Ciljevi šerijata

AHMED ER-REJSUNI

biblioteka posebna izdanja

DR. AHMED ER-REJSUNI

E-ATIBIJEVA TEORIJA

CILJEVI ERIJATA

biblioteka posebna izdanja

Dr. Ahmed er-Rejsuni

cILJEvI ERIJATA

E-ATIBIJEVA TEORIJAS arapskog preveo Enes Ljevakovi

Izdavai: El-KalEm izdavaki centar Rijaseta Islamske zajednice u BiH www.elkalem.com CNS Centar za napredne studije www.cns.ba Za izdavae: Urednik: Tehniki urednik: Lektor: Dizajn: tampa: Tira: Selim Jarko Ahmet Alibai Munir Muji Nurko Karaman Tarik Jakubovi Tarik Jesenkovi ARKA Press 1.700

Sarajevo, 1432. po H./2011. godine CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 28-74 Er-REJSUNI, Ahmed Ciljevi erijata : e-atibijeva teorija / Ahmed Er-Rejsuni ; s arapskog preveo Enes Ljevakovi. - Sarajevo : El-Kalem : Centar za napredne studije, CNS, 2009. - 420 str. ; 20 cm Izv.stv. nasl. na arap pismu. - Bibliografija: str. 408-416 ISBN 978-9958-23-246-6 COBISS.BH-ID 17644806

AHMED ER-REJSUNI

e-ATIBIJEVA TEORIJAS arapskog preveo Enes Ljevakovi

CILJEVI ERIJATA

Sarajevo, 1432. po H. / 2011. godine

BESPLATAN PRIMJERAK

Izdanje ove knjige je realizirano zahvaljujui podrci Meunarodnog instituta za islamsku misao (IIIT) INTERNATIONAL INSTITuTE Of ISLAMIC THOugHT Herndon, Virginia & London

CILJEVI ERIJATA E-ATIBIJEVA TEORIJA

U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!

Predgovor InstitutaHvala Allahu, Gospodaru svjetova. Neka je salavat i selam naemu prvaku Muhammedu, Peatu Boijih poslanika, Njegovoj porodici, ashabima i onima koji ga slijede i po njegovoj uputi se ravnaju do Sudnjega dana. Od asa kada su osjetili da je, nakon prve generacije, nastao jaz izmeu uenja, propisa i principa islama i stvarnosti muslimana, muslimanski uenjaci ulau kontinuirani napor u cilju spajanja razdvojenog, premoavanja rascjepa i ponovnog uspostavljanja vrste veze izmeu islama i muslimana, one veze koja je uinila da muslimani prve generacije budu ivi mushafi koji se kreu po zemlji, s etikom, ponaanjem i komuniciranjem utemeljenim Kuranom. Najvanije i najefikasnije ulemi dostupno sredstvo za ostvarenje tog cilja bilo je objanjenje razloga propisa, ciljeva islama i erijata; razjasnili su da svaki propis islama ima svoju funkciju i cilj, uoljivi ili skriveni razlog, intenciju i svrhu koja se eli realizirati, a sve radi postizanja dobrobiti ili otklanjanja tete od ovjeka. Takoer, objasnili su da su ove intencije, mudrosti, ciljevi i razlozi katkada sadrani u samim tekstovima Kurana i sunneta, dok ih u nekim sluajevima uenjaci otkrivaju putem sveobuhvatnog i temeljito provedenog idtihada u razumijevanju Kurana, sunneta i ostalih, na njima utemeljenih, normativnih izvora. Rezultat tog idtihada jeste otkrivanje, definiranje i primjena za5


konskog razloga, kako bi se razjasnilo koje se koristi ostvaruju a koje tete otklanjaju svakom pojedinanom normom. Ulema je, takoer, definirala metode kojima se otkrivaju ciljevi, razumijevaju koristi i definiraju razlozi normi. Sve to su teoretiari islamskog prava (usulijjun) istraivali u okviru nauke usuli-fikha u poglavljima o analogiji (kijas) ili opem interesu (istislah). Neki aspekti intencione jurisprudencije (el-fikhu-l-mekasidijj) istraivani su u studijama koje su se bavile razjanjenjem tajni i mudrosti erijata openito.1 Intencionom jurisprudencijom bavili su se i uenjaci kelama, ali je njihovo bavljenje imalo uglavnom negativne posljedice.2 Meunarodni institut za islamsku misao osnovan je s ciljem da radi na dva osnovna pravca: prvi je reforma metodologije miljenja i redefinisanje i uoblienje prioriteta muslimanskog uma. Drugi pravac je rekonstrukcija islamskog kulturnog sistema i prezentiranje islamskog vienja savremenih humanistikih i drutvenih spoznaja. Jedno od najvanijih sredstava realizacije prvog cilja, reforme metodologije miljenja kod muslimana, jeste poticaj muslimanskog uma da se umjesto partikularnim bavi univerzalnim pitanjima, da se ne ograniava na vanjske oblike i forme, ve da se okrene ka sutini i smislu, da ostavi imitiranje i slijeenje a da se usmjeri kreativnosti i originalnosti, te da umjesto totalne preokupacije sredstvima sama sredstva upotrijebi radi ostvarenja intencija i ciljeva. eljenu animirajuu svijest o ovim velikim ciljevima mogue je ostvariti samo kontinuiranim znanstvenim naporima na razjanjavanju svih njihovih raznolikih aspekata i dimenzija. Kada smo objavili prvu knjigu u ediciji Problemi islamske misli, koja nosi naslov Autoritativnost sunneta, iji je autor na1 2 Poput djela Ihjau ulumiddin i sl. Mogue je razmotriti neke od ovih posljedica u naem kratkom radu pod naslovom Razlonost erijatskih normi i stav hanbelija o tome, objavljenom u asopisu El-Buhusu-l-ilmijje, koji izlazi u Rijadu.

6


ejh rahmetli Abdulgani Abdulhalik, u naem predgovoru ovoj knjizi rekli smo sljedee: Institut se nada nakon publiciranja ovog izuzetnog djela koje predstavlja posljednju rije, nepobitan argument i nauni izvor bez premca u oblasti autoritativnosti sunneta da e se ulema i istraivai okrenuti, s istom znanstvenom dubinom i preciznou, drugom vanom problemu sunneta, problemu njegovog razumijevanja, izuavanja i traenja rjeenja, zakona, ivotnih uputa te drutvenih modela koji e realizirati ciljeve islama i podariti ummetu svijetlu viziju koja e odagnati sumnju, nemo i neodlunost.3 Takoer, kada je Institut objavio prvu studiju u ediciji Naune studije pod naslovom Metodologija islamskog prava metodologija istraivanja i spoznaje, u njoj se veoma insistiralo na panji koju treba posvetiti spoznaji ciljeva (mekasid) erijata, razvijanju njihovih izuavanja i radu na utvrivanju njihovih pravila i kriterija.4 Djelo koje danas publiciramo u okviru nae nove edicije Izbor univerzitetskih disertacija, pod naslovom E-atibijeva teorija ciljeva erijata, iji je autor profesor Ahmed er-Rejsuni, predstavlja vaan, poetni iskorak kojem smo se nadali i kojeg smo oekivali i postavlja kamen temeljac u izgradnji savremene islamske intencione misli. U pogledu metodologije izuavanja i razumijevanja Kurana i sunneta i traganja za uputom u njima, ova studija nam nudi izuzetan primjer u ovoj oblasti u linosti imama Ebu Ishaka e-atibija (umro 790. h.), koji je u ovom vremenu postao, kako kae ejh Mustafa ez-Zerka, bljetava zvijezda koja osvjetljava put u istraivanjima osnova i ciljeva erijata, autoritativno ukazujui na stazu kojom treba ii u ovoj oblasti.53 4 5 Vidi: Huddijjetu-s-sunna, str. 18, I, 1407./1986. Vidi: Usulu-l-fikhi-l-islamijj menhedu-l-bahs ve marifah, str. 24. Vidi: Predgovor djelu Fetve Imama E-atibija profesora Muhammeda Ebu alEdfana, str. 8. Tekst njegovog govora e doi negdje pri kraju ove knjige.

