ruke

obilno su ih ukrasile. Eva krene u kuhinju da bi izvrila tetkin nalog. Lijepoj mladoj djevojciodjevenoj u svakodnevnu haljinu bijae devetnaest godina. Njeno je dranje odavalo tihutugu.Lice joj je imalo fine crte i na njemu su se isticale velike, tamne oi, savreno lijepe u svojojboji i veliini. Naalost, njihov je izraz esto bio tuan i beivotan, kao kod svih ljudi naviklihskrivanju svojih osjeaja. U tim se oima nije nazirala mladenaka radost i veselje. Odavalesu da je djevojka bila jedna od onih biljaka koje rastu u sjeni, a kojima .za razvoj nedostajusunce i pogodno tlo. Kad je Eva svojim umornim korakom prola kroz sobu, tetka ju jezamiljeno pratila pogledom. Blijedo, ispaeno lice pedesetogodinje ene poprimilo je tuan,zlovoljan izgled boleljivih ljudi. Ustala je polagano i teko. Dohvatila je taku prislonjenu nastolicu, koju je upotrebljavala i na kratkom putu po sobi.

Klarissa Sonntag bijae bogalj od roenja. U njezinoj desnoj nozi, osjetljivo kraoj i zaostaloju razvoju, nije bilo ni najmanje snage. Zbog stalne upotrebe take, cijelo joj se tijelo izvinulo iukosilo.Lice joj ne bijae runo. Imalo je fine crte. Njezine lijepe, sive oi, odavale bi veliku dobrotuu trenucima kad je ne bi muili bolovi. Ipak su najee gledale umorno i zlovoljno.Nije bilo udo to je Eva uz nju postala tako tiha i uvuena u sebe. Od najranijeg je djetinjstvaivjela u malom domu svoje tetke. U ivotu je upoznala samo mali gradi na rubu thiirinkeume. Vrlo se rijetko sastajala s mladim ljudima. Tetka Klarissa je zbog svoje bolestiizbjegavala drutvo. Od njega je posve automatski odijelila i Evu. Eva bi izlazila jedino usluaju ako bi trebalo neto nabaviti. umu je upoznala samo iz daljine, a pogledom bipreletjela rijeku i polja, kad bi se koji puta nala na kraju grada. eznutljivo bi promatrala

zeleno drvee. Bilo je tako blizu, ali istovremeno i tako nedostupno.Njezin je ivot bio usko ogranien, kao to to bijae i njezin pogled s prozora. Vidjela je samousku ulicu sa sivim kuama ili onima sa zeleno obojenim fasadama. To bijae njezinadomovina.Domovina!Eva bi sanjarski pogledala svakog puta kad bi ula tu rije. Domovina! To je zvualopoput neeg dragog, divnog, poznatog - poput neeg to nije mogla razumjeti, jer je bilo iodve lijepo.Gdje je bila njezina prava domovina?Otac i majka ivjeli su vani, u dalekom svijetu. Otac bi dolazio jednom godinje da je posjeti.Tad bi joj se inio tako stranim, kao da mu ne pripada.A majka? 0 njoj je Eva znala jo mnogo manje nego o ocu. Nikada je nije vidjela, a i ula jevrlo rijetko o njoj. Ve mnogo, mnogo godina nisu nita uli o njoj, a tetka Klarissa je ve


3/106

GIGA

3

odavno nije spominjala. Ni otac nije govorio o njoj. A ipak bi Eva eznutljivo traila svojudomovinu. Tamo negdje, pokraj oca i majke.Tetka Klarissa je polagano epesala uzdu i poprijeko po sobi. To je inila uvijek prije jela.Bijae to njezino jedino kretanje. Vrlo bi rijetko naputala svoj stan. Njezina bolest uinila ju

je plahom.

Zastala je uz otvoreni prozor i duboko diui upijala svjei zrak, sve dok Eva nije postavilasue na stol i donijela koaricu sa svjeim pecivom i dvopekom, kao i punu posudu kave.Nakon to su popile kavu, tetka ree:- Mogla bi poi u trgovinu Julemann prije nego pone vesti. Potrebna mi je crvena svilaza vezenje i novi uzorci.- U redu, tetko, odmah u se spremiti.- Moe usput kupiti svijee i eer. Kuhnkeova mora sutra dobro poistiti pod pa nee imativremena poi u trgovinu.Kuhnkeova bijae dvorkinja koja je svakog jutra obavljala teke poslove u kui.- Bih li kupila tebi neto voa?- Da, moe! Nedostaje li nam jo neto?

- Mislim da ne.Eva je pospremila stol prekrivi ga zelenim stolnjakom s izvezenim vijencima rua. Potomkrene u spavau sobu da bi se pripremila za izlazak.Nije djelovala ni mladenaki, a ni otmjeno, u svojoj staromodnoj haljini i nenapadnom eiru.Njezine haljine i eiri bijahu djelo salona Klipperove Julchen izraeni po uputama tetkeKlarisse. Julchen oigledno bijae na ratnoj nozi s novom modom, iako je neprekidno tvrdilada ije po najnovijim parikim uzorcima. Kako je Julchen odijevala uglavnom sve ene toggradia, Evina odjea nije upadala u oi. Samo bi bogata mesarica na glavnom trgu namrtilanos dok bi Eva prolazila, govorei svojim muterijama:- Na njoj se ne vidi. da je njezin otac plemi koji ivi na imanju.To nezadovoljstvo se nije odnosilo na Jul-chenino umijee, ve na jeftinu tkaninu od koje jeEvin kostim bio saiven.Eva nije ni slutila da su je ogovarali. Nije znala nita o novoj modi i svilama. Bijae jojposve svejedno to e odjenuti. A za koga bi to i inila? Nije se susretala s mladiima. U tom

je pogledu bila pravo dijete. Nije znala da ukusna odjea moe i najrunije ene uinitilijepima i privlanima.Eva je brzo obavila sve to je trebala. Kao to to ve biva u malom gradiu u kome se svipoznaju, posvuda bi trgovci razgovarali s njom. Jedna od sestara Julemann ispriala joj je da

je dobila slatke, male maie. Htjela je Evi pokloniti jednog, ali Eva je to prestraeno odbila.Trgovkinja ju je zapitala da li je Jul-chen njezinu haljinu ivala takoer etiri dana, a vlasnicatrgovine voem ponosno joj I je pokazala pismenu zadau svog najstarijeg sina koji je

ponovno dobio najbolju ocjenu.Time bijae iscrpljena duevna hrana koju je Eva primila na svom putu. Na glavnom trgudoivjela je jo jedan uzbudljiv dogaaj. Policajac Lebohm doveo je na policiju pijanogskitnicu. Bijae to dogaaj koji je uzbudio sve ake gradia.Uzdahnuvi Eva krene dalje. Kao i ve toliko puta iznenada je obuzme osjeaj skuenosti,bezgranina nitavila ivota. Razmiljala je esto o sebi i svom ivotu i nije se mogla pomiritis njim. Jo je uvijek, usprkos svemu u njoj bilo odvie mladenake snage i elje za radom.Nije jo otupjela tako da bi se mogla pomiriti sa svim tim.Trenutak prije nego je zakrenula u ulicu koja je vodila do njezine kue, ugledala je isprednekih kunih vrata mladu majku kako miluje svoje dijete. Upravo kad je prolazila, ena jenjeno govorila:

- Srce moje, jedino moje blago, moja najdraa djevojice!Te su rijei prodrle do dubine due mlade djevojke. Toplo rumenilo oboji joj obraze, suze joj


4/106

GIGA

4

navalie na oi i usne joj zadrhtae. Kao da bjei pred samom sobom, brzo krene dalje. Ukunoj vei uspori korak pa se na trenutak nasloni na goli zid.- Majko, majko! Zato nemam majku? - apnula je. Jo nikada u ivotu nije se osjeala takonaputenom i nevoljenom kao sada.Polagano se uspela stubama. Neto kasnije kad je ula k tetki u sobu, lice joj bijae mirno.

Stara je gospoa jedva doekala svoju svilu za vezenje. Zapitala je i to se novog dogaa ugradu. Potom ree:- Evo, sad bi mogla jedan sat svirati klavir. Eva mehaniki kimne. Sjedne za glasovirkoji je zauzimao vei dio sobe. Otac joj ga je poklonio prije nekoliko godina jer je bilaglazbeno nadarena. Sluajno se u gradu zatekao izvrstan uitelj glazbe. Dok nije umro, prijenekoliko mjeseci, Eva bijae njegova najmilija uenica. Stari udak nauio je Evu sve to jeznao. S mnogo se ljubavi bavio i njezinim glasom. Glazba bijae jedino to je Evu uzdizaloiznad sredine u kojoj je ivjela. Pjesmom je izraavala ono to joj usne nisu govorile. To jenjezinoj svirci davalo neto uzvieno, a pjesme koje je pjevala svojim mekim, slatkim glasom,bijahu vrlo dirljive.I danas je traila osloboenje u svirci. Ali nije joj uspijevalo. Usred sviranja iznenada je

prestala i okrenula se prema staroj gospoici. Na njezinom blijedom licu sjale su nemirne crneoi.- Tetko Klarisso!Stara gospoica se trgne. Njezino je ime zvualo kao zov u pomo.- Evo, prestraila si me! to je? Zato si ' prestala svirati?

Eva ustane i prie joj.- Htjela bih te neto zapitati. Misli li da moja majka jo ivi?Na obrazima tetke Klarisse pojavie se crvene mrlje od uzbuenja.- Pa to pitanje nije bilo tako hitno.Eva pritisne ruke na srce i duboko udahne zrak. Lice joj postade jo bljee.- Ipak je tako, tetko! Nisam mogla dulje izdrati, a da te ne pitam. Nikada vie ne spominjemoju majku, ali ja moram neprekidno misliti na nju. Obuzima me enja i elim da baremgovorim o njoj. Kad sam jo ila u kolu, rekla si mi da se moja majka izgubila u Americi ineka je vie ne spominjem i ne mislim na nju. Ali to ne mogu. Tetko, misli li da moja majka

jo ivi?Klarissa zabaci glavu kao da je iscrpljena. Prestraeno je promatrala Evino uzbueno lice.Nikadaje jo nije vidjela u tom stanju, nikada nije ula takve rijei.to se dogodilo, dijete moje? Zato tako iznenada zahtijeva odgovor na to pitanje?Umoran, bolan smijeak prijee poput sjene Evinim licem. Spusti se na stolicu. Koljena su jojklecala i nisu je vie drala. Naglom kretnjom baci ruke na stol i sakrije lice u njima.Tako je neko vrijeme mirovala, jer joj je dua bila iscrpljena. Potom se opet uspravi. Na

njezinom mekanom, djejem licu ocrtavao se osje

aj najdublje tuge.- Zato? Tetko, malko prije sam na ulici vidjela enu s djetetom. Milovala ga je, ljubila i

drala ga vrsto u zagrljaju. Tad sam se upitala: zato me moja majka nije tako grlila, zatome se odrekla kad sam jo bila tako maleno, bespomono bie. Jedva neto starije od godinudana. Zato se moja majka ne javlja? Zar majka moe zaboraviti svoje dijete?Klarissa Sonntag uzbueno podigne obrve. To bijae znak velike uzbuenosti. Prestraila su

je Evina iznenadna pitanja. Uzdahnu-vi ona se uspravi.- Dijete moje, bilo bi bolje da me ne mui s tim pitanjima. Tako ne bi muila ni sebe. Dosadsi bila sretna i zadovoljna.Eva stisne ake.- Sretna i zadovoljna? Ne, tetko Klarisso! To nikada nisam bila. Ne ljuti se, sigurno si imala

najbolje namjere kad si prihvatila bespomono dijete. Vrlo rijetko sam od tebe ula nekurunu rije, a kad te bolovi ne mue, ponekad si bila i njena prema meni. Ali ipak ... ne misli


5/106

GIGA

5

da sam nezahvalna ... ipak mi je nedostajalo njenosti. Nikada nisam imala oca i majku, nisamimala pravi dom. Morala sam ti sve to jednom rei, ne mogu to vie sakriti u sebi. Jednom simi ispriala da je moja majka napustila oca nakon dvije godine braka jer je htjela ponovnopostati glumicom. Moj se otac rastao od nje. Majka se ubrzo opet udala u Americi, a nije nam

javila ni to kako sada glasi njezino ime. Otada nisi vie" ula za nju, zar ne?

