Embed Size (px)
Citation preview
1
STRUČNO USAVRŠAVANJE NASTAVNIKA
ANDRAGOŠKI MODELI POUČAVANJA
Priručnik za rad s odraslim polaznicima Modul 1
Bolje je znati o svakoj stvari ponešto, nego o jednoj sve.
Blaise Pascal
2
Ovaj je priručnik nastao je kao rezultat rada radne skupine projekta CARDS 2004 Obrazovanje odraslih, i to komponente 5, ishoda 5. 4. i 5. 5., u kojoj su svoj doprinos dali vrsni stručnjaci andragozi (nastavnici, voditelji obrazovanja i ravnatelji ustanova u obrazovanju odraslih) pod vodstvom stručnjaka iz Europske unije. Projekt CARDS 2004 provodio se u sklopu Agencije za obrazovanje odraslih i trajao je 20 mjeseci, a završio je početkom svibnja 2009. godine.
Jedan od rezultata bio je i razvojni dokument - priručnik za nastavnike u obrazovanju odraslih, a ovaj je priručnik nastavak prethodnoga, upotpunjen brojnim vrijednim materijalima.
Priručnik sadržava teme osnovnog modula, a kako Agencija za obrazovanje odraslih u suradnji s trenerima namjerava razviti i održavati nove edukacijske radionice, ovaj će priručnik biti temelj i za navedeno.
Sve je materijale objedinio i pripremio gospodin Branko Dijanošić, a u njegovu koncipiranju svoje su velike priloge konačnoj verziji dali i ostali treneri: Ana Zelenović, Jasenka Denin, Nastja Petković, Sandra Žulj, Renata Kujundžić, Snježana Zbukvić Ožbolt, Lidija Vranar, Jadranka Krmpotić, Zdravko Tkalec, Milka Vojnić Vitasović, Danijela Čukušić, Josip Nakić Alfirević, Dražen Maksimović, Ljerka Herceg te Sanja Klubička.
U oblikovanju i uređivanju sudjelovali su i djelatnici Agencije za obrazovanje odraslih.
Nadamo se da će ovaj materijal biti iznimno koristan u vašem daljnjem radu te se svima najljepše zahvaljujemo na suradnji i razumijevanju.
3
Sadržaj
1. UVOD ................................................................................................................................... 6
2. PRIPREMA RADNOG MJESTA ...................................................................................... 7
3. SUSRET ................................................................................................................................ 8
4. METODE UPOZNAVANJA .............................................................................................. 9 4. 1. Intervju partnera ......................................................................................................................... 9
4. 2. Provođenje ankete ..................................................................................................................... 10
4. 3. „Znatiželjna Ljudmila“ - Igra s imenima ................................................................................. 11
4. 4. Podići zavjesu ............................................................................................................................ 12
4. 5. Izlazak na scenu ....................................................................................................................... 13
4. 6. Primjeri za probijanje leda... .................................................................................................... 14
5. OČEKIVANJA .................................................................................................................. 16 5. 1. Poticajni plakat ......................................................................................................................... 16
5. 2. Zapisivanje očekivanja .............................................................................................................. 17
5. 3. Tržište ideja ............................................................................................................................... 17
5. 4. Četiri ugla ................................................................................................................................. 18
6. OSNOVE UČENJA I POUČAVANJA ............................................................................ 20 6. 1. Učenje odraslih ......................................................................................................................... 20
6. 2. Karakteristike učenja odraslih .................................................................................................. 21
6. 3. Kratka povijest učenja odraslih ................................................................................................ 21 6.3.1. MALCOM S. KNOWLES (1973.) ............................................................................................... 22
6.3.2. ROBERT W. PIKE (1989.) .......................................................................................................... 22
6. 4. Deset važnih faktora .................................................................................................................. 22
6. 5. Pet osnovnih značajki učenja odraslih ...................................................................................... 23 6.5.1. Leadership = Vodstvo ................................................................................................................... 23
6.5.2. Experience = Iskustvo .................................................................................................................. 24
6.5.3. Appeal = Apel, priziv ................................................................................................................... 24
6.5.4. Respect = Poštovanje .................................................................................................................... 25
6.5.5. Novel Styles = Novi stilovi .......................................................................................................... 25
6. 6. Stilovi učenja ............................................................................................................................. 26 6.6.1. Kako nam pomažu naša osjetila – vizualno, auditivno, kinestetički ............................................ 26
6.6.2. Faktori koji utječu na kvalitetu učenja .......................................................................................... 29
6.6.3. 5 P faktora pamćenja .................................................................................................................... 29
6.6.4. VAK Upitnik za samoprocjenu stilova učenja ............................................................................. 30
4
6. 7. David Kolb – stilovi učenja ....................................................................................................... 35 6.7.1. Stilovi učenja ................................................................................................................................ 35
6.7.2. Aktivisti ........................................................................................................................................ 36
6.7.3. Mislioci (reflektori) ...................................................................................................................... 37
6.7.4. Teoretičari .................................................................................................................................... 38
6.7.5. Pragmatičari .................................................................................................................................. 39
7. POUČAVANJE .................................................................................................................. 41 7. 1. Poučavanje u svijetu koji se mijenja ......................................................................................... 41
7. 2. Racionalno znanje ..................................................................................................................... 42
7. 3. Empirijsko znanje ...................................................................................................................... 42
7. 4. Pragmatično znanje .................................................................................................................. 42
7. 5. Promjenjiva priroda poučavanja .............................................................................................. 43
8. MOTIVACIJA ................................................................................................................... 45 8. 1. Pitanje - što vi podrazumijevate pod motivacijom? .................................................................. 45
8. 2. Hijerarhija potreba (motiva) – Maslow .................................................................................... 46
8. 3. Faktori motivacije: .................................................................................................................... 48
8. 4. Kako povećati motivaciju? ........................................................................................................ 48
8. 5. Blokade motivacije .................................................................................................................... 49
8. 6. Što činiti za poboljšanje motivacije? ......................................................................................... 49
8. 7. Efikasni modeli motivacije ........................................................................................................ 49
8. 8. McCellandova teorija motivacije .............................................................................................. 50
8. 9. Test motivacije .......................................................................................................................... 51
8. 10. Postoje i druge teorije koje govore o motivaciji: .................................................................... 51
9. METODE I STRATEGIJE POUČAVANJA U OBRAZOVANJU ODRASLIH ....... 53 9. 1. Koje bi kriterije trebalo zadovoljavati dobro pripremljeno predavanje? ................................. 54
9. 2. Kako držati predavanje? ........................................................................................................... 55
9. 3. Debata ...................................................................................................................................... 55
9. 4. Grupna slagalica ....................................................................................................................... 56
9. 5. Igre raspodjele uloga i planske igre .......................................................................................... 58
9. 6. Projekt ....................................................................................................................................... 61
9. 7. Metode specijalizirane za nastavu političkog obrazovanja ....................................................... 63
9. 8. Prikaz metoda poučavanja s obzirom na karakteristike ............................................................ 64
9. 9. Metode poučavanja koje se mogu primijeniti s obzirom na cilj poučavanja ............................ 70
10. OSNOVE KOMUNIKACIJE .......................................................................................... 71 10. 1. Kako poboljšati komunikaciju ................................................................................................. 72
10.1.1 Aktivno slušanje .......................................................................................................................... 72
5
10.1.2. Principi aktivnog slušanja: .......................................................................................................... 73
10.1.3. Kako poboljšati vještinu slušanja?.............................................................................................. 73
10.1.4. Riječi i fraze koje bi trebalo koristiti najmanje jednom dnevno ................................................. 74
10. 2. Neverbalna komunikacija ........................................................................................................ 75
10. 3. Prepreke uspješnoj komunikaciji ............................................................................................. 77
10. 4. Koraci za upućivanje asertivne poruke ................................................................................... 78
10. 5. Četiri strane poruke ................................................................................................................ 79
11. PREZENTACIJA I PREZENTACIJSKE VJEŠTINE ................................................. 81 11. 1. Prezentiranje ........................................................................................................................... 81
11. 2. Odgovori na pitanja ................................................................................................................ 81
11. 3. Kako napraviti kvalitetnu prezentaciju i izbjeći pogreške ...................................................... 82
12. EVALUACIJA .................................................................................................................. 85 12. 1. Metode analize rezultata rada ................................................................................................. 85
12.1.1. Walk the Line (Šetnja po crti) .................................................................................................... 86
12.1.2. Muhomor .................................................................................................................................... 87
12.1.3. Zvijezda očekivanih doživljaja ................................................................................................... 88
12.1.4. «Sve je u mojim rukama!« .......................................................................................................... 89
12.1.5. Završni krug ............................................................................................................................... 89
12.1.6. „Oblaci i sunce „ ......................................................................................................................... 90
12.1.7. «Lutrija – plus - minus« ............................................................................................................. 91
13. Dodatak ............................................................................................................................. 92 13. 1. Obrazac izvješća ..................................................................................................................... 92
13. 2. Primjer ispunjenog obrasca za izvješća .................................................................................. 92
6
Uvod
1. UVOD
Priprema radnog mjesta
Susret
Metode uvođenja u nastavu
Svaki početak - prva predavanja na tečajevima za višu kvalifikaciju, proučavanje nove teme, poznanstvo s novim ljudima - uvijek ima i dobre i rizične trenutke. Predavač može osjećati strah da neće savladati neku temu ili grupu, ili da će osjećati neugodu, no opravdano se nada i da će dobiti novu motivaciju i da će se ponovno dokazati u svome poslu. Strah i nada i određuju klimu na početku seminara ili rada radne grupe. Sadržaj dolazi u drugi plan, a osjećaji su prvi, iako se nikad ne iskazuju otvoreno, nego razmišljanja o biti teme.
U toj situaciji zadatak je predavača stvoriti okvire koji će na početku usmjeriti polaznike i pomoći im naći svoje mjesto u grupi. Nakon toga slijedi stvaranje ozračja dobrodošlice i početak rada u grupi.
Osim toga, ti prvi kontakti, kada je pažnja polaznika mnogo veća nego kasnije, daju izvrsne razloge za stvaranje takve atmosfere koja je nužna u obrazovnom procesu temeljenom na uzajamnom odnosu.
7
Priprema radnog mjesta
2. PRIPREMA RADNOG MJESTA
Predavač mora doći na vrijeme u učionicu u kojoj će se održati predavanje. Mora biti dobro pripremljen, s osiguranom tehničkom potporom za obrazovni proces. Mora biti motiviran i prilagođen uvjetima rada. Potrebno je objasniti sljedeća pitanja:
Kakav je smještaj u učionici? Ima li dovoljno mjesta za kretanje po učionici? Ima li mjesta na zidovima za vješanje plakata i drugih zornih materijala?
Ima li dosta stolaca? Ako ih nema, mogu li se posuditi iz drugih prostorija? Mogu li se stolovi razmjestiti? Kakve su moguće varijante razmještanja namještaja?
Odgovorivši na ta pitanja, možete opremiti prostoriju za prvi susret s grupom kako vi želite. Nije isključeno da ćete morati unijeti kakve izmjene u planirana predavanja zato što se tehnički neki zadaci neće moći ostvariti.
Raspolažete li sa svim nužnim nastavnim sredstvima i pomagalima i jesu li ispravna?
To je potrebno provjeriti prije svakog predavanja jer se može pokazati da je potrebno, zbog manjka ili tehničke neispravnosti nekog pomagala, unijeti u planirani rad neke bitne promjene. Događalo se da je videorekorder neispravan, a vi ste planirali sve večernje nastavne sate gledati videokasete.
Sada je najpogodnije vrijeme za pregovore s administracijom (o odmoru za ručak, rasporedu rada, odobravanju napitaka, o večernjim zaštitnim mjerama, organizaciji slobodnog vremena, o mogućim posebnim željama polaznika u vezi s hranom, o samim polaznicima, njihovim posebnostima itd.).
Ako ste voditelj obrazovanja odraslih, morate imati sat ili dva vremena da jedanput detaljno prodiskutirate o prvom predavanju s onim nastavnicima koji surađuju u tom nastavnom procesu.
Na kraju, osim organizacijskih i tehničkih pitanja, moramo se pozabaviti i osobnim dobrim raspoloženjem. Svaka nova situacija i nova grupa za predavača su povezane s dobrim trenucima i s trenucima neuvjerljivosti. Ako ste se pripremili i postigli miran i uvjerljiv ton, vjerojatno ćete od samog početka pridonijeti dobrom raspoloženju polaznika.
8
Susret
3. SUSRET
Jednostavnim i skromnim pristupom moguće je postići to da se polaznici od prvog trenutka osjećaju ugodno, jer će vidjeti da ste im naklonjeni i da se mogu dobro snaći u novoj sredini.
Plakat ili pozdravni plakat, putokazi prema učionicama pomažu da se lakše dođe do cilja. „Konačno sam na svome cilju!“
Vrlo je ugodno biti dočekan i pozdravljen na samom ulazu. To je jako važno. Zatim se dobivaju ključevi učionice, upoznaje se s rasporedom prostorija i početkom predavanja. Voditelji obrazovanja odraslih mogu odmah ispuniti neke formalnosti, primjerice zapisati tko je prisutan, tako da i predavači odmah imaju potpunu sliku o sastavu grupe.
Skromno čašćenje po dolasku, nakon naporna puta, pomaže polaznicima brže predahnuti. To je dobra pozadina za prve neformalne razgovore s pojedinim polaznicima, što je mnogo ugodnije za predavača od situacije kada mora najprije stupiti u kontakt s cijelom grupom potpuno nepoznatih ljudi.
Ako se očekuje da će polaznici dolaziti u intervalima više od pola sata, predlaže se sljedeće. Neka prisutni polaznici na temelju dobivenih materijala (bojice, ljepilo, plakati, papir itd.) naprave male plakate s osnovnim podacima o sebi. Kasnije će, na zajedničkom druženju, uz pomoć tih plakata, predstaviti sebe, svoju radnu organizaciju i svoje interese. Ako je to u učionici moguće, bilo bi ih zgodno izvjesiti na zidovima i ostaviti tijekom cijelog seminara, kao „galeriju portreta“.
9
Metode upoznavanja
4. METODE UPOZNAVANJA
Prije početka rada s obrazovnom grupom korisno je primijeniti neke metode „prepoznavanja“. One pomažu uspostavljanju uzajamnih kontakata, tih prvih dodirnih točaka koje zatim na predavanjima i za vrijeme odmora omogućavaju stavljanje i produžavanje poznanstava. U trenutku „upoznavanja“ grupa se skuplja u punom sastavu, polaznici prvi put vide jedan drugoga. U početku je mnogo ugodnije razgovarati s cijelom grupom u mirnoj, neusiljenoj atmosferi nego, primjerice, poslije dvosatnog predavanja prijeći odmah na ozbiljniju temu. Moramo uzeti kao pravilo da bi svaki polaznik u fazi „upoznavanja“ trebao bar jedanput istupiti pred cijelom grupom. Time se postiže i daljnje aktivno sudjelovanje svih članova grupe u nastavnom procesu.
Da bi se seminar formirao u skladu s predodžbama i ciljevima polaznika, moramo znati njihove interese. Postavivši polaznicima pitanje o njihovim očekivanjima, dobit ćete ne samo nužnu informaciju, nego i stimulans za aktivno sudjelovanje u formiranju seminara te pomažete razumjeti vlastitu odgovornost za uspješnost nastave. Rasprava o programu, ako su polaznici za to zainteresirani, omogućava dogovor i izradu općih stavova za daljnji rad.
U fazi „upoznavanja“ mora se postaviti i niz pitanja u vezi sa sadržajem nastave. O čemu će biti riječi na seminaru (na tečaju dopunskog obrazovanja)? Što očekuju predavači od polaznika? Mogu li ja, učenik-polaznik, ići u korak s ostalima? Tko su ti ostali, ako se s njima već uspoređujem?
4. 1. Intervju partnera
Cilj: osigurati početak upoznavanja.
Dvojica polaznika najprije razgovaraju jedan s drugim. Za vrijeme predstavljanja partnera na sastanku ponajprije nastupaju pred cijelom grupom.
Grupe: parovi - zajednički sastanak.
Brojnost: do 24 sudionika.
Vrijeme: po 15 minuta svaki par, a po 2 minute za jedan nastup na zajedničkom sastanku.
Realizacija:
Polaznici se raspoređuju na rad u parovima pri čemu nisu jedan drugome poznati.
Tijekom intervjua (ili drugog tipa razgovora) doznaju jedan od drugoga ime, prezime, zanimanje, interes za teme seminara i ostale informacije koje traži ili predavač ili oni sami.
Na zajedničkom sastanku svaki polaznik kratko predstavlja svoga partnera.
10
Metode upoznavanja
Napomene:
Polaznicima se obično sviđa što se ne moraju odmah orijentirati na cijelu grupu.
U razgovoru s partnerom polaznici stječu sigurnost i kontakt medu partnerima će se lako uspostaviti i nastaviti kasnije.
Predstavljanje polaznika na zajedničkom sastanku služi kao dobar povod za njihov prvi nastup pred velikom grupom nepoznatih lica. To je metoda „lomljenja leda“ jer poslije intervjua polaznici lakše nastupaju pred velikim auditorijem i lakše prihvaćaju teme seminara.
U relativno brojnijim grupama upoznavanje se može otegnuti i postati zamornim. Preporučuje se, dajući polaznicima zadatak, ograničiti opseg njihovih nastupa (predstavljanja partnera) na tri rečenice. Pri tome nije važna potpuna informacija, nego je bit prije svega u tome da se postigne zainteresiranost svih ostalih i stvore polazne točke za daljnje druženje.
Varijante:
Polaznici se grupiraju po troje.
Umjesto općeg upoznavanja, predložiti polaznicima razgovor o temi predavanja (primjerice: Što me najviše zanima? Što nam je zajedničko? Imamo li zajedničke ciljeve na tom seminaru?). Svaki sudionik iznosi u zajedničkoj diskusiji jednu ključnu riječ o tim pitanjima.
4. 2. Provođenje ankete
Cilj: osobno upoznavanje, jasno iznošenje informacija.
Svatko se prvi put pred grupom kratko predstavlja. Informacija u anketama može ostati dostupna cijelo vrijeme održavanja seminara.
Grupe: individualni rad - zajednički rad (opći sastanak) do 25 polaznika.
Vrijeme: 5-10 minuta za individualni rad, po 3 minute za svako plenarno izvješće.
Materijali: od 3 do 5 anketa za svakog polaznika, flomasteri, čavlići, prazni zid ili stalak za vješanje anketa.
Realizacija:
Svaki polaznik dobiva komplet anketnih papira (najbolje u boji) i flomaster.
Svaka se anketa ispunjava po određenim pitanjima (prezime, ime, zanimanje, hobi itd.). Jedna anketa ostaje kao „džoker“ i na nju se upisuje individualna informacija po nahođenju polaznika.
Nakon 10 minuta (ako su svi završili) prvi polaznik pričvršćuje svoje ankete na zid ili na stalak čitajući glasno što je napisao.
Za njim to isto radi sljedeći polaznik i tako dalje.
11
Metode upoznavanja
Napomene:
Ispunjavajući ankete polaznici su ograničeni određenim pitanjima i vrlo se teško odlučuju govoriti o sebi opširno.
Postupno otkrivajući, odnosno izlažući na stalku svoje ankete, oni izazivaju kod svih ostalih polaznika raspoloženje očekivanja. To će biti napetije nego da svatko jednostavno govori o sebi. (Pravilo je da se pažnja auditorija u ovom slučaju zadržava samo kod prvih sedam polaznika.)
Ako je moguće, ankete ostaju na zidu ili na stalku cijelo vrijeme održavanja seminara. Na taj način svatko može dobiti informaciju ako ga zanima nečiji hobi, zanimanje itd.
Neki polaznici shvaćaju netaktičnim samostalni nastup pred grupom nepoznatih ljudi. Ovdje je potrebno pažljivo ispitivanje međusobnog odnosa i dobronamjernosti.
Varijante:
Ankete se ne ocjenjuju, nego se samo objese na zid. Zatim se svima prepušta na volju vrijeme za upoznavanje s „galerijom portreta“. Ta je metoda dobra tada kada polaznici dolaze na predavanja u velikim vremenskim razmacima pa se kod prve grupe polaznika odmah održavaju predavanja.
Informacija u obliku ključnih riječi dopunjuje se autoportretom svakog polaznika. To je od samog početka poziv za umjetničko izražavanje, što pokazuje da se ne mora biti velikim umjetnikom da bi se nešto reklo o sebi.
Predstavljanje polaznika može se dopuniti grupnom fotografijom snimljenom polaroidom.
Kao dopuna, u karakteristici polaznika mogu se predstaviti njihove ustanove, a jednako tako i njihovi interesi, želje, strahovi i tome slično, a što je vezano za dotični seminar.
4. 3. „Znatiželjna Ljudmila“ - Igra s imenima
Cilj: izgovoriti i čuti imena svih polaznika, a po mogućnosti ih odmah i upamtiti.
Grupa: svi polaznici (koji stoje u krugu).
Brojnost: neograničeno.
Vrijeme: 15-20 minuta.
Realizacija:
Prvi se polaznik predstavlja govoreći svoje ime i nekakav epitet-pridjev koji počinje s tim slovom kao i ime (npr.:“Ja sam - veseli Viktor.“).
Sljedeći polaznik ponavlja ono što je čuo, dakle ime s pridjevom, a zatim govori svoje ime („To je veseli Viktor, a ja sam privlačni Pavao“.).
Treći polaznik ponavlja oba imena s pridjevima koja je čuo, a zatim govori svoje, itd. u krug.
12
Metode upoznavanja
Ako je grupa prevelika (više od 25 ljudi), može se proći pola kruga, početi igru od početka, da se kod koga ne bi pojavio osjećaj nesposobnosti.
Napomene:
Ta metoda zaista sasvim lako pomaže zapamtiti imena.
Ako se polaznici na početku zbune ili posumnjaju u svoje pamćenje, korisno ih je ohrabriti i stimulirati. Ipak se do sada ta igra uvijek odvijala dobro, bez obzira na svojevrsnu sramežljivost koja se pojavila kod polaznika na početku igre.
Ako netko zaista osjeća teškoću, može se šapnuti zaboravljeno ime.
Varijante:
Igra se može otežati dodajući imenu s epitetom neke karakteristične pokrete ili geste koji su u skladu s dotičnom situacijom. Pokrete moraju također ponavljati svi igrači. Na taj način polaznici će imati tri mogućnosti zapamćivanja novih poznanika. Malo pokreta uvijek je korisno u igri.
Umjesto da pojedinačno ponavljaju imena s epitetima i pokretima, sve se to ponavlja u zboru. Svaki polaznik, kada na njega dođe red, ulazi u krug, predstavlja se i čini pokrete. Zatim se vraća na svoje mjesto, a svi ulaze u središte kruga i svi zajedno glasno ponavljaju njegovo ime s epitetom i pokretom. Pritom polaznik vidi kao u ogledalu kakav je dojam izazvao njegov „nastup“ na grupu.
4. 4. Podići zavjesu
Cilj: zadovoljstvo, raznolikost, pamćenje lica, interes.
Grupa: svi polaznici koji su podijeljeni u dvije grupe.
Brojnost: do 30 sudionika.
Vrijeme: 10-15 minuta.
Realizacija:
Polaznici se dijele u dvije grupe, stoje ili sjede jedan nasuprot drugom, ali ne za stolovima.
Između grupa nategnuta je platnena neprozirna zavjesa, primjerice plahta. Drže je dvojica stojeći na stolcima. Jedna grupa ne može vidjeti drugu.
Jedan čovjek iz svake grupe izlazi ispred zavjese.
Kada sa svake strane zavjese stoji po jedan polaznik držeći zavjesu, brzo je spuštaju.
Svaki od dvojice u središtu mora pokušati zapamtiti i reći glasno ime onoga koji stoji pred njim.
Onaj koji prvi izgovori ime drugog polaznika, uzima ga kao plijen u svoju grupu. Brojnost grupe cijelo se vrijeme mijenja.