7


Neemo pretjerati ako kaemo da je najvanije od onoga to nam je ponudio E-atibi, i po emu je postao izuzetan i jedinstven, metodologija pravilnog i uravnoteenog razumijevanja Kurana i sunneta. Njegova stvaralaka originalnost u oblasti ciljeva erijata bila je, ustvari, plod te metodologije. E-atibi je bio u potpunosti svjestan vanosti i naune vrijednosti svoje metodologije. Poevi od samog uvoda u svoje djelo El-Muvafekat, on nam skree panju na svoju koherentnu induktivnu metodu utemeljenu na razumijevanju Kurana i sunneta, pa kae: I otkada se otkrie skrivene tajne i Plemeniti Allah pomoe i uputi koliko je htio, nisam prestajao biljeiti njihove proplamsaje, hvatati detalje i cjeline, navoditi dokaze iz izvora normi, objanjavajui detaljno, a ne sumarno, oslanjajui se na potpunu indukciju, a ne ograniavajui se na pojedinane primjere, pojanjavajui tradicionalne izvore racionalnim kategorijama, koliko je to bilo mogue, u cilju razjanjenja mekasida Kurana i sunneta.6 Cijenjeni autor je briljivo radio na elaboraciji ovog induktivnog metoda kod E-atibija, ukazujui na njegovu vrijednost i veliku potrebu za tim metodom. Vaan dio ovog djela, koji slui metodologiji razumijevanja Kurana i sunneta, jeste iscrpna studija o razlonosti erijata i obrazlaganju njegovih normi. Najvaniji zakljuak tog istraivanja, koji je formulisao sam autor, branei njegovu ispravnost, jeste neophodnost razumijevanja Svetih tekstova u svjetlu njihovih ciljeva primjenom metoda intencionog tumaenja njihovih uenja i propisa. Ova nam knjiga, takoer, ukazuje na vanost oslanjanja na univerzalne erijatske principe i njihovu odluujuu ulogu u procesu razumijevanja i tumaenja pojedinanih dokaza. To je jedan vid tumaenja nejasnog jasnim i pojedinanog opim. Univerzalni principi i ope intencije erijata predstavljaju neupitne osnove za bilo koji idtihad i bilo koje islamsko miljenje. Neophodno je reafirmisati njihovu poziciju, postaviti ih na prvo mjesto i sve drugo na6 Vidi: Al-Muvafakat, 1/23.

8


njima graditi. To je nuan korak u preoblikovanju muslimanskog uma, revalorizaciji njegovih mjerila i redoslijeda prioriteta upravo iz razloga to je jedan od najvanijih pokazatelja krize muslimanskog uma poremeaj tih mjerila i prioriteta koje je islam postavio na odgovarajue mjesto. Tokom vremena dolo je do poremeaja u njihovom redoslijedu usljed procesa ubrzavanja ili usporavanja, uveavanja ili umanjivanja, suprotno njihovom stvarnom poloaju. Vjerovatno je na to mislio istaknuti ashab Abdullah b. Mesud, r.a., kada je jednom od svojih drugova rekao: Ti ivi u vremenu u kojem ima dosta fekiha, a malo uaa Kurana7; ljudi paze na propise Kurana, a u drugom planu je nain izgovora njegovih harfova. Malobrojni su oni koji trae, a mnogobrojni oni koji daju; ljudi oduljuju namaz a skrauju hutbu (govor); pokazuju svoja djela prije svojih prohtjeva.8 Doi e vrijeme kada e meu ljudima biti malo fekiha, a mnogo uaa Kurana; pazit e se na nain izgovora harfova Kurana a zanemarivati njegovi propisi; bit e mnogo onih koji trae, a malo onih koji daju; hutba e im biti duga, a namaz kratak; pokazivat e svoje prohtjeve prije svojih djela.9 Na nauni i praktini ivot je izuzetno mnogo optereen ovim poremeajima i turbulencijama vrijednosti i prioriteta. Povean je broj onih koji samo memoriraju i (re)citiraju, a smanjen broj mudrih fekiha. Pretjeruje se u filigranskoj preciznosti pisanja i izgovora rijei a zanemaruju znaenja i propisi; vodi se rauna o vanjtinama i formama, a marginaliziraju ciljevi i sutina; prevladale su partikularne nautrb univerzalnih vrijednosti; umrtvljeni su sunneti, a oivljeni bidati.7 8 9 Tj. malobrojni su oni koji memoriu Tekstove i rade to u ogranienoj mjeri. Meutim mnogo je onih koji prouavaju Tekstove i njihova znaenja. A u vremenu koje e doi bit e obrnuto. Tj. njihova djela imaju prednost u odnosu na njihove prohtjeve. Djela se slijede, a prohtjevi dolaze poslije, suprotno od onih potonjih generacije ija e djela slijediti njihove prohtjeve. Zabiljeio ga je Imami-Malik svojim senedom od Abdullaha b. Mesuda. Vidi: El-Muvetta, Poglavlje o namazu.

9


Ovo je veliki problem koji se postavlja pred uenjake, mislioce i poslenike islama, problem preispitivanja redoslijeda prioriteta, rekonstrukcije sistema kriterija i vrijednosti i njihovo postavljanje na odgovarajue mjesto. Kada je rije o drugom procesu u koji pozivamo i oekujemo da mu se posveti duna panja, procesu istraivanja intencija erijata i uspostavljanja metoda i pravila koji e regulirati taj proces, ovo djelo se smatra pionirskim u toj oblasti. Ono je uinilo, prema naemu miljenju, osnovni iskorak, savladavi strahovite i opasne prepreke i tekoe. Smatramo da je u tome imalo mnogo uspjeha. Ono nudi cjelovitu studiju o teoriji ciljeva u njezinim razliitim aspektima. Takoer, nudi suptilnu studiju o intencionoj misli uitelja intencionista Ebu Ishaka e-atibija, a uz to i vanu studiju o samome E-atibiju u kojoj ima mnogo novih i korisnih podataka o ivotu, misli i metodologiji ovog imama. U pogledu naela i kriterija koji reguliraju mekasid erijata, autor je uradio krajnje vanu i korisnu stvar. On je pretresao Eatibijeva djela El-Muvafekat i El-Itisam izdvajajui iz njih skupocjeno blago u obliku intencionih naela, kao to je, s druge strane, ukazao na najvanije metode pomou kojih se dolazi do spoznaje ciljeva Zakonodavca, od kojih je apsolutno najvaniji induktivni metod (istikra), E-atibijev zatitni znak i bitna odlika njegove metodologije.10 Takoer, ova studija je uinila vaan korak u okviru projekta koritenja mekasida erijata i preciziranja naina tog koritenja, to je elaborirano u poglavlju O mekasidu i idtihadu. To je, kako je istakao autor, najvaniji plod koji se oekuje od sveukupnog10 Ove metode i naine mogue je proanalizirati u uobiajenim mjestima u usulskim knjigama te u djelima El-Muvafekat, 2/303 i dalje, Mekasidu--eriah Ibn Aura, str. 19, zatim u radu pod naslovom Mesalik li-l-kef an mekasid eleriah bejne E-atibi ve Ibn Aur, Medellah el-Ulum al-islamijjah, Damiah el-Amir Abdulkadir al-Dezairijja, dr. Abdulmedid el-Neddar, El-Ehdaf el-ammeh li-e-eriah el-islamijjah, dr. Jusuf el-Alim; djelo je u rukopisu i priprema se za publikaciju u Institutu.