- Nisam. Ni rije!- A moj se otac takoer ponovno oenio. Svake godine me posjeuje i tad izmijenimonekoliko pristojnih rijei. Dvoje ljudi koji pripadaju jedno drugome, a ipak su stranci. Umeuvremenu izmijenimo poneko pismo o svakodnevnim dogaajima. I to je sve to imam odsvog oca kojeg bih eljela voljeti od srca. Tetko, siromanija sam od najsiromanijeprosjakinje. - Eva sakri lice rukama i zajeca.Gospoica Klarissa sjedila je bespomono pred tim strastvenim izljevom osjeaja. Nijeslutila to se odigrava u Evi. Boleljivi su ljudi vrlo sebini. Klarissa nije bila izuzetak. Kad jeprihvatila Evu, uinila je to samo stoga da svom ivotu dade sadraj. Uvijek je samo mislilana to kako je dobro to to mlado stvorenje ivi uz nju pa ne mora biti sama. Pomisao da biEva mogla patiti, nikada se nije rodila u njoj. Sada je to spoznala prvi put. Eva nije bila sretna

i zadovoljna. Prestraeno je promatrala oajnu djevojku, koja je svoju duu razotkrila prednjom poput oluje koju nije bilo mogue zaustaviti.Njezino, u biti dobro srce, pokualo se prisjetiti kako bi mogla utjeiti mladu djevojku.Nespretno je poloila ruku na smeu djevojinu kosu. Evina gusta kosa bijae boje zrelogkestena. Po njoj su plesala crvenkasta svjetla. Klarissa se prisjeti da je njezina jedina sestra,Evina majka, imala isto tako sjajnu kosu.I poe razmiljati o njoj. Sestrino ime bijae Felicitas. Klarissa je vjerovala da je beskrajnosretna. Bila je tako snana i zdrava. Felicitas bijae nemirna djevojka. udjela je za uspjehomi sanjala o sjaju i bogatstvu.Nagovorila je plaljive roditelje da joj dopuste postati glumicom. Pomalo i protiv njihovevolje krenula je u svijet. Njezina ljepota pomogla joj je da uskoro postigne sjajan uspjeh. Bila

je hladna i proraunata, pa joj je uspjelo nagovoriti jednog od svojih oboavatelja da se iprotiv volje njegovih roditelja oeni s njom. Rudolf plemeniti Woltersheim postao je muFelicitas Sonntag.Mladi, pomalo lakomislen ovjek, nadao se u svojoj slijepoj strasti da e se njegovi roditeljikasnije pomiriti s time. Felicitas je vjerovala da je sklopila sjajan brak. Ali svojim vjenanjemmladi je raskinuo sve veze s obi-s telji. Nisu mu oprostili taj korak uskrativi mu svunovanu pomo. Primao je pomo od raznih drugih lanova obitelji. Morao je ivjeti sasmijeno malom svotom u usporedbi s onim ime je prije raspolagao. Budui da svojoj eninije dopustio da dalje nastupa, ivjeli su vrlo skromno.Felicitas to nije dugo trpjela. Ne bijae to smisao njezina ivota. Nije eljela ivjeti u bijedi i

siromatvu. Strast je brzo nestala zbog estokih me

usobnih svaa. Jednog dana je Felicitaspobjegla u Ameriku, da bi tamo pokuala sreu. Mu je zahtijevao da mu se vrati, a kad je to

odbila, rastao se od nje. Njegova mu je obitelj obeala da e mu oprostiti ako se rastane odene.Dijete su dosudili Woltersheimu. Nije znao to bi poeo s tim malim stvorenjem. U njegovojobitelji nisu htjeli prihvatiti dijete. Tada je Klarissa rekla da ga njoj prepusti. Htjela ga jeprihvatiti kako bi imala sadraj ivota, jer su njezini roditelji umrli pa je ostala sama nasvijetu.Rado je pristao na to. Plaao je Klarissi malu naknadu koja joj je uz vlastiti mali imetakomoguavala skroman, ali bezbrian ivot.I tako je Eva u svojoj drugoj godini dola k tetki.

Gospodin Woltersheim bijae sretan to se rijeio brige za dijete. Njegova rastavljena enaimala je sreu i u Americi uhvatila milijunaa i udala se za njega. Ali otad im se vie nije


6/106

GIGA

6

javljala. Vjerojatno je eljela zaboraviti prolost. Nije pitala ni za svoje dijete.Gospodin Woltersheim, nekoliko mjeseci nakon rastave, naslijedio je veliko imanje od svogbratia. Po elji svog ujaka oenio se, godinu dana nakon rastave mladom udovicom togbratia, baruna Herrenfelda. Iako je i ona imala kerku iz prvog braka, nije bilo ni govora dabi oni prihvatili i Evu. Keri barutna bijahu otvorena vrata Woltersheima, ali nisu bila i

djetetu glumice. Eva je ostala ivjeti u skromnom domu svoje tetke. Druga ena njezina ocanije obraala panju na nju. Otac bi dolazio posjetiti kerku jednom godinje. Najee prijeBoia. Uinio bi to po dunosti. Otac i kerka nisu znali to bi jedno s drugim. On bi je pitaoto eli za Boi, a njezine su elje uvijek bile vrlo skromne, izuzevi klavir, kojega je arkoeljela. Raspitivao bi se o koli, priao s Klarissom i bio sretan kad je opet mogao otputovati.Eva bi u svojoj plahosti skrivala to se dogaa u njoj. Odgovarala bi na njegova pitanja i naizgled ostajala hladna zbog njegove prisutnosti. Otac je stoga vjerovao da je povrna poputsvoje majke, pa se nije mogao zagrijati za to dijete iz braka sklopljenog iz strasti. Nije slutioda je njegov dolazak vrlo uzbudio Evu i da bi ga ona najradije zagrlila i zamolila: voli me, idopusti mi da i ja tebe volim! Moje je srce usamljeno i puno enje.Nikada to nije izgovorila, a on je vjerovao da je hladna i povrna. Uz to ga je druga ena

uvjeravala da je Evi najbolje kod tetke. U svom drugom braku dobio je jo jednu kerku. Nijeimao mukog nasljednika. Stoga je pozvao na imanje sina jednog svog bratia koji bi nakonnjegove smrti naslijedio imanje. Taj mu je mladi pomogao pri upravljanju Woltersheimom., Eva nije znala kako ivi njezin otac. Znala je samo da se ponovno oenio i daje imala ponjemu sestru imenom Jutta, koja je bila tri godine mlaa od nje.Potajno je eznula za tom sestrom. Dala bi sve na svijetu da je vidi. Ali nije se usudila izreitu elju.Klarissa je neko vrijeme nespretnim kretnjama gladila kosu mlade djevojke.- Nisam ni slutila da toliko pati zbog okolnosti u kojima si odrasla - govorila je tiho, a na licu

joj se ukazao izraz boli.Eva je to vidjela pa je brzo obrisala suze.- Tetko, ponovno ima bolove. Ovog puta sam ja kriva zbog svog jadikovanja. ao mi je -ree brzo.- Dobro je, dijete moje! Navikla sam na bolove. Nisi mi uzalud otkrila svoje srce. UbogaEvo! Ovog trenutka sam spoznala da si patila pokraj mene. Vjerovala sam da si sretna. Mislilasam da je najvea srea biti zdrav, moi hodati na zdravim nogama i ne osjeati bolove. Svedrugo mi se inilo nevanim. Sad vidim da i zdrav ovjek moe patiti.Eva se prisili smiriti.- Ima pravo, tetko Klarisso! Nisam se smjela prepustiti svojim osjeajima. Tvoja je patnjamnogo vea, a snosi je strpljivo. Oprosti za ono to sam ti rekla,- Ne, ne, to neu! Sad sam spoznala da si nesretna. Uboga Evo, kad bih ti barem mogla

pomoi! Ali doista ne znam nita o tvojoj majci. Nikada vie nisam

ula za nju otkad mi jejavila da se ponovno udaje i da namjerava zaboraviti sve to je ostavila iza sebe. Uvijek je bila

lakomislena i neto ju je tjeralo da se popne visoko u ivotu. Mogu zamisliti da te jezaboravila. Za nju si predstavljala samo teret. Bila si i odve mala, a da bi ti pridala nekuvanost. Vjerovala je da si kod svog oca. Moja je sestra uvijek znala odbaciti sve to joj jesmetalo. Moram ti to rei zbog tebe. Nemoj odveeznuti za njom. Razoarala bi se. Nevjerujem da e je ikada sresti iako vjerujem da jo ivi. Vjerojatno bismo saznali da je umrla.Eva ju je sasluala sva ukoena. Na njezinom mekom, mladom licu ocrtavao se izraz tuge.Sad upitno pogleda tetku.- A moj otac, tetko? Zato me otac nije uzeo k sebi?Klarissa prijee rukom preko ela.

- Isprva, kad ga je tvoja majka napustila, nije znao to bi s tobom. Kad se kasnije ponovnooenio, vjerojatno je pomislio da bi te mogao uzeti k sebi. Ali, moda njegova ena nije bila


7/106

GIGA

7

sporazumna.- Ali i ona ima kerku iz prvog braka koju je dovela sa sobom.- Da, ali ona je dijete baruna, a ti si kerka glumice koja je pobjegla od svog mua. Danas ubiti iskrena prema tebi kako bi sve jasno vidjela. Tvoj je otac pao u nemilost svoje obiteljizbog vjenanja s tvojom majkom. Prihvatili su ga tek kad se rastao. Na tebe su roaci potpuno

zaboravili, a tvoj je otac bio sretan to nitko vie ne spominje njegov prvi brak. U njegovimkrugovima vie i ne znaju da je bio oenjen i da ima kerku iz prvog braka.Eva se uspravi pogledavi tetku.- Ni moja sestra Jutta ne zna za mene?- Vjerojatno! Ne govorim s tvojim ocem o tome. Ne spominjem njegove sadanje prilike.Ono to znam, sam mi je ispriao. Pitala ga nisam. Tvoj otac nije bezosjeajan ovjek. Imadobro srce. Ali rtva je prilika. Njegov prvi, lakomisleno sklopljen brak, dugo ga je sputavaopoput lanca. Bio je sretan kad su nato napokon zaboravili. To je sve to ti mogu ispriati.Radovala sam se kad mi je obeao da moe ostati uz mene dok ne umrem, ili dok se ne uda.Eva se naglo uspravi.- to e biti sa mnom ako umre?

- Tad e te otac prihvatiti u svojoj kui. To mi je obeao.- To ti je obeao? - Evine oi zasjae. Klarissa se gorko nasmijei.- Sad eli da brzo umrem. Zar ne? Djevojka porumeni.- Kako to moe rei, tetko Klarisso! Stara gospoa uzdahne.- Ne bih ti mogla zamjeriti zbog toga. to ima od mene, stare, zlovoljne ene? A to bih jaizgubila da umrem? Znam da e ubrzo doi moj kraj. To nosi moja bolest, a moje slabanotijelo ne moe se braniti. Stoga sam zahtijevala da mi to tvoj otac obea. Htjela sam biti mirnato se tebe tie. Meutim, nisam sigurna da li bi se ti dobro osjeala u svom novom domu.Tvoja maeha je ponosna, otmjena ena. Nee biti osobito sretna ako te bude moralaprihvatiti. A moda se i varam.Eva nasloni glavu na ruke i zamiljeno pogleda pred sebe. Potom ree tiho:- Da li bi me. sestra zavoljela? Da li bi bila dobra aranom?- To ti, naalost, ne mogu rei. Ne poznajem je.Mlada djevojka uzdahne- Kad bih barem znala kako izgleda! Da imam njezinu sliku mogla bih zamisliti kakva je.Ve sam odavno trebala zamoliti oca da mi poalje Juttinu sliku. Ne usuujem se. Misli li dabi mi je poklonio?- Sigurno! Tu ti molbu ne moe odbiti. Eva poskoi.- Javit u mu to u iduem pismu. Ne usuujem se to izgovoriti u njegovoj prisutnosti.- Evo, ne bi se trebala toliko plaiti. Kad je ovdje uvijek si tako tiha i mirna. On nije loovjek.

- Nije, ali ja ga ne poznajem. Tako je otmjen i suzdran. Uvijek moram skupiti svu svojuhrabrost kad razgovaram s njim. Vie od onoga to me upita ne mogu izgovoriti.Klarissa je utei promatrala ulicu. Udubila se u misli. Napokon se opet okrene.- Moda bi mu se mogla pokuati pribliiti. Moda to i ne bi bilo tako teko.- Misli li da bi mi mogao pokloniti malo ljubavi? - zapita Eva uzbueno. Obrazi joj sezaarie. Bila je zgodna jer su crte njezina lica ivnule.Tetka Klarissa to zapazi. Pomalo prestraeno pogleda mlado lice.- A zato ne? On je tvoj otac, a nema kameno srce - poe je tjeiti, iako je vjerovala da seRudolf Woltersheim odnosi vrlo ravnoduno prema Evi.Eva je zamiljeno gledala pred sebe. Potom ponovno sjedne za glasovir i pone svirati.Svirala je tako divno kao to to Klarissa jo nije ula. Prvi put obratila je panju na izraaj

kojeg je Eva dala tonovima. Shvati da je ta mlada dua sputana i da ezne za slobodom iljubavlju.


8/106

GIGA

8

Odlui javiti Woltersheimu da Eva pati zbog alosnih okolnosti. Ma kako joj teko bilo rastatise od nje, moda bi Eva mogla provesti nekoliko tjedana u oevoj kui kako bi upoznalasestru.Uzbuenje bijae preveliko za Klarissu. Naveer je dobila napadaj bolova. Morala je leiranije nego inae.' Eva bijae vrlo tuna.

- To je sve moja krivnja, tetko - govorila je tiho.Klarissa odmahne glavom.- Nije, nije, popila sam previe jaku kavu. Zna da to ne podnosim.- Ne smije to vie initi! Lijenik ti je to zabranio.Klarissa se gorko nasmijei.- To je moja jedina strast! Ni najgore posljedice me ne mogu izlijeiti od toga.Eva se paljivo brinula za bolesnicu i poljubila je u blijedo elo.-Uboga tetko!Ova je pogleda umornim pogledom.- Dijete, kad bi znala kako si bogata usprkos svemu. Ima zdravo tijelo i svjeu mladost. Takosi bogata u usporedbi sa mnom.