13
Metode upoznavanja
Napomene:
Tijekom igre može na trenutak nastupiti potpuna tišina ili, obratno, može postati bučno i zaoriti se smijeh.
Pri općem veselju imena se teško pamte, ali igra se zbog toga ne odgađa.
4. 5. Izlazak na scenu
Cilj: osobno poznanstvo, upoznavanje s temom predavanja, predstavljanje informacija, pokret. Grupa: svi polaznici.
Brojnost: neograničeno; u tom broju, a i veća grupa,
Vrijeme: 15-30 minuta, ovisno o tijeku igre.
Materijali, uvjeti: dosta velika i slobodna prostorija, pripremljena pitanja prilagođena dotičnoj grupi.
Realizacija:
Cijela se grupa skuplja kod jednog zida u prostoriji.
Suprotni zid, kraj kojega nema nikoga, bit će „scena“.
Nastavnik navodeći primjere objašnjava ideju igre. Primjerice, možemo zamoliti sve koji imaju crnu obuću da izađu na scenu. Primjer se navodi samo radi objašnjavanja pravila, ali to se ne realizira.
Jedan način može biti da se glasno izgovaraju nadimci polaznika i tada oni izlaze na scenu. Kada svaki od njih vidi tko ima nadimak, a tko ne, svi se vraćaju sa scene i grupu.
Neki primjeri: Molim da izađu na scenu svi koji poznaju ovdje više od dva čovjeka, tko je već bio na ovakvom seminaru, tko je već izlagao o nekoj temi na takvom seminaru, tko je putujući na ovaj seminar proveo na putu više od dva sata.
Polaznici mogu također postavljati pitanja koja će im omogućiti doznati nešto o sudionicima seminara
U cjelini zadaje se ne manje od 8 i ne više od 15 obilježja.
Napomene:
Ta je metoda jako dobra kada je potrebno doznati više o polaznicima u grupi u cjelini (sastav grupe, o prošlosti polaznika), a nemamo mogućnosti slušati duga izlaganja.
Način igre za mnoge je neočekivan i često se stvara atmosfera dobronamjerne pažnje i otvorenosti, iskrenosti.
U početku se polaznici osjećaju nekako neuvjerljivo. Potrebno im je pomoći srdačnim riječima, stimulirati ih za igru, ali ne dopustiti da se stvori atmosfera kao u dječjem vrtiću.
14
Metode upoznavanja
Nedopustiva su pitanja čiji bi odgovori izazvali kod polaznika osjećaj osobne razgolićenosti. Cilj je ove metode probuditi zanimanje i otvorenost prema grupi, a uspoređivanje je ovdje neumjesno.
Varijante:
Mogu se postaviti i različita dopunska pitanja. (Primjerice, povezana s prethodnim pitanjem: Koja je bila tema vašeg izlaganja? Za koga ste izlagali? Na kakvom ste seminaru sudjelovali?).
Umjesto „scene“, mogu se koristiti uglovi prostorije (govoriti se može o uzrastu, radnom stažu itd.).
Ta se metoda lako pretvori u igru „četiri ugla“.
4. 6. Primjeri za probijanje leda...
PREDSTAVI SE
polaznici se sami predstavljaju u nekoliko rečenica uz navođenje razloga zašto su ovdje. Varijanta može biti da polaznici navedu gdje su čuli za održavanje edukacije, što im je pobudilo zanimanje – što ih je motiviralo za dolazak, mogu navesti svoju omiljenu emisiju koju gledaju na televiziji, omiljenu knjigu ili pak knjigu koju su pročitali u posljednjem razdoblju (izbor razdoblja po želji, mjesec, dva ili godina dana), svoje zanimanje, iz kojega grada dolaze ako ih je iz više gradova i sl. Svi ti podaci koje smo dobili o njima dobar su izvor za svakoga trenera u budućem radu.
PREDSTAVI KOLEGU
cijela se grupa podijeli u parove. Svatko u paru predstavlja se drugome, ponekad se može uključiti i zahtjev za nekom ciljanom informacijom, primjerice, najponosniji sam u svom životu na … Nakon 5 minuta, svatko u paru predstavlja onog drugog svim polaznicima. Važno je pokušati podijeliti grupu u parove koji se međusobno ne poznaju.
OPIS KARAKTERA
svatko od polaznika zapisuje na unaprijed pripremljene papiriće (stickere) dva pridjeva koji označavaju njegov karakter. Polaznici drže svoje papiriće kao bedževe. Zadatak je da svatko od polaznika pronađe osobu koja je napisala iste karakterne osobine (ili potpuno različite) i tada popriča s tom osobom otprilike 5 minuta da bi o njoj doznala podatke.
UČINIO/LA SAM NEŠTO ŠTO TI SIGURNO NISI
svaka se osoba kratko predstavi i na kraju mora reći nešto što je učinila za što pretpostavlja da nitko drugi nije učinio. Sljedeći koji se predstavlja mora reći nešto posve drugo (nema ponavljanja) što do tada nitko još nije rekao.
15
Metode upoznavanja
PRONALAŽENJE POLAZNIKA
svaki polaznik na karticu ispisuje tri izjave kao što su najmilija boja, hobi, posebno zanimanje, kako provodi praznike i sl. Trener pokupi kartice i podijeli svim polaznicima pazeći pritom da svatko dobije neku tuđu karticu. Polaznik mora pronaći osobu čiju karticu drži u ruci, a ta mu se osoba mora predstaviti. Najjednostavniji sistem je da polaznici pročitaju izjave na kartici i da se javi osoba koja ih je napisala.
POZNATA OSOBA
svaki polaznik napiše ime poznate osobe na papirić i prilijepi je na leđa nekom od polaznika. Osoba koja ima karticu na leđima DA-NE pitanjima nastoji od ostalih polaznika doznati o kojoj je osobi riječ. Umjesto poznatih osoba, mogu se koristiti i poznati gradovi, glavni gradovi i sl.
MOJE IME
polaznici se predstavljaju grupi i pokušaju objasniti što znaju o tome kako su dobili ime koje imaju. Ova tehnika može uključivati bilo ime, prezime ili pak nadimak osobe ako ga imaju i voljni su ga podijeliti s grupom.
KAKO SE OSJEĆAM?
polaznici pišu izjave kako se osjećaju prvi dan na treningu. Svi papirići se lijepe na flipchart. Nakon toga polaznici pišu svoje mišljenje kako se osjećate vi kao trener prvog dana. Te papiriće zalijepite u drugu kolonu na flipchart. Pokušajte naći paralelna mišljenja. Kratko komentirajte svoje osjećaje i to povežite s zajedničkom odgovornošću za uspjeh tečaja.
ŠTO NAM JE ZAJEDNIČKO?
ova se tehnika koristi u malim grupama od 4 do 6 polaznika. Grupa dobiva 5 minuta da na papir napiše sve stvari koje su im zajedničke, pritom upozorite polaznike da izbjegavaju izjavu poput «svi idemo na tečaj». Nakon isteka vremena od 10 minuta pitajte svaku grupu koliko su napisali zajedničkih stvari (brojčano), za dodatnu motivaciju neka pročitaju i najzanimljivije što se nalazi na listi.
I JA TAKOĐER
i ovo je tehnika koja najbolje uspijeva u malim grupama od 4 do 6 osoba. Svatko u grupi dobije po deset «novčića» (žetona, papirića). Prvi u grupi izjavi što je učinio (npr. skijao na vodi), ostali koji su učinili isto stavljaju «novčić» na sredinu stola. Sljedeći u grupi izjavi nešto drugo (npr. jeo sam žablje krakove), svi koji su također jeli krakove stavljaju «novčić» na sredinu stola. Izjave se ponavljaju tako dugo u krug dok svi ne potroše sve «novčiće».
Ovo su samo neki primjeri probijanja leda – svatko može kreirati varijantu predložaka ili pak potpuno novu tehniku za probijanje leda.
16
Metode upoznavanja
5. OČEKIVANJA
5. 1. Poticajni plakat
Cilj: Shvatiti svoj položaj i izgraditi osobni interes. Upoznati se s očekivanjima svojih polaznika. Usuglasiti se s njima.
Brojnost: neograničena.
Vrijeme: 30-45 minuta (10-15 minuta za individualni rad; 20 minuta za grupni rad).
Materijali: gotovi plakati, malo više flomastera.
Realizacija:
Na zidovima, na stolovima i na podu rasprostrti su plakati s nedovršenim frazama. Primjerice: „U ovoj temi najviše me zanima..,“; „Preksutra ću otputovati kući s osjećajem zadovoljstva, ako...“; „Ja ne bih htio osjetiti ovdje...“
Ako je moguće, neka se čuje tiha i umirujuća glazba.
Polaznicima se predlaže da nakon obilaska svih prostorija odmah promisle i dovrše započete izjave na plakatima.
Za petnaestak minuta grupa će se skupiti i pregledati plakate.
Izjave se čitaju glasno, a ako je potrebno postavljaju se preciznija pitanja. Polaznici sami dovršavaju svoje izjave ili ostaju anonimni.
Napomena:
Anonimnost pomaže izraziti ono što bi inače više voljeli prešutjeti. Ako je anonimnost potrebna, treba se pobrinuti da svi flomasteri budu iste boje, tako da se autor napisane izjave ne otkrije po boji.
Očekivanja i želje, iskazane u toj igri, treba uzeti u obzir pri planiranju nastave ili, jednostavno, odbaciti da nemaju utjecaj na seminar. Ako se polaznike pita za njihove interese, a onda se o tome više ne govori, polaznici se mogu osjećati kao ljudi koje se ne shvaća ozbiljno. Zato ako nemate mogućnosti u nastavi voditi računa o željama polaznika i njihovim interesima, nemojte ni postavljati takva pitanja.
Varijante:
Umjesto nedovršenih fraza, možemo dati simbole, skice, sheme.
Pri iscrpnom proučavanju moramo u početku dati polaznicima ankete s pitanjima u obliku nedovršenih izjava koje oni individualno ispunjavaju. Zatim, obilazeći prostoriju, svaki polaznik odlučuje što će od svojih odgovora staviti na plakate radi zajedničke diskusije, a što će ostati samo u anketi.
17
Očekivanja
5. 2. Zapisivanje očekivanja
Cilj: zapisati svoja očekivanja tako da se kasnije mogu usporediti nakon realizacije seminara.
Grupa: cijela grupa, individualni rad
Vrijeme: 15 minuta
Materijali: svaki polaznik dobije papir, koverta u koju će se očekivanja pohraniti do završetka seminara.
Realizacija:
Svaki polaznik na svom papiru piše što očekuje od seminara prema informacijama koje je dobio na početku. Ostavlja se mogućnost da se potpiše ili ne, ali na kraju će morati prepoznati rukopis da mi mogao usporediti što je bilo na početku i kako je završilo na kraju.
Svi papiri se skupljaju u kuvertu i zatvaraju te čuvaju do kraja seminara.
Varijanta:
Nakon što su polaznici napisali svoja očekivanja, mogu na flipchart napisati samo jednu tvrdnju koja se može odnositi na njihova očekivanja u atmosferi na seminaru, postignuću u novim znanjima i sl.
5. 3. Tržište ideja
Cilj: izraziti svoje želje i ideje. Sudjelovati u formiranju nastavnog programa.
Vrijeme: 30-90 minuta, ovisno o raznolikoj tematici, brojnosti grupe, intenzivnosti nastave.
Materijali: gotovi plakati, veći broj flomastera.
Realizacija:
U prostoriji se postavljaju gotovi plakati s naznačenim temama ili pitanjima koja će se obrađivati na seminaru.
Ako je moguće, neka se čuje tiha i umirujuća glazba.
Polaznicima se predlaže, pri obilasku svih prostorija, zapisati na plakate svoje ideje, pitanja i želje.
Za desetak minuta svaki će polaznik odabrati za sebe jednu temu i prići do tog plakata na kojem je ona naznačena. Na taj način broj polaznika u grupi mora biti približno jednak.
Svaka grupa razvrstava ideje i prijedloge s plakata i odlučuje što će se od toga uvrstiti u nastavni program seminara.
18
Očekivanja
Zatim se u općoj raspravi planira seminar, a svaka mala grupa izvještava o svojim rezultatima. Nakon toga raspravlja se o izmjenama nastavnog programa seminara.
Napomene:
Svaki sudionik aktivno sudjeluje u formiranju rada seminara.
Svaki sudionik predlaže svoje ideje o svim temama.
Svaki sudionik aktivno sudjeluje u prihvaćanju rješenja za jednu tematsku oblast.
Da bi se ova metoda mogla uspješno primijeniti, potrebno je dovoljno vremena za sadržajno planiranje seminara, a rješenja grupe mogla bi se realizirati tijekom seminara.
5. 4. Četiri ugla
Cilj: poznanstvo, preciziranje očekivanja, uvod u sadržajnu stranu rada.
Grupa: grupni rad.
Brojnost: neograničeno; u tom broju veće grupe.
Vrijeme: 15-60 minuta, što ovisi o zanimanju za igru.
Materijali: dovoljno prostrana i slobodna prostorija. Pripremljena pitanja, pogodna za raspravu u grupama i povezana s tematikom seminara; svako pitanje mora imati četiri moguća odgovora.
Realizacija:
Grupa stoji u sredini prostorije.
Predavač kratko objašnjava uvjete igre: četiri ugla prostorije odgovaraju četirima odgovorima na postavljena pitanja.
Postavlja se prvo pitanje i četiri moguća odgovora. Zašto sam ja ovdje? Ja sam ovdje zato što...
1. ugao: ... mi je ova tema potrebna u profesionalnom smislu;
2. ugao: ... želim se upoznati s kolegama koji rade na istim poslovima kao i ja;
3. ugao: ... mene je preporučilo rukovodstvo;
4. ugao: ... želim mnogo toga naučiti.
Svaki polaznik odlazi u onaj ugao gdje je odgovor koji najbolje odgovara njegovoj situaciji. Ako mu se čini da su dva odgovora prihvatljiva, mora odabrati samo jedan koji je po njegovu mišljenju točniji.
Nakon ovakvog početka, svi se ponovo sakupljaju u sredini prostorije.
Postavlja se sljedeće pitanje i četiri moguća odgovora. Neka pitanja: „Seminar će biti vrlo uspješan ako...“ „Pojam „obrazovanje odraslih“ za mene prije svega znači...“ „Najveća prednost kompjutora je u...“
19
Očekivanja
Napomene:
U početku je bolje postavljati opća pitanja. Poslije ih se može povezati s temom seminara kao probleme koje se može riješiti.
Ova je metoda dobra za prvi kontakt sa sadržajem nastavne građe kada još nije potrebno znati sve detalje.
Odgovarajući na postavljena pitanja, polaznici otkrivaju na taj način svoje kvalitete.
Varijante:
Predlažu se samo tri moguća odgovora, a četvrti se izuzima. Sudionici imaju manje slobode. Ako se netko nađe u tom četvrtom uglu, mora odgovarati na dopunska pitanja. U malim grupama tijekom 10 minuta raspravlja se o pitanjima koja su ih „dovela“ u ugao.
Najvažniji rezultati svih rasprava „u uglovima“ (obrazlaganje odgovora, preciziranje očekivanja) zapisuju se na karticama ili velikim listovima radi daljnje prezentacije na zajedničkom sastanku.
Sakupivši se u četvrtoj maloj, izuzetoj od drugih, grupi još se neko vrijeme ne razilaze i raspravljaju vrlo detaljno o svojim pitanjima.
20
Osnove učenja i poučavanja
6. OSNOVE UČENJA I POUČAVANJA
Cilj: usvojiti znanja iz područja učenja odraslih
Grupa: cijela grupa, rad u manjim grupama
Vrijeme: ukupno trajanje 90 minuta
Materijal: flipchart, flomasteri, LCD projektor pripremljena prezentacija
Realizacija:
Grupu podijeliti na manje podgrupe. Svaka podgrupa ima zadatak da na flipchart ispišu svoja znanja/razmišljanja što je učenje i ima li razlike u učenju kad se govori o redovnom školovanju i obrazovanju odraslih. Ako postoje, neka identificiraju 2-3 razlike. Za taj zadatak imaju 10 minuta.
Nakon toga slijedi klasična prezentacija o osnovama učenja odraslih. (PPT je dodatak priručniku.)
Nakon prezentacije – grupe uspoređuju i određuju razlike u onome što su oni napisali i onog što je potrebno znati o učenju odraslih.
Tekst koji nam može pomoći u realizaciji:
6. 1. Učenje odraslih
„Svaki dan starim učeći nešto novo.“ (Solon, oko 639.–559. pr. Kr.)
U današnje vrijeme sve se više odraslih odlučuje napraviti korak naprijed u karijeri ili u području profesionalnog usavršavanja. Predavači, treneri, edukatori i drugi koji rade s odraslima trebali bi stoga imati osnovne spoznaje o tome kako odrasli uče, kako raste njihova spoznaja i iskustvo te kako je moguće ostvariti željene ciljeve odraslih u smislu razvoja ljudskih potencijala. Postoje osnovne razlike između mladih koji se obrazuju i odraslih koji se profesionalno usavršavaju. Mladi uglavnom ovise o drugima u pogledu materijala za učenje i psihološke potpore, odnosno «upravljanja životom».
Drugim riječima, njih usmjeruju drugi, a odrasli se sami usmjeravaju. Odrasli ovise o sebi samima kada je riječ o «upravljanju životom». Djeca uglavnom (na)uče ono što im se kaže da trebaju naučiti, a odrasli najbolje uče kada vide potencijalni ishod/rezultat koji im može biti od osobne koristi. Mladi tek trebaju iskusiti život i imaju sposobnost brzog upijanja novog znanja. Odrasli su, s druge strane, iskusili život i uče sporije, iako uče uspješno. Budući da mladi imaju nedovoljno životnog iskustva, otvoreni su prema novim idejama i spremno će ih prihvatiti. Za razliku od njih, odrasli imaju vlastito iskustvo, mišljenje i spoznaju i mogu «odbaciti» nove informacije ako se ne uklapaju u njihovo iskustvo. Veća mentalna
21
Osnove učenja i poučavanja
fleksibilnost odlika je koju posjeduju mladi. Mladi uče jer su im rekli da će s diplomom u ruci imati bolju budućnosti, no odrasli očekuju da novo-naučeno bude trenutačno primjenjivo u njihovu životu. Vanjska (ekstrinzična) motivacija kao što su dobre ocjene i pohvale roditelja i profesora imaju utjecaja na mlade, a kod odraslih prevladava unutarnja (intrinzična) motivacija. Osjećaj postignuća, uspjeha, samovrednovanja i većeg samopoštovanja važni su odraslima.
6. 2. Karakteristike učenja odraslih
DJECA
ovise o tuđoj odluci što je važno za naučiti
očekuju da će im ono što nauče biti korisno u budućnosti
prihvaćaju informacije koje im se pokazuju vizualnim putem
imaju malo ili uopće nemaju iskustva prema kojim mogu izvoditi zaključke
nisu jednako obrazovani/upućeni izvori kao što je predavač.
ODRASLI
sami odlučuju što je važno za naučiti
očekuju da će im naučena znanja biti odmah korisna
imaju potrebu vrednovati informaciju na temelju svojih vjerovanja i vrijednosti
imaju znatno iskustvo prema kojim mogu izvoditi zaključke, mogu imati fiksirane poglede na nešto
imaju mogućnost iznositi jednako obrazovane/upućene izvore kao i predavač.
6. 3. Kratka povijest učenja odraslih
Što su stariji, ljudi preferiraju samovođeno učenje. Uloga predavača prije je uključivanje u ispitivanje, analizu i donošenje odluke s odraslim učenicima, nego prenošenje znanja.
Iskustva odraslih bogat su izvor za učenje. Aktivno sudjelovanje u planiranim aktivnostima trebaju biti srž metodologije za poučavanje odraslih (rasprave, rješavanje problema, analiza stečenih iskustava i njihova primjena u radu ili životnim situacijama).
Odrasli imaju potrebu za učenjem specifičnih stvari koje se odnose na život: brak, razvodi, roditeljstvo, zapošljavanje… Njihove potrebe i interesi polazne su točke koje služe kao smjernice za osmišljavanje aktivnosti.
Odrasli su „učenici“ koji su već stručni na nekim područjima i žele naučiti vještine i steći znanja koja mogu ODMAH primijeniti u svojoj životnoj situaciji.
22
Osnove učenja i poučavanja
6.3.1. MALCOM S. KNOWLES (1973.)
odrasli imaju stvorenu sliku o sebi i manje je vjerojatno da će olako prijeći preko neuspjeha
iskustvo – odrasli koji ne mogu svladati neku novu vještinu imat će o sebi loše mišljenje
spremnost – djeca su spremnija i sposobnija učiti i prihvaćati nove ideje
vrijeme – djeca se ne boje neuspjeha jer smatraju da će kasnije imati vremena učiti; mala je vjerojatnost da će se i odrasli tako osjećati.
6.3.2. ROBERT W. PIKE (1989.)
Smjernice za obučavatelje:
1. odrasli su djeca s velikim tijelima 2. ljudi se ne svađaju s vlastitim podacima 3. učenje je proporcionalno količini zabave 4. učenje nije nastupilo sve dok se ponašanje ne promijeni.
6. 4. Deset važnih faktora
Postoje 10 najčešćih i specifičnih faktora koji se odnose na odrasle koji sudjeluju u procesu cjeloživotnog učenja, a mogu pomoći predavačima/edukatorima i svima onima koji rade s odraslima u prilagođavanju načina rada i boljem razumijevanju odraslih:
1. Faktor motivacije – ako postoji razlog, svrha ili cilj zbog kojeg se sudjeluje u edukaciji (trening, seminar, itd.), tada će odrasla osoba biti motiviranija. U tom se slučaju predavač, trener, itd. više treba usmjeriti na metode i tehnike prenošenja sadržaja na učinkovit i zanimljiv način
5. Faktor kontrole – odrasli imaju urođenu potrebu za kontrolom nad životom. Oni trebaju biti samousmjereni i preuzeti odgovornost za same sebe. Oni žele imati aktivnu, a ne pasivnu ulogu u vlastitom profesionalnom usavršavanju. Iz toga razloga bilo bi poželjno uključiti ih u planiranje poslovnog usavršavanja/obrazovanja u sklopu tvrtke ili institucije.
6. Faktor iskustva – svjesno ili podsvjesno, odrasli povezuju novo učenje s onime što već znaju, što su spoznali, bilo životnim iskustvom ili putem obrazovanja. Oni procjenjuju nove informacije/ideje/znanja s obzirom na postojeće iskustvo.
7. Faktor različitosti – odrasli se međusobno razlikuju po životnom iskustvu i godinama. Ta različitost može oplemeniti procese obrazovanja upotrebom zajedničkih dijaloga i grupnih diskusija ili projekata. Edukatori stoga trebaju s jedne strane osigurati više vremena za povezivanje/networking među polaznicima edukacija, a s
23
Osnove učenja i poučavanja
druge pripremiti predavanja, treninge, itd. na načine koji odgovaraju svim stilovima učenja.
8. Faktor godina – brzina učenja opada s godinama, ali se dubina razumijevanja/učenja povećava. Cjeloživotnim učenjem odrasli osiguravaju fleksibilnost mozga prema novim informacijama i znanjima i veću mogućnost «upijanja» istih.
9. Faktor cilja – odrasli se obrazuju s ciljem i žele primijeniti naučeno što je moguće prije. Oni žele da im se informacije prezentiraju na organiziran, sistematiziran način s ključnim elementima koji su jasno definirani.
10. Faktor relevantnosti (važnosti) – odrasli žele poznavati razlog zbog kojeg nešto uče. To treba biti primjenjivo ili na profesionalni ili na osobni život. Stoga edukatori, pri definiranju ciljeva programa trebaju obratiti pažnju na to da su teorije i koncepti relevantni potrebama onih koji uče.