10


bavljenja problematikom mekasida i od bilo kojeg istraivanja u ovoj oblasti. Mi smo u najveoj potrebi za intencionim idtihadom i intencionom jurisprudencijom (fikhu-l-mekasid). To je fikh koji je Ibnu-l-Kajjim opisao kao ivi fikh koji ulazi u srca bez najave. U poglavlju pod naslovom Uvaavanje namjera i nakana u rijeima on citira iz poznate hadiske zbirke Musannefu Veki da je Omer presudio na tom tragu u sluaju ene koja je rekla muu: Zovni me nekim imenom! Zovnuo ju je imenom Tajjiba (Dobra). Ne tim imenom ree mu ona. A kako da te zovnem? upita je. Zovni me Neudata Rasputenica odgovori mu ona. Dobro, ti si Neudata Rasputenica, ree joj. Kada je dola Omeru b. Hattabu da presudi o tom sluaju, izjavila je da ju je mu otpustio. Potom je doao i njen mu i ispriao ta se ustvari desilo. Omer ju je tako naruio da ju je zaboljela glava, a onda je rekao njenom muu: Uzmi je za ruku i vodi je kui! To je ivi fikh koji ulazi u srca bez najave. Ranije je spomenut sluaj ovjeka koji je, naavi svoju jahalicu, silno obradovan i uzbuen, rekao: Boe, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj gospodar. Nije time poinio blasfemiju, iako je izrekao blasfemine rijei, zato to mu to nije bila namjera.11 Namjera Zakonodavca i mekasid Zakonodavca bili su ono za im su tragali asni prethodnici i dubokoumna ulema. Nisu bili taoci rijei kada bi im se iza njih razotkrila mudrost i nakana. italac e nai mnogobrojne primjere ovog ivog fikha u razliitim poglavljima ove knjige; nai e ih zajedno sa naelima i kriterijima, posebno u njenom posljednjem poglavlju. Kasnije je nastupilo vrijeme u kojem je na fikh, u svom veem dijelu, bio blie mrtvilu i nemoi negoli ivotu i djelotvornosti. To je zato to je zanemario, izmeu ostalog, duh i ciljeve erijata. Obrazlaui uzroke dekadencije i zaostalosti fikha, istaknuti tunianski alim ejh Muhammed et-Tahir b. Aur je meu njima spo11 Vidi: Ilamu-l-muvekkiin, 3/63.

11


menuo i zanemarivanje mekasida erijata u njegovim propisima, da bi nakon toga rekao: Zanemarivanje mekasida je uzrokovalo veliku krutost fekiha i dovelo do destrukcije korisnih propisa. Najnesretniji rezultat tog stanja bila je pojava tzv. pravnih doskoica (hijel) u koje su fekihi, manje-vie, bili duboko zaglibili.12 Otuda je oivljavanje intencione jurisprudencije (fikhu-l-mekasid) nuan korak u procesu obnove fikha i snaenja njegove uloge i pozicije. Veliki uenjak prof. Allal el-Fasi kae: U generaciji fekiha obnovitelja imamo garanciju da e islamska jurisprudencija doplivati do obale spasa, usko vezana za mekasid erijata i njegove dokaze, i da e biti primjenjivana u muslimanskim sudovima i dravama13 Islamsko pravo koje zagovaramo, na ijoj obnovi, jaanju, proienju i revitalizaciji radimo, veui ga za mekasid i principe erijata, najbolja je garancija iznalaenja erijatskih regula za savremeni islamski ivot. To je tako zato to je islamsko pravo, sa svojom sveobuhvatnou koju nita ne ograniava, sa svojim izvorima i naelima iji islamijjet nita nije natrunilo, najislamskija od svih islamskih nauka i najudaljenija od bilo kojeg stranog utjecaja.14 Na ovu vanu primjedbu ukazao je prof. Allal elFasi potvrujui je vie puta u svojoj knjizi Difaun ani--eria.15 Moda se i sloimo sa tvrdnjom da je dolo do prodora stranog utjecaja u neke vane islamske nauke u razliitom obimu kao u nekim segmentima ilmi-kelama, koji su bili pod uplivom grkih utjecaja, te u nekim dijelovima tesavvufa. Takoer, neke uenjake usuli-fikha privukla je grka logika, pa su je, oduevljeni njome, pokuali pomijeati sa naukom usuli-fikha do te mjere12 13 14 15 Vidi: Elejse-s-subhu bikarib, str. 200. Vidi: Mekasid e-eriah el-islamijjah ve mekarimuha, str. 161. U toj istoti od stranih utjecaja pridruuje mu se nauka o hadisu koja je takoer ista islamska nauka, ali ona ima ogranienu ulogu i nadlenost. Njegova metodologija je sadrana u metodologiji fikha i usula. Vidi: str. 69, 70, 71, 149.

12


da je ak imam El-Gazali smatrao da se ne moe osloniti na znanje onoga koji ne poznaje dobro logiku.16 Tefsir je bio pogodan prostor za irenje raznovrsnih miljenja i sektakih stavova, od israilijata pa do filozofije, ije je poznavanje Ibn Rud smatrao neophodnim za razumijevanje ciljeva Kurana.17 Meutim istie Allal el-Fasi ne moe nai nijedan trag utjecaja stranih pravnih kola u islamskom pravu, kako u oblasti obreda (ibadat) tako i u oblasti graanskopravnih odnosa kao i u drugim oblastima erijata.18 Ukoliko elimo sutinsku rekonstrukciju islamske misli, nema nam druge nego da izuavamo islamsko pravo i radimo na njegovoj praktinoj primjeni u naim sudovima i drutvenim odnosima19 Gradimo intencionu jurisprudenciju kako bismo potvrdili svoj identitet, izgradili svoju autentinu suvremenost, reafirmisali svoju ulogu i podigli temelje vlastitog civilizacijskog bitka u duhu uputa naega fikha. Institut e, ako Bog da, nastaviti publicirati ozbiljne studije koje imaju za cilj oblikovanje elemenata potrebnih za izgradnju novog muslimanskog uma kadrog da odgovori na izazove, prebrodi prepreke i dovede, ako Bog da, do renesanse ummeta. Institut apelira na istraivae, profesore i studente postdiplomskih studija da svoje studije usmjere u pravcu koji e ih, ako Bog da, uiniti pokretaem intelektualne, kulturne i civilizacijske izgradnje ummeta. Sretni smo da iza ove slijedi izuzetna serija ozbiljnih univerzitetskih disertacija, molei Uzvienog i Svemogueg da pomognu ummetu da se vrati na Pravu stazu, da nagradi njihove autore i pomogne itaocima da se njima okoriste. Naa posljednja dova je: Hvala Allahu Gospodaru svjetova. Taha Dabir el-Alvani.16 17 18 19 Vidi: Al-Mustasfa, 1/10. Vidi: Fasl al-makal fima bayn al-ariah va al-hikma min al-ittisal. Vidi: Difa an al-ariah, str. 70. Vidi: Isto, str. 71.