Eva je tog trenutka prvi put osjetila mue-nitvo tog ubogog stvorenja s kojim je prirodapostupala tako maehinski. Pogladi njeno tetkinu tanku sijedu kosu, pa poe gorkopredbacivati samoj sebi to joj ne moe pokloniti vie ljubavi.


9/106

GIGA

9

IINa terasi doma Woltersheimovih obitelj se sakupila oa4rugom doruku. Bijae divno, vedroIjetnje jutro. Posvuda je cvalo cvijee, a ptice su pjevale.Veliki okrugli stol postavljen za doruak, stajao je tik kraj ograde ukraene cvijeem. Svi su

sjedili oko stola u udobnim pletenim stolicama.Tu je bio domain, Rudolf Woltersheim, otmjen, zgodan ovjek star oko pedeset godina.Njegova bujna kosa bijae prosijeda, a neto tamniji brk davao je njegovu licu odluan izraz.Pokraj njega sjedila je gospoa Helena. Bilo joj je etrdeset godina. Ta plavokosa ljepoticadjelovala je hladno. Bijae dobro graena. Njezine svjetloplave oi promatrale su trijeznosvijet oko sebe. Prekrivala ih je tekim kapcima kad bi se zbog neeg uzbudila ili kad biosjeala odbojnost prema nekome.Dvadesetogodinja djevojka, njoj nasuprot, bila je njezina uspjela kopija, tako da se u njojodmah mogla prepoznati njezina kerka. Bijae to barunica Silvija, kerka gospoe Wol-tersheim iz prvog braka. Slinost dviju ena izazivala je smijeak. To vie, to su se jednakoeljale, pri emu su im bila potrebna neka pomagala, jer nisu imale ba bujnu kosu. Barunica

Silvija djelovala je jo hladnije od majke i mnogo je ee sputala teke kapke na oi.Mlaa Woltersheimova kerka bijae prava divna suprotnost njima dvjema. Jutta je imalatamne oi koje je naslijedila od svog oca, a one su odavale ivotnu radost. Ruiasti obrazisvjedoili su o dobrom zdravlju. Plava pletenica visjela joj je niz lea. Jutta nije mogla dugosjediti na miru. Odjenula je bijelu haljinu poput svoje polusestre Silvije.Sluga je po obiaju posluivao doruak. U Woltersheimu su ivjeli otmjeno. Za to se brinulagospoa Woltersheim, iako je njezin mu esto preporuivao tednju. Woltersheim bijaedodue veliko imanje koje je donosilo mnogo prihoda i kojim se dobro upravljalo. Alivremena bijahu teka, pa je trebalo tedjeti. Sadanji vlasnik morao se pobrinuti za to dakerkama osigura miraz. Nakon njegove smrti, imanje e prijei u ruke njegova roaka. Zanjegovu enu i kerke preostat e samo smjetaj u skromnoj kui za udovice na imanju. Kua

se nalazila s druge strane ume.Iako je gospoa Woltersheim sve to znala, ipak nije eljela tedjeti. Njezin je mu bio zdrav,pa je mogao ivjeti jo dobrih trideset godina. A dobro udati kerke, bijae njezina najveatenja. Silvija nije od svog oca naslijedila nita do otmjena ponaanja i velikih zahtjeva. Ona injezina majka smatrale su samo po sebi razumljivim to se gospodin Woltersheim brinuo zaSilviju kao za svoju kerku. Obje su ene dodue primale malu rentu, koju im je moraoisplaivati dananji vlasnik imanja Herrenfelde, koje je ranije pripadalo pokojnom Silvijinomocu. Herrenfelde, bijae nasljedno imanje, kao i Woltersheim. Nakon smrti prvog muagospoe Woltersheim, preuzeo ga je neki daljnji roak. Herrenfelde je, meutim, bilo takozadueno imanje da je njegov sadanji vlasnik Gotz imao jedva dosta novaca za ivot itekom je mukom isplaivao rentu majci i keri. Ta je renta bila jedva dovoljna da Silvija

njome nabavlja rukavice, lepeze i sline sitnice. I tako se Woltersheim morao brinuti i za nju.Nije mu se stoga moglo zamjeriti to je svoju enu neprestano opominjao da tedi.Woltersheim nije imao mukih roaka. Stoga je Fritz Woltersheim, sin jednog od njegovihbratia koji je rano preminuo, bio odreen za nasljednika imanja. On je do prije godinu danabio oficir, ali je zbog toga to je bio siromaan neprekidno imao potekoa. GospodinWoltersheim je vrlo volio tog mladia, pa mu je predloio da napusti vojsku i pone se bavitiupravljanjem imanjem, koje e ionako jednog dana biti njegovo.Fritz Woltersheim je radosno prihvatio tu ponudu. Od tog vremena, s velikom voljom iradou posvetio se poljoprivredi.Gospoa Woltersheim isprva nije bila zadovoljna time to je njezin mu ve sada doveo ukuu svog nasljednika. Vidjela je u njemu dosadnog pridolicu. Ali potom se sjetila da bi Fritzmogao biti sjajna prilika za Silviju. Nju je najvie voljela pa je za nju bila silno primamljivapomisao da bi Silvija jednog dana mogla postati vlasnicom Woltersheima.


10/106

GIGA

10

Silvija je bila sporazumna s time, kad joj je majka odala svoje planove. Fritz bijae zgodanovjek i kao budui vlasnik imanja dobra prilika.Obje su ene bile vrlo ljubazne s Fritzom. Silvija je oigledno oijukala s njim.Nitko nije znao to Fritz misli o tome. Dobro je shvatio to njih dvije namjeravaju, ali mu seSilvija inila i odve nametljivom zbog svog umiljenog ponaanja. Nisu mu se sviale ni

njezine modre, beznaajne oi. Tom dobrodunom, ali i naglom ovjeku mnogo je milija bilamala Jutta. Oni bijahu pravi prijatelji. Jutta je s njim razgovarala poput majke, kao da jebarem dvadeset godina starija od njega. Nije se ljutio, kad bi ga poela prekora-vati.Promatrajui je vragoljasto, utio bi i toboe se stidio. Iako se njih dvoje izvanrednorazumjelo, meu njima je uvijek vladalo neto nalik ratnom stanju. Najee, kad bi netkodrugi bio prisutan.Upravo kad su zapoeli s dorukom Fritz Woltersheim je projahao pokraj terase veselo ihpozdravljajui. Vraao se s obilaska polja. Nakon to je predao konja konjuaru, pourio je usvoju sobu i preodjenuo se za doruak. Gospoa Woltersheim je cijenila pristojno ponaanje.Minutu kasnije pojavio se i poljubio ruku domaici.- Oprostite to sam zakasnio, draga tetko! Zadrali su me poslovi - primijeti pristojno.

Ona mu se blagonaklono nasmijei.- Uvijek ti je oproteno ako se radi o poslovima.Fritz potom pozdravi ostale lanove obitelji, pa sjedne za stol izmeu Silvije i Jutte. Dakako,na brzinu je potegao Juttu za pletenicu, na to ga je ona jednako tako prirodno lupnu-la poruci. On se toboe skupi na stolici i po-vikne: Joj!, na to je gospoa Woltersheimprijekorno pogledala Juttu, a Siivija mu ljubazno ponudila jelo. Htjela ga je uvui u razgovor,ali Fritz se nije upustio u to, ve je poeo stricu priati to je radio tog jutra.Gospoda su oduljila razgovor, pa je gospoa Woltersheim nainila nezadovoljno lice.- O poslovima moete razgovarati i kasnije, kad budete sami. Nama to nije zabavno -reeljutito.Gospoda se ispriae. Gospodin Woltersheim volio je mir u kui, pa nije rado davao enirazlog za zlovolju. Silvija ^onovno pokua uvui Fritza u razgovor, ali ovog je to puta Juttasprijeila, poevi ga zadirkivati. Silvija je bijesno pogleda.- Fritze, hoe li kasnije odigrati sa mnom partiju tenisa? - zapita brzo.Fritz je ve imao za sobom naporno jutarnje jahanje, dok je Silvija zajedno s majkom spavalado drugog doruka. Radije bi se jedan sat odmarao. Ali, kao kavalir nije smio odbiti Silviju.- Rado Silvijo - odgovori pristojno, iako to nije odgovaralo istini.- Onda u vam se pridruiti - odluno izjavi Jutta.Silvija i njezina majka je ljutito pogledae.- eka te jo jedan sat s gospoicom -otro primijeti Silvija.- To mogu odgoditi za kasnije.

- Ne, Jutto, uenje je vanije - objasni joj odlu

no majka.- Tako rado igram tenis s Fritzom.

- Priekat emo dok zavri - pouri rei Fritz. - Zar ne, Jutz?Skratio je njezino ime u Jutz, jer joj j>e to bolje odgovaralo od ozbiljna imena Jutta. Isprva seJutta borila protiv toga, ali to nije koristilo. Fritza se nije moglo razuvjeriti.- Da, molim te, Fritze. - molila je Jutta.- Kasnije mi je pretopio - zavikne Silvija, bijesna na sestru. eljela je biti nasamu s Frit-zom.Fritz je to primijetio, pa je to htio sprijeiti.- Igralite lei u sjeni - poe nagovarati bijesnu djevojku. Ali gospoda Woltersheim pri-teknekerki u pomo.- Jutta ne mora svemu prisustvovati. Jo je dijete i mora se pokoriti.

- esnaest mi je godina, majko!- Ipak si jo dijete! I to neodgojeno! Silvija i Fritz e igrati bez tebe i to odmah nakon do-


11/106

GIGA

11

ruka. Ve stoga da te kazne zbog tvog ponaanja.Jutta tekom mukom proguta suze traei pogledom pomo od oca. Ovaj je izbjegavao da jepogleda. To je uvijek inio, kad god je po njegovu miljenju njegova ena loe postupala snjom. Nije elio stati na njezinu stranu samo da bi sauvao svoj mir.Nakon doruka Jutta je odmah ustala i krenula prema svojoj sobi. I Fritz ustane.

- Priekaj, Jutto, idem s tobom. Moram se preodjenuti za tenis. Silvijo, vratit u se za etvrtsata.Rekavi to, nakloni se i krene za Juttom u kuu. Silvija je ve bila odjevena u bijelu haljinu zatenis pa je ostala sjediti s roditeljima na terasi.Fritz gurne ruku pod Juttinu i pogleda je u lice, nagnuvi se prema njoj.- Ne budi tuna, Jutz! Veeras u igrati s tobom - poe je tjeiti.Ona ga ljutito pogleda svojim predivnim oima.- Taj glupi tenis mi i nije vaan. Neu da igra sa Silvijom - procijedi uzbueno.- Zato ne, Jutz?- Jer se eli udati za tebe. Misli li da ne vidim kako te gleda?Fritz se nasmije i poloi joj ruku na usta.

- Uasno si dijete! Nemoj to govoriti tako glasno! To je tajna djevojake due.- Lijepa djevojaka dua! Silvija' uope nema due, to bi mogao znati.Fritz suspregne smijeh.- Jutz, roeni si diplomat. Ona ga sumnjiavo pogleda.- Ruga li mi se?- Niti govora - poe je Fritz uvjeravati.- Tvoja srea. Ali reci mi, mora li uvijek biti negdje nasamu sa Silvijom?Fritz uzdahne.- Kad ne bih morao, ne bih to inio, glupa Jutz!Ona ga oduevljeno utine u ruku.- Nije ti stalo do toga?- Meu nama, ali sauvaj to kao najdublju tajnu, nije mi stalo. Ovog trenutka sam smrtnoumoran i radije bih legao jedan sat, nego li sa Silvijom igrao tenis.- A kad ne bi bio umoran? Tad bi vjerojatno rado bio nasamu s njom?- To je pitanje savjesti. Ako ti odgovorim objavit e to svima, isto tako kao to si objavilaSilvijinu tajnu.- Zna i sam da je diskrecija ...- Nevana - prekine je on veselo. Jutta bijesno lupne nogom.- Ne, ve je to pitanje asti. Ali ako me eli ljutiti, ostavi me na miru!Otrgnula se od njega i potrala kroz veliko predvorje do irokog stubita koje je vodilo na prvikat. Fritz je dostigne u nekoliko skokova, pa je zadri za pletenicu.

- Stani! Nee mi pobje

i - govorio je. Uhvati je za oba ramena i pogleda

udnim pogledom.- Jutz, zar ne razumije alu?

- Ostavi me! - napadne ga ljutito djevojka.- Hou, bude li mirno krenula gore sa mnom.- Uvjete mogu postavljati samo ja. -Dakle?- Prvo, odgovori na moje pitanje! Jesi li rado nasamu sa Silvijom?- Dakle, diskreeija je pitanje asti?- Dakako!Fritz je uhvati pod ruku.- Iskreno govorei, nisam! Nisam rado na-samu s njom.- I nee je oeniti? Fritz je veselo pogleda.

- Jutz, ima li kakvih namjera sa mnom? Ona ga kucne po elu.- Pa ti si... Ne, ne bih te ni za to eljela za mua.