11. Faktor navika – odrasli često posjeduju navike koje su ponekad u suprotnosti od onoga što ih se želi podučiti. Tada se javlja otpor i smanjeni stupanj fleksibilnosti te je potrebno uložiti više vremena i uvjeravanja u ispravnost informacija koje se prezentiraju/podučavaju. U suprotnom odrasli se mogu osjetiti ugroženi i napadnuti u granicama njihovih sigurnosnih zona. Stoga odraslima treba dati do znanja da njihove ustaljene ideje i mišljenja imaju vrijednost i težinu.
12. Faktor promjena – dok neke odrasle motivira promjena, drugi joj se odupiru. Učenje obično zahtjeva promjenu stavova, uvjerenja, oblika ponašanja i načina djelovanja. Zato je važno odraslima objasniti svaki „zašto“ i „kako“ u procesu podučavanja novih informacija.
13. Faktor poštovanja – svi zaslužuju poštovanje – odrasli to očekuju i zahtijevaju. Poštovanje im se može iskazati na način da im se dopusti iskazati njihove ideje i mišljenja.
6. 5. Pet osnovnih značajki učenja odraslih
Leadership (vodstvo)
Experience (iskustvo)
Appeal (apel, priziv)
Respect (poštovanje)
Novel Styles (novi stilovi)
6.5.1. Leadership = Vodstvo
Odrasli imaju potrebu za samovođenim učenjem i preuzimaju ulogu vođe u njegovom ili njezinom učenju.
Neki pod utjecajem “školskih uvjeta” mogu postati ovisni o predavaču.
Poučavatelj može odrasloj osobi pomoći da poboljša svoje znanje i razvije nove vještine.
24
Osnove učenja i poučavanja
Prije samog predavanja treba skupiti informacije o sudionicima.
Važno je doznati što sudionici žele postići predavanjem, koje ciljeve žele ostvariti.
6.5.2. Experience = Iskustvo
Pohranjeno znanje s kojim pojedinac dolazi na predavanje.
Pojedinčevo aktivno sudjelovanje u događajima i aktivnostima na satu.
Robert F. Mager – „Što više znaš o sudionicima, možeš bolje organizirati predavanje prema njihovim potrebama.“
Svi dolaze sa nekakvim životnim iskustvom, neovisno o godinama.
Životno iskustvo svakog učenika je različito.
Životno iskustvo uključuje pogrešne predodžbe, sklonosti, predrasude i preferencije.
Iskustvo odraslih po kvaliteti znatno je drukčije od iskustva mladih:
− Malo mladih imalo je iskustvo biti radnik u punom radnom vremenu, iskustvo supružnika, roditelja, vođe organizacije itd.
− Za mlade iskustvo je nešto što im se sada događa, a odrasli se definiraju kroz stečeno iskustvo.
− Iskustvo odrasloga određuje tko ona ili on jesu. Ako to iskustvo nije respektirano i cijenjeno, ne mogu ga koristiti kao izvor za učenje.
Zadržavanje informacija u razdoblju od 3 dana:
− 10% onoga što pročitamo − 20% onoga što čujemo − 30% onoga što vidimo − 50% onoga što vidimo i čujemo − 70% onoga što kažemo − 90% onoga što kažemo i napravimo.
6.5.3. Appeal = Apel, priziv
Apel je moć privlačenja pozornosti i povećavanje interesa za učenjem.
Odrasli su motivirani za učenje kada imaju potrebu nešto znati.
Robert F. Mager (1992.) - njegova 2 pravila poučavanja:
− Pravilo #1 : Poučavanje je prikladno samo kada su ova dva uvjeta prisutna: − Mora postojati nešto što jedan ili više ljudi ne zna kako napraviti. − Moraju moći to napraviti. − Pravilo #2 : Ako već znaju kako, još vježbe neće im pomoći.
Učenje treba organizirati u okvirima situacija vezanih za život i/ili posao.
Nekad su odrasli tek malo zainteresirani ili motivirani→ bitan je pristup predavača.
25
Osnove učenja i poučavanja
5 načina kako uništiti motivaciju:
− Imaj malo osobnog kontakta s polaznicima. − Sudionike učini pasivnima. − Pretpostavi da će grupa shvatiti što govoriš; ne zamaraj se iznošenjem
primjera. − Uzbuni se na kritiku. − Učini da se osjećaju glupima ako postave neko pitanje.
6.5.4. Respect = Poštovanje
Predavač mora cijeniti polaznikovo iskustvo i stvoriti klimu koja znači poštovanje:
− Uzajamno poštovanje − Suradnja, a ne natjecanje − Podrška, a ne osuđivanje − Međusobno povjerenje − Zabava.
Ljudi su voljni učiti i surađivati ako ih se poštuje, a to se ostvaruje na nekoliko načina:
− Pokazivanjem poštovanja prema polaznikovu iskustvu i njegovoj individualnosti
− Pristojnim izražavanjem, tako se da nikoga ne uvrijedi − Treba biti otvoren za različita gledišta − Treba biti suosjećajan i to pokazati − Polaznike tretirati kao individue, a ne kao grupu sličnih ljudi − Treba podržati sve komentare − Treba ozbiljno shvatiti proces poučavanja jer je ono ozbiljno i važno.
6.5.5. Novel Styles = Novi stilovi
Većina ljudi preferira da ih se tretira kao osobe koje su jedinstvene i razlikuju se od drugih po nekim karakteristikama
Različiti ljudi preferiraju različite metode poučavanja
Odrasli polaznici bolje reagiraju kada im se novi sadržaji prezentiraju na nekoliko različitih načina
Odrasli ljudi osobe su s godinama iskustva i s mnoštvom informacija
Odrasli imaju čvrsto izgrađene vrijednosti, vjerovanja i mišljenja
Odrasli su ljudi čiji su se stil i tempo učenja promijenili
Odrasli povezuju nova znanja i informacije sa stečenim informacijama i iskustvima
26
Osnove učenja i poučavanja
Odrasli su osobe sa starijim tijelima
Odrasli imaju ponos
Odrasli imaju potrebu za samousmjeravanjem
Individualne razlike među ljudima rastu s godinama
Odrasli nastoje svoje učenje orijentirati prema nekom problemu
Odrasli su otporniji na promjene u učenju.
Pitanja:
− Na koji način ove karakteristike utječu na obrazovanje odraslih? − Kako nastava treba biti organizirana da zadovolji te kriterije? − Kakva je uloga predavača? Što se od njega očekuje?
6. 6. Stilovi učenja
6.6.1. Kako nam pomažu naša osjetila – vizualno, auditivno, kinestetički
Bolje razumijevanje među ljudima možemo povećati ako ustanovimo koji je primarni jezik njihovih osjetila. Većina je mješavina više osjetila, ali jedan prevladava. Ljudi obrađuju informacije na različite načine: vizualno, auditivno i kinestetički.
1. Odredite koji je vaš PRIMARNI JEZIK OSJETILA. 2. Odredite koji je primarni jezik osjetila ljudi s kojima komunicirate. 3. Koje promjene možete učiniti da biste mogli komunicirati s Vama nezgodnom
(nesimpatičnom) osobom.
Vizualna osoba može reći Auditivna osoba može reći Kinestetička osoba može reći
▫ Imam predstavu ▫ Vidim što hoćeš reći ▫ Moje viđenje toga
▫ Ovo mi zvuči dobro ▫ Čujem što govoriš ▫ Čuo/la sam već o tome ▫ Nismo na istoj valnoj
dužini
▫ Pokaži mi kako to učiniti ▫ To mogu podnijeti ▫ Uhvatio/la sam smisao
tvojih riječi ▫ Imaš težak zadatak
27
Osnove učenja i poučavanja
KARAKTERISTIKE VIZUALNOG TIPA Ako ste vizualni tip, preporučujemo vam da:
▫ više vole promatranje ili suradnju ▫ prije početka na zadacima lijepo uređuju prostor u
kojem rade i organiziraju svoje vrijeme ▫ vole čitati ▫ lakše zapamte ako je sadržaj prikazan različitim
simbolima, slikama ▫ teško skreću svoju pažnju sa sadržaja ▫ teže prate upute dane usmeno ▫ lijepo pišu ▫ lako pamte lica ▫ sve unaprijed planiraju ▫ po prirodi su tihi ▫ primijete detalje ▫ vole lijepe stvari i sami vole biti lijepo obučeni
▫ bilježite na predavanjima ▫ pogledate primjere koji
objašnjavaju neki sadržaj ▫ uz teške pojmove ili riječi
nacrtate simbole/slike koji vam »padnu na pamet«
▫ ako je moguće, pogledajte teme Vašeg učenja i na videosnimkama
▫ upotrebljavajte tabele, grafikone i ilustracije koje će vam pomoći kod razumijevanja sadržaja
▫ zapisujte upute za zadatke
KARAKTERISTIKE
AUDITIVNOG TIPA Ako ste auditivni tip, preporučujemo
vam, da:
▫ razgovaraju glasno sami sa sobom ▫ brzo možemo skrenuti njihovu pažnju ▫ imaju više problema s uputama u
pisanom obliku ▫ vole kad im neko čita ▫ lakše zapamte stvari po koracima ili po
određenom redu ▫ uživaju u muzici ▫ kad čitaju, šapuću i miču usnama ▫ buka im brzo skreće pažnju ▫ često pjevuše melodiju ili pjevaju ▫ puno se kreću u prirodi ▫ vole sve aktivnosti vezane za slušanje
▫ snimite sadržaj teme koju učite (i svoje ponavljanje)
▫ sjedite u prvom redu, pažljivo slušajte i pripremite što je moguće (više) upotrebljive bilješke
▫ uzmete nečije bilješke poslije predavanja ▫ ponovite upute za zadatke pred kolegama
ili zajedno s predavačem prije nego što napustite učionicu
▫ čitate glasno ▫ dijelite svoje misli i ideje u razgovoru s
drugima ▫ slušate muziku ▫ radi lakšeg pamćenja nove termine stavite
u rimu ▫ nove stvari sami sebi ponavljate na glas ▫ radite u manjim grupama
28
Osnove učenja i poučavanja
KARAKTERISTIKE
KINESTETIČKOG TIPA Ako ste kinestetički tip, preporučujemo
vam
▫ vole dobiti različite predmete za nagrade
▫ stalno su u pokretu ▫ vole dodirivati druge kad pričaju s
njima ▫ kad uče, daju sebi takt nogom ili rukom ▫ uživaju ako mogu izrađivati stvari ▫ čitanje nije njihov prioritet ▫ probleme rješavaju na praktičan način ▫ vole da probati nove stvari ▫ vole biti u prirodi zbog mogućnosti
kretanja ▫ oblače se udobno ▫ stalno nešto drže u rukama ▫ kad govore, dosta koriste ruke
▫ žvačite žvakaći gumu ▫ igrajte se „igre riječi“ ▫ pretipkajte i prepisujte bilješke s
predavanja ▫ krećite se u prostoru kad učite ▫ dišite polako i opustite se ▫ učestvujte u igrama „zamišljajte uloge“ ▫ sadržaj predavanja povežite sa svojim
osjećajima i iskustvom
29
Osnove učenja i poučavanja
6.6.2. Faktori koji utječu na kvalitetu učenja
6.6.3. 5 P faktora pamćenja
PRVO – prije pamtimo POČETAK nekog događaja ili prvi u seriji događaja
PONAVLJANJE – bez ponovnog ponavljanja i pregleda sjećanje znatno opada nakon 24h.
POSEBNOST - posebne, neobične stvari veoma dugo pamtimo.
POVEZANOST - ako informacije povezujemo mnemotehnikom ili analogijom, pamćenje će biti trajnije.
POSLJEDNJE - dulje ćemo pamtiti kraj nekog događaja ili posljednji u seriji događaja.
Sjećanje s vremenom opada do određene granice. Najbrže opada 20 minuta nakon učenja - 28% se zaboravi. Nakon 24 sata sjećamo se 25% gradiva.
Učenje
Prepoznavanje vlastitih potreba Iskustvo u
učenju
Poznavanje procesa učenja
Motiviranost
Stil učenja V A K
Vještine učenja
Facilitator (trener,
moderator)
Metode učenja
30
Osnove učenja i poučavanja
6.6.4. VAK Upitnik za samoprocjenu stilova učenja
Zaokružite ili označite ponuđeni odgovor koji najbolje opisuje Vaše uobičajeno ponašanje.
(Najbolje je završiti s ispunjavanjem upitnika prije no što pročitate priloženo objašnjenje.)
1. Kada radim s novom opremom, ja najčešće:
a) Prvo pročitam upute b) Poslušam objašnjenje nekoga tko se već koristio spomenutom opremom c) Odmah se krenem koristiti uređajem te usput saznajem kako radi
2. Kada trebam upute za put, obično:
a) Pogledam kartu b) Pitam za upute c) Služim se vlastitim instinktom i ponekad kompasom
3. Kada kuham novo jelo, obično:
a) Pratim pisani recept b) Nazovem prijatelja za objašnjenje c) Slijedim vlastiti instinkt i isprobavam
4. Ako nekoga pokušavam nečemu naučiti, ja:
a) Napišem mu pisane instrukcije b) Dam mu verbalno objašnjenje c) Prvo napravim demonstraciju, pa mu onda dam da sam pokuša
5. Često kažem:
a) Gledajte kako ja to radim b) Dajte da vam objasnim c) Pokušajte sami
Molimo, imajte na umu da ovo nije znanstveno potvrđeni instrument, nego instrument procjene preuzet s interneta, osmišljen kako bi upozorio, u širem smislu, na preferirani stil
učenja.
Više informacija o stilovima učenja, ličnostima i osobnom razvoju moguće je pronaći na www.businessballs.com.
31
Osnove učenja i poučavanja
6. U svoje slobodno vrijeme, često:
a) Idem u muzeje i galerije b) Slušam glazbu i razgovaram s prijateljima c) Bavim se sportom ili nešto radim sam
7. Kad kupujem odjeću, često:
a) Zamislim kako bi izgledala da ju obučem b) Konzultiram se s osobljem trgovine c) Probam odjeću koja me zanima
8. Kad biram kamo ću na odmor, obično:
a) Čitam brošure b) Poslušam preporuke prijatelja c) Zamislim kako bi mi bilo na nekom mjestu
9. Da kupujem novi auto, ja bih:
a) Čitao recenzije u novinama i časopisima b) S prijateljima porazgovarao o onome što tražim c) Otišao bih na test-vožnju i isprobao nekoliko različitih tipova
10. Kada učim neku novu vještinu, najugodnije se osjećam:
a) Kad promatram što nastavnik čini b) Kad s nastavnikom točno u razgovoru razjasnim što trebam činiti c) Probam sam i istodobno pokušavam shvatiti što točno trebam činiti
11. Kad biram jelo na meniju, ja:
a) Zamislim kako će hrana izgledati b) Sam sa sobom, u mislima, ili s partnerom raspravim o opcijama c) Zamislim kakav će okus hrana imati
12. Kad slušam neki bend uživo:
a) Promatram članove benda i osobe u publici b) Slušam tekstove i ritam c) Krećem se u ritmu glazbe
32
Osnove učenja i poučavanja
13. Kad se koncentriram:
a) Fokusiram se na riječi ili slike koje su preda mnom b) Raspravim o problemu i mogućim rješenjima sam sa sobom u mislima c) Krećem se, dodirujem stvari i zafrkavam se s olovkama
14. Namještaj odabirem na temelju:
a) Njegova izgleda i boje b) Opisa koji dobijem od prodavača c) Teksture i osjećaja na dodir
15. U mojem najranijem sjećanju:
a) Promatrao sam nekoga b) Netko mi se obratio c) Nešto sam radio
16. Kada sam napet:
a) Zamišljam najgore moguće scenarije b) U mislima sa sobom „raspravim” o stvarima koje me najviše opterećuju c) Ne mogu mirno sjediti, stalno se vrtim i šećem naokolo
17. Osjećam se osobito povezan s nekim ljudima zbog sljedećeg:
a) Kako izgledaju b) Što mi kažu c) Kako se zbog njih osjećam
18. Kad ponavljam za ispit, ja:
a) Pišem bilješke i radim dijagrame b) Sam sa sobom ili s drugima diskutiram o bilješkama c) Zamislim izvođenje pokreta ili pisanje formule
19. Kad nešto objašnjavam drugome, ja:
a) Pokažem im na što mislim b) Objašnjavam im na različite načine dok ne shvate c) Ohrabrujem ih da sami pokušaju i dok to rade, objašnjavam im svoju ideju
33
Osnove učenja i poučavanja
20. Stvarno volim:
a) Filmove, fotografiju, gledati umjetnost ili promatrati ljude b) Slušati glazbu, radio ili razgovarati s prijateljima c) Sudjelovati u sportskim aktivnostima, plesati ili jesti finu hranu i vino
21. Većinu slobodnog vremena provodim:
a) Gledajući televiziju b) Razgovarajući s prijateljima c) Izrađujući stvari ili baveći se nekom fizičkom aktivnošću
22. Pri prvom susretu s novom osobom:
a) Organiziram susret licem u lice b) Razgovaram s njima telefonom c) Pokušam organizirati susret uz neku dodatnu aktivnost ili obrok
23. Prvo primijetim način na koji ljudi:
a) Izgledaju i odijevaju se b) Zvuče i govore c) Stoje i kreću se
24. Ako sam ljutit, nastojim:
a) U mislima ponavljati što je to što me uzrujalo b) Podignuti glas i ljudima objasniti kako se osjećam c) Lupiti vratima i fizički iskazati ljutnju
25. Najlakše pamtim:
a) Lica b) Imena c) Stvari koje sam učinio
26. Mislim da je moguće prepoznati da netko laže, ako:
a) Vas izbjegava pogledati b) Glas im se promijeni c) Šalju mi neku smiješnu vibraciju
34
Osnove učenja i poučavanja
27. Kad sretnem starog prijatelja:
a) Kažem: “Sjajno te je vidjeti!” b) Kažem: “Sjajno je što smo se čuli!” c) Zagrlim ga ili se rukujemo
28. Najbolje pamtim stvari tako što:
a) Radim bilješke ili čuvam ispisane zapise b) Govorim ih na glas ili ključne riječi ponavljam u glavi c) Vježbam određenu aktivnost ili zamišljam da ju izvodim
29. Ako se moram žaliti na neispravnu robu, najugodnije mi je:
a) Napisati pismo b) Žaliti se putem telefona c) Odnijeti predmet u pitanju nazad u trgovinu ili poslati ga poštom
30. Često kažem:
a) Vidim što želiš reći b) Jasno mi je što želiš reći c) Znam kako se osjećaš
Sad zbrojite koliko odgovora A, B i C imate.
A = B = C =
Ako ste odabrali najviše odgovora A, vaš je stil učenja VIZUALNI.
Ako ste odabrali najviše odgovora B, vaš je stil učenja AUDITIVNI.
Ako ste odabrali najviše odgovora C, vaš je stil učenja KINESTETSKI.
U ponekim slučajevima, stil učenja može biti kombinacija dva ili tri stila. Ako mislite da je to slučaj i s Vama, pročitajte objašnjenja svih stilova za koje smatrate da se odnose na Vas.
Nakon što ste pronašli vlastiti stil, pročitajte objašnjenje koje se nalazi u nastavku i razmislite na koji Vam način može pomoći da pronađete način učenja i razvoja koji najbolje odgovaraju Vašim preferencijama.
VAK Objašnjenja stilova učenja
35
Osnove učenja i poučavanja
VAK model stilova učenja podrazumijeva da je većinu osoba moguće podijeliti u jednu od tri skupine prema preferiranom stilu učenja. Ova tri stila su sljedeća (i pritom ne postoji pravi ili krivi stil):
Osobe s VIZUALNIM stilom učenja preferiraju vidljive stvari, uključujući slike, dijagrame, demonstracije, radne materijale, filmove, flipchartove itd. Često se koriste frazama poput „pokaži mi“, „pogledajmo“ i sposobni su obaviti novi zadatak nakon čitanja uputa, ili nakon što su nekog drugog promatrali kako obavlja istu aktivnosti. Također, sposobni su obaviti zadatak na temelju pisanih uputa.
Osobe s AUDITIVNIM stilom učenja preferiraju slušanje kao način prijenosa informacija: govorenu riječ, vlastitu ili tuđu, zvukove i šumove. Često koriste fraze poput „reci mi” ili „razgovarajmo o tome”, a najbolje će obaviti nov zadatak nakon što su čuli instrukcije stručnjaka. Rado primaju i upute telefonskim putem te mogu zapamtiti sve riječi pjesama koje čuju.
Osobe s KINESTETSKIM stilom učenja preferiraju fizičko iskustvo - dodir, držanje, djelovanje, praktično iskustvo. Često koriste fraze poput „daj da pokušam” i „kako se osjećaš?”, a najbolje će obaviti novi zadatak kroz isprobavanje i usputno učenje. Vole eksperimentirati, biti na djelu i nikad najprije ne čitaju upute.
Uobičajeno je da osoba ima jedan preferirani stil učenja, no on je kombinacija sva tri. Neki imaju vrlo jaku preferenciju, a drugi imaju kombinaciju od dva ili čak tri stila.
Kada znate koji je Vaš preferirani stil učenja, razumjet ćete i način učenja koji Vam najbolje odgovara. Ovo Vam omogućuje da odaberete način učenja koji je najbolji za Vas.
Ne postoji pravi ili krivi stil učenja. Ključna je poruka da postoje tipovi učenja koji su najbolji za Vaš stil učenja.
6. 7. David Kolb – stilovi učenja
U ovom tekstu prikazane su temeljne informacije o stilovima učenja - aktivisti, mislioci (reflektori), teoretičari i pragmatičari, s posebnim naglaskom na vezu stilova učenja i nastavnih metoda koje je razvio David Kolb.
6.7.1. Stilovi učenja
Nije rijedak slučaj da se nastavnici usredotoče na svoju ulogu u nastavi i ne vode dovoljno računa o tome u kojoj su mjeri studenti sposobni aktivno slušati, bilježiti, pisati pismene radove, analizirati i revidirati svoja postignuća. U tome se kontekstu posebno zanemaruje činjenica da pojedine aktivnosti u nastavi ne odgovaraju svim studentima te da se razlike u postignuću dijelom mogu pripisati i neadekvatnoj primjeni nastavnih metoda. I danas je još evidentan pristup prema kojemu se učenici smatraju «praznim posudama» koje se «pune» nastavnim sadržajima, ne vodeći računa o metodi koja se koristi.
Ipak, evidentno je da se studenti razlikuju ne samo u sposobnostima i motivaciji za učenje, nego i u svojim stilovima učenja.
36
Osnove učenja i poučavanja
Razmislite!
Je li vam se kada dogodilo da ste istu nastavnu situaciju vi i vaš kolega/kolegica ocijenili sasvim različito? Primjerice, ono što se vama dopalo i bilo izrazito zanimljivo, iz čega ste mnogo naučili, za nekog drugog bilo je pravo mučenje i gubitak vremena. Kako možete objasniti te razlike?
Termin stilovi učenja koristi se kao opis stavova i ponašanja koja određuju naše preferencije u učenju. Većina ljudi nije svjesna koji im stil učenja odgovara, iako imaju ideju o tome da iz nekih aktivnosti i situacija uče uspješnije nego iz drugih. Iako postoji niz različitih viđenja stilova učenja, ovdje će se prikazati pristup stilovima učenja na temelju istraživanja Davida Kolba o ciklusu iskustvenog učenja, u skladu s krugom iskustvenog učenja identificirana su četiri stila učenja: aktivisti, mislioci (reflektori), teoretičari i pragmatičari.
Pitanja:
Zašto je nastavnicima važna spoznaja o različitim stilovima učenja?
Može li – i kako - nastavnikov stil učenja utjecati na način njegove pripreme i izvođenja nastave?
6.7.2. Aktivisti
Aktivisti vole uzeti stvari u svoje ruke. Entuzijastični su i prihvaćaju nove izazove i nova iskustva. Manje ih zanima što se dogodilo u prošlosti ili sagledavanje stvari iz širega konteksta. Primarno ih zanima ono što se događa sad i ovdje. Vole iznova pokušavati, provjeravati različite stvari i sudjelovati. Vole biti u središtu pozornosti.