13


Uvod O znaenju pojmova mekasid i teorija mekasidaCiljevi Zakonodavca, mekasidi erijata, erijatske intencije, sve su ovo izrazi koji se upotrebljavaju u istom znaenju. To je znaenje koje namjeravam definirati i odrediti u ovom uvodu. Pionir mekasida, Ebu Ishak e-atibi, nije mnogo mario za terminolokim definiranjem erijatskih ciljeva. Vjerovatno je to smatrao posve jasnim. Ta jasnoa postaje jo uvjerljivijom itanjem poglavlja posveenog mekasidu u njegovom djelu El-Muvafekat. Mogue je da ga je od definiranja mekasida odvratilo to to je ovo svoje djelo pisao za ulemu, tavie za one koji su duboko uronuli u nauke erijata. Na to je ukazao eksplicitno svojim rijeima: Nije doputeno itaocu ove knjige da je ozbiljnije prouava i koristi se njenim sadrajem sve dok ne bude pun znanja o osnovama i ograncima erijata, njegovim tradicijskim i racionalnim aspektima, neoptereen oponaanjem (taklid) i mezhebskim fanatizmom.20 Onaj koji je na tom nivou, nema potrebe da mu se nudi definicija mekasida erijata, posebno kada se uzme u obzir injenica da je upotreba ovog termina bila rairena nekoliko stoljea prije E-atibija. Takoer, nisam naiao na definiciju kod teoretiara islamskog prava niti kod druge uleme koji su ranije spominjali ovaj termin.20 Vidi: El-Muvafakat, 1/87.

15


Meutim, kod nekih savremenih uenjaka naiao sam na pokuaje definicije mekasida erijata. Mislim prije svega na istaknutog tunianskog alima ejha Muhammeda et-Tahira b. Aura i velikog marokanskog alima prof. Allala el-Fasija, neka im se Uzvieni smiluje. ejh Ibn Aur je ope ciljeve erijata definirao na sljedei nain: Opi ciljevi erijata jesu ona znaenja i svrhe koje je Zakonodavac imao u vidu u svim propisima ili makar u njihovom veem dijelu, tako da se njihovo uvaavanje ne ograniava na neku posebnu vrstu erijatskih normi. Tu spadaju: karakteristike erijata, opi cilj i znaenja koja se uvijek uvaavaju u zakonima. Takoer, tu spadaju i znaenja koja se uvaavaju u mnogim, ali ne i u svim vrstama normi.21 Od opih ciljeva spomenuo je i pojasnio sljedee: ouvanje poretka, pribavljanje koristi i otklanjanje tete, uspostavljanje jednakosti meu ljudima, potovanje, podravanje i praktina primjena erijata, osiguranje jake, ponosne i sigurne pozicije ummeta U drugom dijelu svoje knjige, autor se osvrnuo na posebne ciljeve, mislei na: modalitete realizacije korisnih ciljeva ljudi, ili zatite njihovih opih interesa u specifinim postupcima Tu spada svaki uvaeni cilj u propisima koji se odnose na postupke ljudi, poput: cilja osiguranja u ugovoru o zalogu, uspostavljanje sistema domainstva i porodice u ugovoru o braku, otklanjanje trajne tete u legalizaciji razvoda braka.22 Profesor Allal el-Fasi je rezimirao ope i posebne ciljeve erijata u jasnoj i saetoj definiciji u kojoj kae: Pod pojmom ciljevi erijata misli se na njegove krajnje ciljeve i tajne koje je Zakonodavac pohranio u svakoj njegovoj normi.23 Prvim dijelom defi21 22 23 Vidi: Mekasid e-ariah el-islamijjah, str. 50. Vidi: Isto, 154. Vidi: Mekasidu--eria ve mekarimuha, str. 3.

16


nicije njegovih krajnjih ciljeva ukazuje na ope ciljeve, dok se drugi dio definicije odnosi na posebne ili parcijalne ciljeve. Ne tako daleko od onoga to je rekao Ibn Aur o mekasidu erijata, Allal el-Fasi utvruje da je opi cilj erijata civiliziranje zemlje, ouvanje sistema koegzistiranja na njoj i osiguranje kontinuiteta blagostanja dobrim ponaanjem njenih stanovnika i izvravanjem obaveza kojima su zadueni kao to su: pravda, potenje, ouvanje razuma, ispravna praksa, kultiviranje zemlje i iskoritavanje njenih resursa na dobrobit svih.24 Nakon citiranja grupe ajeta koji sadre i ukazuju na ciljeve Boanskih zakona, on kae: Ovi kuranski ajeti u svojoj ukupnosti jasno ukazuju da je cilj poslanja vjerovjesnika i poslanika i objave Zakona upuivanje ljudi ka onome to e im donijeti dobro i pomoi da izvre obavezu koja im je propisana.25 Na osnovu ovih definicija i pojanjenja ciljeva erijata koje su dali Ibn Aur i Allal el-Fasi26 i na temelju razliitih upotreba i razjanjenja uenjaka koji su pisali o temi mekasida, moe se dati sljedea definicija ovog pojma: mekasid erijata jesu ciljevi radi ije realizacije je objavljen erijat, a za dobrobit ljudi. Ti ciljevi se mogu podijeliti u tri kategorije: 1. opi ciljevi: to su oni ciljevi koje erijat titi i namjerava ih realizirati u svim zakonodavnim oblastima, ili u vie njih,24 25 26 Vidi: isto, 41-42. Vidi: isto, 43. udno je da su dr. Vehbe ez-Zuhajli i dr. Omer al-Didi doslovno preuzeli definicije Ibn Aura i Allala al-Fasija, a da nisu niim ukazali na to. Prvi je kombinirao svoju definiciju od elemenata obje spomenute definicije, pa je to sloio u slijedeu definiciju: Mekasid erijata jesu ona znaenja i ciljevi koji su uvaeni u erijatu u svim ili veini njegovih propisa. Ili: Krajnji cilj erijata i tajne koje je Zakonodavac pohranio u svakoj njegovoj normi. Drugi se zadovoljio definicijom Allala al-Fasija, rekavi: Pod pojmom mekasidi erijata misli se na njegov krajnji cilj i tajne koje je Zakonodavac pohranio u svakoj njegovoj normi. Ez-Zuhajli, Edilletu-l-fikhi-l-islamijji, 2/1017, El-Didi, EtTeriu-l-islamijju, usuluhu ve mekasiduhu, str. 242.

17


kao to se vidi u ranije spomenutim primjerima kod Ibn Aura i Allala el-Fasija, i, kao to emo uskoro vidjeti, kod teoretiara islamskog prava. Na ovu kategoriju ciljeva uglavnom misle svi oni koji govore o ciljevima erijata. Oigledno je da su neki od njih openitiji od drugih. to je cilj openitiji, utoliko je i vaniji. Drugim rijeima, ciljevi koji se tite u svim oblastima erijata openitiji su i vaniji od onih koji se tite u samo nekim njegovim oblastima, makar one bile i mnogobrojne. Isti je sluaj sa sljedee dvije kategorije ciljeva; 2. posebni ciljevi: ovdje mislim na ciljeve koje erijat kani realizirati u odreenoj oblasti, ili u vie srodnih zakonodavnih oblasti. ejh Ibn Aur jedan je od onih uenjaka koji su posvetili najveu panju ovoj kategoriji ciljeva. U svome radu obradio je: - ciljeve erijata u porodinom pravu, - ciljeve erijata u imovinskim transakcijama, - ciljeve erijata u poslovima vezanim za rad i radnike, - ciljeve erijata u sudstvu i svjedoenju, - ciljeve erijata u dobroinim poslovima, - ciljeve erijata u kaznenom pravu; 3. pojedinani ciljevi: to su oni ciljevi koje Zakonodavac namjerava u svakoj pojedinanoj erijatskoj normi, poput: obaveze, zabrane, preporuke, odvraanja, dozvole, uvjeta, uzroka Na njih je ukazao Allal el-Fasi svojim rijeima: tajne koje je Zakonodavac pohranio u svakom njegovom propisu. Takoer, na njih se mogu primijeniti primjeri koje je spomenuo ejh Ibn Aur, poput tvrdnje da je cilj ugovora o zalogu osiguranje ugovora, ugovora o braku uspostava i uvrenje institucije porodice, a uzakonjenja repudijacije okonanje permanentne tete. O ovoj kategoriji ciljeva najvie vode rauna juristi fekihi, zato to je njihova ua specijalnost bavljenje finesama i podrobnim propisima erijata. esto emo uoiti kako preciziraju ili18