12/106

GIGA

12

- Zato ne?- Jer si vragoljast i ne potuje rne. Ali nee postati ni Silvijin mu! Ne voli te. Njoj je vanosamo glupo imanje. ula sam kako je to govorila majci. Dakako, nije znala da sjedim nadrvetu iznad njih. Neu dopustiti da se oeni na taj nain. Oenit e se iz ljubavi. Zna,itam prei van roman. itala sam ga na drvetu, jer mi ne daju itati takve knjige. U romanu

ima junakinja ... predivno, kaem ti. Ime joj je Jadvviga i preslatka je. Takvu bi ti enu trebao.Izabrat u neku koja je nalik na nju.Fritz se nasmije i stigavi gore u iroki hodnik, brzo je nekoliko puta okrene oko sebe.- Jutz, pravi si dragulj. Moram te uokviriti zlatom.Jutta ga odluno strese za ramena.- Zar se ne moe smiriti pet minuta? Fritz; je ozbiljno pogleda.- Mora to samo narediti.- Dakle, oenit e se samo enom koju ti ja odaberem?- Ne znam hoe li pogoditi moj ukus -posumnjao je.- Hou! Mora biti vitka i lijepa. Moe sam odrediti boju kose i oiju.Fritz se prisili ostati ozbiljan pa se zahvalno nakloni.

- Mora imati bogatu duu i biti vrlo osjeajna!- Da, mora biti duboka poput bunara -sloi se Fritz: - Jutz, vjerojatno je ona junakinja iz tvogromana ba takva.- Da, sjajno bi ti odgovarala, jer je vrlo ozbiljna i odluna. To je vano za tebe, jer mislisamo na gluposti.Fritz se glasno nasmije.- Jutz, umrijet u ako jo dulje moram ostati ozbiljan.Jutta ga ljutito lupne po ramenu.- Doavola, snana si! Jutta stisne ake.- Kad bih te barem jednom mogla poteno pretui.- Dua si od djevojke.Jutta isplazi jezik uinivi uasnu grimasu, tako da se Fritz toboe prestraeno povukao.- Opratam se od tebe - viknuo je za njom, kad je otrala i nestala u svojoj sobi.Pjevuei veselu melodiju i on poe u svoju sobu da bi se preodjenuo.Jo nije prolo etvrt sata, pa je priao prozoru i pogledao na terasu. Silvija je jo uvijeksjedila u drutvu roditelja. S lica mu nesta vesela izraza. Njegove su se slutnje obistinile.Tetka Helena eljela ga je oeniti Silvi-jom. A Silvija je oijukala s njim. Kao budui vlasnikimanja predstavljao je dobru priliku. Ono to mu je Jutta odala, u svom djejem bijesu,potvrivalo je njegova zapaanja. Koliko se mala Jutta naljutila! Ta draga, glupa djevojicaiskrena srca. Opet se morao nasmijati. Kad bi tetka Helena naslutila to mu je Jutta odala! Tadbi mala izdajica stradala.

U duhu je ponovno proivio vrijeme koje je dosad proveo na Woltersheimu. Isprva ga nisuodve ljubazno primili. Stric je bio srdaan, ali tetka Helena i Silvija hladno su ga promatrale.Samo je Jutz odmah bila srdana prema njemu. Usprkos njenom ponaanju znao je da joj jedrag. Prisjeti se prve veeri provedene u Woltersheimu. Sjedio je sam i prilino tuan uknjinici. Jo je alio za svojim drugovima u vojsci, ali stric je platio njegove dugove samopod uvjetom da napusti vojsku i doe u Woltersheim. Bio je to spas. Ali one veeri osjeao seuasno.Tad je iznenada Jutta ula u knjinicu.Poloila je ruke na lea, pa se postavila pred njega i pogledala ga suutno.- Fritze, bude li opet imao dugova, reci to radije meni. Toliko priaju o tim tvojim dugovima!Majka je bijesna to ih je otac platio. Vie ne mogu sluati koliko te ogovaraju. A Silvija

sjedi poput kipa pokraj njih. Dakle, reci meni, kad.se opet nae u neprilici. Fritz ju jeiznenaeno pogledao.


13/106

GIGA

13

- Tebi?- Dakako! Kasnije e mi vratiti novac. Onda nee priati o tome.- Zar ima toliko novaca?- Imam! Inae ti to ne bih ponudila. Tri-stotine dvadeset i sedam maraka u tedionici. Aknjiica lei meu mojim rubljem. Moe podignuti koliko ti treba.

Fritz je poskoio i stisnuo joj ruku.- Divna si djevojka, Jutto! Dala bi mi sav taj novac?- Dakako! Ali mora mi sveano obeati da nee posuditi ni od koga drugoga.Fritz se sjeti svote koju je stric platio za njega. Nadmaila je znatno ono to mu je Jut-taponudila. Ipak se nije mogao nasmijati njezinoj djetinjastoj ponudi. Bio je duboko dirnut zbogtoga, a grlo kao da mu se stisnulo. Vidio je te velike, tamne djeje oi i duboko uzdahnuo.- Obeat u ti to, Jutto! Ovdje u Wolters-heimu neu imati prilike da se zaduim. U vojsci, uznajbolju volju, ponekad nisam mogao drugaije. Nadam se da neu morati iskoristiti tvojuvelikodunu ponudu. Ali tisuu ti puta hvala! Vrlo si dobra.Jutta je odluno odmahnula glavom.- Ne, nisam dobra. Ponekad sam zla tako da se stidim same sebe. Zna, majka se brine samo

za Silviju. Ne obraa panju na mene. Ne trpim Silviju, iako je deset puta moja sestra.Pretvara se, a to ne podnosim. Kad su prisutni drugi, uvijek je mila i draga prema meni. Tekto ostanemo same, govori mi uasne stvari i tipa me. Pogledaj, i to je njezino djelo.Zavrnula je rukav i pokazala mu vitku ruku. Fritz je ugledao veliku modricu. Juttaponovno spusti rukav i nastavi:- Dakako, ni ja nisam njena prema njoj. Moe mi vjerovati. Ali ne pretvaram se preddrugima. Iako tvrde da sam nesnosna, a Silvi-ja mila. Ne trpim pretvaranje! Radije sam zlo-bna, nego da pred ljudima govorim: Slatka Silvija, kao to ona govori slatka Jutta.Pri tom je smijeno oponaala sestru. Fritz se morao glasno nasmijati. I sad mu je smijeakponovno preletio preko lica. Od te veeri, oni su se sprijateljili. Svi su drugi vjerovali da senjih dvoje ne voli, jer su se neprekidno zadirkivali. Ali oni su to bolje znali. Tim su za-dirkivanjem skrivali iskreno prijateljstvo. Jutta i Fritz predstavljali su asne i iskrene ljude naimanju, a Silvija i njezina majka, njihovu suprotnost.Meu njima stajao je gospodin Woltersheim sa svojom mirnom suzdranou. I on jebio poten, ali mu je zapovijedala njegova energina ena. Nije se to dogaalo zbog njegoveslabosti, ve stoga to je elio sauvati svoj mir.Fritz i Jutta znali su da je gospodin Wol-tersheim ranije bio oenjen nekom glumicom. Alinisu slutili da iz tog braka ima kerku. Majka je to rekla samo Silviji, a ova nije govorila otome. Poput majke i ona je eljela zatajiti to nepoznato stvorenje, pa se nadala da je nikadanee upoznati. Takve su bile prilike tog ljetnjeg dana u Woltersheimu.


14/106


15/106

GIGA

15

- Ali i Silvija boravi u ovoj kui. Woltersheim se nasmijei podrugljivo.- To je neto drugo. Silvija je barunica Herrenfeld. Moja je ena jo danas ponosna na svogprvog mua, koji joj nije olakao ivot svojom lakomislenou i kockanjem. Moj brak je bioprava mezalijansa. Obitelj me se odrekla. Najbolje ga je bilo zaboraviti. Potomci iz takvogbraka nisu punopravni.

Fritz nabra elo.- Ne mogu si pomoi, ali mislim da je to nepravedno. to je to ubogo dijete krivo?Woltersheim se gorko nasmije.- Ne bi bilo dobro da to tvoja tetka uje. Odrala bi ti tako dugo predavanje da bi seonesvijestio i poeo je preklinjati da ti se smiluje.- Tvoja kerka nikada nije bila u Wolters-heimu?- Nije! Nekoliko sam puta pokuao nagovoriti enu da dopusti Evi svake godine provestinekoliko tjedana na imanju. Ali ona me uvijek odgovarala od toga. Napokon sam i japovjerovao da je bolje ako ostane ivjeti u skromnim prilikama.- U kakvim to prilikama ivi?- Sestra njezine majke je neudata. Bogalj je i potreban joj je netko za pomo. Dio njezina

uzdravanja podmirujem ja, tako da njih dvije mogu bezbrino ivjeti. Eva nikada nijenaputala mali gradi u kome ivi. Vrlo je tiha i plaha i... ravnoduna, pa joj se nisam uspiopribliiti.- Vidi li je esto?- Jednom godinje, na dan ili dva - odgovori Woltersheim osjeajui se pritom nelagodno.- To je malo - odvrati Fritz, - Mora priznati da se teko pribliiti ovjeku u tako kratkomvremenu.- Da, priznajem to. Sad i sam uviam da sam se morao vie brinuti za Evu. Ni sam ne znamkako se sve to dogodilo. Najprije sam bio sretan to je tetka preuzela brigu za dijete. to bihpoeo s njom? Tada su me muile druge brige. Kad sam se ponovno oenio, o tome je poelaodluivati moja ena. Objasnila mi je da je za sve nas bolje, ako dijete ostane gdje jest. Nijebilo teko uvjeriti me u to. to je Eva postajala starija, to mi je bivalo jasnije da njezinomjesto nije u ovoj kui. Zamisli, ta plaha djevojka, bez drutvenog obrazovanja, nespretna iprestraena ... i prilike u ovoj kui. Bio bi to opasan pokus. Iz godine u godinu sve sam se vieuasavao toga. Ali sad se sve iznenada promijenilo. Jutros sam primio pismo od KlarisseSonntag, Evine tetke. Pie mi da je Eva u posljednje vrijeme vrlo potitena i tuna. Priznala

joj je da neizmjerno ezne za tim da ima oca i majku poput sve druge djece. Uasno je plakalai priznala joj da je smrtno nesretna i tuna jer nema nikoga kome pripada. Fritze, to meiznenada trg-nula iz moje ravnodunosti. Osjeam se poput ovjeka koji snosi teku krivicu.Eva je priloila pisamce Klarissinom pismu. Evo, proitaj ga! Morao sam jednom s nekimrazgovarati o tome. Helena me ne bi razumjela. Dakle, molim te, proitaj!

Izvukao je iz depa pismo i pruio ga Frit-zu koji ga je otvorio i proitao:Dragi oe, javljam Ti da sam zdrava. Tetka Klarissa je u posljednje vrijeme bolesna pa mora

leati. Stoga mogu malo izlaziti jer ne mogu tetku ostavljati samu. Kad sjedim uz njezinkrevet, a ona spava ... oe, onda esto eznem za nekim s kime bih mogla razgovarati, zanekim licem koje bi me ljubazno pogledalo. Stoga se usuujem neto Te zamoliti. Neto, tomi ve dugo lei na srcu. Ne bi li mi mogao poslati sliku moje sestre Jutte? esto mislim nanju, jer zapravo pripada meni, a ja nemam nikoga drugoga. Toliko je volim, iako je nepoznam. Boli me to ne mogu zamisliti kako izgleda. Molim Te, ne ljuti se na mene to totraim od Tebe. Ne bih se usudila, ali tetka Klarissa me nagovorila da to uinim, jer se tisigurno nee ljutiti na mene.Hvala Ti na tvom posljednjem pismu. Inae nemam elja. Jedino to bih rado posjedovala

sestrinu sliku, pa bih Ti bila vrlo zahvalna. Srdano Te pozdravljaTvoja kerka Eva


16/106

GIGA

16

Fritz polagano savije pismo. Njegovo inae veselo lice poprimilo je ozbiljan izraz. Vratipismo i ustane.- Ubogo dijete! - ree poluglasno. Woltersheima pogodie te rijei poput teke optube.Prijee rukom preko ela.- To sam pomislio i ja proitavi pismo. Da sam barem znao kako pati zbog toga! Nisam to

elio. Vjerovao sam da je zadovoljna. Ali iz tog pisma zvui neto vie nego samo elja dadobije Juttinu sliku. Odmah sam joj je poslao, ali to nije dovoljno.- Doista nije! Ovo me pismo duboko dirnulo, moram to priznati. Iz njegovih redaka nasluujese duboka bol.Woltersheim kimne.- Taj dojam imam i ja. Vrlo sam nemiran. Ali to bih uinio?- U prvom redu, odveo bi je iz te tune okoline. Oigledno tamo ivi u sjeni. Koliko joj jegodina?- Devetnaest!- U tim godinama se druge mlade djevojke raduju ivotu, a ona sjedi poput bolniarke uzkrevet svoje' tetke i ezne za malo ljubavi i sunca. Uz takav ivot mora biti tuna i otupjela.