Ukratko, aktivisti vole:
„misliti u hodu“;
učiti u kraćim intervalima;
mnogo ponuđenih varijanti;
imati priliku da započnu neku aktivnost;
sudjelovati i zabavljati se.
Aktivisti uspješno uče kroz aktivnosti koje:
▫ nude nova iskustva/probleme/prilike od kojih se može učiti;
▫ su kratke, „ovdje i sada“ i koje zaokupljaju pozornost;
Aktivisti teže uče kroz aktivnosti koje:
▫ zahtijevaju zauzimanje pasivne uloge, npr. slušanje predavanja, monologa, objašnjenja, izjava kako bi se stvari trebale raditi, čitanje, gledanje;
37
Osnove učenja i poučavanja
▫ uključuju uzbuđenje/dramu/krizu; ▫ su raznovrsne i u kojima se stvari neprestano
mijenjaju; ▫ pružaju priliku da onaj koji uči bude u
središtu pozornosti; ▫ uključuju smišljanje ideja; ▫ uključuju teške/zahtjevne zadatke koje
student/studentica mora sam/a riješiti; ▫ uključuju grupni rad; ▫ dopuštaju isprobavanje.
▫ zahtijevaju samostalan rad, odnosno samostalno čitanje, pisanje ili promišljanje;
▫ uključuju ponavljanje iste ili vrlo slične aktivnosti bez prekida, primjerice prilikom vježbanja;
▫ daju vrlo precizne upute s vrlo malom mogućnošću izmjene;
▫ traže temeljitost, brigu o detaljima, završavanje započetog.
Za aktiviste bit će važni odgovori na sljedeća pitanja:
Hoću li moći naučiti nešto novo, odnosno nešto što nisam prije znao/la ili nisam prije mogao/la naučiti?
Hoće li mi biti dostupno mnogo različitih aktivnosti? (Ne želim sjediti i slušati predavanje više od jednog sata bez prekida!)
Hoće li biti u redu pokušati/opustiti se/griješiti?
Hoću li naići na teške probleme i izazove?
Hoću li upoznati druge ljude slične meni za druženje/zabavu?
Hoće li biti mnogo posla/mnogo prilika za sudjelovanje?
6.7.3. Mislioci (reflektori)
Mislioci vole detaljno razmišljati prije djelovanja. Dobro slušaju i ne vole biti u središtu pozornosti. Prihvatit će aktivnost kao što je čitanje i mogućnost ponavljanja onoga što su naučili.
Drugim riječima, mislioci vole:
promisliti prije nego nešto učine;
temeljitu pripremu;
istraživati i procjenjivati;
donositi odluke kada to njima odgovara;
slušati i promatrati.
38
Osnove učenja i poučavanja
Mislioci uspješno uče kroz aktivnosti koje:
▫ dopuštaju ili potiču na gledanje (razmišljanje, premišljanje);
▫ dopuštaju stajanje po strani i slušanje (promatranje);
▫ omogućuju promišljanje prije donošenja odluke, dovoljno vremena za pripremu;
▫ uključuju pomno istraživanje (npr. zadaci poput istraži, prikupi informacije, ustanovi);
▫ omogućuju razmišljanje o tome što se dogodilo, o čemu se poučavalo;
▫ traže pomno obrađene analize i izvješća; ▫ omogućuju autonomno odlučivanje bez
pritisaka i strogo definiranih rokova.
Mislioci teže uče kroz aktivnosti koje:
▫ „tjeraju“ u središte pozornosti (npr. igranje uloga);
▫ uključuju u situacije koje zahtijevaju djelovanje bez planiranja;
▫ uvedu novu situaciju bez upozorenja (npr. situacija u kojoj je potrebno odmah reagirati, smisliti neku ideju);
▫ ne daju dovoljno informacija na kojima bi se zasnovao zaključak;
▫ daju fiksne upute kako bi se nešto trebalo raditi;
▫ zamaraju vremenskim ograničenjima i požuruju od jedne aktivnosti u drugu;
▫ ne daju dovoljno vremena da se temeljito obradi zadatak.
Misliocima će biti važno znati:
Hoće li imati dovoljno vremena za razmišljanje, prilagodbu i pripremu?
Hoće li biti dovoljno prilika/mogućnosti za prikupljanje relevantnih informacija?
Hoće li biti prilika za slušanje mišljenja drugih ljudi?
Hoće li imati dovoljno vremena za pripremu?
Hoće li biti dovoljno korisnih prilika za gledanje kako to drugi ljudi rade?
6.7.4. Teoretičari
Teoretičari vole vidjeti kako se stvari slažu u cjelini. Logični su i objektivni, „sistemski“ ljudi koji preferiraju posljedičan pristup problemima. Analitičari su, veliku pažnju pridaju detaljima i često su perfekcionisti.
Teoretičari vole:
koncepte i modele;
vidjeti cjelinu;
osjećati intelektualni izazov;
strukturu i jasne ciljeve;
logičnu prezentaciju ideja.
39
Osnove učenja i poučavanja
Teoretičari uspješno uče kroz aktivnosti koje:
▫ uključuju vrijeme za istraživanje veza i međusobnih odnosa između ideja, događaja i situacija;
▫ omogućuju preispitivanje načela na kojima se zasniva sadržaj o kojemu se govori;
▫ omogućuju intelektualni razvoj kroz analize složenih situacija, postavljanje pitanja;
▫ prikazuju strukturiranu situaciju s jasnom namjenom;
▫ uključuju slušanje ili čitanje o idejama i konceptima koji naglašavaju racionalnost ili logiku i utemeljena su;
▫ nude zanimljive ideje i koncepte, iako možda nisu od iznimne trenutačne važnosti;
▫ očekuju razumijevanje i sudjelovanje u složenim situacijama.
Teoretičari teže uče kroz aktivnosti koje:
▫ pretpostavljaju snalaženje u neočekivanim situacijama bez dovoljno informacija ili neke očite svrhe;
▫ uključuju sudjelovanje u situacijama u kojima je naglasak na emocijama i osjećajima;
▫ uključuju aktivnosti koje nisu jasno strukturirane;
▫ traže djelovanje ili odlučivanje bez adekvatnih smjernica;
▫ uključuju dodir s nizom alternativnih ili kontradiktornih tehnika/metoda;
▫ dovode učenika u sumnju da je sadržaj metodološki razborit, (primjerice, gdje upitnici nisu provjereni, gdje nema statističkih podataka koji potkrepljuju argumente);
▫ odaju dojam banalnosti i služe kao trik.
Teoretičari će se, kada razmišljaju o uključivanju u neke obrazovne aktivnosti, često pitati:
Hoće li biti dovoljno prilika za postavljanje pitanja?
Hoće li ciljevi biti jasno definirani te hoće li postojati plan/struktura za postizanje tih ciljeva?
Hoću li naići na složene ideje i koncepte koji će mi predstavljati intelektualni izazov?
Hoće li korišteni pristupi i istraženi koncepti biti „ugledni“, odnosno razboriti i provjereni?
Hoće li mi ovo iskustvo pružiti priliku za razvijanje općeg pogleda ili modela?
6.7.5. Pragmatičari
Pragmatičari vole vidjeti kako stvari funkcioniraju u praksi. Vole eksperimentirati s novim idejama. Praktični su, čvrsto stoje na zemlji i vole rješavati probleme. Zahvalni su kad im se pruži prilika da iskoriste ono što su naučili.
Dakle, pragmatičari vole:
vidjeti važnost svojega rada;
dobiti praktičnu prednost od učenja;
imati vjerodostojne uzore;
dobiti uvid u provjerene tehnike;
upoznati stvarne aktivnosti.
40
Osnove učenja i poučavanja
Pragmatičari uspješno uče kroz aktivnosti u kojima: ▫ postoji jasna veza između sadržaja i
aktualnog problema ili prilike za rad; ▫ demonstriraju tehnike s jasnom
praktičnom prednosti; ▫ postoji prilika za isprobavanje i vježbanje
s osobom koja je uspješna u korištenju tih tehnika i može ih lako izvesti;
▫ postoji mogućnost za učenje gledajući demonstraciju nekoga tko je u tome uspješan;
▫ se daje neposredna prilika za primjenu naučenoga;
▫ postoji mogućnost koncentriranja na praktične probleme, npr. osmišljavajući akcijski plan s jasnim ishodom.
Pragmatičari teže uče kroz aktivnosti u kojima: ▫ učenje nema neposrednu važnost,
praktičnu svrhu ili je učenik ne može prepoznati:
▫ nastavnik ne odaje povjerenje da može primijeniti u praksi ono o čemu govori, primjerice govori samo o teorijama i općim principima;
▫ nema jasnih smjernica kako što učiniti; ▫ odaje se dojam da se ljudi vrte u krug i da
ništa ne postižu dovoljno brzo; ▫ osjeća se postojanje zapreka za primjenu
onoga o čemu se uči; ▫ ne postoji dovoljno poticaja u aktivnosti
učenja.
Ključna pitanja koja zanimaju pragmatičare bit će:
Hoće li biti dovoljno prilika za vježbanje i eksperimentiranje?
Hoće li biti dovoljno praktičnih savjeta i tehnika?
Hoćemo li se baviti pravim problemima i hoće li to rezultirati akcijskim planovima za njihovo rješavanje?
Hoćemo li imati priliku raditi sa stručnjacima koji znaju kako/mogu to sami učiniti?
Hoće li ovo zaista poboljšati moju efikasnost?
Upravo kao što pojedinci preferiraju određeni stil učenja, tako su pojedine aktivnosti učenja (nastavne metode) prilagođene različitim stilovima učenja. Vjerojatnije je da će učenje biti uspješnije u slučajevima gdje nastavna metoda «pogađa» stil učenja. Nije vjerojatno da će u uobičajenoj nastavnoj situaciji nastavnik poznavati stilove učenja grupe s kojom radi, ali s velikom sigurnošću može pretpostaviti da pred sobom ima grupu čine su preferencije za učenje (stilovi učenja) – različiti. Prema tome, samo će raznolike aktivnosti u nastavi osigurati uspjeh jer na taj će način svačiji stil učenja biti «pogođen».
No ovo ni u kom slučaju ne znači da je cilj dobrog poučavanja prilagodba različitim stilovima učenja (primjerice, ideja da ako imamo grupu ljudi koji su uglavnom pragmatičari, tada trebamo organizirati aktivnosti koje odgovaraju samo takvom stilu učenja), već je važno i razvijati kod polaznika sposobnost učenja alternativnim stilom. Drugim riječima, valja poći od pretpostavke da će, primjerice, izraziti pragmatičari imati najbolja postignuća (rezultate učenja) u aktivnostima koja odgovaraju njihovom stilu učenja, ali da je uloga nastavnika i poboljšati postignuća u učenju metodom koja toj osobi manje odgovara (drugim riječima, osnažiti, primjerice, komponentu teoretičara). Dakako, korištenje različitih nastavnih metoda čine posao poučavanja stimulativnijim i za učenika i za nastavnika: jednoličnost, pa čak i ako je «dobra» - umara!
41
Poučavanje
7. POUČAVANJE
Cilj: usvojiti znanja iz poučavanja, uočiti razliku između učenja i poučavanja, razvijati vještinu poučavanja usmjerenu prema polazniku, razumjeti kako nastavnici moraju odgovoriti na potrebe polaznika
Grupa: cijela grupa, rad u malim skupinama.
Vrijeme: 1 sat.
Materijali: flipchart, flomasteri, prezentacija, tekstovi za samostalan rad polaznika.
Realizacija:
rasprava o poučavanju, koje su glavne karakteristike poučavanja tradicionalnim načinom, koje se tehnike primjenjuju u poučavanju u netradicionalnim strategijama, kako se poučavanje mijenja u svijetu u kojem živimo i s obzirom na potrebu cjeloživotnog učenja.
Tekst koji nam može pomoći:
7. 1. Poučavanje u svijetu koji se mijenja
Poučavanje u svijetu koji se mijenja mora se promatrati s drugačijeg svjetla od onoga uobičajenoga. Dvojbe poučavatelja (nastavnika) možemo svesti na nekoliko pitanja:
Trebaju li držati korak s inovacijama u poučavanju i učenju?
Trebaju li se pokušati prilagoditi promjenjivoj populaciji učenika?
Trebaju li nastaviti s istraživanjima?
Trebaju li pokušati napraviti sve ovo?
Ova se pitanja posebice odnose na poučavanje odraslih osoba. Naime, odrasli polaznici obrazovanja imaju veća očekivanja od načina na koji ih se poučava. Oni dolaze s različitim iskustvima, nerijetko s velikim znanjem i možda mnogo zreliji od onih koji ih poučavaju. Tradicionalne didaktičke metode nisu više dovoljne, nego je potrebno naučiti nove metode i načine poučavanja koji su se pokazali kao najbolji u obrazovanju odraslih. Najvažnije je upotrijebiti one tehnike i strategije koje uzimaju u obzir iskustvo i stručnost (znanje) odraslog polaznika.
Priroda poučavanja bi se, prema tome, mogla promijeniti s prirodom znanja koje se proučava i oblikom učenja koji se potiče. Poučavanje možemo smatrati aktivnošću koja je namijenjena poticanju učenja kod ljudi. Očito, kako se priroda položaja učenja promijenila i poučavanje se promijenilo - od demonstriranja znanstvene istine kroz riječi ili djela. Teško je razumjeti zamisao da se priroda znanja promijenila, a da bismo to bolje ilustrirali, trebamo pogledati druge načine razumijevanja znanja.
42
Poučavanje
Govori se o tri vrste znanja: znanje da (činjenično znanje), znanje kako (praktično znanje), znanje o (znanje o ljudima i mjestima). Znanje daje znanje koje se zasniva na argumentima i istraživanju, tako da je moguće tvrditi da je «x» činjenica. Znanje kako je praktično znanje. Znam kako to napraviti često se zamjenjuje sa znanjem da jer je ono često kraći izraz za znanje o tome kako se nešto radi. Znanje da, u oba oblika koja smo opisali, može se poučavati u tradicionalnoj školi, višoj školi ili sveučilištu jer se tamo znanje obično prenosi učenicima putem predavanja. Nasuprot tome, niti znanje kako niti znanje o ne mogu se poučavati na taj način jer se ne mogu prenijeti na isti način.
Scheffler (1965.) predlaže da se znanje možemo potvrditi na barem tri različita načina: racionalno, empirijski i pragmatički.
7. 2. Racionalno znanje
Ovaj oblik znanja potvrđuje se razumom - to je znanje da. Za ovu vrstu znanja često se kao primjer navodi čista matematika jer matematičarima ne treba istina izvan problema i dokazi koji se ne mogu naći unutar vlastite logike. Filozofsko znanje je drugi oblik znanja koji se potvrđuje na isti način. Možemo pomoći učenicima da svladaju umijeće racionalnog zaključivanja kroz pisanje ili na neki drugi način koji će im pomoći da donesu zaključak ili postave problem.
7. 3. Empirijsko znanje
Empirijsko znanje je također znanje da, ali temelji se na iskustvu; znanje je istinito ako možemo potvrditi da se odnosi na neki empirijski fenomen. Tako znam da postoji nešto na čemu sjedim - mogu to osjetiti i neću pasti na tlo ako sjednem na to. Postoji stolac i prema iskustvu znam da postoji neki predmet, iako je sama ideja «stolca» konstrukcija mog iskustva - ali stolac je dio situacije! Možemo dobiti znanje o vanjskoj stvarnosti kroz naša osjetila. Međutim, činjenice same po sebi nemaju značenje, stoga ih uvijek moramo interpretirati i davati im značenje. To je bio relativno lagan zadatak dok je značenje činjenica bilo neosporno, ali sada je on mnogo složeniji jer različite škole razmišljanja nude različite interpretacije pojava i tako postajemo interpretatori, a ne legislatori različitih teorija (Bauman, 1987.). Teško da bi različite interpretacije mogle imati status znanja; one su prije svega teorije i uvijek moramo na njih tako gledati. Foucault (1972.) kaže da dominantne teorijske interpretacije često pripadaju vladajućoj eliti, tako da bi učitelji od učenika trebali očekivati osobitu kritičnost pri razmatranju takvih teorija.
7. 4. Pragmatično znanje
Pragmatično znanje je znanje kako; to je također znanstveno znanje, jer njegova vrijednost počiva na eksperimentiranju. Ako se eksperiment može ponoviti, ako se njime dobiveni
43
Poučavanje
rezultati uklapaju u situaciju ili postižu željeni rezultati, tada je to valjano znanje. Pragmatičari također naglašavaju eksperimentalnu prirodu nekih oblika iskustva: pojedinci nešto pokušavaju i vide uspijeva li to ili ne. Primjerice, mlade se predavače na fakultetu može uputiti kako da predaju, ali tek nakon mnogo ponavljanja oni počinju razvijati vještinu podučavanja. Oni spoznaju radeći i postižući željene rezultate. Kako Heller (1984.) kaže, to je također priroda svakodnevnog iskustva i svakodnevnog znanja - učimo kroz pokus. Lyotard (1984.) istaknuo je da će se u postmodernom društvu znanje provjeravati svojom izvedbenošću, odnosno funkcionira li ono. Ali druga osobitost pragmatičnog znanja jest praktičnost koja se ne osniva samo na jednoj disciplini, tako da naše poučavanje mora postati praktično, kao što ćemo kasnije u knjizi vidjeti inovacije u poučavanju praktičnog i pragmatičnog znanja uvode nas u učenje koje se temelji na problemu, i u druge nove metode poučavanja.
Učitelji moraju prepoznati koja je vrsta znanja sadržana u njihovim predavanjima i prilagoditi svoje poučavanje valjanim zahtjevima sadržaja - nikad ne trebamo previše svojatati znanje koje poučavamo jer možemo biti sigurni da će naši učenici brzo provjeriti naše tvrdnje, osobito kada imaju na raspolaganju druge izvore informacija pomoću kojih mogu provjeriti što tvrdimo. Lažne tvrdnje koje se odnose na vrijednost našeg sadržaja izložit će nas neugodnostima i umanjit će povjerenje naših učenika.
7. 5. Promjenjiva priroda poučavanja
Tradicionalna slika učitelja slika je osobe koja govori učenicima što učiti, potiče ih na učenje i ponavljaju ono što su naučili. Oni prenose znanje na djecu i odrasle polaznike. Učitelji su bili «izvor sve mudrosti», ali sada kada se sve promijenilo, učitelji više:
nemaju monopol na prenošenje znanja;
ne određuju i ne potvrđuju znanje, ali mogu interpretirati različite sustave znanja;
ne bave se istinom, ali svakako poučavaju istinu,
ne poučavaju nepromjenjivo znanje, nego se bave znanstvenim znanjem koje se mijenja;
nisu ograničeni na učionicu, nego, poput drevnih učitelja, djeluju tamo gdje su im učenici;
ne poučavaju samo teorijsko znanje, nego pomažu učenicima da steknu i praktično znanje;
ne podrazumijevaju da njihovi učenici ne znaju ništa o predmetu koji poučavaju, nego moraju naučiti nadograđivati znanje koje su njihovi učenici stekli iz različitih izvora.
Osim toga, budući da se način isporuke mijenja usporedo s razvojem tržišta učenja, on više nije međuljudska aktivnost - sada se znanje može prenositi u pisanom obliku, izgovorenom riječju na audiovrpci ili putem interaktivnog elektroničkog sustava. Kako je težnja obrazovanja da odgovori na potrebe tržišta, poučavanje je prisiljeno mijenjati se tako da na najučinkovitiji način proizvede pakete učenja koji će biti korisni u radnoj, društvenoj ili kulturnoj situaciji, itd.
44
Poučavanje
Poučavanje se mijenja, jer ga dominantne globalizacijske sile društvenih promjena tjeraju da se mijenja. Učitelji su suočeni s igranjem novih uloga koje od njih zahtijevaju mnogo više, ponekad različitih vještina. Zapravo, mnoge od novih tehnika koje moraju naučiti već su otprije poznate učiteljima koji godinama poučavaju odrasle, a neke od njih za sve su učitelje nove.
45
Motivacija
8. MOTIVACIJA
Cilj: usvojiti različite tehnike motiviranja i primijeniti ih.
Grupa: cijela grupa, rad u manjim grupama.
Vrijeme: ukupno trajanje 90 minuta.
Materijal: flipchart, flomasteri, LCD projektor pripremljena prezentacija.
Realizacija: brainstorming nastavnikovih iskustava, PP prezentacija s različitim načinima motivacije, grupni rad s vlastitim iskustvima motivacijskih tehnika, predstavljanje grupnog rada, komentari, evaluacija.
Tekst koji nam može pomoći u realizaciji:
Da postoji čovjek koji je savršeno zadovoljan na svim razinama i zadovoljenih svih potreba, takav ne bi imao razloga biti motiviran ni za što.
8. 1. Pitanje - što vi podrazumijevate pod motivacijom?
Motivacija je unutarnja pokretačka snaga koja pokreće čovjeka na aktivnost i koje se usmjeravaju k ostvarenju određenih ciljeva.
Sljedeće pretpostavke moraju biti uključene u svaku cjelovitu teoriju ljudske motivacije:
1. Integrirana cjelovitost organizma mora biti jedna od osnova motivacijskih teorija.
2. Fiziološki nagoni su odbačeni kao središnje točke tih teorija.
3. Trebaju se bazirati na osnovnim, a ne parcijalnim i površnim ciljevima.
4. Svjesne, specifične i kulturološki određene želje nisu bitne kao osnovni i nesvjesni ciljevi.
5. Svako motivirano ponašanje predstavlja kanal kroz koji se izražavaju i zadovoljavaju brojne osnovne potrebe.
6. Gotovo su sva stanja organizma motivirana ili motivirajuća.
7. Ljudske potrebe formiraju se u hijerarhijama superiornosti.
8. Klasifikacije motivacija baziraju se na ciljevima prije nego na poticajnim nagonima ili motiviranom ponašanju.
9. Motivacijske teorije trebaju se orijentirati na ljude, a ne na životinje.
10. Situacijski faktori se trebaju uzeti u obzir, ali sami ne mogu objasniti ponašanje.
11. Treba u obzir uzeti mogućnost izoliranih i specifičnih reakcija, a ne samo integraciju organizma.
12. Motivacijska teorija nije sinonim za biheviorističku teoriju.
46
Motivacija
8. 2. Hijerarhija potreba (motiva) – Maslow
OSNOVNE POTREBE
1. FIZIOLOŠKE POTREBE
a) Homeostaza se odnosi na tjelesne automatske napore da se održi konstantno, normalno stanje krvi.
b) Ako tijelu nedostaje neki element, onda će pojedinac razviti apetit ili glad za hranom koja sadrži upravo taj element.
Fiziološke potrebe su netipične: izolirane (neovisne jedne o drugima, neovisne o drugim motivacijama i organizmu kao cjelini) i mogu se somatski lokalizirati.
Fiziološke potrebe imaju veću snagu od svih ostalih. Osoba kojoj nedostaje u velikoj mjeri sve u životu kao glavnu motivaciju imati zadovoljenje tih potreba.
Problem je s mogućnosti generaliziranja. Krizni uvjeti su po definiciji rijetki u normalnim miroljubivim društvima.
1. Budući da se većina istraživanja obavlja na štakorima koji imaju samo nekoliko motivacija osim onih fizioloških, često se ljudska motivacija objašnjava u terminima štakora.
2. Često se ne shvaća da je sama kultura adaptivno oruđe čija je jedna od funkcija i ta da se fiziološke krizne situacije što manje događaju.
U slučaju zadovoljenja fizioloških potreba, pojavljuju se „više“ potrebe koji počinju dominirati organizmom. Kad se one zadovolje, javljaju se nove „više“ potrebe i tako svaki put - ljudske osnovne potrebe organizirane u hijerarhiju relativne superiornosti.