naznaavaju ove partikularne ciljeve u svojim deriviranjima i idtihadu, upotrebljavajui pri tom, ponekad, razliite pojmove, poput: mudrost (el-hikma), zakonski razlog (el-illa), smisao (elmana) i dr. Stoga u se malo zadrati radi pojanjenja veze ovih pojmova sa ukazivanjem na ciljeve erijata (mekasidu--eria). Mudrost (el-hikma) i razlog (el-illa): Pojam mudrost (el-hikma) upotrebljava se potpuno sinonimno znaenju pojma nakana Zakonodavca ili Njegov cilj. Tako se, npr., kae: Njegov cilj u ovome je to, ili: Njegova mudrost je ovo, bez diferencije u znaenju, mada juristi vie koriste pojam mudrost nego pojam cilj (el-maksad). Primjer toga jesu rijei Ibn Ferhuna kojima precizira ciljeve u sudstvu: Njegova mudrost svrha (hikmet) jeste otklanjanje meusobnog sukobljavanja, spreavanje napadanja, eliminacija nepravde, pomaganje ugroenog, presijecanje svaa, nareivanje dobra i zabranjivanje zla. Tako je rekao Ibn Rud i drugi.27 Kada juristi, ili neka druga ulema, spomenu mudrost (el-hikma), kao da su spomenuli cilj Zakonodavca (maksudu--ari). Zato je El-Venerisi rekao: mudrost (el-hikma) u terminologiji tumaa zakona jeste cilj potvrivanja ili negiranja norme, kao, npr., tekoa zbog koje je propisano skraivanje namaza i doputenost prekidanja posta uz ramazan.28 ini se na prvi pogled da ove rijei kriju stanovitu nedoumicu. Naime, postavlja se pitanje da li je tekoa svrha i cilj? Odgovor na njega je da u ovom govoru postoji dio koji je isputen. Njegova nakana je rei da je otklanjanje tekoe od putnika cilj norme i njena mudrost. Na ovo je upozorio hanefijski teoretiar prava emsuddin el-Fenari kazavi: Tvrdnja u vezi s olakicama27 28 Tabsiretu-l-hukkam fi usuli-l-akdija ve menahidu-l-ahkam, 1/8. El-Mijar, 1/349.

19


na putovanju da je njihov uzrok putovanje, a mudrost tekoa, i slini sluajevi, alegorijske je naravi. Njen pravi smisao jeste da je motivirajua mudrost otklanjanje tekoe koju uzrokuje putovanje.29 ejh Bedran Ebu-l-Ajnejni Bedran potvruje podudarnost znaenja pojmova cilj norme i mudrost norme u terminologiji jurista i drugih. On kae: Izrazita veina jurista smatraju da jedina svrha normi koje je Allah propisao jeste da osigura ljudima korist ili otkloni od njih tetu. Stoga, taj interes jeste ono to se namjeravalo osigurati donoenjem norme i to se zove mudrost (el-hikma).30 Potom dalje kae: to se tie mudrosti norme (hikmetu-l-hukm), ona, zajedno sa dobrobiti koju je Zakonodavac namjeravao osigurati propisivanjem norme, predstavlja motiv za njeno donoenje.31 Dr. Abdulaziz er-Rebia je, prouavajui upotrebu pojma mudrost (el-hikma) kod teoretiara islamskog prava, zakljuio da se ovaj pojam upotrebljava u dva znaenja: Prvo znaenje: ciljana svrha propisa, tj. interes koji je Zakonodavac elio ostvariti ili dopuniti propisivanjem norme, ili teta koju je elio otkloniti ili umanjiti donoenjem propisa32 Drugo znaenje: Odgovarajui razlog norme koji zahtijeva njeno donoenje, kao, npr., tekoa33 Ako se paljivo razmotri, moe se rei da se ovo drugo znaenje vraa prvom. To je zapravo upotreba u prenesenom znaenju, kao to je na to upozorio El-Fenari u svojim gore navedenim rijeima. Ovo e potvrditi i pojanjenje koje slijedi o upotrebi termina razlog (el-illa).29 30 31 32 33 Fusulu-l-bedai fi usuli--erai, preneseno iz: dr. Abdulaziz er-Rebia, Es-Sebeb inde-l-usulijjin, 2/22. Edilletu-t-terii-l-mutearida ve vuduhu-t-terdih bejneha, 242-243. Isto, 242-243. Es-Sebeb inde-l-usulijjin, 2/17. Isto, 2/18.

20


Zakonski razlog (el-illa) je pojam koji ima viestruku upotrebu. Koriten je u razliitim znaenjima i o njemu su voene rasprave i polemike: za i protiv. Meutim, nas ovdje prije svega zanima pojam zakonski razlog (el-illa) kojim se izraava cilj Zakonodavca. U tom smislu on je sinonim pojma mudrost (el-hikma). To je zapravo upotreba u njegovom izvornom, sutinskom znaenju. Kasnije je preovladala njegova upotreba u znaenju uoljivog konstantnog svojstva/stanja za koje se veu erijatski propisi na temelju injenice da je mudrost, koja je stvarni razlog za koji se vee norma i njen cilj, u pravilu vezana za to uoljivo konstantno svojstvo, pomou kojega ljudi mogu lahko spoznati erijatske propise. U oblasti olakica, primjerice, nema sumnje u to da je otklanjanje tekoa i olakavanje ljudima mudrost i cilj, to i jeste sutinski razlog (el-illa) erijatskih olakica. Meutim Zakonodavac ne kae adresatima: Kad god osjetite tekou, primijenite olakicu, ve im je odredio poznata obiljeja i uzroke koje teoretiari islamskog prava nazivaju uoljiva konstantna stanja (el-ilel), na osnovu kojih primjenjuju olakice, poput: putovanja, bolesti, nemoi, nunosti, prinude Ostali oblici bezbrojnih tekoa, koje Zakonodavac nije naznaio, kao i vrste olakica koje iziskuju, preputeni su procjeni mudtehida, muftija i tumaa Boijeg zakona. Takoer, dobar primjer su i istoe u raznim svojim vidovima, kao to su: abdest, kupanje, ienje zuba, istoa tijela i odijela Nema sumnje da je istoa34 u ivotu ljudi mudrost i cilj, to jeste, zapravo, stvarni razlog propisa o istoi. Meutim Zakonodavac nije rekao ljudima: kad god se oneistite i zaprljate, oistite se, budui da je to stanje za njih teko odredivo. Zato je propise o istoi vezao za uoljive i konstantne uzroke i razloge, koji se ponavljaju u ljudskom ivotu na nain koji je dovoljan za realizaciju cilja, kao to su izlazak neisti iz dva intimna otvo34 Pored psihike pripreme za obred (ibadet).