Ne ljuti se na mene to sam iskren, ali ve si je davno trebao dovesti ovamo. Ovdje je Silvijanala svoj dom, pa to mora i tvoje dijete.Woltersheim je puio brzo i uzbueno. Nekoliko je puta proao kroz sobu, a potom je zastaopred Fritzom. Zamiljeno ga pogleda.- Ima pravo, Fritze! To isto govorio sam danas samom sebi. Na svoju sramotu, morampriznati da dosad nisam mario za Evu. Ali danas se neto probudilo u meni zbog tih tunihrijei. Neto, to mi govori da je ona usprkos svemu ipak moja.- Dovest e je kui, arne? - srdano primijeti Fritz.Woltersheim pogleda u njegove iskrene oi koje su djelovale vrlo toplo, kad je bio ozbiljan.- Nije to tako jednostavno kako ti misli. Prialo bi se o tome kad bi se Eva iznenada pojavilaovdje.- Treba ljude suoiti s injenicama, tad se brzo smire.- Da, ali tu postoji jo neto: moja ena!- Iznenadi je Evinim dolaskom.- Nebesa, to bi dovelo do katastrofe i sve upropastilo. Ne, ne, moram je polagano pripremiti.Zar da Evu odmah doeka sa srdbom? Vidi i sam da moram najprije razgovarati s njom.- Dobro, pripremi je! Ali ako ti smijem savjetovati, ne ekaj predugo - zbog tog ubogogdjeteta.- Neu oklijevati. Moram pripremiti i Jut-tu. Ne zna da Eva postoji. Kako e to prihvatiti?Fritz se nasmije.- Jutz? Ne brini, ja u urediti to s njom. Daj joj Evino pismo, dirnut e je, pa e proi kroz

vatru za svoju novu sestru. Dobro poznajem Juttino meko srce. Ne moe vidjeti da makapati, a da pritom ne zaplae. A to bi tek bilo s ovjekom? Uz to je sve to nekako romantino,

a to djeluje jo bolje.- Misli li?- Posve sigurno! Da li bih joj odao tu novost?- Ako hoe? Pritedjet e mi neugodan razgovor. Uz to, zna dobro postupati s Jut-tom, tosam zapazio, iako se neprekidno pre-pirete.Fritz ivahno kimne.- Dobro poznajem Jutz - poe ga uvjeravati, veselo se smijeei. - Daj mi to pismo! Potrebnomi je zbog ugoaja. Odmah u razgovarati s Jutz. U meuvremenu ti moe govoriti s tetkomHelenom. A to je sa Silvijom? Zna li neto?

- Da, ona zna sve.Woltersheim dadne Fritzu Evino pismo. Gospoda stisnue ruke jedan drugome. Ovaj razgovor


17/106

GIGA

17

ih je jo vie zbliio. Fritz dodue nije odobravao Woltersheimovo dosadanje ponaanjeprema Evi, ali znao je da mu je teko bilo postupati drugaije, pa ga je time ispriavao.Fritz je sreo Juttu na hodniku. Upravo je zavrio njezin sat francuskog, kod njezine stareuiteljice. Ne oklijevajui dugo, uhvati je za ruku.- Ne ljuti se vie, Jutz?

Jutta se nasmije, a bijeli joj zubi zabljesnue.- Zna da se ne mogu ljutiti stotinu godina. Tko je pobijedio na tenisu, ti ili Silvija?- Silvija nije! Jutta zabaci glavu.- Nije udo! Ona se eli draesno ponaati pa ne moe trati. Lopta joj proleti pokraj nosa, aona je ne moe pogoditi. Kamo e?- Zapravo sam doao po tebe da proee-mo.- Sjajno! Krenimo!- Nema vie nastavu?- Ne! Nasreu su te muke za danas zavrile. Krajnje vrijeme. Glava mi se pui. Priekajtrenutak, idem po eir.Potrala je dugim koracima niz hodnik do svoje sobe. Plava pletenica poskakivala joj je po

leima. Fritz je veselo gledao za njom. Nekoliko minuta kasnije etali su preko dvorita. Fritzje u prolazu izdao nekoliko naloga, a zatim ga pozvae u konjunicu. Bio je potreban njegovsavjet zbog bolesnog konja. Jutta je krenula za njim i bavila se oko jahaeg konja kojeg joj jeotac poklonio za petnaesti roendan. Razgovarala je s Fritzom i konjuarom, pokazujui dazna mnogo o konjima.Kad je Fritz sve sredio, krenuo je u drutvu Jutte na etnju u umu. Nedaleko jezerca sjedoena klupu da bi se odmorili. Ovdje je Jutta saznala da ima jo jednu sestru.Sluala je ono to joj je Fritz iznosio pola u ali a pola ozbiljno. Kad joj je sve rekao, duboko

je uzdahnula i prela rukom preko vrueg lica. Nije eljela pokazati koliko ju je ta vijestuzbudila.- Zna, ukoliko nije bolja od Silvije, nemam razloga da se tome radujem - primijetinesigurno.Fritz ju je smijeei se promatrao. Znao je to se dogaa u njoj.- Sigurno nije poput Silvije.- Odakle to zna?- Otac mi je ispriao da je plaha i povuena. Sjeti se kako je tuna bila njezina mladost. Aliako eli sama donijeti sud o njoj, onda proitaj ovo pismo.Jutta ga dohvati. Na njezinom licu zrcalili su se raznovrsni osjeaji. Kad je proitala skromneEvine rijei, vie se nije mogla suzdrati. Suze joj navalie na oi. Usnice joj za-drhtae.Glasno jecajui baci se Fritzu oko vrata.- Fritze, htjela bi moju sliku, ezne za mnom, tko zna kako dugo! A ja nisam znala da

postoji. Fritze, vjerujem da je jo mnogo osamljenija od mene prije nego to si ti doao uWoltersheim.Fritz je pogladi po plavoj kosi. Obuzme ga neki udan osjeaj kad je leala u njegovu za-grljaju, kao daje to razumljivo samo po sebi.- Jutz, imala si roditelje ... i Silviju - ree tiho. Ona se uspravi i odluno obrisa suze.- Za mene nitko nije imao vremena. Cijeli sam dan provodila s odgojiteljicom, kao to to Evaini s tetkom. Gospoica je cijeli dan jaukala da je boli zub, ili da je mui prehlada. Otac jebio zaposlen, a majka i Silvija neprekidno su promatrale modne asopise ili sline gluposti,ukoliko nisu odlazile u drutvo. Neprekidno sam bila suvina. Sad je mnogo bolje otkad si tiovdje. S tobom se barem mogu poteno posvaati.Fritzovim licem ponovno prijee lagani trzaj.

- Dakle, ipak neem sluim?- Nije potrebno da si odmah opet utvara. Moram ozbiljno razgovarati s tobom. 0 mojoj


18/106

GIGA

18

sestri. Fritze, najradije bih odmah otrala do nje i dovela je ovamo. Je li posve sigurno da e jeotac dovesti u Woltersheim?- Ako to tvoja majka dopusti. Jutta ga zamiljeno pogleda.- Koliko je Evi godina?- Devetnaest!

- Je li lijepa?- Ne znam. Nemoj odve oekivati. Plaha je malograanska djevojka.- To mi je milije, nego da se ponaa poput Silvije, koja se spotie preko same sebe od silneotmjenosti i elegancije.- Opet jednom lijepo govori o Silviji.- Uasno se ljutim zbog te guske. Zamisli, kad sam malo prije pola u svoju sobu po eir,opet je prevrtala po mojim stvarima. Krade mi vrpce, pojaseve i sline sitnice. Kad je tuimmajci, tvrdi da je htjela pospremiti moj ormar. Ali za to je i odve lijena. Samo mi sve jo vieuneredi. Kad sam dakle dola u sobu i rekla joj svoje miljenje, zapitala me kamo idem.Odgovorila sam: U umu s Fritzom. Dakako, htjela je poi s nama, pa je potrala po svojeir i suncobran. Ja sam pourila za njom i zakljuala je u sobi. Moe tamo ostati do sudnjeg

dana.Fritz se glasno nasmijao.- Jutz!- Pa to? Zar da je povedem s nama? Danas je ve igrala tenis s tobom. Da nas je pratila nebismo mogli progovoriti ni jednu ozbiljniju rije. Osjeala bih se poput petog kotaa nakolima. Ne, hvala na tome! Fritz se jo uvijek smijao.- Ne, Jutz, peti kota ti ne odgovara. Ali to e se dogoditi kad se vrati kui? Pogrijeila si iuinila kanjivo djelo, uskraujui joj slobodu.Jutta ravnoduno slegne ramenima.- Silvija moe pozvati nekog kroz prozor. Najvanije je bilo da se mi izgubimo.- Tuit e te majci.- Sigurno! Tuaka me i izmilja stvari. Danas neu dobiti kola i morat u stotinu putanapisati: Moram voljeti sestru.- Uboga Jutz, to e biti teko za tebe. Jutta se vragoljasto nasmijei.- Kao naknadu za kola, ukrast u groice i bademe iz smonice.- A prepisivanje? Ne voli pisati?- Imam divno sredstvo da se toga oslobodim.- Kakvo?Jutta mu se primakne- Majka mi zadaje uvijek istu zadau. Najmanje svaki trei dan moram stotinu puta napisatitu reenicu. Prvi put sam to i uinila, ali tad mi je postalo preglupo. Majka baca te listove u

koaru za papir. Vadim iz uvijek ponovno i izgladim izmeu tekih knjiga. Potom jojpokaem stare listove.

- Vragoljanka si, Jutz! Zar to majka ne za-paa?- Dosad nije. Uvijek joj to pokaem kad sa Silvijom prouava modne fotografije. Pogledalistove samo letimice.- Zna da to nije poteno? - zapita ozbiljno Fritz.- inim to iz nagona za odravanjem. Zamisli stotinu puta napisati isto. To nitko ne moeizdrati. Zaglupila bih se.- Lijepi izgledi za tvoju novu sestru, ako e i nju prihvatiti na taj nain.Jutta ga uhvati za ruku i udno ga pogleda. Suze su joj sjale u oima.- Fritze, ne vjer-uje valjda da sam tako uasna? Kad bi Silvija bila barem malo dobra i draga

prema meni, odmah bih se drugaije ponaala. Ali hladna je i buni oca i majku protiv mene. Itebi pria samo rune stvari o meni. Misli da to ne znam. Neka govori to hoe, ali tebe ne


19/106

GIGA

19

smije pobuniti protiv mene. Mora znati zato tako postupam prema njoj. Stoga sam ti torekla.Fritz je pogladi po arkim obrazima elei je umiriti.- Smiri se, Jutz, poznajem te bolje od Silvi-je. Ne moe me pobuniti protiv tebe - primijetiozbiljno.

Jutta porumeni od radosti.- Nisam se ni nadala da bi u tom uspjela - odvrati kratko, kako bi sakrila koliko su je njegoverijei dirnule.- Nadam se da e se bolje slagati s Evom. Jutta uzdahne.- Nadam se. Fritze, kad bih barem znala kakva je. Da li je draga ili ogavna?- U svakom sluaju treba .je aliti. Nemoj to zaboraviti.- Sigurno neu. Neizmjerno joj se radujem. Sigurno e biti bolja od Silvije, to nije ni teko.U meuvremenu je gospodin Woltersheim poao u sobu svoje ene kako bi s njom razgovaraoo Evi. Kao to je oekivao odluno je odbila prihvatiti Evu.- O tome ne moe biti ni govora, Rudolfe! Bez obzira na sve drugo, ne moemo sada odvestidjevojku od njezine bolesne tetke.

- Zar ne razumije kako je okrutno to mlado stvorenje vezati uz bolesniku postelju?- Pa nije valjda tako zlo. Kako bi nezahvalna bila da sada napusti tetku. Dogovorili smo se dae do tetkine smrti ostati kod nje, ukoliko se ranije ne uda.- Nadala si se da e se ba to i dogoditi. Tako Eva nikada ne bi dola u Woltersheim -polagano primijeti njezin mu, naglasivi znaajno svoje rijei.Helena slegne ramenima.- Ne mogu zanijekati da bi to bilo najbolje rjeenje. Zamisli kakvu bi neugodnu panjuizazvao iznenadni dolazak tvoje kerke. Dakako, spremna sam prihvatiti je, ali... Daj mivremena da pripremim nae znance. Bilo bi mi drago da se Silvija uda prije nego to pre-uzmem majinsku dunost prema toj mladoj djevojci.- Eva je jo mlada. Zasad joj drutvo nije potrebno. Ionako bi se najprije trebala priviknuti naponaanje u drutvu.Gospoa Helena uzdahne i spusti teke kapke.- To e biti lijep posao za mene! Upravo sada nisam u mogunosti to preuzeti na sebe.Priekaj barem jo godinu dana. Za to vrijeme mogli bismo pripremiti i tetku na to da emoodvesti Evu. Ne smije zaboraviti da ima obaveze prema njoj.. - I sama je uvidjela da Eva ne provodi kod nje sretnu mladost. Iz njezinog pisma lako jenaslutiti kako oekuje da povedem svoje dijete kui. Moram priznati, neu se smiriti dok nebude ovdje.Gospoa Helena ga ljutito pogleda.- Nee mi valjda rei da ezne za njom? Uvijek si mi govorio da nita ne osjea za to

dijete.Woltersheim ustane duboko uzdahnuvi.- Shvatila si to odve doslovno. Rekao sam da mi se nije uspjela pribliiti. Plaha je ipovuena kad razgovaram s njom. Ali to i nije udo ... ostali smo strani jedno drugome. Do-sad sam je ostavio tamo vjerujui da se dobro osjea i ne trai nita drugo. Sad znam da nijetako. Osjeala se zapostavljenom i eznula za svojima. Moram je dovesti ovamo. Nije krivato je dijete svoje majke.Gospoa Helena pogleda svoje prste.- To je tono, a ipak je zlo to ta kerka tvoje prve ene uope postoji.Rudolf stane pred nju.- Helena, nisam li prihvatio u svojoj kui Silviju, kao da je moje dijete? Jesam li se ikada

alio to postoji?Njegova ena ponosno zabaci glavu.