2. POTREBA ZA SIGURNOŠĆU
Javljaju se ako su fiziološke potrebe relativno zadovoljene.
Razumijevanju potreba za sigurnošću možemo bolje prići kroz proučavanje djece, i to iz dva razloga:
1. Djeca ne inhibiraju reakcije na opasnost za razliku od odraslih. 2. Djeca imaju mnogo izravnije reakcije na tjelesne bolesti različitih vrsta koje
uzrokuju da se dijete ne osjeća sigurnim.
47
Motivacija
Zaključno možemo reći da prosječno dijete u našem društvu preferira siguran, uređen, predvidljiv i organiziran svijet u kojem se ne događaju opasne i nezamislive stvari, a u svakom slučaju ima roditelje koji će ga štititi od svake opasnosti.
Sigurnosne potrebe jasnije se vide na neurotičnim osobama ili pak ljudima na dnu socioekonomske ljestvice. Između tih ekstrema, ekspresije tih potreba možemo percipirati samo kroz preferencije za poslom koji pruža sigurnost, željom za štednim knjižicama, raznim osiguranjima itd.
Traženje sigurnosti u svijetu uočava se i u čestoj preferenciji za poznatim i bliskim stvarima.
Dominantne samo u kriznim situacijama (npr. opsesivno-kompulzivna neuroza).
3. LJUBAVNA POTREBA
Kad su fiziološke i sigurnosne potrebe relativno zadovoljene, javljaju se potrebe za ljubavlju, emocionalnom povezanošću te potrebe za pripadanjem.
Disfunkcija ovih potreba rezultira poteškoćama s prilagođavanjem i ozbiljnijim psihopatologijama.
4. POTREBA ZA POŠTOVANJEM
Te potrebe dijele se na dva dijela:
1. Želja za snagom, uspjehom, nezavisnošću, slobodom itd. 2. Želja za ugledom (definirano u terminima poštovanja od strane drugih),
priznanjem, pažnjom, važnošću itd.
Disfunkcije ovih potreba mogu rezultirati općom obeshrabrenošću i neuroticizmom.
5. POTREBA ZA SAMOAKTUALIZACIJOM
Ova tendencija može se opisati kao potreba da netko postane sve što je u mogućnosti postati.
PREDUVJETI ZADOVOLJENJA OSNOVNIH POTREBA
Sloboda govora, izražavanja, traženja informacija, branjenja, pravda, poštenje, uređenje itd.
Branimo ih tako često jer je zadovoljenje osnovnih potreba bez njih jako teško, ako ne i nemoguće.
Pitanje: Koji su vaši motivi za učenjem?
želja za spoznajom
48
Motivacija
više novca
prestiž
veća sigurnost
bolji standard
uspjeh u karijeri
zadovoljstvo sobom
osposobljenost za posao
vanjski – ekonomski, želja za uspjehom, isticanjem, postignućem;
unutarnji - iz samog sadržaja – zanimljivo, radoznalost, kognitivni nesklad, kvazipotreba.
8. 3. Faktori motivacije:
nagrada
kazna = vanjski faktori
pohvala
mnogo su bolji unutrašnji koji potječu od same ličnosti
suradnja
natjecanje.
8. 4. Kako povećati motivaciju?
1. Kroz povećanje kompetencija. 2. Ponavljanjem uspješnih primjera usavršavanja.
Treba imati u vidu da:
1. Ljudi nastoje raditi ono što im donosi nagradu. 2. Izbjegavaju raditi ono što se kažnjava. 3. Ljudi se najčešće prestaju truditi ako rade ono što se ignorira. 4. Ako nagrada slijedi bolji učinak, motivacija će se povećati. 5. Ako nagrađivanje nije u vezi s učinkom, motivacija za rad će se smanjiti.
49
Motivacija
8. 5. Blokade motivacije
osjećanje krivice unaprijed
letargija, malodušnost, apatija, depresija (osoba sebe definira kao nesposobnu, lijenu, bezvrijednu)
bijes na sebe (što se ne može koncentrirati, što ne postiže one rezultate koje bi trebalo)
strah (od neuspjeha, od novih obaveza, nepoznatog)
zavist, ljubomora (kroz usporedbu s drugima, vještijima, sposobnijima).
8. 6. Što činiti za poboljšanje motivacije?
Na početku - istaknuti važnost učenja
Gdje to mogu primijeniti
Što više primjera
Poticati na samostalno izlaganje
Stalno informirati o rezultatima i napredovanju
Rezultati neposredno nakon učenja.
8. 7. Efikasni modeli motivacije
Uputiti ih u redoslijed aktivnosti: prvo neugodni zatim ugodni zadaci; prvo bitne, rutinske aktivnosti; zatim važne, ali ne hitne aktivnosti
Istaknuti privlačnost cilja
Osjećanje dužnosti
Nesebičnost zalaganja
Nagrađivanje i kažnjavanje
Ubaciti neku igru
Procjena korisnosti
Istaknuti dugoročnu perspektivu
Razvijati osjećaj ispunjenosti dok se obavlja određena aktivnost.
50
Motivacija
A Postavljam sebi teške ciljeve koje onda pokušavam dostići.
B Najsretniji sam kad sam s grupom ljudi koji uživaju u životu.
C Volim organizirati aktivnost grupe ili tima.
A Uživam u relaksaciji u potpunosti samo nakon uspješno obavljenog posla.
B Vežem se za svoje prijatelje.
C Žestoko branim svoj stav pred drugima.
A Radim naporno sve dok ne budem potpuno zadovoljan rezultatima.
B Volim se družiti s grupom ljudi koji su slični meni i razgovarati o bilo kojoj temi koja se spomene.
C Ja imam veći utjecaj na druge nego oni na mene.
A Uživam u radu isto koliko uživam u odmaranju.
B Baš se potrudim da bih bio sa svojim prijateljima.
C Sposoban sam dominirati u društvenim situacijama.
8. 8. McCellandova teorija motivacije
McCelland tvrdi da osoba ne ide od jedne potrebe ka drugoj na predodređen način. On vjeruje da ljudi iskazuju tri glavne potrebe i da se jedna vrsta potrebe uvijek iskazuje više nego druga.
Tri kategorije koje je McCelland identificirao su individualne potrebe za:
samoaktualizacijom
moći
pripadanjem.
51
Motivacija
8. 9. Test motivacije
Da biste saznali koji je Vaš faktor motivacije, popunite sljedeći upitnik.
Korak 1. Za svaku tvrdnju zabilježite odgovor.
Korak 2. Izračunajte koliko ste odgovora imali pod «A», «B» i «C». Svoje bodove upišite u donju tablicu.
Vaša dominantna potreba je vjerojatno ona u kojoj imate najviše bodova.
A= samoaktualizacija – uspjeh
B= pripadnost
C= moć
Kroz razumijevanje preferencije pojedinca unutar grupe, u mogućnosti ste razumjeti što ih pokreće i što trebate raditi u cilju postizanja željenih rezultata.
8. 10. Postoje i druge teorije koje govore o motivaciji:
Herzbergova dvostrana teorija – ljudi su sretni ako su motivirani, a nesretni ako su demotivirani. Tijekom 50-ih godina pokušao je identificirati faktore koji mogu motivirati ljude u radnim sredinama.
Faktori povezani s ugodnom radnom sredinom:
samoaktualizacija (uspjeh)
pohvala / priznanje
osobni rad
odgovornost za svoje ili poslove drugih
napredovanje.
Ukupno A
Ukupno B
Ukupno C
52
Motivacija
Ove je faktore nazvao „unutarnji faktori“ ili „motivatori“ jer su utjecali na izvrstan rad pojedinaca.
Faktori povezani s neugodnom radnom sredinom:
politika i administracija kompanije
supervizija
plaća
međuljudski odnosi
uvjeti rada.
Ove je faktore nazvao „faktori nezadovoljstva“ ili „vanjski faktori“, utjecaj na ove faktore spriječio bi nezadovoljstvo, ali ne bi istodobno povećalo motivaciju. Dakle, samo motivatori mogu poboljšati rad pojedinca, a vanjski faktori mogu samo spriječiti nezadovoljstvo. Ove dvije vrste faktora nisu međusobno povezane pa je stoga i teorija dobila naziv „dvostrana“.
53
Metode i strategije poučavanja u obrazovanju
9. METODE I STRATEGIJE POUČAVANJA U OBRAZOVANJU ODRASLIH
Cilj: usvojiti različite strategije i metode poučavanja odraslih.
Grupa: cijela grupa, rad u manjim grupama.
Vrijeme: ukupno trajanje 90 minuta.
Materijal: flipchart, flomasteri, LCD projektor, pripremljena prezentacija.
Realizacija: na temelju iskustva polaznika izraditi tablicu metoda i tehnika podučavanja s naglaskom na interaktivne metode i tehnike podučavanja u obrazovanju odraslih, pri čemu je za svaku metodu potrebno navesti u kojim se slučajevima primjenjuje s obzirom na cilj poučavanja i istaknuti njezine prednosti i nedostatke.
Metode poučavanja
Metode su postupci koji bi trebali omogućavati da se nastavnik i polaznik na određeni način bave nekom tematikom, postupci koji im dopuštaju da stječu nove spoznaje, uvide i vještine.
Sve metode imaju svoje prednosti i nedostatke. Nekima jedna metoda odlično leži, a drugi ne mogu ni zamisliti da na taj način provedu nastavnu jedinicu. Postoje - a to je jako važno - različiti načini učenja. Zbog toga je iznimno važno da se u školi, ali i na seminarima, koristi više različitih metoda.
U engleskoj literaturi podrazumijeva se da cilj koji želimo postići poučavanjem određuje i metodu kako ćemo ga postići. U nastavku teksta prikazane su različite metode koje se koriste u poučavanju odraslih osoba. Prikazane su uglavnom najčešće metode koje se koriste jer se poučavanje ne može temeljiti isključivo na netradicionalnim metodama, kako se to u posljednje vrijeme najčešće piše. Ako uzmemo u obzir cilj poučavanja, onda moramo primijeniti i odgovarajuću metodu kojom ćemo najuspješnije kod polaznika pobuditi potrebu za učenjem, odnosno za promjenom ponašanja, što je krajnji cilj poučavanja.
Postoje različite podjele metoda i tehnika poučavanja, u recentnoj svjetskoj literaturi koriste se termini metode i tehnike, a ne strategije poučavanja, tako ih možemo podijeliti i na način rada: individualne, grupne, metode usmjerene na samoučenje i daljinsko učenje (dopisno učenje, e-learning i kombinirano učenje).
Važno - promjena metoda
Günther Gugel naveo je četiri razloga zašto bi trebalo tijekom seminara, ali i u školi na satu, mijenjati metode učenja:
54
Metode i strategije poučavanja u obrazovanju
Učenje će uspjeti samo onda ako se smjenjuju faze koncentracije i opuštanja. Upotreba različitih metoda može mnogo pridonijeti tome da se smjenjuju spomenute faze tijekom procesa učenja.
Svi učenici se ne odnose prema temi na isti način. Različitost metoda može pridonijeti šarolikosti načina učenja.
Jednoličnost i monotonija (primjerice, kada nastavnik uvijek samo priča) umara polaznike i smanjuje motivaciju. Upotreba nove metode sigurno bi pridonijela boljoj koncentraciji polaznika.
Ne bi trebalo da samo voditelj seminara, odnosno nastavnik, snosi odgovornost za tijek seminara, nego bi dio te odgovornosti trebalo prenijeti i na sudionike seminara, odnosno polaznike. Samo upotreba raznovrsnih metoda omogućuje stvarno sudjelovanje polaznika u procesu nastave.
Komunikacija
Osnovna pretpostavka za uspješan proces učenja i poučavanja uspješna je komunikacija. S ovim vrlo važnim aspektom, pravilima komunikacije, utjecajem govora tijela i sličnim bavili smo se u sklopu Tematskoga kompleksa Pedagogija mira, jer je uspješna komunikacija kao ključ konstruktivnog prevladavanja konflikta jedno od težišta ovog tematskog kompleksa.
9. 1. Koje bi kriterije trebalo zadovoljavati dobro pripremljeno predavanje?
Kratkoća (5 do 10 minuta).
Pregledna struktura.
Razumljivost (ne smije biti previše različitih misli niti se smiju upotrebljavati teški stručni izrazi).
Izbjegavati leksikonske definicije (informacije se moraju obraditi na zanimljiv način).
Vizualno predstavljanje izgovorenog uz pomoć ploče ili folija za grafikon (vizualno predstavljanje ne smije odvući pozornost od predavanja).
Učenicima bi trebalo prije početka predavanja reći što trebaju činiti (primjerice, samo slušati, zabilježiti pitanja, zapisati najzanimljivije dijelove).
Trebalo bi sadržavati ponavljanje, primjerice, najvažnijih dijelova u okviru sažetka.
Slobodan govor i kontakt očima s učenicima.
Kraj i početak moraju biti lako prepoznatljivi.
55
Metode i strategije poučavanja u obrazovanju
9. 2. Kako držati predavanje?
Osim vizualnog predstavljanja, ako želimo održati uspješno predavanje, mora se obratiti pozornost i na još neke aspekte. S obzirom na to da nije moguće obraditi ovu temu u detalje, ograničit ćemo se na samo nekoliko najvažnijih aspekata za uspješno predavanje:
Osim vizualnog predstavljanja, ako želimo održati uspješno predavanje, mora se obratiti pozornost i na još neke aspekte. S obzirom na to da nije moguće obraditi ovu temu u detalje, ograničit ćemo se na samo nekoliko najvažnijih aspekata za uspješno predavanje:
Redukcija: Manje je više! Predavanje se mora ograničiti samo na ono što je najvažnije. Publika svakako može zapamtiti samo mali dio rečenog te je zbog toga još važnije da se važni dijelovi predavanja naglase retorički i vizualnim predstavljanjem.
Razumljivost: Publici je teško. Predavač bi im zbog toga trebao ponuditi što je moguće više različite pomoći. Ova teza svakako podrazumijeva različite mogućnosti pomoći, no prije svega tu spada imperativ korištenja jednostavnih riječi i rečenica te izbjegavanje složenih rečenica.
Dramaturgija: U svakom slučaju trebalo bi izbjegavati uvijek jednak, neizražajan, monoton ton glasa. Vrlo praktično retoričko sredstvo je povisiti ili sniziti ton na
bitnim dijelovima predavanja. Osim toga, predavač bi morao praviti stalnu promjenu, pa bi tako nakon duljeg izlaganja mogla uslijediti neka šala. Publika mora s vremena na vrijeme dobiti mogućnost da se odmori. Ova promjena važna je i za medije: prezentacija uz pomoć LCD-projektora može se na trenutak prekinuti da bi se nešto napisalo na ploči.
Strukturiranje: Dobro smišljena i logična struktura koja se usmjerava prema interesima i sklonostima publike od velike je pomoći. Ova struktura predavanja trebala bi biti prisutna od početka do kraja predavanja i da služi kao nit koja sve povezuje.
9. 3. Debata
“Debata 'Za i protiv' formalna je metoda nastave iz područja političkog obrazovanja koja je vezana za vrlo čvrsta pravila i koja bi trebala dati doprinos prilikom izgrađivanja racionalnog političkog mišljenja i donošenja odluke. U njezinoj je osnovi klasična forma debate iz tradicije anglosaksonskih debatnih klubova.“
Debata ilustrira vezu između didaktičkih načela i metoda jer je strogo usmjerena prema načelu kontroverzi, ali poštuje i načela orijentacije prema problemu i djelovanju.
56
Metode i strategije poučavanja u obrazovanju
Javno iznošenje različitih mišljenja i interesa predstavlja jedan od ključnih elemenata demokracije. Zato je važno da se na nastavi iz područja političkog obrazovanja uvježba i „vještina svađanja“. Učenici bi trebali naučiti prepoznati i artikulirati svoje interese, prakticirati mirno rješavanje konflikata i pri tome se pokušati postaviti u poziciju onoga koji stoji na suprotnoj strani.
Tijekom debate mogu se iznijeti mišljenja. Na debati se diskutira o nekoj kontroverznoj temi ili se pokušava donijeti neka odluka. Odabir argumenta koji se koriste tijekom debate, trebali bi pomoći promatračima da oblikuju vlastito mišljenje o dotičnoj temi ili odluci. Ono što je iznimno važno za debatu jest to da ona mora teći u definiranim koracima. Primjer:
1. korak: Nastavnik najprije treba upoznati polaznike s nekom temom, problemom ili pitanjem. Potom se pristupa prvom glasanju kako bi se stekla slika o različitosti mišljenja polaznika.
2. korak: Formiraju se grupe koje zastupaju određene pozicije.
3. korak: Grupe obrađuju materijale koje je nastavnik pripremio za njih te traže argumente koji govore u prilog njihovoj poziciji. Usto, unutar jedne grupe trebalo bi se razmisliti o tome koje bi argumente mogla upotrijebiti druga grupa te se pokušati naći odgovori koji pokazuju drukčije stanje.
4. korak: Da bi se održala debata, potrebno je napraviti i poseban red sjedenja. Grupe koje zastupaju različita mišljenja trebale bi sjesti jedna nasuprot druge kako to pokazuje i slika britanskog Parlamenta (House of Commons). Voditelj debate trebao bi sjediti na čelu, a promatrači (učenici koji ne sudjeluju izravno u debati) iza leđa sudionika u raspravi.
5. korak: Voditelj debate otvara raspravu, najavljuje temu, predstavlja sudionike i objašnjava tijek debate. Nakon toga po jedan predstavnik iz svake grupe drži kratko uvodno predavanje
(daje izjavu). Zatim slijedi razgovor, pobijanje i dokazivanje, argumentiranje i kontra argumentiranje.
6. korak: Nakon debate, promatrači mogu ocijeniti debatu, reći koji su argumenti za njih bili zanimljivi i zašto i tko je po njihovu mišljenju najbolje davao argumente.
7. korak: Na samom se kraju još jedanput provodi glasanje o pitanju koje je postavljeno kao polazno na samom početku. Ako se rezultati glasanja budu razlikovali od prvotnih, trebalo bi se prodiskutirati o tome, koji su razlozi promjene mišljenja i sl.
9. 4. Grupna slagalica
Grupna slagalica modificirani je oblik rada u grupama. Različite grupe bave se jednom temom, i to prema principu podjele posla. Tema se pojavljuje u više svojih aspekata (na dijagramu su predstavljena četiri aspekta). Za svaki aspekt nastavnici moraju napraviti materijale i radne listove koji će učenicima pružiti informacije.
57
Metode i strategije poučavanja u obrazovanju
Mogući tijek grupne slagalice s četiri grupe
1. korak: Svaki polaznik dobije materijale s informacijama o jednom od aspekata teme koja se obrađuje. Samim tim već se formiraju četiri grupe, tzv. osnovne grupe. Materijali s informacijama pokraj teksta mogu sadržavati i grafičke prikaze. Ono što je bitno jest da sadrže dovoljno konkretnih informacija da bi se iz njih mogla izvući pitanja. Učenici bi trebali preraditi materijale pojedinačno - svatko za sebe.
2. korak: U sklopu osnovnih grupa objašnjavaju se eventualne nejasnoće (ako je to potrebno uz pomoć nastavnika). U sklopu grupe provjerava se je li svaki član grupe shvatio informacije jer ih svaki mora prenijeti dalje članovima ostalih grupa.
3. korak: Informacije koje su obrađene u prethodna dva koraka razmjenjuju se između grupa, ali ne, kao što je to običaj u radu s grupama, frontalno, preko glasnogovornika grupe, nego se prave nove grupe u kojima se nalazi po jedan član svake osnovne grupe. Ove nove grupe zovu se stručne grupe. S obzirom na to da svaki član prijašnjih osnovnih grupa mora u novoj grupi
objasniti informacije koje su obrađene unutar njegove osnovne grupe, povećavaju se šanse da se većina, ako ne i svi učenici, aktivno uključe u rad.
4. korak: Na kraju se učenici vraćaju u svoje osnovne grupe i tamo još jedanput razgovaraju o informacijama koje su dobili u radu sa stručnim grupama.
5. korak: U zaključnom razgovoru na nastavi (ili se može odabrati i neka druga metoda) potrebno je obraditi sadržajne rezultate rada i porazgovarati o tome koji je način rada tijekom grupne slagalice bio najuspješniji.
Prednosti i mane ove metode
U prednosti ove metode svakako se ubraja činjenica da se uz kognitivnu, unapređuje i socijalna kompetencija. Činjenica da učenici postaju predavači svojim kolegama ne samo da povećava njihovu motivaciju, nego poboljšavaju i održivo učenje uvježbavanjem vještina objašnjavanja i aktivnog slušanja.
58
Metode i strategije poučavanja u obrazovanju
Kao i kod svih metoda koje su predstavljane u sklopu ove Osnovne cjeline, i ovdje vrijedi da metoda zahtijeva iznimno kompleksnu pripremu. No od kvalitete materijala koje nastavnik pripremi, ovisi uspjeh primjene ove metode. Osim toga, grupna slagalica može doživjeti i neuspjeh prilikom primjene u učionici. Ili živost polaznika koja nastaje zbog stalne promjene grupa može prijeći prag tolerancije nekih nastavnika.
9. 5. Igre raspodjele uloga i planske igre
Prema uobičajenoj tipologiji, planske igre i igre raspodjele uloga spadaju u grupu simulacija. Već samo to upozorava na karakteristike ovih metoda - realnost se simulira na nastavi ili tijekom seminara. Tom prilikom kompleksnost realne situacije se reducira, ali ona mora ostati reprezentativna, dakle mora odgovarati realnosti. Ovaj osnovni princip zajednički je svim metodama iz grupe simulacija.
Dok je kod planske igre riječ o tome da se zastupa neka institucija ili određena pozicija u vezi s nekim političkim problemom (apstraktno), igra raspodjele uloga zahtijeva od sudionika da se postave u poziciju određenih ljudi (konkretno). Obje ove metode usko su povezane jedna s drugom te ih zbog toga predstavljamo zajedno.
Planska igra mogla bi se definirati i kao podgrupa igre raspodjele uloga, jer su „planske igre kompleksno napravljene igre raspodjele uloga sa sasvim jasno postavljenim interesnim grupama i visokim pritiskom odluke“. (Hilbert Meyer, Unterrichtsmethoden II: Praxisband, Frankfurt/Main 1987, S. 366)
Dok se tijekom igre raspodjele uloga može simulirati sve (talkshow, konflikt u razredu i sl.), planske igre zahtijevaju ispunjavanje više preduvjeta. Potreban nam je kontroverzan društveni problem, više aktera s različitim interesima i situacija u kojoj je potrebno donošenje odluke, koja se stimulira u tijeku planske igre (konferencije, sjednice općinskog vijeća, sjednice Opće skupštine UN-a itd.). Konflikt se mora riješiti tijekom planske igre donošenjem ozbiljne odluke čija bi se djelotvornost mogla isprobati u stvarnosti.
Cilj planske igre je da se transparentnim i preglednim učine uzročno-posljedične veze i procesi kompleksne političke i/ili društvene stvarnosti“. (Peter Massing, Planspiele und Entscheidungsspiele; in: Methodentraining für den Politikunterricht. Themen und Materialien, Bundeszentrale für politische Bildung, Bonn 2004, S. 165)
Planske igre se, u pravilu, ne koriste na početku neke nastavne jedinice, nego na kraju, kada sudionici raspolažu dovoljnim brojem informacija u vezi s temom. Sam tijek planske igre i igre raspodjele uloga je sličan i ima četiri faze:
Faza 1: Predstavljanje polazne pozicije
Da bi se tijekom planske igre mogla obrađivati neka situacija, sudionicima se najprije moraju ponuditi informacije o polaznim pozicijama. Predstavlja se i objašnjava konflikt te se u općim
59
Metode i strategije poučavanja u obrazovanju
crtama skiciraju pozicije, funkcije i društvene uloge grupa koje zastupaju različita stajališta u tom konfliktu.