21


ra, stanje nakon intimnog odnosa i ejakulacije, stanje mjesenog pranja, san, petak (dan duma-namaza) Ova uoljiva, konstantna stanja, ili obiljeja nazivaju se razlozi (el-ilel), a ponekad se koristi termin uzroci (el-esbab), dok je stvarni razlog i sutinski uzrok cilj i mudrost norme, tj. pribavljanje koristi ili otklanjanje tete, ili oboje istovremeno. Meutim Zakonodavac vezuje norme za uoljiva i konstantna obiljeja kako bi se izbjegli razvodnjavanje i anarhija u zakonima. Obiljeja su obino usko povezana s koristima ili tetama koje jesu stvarni razlog zakona, ili, kako se kae u strunoj upotrebi: njihova pretpostavka. E-atibi kae: Zakonodavac je postavio razlog/uzrok namjesto mudrosti radi reguliranja erijatskih propisa.35 Dr. Muhammed Mustafa elebi je, istraujui upotrebu termina el-illa kod teoretiara islamskog prava, zakljuio da se ona svodi na tri znaenja. Termin el-illa kae ovaj autor upotrebljavan je u tri znaenja: - korist ili teta koje nastaju kao posljedica nekog djela, - pribavljanje koristi ili otklanjanje tete ozakonjenjem propisa, - uoljivo, konstantno svojstvo/stanje za koje se vee norma pribavljajui korist ljudima. Ispravno je upotrijebiti termin zakonski razlog (el-illa) u ova tri sluaja. Meutim kasnije je struka ovaj termin upotrebljavala samo za svojstva/stanja, iako su tvrdili da je to razlog (el-illa) samo u alegorijskom smislu, budui da su ona klauzula stvarnog zakonskog razloga, dok su za oznaavanje koristi ili tete nastale kao posljedica djela koristili termin mudrost (el-hikma) priznajui da je ona stvarni razlog36 Stoga se E-atibi, koji naginje oivljavanju starih, izvornih35 36 El-Muvafekat, 1/254. Talilu-l-ahkam, 13.

22


znaenja, opredijelio da definira i upotrijebi pojam el-illa u njegovom stvarnom, izvornom (terminolokom) znaenju. U tom smislu on kae: Pod pojmom el-illa misli se37 na svrhe i koristi za koje su vezane naredbe ili dozvola, odnosno tete za koje su vezane zabrane. Tekoa38 je razlog doputenosti skraivanja namaza i nepoenja tokom putovanja39, a samo putovanje je uzrok/ osnov/pretpostavka (es-sebeb) doputenosti. U globalu: zakonski razlog (el-illa) je sama korist ili teta ne njihova pretpostavka bila ona uoljiva ili ne, konstantna ili ne. Takoer, kada je rije o Poslanikovim, a.s., rijeima: Sudija ne treba suditi u stanju srdbe,40 kaemo: srdba je uzrok (es-sebeb)41, a rasijanost misli koja onemoguuje praenje dokaza je zakonski razlog.42 Treba imati u vidu da se termin uzrok (es-sebeb) katkada upotrebljava za sami razlog zbog njihove povezanosti. Nema mjesta sporenju u terminolokoj upotrebi.43 Ovo to je uradio E-atibi, tumaei zakonski razlog kao normom ciljanu korist ili tetu, uz njegovu podudarnost s prvobitnom upotrebom, dolikuje intencionistima. Istraivanje intencija ustvari je istraivanje sutinskih razloga koji jesu ciljevi normi, bez obzira da li oni bili uoljivi ili skriveni, konstantni ili ne. Uoljivost i konstantnost su potrebni u procesu pojedinanih analogijskih zakljuivanja i kod predoavanja normi subjektima adresatima. Na temelju ovog izvornog znaenja termina zakonski razlog (el-illa) nastao je termin obrazlaganje (talil) u svom37 38 39 40 41 42 43 Tj. kod njega. Tj. otklanjanje tekoe, kao to smo vidjeli ranije. Prema kasnijoj terminolokoj upotrebi, putovanje je zakonski razlog, dok je tekoa mudrost propisa. El-Iraki kae: Muttefek alejhi. Autor djela Et-Tejsir kae: Zabiljeila su ga Peterica. (Preuzeto iz Komentara Abdullaha Deraza, El-Muvafekat, 1/200.) To je samo u terminolokom smislu, budui da je stvarni uzrok sami razlog. Tj. otklanjanje ove tete je zakonski razlog. El-Muvafekat, 1/265.

23


opem znaenju, a to je obrazlaganje erijatskih normi pribavljanjem koristi i otklanjanjem teta. Ustvari, kada bismo htjeli pronai jasan sinonim za termin obrazlaganje (talil), koji odgovara tematici ciljeva, daleko od rasprave koja je nekada voena u vezi sa pitanjem obrazlaganja44, taj sinonim bi bio termin odreivanje ciljeva (taksid), zato to je obrazlaganje normi u sutini odreivanje njihovih ciljeva. Obrazlaganje je ekvivalent pojmu odreivanje ciljeva. E-atibi je samo jednom upotrijebio termin odreivanje ciljeva (taksid) iako je to bilo u neto drugaijem kontekstu od ovoga o kojemu mi govorimo. To se desilo na kraju treeg toma djela El-Muvafekat u kontekstu upozorenja zbog prevelike slobode u tumaenju i odreivanju znaenja Allahovog govora iskljuivo na osnovu samog miljenja. Komentatorovo tumaenje Kurana je odreivanje ciljeva govornika, a Kuran je Boiji govor. Tuma svojim tumaenjem kao da kae: ovim govorom Bog namjerava ovo. Zato neka dobro razmisli, jer e ga sutra Uzvieni Bog moda pitati: odakle ti ovo od Mene? Stoga mora imati dokaze za ono to kae. Sama mogunost takve interpretacije dovoljna mu je da kae: mogue je da je znaenje to i to.45 Ciljevi (el-mekasid) i svrha/smisao (el-meani)46: Termin svrhe, ili svrha u jednini, takoer se esto upotrebljava u znaenju ciljeva (el-mekasid), naroito kod jurista. Tako, npr., kau: norma je propisana zbog ove svrhe/smisla/znaenja, ili: interesna svrha/smisao ove norme je ovo44 45 46 Vidi o tome u Prvom poglavlju 3. dijela. El-Muvafekat, 3/424. Pojam el-mana moe se prevesti kao svrha, smisao, znaenje. Nekada u kontekstu odgovara jedno, nekada drugo, a nekada tree znaenje. Mi smo se opredijelili za prvo rjeenje, tj. svrha, iako nije uvijek adekvatno rjeenje. (Prim. prev.)

24


Maloprije smo vidjeli da je ejh Ibn Aur definirao ciljeve kao: svrhe i mudrosti Oznaavanje ciljeva terminom svrhe (el-meani) esto je kod E-atibija, kao u njegovim rijeima: erijatska djela nisu sama sebi svrha, ve se njima namjeravaju druge stvari, njihove stvarne svrhe, tj. koristi zbog kojih su propisana47 Ovu upotrebu nalazimo i kod El-Gazalija, kao u rijeima: U globalu, razumijevamo kod ashaba da su slijedili svrhe zadovoljavajui se u svojoj spoznaji pretenim miljenjem bez uvjetovanja stepena potpune spoznaje.48 Prije El-Gazalija, ovu upotrebu nalazimo uestalom kod njegovog uitelja Ebu-l-Mealija el-Duvejnija (Imamu-l-Haremejn), posebno u Poglavlju o dokazivanju u njegovom djelu El-Burhan, mada se moe primijetiti da on upotrebljava termin svrha (elmana) i svrhe u irem smislu tako da obuhvata otprilike i ono to se danas naziva principima i vrijednostima, kao to se koristi za oznaavanje pojma interesi openito. Prije svih spomenutih, imam Et-Taberi upotrebljavao je ovaj termin potpuno sinonimno pojmu ciljevi (el-mekasid). Tako, npr., on saima ciljeve zekata u dva osnovna cilja: Smatram ispravnim sljedee: Allah je odredio zekatu dvije svrhe: prva je otklanjanje siromatva kod muslimana, a druga je jaanje islama49 Ovaj tekst e u cijelosti biti naveden, ako Bog da, u posljednjem poglavlju ove studije sa pojanjenjem i komentarom. Na osnovu prezentiranih kao i drugih primjera, izgleda da je upotreba termina svrha i svrhe bila dominantna kod ranijih autora. Potom su se poeli javljati termini: razlog (el-illa), mudrost (el-hikma), cilj (el-maksud), koji su malo po malo potisnuli prethodni termin i zauzeli njegovo mjesto.47 48 49 Isto, 2/385. Vidi takoer: 3/144-154. ifau-l-galil, 195. Damiu-l-bejan, 10/113.