20/106

GIGA

20

- Molim te, mani se tih usporedbi - odgovori grubo.Gospodin Woltersheim pristupi k prozoru i utei pogleda van. Njegova ena zlovoljno ineraspoloeno sakri glavu u rukama. Nije eljela prihvatiti Evu, pa je razmiljala kako bi je iubudue mogla drati podalje od sebe.U sobi je vladala neugodna utnja. Ovo se dvoje ljudi usprkos sedamnaestogodinjem braku

nije uspjelo zbliiti.Tog trenutka je Silvija plaui uletjela u sobu. Otrim rijeima, punim mrnje, pone napadatiJuttu koja ju je zakljuala u sobu. Gospoa Woltersheim sad je nala nekoga na kome jemogla iskaliti svoj bijes.- To e me dijete odvesti u grob! Jesi li uo, Rudolfe? to kae na tu zlobu? Uvijek uzimaJuttu u zatitu. Reci sam, nije li to neuveno? Zakljuala je sestru u sobu, jer je znala da biSilvija takoer rado pola u etnju u Fritzovoj pratnji.Gospodin Woltersheim se okrenuo.- Pretjeruje, Helena! To je glupa ala od Jutte i nita drugo.- Ne, oe, Jutta spreava Fritza u tome da se brine za mene - alila se toboe njeno Silvija. -Ne zna to sam propatila zbog nje. Ne da Fritzu da uiva u razgovoru sa mnom. Uvijek eli

biti u sreditu panje.Woltersheim je imao svoje miljenje o tome. Nije se htio zaloiti za Juttu, jer bi mu njegovaena tad predbacivala da to ini stoga, jer je ona njegova kerka, pa je vie voli.- Smiri se, Silvijo - poe je smirivati. -Majka e kazniti Juttu. Uostalom, drago mi je to jeJutta pola sama u umu s Fritzom. Naloio sam mu neka Jutti objasni kako ima jo jednusestru.Obje ene ga iz vodenastoplavih oiju prestraeno pogledae.- Zar Fritz zna za Evu? - raspitivala se gospoa Woltersheim, neugodno dirnuta.- Da, rekao sam mu to malo prije. Jednom to mora saznati. A sad je to vjerojatno objasnio iJutti.Silvija pogleda majku kao da nita ne razumije. Ova joj da znak neka uti.- To je bilo preuranjeno, Rudolfe - ree povrijeeno. - U svakom sluaju bila je moja dunostda to Jutti objasnim.- Htio sam ti pritedjeti neugodnost. Lake ce to prihvatiti kad joj Fritz objasni. Zna postupatis njom.- To nisam zapazila. Neprekidno se svaaju. Tko moe izai na kraj s njom? - primijeti otronjegova ena.- Fritz ne trpi Juttu - tvrdila je Silvija iskreno zadovoljna. Woltersheim je udno pogleda.- Mislim da se vara - ree znaajno. Okrenuvi se prema svojoj eni nastavi: -Fritz je kaostvoren za to da na svoj veseli nain objasni Jutti tu injenicu, a da to ona ne prihvati odveteko.

- Kao da je Juttino miljenje tako neizmjerno vano - lj-utito se rugala gospo

a Woltersheim.Prije nego je njezin mu uspio odgovoriti, uao je sluga i donio brzojav. Gospodin Wol-tersheim ga otvori a potom prui eni.- Sudbina je odluila umjesto nas - ree ozbiljno.Njegova ena proita brzojav nabravi elo.Tetka Klarissa upravo preminula. Molim te doi. Ne znam to bi inila. Eva.Gospoa Helena brzo ustane a brzojav padne na pod.- Onda to mora biti - ree ljutito.- to se dogodilo? - zapita znatieljno Sil-vija.- Dobit emo novu stanarku. Evina je tetka umrla - objasni joj majka.Silvija se namrti neugodno iznenaena.

- Zar je ne bismo mogli smjestiti negdje drugdje? Poet e nas ogovarati zbog nje -primijetiodbojno.


21/106

GIGA

21

- Ne, napokon e doi u Woltersheim, u svoju roditeljsku kuu - odgovori otro njezin ouh,kao to nikada ranije nije govorio. Ljuti-to je nabrao elo i brzo napustio sobu.Obje su se ene neko vrijeme nijemo promatrale. Napokon je gospoa Helena ustala dubokouzdahnuvi. Uvidjela je da je to kraj njezine moi pa se pomirila, iako je u sebi bjesnila.- Majko, zar ne moemo nita poduzeti? -zapita zlovoljno Silvija.

- Ne moemo. Smrt te tetke dola je u vrlo nezgodno vrijeme - odgovori majka i Ijutito gurnenogom neduan brzojav, tako da je poletio kroz sobu.Kad je Jutta stigla kui u Fritzovoj pratnji, saznala je da e njezin otac otputovati odmahnakon objeda kako bi Evu doveo kui.Uz to ju je majka estoko prekorila i dobila je uobiajenu pismenu zadau. Majka je za-boravila na kola zbog tolikih dogaaja. Ali Silvija je Ijutito utine za ruku tako da je drugogdana imala jo jednu modricu. Jutta je stoga odjenula haljinu kratkih rukava pa je znaajnogledala sad modricu sad Silviju.I Fritz je vidio tu runu mrlju koja je svjedoila o Silvijinoj blagosti i sestrinskoj ljubavi.- Jutz, to je vjerojatno Silvijina posjetnica? - zapita Juttu, kad su ostali sami. Jutta isprui rukui zadovoljno pogleda modricu.

- Time se osvetila za to to sam je zakljuala. Ovog je puta imala pravo na to - primijetiveselo.


22/106

GIGA

22

IVEva Woltersheim sjedila je umorna i iscrpljena uz prozor sobe za dnevni boravak. Posljednjitjedni bijahu teki i naporni. Nakon onog razgovora s tetkom Klarissom, ova je jo samonekoliko puta ustala iz postelje i to samo na nekoliko sati. Njezina dugogodinja bolest

pogorala se zbog prehlade. Juer ujutro je nakon posljednje mukotrpne no

i zaklopilazauvijek oi.

Eva se cijelo to vrijeme nije micala od njezine postelje. Plaui joj je zatvorila oi.to e sada biti s njom, kad tetke Klarisse vie nije bilo? Dok je ona jo ivjela, Eva je estopatila zbog njezine nervozne zlovolje. Pokojnica joj zasigurno nije olakala ivot, iako ju je udui voljela. Ali sada, kad je bila mrtva, Eva je shvatila da je izgubila srce koje joj jepripadalo. Jo u smrtnom asu, Klarissa je gladila njezino blijedo, umorno lice i rekla:Uboga mala Evo, doivjela si malo radosti u svom mladom ivotu. Zagorila sam ti ga svo-

jom boleu. Ali strpi se jo malo. Moda e sunce uskoro i tebi svanuti. A kad jednom budesretna, sjeti se mene koja to nikada nisam bila.Uboga tetka Klarissa! Eva je gorko plakala za njom. Sad je bila posve sama i naputena. Hoe

li otac doi po nju i odvesti je kui? To joj je obeala tetka Klarissa.Dohvati Juttinu sliku koju je juer primila s potom. Uvijek ponovno ju je uzimala u dr-ueruke. Promatrala ju je i privinula k srcu.- Sestrice, draga, kad bi barem bila pokraj mene! Voljela bi me, osjeam to. Gleda tako miloi drago, kao da bi me mogla zavoljeti. I ja volim tebe, slatko, drago dijete! Htjela bih tezagrliti makar samo jednom.Suze joj ponovno potekoe niz obraze. U njezinim tamnim oima mogao se proitati strahpred budunou.Neto kasnije zau zvono na vratima. Dvorkinja, koja je namjeravala ostati nekoliko dana uzEvu, kako ova ne bi bila sama s pokojnicom, otvori vrata. Eva zau muki glas. Srce umaloto joj nije zastalo. Poskoi i teko diui zastane nasred sobe. Promatrala je vrata s velikim

iekivanjem. Otvorie se i u sobu ue gospodin Woltersheim.Eva zadrhta i poe grevito jecati.-Oe!U tom je kriku bilo neto duboko dirljivo. Eva je tog trenutka zaboravila to dijeli oca i nju.Provalila je sva njezina bol, njezin strah i bespomonost. enja osamljena srca.Taj krik prodre do oeva srca. Sruio je u trenutku sve zapreke koje su se uzdizale meunjima i otvorila vrata njegova srca. Brzo joj je priao i privukao druu djevojku u zagrljaj.- Drago moje dijete, uboga moja Evo! - rekao je toplo i njeno, kao to jo nikada nije govorios njom.Pogledala ga je u nevjerici. Kakvo prediv-no udo! Nije slutila da se i sama udaljila od oevasrca svojom suzdranou i tobonjom ravnodunou. Nije slutila da ga je dirnulo njezino

pismo, da je sada tim krikom nala put do njegova srca. Priinilo joj se pravim udom to ju jeotac sada privinuo na svoje srce govorei joj njene rijei.- Oe, dragi oe! - opetovala je kao u snu. Otac joj poljubi elo i oi. Vjerojatno su gapo prvi put tako promatrale, jer je istom sada zapazio kako su lijepe. Bijahu duboke i sjajne,kao to ih imaju ljudi koji znaju ljubiti od srca. Bijae mu udno pri dui. Ove oi promatralesu ga kao njegova izgubljena mladost. Ve godinama nije bio tako potresen kao tog trenutka,kad je pogledao u bogatu duu svog djeteta. Nije li dosad razumio govor tih oiju, ili mu jeona prvi put razotkrila njihovu ljepotu i dubinu?Povue Evu k sebi na divan.- Reci mi sve to ti lei na srcu, dijete moje! Govori sa mnom bez sustezanja. Znam da dosadnije bilo tako meu nama. Znam da sam kriv za to. Ali nisam slutio da nisi sretna. Zato mi tonisi rekla kad sam dolazio ovamo? Sad e se sve izmijeniti. Poi e sa mnom u Woltersheim.Eva se trgnula. Tamno rumenilo joj oblije lice. Otac se prestrai ali u isti as opazi kako je


23/106

GIGA

23

iznenada postala lijepa. To fino lice postalo je odjednom silno produhovljeno i izraajno.- U Woltersheim? Zauvijek? Mojoj sestri Jutti? - zapita tekom mukom.- Da, zauvijek! Jutta se raduje tvom dolasku. Nadam se da ete se slagati.Eva pritisne ruku na srce. Nestalo je sve njezine plahosti i straha.- Toliko volim svoju slatku sestru. Danas sam neprekidno promatrala njezinu sliku. Moda to

ne bih smjela, jer prijeko lei uboga tetka Klarissa. Mnogo je patila. Sretna sam to si doao ito smijem poi s tobom.Iznenada je nala rijei da izrazi svoje osjeaje. Prelazile su joj lagano preko usana. Otac ju jeradosno promatrao. Je li to bila ona ista Eva koja je inae stajala pred njim tako ustra-eno,nepomina lica i djelovala tako nespretno i sputano? Ogrijeio se o nju mislei da je dosadna inezainteresirana za sve.Za Evu bijae prava blagodat to je otac preuzeo na sebe svu brigu i poslove. Morala je samospremiti kovege i pripremiti se za put kui.Kad su pokopali tetku Klarissu, Eva je stajala pokraj oca na njezinom grobu. Bijae to udanpar. Otmjen, zgodan gospodin i djevojka odjevena u jeftinu, loe skrojenu haljinu. A ipak jeEvino fino lice podsjealo na oevo.

Njih je dvoje otputovalo odmah nakon sprovoda. Gospodin Woltersheim je duboko pogledaou Evinu duu. Sada, kad je znala da je voli, potpuno mu se razotkrila. Njega je duboko dirnulata istinska njenost, jo uvijek pomijeana s neto plahosti. Pomisli daje njegov ivot dosadbio siromaan bez ljubavi. Jo nikada nije sreo ensko stvorenje koje bi mu poklonilo tolikutoplinu. Kao da mu se u kasnim godinama ostvario jo jedan san, tako se sretno osjeao uEvinoj prisutnosti. Njezin topao, mladenaki glas grijao mu je srce poput zrake sunca. Eva jepak uivala u njegovoj prisutnosti kao u najveoj srei.Dok su putovali kui otac joj je priao o Woltersheimu, gdje e odsad zajedno ivjeti. Sve jeto Evu vrlo zanimalo. U duhu je vidjela sve te ljude, kao da ih ve davno poznaje. Ve je iranije, po oevu prianju, stvorila itav svijet kojim je ispunjavala svoje snove.Pomalo se plaila maehe. Ni sama nije znala zato. Njezin joj otac nije ulio taj strah,niti bilo tko drugi. Ali je nagonski osjeala da je uglavnom maeha bila kriva za to to je veranije nisu doveli u Woltersheim.Otac je dodue naglasio da nisu doli po nju zbog Klarisse i da je ve davno zakljueno kakoe se nakon njezine smrti preseliti u Woltersheim. Eva se pomalo stidjela to usprkos tomenije mogla potisnuti nelagodu kad bi pomislila na maehu. Zato je nisu barem ponekadpozvali u goste da upozna svoju sestru?Woltersheim se u sebi radovao to svoje dijete moe dovesti kui. Neto mu je stiskalo srcekad je ranije mislio na Evu. Sad je to prolo. Imat e svoj dom, a on moe sve ispraviti.Postade mu toplo pri dui kad se sjetio da e to drago, meko lice uvijek biti pokraj njega.Kakva je luda bio kad nije prepoznao pravu Evinu vrijednost, kad se dobrovoljno rastao od

nje. Neprestano je gledao u njezino sretno lice. Kako je lijepa bila! Kad se jednom oporavi nadobrom woltersheimskom zraku i dobije lijepe haljine, bit e zgodna pojava. Zasjenit e Juttui Silviju. Dakako, u toj runoj haljini i nemoguem eiru djelovala je smijeno. Bile supotrebne znalake oi da prepoznaju njezine ari.Eva se radovala putovanju. Nikada dosad nije naputala gradi u kojem je ivjela. Velikim jeoima promatrala krajeve koji su prolazili mimo nje. Koje mlado srce se ne raduje ljepotamasvijeta, kad ih vidi prvi put?Pocrvenjela bi zbog oeve viteke panje. Kad joj je poloio u krilo bombonijeru i nekolikorua, zahvalno mu je stisnula ruku, ne usudivi se otvoriti kutiju. Morao joj je rei da to uini.Kad je ugledala ukusne bombone, zapitala je ne bi li ih smjela ponijeti Jutti.Otac se nasmijao.