Faza 2: Priprema za uloge
Ovdje je riječ o tome da se sudionici upoznaju sa svojim ulogama u zadanom konfliktu. Kakve su polazne pozicije, kakvu funkciju i poziciju će zauzeti, koje vještine poznaju i što je njihov zadatak u zadanom konfliktu? Nakon toga je potrebna identifikacija sa svojom ulogom, razvijanje vlastitog stajališta i strategije rada (saveznici, mjere koje će poduzeti itd.)
Faza 3: Provođenje igre
To je srce same igre. Ovdje se sukobljavaju različite grupe i njihovi interesi, razgovaraju o konfliktu i odlučuju o rješenju konflikta. U ovisnosti o dizajnu planske igre između simulacije procesa odlučivanja i razgovora o konfliktu te pojašnjavanja vlastitih pozicija, moguće je uvesti još jednu fazu igre u kojoj grupe imaju mogućnost lobirati za svoje pozicije, ulaziti u koalicije itd. da bi na taj način i prije samoga glasanja utjecali na donošenje odluke u svoju korist.
Faza 4: Evaluacija
O planskoj igri najprije govori se s aspekta vlastitih doživljaja, spoznaja i iskustava. Sadržajna evaluacija predstavlja najvažniji aspekt ove metode. U ovisnosti o tematici koja se obrađivala, može se diskutirati o mogućnostima primjene donesene odluke u stvarnom životu.
Uspjeh ili neuspjeh planske igre ovisi o kvaliteti materijala koje nastavnik priprema. Za provedbu jedne planske igre potrebno je najmanje sljedeće:
Studij slučaja: Ovdje je riječ o kratkom, razumljivo napisanom i preglednom uvodu u problematiku koji istodobno daje pregled i najvažnijih aktera i opisuje njihove interese, pozicije i funkcije.
Radna karta: Ona sadrži opće upute o tijeku igre i pitanja koja se tiču planiranja i odlučivanja u tijeku igre. I ova radna karta mora biti napisana sažeto i razumljivo.
Karte s opisanim ulogama: Svi sudionici planske igre dobivaju jednake studije slučaja i jednake radne karte, ali karte s opisanim ulogama su, naravno, različite za svaku grupu. Na ovim kartama opisana je uloga koju bi grupa trebala preuzeti. Osim toga, ove karte mogu sadržavati i upute o aktivnostima koje se mogu poduzeti da bi
se ostvarili interesi grupe u tijeku planske igre. Karta s opisanom ulogom može sadržavati i dodatne informacije ili neke sugestije vezane za plansku igru.
Materijali s informacijama: Četvrti su element dodatni materijali koji su potrebni da bi sudionici dobili dovoljno informacija i imali stručnu i sadržajnu osnovu za provedbu planske igre. Informacije mogu potjecati iz različitih izvora: dijelovi iz
60
Metode i strategije poučavanja u obrazovanju
primarnih izvora informacija, upravni i zakonski propisi, prava ili simulirana pisma službi koje su u vezi s temom planske igre, crteži i karikature, prava ili simulirana pisma čitatelja ili članci iz novina, izvodi iz leksikona, stav vlade ili nekih interesnih grupa itd. Ove informacije na raspolaganju su svim grupama, a na kartama s opisanim ulogama pojedinačnim grupama se mogu dati savjeti na koje informacije bi trebalo obratiti posebnu pažnju.
Osim ovih nužnih materijala za provedbu planske igre, mogle bi se pripremiti i karte s događajima uz čiju pomoć bi voditelj igre tijekom provedbe igre mogao utjecati na njezin tijek. Sljedeći element koji bi se mogao koristiti tijekom planske igre su radni formulari kao tehnička pomoć u fazi interakcije. To bi, na primjer, mogle biti sheme za vođenje protokola uz pomoć kojih grupe mogu planirati svoje aktivnosti tijekom igre.
„Djelovanje u okviru planske igre, prije svega, znači analiziranje problema, procjenjivanje alternativa, razvijanje strategija i taktike te donošenje odluke za realiziranje zadanih ciljeva. Planska igra stoga može se primijeniti tamo gdje bi se trebali pojasniti formalni politički procesi, sistemski mehanizmi, ovisnost pojedinačnih grupa o strukturama sistema i o tome gdje bi se trebalo omogućiti uvid u interesne pozicije, strukture vlasti i pritisak koji sa sobom nosi odlučivanje. Planske igre su zbog toga uvijek usmjerene u smjeru problema, a ne znanosti.“
Neusporedivo je veći uspjeh učenja kada sami nešto učinimo u odnosu na onaj kada o nekoj pojavi ili događaju bivamo samo informirani. Ova činjenica govori u prilog primjeni metoda koje su usmjerene u pravcu djelovanja kao što je to slučaj s planskom igrom. Osim toga, prilikom primjene planske igre zapažen je vrlo visoka razina motivacije kod sudionika. Učenici ili sudionici seminara imaju mogućnost da tijekom planske igre steknu iskustva kakva neće steći prilikom primjene bilo koje druge metode. Tijekom provedbe planske igre oni uvježbavaju ključne vještine demokratskog ponašanja (mirno rješavanje konflikata,
prepoznavanje interesa, definiranje problema, formuliranje ciljeva, donošenje odluka, razgovor, diskusiju, analizu, istraživanje itd.).
Nasuprot prednostima koje smo naveli postoji cijeli niz opasnosti u vezi s planskom igrom. „Tako uvijek postoji tendencija da se planska igra prenese potpuno nekritično na stvarnost i da se na taj način stekne pogrešna slika političke realnosti, a to ovisi o mnoštvu čimbenika koji ostaju neprimijećeni tijekom same planske igre.“
Planske igre mogu biti ili suviše jednostavne, ili suviše komplicirane. U prvom slučaju realnost ne biva predstavljena u pravom svjetlu, a u drugom slučaju primjena metode propada zbog prevelikog očekivanja pred koje su stavljeni sudionici. Planske igre zaista postavljaju velike zahtjeve pred sudionike (sadržajne, metodičke, socijalne), pa se nastavnici često odlučuju za neprimjenjivanje ove metode, jer smatraju da bi bila prevelik zalogaj za polaznike.
61
Metode i strategije poučavanja u obrazovanju
To, naravno, predstavlja svojevrsno vrzino kolo, jer učenici ne posjeduju vještine koje zahtijeva planska igra pa im nastavnici i ne daju mogućnost da se okušaju u upotrebi ili uvježbavanju ovih vještina. Ovo se može suzbiti samo upotrebom metoda usmjerenih u smjeru djelovanja.“
Osim toga, važno je napomenuti da se planske igre zbog organizacijskih zahtijeva teško mogu smjestiti u školsku svakodnevicu (vrijeme nužno za pripremu, više prostorija u kojima se radi itd.). Mnoga iskustva govore u prilog tome da se odnos između naporne pripreme i rezultata itekako isplati. „Sudionici u razgovoru s članovima drugih grupa doživljavaju socijalnu i političku interakciju na koju mogu utjecati, rade s informacijama koje su im potrebne kako bi utjecali na promjenu struktura i pronalazak rješenja. Planske igre zahtijevaju samostalno djelovanje. Cilj im je da potaknu pronalaženje kreativnih rješenja, strategija za rješavanje konflikata ili različitih mogućnosti prilikom donošenja odluka.“
9. 6. Projekt
Jedan od osnivača moderne metode projekta, Amerikanac John Dewey (1859-1952.), projekt opisuje kao „metodu smislenog iskustva“. Nastava se ne mora sastojati samo od fiktivnih situacija, nego je potrebno da se u nastavi obrađuje što više situacija iz svakodnevice. O tijeku projekta i njegovim teoretskim osnovama postoje mnoga objašnjenja. No ono što svakako svi prihvaćaju je činjenica da je konkretno djelovanje jedna od važnih polaznih točaka procesa spoznaje. U tijeku projekta nastavnici i učenici rade ravnopravno na ispunjavanju sasvim realnog zadatka. Na taj način lakše je stjecati ključne vještine jednog budućeg politički aktivnoga građanina.
Što je projekt?
“Osnova za projekt je suočavanje s doživljenom stvarnošću, a tijekom tog suočavanja potrebno je pronaći jedno ili više rješenja za konkretan, stvaran problem te ta rješenja prikazati u konačnom proizvodu projekta.“
Tijek projekta
1. Inicijativa za pokretanje projekta i pronalaženje teme
Ono što je važno u ovoj fazi je otvorena polazna situacija i zanimanje polaznika za odabranu temu. Inicijativa za pokretanje projekta može nastati sasvim spontano zahvaljujući nekoj ideji polaznika ili nastavnik zajedno s učenicima pokreće diskusiju na tu temu te zajednički odlučuju o tome. Ako nastavnik želi zadržati pravo izbora teme, onda može učenicima ponuditi listu sa široko definiranim temama iz koje oni trebaju odabrati ono što žele raditi.
62
Metode i strategije poučavanja u obrazovanju
2. Planiranje projekta
a. Grupa raspravlja o odabranoj temi i odlučuje se za područje unutar kojeg želi raditi projekt. Osim toga, potrebno je dati naziv konačno odabranoj temi, utvrditi rok završetka projekta i odlučiti što će biti konačni proizvod projekta.
b. Zajednički se postavljaju ključna pitanja koja će služiti kao pomoć tijekom provedbe projekta i pravi se struktura rada na projektu. Pravi se i konkretan plan rada na projektu: tko što radi, kako i u kojem vremenskom okviru.
3. Provedba projekta/faza rada
Nastavnik i učenici rade na projektu po već određenom planu rada: prikupljaju informacije, vode intervjue, skupljaju materijale, prave proizvod, pripremaju prezentacije itd.
Međusastanci: Svi učenici informiraju se o provedenom radu. Učenici su u poziciji da daju prijedloge za poboljšanje. Nastavnici i učenici zajedno razgovaraju o tijeku projekta i o svom međusobnom odnosu. Međurazgovori pomažu sprječavanju akcionizma i preuzimanju odgovornosti i zasluga od strane samo jednog dijela polaznika. Osim toga, na međusastancima razgovara se i o tijeku projekta kako bi se poštovao zadani vremenski plan.
4. Prezentacija
Primjerice, izložba, predavanje, diskusija, zidne novine, prikazivanje filma, leci i slično.
5. Evaluacija
Nastavnik i učenici zajednički razgovaraju o cjelokupnom procesu provedbe projekta. Razgovaraju o uspjehu koji su postigli, proizvodu koji je proizašao iz projekta i znanjima koja su stekli. Nakon konstruktivne kritike, daju se prijedlozi za poboljšanje budućih projekata.
Prednosti metode projekta
metoda je bliska realnosti (za razliku od metoda koje se zasnivaju na simulacijama)
projekti predstavljaju „most“ između škole i stvarnosti
pridonosi stjecanju ključnih vještina demokratskog društva
učenje kroz djelovanje, time uspjeh učenja ima prefiks održivog
izaziva izuzetnu motiviranost kod polaznika, a time i njihov najveći angažman.
Mane metode projekta trajanje (mnogo školskih satova potrebno je za provedbu jednog projekta)
63
Metode i strategije poučavanja u obrazovanju
ne može se unaprijed računati na uspjeh
u nekim slučajevima zahtijeva izuzetno veliki angažman nastavnika
nije „svakodnevna metoda“, inače bi se izgubila njezina draž i ne bi u tolikoj mjeri motivirala polaznike
dovodi do problema organizacijske prirode (nastavni plan i program, struktura nastavnog sata itd.).
9. 7. Metode specijalizirane za nastavu političkog obrazovanja
Becavta Becavta je hebrejska riječ i znači „zajedno“. Naslov ovog načina „učenja demokracije“ koji je razvio Institut Adam iz Izraela je istodobno program i filozofsko gledište. Demokracija je način vladanja i življenja te oblik uređenja društva koji polazi od činjenice da svatko ima jednaka prava i slobode. Svatko ima pravo živjeti po svojim uvjerenjima i u skladu sa svojim sistemom vrijednosti, pod uvjetom da on time ne ograničava ili ugrožava prava i slobode drugih.
Demokracija bi se, dakle, mogla opisati kao dogovor između svih članova društva u vezi s ovim osnovnim principom. Da bi ovakvo društvo moglo funkcionirati, potrebna su mu pomoćna sredstva (npr. odluke donesena većinom glasova, pravni sistem itd.). Ova pomoćna sredstva služe za rješavanje problema i konflikata ako se rješenja ne pronađu na drugi način.
Što se uči uz pomoć metode Becavta?
Sudionici na radionicama Becavte uče što znači osnovni princip demokracije - „Svatko ima jednako pravo na slobodu“. Oni se suočavaju s teškim pitanjima demokracije, a samim tim i s političkim pitanjima, razvijaju razumijevanje za njihovu kompleksnost i uče se staviti u poziciju onih koji u jednom demokratskom društvu donose odluke. Na osobnoj razini uče prepoznati konflikte, rješavati ih i staviti se u poziciju onih koji misle drukčije i imaju drukčije stavove. Osim toga, uče od čega se sastoji demokracija i kako se demokratski ponašati.
Kako se uči uz pomoć metode Becavta?
Sudionici ne uče tako što čuju, pročitaju ili shvate određene informacije. Oni uče obrnutim redoslijedom, spoznajući i shvaćajući stvari uz pomoć osjećaja (emocionalno učenje). Na vlastitoj koži osjete što znači unutarnja dilema i uče da postoje rješenja koja obuhvaćaju osnovni princip demokracije (svatko ima jednako pravo na slobodu).
64
Metode i strategije poučavanja u obrazovanju
9. 8. Prikaz metoda poučavanja s obzirom na karakteristike
Metoda poučavanja Dobre strane Ograničenja Priprema
PRE
DA
VA
NJE
▫ prezentacija činjenica u direktnom i logičnom redoslijedu
▫ temelji se na dugogodišnjem iskustvu
▫ stimulira razvoj mišljenja i priprema za diskusiju
▫ prikladno za velike grupe
▫ pojedini eksperti nisu i dobri učitelji
▫ polaznici su pasivni
▫ jednostrana komunikacija
▫ potrebno je imati potpuno jasan cilj od početka do kraja
▫ potrebno je sadržaj prilagoditi vremenu tako da budu efikasno
▫ potrebno je uključiti puno primjera iz života kao i anegdota da se razbije monotonija i zadrži pažnja
PRE
DA
VA
NJE
S
DIS
KU
SIJO
M
▫ uključuje polaznike nakon predavanja
▫ polaznici mogu postavljati pitanja u cilju razjašnjenja iznesenih činjenica što je uglavnom izazov za njih
▫ vrijeme ograničava trajanje diskusije
▫ kvaliteta ovisi o kvaliteti pitanja koja se postavljaju i o samoj diskusiji
▫ dobro je da pitanja budu poznata prije diskusije da se ne ode u nepoželjnom smjeru
▫ dobra priprema predavača da može biti i moderator kod diskusije
65
Metode i strategije poučavanja u obrazovanju
VA
NJK
SI E
KSP
ER
TI
(pan
el e
kspe
rata
)
▫ omogućava ekspertima prezentiranje različitih mišljenja
▫ mogu isprovocirati bolju diskusiju nego pojedinac
▫ izmjena više eksperata razbija monotoniju i zadržava pažnju polaznika
▫ eksperti mogu biti slabi govornici
▫ ako se radi o jakim osobnostima, te karakteristike mogu nadvladati bit predavanja i diskusije
▫ činjenice koje se prezentiraju ne moraju biti logički poredane što može stvarati zabunu kod polaznika
▫ trener treba stalno držati sve konce u rukama i dobro upravljati procesom
▫ potrebno je stalno kratko sažimanje iznesenih činjenica ili stavova u cilju zadržavanja razumljivosti
OL
UJA
IDE
JA
(BR
AIN
STO
RM
ING
)
▫ omogućava stvaranje liste novih ideja na temelju polaznikovih iskustava
▫ potiče polaznike na kooperaciju jer je svaka iznesena ideja jednako vrijedna
▫ oslanja se na znanje i iskustvo cijele grupe
▫ jedna ideja može biti najbolja od svih prezentiranih
▫ može biti mnogo ideja koje se ne odnose na zadani problem/cilj
▫ mora imati vremensko ograničenje na 5 – 7 minuta
▫ polaznici mogu imati problema da se ne mogu odmaknuti iz realnosti pa nema novih ideja
▫ ako se dobro ne upravlja procesom može dovesti do kritiziranja u vrijeme evaluacije
▫ predavač odabire problem
▫ mora biti spreman na nekoliko ideja kako bi stimulirao grupu ako ona zapne u početku rada
66
Metode i strategije poučavanja u obrazovanju
UPO
TR
EB
A
VID
EO
MA
TE
RIJ
AL
A
▫ zabavan način za poučavanje i postavljanje problema
▫ zadržava pažnju polaznika
▫ izgleda vrlo profesionalno
▫ stimulira diskusiju
▫ može izazvati previše problema koji se moraju riješiti kroz diskusiju
▫ svi polaznici ne sudjeluju u diskusiji i rješavanju problema
▫ efekt korištenja je ovisan o kvaliteti kasnije diskusije i ponuđenih rješenja detektiranih problema
▫ potrebno je dobro pripremiti opremu prije upotrebe i imati rezervnu varijantu
▫ kasnija diskusija je dobra ukoliko predavač dobro pripremi pitanja koja se moraju postaviti da bi diskusija uspjela
DIS
KU
SIJA
U G
RU
PI
▫ ideje i iskustva dolaze od polaznika
▫ osobito je uspješno nakon prezentacije, filma ili iznijetog iskustva koje želimo da se analizira
▫ dopušta svakome da se aktivno uključi u proces
▫ nije praktično za više od 20 polaznika
▫ nekoliko osoba se može nametnuti tijekom diskusije dok ostali ne mogu sudjelovati
▫ troši se mnogo vremena ako se želi postići zadani cilj
▫ može otići u potpuno krivom smjeru od planiranog/željenog cilja
▫ zahtijeva pažljivo planiranje predavača da može kvalitetno voditi diskusiju
DIS
KU
SIJA
U M
AL
IM
GR
UPA
MA
▫ omogućava sudjelovanje svakog polaznika
▫ ljudi najčešće lakše komuniciraju u malim grupama
▫ može se postići i konsenzus unutar male grupe
▫ potrebno je dobro promisliti o načinu formiranja malih grupa
▫ grupa se može podijeliti na više mišljenja, osobito prilikom zauzimanja stavova
▫ potrebno je pripremiti točan zadatak koji se očekuje da će grupa riješiti
67
Metode i strategije poučavanja u obrazovanju
ST
UD
IJ S
LUČ
AJA
▫ razvija analitičko mišljenje koje je usmjereno na rješavanje zadanog problema
▫ omogućava istraživanje kojim će se doći do rješenja i kompleksnih problema
▫ omogućava polaznicima da usvoje i upotrijebe nova znanja i vještine
▫ polaznici ne mogu uspostaviti vezu sa svojim sličnim problemom
▫ nedovoljne informacije o problemu mogu dovesti do potpuno pogrešnog rezultata
▫ slučajevi koji se moraju riješiti moraju biti dobro pripremljeni i jasni
▫ cilj mora biti jasno definiran
IGR
AN
JE U
LO
GA
▫ na dramatičan način predstavlja se problem koji se mora riješiti
▫ pruža priliku polaznicima da preko različitih uloga predstave različita mišljenja
▫ dopušta istraživanje kako najbolje riješiti problem
▫ omogućava razvijanje vještina
▫ nije prikladno za velike grupe
▫ polaznici mogu biti previše samouvjereni
▫ polaznici se mogu osjetiti ugroženima u različitim ulogama
▫ može izazvati nelagodu
▫ uloge moraju biti jasno definirane i imati poziciju unutar same igre
▫ upute za provođenje igre moraju biti potpuno jasne i nedvosmislene
68
Metode i strategije poučavanja u obrazovanju
IZV
JEŠT
AV
AN
JE U
VE
LIK
OJ
GR
UPI
O
POST
IGN
UT
IM R
EZ
UL
TA
TIM
A
▫ omogućava da se u velikim grupama može prodiskutirati rješenje problema koji je bio zadan u ostalim metodama (igranje uloga, studija slučaja, diskusija u malim grupama)
▫ omogućava polaznicima da daju mišljenja i povežu rezultate sa životnim iskustvom
▫ razvija odgovornost grupa jer su one odgovorne za svoje ishode
▫ može se pojaviti dosada, osobito ako svaka grupa iznosi isti rezultat do kojeg su došli ili isti stav
▫ trener mora pripremiti pitanja za grupnu diskusiju
RA
DN
I LIS
TO
VI /
UPI
TN
ICI
▫ omogućava svakom pojedincu razmišljanje bez utjecaja drugih polaznika (samostalan rad)
▫ svaki pojedinac kasnije može podijeliti svoja razmišljanja, ideje, zamisli, rješenja diskusijom u velikoj grupi
▫ može se upotrijebiti u malom vremenskom razdoblju da ne postane dosadno i demotivirajuće za polaznika
▫ materijali moraju biti unaprijed pripremljeni za polaznike
VJE
ŽB
A S
KA
RT
ICA
MA
▫ daje mogućnost istraživanja teških i kompleksnih problema/sadržaja
▫ polaznici neće sudjelovati u ovakvom načinu rada jer ne vide korisnost
▫ pitanja na karticama moraju biti unaprijed pripremljena
69
Metode i strategije poučavanja u obrazovanju
GO
ST P
RE
DA
VAČ
▫ personalizira određenu temu
▫ pomaže u razbijanju stereotipa o stručnjacima ili određenom području
▫ gost predavač može biti loš govornik
▫ ne zna kako zainteresirati polaznike jer je stručan u svom području
▫ odabrati gosta predavača, koordinirati cijeli postupak dogovaranja oko gostovanja, teme i sl.
▫ pravilno i zanimljivo predstaviti gosta pred grupom da se pobudi zanimanje
VJE
ŽB
A Z
A R
AZ
VIJ
AN
JEU
VJE
RE
NJA
I ST
AV
OV
A
▫ daje se mogućnost istraživanja uvjerenja i stavova polaznika
▫ omogućava polaznicima razgovor o vlastiti vrijednostima i stavovima u sigurnom okruženju
▫ omogućava uvježbavanje strukture diskusije
▫ polaznici ne moraju biti iskreni već pružaju odgovore koji su poželjni u društvu
▫ polaznici mogu biti previše samouvjereni u ispravnost svojih stavova i uvjerenja, a time i isključivi prema drugima
▫ trener mora vrlo pozorno pripremiti vježbu
▫ objašnjenja moraju biti jasna i precizna tako da ih svaki polaznik dobro shvati čime se izbjegava mogućnost sukoba (osigurava se sigurno iznošenje stava ili uvjerenja)
▫ pitanja moraju biti dobro pripremljena da se diskusija može stalno usmjeravati
70
Metode i strategije poučavanja u obrazovanju
9. 9. Metode poučavanja koje se mogu primijeniti s obzirom na cilj poučavanja
Cilj učenja Metode koje se mogu primijeniti
▫ Znanje: Cilj je osvijestiti nove informacije i na temelju toga doći do generalizacija
▫ Razumijevanje: Cilj je postići razumijevanje novih informacija I kako bi se nova znanja mogla upotrijebiti u rješavanju novih problema ili životnih situacija
▫ Usvajanje vještina: Cilj je naučiti nove vještine kroz praktičan rad.
▫ Promjena vrijednosnog suda/ponašanja: Cilj je modificirati ili usvojiti novi vrijednosni sud ili ponašanje tako da se postigne bolji rezultat ako se uvjerenje ili ponašanje promijeni u odnosu na staro uvjerenje/ponašanje.