25


Ovu konstataciju potvruju rijei Fahrulislama el-Bezdevija koje je dodatno pojasnio komentator njegovog djela Abdulaziz el-Buhari. Definirajui islamsku pravnu nauku (fikh) i njene vrste, ElBezdevi kae: Druga vrsta jeste: potpuno znanje o njemu, tj. spoznaja zakonskih tekstova i njihovih svrha/smislova50 Komentator kae: Pod pojmom el-meani misli se na jezika i erijatskopravna znaenja koja se nazivaju zakonski razlozi (elilel). Prethodnici nisu koristili termin el-illa ve su koristili termin el-mana preuzimajui ga iz Poslanikovih, a.s., rijei: Nije doputeno ubiti muslimana osim u jednom od tri sluaja, tj. razloga na to ukazuje injenica da je upotrijebio imenicu enskog roda ihda i selas bez dodatka slova ha.51 Povodei se za svojim dosljednim literalizmom, Ibn Hazm nije mogao preutjeti to neki koriste termin el-meani za oznaavanje mudrosti i zakonskih razloga erijatskih propisa. Kao da je u tome vidio neku vrstu pritajenog zaokreta od vanjskih znaenja ka nekom obliku obrazlaganja i prepoznavanja ciljeva erijatskopravnih tekstova. U tome je vidio ruenje temelja literalistikog pravca (zahirizma). Zato se svom svojom poznatom estinom okomio na one koji koriste termin el-meani za oznaavanje zakonskih razloga (el-ilel): Neki su zakonske razloge nazvali el-meani. To je njihovo veliko zamajavanje i loa zakaka. El-mana je znaenje/pojanjenje rijei, kao, npr., da neko pita ta znai rije haram, pa mu odgovori: to je sve ono to nije doputeno raditi. Ili: ta znai fard, a ti mu kae: to je sve ono to nije doputeno izostaviti. Ili: ta je to mizan, pa mu odgovori: to je sprava pomou koje se razaznaju mjere teine. To i slino su el-meani (znaenja).5250 51 52 Kefu-l-esrar an Usul Fahri-l-islam el-Bezdevi, 1/12. Isto, 1/12. Al-Ihkam fi usuli-l-ahkam, 8/101.

26


U svakom sluaju, Ibn Hazm potvruje implicitno ranije spomenutu upotrebu rijei el-mana i el-meani u znaenju ciljeva erijata bez obzira na njegovo poricanje ove upotrebe uvjetovano njegovim jakim inkliniranjem ka literalizmu. Postoje jo neki izrazi koji se ponekad koriste za oznaavanje ciljeva (el-mekasid), od koji e neki biti spomenuti kasnije, poput: namjena/cilj (el-gared), namjeravano (el-murad), smisao (el-magza) Nisu nam nepoznate razlike izmeu ovih izraza, iako se svi oni koriste za oznaavanje priblinih i meusobno isprepletenih sadraja. Nije mi sada namjera da se uputam u ovo suptilno preciziranje i razgraniavanje Smisao teorije ciljeva Termin teorija, koji je relativno nov termin, upotrebljava se u vie znaenja. Dr. Saliba je spomenuo pet njegovih znaenja od kojih su dva najblia znaenju koje elim, a objasnio ih je rijeima: Kada se upotrijebi (misli na termin teorija) u znaenju koje stoji nasuprot spoznaji obinog svijeta, ukazuje na ono to je predmet metodoloki sistematiziranog koncepta koji formalno zadovoljava naune kriterije nepoznate obinom svijetu. A kada se upotrijebi za ono to stoji nasuprot partikularnim injenicama, ukazuje na iroku strukturu koja ima za cilj interpretaciju velikog broja pojava53 Dr. Murad Vehbe smatra da je termin teorija (nezarijja) sinonim terminu sistem (nesek).54 Sistem je definirao kao grupu problema ureenih prema odreenom sistemu. Sva ova znaenja ulaze u pojam teorija ciljeva. Ako fikhski propisi sa svojim podrobnim dokazima oznaavaju partikularne injenice, onda je teorija ciljeva opi okvir53 54 Demil Saliba, El-Mudemu-l-felsefijj, 2/477-478. Murad Vehba, El-Mudemu-l-felsefijj, str. 447.

27


koji okuplja njihove rasute elemente, uvezuje ih i sistematizira, dajui im, unato njihovoj meusobnoj razlici i raznovrsnosti, jednu dimenziju i jedan smisao. Ako nam pak erijatske norme i njihovi dokazi produkuju i nude metodoloke (usulske) postavke, pravne teorije i pravna pravila, teorija ciljeva, takoer, ukljuuje sve te postavke, teorije i pravila, sistematizirajui ih u odreen sistem, inei ih jednim organizmom iji dijelovi jedan drugog opsluuju. Dr. Vehbe ez-Zuhajli je etvrti tom svoga opsenog djela El-Fikhu-l-islamijju ve edilletuhu posvetio fikhskim teorijama, objanjavajui znaenje koje on daje pojmu fikhske teorije rijeima: Pojam teorija jeste opi pojam koji obrazuje objektivni pravni sistem u koji ulaze pojedinani propisi razasuti u razliitim fikhskim poglavljima, poput teorije prava, teorije odgovornosti za tetu, teorije erijatske nunosti Pravei razliku izmeu fikhske teorije i fikhskog pravila, on kae: Teorija je opa struktura problema koji imaju irok zajedniki smisao, dok je fikhsko pravilo univerzalna klauzula ili kriterij u posebnom aspektu ope teorije.55 Prema tome, moe se rei da je teorija iri pojam od pravila i da sadri vie pravila. Meutim teorija ciljeva osim pojedinanih propisa istovremeno sadri i fikhske teorije i fikhska pravila. Ako je fikhska teorija, kako to smatra dr. Demaluddin Atijje, koncepcija nastala u umu, bez obzira da li bila derivirana logikim misaonim redoslijedom ili bila preuzeta iz induktivnog prouavanja pojedinanih normi56, teorija ciljeva se zasniva na ova dva temelja istovremeno, tj. logikom misaonom lananom redoslijedu koji izvire iz umnog razmatranja i doktrinarnih temelja islama te induktivnim rezultatima. Teorija ciljeva je rezultat ispravnog logikog rezona, koji55 56 El-Fikhu-l-islamijju ve edilletuhu, 4/7. Et-Tenziru-l-fikhijj, str. 9.

28


zakljuuje da Allahov erijat moe biti samo erijat mudrosti i milosti, erijat pravde i pravinosti, erijat uravnoteenog ureenja i precizne procjene, zato to je to Allahova opa zakonitost u svim Njegovim stvorenjima i odraz Njegovog savrenstva. Teoriju ciljeva podupire i upuuje na nju istraivanje detaljnih propisa erijata. Onaj koji prouava propise i izvore erijata u razliitim oblastima, otkrit e mnoge njihove mudrosti, razloge i ciljeve. Onaj koji istrauje njihove posljedice i rezultate, uoit e interese i koristi koje pribavljaju i tete koje otklanjaju. A onaj koji prouava i jedno i drugo, stei e potpunu i zaokruenu koncepciju ciljeva i nakana erijata. To je, zapravo, teorija ciljeva (nezarijjetu-l-mekasid). Povrh toga, uporite teorije ciljeva moe se nai u eksplicitnim tekstovima kategorikog karaktera i sa stanovita njihove autentinosti kao i sa stanovita njihovih indikacija, u kojima se govori o razlonosti slanja Boijih poslanika, objave Knjiga i propisivanja erijata. Ta obrazloenja kazuju nam da Uzvieni Bog eli putem svega toga podariti milost svjetovima, odgojiti i poduiti ljude, uspostaviti pravdu meu njima, zatititi njihovu autentinu prirodu u pogledu vjerovanja i lijepog udorea Na ovom osnovu temelji se teorija ciljeva koja ima za cilj da ureuje pojedinane propise erijata, da igra odluujuu ulogu u njihovom razumijevanju i da usmjerava svaki idtihad u njenom okviru. Ishodina taka u svemu tome je nepokolebljivo vjerovanje da je erijat propisan radi pribavljanja koristi ljudima i otklanjanja tete od njih na ovom i buduem svijetu. Koristi i tete, kako ih definiraju intencije erijata, imaju posebno znaenje koje ima svoje specifine odlike. Interesi i koristi nisu isto to i nesputane strasti i prolazni hirovi. Interesi i koristi u islamu su veoma daleko i iznad povrnih kratkovidnih vladajuih shvatanja. S tih polazita teorija ciljeva definira skalu koristi i teta: esencijalnih (nunih), potrebnih i poeljnih. Potom se ova teorija grana prostirui svoju iroku sjenu na sva pitanja i pojedinosti erijata, kao29