- Jutta ionako jede dosta slatkia. Pojedi ih sama.Eva je pomalo zbunjeno jela jedan bombon za drugim, udiui pri tom miris rua.


24/106

GIGA

24

Kako je svijet iznenada bio lijep.Kasno navee stigoe do eljeznike stanice koja je leala najblie Woltersheimu. GospodinWoltersheim je naruio koiju. Sluga, koji je ponio Evinu prtljagu, izmijeni potajni pogled skoijaem, ugledavi neotmjenu djevojku u pratnji gospodina Woltersheima.Gospoa Woltersheim pobrinula se za to da je posluga saznala za dolazak kerke njezina

mua. Znala je da e se to na taj nain brzo proiriti. Najvei dio njih nije znao da je gospodinve ranije bio oenjen. U sobi za poslugu marljivo su raspravljali o tome. Sluga i ko-ijaudili su se to je djevojka ostavljala tako jadan dojam. Bila je manje otmjena od gospoinesobarice.. Jedva su ekali da s drugima razgovaraju o tome. Sluga je javio gospodinuWoltersheimu da se gospoa u drutvu barunice Silvije i mladog gospodina od-vezla naprimanje u Schellenberg.Woltersheim je znao za taj poziv, pa je zamolio enu neka tom prilikom ispria da se odvezaopo svoju kerku. Helena e to pametno obaviti, u to je bio siguran. Fritz i Silvija e jojpomoi. Sutra e cijelo susjedstvo znati za tu zanimljivu vijest.Eva je uzbueno sjedila uz oca na mekoj klupi koije. Fini miris dizao se iz jastuka. Poe gaudisati s osjeajem velike lagode. A ipak se pomalo plaila.

Iznenada zastadoe ispred kue. Posvuda je vladao mrak. Velika se zgrada isticala nazvjezdanom nebu po kojem je plovio pun mjesec. Samo je u prostranom predvorju,ukraenom orujem, lovakim trofejima i grbovima, gorjelo svjetlo.Neki lanovi posluge skupili su se pokraj velikih vrata na vrhu stuba izvan kue.Woltersheim pomogne Evi izai. Poloivi ruku oko njenih ramena povede je do ulaza uroditeljsku kuu.Eva se osjeala nekako sveano. Poe se znatieljno ogledavati. Koraala je tiho i plaljivo.Otac joj je govorio mile rijei. Ipak se plaila posluge u otmjenim livrejama. Iznenada se opetpretvorila u plaljivu djevojku iz malog gradia. Zbunila ju je ta gospodska okolina.Prije nego je shvatila to se dogaa, pred njom je zastala domaica, gospoa MarijanaWedekind. U ruci je drala srebrni svijenjak i zamolila je da krene za njom.Gospodin Woltersheim poljubi Evu u elo.- Poi s gospoom Wedekind! Odvest e te u tvoju sobu. Sigurno si umorna od putovanja pae dobro spavati. Veeras ionako nema nikoga kod kue, a Jutta vjerojatno ve davno spava.Sutra ujutro, kad se naspava, upoznat u te s tvojima. Treba li ti jo neto, zamoli za togospou Wedekind. Ona e ti nabaviti sve potrebno.Eva nijemo kimne. Najradije bi se uhvatila za oca i zamolila: Ne ostavljaj me samu! Alistidjela se.Hrabro je krenula za gospoom Wedekind uz stube, nakon to je ocu poeljela laku no ipoljubila ga. Prolazei kroz dvoranu, u kojoj su visjele slike njezinih predaka, najradije bipobjegla. Ti mukarci i ene djelovali su poput duhova davno izgubljenih vremena. Koraci su

se gubili na debelom sagu. Put do njezine sobeinio joj se beskrajno dug.Ova je kua vjerojatno bila tako velika da bi ovjek mogao zalutati u njoj.

Napokon je domaica zastala. Otvorila je vrata i upalila svjetlo. Eva oklijevajui ue iiznenadi se. Soba je bila tako velika da bi u nju mogao stati gotovo cijeli stan tetke Klaris-se.Teko je disala, ne znajui to bi inila ili rekla.Prestraeno se ogledavala po lijepoj, prijaznoj sobi. Tu je stajao uz jedan zid krevet s nebom.Zavjese bijahu razvuene. Na tom krevetu Eva ugleda kako neto lei, zagrnuto vunenimpokrivaem ispod kojeg je izvirivala debela, plava pletenica.Gospoa Wedekind, koja je dosad skrive-ki promatrala Evu, poe slijediti njezin pogled.Nasmije se i, odmahnuvi glavom, prie krevetu.- Nebesa! Gospoica Jutta spava na vaem krevetu. Kako je samo dola ovamo? - zapita

poluglasno.Eva se trgne zauvi to ime. Veslo uzvikne i prie krevetu. Iznenada se pojavi pospano Juttino


25/106

GIGA

25

lice.Brzo se razbudila i uspravila. Pokazala se velika, zgnjeena kita cvijea koju je grevitodrala u ruci.Bez rijei je neko vrijeme promatrala Evu koja se nagnula nad nju.- Jesi li ti Eva? - zapita napokon, brzo ustajui.

- Da, to sam ja, draga Jutto! Draga, draga Jutto!Suze navalie Evi na oi. A tad su se sestre zagrlile i poele toplo ljubiti.Jutte se ponovno oslobodi smijui se kroz suze.- A htjela sam te sveano doekati. Namjeravala sam ostati budna, ali sam ipak usnula.Pogledaj, legla sam u nonoj koulji na tvoj krevet. Svi su drugi otili. Netko ti je moraopoeljeti dobrodolicu. Pogledaj to siromano cvijee! Ubrala sam ga elei ti ga predati kaoprvi pozdrav. A ja stara pospanka legla sam na njega.Eva dohvati cvijee i pritisne ga na srce.- Radujem mu se. Tisuu ti puta hvala! To je tako divno od tebe.Jutta podigne pokriva i umota se'u njega. Eva je brzo gurne na krevet i dobro pokrije.- Jutto, ne smije se prehladiti. Hoe li neko vrijeme ostati kod mene?

Jutta joj radosno dopusti da se pobrine za nju.- Dakako da u ostati. Moramo se dobro upoznati. Hoe li neto pojesti? Naime, ja samogladnjela. Moja dobra Wedekindova, ne stojte ovdje kao okamenjeni. Donesite nam neto za

jelo. Neto fino! Ne budite bez srca.Gospoa Wedekind se nasmije i ode.- A sad sjedni do mene, Evo! Dakle, sad si ovdje! Prava srea da sam legla na tvoj krevetinae bih propustila tvoj dolazak. Kako bih se ljutila sama na sebe!Eva se poela osjeati kao kod kue. Toplo je promatrala Juttu. Ova je veselo priala, kao to

je bio njezin obiaj. Pritom je zapazila da Eva izgleda nemogue za prilike u Woltershe-imu.Ali osim te uasne haljine, Eva joj se sviala. Odlui da e je tititi. Znala je da je majka iSilvija nee odve ljubazno prihvatiti. A Eva nije djelovala tako kao da bi se mogla boriti.Dopustit e daje potiskuju, "ukoliko se ona ne zauzme za nju.Eva se Jutti ne bi mogla pokazati u boljem svjetlu nego na svoj dirljivi, pomalo bespomoannain. Jutta je titila sve to je bilo bespomono.Gospoa Wedekind je doista donijela svakojakih poslastica. Sestre su veselo jele i raz-govarale, nakon to se domaica povukla.Bile su jedna drugoj poput bia s drugog svijeta, a ipak su od prvog trenutka osjetile da e sezavoljeti. U toku razgovora, Jutta izjavi uhvativi Evu za ruku:- Evo, ne ljuti se na mene ako ponekad budem pomalo gruba. Zna, ponekad sam nesnosna.Tad govorim to ne mislim. Ali mislim da te nikada neu naljutiti. Silviju esto ljutim, jer nijedobra prema meni.

- A jau to uvijek biti i nikada ti ne

u nita zamjeriti - srda

no joj odgovori Eva.- To je lijepo od tebe. Ali nemoj prema svima u kui biti tako blaga. Izuzimajui oca i Fritza.

Prema njima budi mila koliko hoe. Fritz je sjajan ovjek. Majka je ponekad takoer posvedraga, ukoliko me Silvija nije ba tuila. Ali od Silvije se brani od samog poetka. uje li?Nemoj joj nita dopustiti, jer si inae gotova. Buni se ako ti eli zapovijedati. Ona uvijekpostupa s visine, jer je barunica Herrenfelde. Ba joj je to potrebno! Ne dopusti da te zavara.Evi postade teko oko srca. Prisjeti se svih tih novih ljudi i nepoznatih odnosa. to e svemorati nauiti da bi se mogla kretati u toj kui punoj sluinadi.Kako se mirno i sigurno Jutta ponaala ve za vrijeme ovog jela! Kako je spretno jela tost,kako vjeto upotrebljavala pribor za jelo. Na posluavniku je stajalo svata to Eva nijepoznavala.

- Evo, sad emo poi spavati. Sutra ujutro moramo ustati. - Srdano se oprostila od sestre.- Laku no, Evo! Moja soba lei odmah pokraj tvoje. Ako eli, ostavit u vrata izmeu soba


26/106

GIGA

26

otvorena.- Molim te, uini to! Nisam navikla na tako veliku sobu. Pomalo me plai.Jutta se nasmije.- Ovdje nema sablasti. Nai su preci vjerojatno bili vrlo mirni ljudi. Nikome ne pada napametda napusti svoj udoban grob i posjeti nas. Moda u se ja jednom kasnije pretvoriti u sablast.

Spavaj dobro i sanjaj slatko! Sutra ujutro u te probuditi. Uvest u te sveano u krug obitelji.Eva zagrli sestru jo jednom.- Laku no, Jutto! Hvala to si ostala budna i donijela mi cvijee1. Mnogo mi je lake okosrca.


27/106

GIGA

27

VEva je jo dugo leala budna. Potom je spavala vrsto i bez snova do rana jutra. Probudila seistom kad ju je Jutta toplo poljubila.- Dobro jutro, Evo! Bila si tako draesna dok si spavala. Poput anelka. Trebala bi vidjeti

Silviju ujutro u krevetu. Od silnih krema, viklera u kosi i poveza, ne vidi se nita osim vrkanosa i oiju. Uasno, kaem ti. U ovoj bijeloj nonoj koulji mnogo si draesnija nego u onojogavnoj crnoj haljini. Strana je!Eva se napola uspravi.- Ali posve je nova. Klipperova Julchen mi ju je skrojila po najnovijoj modi - primijeti iz-nenaeno.Jutta se glasno nasmije.- Klipperova Julchen morat e na sudnjem danu odgovarati zbog te lai. Ova njezinanajnovija moda stara je najmanje deset godina.Eva prestraeno pogleda zgodnu Juttinu jutarnju haljinu. Duboko uzdahne.- Da, sad bih to rekla i sama. Ali imam samo ovu crnu haljinu. Julchen mi je na brzinu

uspjela saiti samo nju.- Hvala bogu! I ovo je ve dovoljno uasno. Ali sada mora brzo ustati. Pomoi u ti. Inaeemo zakasniti i na drugi doruak.Eva pouri.- Zar ste prvi ve pojeli? - zapita prestraeno.- Prvi doruak uzima svaki za sebe. Otac i Fritz ustaju rano i najee popiju zajedno alicukave. Ponekad, kad se dosta rano probudim, pridruim im se i ja. Inae dorukujem sodgojiteljicom prije nastave. Mora znati da u jo do rujna imati uiteljicu. To je praviskandal! Postupaju sa mnom kao s malim djetetom. Majka i Silvija se pojavljuju tek pridrugom doruku. Tada se svi okupimo.I dok je tako priala, Eva se brzo odjenula. Jutta je oduevljeno promatrala Evinu pre-divnu

kosu.- Nebesa, kako divnu kosu ima! Silvija e zbog toga puknuti od zavisti. Sad si se spremilasve do haljine. Ovako mi se svia mnogo bolje. Ta glupa haljina kvari sve.Eva se zbunjeno nasmijei.- Zar je doista tako uasna?Jutta pogleda u njezino prestraeno lice, pa je pogladi.- Doista je grozna! Tu se nita ne moe. Ali to nee biti teko popraviti. Majka e ti nabavitinove haljine. Eto, uredila si se! A sad doi, vjerojatno ve svi sjede za stolom. Rekla sam ocuda u te dopratiti. Raduje se to smo se sino ve sprijateljile.I ona povue Evu za sobom. Eva se ne bi snala sama u toj prostranoj zgradi. Danas, podanjem svjetlu, dvorane i hodnici djelovali su posve drugaije nego sino, u svjetlu svijee.