▫ Predavanje / prezentacija ▫ Panel diskusija ▫ Vizualizacija pomoću: filma, slajdova,
slika itd. ▫ Simpozij ▫ Predavač specijalist iz pojedinog
područja ▫ Razgledavanja ▫ Ekskurzije
▫ Diskusije u grupi ▫ Demonstracija ▫ Problemska nastava ▫ Studij slučaja
▫ Demonstracija ▫ Vježbanje u praktikumu ▫ Igranje uloga ▫ Simulacija ▫ Poučavanje pomoću kompjutorskog
programa
▫ Panel diskusija ▫ Diskusija u grupi ▫ Debata ▫ Igranje uloga ▫ Studij slučaja ▫ Simulacija ▫ Predavanje/prezentacija
71
Osnove komunikacije
10. OSNOVE KOMUNIKACIJE
Cilj: usvajanje osnovnih pojmova u komunikaciji, načini i vrste komuniciranja, razlikovanje komunikacijskih situacija.
Grupa: cijela grupa, rad u manjim grupama.
Vrijeme: ukupno trajanje 90 minuta.
Materijal: flipchart, flomasteri, LCD projektor, pripremljena prezentacija.
Realizacija: formiranje grupa i predstavljanje, svaka grupa ima svoj zadatak, jedna određuje poželjne komunikacijske vještine nastavnika,, druga nepoželjne komunikacijske vještine, dok treća određuje čimbenike koji utječu na kvalitetnu komunikaciju.
Tekst koji nam može pomoći u realizaciji:
OSNOVE KOMUNIKACIJE
„Svaku istinu koju spoznamo trebamo dati svijetu, a ne zadržati za sebe.“ (Elizabeth Cady Stanton)
Komunikacija je proces slanja i primanja poruka, verbalnih ili neverbalnih, između ljudi. Kako je ovo dinamičan proces, komunikacija utječe na odnos ljudima koji međusobno komuniciraju.
Saznajte kakvu komunikaciju nazivamo efikasnom, a kakva je to neefikasna komunikacija.
Provjerite na koji način slušaš druge ljude i je li aktivno slušate svoga sugovornika. Ako to nije slučaj, doznajte kako možete poboljšati svoju vještina slušanja.
Vrlo je važno da pokreti tijela i izraz lica budu u skladu s onim što se govori. Ne znate zašto je to toliko važno? Ako jedno govorimo, a naš izraz lica pokazuje drugačije, onda svom sugovorniku šaljemo zbunjujuću poruku i to može biti izvor nesuglasica. Čitajte dalje i saznat ćete kako se to može izbjeći.
Također, saznajte kako zastupati i ostvariti vlastite potrebe i interese na neagresivan, odnosno asertivan način.
Komunikacija ispunjava osnovnu ljudsku potrebu: potrebu da budemo u kontaktu s drugim ljudima. U zatvorima, samice se koriste kao kazna jer sprječavaju ispunjavanje osnovnih ljudskih potreba.
Sve što činimo u životu zahtijeva komunikaciju. I osobni i profesionalni uspjeh često ovise o tome koliko dobro razumijemo druge i koliko dobro drugi mogu razumjeti ono što im želimo prenijeti komunikacijom.
S obzirom na to koliko je važna, a i zato što se vještine komunikacije mogu naučiti, trebali bismo se mnogo više posvetiti upravo tome i naučiti kvalitetno komunicirati.
72
Osnove komunikacije
Komunikacija može biti:
Verbalna
Neverbalna.
Verbalna komunikacija riječi su koje govorimo.
Neverbalna komunikacija odnosi se na sve druge načine na koje komuniciramo osim riječi. Primjerice: organizacija vremena, govor tijela, izraz lica, geste i ton glasa.
Da bi poboljšali način na koji komuniciramo, a tako i odnose s drugim ljudima (pa onda i svoj uspjeh u životu), moramo učiti kako kvalitetno i verbalno i neverbalno komunicirati.
10. 1. Kako poboljšati komunikaciju
10.1.1 Aktivno slušanje
Aktivno je slušanje ključni element uspješnog procesa komunikacije. Ono predstavlja uživljavanje u ono o čemu osoba koju slušamo govori, ali ne u mjeri da osjećate bol. To se ne odnosi samo na ono što je negativno, nego i na pozitivno (primjerice, radost).
Za aktivno slušanje je bitno:
Donijeti odluku da želite slušati
Gledati osobu u oči
Ne govoriti previše, ne prekidati osobu dok govori
Naučiti šutjeti
Naučiti izbjegavati uznemiravajuće čimbenike.
Postoji 7 vrsta nepotpunog slušanja:
1. Pseudoslušanje: Slušatelj pokazuje pažnju, ali misli su mu negdje drugdje.
2. Jednoslojno slušanje: Slušatelj sluša samo dio informacija.
3. Selektivno slušanje: Slušatelj sluša samo ono što ga posebno zanima.
4. Selektivno odbacivanje: Slušatelj se usmjerava na teme koje ne želi čuti, kad one dođu na red, slušatelj ne sluša.
5. Otimanje riječi: Slušatelj jedva čeka priliku da nešto kaže.
6. Obrambeno slušanje: Slušatelj sve poruke tumači kao napad i brani se ili napada.
7. Slušanje u 'zasjedi': Slušatelj sluša sugovornika da bi ga napao kad god mu se učini da se sugovornikove riječi mogu dovesti u pitanje.
73
Osnove komunikacije
10.1.2. Principi aktivnog slušanja:
OHRABRITI: Slati verbalne i neverbalne znakove koji će govorniku pokazati da ga slušate. (Verbalni: da, aha... ; Neverbalni: klimanje glavom, izrazi lica.) Koristimo kada želimo potaknuti govornika da nastavi s pričom i kada mu želimo dati podršku.
RAZJASNITI: Postaviti pitanja kako bi razjasnili ono što vam je govornik rekao. Koristimo kada želimo razjasniti ili potvrditi nešto i kada želimo razjasniti ostale aspekte priče. Neki primjeri: “Možeš li mi ponovno to objasniti? “
PREFORMULIRATI: Ispričati svojim riječima ono što je osoba rekla kako biste provjerili jeste li dobro čuli i razumjeli. Neki primjeri: “Jesam li te dobro shvatila...”; “Znači, kažeš...”
REFLEKTIRATI: Ovo je najznačajniji princip. Reći drugoj osobi kako mislite da se osjeća. Neki primjeri: “Zvuči kao da si ljutit zbog toga.”; “Čini mi se da si uznemiren.”; “Očito si sretna što si položila taj test.”
SAŽETI ILI REZIMIRATI: Ponovimo glavnu temu i osjećaje koje je govornik 'pokazao' ili rekao. Neki primjeri: “Znači bijesan si što ti nije dala priliku da razjasniš...”; “Znači sretna si što su ti roditelji dopustili da večeras...”
POTVRDITI I VREDNOVATI: Pokazati govorniku uvažavanje; potvrditi mu da cijenite što se baš vama povjerio.
10.1.3. Kako poboljšati vještinu slušanja?
Budite pažljivi i koncentrirani kada vam netko govori. Slušajte s empatijom.
Budite radoznali. Teško je biti dobar slušatelj ako niste zainteresirani za drugog čovjeka.
Budite više zainteresirani za to što je rečeno, nego za to što ćete odgovoriti kako biste riješili problem. Kao slušatelji mi imamo protok od otprilike 500 riječi u minuti dok je normalni tempo govora otprilike 125 do 150 riječi u minuti. To ostavlja dosta prostora da se naruši komunikacija ili da slušatelj odluta mislima.
Slobodno postavljajte pitanja kako biste provjerili jeste li dobro razumjeli i popunili rupe koje vam nedostaju.
Dajte si vremena da saslušate, osjetite što se događa, razjasnite sliku i oblikujete odgovor. Dobra komunikacija zahtijeva VRIJEME, i ne može se „obaviti“ na brzinu.
Dobra komunikacija zahtijeva i „dobro“ okruženje. Nemojte gledati televiziju ili nešto raditi dok s nekim razgovarate jer nećete moći pažljivo slušati. Radije zamolite osobu da razgovarate u neko drugo vrijeme, kada budete mogli svu pažnju usmjeriti na slušanje.
Pratite svoje navike slušanja (ili neslušanja) i one drugih ljudi. Razmislite o ljudima s kojima ste u životu jako voljeli razgovarati i osjećali se shvaćeno. Kakav je osjećaj kada vas netko zaista sluša, a kakav je kada vidite da vas druga osoba ne sluša? Napravite listu onih ponašanja koje primjećujete na drugima, a koje upozoravaju na
74
Osnove komunikacije
to da druga osoba ne sluša. Zatim razmislite o sebi. Pokazujete li i vi neka od tih ponašanja s liste? Napravite popis onih ponašanja koje želite promijeniti. Također, priznajte sebi ona dobra ponašanja koja imate i koja vam pomažu da bolje slušate druge ljude.
„Priroda nam je dala jedan jezik i dva uha tako da biste mogli slušati dvostruko više nego pričati.“ (Epictetus, filozof)
Govorite – komunikacija počinje s vama. Preuzmite odgovornost i započnite komunikaciju, nemojte čekati i očekivati da će to učiniti druga osoba.
Ne sakrivajte se iza SMS-ova i mailova. Dobra komunikacija, posebno o važnim temama, zahtijeva mnogo više od onoga što možemo izraziti SMS-om ili mailom. Vrlo često možemo krivo protumačiti SMS jer ne vidimo osobu, ne čujemo ton glasa i slično.
Komunicirajte svoje misli i svoje osjećaje. Često nam se dogodi da zaboravimo zapravo opisati drugoj osobi kako se osjećamo ili nastojimo ne pokazati osjećaje.
Budite izravni, ali blagi. Pokušajte što jasnije reći što želite, ali pritom nemojte zaboraviti da je temelj svake dobre komunikacije poštovanje.
Ne šaljite miješane poruke. Kažete: „Nije mi ništa“, a u sebi ste bijesni ili tužni.
Povratna informacija nije prerušena kritika.
Uvijek dajte priliku drugoj osobi da govori. Komunikacija je proces u kojem obje strane moraju sudjelovati, povremeno kao slušatelj, a povremeno kao govornik. Monolog nije komunikacija.
Uvijek pitajte ako niste sigurni da razumijete.
Ne dopustite stresu da govori umjesto vas. Ako ste jako uzrujani, ne možete dobro komunicirati.
Naglasak stavljajte na bitne stvari, a ne na sitnice.
Vjerujte svojoj intuiciji. Ako osjećate da nešto nije u redu, vjerojatno i nije.
Ostavite prostora drugoj osobi da se popravi, ohrabrujte rast.
Vjerujte da je dobra komunikacija moguća.
Ne zaboravite reći 10 riječi svaki dan.
10.1.4. Riječi i fraze koje bi trebalo koristiti najmanje jednom dnevno
HVALA TI (zahvalite za pažnju, brigu i pomoć drugih)
MOLIM TE (iskazujte poštovanje)
BRAVO (pohvalite)
MOGU LI TI POMOĆI (ne čekajte da vas se pita, ponudite sami pomoć)
TO JE STVARNO LIJEPO (primjećujte pozitivno)
75
Osnove komunikacije
OPROSTI (ponekad i nenamjerno povrijedimo nekoga, a ako želite uvijek biti u pravu, živite sami)
PRIČAJ MI O TOME (pokažite zainteresiranost)
MOŽE ZAGRLJAJ (ne zaboravite na važnost dodira)
HAJDEMO ZAJEDNO (družite se, nudite drugima priliku da im posvetite svoje vrijeme)
VOLIM TE (nemojte pretpostaviti da druga osoba to zna, recite joj)
10. 2. Neverbalna komunikacija
Čovjek najveći dio svog vremena provodi u komunikaciji s drugim ljudima. Dok se verbalna komunikacija odnosi na stvarne riječi koje se koriste pri razgovoru, neverbalna komunikacija se sastoji od mnoštva znakova od kojih svaki ima svoje značenje. Ti znakovi mogu mijenjati, potvrđivati ili negirati ono što izgovaramo. Zato način na koji nešto izgovaramo, te kako pritom izgledamo i kako se držimo, značajno utječe na poruku koju šaljemo drugoj osobi.
Neverbalna komunikacija često bude i uzrok sukoba – mnogi obračuni počinju nerazumijevanjem neverbalne poruke, primjerice, neka izjava protumači se kao uvredljiva, a zapravo je izrečena u šali.
Također, bezbrojne su situacije kada i sami krivo protumačimo nečiju izjavu, upravo zbog nepoznavanja neverbalnih znakova. Zato je vrlo važno obratiti pažnju na svoje i na sugovornikove neverbalne znakove.
U neverbalnu komunikaciju ubrajamo:
KONTAKT OČIMA
Kontakt očima je vrlo važan u svakodnevnoj komunikaciji. Obično su razdoblja kontakta očima vrlo kratka. Kada su produljena, ili kad jedna od osoba počne buljiti u drugu, dolazi do napetosti i to se može protumačiti kao prijetnja. Izbjegavanje gledanja u oči povezuje se s nesigurnim ponašanjem, što upućuje na prepredenost, pa čak i nepoštenje. Raširene zjenice pokazuju emocionalno uzbuđenje (kada lažemo ili kad nam se neko sviđa). Prijatelji manje gledaju i kontaktiraju očima od stranaca. Ipak, ako je dvoje ljudi zaljubljeno, kontakt očima mnogo je češći.
IZRAZ LICA
Na osnovi odgovarajućih izraza lica svi ćemo lako prepoznati šest osnovnih osjećanja - radost, tugu, iznenađenje, strah, ljutnju i gađenje. Međutim, složena osjećanja, poput ljubavi i ljubomore, prepoznaju se nešto teže. To se događa zbog osobne namjere ili društvenog običaja potiskivanja emocija i zavaravanja okoline maskama. Tako je, primjerice, poznato da Japanci prikrivaju emocije. Zanimljivo je i to da su žene u prosjeku bolje od muškaraca u procjeni izraza lica.
76
Osnove komunikacije
TJELESNI KONTAKT
Tjelesni kontakt zavisi od stupnja intimnosti koji postoji između dvoje ljudi. Najčešći kontakt je rukovanje. Ono služi kao pozdrav ili kao potvrda dogovora ili prijateljstva. Labavo rukovanje ostavlja negativan dojam, za razliku od čvrstog stiska ruke. Grljenje je uobičajeno u djetinjstvu, dok je kod odraslih osoba rezervirano za prisne trenutke. To je jedan od najjačih pokazatelja intimnosti. Poljubac kao javni znak veze ima različita tumačenja u različitim kulturama. U većini zemalja ljubljenje u obraz na javnom mjestu prikladnije je od ljubljenja u usta.
MEĐUSOBNI POLOŽAJ
Ljudi u razgovoru zauzimaju sličan položaj tijela kao i sugovornik s kojim se slažu ili prema kojem imaju pozitivan stav. Naginjanje prema osobi pokazuje zainteresiranost ili zabrinutost, a odmicanje distanciranost i sigurnost u sebe.
KRETNJE (GESTE)
Klimanje i odmahivanje glavom dva su najrasprostranjenija znaka za „da“ i „ne“. Klimanje glavom služi kao povratna informacija govorniku, upućujući na podršku i razumijevanje. Neke kretnje mogu biti i smetnja uspješnoj interakciji, primjerice kada odaju nervozu i napetost - trljanje dlanova, uvijanje kose, glađenje brade, itd. Amblemi su posebna vrsta kretnji s određenim kulturalnim značenjem, primjerice, “V” označava pobjedu, podignut palac podršku, a srednji prst - zna se što :), ali s ovim oprezno ako smo u različitim kulturama. Primjer, ako u Engleskoj pokazujemo «V» tako da je šaka okrenuta prema tijelu – to ima značenje «nabijem ti ga».
OSOBNI PROSTOR
Svi imamo svoj osobni prostor s nevidljivim granicama unutar kojih ne želimo prisutnost “uljeza”. Ne osjećamo se neugodno kada nam priđu intimni i dobri prijatelji, a znance i strance s kojima razgovaramo obično držimo na većoj udaljenosti. Kad zbog gužve i skučenosti prostora nismo u mogućnosti kontrolirati udaljenost drugih ljudi (primjerice, prilikom gužve u tramvaju), često reagiramo obrambeno, ograničavanjem kontakta s drugima (okretanje od njih, izbjegavanje pogleda, dodira).
Bitno je istaknuti društvene razlike - ljudi nižeg položaja poštuju osobni prostor ljudi višeg položaja - i kulturalne razlike - Mediteranci, Židovi i Arapi ostvaruju veću bliskost od Engleza i Europljana iz sjevernih zemalja. Također, žene obično lakše podnose fizičku blizinu drugih žena, nego što muškarci podnose blizinu drugih muškaraca.
PRIKAZIVANJE SEBE
Naša odjeća, frizura, šminka, nakit, tetovaže i ostali modni dodaci predstavljaju načine izražavanja sebe. Način na koji se prikazujemo također upućuje na naš društveni položaj, etničku pripadnost, bračni status, pa čak i crte ličnosti.
77
Osnove komunikacije
10. 3. Prepreke uspješnoj komunikaciji
1. OSUĐIVANJE Osuđivanje znači nametanje vlastitih vrijednosti drugoj osobi i predlaganje rješenja za njihove probleme. Kada osuđujete, vi ne slušate što vam druga osoba govori, jer ste previše zauzeti procjenjivanjem izgleda druge osobe, tonom glasa i riječima koje koriste.
Neki primjeri:
Kritiziranje –„Ti ništa ne razumiješ.”
Vrijeđanje - “Ti si glup.
Dijagnosticiranje – “Ti zaista nisi zainteresirana za ovu temu.“
Pohvala radi manipulacije – “Uz malo više napora, ti bi mogla postići mnogo bolji rezultat.”
2. DAVANJE RJEŠENJA Prekidanje prije nego što osoba koja govori završi ili davanje rješenja prije nego što vas neko pita može biti iritirajuće i može spriječiti osobu koja govori da vam kaže ono što je imala namjeru reći. Takvo ponašanje može poticati osobu da bude ovisna o vama kako biste vi rješavali njezine probleme.
Neki primjeri:
Naređivanje – “Učit ćeš dva sata dnevno!”
Prijetnje – “Ako to ne napraviš...”
Moraliziranje – “Trebala si učiniti to...”
Pretjerano/neprekidno ispitivanje – „Gdje si bila? Što si radila? S kim si bila?”
3. IZBJEGAVANJE TUĐIH PROBLEMA
Slušatelj nikad ne obraća pažnju na probleme o kojima se govori. Slušatelj se ne obazire na osjećanja i probleme osobe koja govori. Slušatelj ne želi razgovarati o strahovima, nesigurnostima i brigama govornika.
Neki primjeri:
Savjetovanje – “Za tebe bi bilo najbolje...”
Logički argument – “Jedini način da popraviš uspjeh jest da više učiš.”
Naglasak je na činjenicama, a osjećanja se ne uzimaju u obzir.
Razuvjeravanje – “Sve će biti uredu.”
Učiniti da se osoba osjeća bolje, ali ne rješavati problem.
Kontriranje – “Da, ali...”
78
Osnove komunikacije
10. 4. Koraci za upućivanje asertivne poruke
Asertivnost = upornost, samosvjesnost, zastupanje.
Asertivno ponašanje predstavlja zastupanje i ostvarivanje vlastitih potreba i interesa na neagresivan način i ne na štetu drugih osoba. Takvim ponašanjem vodimo računa o osjećajima i interesima drugih, ali i vodeći računa o svojim potrebama. Onaj tko se ponaša asertivno, spreman je na kompromise.
KORACI 1. Opisati PONAŠANJE - Opišite ponašanje druge osobe ili problem koji vam smeta.
“Kad mi kasniš 30 minuta...
“Kad mi zaboraviš prenijeti telefonsku poruku...
2. Izraziti OSJEĆANJA - Izrazite svoje osjećanje u vezi sa spomenutim ponašanjem ili problemom.... ja se osjećam frustrirano...
... ja se osjećam uznemireno...
3. Opisati EFEKT - Opišite misao/vjerovanje koje je povezano s tim osjećanjem.
... zato što kasnim s mojim obavezama za taj dan.”
... zato što ne znam tko je zvao, pa ne mogu uzvratiti poziv koji je možda bio važan.”
4. Izraziti ZAHTJEV - Jasno izrazite što biste željeli da se dogodi – iznesite vaš zahtjev.
“Ono što želim jest da na sastanke dolaziš u zakazano vrijeme.”
“Željela bih da ubuduće zapišeš ime i poruku osobe koja me je tražila.”
5. Pitati kako osoba doživljava vaš ZAHTJEV – Pitajte drugu osobu kako se osjeća ili što misli u vezi sa vašim zahtjevom.
“Što ti misliš?”
“Slažeš li se?”
6. Pričekati ODGOVOR druge osobe - Druga osoba izražava svoja osjećanja/misli koja su u vezi s vašim zahtjevom.
“Slažem se s tobom.”
“Pa... to je u redu.”
7. ZAHVALITI - Ako se druga osoba složi s vašim zahtjevom, najbolji način da taj razgovor privedete kraju jest da joj se zahvalite.
“Hvala.”
“Hvala ti. Cijenim to.”
79
Osnove komunikacije
NEDOSTACI PLANIRANJA
Ljudi često počinju govoriti i pisati bez prethodnog promišljanja, planiranja i definiranje svrhe poruke. Davanje razloga za uputu, izbor prikladnog medija i izbor pravilnog vremenskog rasporeda može uvelike poboljšati razumijevanje i smanjiti otpor prema promjenama.
NERAZJAŠNJENE PRETPOSTAVKE
Vrlo važna činjenica, a koja se često ispušta iz vida, nepostojanje je prijenosa pretpostavki koje leže u osnovi poruke. Kada nešto pretpostavljamo, to se može dogoditi, ali se i ne mora. Nerazjašnjene pretpostavke mogu na obje strane rezultirati konfuzijom i gubitkom dobre volje.
SEMATIČKA DISTORZIJA
Sematička distorzija može biti namjerna ili slučajna. To su, zapravo, riječi koje sadržavaju u sebi dvosmislenost. Riječi mogu evocirati različite odgovore. Riječ „vlada“ nekima može značiti smetnju ili deficitarno trošenje, a drugima može značiti jednakost i pravdu.
LOŠE IZREČENE PORUKE
Bez obzira na to koliko je ideja jasna pošiljatelju u komunikaciji, poruka može biti opterećena loše odabranim riječima, propustima, nedostatkom koherentnosti, lošom organizacijom, nespretnom strukturom rečenice, frazama i nepotrebnom uporabom žargona. Taj se nedostatak jasnoće i preciznosti može otkloniti poklanjanjem veće pažnje procesu kodiranja poruke.
10. 5. Četiri strane poruke
Poruka nije jednoznačna!
Sastoji se od:
osnovnog značenja same poruke
govori o pojedincu
izaziva određenu aktivnost
govori o odnosu pošiljatelja i primatelja.
80
Osnove komunikacije
Za kraj ....
Jednog su dana u školi montirali novu vješalicu za kapute i napisali:
SAMO ZA PROFESORE
Drugi je dan netko dopisao:
MOGU SE I KAPUTI OBJESITI!
Osnovno značenje - supstancija
P O R U K A
AKTIVNOST GOVORI O
POJEDINCU (POŠILJATELJU)
ODNOS POŠILJATELJA I PRIMATELJA
81
Prezentacija i prezentacijske vještine
11. PREZENTACIJA I PREZENTACIJSKE VJEŠTINE
Cilj: polaznik će naučiti kako se radi dobra prezentacija (dobra priprema, funkcionalna tehnika, uvjerljivost, govor tijela, kretanje, dikcija ...), polaznik će znati što NE smije činiti tijekom prezentacije.
Grupa: cijela grupa, rad u manjim grupama.
Vrijeme: ukupno trajanje 90 minuta.
Materijal: flipchart, flomasteri, LCD projektor, pripremljena prezentacija.
Realizacija: razgovor s polaznicima kako oni rade pripremu prezentacije, što im je važno, jesu li se susretali s nekom od teorija kako radili prezentaciju ili idu više prema intuiciji, održati jednu kratku prezentaciju od strane polaznika kao početnu točku za ispravljanja pogrešnu učinjenih stvari.
11. 1. Prezentiranje
Mnogi ljudi smatraju izlaganje prezentacije najtežim dijelom postupka.