Slike predaka kao da su se ljubaznije smijeile tom potomku Woltersheimovih, ija je majkabila glumica.Spustie se niz stube, prooe irokim predvorjem, a zatim nekim hodnikom. Napokon, Juttazastane ispred vrata od hrastovine.- Tako, Evo ubrzo e se nai pred sudom. Glavu gore, ispravi lea! Najvanija u ivotu jehrabrost.Eva ju je prestraeno zadrala, kad je htjela otvoriti vrata.- Samo trenutak, molim te! Uasno se plaim i srce mi lupa.- Kukavice, koga se to boji? Tu su samo otac, majka, Fritz i Silvija. Oh, ne! Ovdje je iSilvijin brati, Gotz Herrenfelde. Ponekad dolazi na doruak, kad je negdje u blizini.- Toliko stranih ljudi! - apne Eva problijedivi od straha.- Nisu to strani ljudi. Sve je to zapravo obitelj. Osim onog utvarnog momka koji postupa samnom kao da sam dojene. Za mene on predstavlja zrak. Ne obraaj panju na njega. To je


28/106

GIGA

28

najbolje. Ali, sad moramo ui! Budi razumna, nitko ti nee nita uiniti. To prepusti meni -govorila je Jutta i odluno-otvorila vrata. Eva je jo oklijevala, pa je povue za sobom u sobu.Bijae to lijepa, velika prostorija puna predivnog starinskog pokustva. Oko velikog stolasmjetenog u sredini sobe, sjedila je obitelj. Zbog Evina dolaska dorukovali su danas u sobi,iako je vrijeme bilo lijepo.

Svi pogledae prema mladoj djevojci. Stajala je pokraj Jutte sputenih oiju, uasno zbunjena.Osjeala je na sebi upitne poglede, pa vrsto stisne sestrinu ruku tako da se ova nije moglaodmaknuti od nje. Na trenutak zbunjeno podigne pogled. Sretne dva hladna i podrugljivamuka oka. Taj pogled prodre kroz Evu poput uboda noem. Najradije bi glasno zaplakala,tako ju je zabolio.Gospodin Woltersheim zapazi ljutito da su Silvija i njezina majka izmijenile podrugljivepoglede, a da i Fritz pomalo prestraeno promatra zbunjenu, nespretnu djevojku u loeskrojenoj crnoj haljini. Tamno rumenilo popne mu se u obraze. Juer mu Evin izgled nije ninajmanje smetao.Brzo je uao i priao joj. Poloivi ruku oko nje, dovede je do stola.- Evo, ovo je tvoja majka, a ovo tvoja sestra Silvija. Ovo je Fritz Woltersheim, tvoj brati. A

ovo je Gotz Herrenfelde, takoer lan obitelji. Sve su to roaci pa se ne mora plaiti - rekaojoj je ljubazno.Fritz je poskoio, nakon to se uspio sabrati, pa srdano prui Evi ruku.- Dobro dola, sestrino Evo! Nadam se da emo postati dobri prijatelji - rekao je ljubazno, jer

je alio ubogu djevojku.Eva ga brzo pogleda i porumeni. Nije mu odgovorila, ali mu je stisnula ruku, jer je osjeala da

joj eli dobro.Silvija je podignula obrve, zauvi taj pozdrav. Na nijemi nalog svoje majke poloi vrkeprstiju u Evinu ruku. Jutta bijesno pogleda njen hladan pozdrav.Gospoa Woltersheim je osjetila da i ona mora neto uiniti. S pomalo usiljenim smijekompovue Evu na stolicu pokraj sebe.- Dobro dola u svoju roditeljsku kuu, drago dijete! ao mi je to te ve sino nisam moglapozdraviti, ali kasno smo se vratili kui. Ti si ve odavno zaspala. Hajde, sjedni k nama!Eva nije znala da je zapravo trebala poljubiti ruku koju joj je maeha pruila. Samo ju jegrevito stisnula i prestraeno pogledala hladno lice otmjene gospoe. Mladi gospodin Gotzsamo se nijemo naklonio pred njom. Ali Eva to uope nije vidjela. Tek kad je sjela, po-elivi se uvui u miju rupu, jo je jednom podignula pogled. I opet je srela podrugljive,iznenaene oi Gotza Herrenfeldea. Sjeanje na taj pogled bijae jedino to je Evu uvijekpodsjealo na taj prvi doruak.Jutta je natoila Evi aj i poloila joj svakojake neobine jestvine na tanjur. Eva nije znala dali se pri jelu pristojno ponaa. Zbunjeno je pogledavala druge slijedei njihov primjer. Jutta se

trudila natjerati Evu da govori. Ali to joj je jedva uspijevalo. Tek kad joj je Fritz doao upomo, njih je troje poelo razgovarati. Eva je dakako sudjelovala u tom razgovoru samogovorei da ili ne.Silvija i Gotz izmijenie podrugljive poglede. Teka je mora leala nad tim drutvom, koje jeinae tako veselo razgovaralo.Gospoa Woltersheim je tekom mukom ponekad rekla Evi koju srdanu rije. Njezin musjedio je neraspoloen za stolom. Ljutio se to se Eva toliko plaila. Prije se tako ponaala iprema njemu. Sad je ipak znao da moe biti potpuno drugaija. Boljelo ga je to se takonespretno predstavila.Napokon je doruak zavrio. Jutta je odvela Evu elei joj pokazati kuu, staje i park. Zastala

je u predvorju.

- Samo trenutak, Evo! Rei u odgojiteljici da danas nee biti poduke. Majka je to dopustila,tebi u ast.


29/106

GIGA

29

Otrala je, a Eva je ostala stajati usred velikog predvorja. Ogledavala se odahnuvi kao da jeizbjegla veliku opasnost. Uto je ugledala Silviju i Gotza Herrenfeldea. Zajedno su izali izsobe i dolazili prema njoj. Prestraila se nasmrt i sakrila iza stupa. Samo da ne sretne ponovnopogled tih podrugljivih mukih oiju! Gotz i Silvija prolazili su tik mimo nje. ula je kakoGotz govori:

- Dobili ste runo pae kao poveanje obitelji.Silvija uzdahne.- Uasno - doista uasno!- Kakva zamisao tvog ouha da dovede tu provincijalku u svoju kuu. Trebao ju je najprijeposlati godinu dana u neki internat.Silvija slegne ramenima.Eva nije ula to je odgovorila. Stajala je kao uzeta i gledala za njima.Runo pae! To sam ja, pomisli tuno. Poeli da nikada vie ne sretne Gotza Herrenfeldea.Ovaj je u meuvremenu izaao sa Silvijom u vrt. Silvija mu je odgovorila:- Majka nije htjela dovesti Evu u kuu, ali otac je nije posluao. Nije shvatio da joj ovdje nijemjesto. ovjek e se morati stidjeti, ako je netko vidi. Ni seljakinja se ne bi mogla ponaati

nespretnije. Plaila sam se da e poeti jesti noem.Gotzovo lice nije odavalo to misli. Njegovo karakteristino lice s istaknutom bradom,visokim elom i dubokim, sivim oima odavalo je znaaj suprotan njegovu ponaanju. Nijevolio pokazivati svoje osjeaje, moda ba stoga to je bio vrlo ozbiljan. Gotz Herrenfeldenaao se u tekom poloaju, kad je nakon smrti Silvijina oca preuzeo imanje. Morao je uloitisve svoje snage da bi pobijedio nevolje. Herrenfelde bijae potpuno propalo imanje pa jedonosilo samo najnunije za ivot. Gotz se jo uvijek uporno pokuavao izvui iz propasti.Ali da bi mu uspijelo unaprijediti imanje, bio mu je potreban novac.Gospoa Woltersheim ga je ve dugo nagovarala da se bogato oeni. Gotz je osvojio vemnogo srca. Ali, na svoju nesreu, Gotz je usprkos svom podrugljivom ponaanju, bio vrloosjeajan ovjek. Nije elio zaprositi enu koja mu ne bi bila draga. Iako mu nije bilo tekoosvajati ene, ipak nije elio glumiti nepostojee osjeaje. U dui je bio poten i otmjen. Udrugim prilikama bio bi posve drugi ovjek. Ali ovako mu je smetalo njegovo siromatvo inemogunost da se uzdigne. Sam je sebi govorio da treba odbaciti svu osjeajnost i potraitibogatu enu, jer mu samo to moe pomoi. Napokon se odluio oeniti djevojkom koja eraspolagati potrebnim mirazom. Njegova tetka, Marija Herrenfelde, ivjela je u Berlinu.Pozvala ga je protekle zime i upoznala s nekoliko bogatih djevojaka iz dobrih obitelji. AliGotz bi uvijek pobjegao u posljednji trenutak. Neto bi ga zasmetalo tako da nije mogaoizgovoriti odluujue rijei.I gospoa Woltersheim traila je enu Got-zu. Ali dosad nije postigla uspjeh. Gotz je ipak bioodve osjeajan. I dok je u drutvu Silvije prolazio parkom, lice mu se sve vie mrailo. Crta

prkosa leala je oko njegovevrste brade. Silvija je tako

er razmiljala o neugodnimstvarima. Ljutila se to joj Fritz ni ne pokuava udvarati. Njih dvoje zabavljeni svojim mis-

lima nisu zapazili da ute. Napokon su sjeli na klupu na kojoj je Jutta saznala da ima jo jednusestru.Eva je u meuvremenu u Juttinoj pratnji prola kroz cijelu kuu, staje i vrt. Sve je topromatrala s velikim interesom. Pred njom se otvorio nepoznati svijet. U Juttinom drutvuponovno se ponaala veselo i nesputano, izraavajui svoje misli. Samo bi ponekad zautje-la,kao da neto oslukuje u sebi.- Ti si to runo pae - govorila je tada bolno samoj sebi.Sad su obje sestre brbljajui prolazile kroz park. Kako je ovdje bilo divno! Eva je dubokoudisala mirisni zrak. U to se pribliie klupi na kojoj su sjedili Silvija i Gotz, a da ih nisu

zapazile. Iznenada se naoe pred njima. Eva je problijedila i prestraeno pogledala umrano muko lice, u oi, koje dodue vie nisu gledale podrugljivo, ve samo vrlo mrano i


30/106

GIGA

30

prkosno. Prestraila se do dubine srca. I jo je neto proitala u tim oima. Neto poput boli ivrue srdbe. Eva je zadrhtala zbog tog pogleda, pomislivi da se nikada vie nee moidoista obradovati.- Nebesa, sjedite ovdje kao da ste kameni kipovi zau u to Juttin glas koji je vrati u sa-danjost.

Lice Gotza Herrenfeldea poprimi drugi izraz. Podrugljiv smijeak obigra oko njegovih usana.- Ne moe zamisliti da bi se ovjek dobrovoljno mogao odrei moi govora? - zapita jepomalo ironino.Jutta se odmah naljutila.- Govorim ono to mi se svia - odvrati pomalo drsko.- A mi utimo, kad nam je to drago - odvrati Gotz mirno.- Pa dobro, utite koliko hoete. Dobru zabavu! Doi, Evo, neemo smetati tim utai-ma.Povukla je Evu za sobom. Ova je tako prestraeno pogledala Gotza, da se on morao na-smijeiti pogledavi za njom.- Ovu malu treba aliti - izjavi poluglasno.- Misli Juttu? - zapita iznenaeno Silvija, koja uope nije obratila panju na Evu.

Gotz se nasmije.- Jutta je sjajna djevojka. Nee dopustiti da je netko podjarmi. Ali ona druga? Njezino je imeEva, zar ne? Treba joj se doista smilo-vati. Gleda te tako, kao to Crvenkapica gleda zloestogvuka. Moda jo vjeruje u te uasne prie. Izgleda ba tako.Eva i Jutta su brzo krenule dalje. Kad su se neto odmaknule, tako da ih nisu mogli uti, Evaplaljivo zapita:- Jutto, kako moe biti tako drska prema tom gospodinu?Jutta slegne remenima.- Ni on mene ne dira barunastim rukavicama. A danas se osobito ljutim na njega. Potajno sesa Silvijom podrugivao dok smo do-rukovali. Vidjela sam to.Eva vrsto stisne usne. Ponovno je ula rijei Gotza Herrenfeldea o runom paetu. Ali nijeto odala.- Nemoj se ljutiti na njega! U svakom sluaju ni za to na svijetu ne bih. se usudila biti takodrska prema njemu.Jutta je suutno pogleda.- Sirotice moja, tako si ustraena. Nemoj ni za Boga da to zapaze, jer e stradati.Neko su vrijeme utei hodale jedna uz drugu. Eva iznenada stidljivo zapita:- Doista sam se ponaala vrlo nespretno za vrijeme doruka, zar ne?Jutta je zagrli, nasmijei se i srdano poljubi.- Tvoje prvo pojavljivanje ba nije bilo sjajno. Ne bih ti eljela lagati. Ali kriv je samo tvojglupi strah. Sve e biti bolje, kad stekne barem malo hrabrosti.

Eva uzdahne.- Mislim da je svemu kriva haljina. Otkad si

Documents

Courths-Mahler, Hedwig - Kćerka iz prvog braka