Treba upamtiti sljedeće:
Zauzeti stav da prezentaciju treba izvesti stručno i u skladu navedenih savjeta.
Stvoriti pozitivan prvi dojam. Ako je moguće, uspostaviti kontakt oči u oči s publikom. Biti svoj i opušten.
Pri govoru - biti prirodan. Govoriti razgovijetnim i jasnim tonom. Usporiti i naglasiti važne točke. Napraviti kratku stanku prije i poslije ključnih točaka kako bi ih odvojili.
Biti iskreni s publikom. Uključiti ih u prezentaciju. Postaviti publici pitanja kako bi se uvjerili da vas slijede. Ako je prikladno, pokušati nakon izlaganja dobiti povratne informacije i iskoristiti ih kako bi sljedeća prezentacija bila još bolja.
11. 2. Odgovori na pitanja
Dio izlaganja u kojem publika postavlja pitanja, stanoviti je izazov osobi koja iznosi prezentaciju, ali omogućava da se poruka do kraja objasni i dodatno naglase ključne točke prezentacije.
82
Prezentacija i prezentacijske vještine
Korisno je:
Planirati očekivana pitanja publike i moguće odgovore pišući ih na papir.
Naglasiti tijekom prezentacije hoće li se na pitanja odgovarati tijekom prezentacije ili na kraju. Ako se odgovara na pitanja tijekom prezentacije, paziti da se ne udalji od teme. Ako pitanja vode izvan teme ili je to samo interes nekolicine osoba u publici, pozabaviti se time na kraju.
Na početku dijela posvećenog pitanjima, naglasiti koliko je vremena na raspolaganju. Nakon toga zatražiti prvo pitanje. Ako nitko nema pitanja, postaviti pitanje sam. Razmisliti o tome da se prije izlaganja zamoli osoba iz publike da postavi prvo pitanje.
Ponoviti pitanje tako da ga svi čuju. Preoblikovati pitanje ako je potrebno. Ako ne znate odgovor na pitanje, najbolje je biti iskren. Pokušati naknadno doznati odgovor i dati ga osobi koja je postavila pitanje.
Završiti dio posvećen pitanjima ponavljajući sažetak, završetak ili nečim što smatrate prikladnim.
Slijedeći ovdje navedena pravila, možete svoju prezentaciju učiniti uspješnom, a publiku zadovoljnom.
11. 3. Kako napraviti kvalitetnu prezentaciju i izbjeći pogreške
TEKST NA SLAJDOVIMA OGRANIČITI NA POJMOVE, A NE NA REČENICE
Tekst cijele rečenice koja će se pročitati na glas, a slušatelji su je već automatski pročitali u sebi, neće ostaviti mjesta za nadogradnju teme. Ne zaboraviti, najbolji prezentatori koriste pojam na ekranu samo kao podsjetnik o temi o kojoj upravo govore.
OGRANIČITE BROJ REDAKA
Poput većine uputa za pripremu dobre prezentacije, i ova se svodi na „manje je više“. Ograničavanje broja redaka omogućava publici da odjednom sagleda sve predmete o kojima im se želi pričati.
KORISTITI ČITLJIVE TIPOVE PISAMA
Veća čitljivost osigurat će se koriste li se fontovi bez ukrasa (engl. sans serif) kao npr. Arial, nego ako se koriste oni s ukrasima (engl. serif) kao npr. Times New Roman. Ne smije se pretjerivati s brojem različitih tipova fontova. Koristiti jedan ili dva tipa fontova, a različitost ostvariti promjenom veličina fontova (i kod toga ne pretjerivati).
83
Prezentacija i prezentacijske vještine
OSIGURATI PREPOZNATLJIVOST PREZENTACIJE
Dati naslov svakom slajdu i tako odmah uvesti slušaoce u temu o kojoj će se pričati. Dobro je da se na svakom slajdu nalazi naziv ili logo ustanove, a po želji i neki drugi podaci, primjerice, naziv i slično. Dosljedno koristiti isti tip i veličinu fonta pri ispisivanju bilo kojeg grafičkog elementa: naslova, teksta, opisa slike ili grafike!
U PREZENTACIJU UNIJETI DINAMIČNOST
Opremiti prezentaciju dijagramima različitih tipova, fotografijama, crtežima. Pažnja publike lakše će se zadržati (ili ponovno pobuditi) ako se u sklopu prezentacije izmjenjuju tekstualne stranice s onima na kojima su prikazani crteži i fotografije.
Prije nego što se izađe pred publiku, potrebno je prelistati prezentaciju, provjeriti čitljivost svakog pojedinog slajda, a posebno pripaziti na čitljivost numeričkih znakova. Provjeriti omogućava li redoslijed slajdova dovoljnu dinamičnost.
Prezentacija je kreirana i elementi koji nose sadržaj brižno su organizirani, dakle, trenutak je da se odaberu boje. Boja je element koji poruku prezentacije može istaknuti i podržati, ili pak, ako je krivo odabrana, može imati sasvim suprotan učinak. Da prezentacija ne bi bila tmurna, dosadna, nezanimljiva ili čak nečitka, valja slijediti nekoliko jednostavnih pravila.
Ako se upotrijebi velik broja boja i nijansi, to će dovesti do kiča i nesklada, a slajdovi će biti nepregledni. Sklad boja koji se nalazi u prirodi, odnosno prirodne boje i njihove nijanse najbolja su preporuka za izbjegavanje nesklada boja. Nepoželjno je kontrastiranje komplementarnih boja. Riječ je o bojama koje se međusobno snažno ističu te stvaraju određeno optičko titranje i psihodeličan učinak. Primjeri komplementarnih parova su: crvena – zelena, žuta – plava, narančasta – ljubičasta.
OSJEĆAJ KOJI SE ŽELI U PREZENTACIJI
Razlikuje se paleta hladnih i paleta toplih boja. Hladne boje su: plava, zelena, siva i boje koje sadrže navedene. To su uglavnom tamne, duboke boje, boje mora, jezera, planina i ledenjaka. Paleta toplih boja sadrži crvenu, narančastu, žutu i sve boje koje sadrže navedene. To su žive i dinamične boje, bliske bojama vatre i plamena. Crna i bijela nisu boje. One se u likovnom svijetu smještaju u vlastiti akromatski sustav, te se nazivaju nebojama. Njima tvorimo nijanse, odnosno svijetle i tamne tonove određene boje.
Važno! Svaka boja živi od drugih boja koje je okružuju. Ključno je stvaranje pravog odnosa i pronalaženje harmonije i reda, odnosno podudarnosti među bojama. Boje pobuđuju osjećaje i stvaraju raspoloženje. Osjećaj ravnoteže i reda u izboru boja može se usporediti sa skladom boja i nijansi u kakvom pejzažu.
84
Prezentacija i prezentacijske vještine
USKLAĐIVANJE BOJA
Počet ćemo tako da odaberemo jednu boju, toplu ili hladnu. Obično krećemo od neke žive boje, a dinamiku i vizualnu raznolikost postići ćemo tako da paletu proširujemo nijansama odabrane boje, dakle dodajući udio crne i bijele.
PSIHOLOŠKI UČINAK BOJE
Eksperimentiranjem s nijansama mijenjaju se dinamika i dojam prezentacije, od direktnih i živih boja do onih ozbiljnih i tamnih.
- Pravilo br. 1
- Uvijek je najlakše slijediti pravilo, a ono u ovom slučaju glasi: „Neka bude jednostavno“. Kod izbora boja više ne znači bolje, naprotiv: „manje je više“.
85
Evaluacija
12. EVALUACIJA
Cilj: usvojiti različite tehnike evaluacije nastavnog procesa.
Grupa: cijela grupa, rad u manjim grupama.
Vrijeme: ukupno trajanje 90 minuta.
Materijal: flipchart, flomasteri, LCD projektor, pripremljena prezentacija.
Realizacija: s polaznicima raspraviti temu značaja evaluacije u procesu poučavanja s naglaskom na odrasle polaznike (povezati s temom osnove učenja odraslih), prisjetiti se različitih načina evaluacije koji se koriste u dnevnom radu i osjećaj koji se stvara nakon evaluacije, pokušati realizirati što je više moguće različitih vrsta evaluacije.
Tekst koji nam može pomoći u realizaciji:
12. 1. Metode analize rezultata rada
Analiza rezultata rada na seminaru obvezna je i treba je provesti uz pažljivu metodičku i psihološku pripremu. Ona za polaznike mora biti zanimljiva. Ako u fazi analize rezultata rada bude prilike dati upute i savjete o tome «kako dalje živjeti«, to će, prema našem mišljenju, za polaznike seminara biti dostignuta optimalna razina onih zahtjeva koji su potrebni za završnu fazu seminara.
Zašto je potrebno provesti sumiranje rezultata rada?
Nakon završetka grupnog rada, na seminaru treba se osvrnuti natrag i analizirati zajednički rad, pri čemu u tu analizu valja, po mogućnosti, uključiti sve polaznike. Predavači na seminaru saznali su mnogo toga korisnoga za svoj budući rad, polaznici seminara uopćili su i saželi stečena znanja i stekli novo iskustvo. Kod polaznika također postoji mogućnost da pri ovim analizama bude objašnjeno i utvrđeno ono što im tijekom predavanja nije bilo potpuno jasno, a također oni mogu odabrati područje svoga daljnjeg rada i obrazovanja na određenoj temi. Na taj način izgrađuje se uvjerenje da će prihvaćena znanja i navike polaznici moći primijeniti u praksi. Na kraju, dokumentacija je, ovako ili onako, povezana s analizom rezultata rada, i dio je materijala koji se prilažu izvješću o radu na seminaru.
Predstavljene metode za sumiranje rezultata rada na seminaru pretpostavljaju široko iskorištavanje različitih nositelja informacija i formi interakcije - od jednostavnih do složenih. One su same sebe opravdale u tijeku seminara, i to na različitim tematskim područjima, a osobito u radu s mladima (kao što su teme povezane uz turizam ili nastavu). Autori ovoga priručnika nadaju se da će čitatelji pronaći mogućnost da predložene metode zažive u stvarnosti, a također da o njima iznesu svoja mišljenja i primjedbe.
86
Evaluacija
12.1.1. Walk the Line (Šetnja po crti)
Vrijeme: 5. minuta za pripremu; 2 minute za objašnjenje; 1, 5 minuta za postavljanje pitanja.
Materijal: kreda ili ljepljiva traka, ili samo vrpca; kartice ili razglednice, flomasteri; ili po mogućnosti polaroid fotoaparat.
Realizacija:
U prostoriji se ili kredom ili uz pomoć ljepljive trake ili vrpce označava na podu ravna crta. Na njezinim krajevima stavljaju se kartice ili listići sa suprotnim natpisima ili oznakama, primjerice «+« i «-« ili «Mnogo!« i «Malo!«, ili nacrtana lica, s jedne strane lica koje se smije, a s druge strane lica koje plače. To je nužno zbog zornosti prosudbe. Na sredini crte postavlja se neutralni znak «0«.
Polaznici daju odgovore na niz pripremljenih pitanja (ili spontano postavljenim od gledatelja) pri čemu oni postaju, u skladu sa sadržajem odgovora, na crti bliže ili dalje od potvrdnog ili niječnog dijela crte. U slučaju dosta složenih pitanja ili pri potrebi temeljitijeg odgovora na pitanje, treba dati mogućnost duljeg usmenog objašnjenja, bez obzira na to jesu li zauzeli ovu ili onu poziciju.
Kao dio dokumentacije za sumiranje rezultata rada dijele se fotografije ili se provodi zbrajanje pozitivnih i negativnih oznaka i ocjena, koji se zatim zorno predstavljaju u obliku slike ili crteža.
87
Evaluacija
12.1.2. Muhomor
Vrijeme: 10 minuta za pripremu; 5 minuta za objašnjenje; 1- 3 minute za svakog sudionika.
Materijal: trake velikog formata, flomasteri ili samoljepivi markeri.
Realizacija:
Na velikom listu crta se krug, koji se podijeli na onoliko dijelova koliko je predloženih pitanja. Na primjer, pri analizi općih tema postavljaju se pitanja. »Koliko sam bio zadovoljan?»:
sadržajem koji je predavač izlagao;
mogućnostima postavljanja pitanja i davanja prijedloga tijekom predavanja;
podijeljenim tiskanim materijalima i informacijama u njima;
psihološkom atmosferom u grupi;
organizacijom slobodnog vremena;
mjestom na kojem se provodi seminar (način prehrane, smještaj). Do početka rada sudionicima se daje mogućnost istaći svoju ocjenu na postavljena pitanja uz pomoć naljepnica ili znakova načinjenih flomasterima, a koji odgovaraju oznakama u krugu. Što je više zadovoljavajućih odgovora, tim smo bliže središtu kruga gdje stavljamo oznake (asocijacija — pogoditi cilj tj. središte kruga).
Opći izgled «Muhomora«, koji je zapravo vrlo pregledna slika, daje osnovne tendencije pri ocjeni rada prema mišljenjima pojedinaca. Dalje se provodi opća prosudba rezultata rada s preciznim i konkretnim stavovima.
Napomene:
Ova metoda može povrijediti grupne težnje (prije svega, ako se igra provodi na općem skupu svih polaznika), zato što su mnogi polaznici skloni prikloniti se ocjenama svojih prethodnika. Radi slabljenja tendencija «socijalnog konformizma«, treba se pobrinuti da raspored oznaka u
88
Evaluacija
krugu bude ucrtavan ili označavan ne pred očima svih polaznika, nego tako da, na primjer, oni gledaju nekamo u stranu ili u zid, tj. da leđima budu okrenuti krugu.
12.1.3. Zvijezda očekivanih doživljaja
Vrijeme: 15 minuta za pripremu (bez ispunjavanja listova); 5 minuta za objašnjenje; ako bude nužno, i 5 minuta za samostalni rad (ispunjavanje listova) ; po 1 minuta svakome polazniku za bilješku ocjene na općem listu. Materijal: list velikog formata, flomasteri ili markeri; po mogućnosti umnoženi listovi za sve polaznike, priređene onako kako je priređen i opći veliki list.
Realizacija:
Skale za ocjene ucrtavaju se na listu u obliku zvijezde. Na crtama ucrtane zvijezde označavaju se brojevi, i to od središta zvijezde. Na primjer, od 1 (što znači potpuno ne zadovoljava) do 5 (što znači potpuno zadovoljava).
Ocjena se dobiva postupkom označavanja flomasterom dužinom označene crte u zvijezdi.
Zvijezda očekivanja
Napomene:
Na početku rada seminara može se predložiti polaznicima da ispune analognu «zvijezdu očekivanja», a onda je na kraju rada na seminaru mogu iskoristiti za usporedbu onoga što su očekivali, s onim što su zaista i doživjeli.
Tendencije u grupi mogu biti u znatnoj mjeri niže, ako polaznici ranije ispune taj zadatak na individualnim listićima sa «zvijezdom«, a to će također povisiti njihovu unutarnju odgovornost.
89
Evaluacija
12.1.4. «Sve je u mojim rukama!«
Vrijeme: 5 minuta za objašnjenje; 10-20 za individualni rad; 15 minuta za razgledavanje «izložbe« ili 30 minuta za pisanje, sortiranje i sažetak na sadržajnim karticama.
Materijal: listovi papira za sve polaznike, raznobojne kartice, flomasteri svakom polazniku, spajalice.
Realizacija:
Pitanja za označavanje rezultata rada označavaju se uz pomoć prstiju:
palac - označava ovaj odgovor: »Tu temu htio bih još bolje obraditi na toj temi htio/ htjela bih još raditi»;
kažiprst - označava ovaj odgovor: «Ovdje su mi dali posebne naredbe i zadatke«;
srednji prst - označava ovaj odgovor: »Ovdje mi se nije baš svi dalo»;
domali prst - označava ovaj odgovor o psihološkoj atmosferi;
mali prst - označava odgovor: »Meni ovdje nije išlo... Dosta mi je toga...».
Moje ocjene
Polaznici crtaju na listovima papira svoju ruku, ucrtavajući njezine konture, zapisuju pitanja pokraj svakog prsta i upisuju unutar konture ruke odgovore na ta pitanja. Zatim listove izvjese na «izložbu« kako bi svim polaznicima do opće analize rezultata rada ostavili vremena za upoznavanje s njima.
12.1.5. Završni krug
Vrijeme: 1 minuta za objašnjenje; 1-2 minute za svakog polaznika.
Materijal: list papira velikog formata; flomaster, privlačan predmet za predavanje jedan drugome (u krajnjem slučaju može poslužiti i flomaster).
Realizacija:
Jedno ili najviše dva pitanja ispisuju se na velikom listu krupnim znakovima.
Polaznici po redu kratko odgovaraju na postavljena pitanja, ne uspoređujući svoje odgovore jedan s drugim.
90
Evaluacija
U toj je igri važno upamtiti da je «sažetost - sestra talenta«, zato kada polaznik odgovara ili govori, istodobno mu se predaju predmet koji on zatim predaje dalje, i tako u krug.
Završni krug
Napomene:
Završni krug može poslužiti kao dobra dopuna metodama pisanog izlaganja ocjena. Sa stajališta svakog polaznika bitno je usmeno izložiti svoj stav i nastojati da on bude poznat svima. Zato je i pitanja bolje dati u usmenoj formi. Primjeri: «Što ću ponijeti s ovog seminara?«, «O čemu sam još želio nešto saznati?»
12.1.6. „Oblaci i sunce“
Vrijeme: 10 minuta za pripremu; 5 minuta za objašnjenje; 5 minuta svakome polazniku za odgovor; 30 minuta za rad s karticama, za sortiranje i uopćavanje, odnosno sažetak sadržaja.
Materijal: listovi papira velikog formata; flomasteri, ili jedan flomaster, (privezan za veliki papir), kartice ili listići u dvije boje; spojnice.
Realizacija:
Na velikim listovima pišu se pitanja (po jedno za svaki list), i označava se pozitivnim (+) ili negativnim (-) simbolom - slika koja predstavlja sunce (primjerice, pokraj pitanja: «Što mi se posebno svidjelo?») ili oblak (na primjer, pokraj pitanja: «Što mi se uopće nije svidjelo?»).
Polaznici pišu odgovore ili izravno na velikim listovima pokraj kojih su privezani flomasteri, ili ispunjavaju za svako pitanje jedan listić u boji, koji se zatim prilaže na skupni veliki list. U posljednjem slučaju za to se gubi manje vremena, jer svi polaznici rade istodobno, a osim toga, kartice ili listiće je moguće sortirati na različite načine.
91
Evaluacija
Pisanje odgovora na velikim listovima prikladno je jer ti plakati zatim vise tijekom cijelog seminara i predstavljaju zapravo «pano časti» ili «pano srama«.
12.1.7. «Lutrija - plus - minus«
Vrijeme: 5 minuta za pripremu; 5 minuta za objašnjenje; 5 minuta svakome polazniku za odgovor; 1-5 minuta za čitanje kartica na glas i objašnjenje. Materijal: kartice ili listići u dvije boje; mapa (dosje).
Realizacija:
Svaki polaznik ispunjava jednu ili dvije kartice ili listića različitih boja i odgovaraju na dva različita pitanja (na primjer: »Meni se najviše svidjelo...» i «Najviše me razočaralo ...«).
LUTRIJA
Kartice se prikupljaju u zajedničku kutiju. Zatim svaki polaznik izvlači iz kutije po jednu karticu ili listić od svake boje (ako izvuče svoju karticu ili listić, vraća je natrag u kutiju i izvlači ponovno), čita na glas njezin sadržaj i govori svoje mišljenje o pročitanome. Ako je nešto nejasno, valja se obratiti za objašnjenje onome tko je ispunio karticu. Ako je za jedno pitanje ispunjeno više od jedne kratice, lutrija se nastavlja u drugom krugu.
Nije mi se svidjelo
92
Dodatak
13. DODATAK
13. 1. Obrazac izvješća
Izvješće o treningu
Trening nastavnika u obrazovanju odraslih: Osnovni modul
Mjesto:
Treneri:
Datum:
Sesija:
Broj polaznika: (molimo Vas da priložite potpisane liste nazočnosti polaznika za svaki dan!)
Teme obrađene na treningu:
1. Pozitivne strane treninga:
2. Primjeri dobre prakse:
3. Problemi, komentari, preporuke:
4. Dodatak: Evaluacija
13. 2. Primjer ispunjenog obrasca za izvješća
Izvještaj o treningu (primjer)
Treneri: Popaj i Oliva
Datumi: 6. studenoga 2009.
Sesija: 1. od 4 sesije
Mjesto: Trening centar xy
Broj polaznika: 17
93
Dodatak
(Molimo Vas da priložite potpisane liste nazočnosti polaznika za svaki dan!)
Teme obrađene na treningu:
Formiranje pozitivne grupe
Osnove učenja
Motivacija
Upravljanje promjenama
Komunikacija – 4 strane poruke
Evaluacija
1. Pozitivne strane treninga:
Grupa se brzo formirala i radila s entuzijazmom
Dobra kombinacija polaznika iz različitih institucija
Aktivan i produktivan rad malih grupa
Polaznici aktivno sudjeluju u radu
2. Primjeri dobre prakse:
Međusobno upoznavanje polaznika u parovima, predstavljanje svog blizanca.
Polaznici su sami izradili flipchart o motivaciji, pa smo kasnije provjeravali s teoretskim postavkama.
Osnove učenja su dobro prihvaćene jer je naglasak stavljen na zakonitosti učenja odraslih polaznika za razliku od redovnih učenika, polaznici su sami primjećivali razlike.
Dobro su objašnjenje promjene, značaj i njihova uloga u razvoju poučavanja.
Evaluacija, značaj evaluacije u procesu obrazovanja – dobro prihvaćeni različiti modeli evaluacije koje su osmislili polaznici.
3. Problemi, komentari, preporuke:
Nije bilo većih problema. Uživali smo radeći sa polaznicima i nadamo se da smo ih motivirali da dođu na iduću trening sesiju!
Polaznici su procijenili da je rad u grupi i atmosfera na radionicama vrlo ugodni. Teme koje su prezentirane će nekima koristiti u daljnjem radu s odraslima. Generalno većih primjedbi na radionicama nije bilo.
Prikupili smo komentare polaznika na prvu sesiju, a na početku smo kuvertirali očekivanja koja je svaki polaznik napisao na temu – što očekuje od ovih radionica – da bismo na zadnjoj sesiji mogli vidjeti koliko su ta očekivanja ispunjena.
4. Dodatak:
Evaluacija
94
Dodatak
Upitnik za završnu evaluaciju
EVALUACIJSKI LISTIĆ
OSNOVNI MODUL
A: Kako bismo na temelju Vaše procjene dobili povratnu informaciju o kvantiteti održanih radionica, molimo Vas da na skali od 1 do 5 zaokružite odabranu vrijednost:
B: Kako bismo dobili informaciju o kvaliteti održanih radionica, molimo Vas da u sljedećim pitanjima označite jednu od ponuđenih tvrdnji:
1. Koliko ćete u praksi moći primijeniti znanje i vještine stečene tijekom ovih radionica?
Većinu Mnogo
Dosta stečenog znanja i vještina
Ponešto Malo Ništa
1. Relevantnost 1 2 3 4 5
2. Mogućnost sudjelovanja i doprinosa 1 2 3 4 5
3. Pripremljenost voditelja 1 2 3 4 5
4. Korisnost 1 2 3 4 5
5. Organizacija 1 2 3 4 5
6. Profesionalna motivacija 1 2 3 4 5
95
Dodatak
2. Kako ste se osjećali kao dio radne skupine?
Jako dobro Dobro Tako ‐ tako Loše Jako loše
3. Prenijeti naučeno na radionici svojim kolegama čini Vam se:
Vrlo lako Relativno lako
Teško Jako teško
Nemoguće
4. Kako se osjećate na kraju radionica? (Zaokružite sliku koja opisuje Vaše raspoloženje).
Zahvaljujemo na sudjelovanju.