to emo vidjeti u onome to je elaborirao E-atibi, Allah mu se smilovao, kao i u komentarima i dopunama koje je zahtijevala eksplikacija E-atibijeve teorije. Ovo je ta teorija u koju je E-atibi ugradio svoj ivotni vijek, iscrtavajui njene konture, istiui njena obiljeja i zduno branei njenu vanost i nunost primjene. Bio je, Bog mu se smilovao, najbolji meu onima koji su uronuli u njene dubine, najbolji meu ponuaima njenih bisera i ubiraima njenih plodova. Stoga je bilo neophodno poeti s E-atibijem i njegovim stavovima. Ne bi bilo primjereno da se dovri istraivanje o ciljevima erijata bez prethodne podrobne i duboke studije o rezultatima E-atibijeva prouavanja. Naprosto zato to istraivanje intencija erijata do danas nije premailo ili jo uvijek nije ni doseglo onaj nivo do kojeg je dosegao E-atibi. Nadam se da e ova studija predstavljati koristan korak na ovom putu, putu punog razumijevanja E-atibijeve teorije ciljeva, i nastavak istraivanja ciljeva erijata u globalu i detaljima. Prije samog otpoinjanja prezentacije E-atibijeve teorije ciljeva, prouavanja nekih njenih aspekata i njihovog nadopunjavanja, slijedi uvodni dio, ija e se korist i neophodnost kasnije razjasniti, u kojemu sam se osvrnuo na samu ideju ciljeva (kod teoretiara islamskog prava usulijjun), posebno u okviru malikijskog mezheba. Prije predstavljanja E-atibijeve teorije, posvetio sam jedno poglavlje E-atibijevoj linosti, to je takoer bilo neophodno, posebno imajui u vidu da je sve ono to je do sada napisano o E-atibiju jo uvijek malo i skromno unato velikom potovanju i ogromnom interesovanju koje vlada za njega. Na Gospodaru, primi ovo nae djelo, Ti uje i zna!

30


PRVI DIO

CILJEVI (EL-MEKASID) PRIJE E-ATIBIJAPrvo poglavlje: Ideja mekasida kod teoretiara islamskog prava Drugo poglavlje: Ideja mekasida u malikijskom mezhebu

31


El-Mekasid prije E-atibijaUnato injenici da je ovo istraivanje posveeno E-atibijevoj teoriji ciljeva, veoma je korisno upoznati se s onim to je reeno o mekasidu prije njega. Vanost ovog pregleda ogleda se u sljedeem: 1. daje se povijesni i tematski uvod u E-atibijevu teoriju. Prije nego to se udubimo s E-atibijem u probleme mekasida i neke njihove detalje, postepeno emo se susresti s odreenim uvodnim napomenama i nekim aspektima teme; 2. razjasnit e nam se, u globalu, faze kroz koje je prolo istraivanje ciljeva erijata prije E-atibija i vanost tog istraivanja, to e nam omoguiti da stvari postavimo na njihovo mjesto i svakoj pojedinano damo pravu mjeru; 3. imat emo neto jasniju i precizniju predodbu o korijenima i porijeklu E-atibijeve teorije, a to nam pomae da spoznamo domet slijeenja i inovacije u njoj. Da bi se ostvarila druga i trea korist, neophodna je puna panja i komparacija u svim poglavljima studije, iako u ih u saetoj formi, ako Bog da, prezentirati na kraju istraivanja. Budui da je prirodna oblast bavljenja ciljevima erijata islamska pravna nauka (fikh) i njena metodologija (usuli-fikh), te da su se njima bavili juristi praktino i detaljno, a teoretiari prava teorijski i naelno, to navodi na pouzdan zakljuak da se E-atibi okoristio i jednima i drugima i da je nastavio graditi tamo gdje su oni zapoeli, neophodno je uzeti u obzir oba aspekta istovremeno. Zato je ovaj dio sastavljen od dva poglavlja:33


1. ideja mekasida kod teoretiara islamskog prava (usulijjun); 2. ideja mekasida u malikijskom mezhebu. Nisam rekao: Ideja mekasida kod jurista (fukaha), zato to je E-atibijev fikhski aspekt ogranien u velikoj mjeri na malikijski mezheb i malikijski fikh, pored injenice o postojanju specifine veze malikijskog mezheba i ciljeva erijata, koja e se kasnije, s Boijom pomoi, razjasniti. Nakon dugotrajnog dvoumljenja, zakljuio sam kako je bolje da otponem s teoretiarima islamskog prava unato injenici da islamska pravna nauka (fikh), hronoloki gledano, prethodi nauci o njenoj metodologiji (usuli-fikh) i unato mome vrstom uvjerenju da su juristi bili bolje upoznati s ciljevima erijata i da su im posveivali veu panju od teoretiara islamskog prava. Razlog ovog preferiranja krije se u injenici da su mekasid na svjetlo dana iznijeli i skrenuli panju na njih upravo uenjaci usula, a ne juristi. Dok su juristi bili preokupirani izgradnjom fikha i primjenom njegovih mekasida, usulisti su se usmjerili ka isticanju obiljeja te graevine, opisujui njene temelje i stupove. Stoga se pretpostavlja da je E-atibijeva panja prema ciljevima erijata potaknuta prouavanjem djel iz oblasti usulifikha. italac bilo kojeg temeljnog djela iz usuli-fikha, makar se radilo i o saetom djelu ili glosi, nai e neto to se zove ciljevi erijata (mekasidu--eria), koji pomau u preciziranju pojedinih pitanja kod preferiranja jedne stvari nad drugom, dok italac i prouavalac fikha moe prouavati desetine fikhskih djela i dobro poznavati desetine fikhskih poglavlja, a da ne otkrije, ili da mu se ne otkrije, duh koji proima sve oblasti i ogranke fikha, usmjeravajui ih, ograniavajui i prilagoavajui. To su ciljevi Tvorca normi. ak i kada, nakon dugotrajne prakse, otkrije neto od toga, to otkrie bude nejasno i nepovezano, tako da je potrebno dodatno istraivanje i prouavanje. Na temelju ove pretpostavke smatrao sam da bi bolje bilo poeti elaboracijom stavova teoretiara islamskog prava. Ovo pre34


feriranje ojaava i to to je opi pristup i ope bavljenje ciljevima erijata usulska a ne fikhska djelatnost. Takoer, otpoinjanje s usulistima jeste otpoinjanje s opim aspektom ciljeva erijata da bi se potom prelo na detaljisanje i egzemplificiranje. U svakom sluaju, rije je samo o sistemskom preferiranju.

35


Prvo poglavlje

Ideja mekasida kod teoretiara islamskog pravaPrije spominjanja najvanijih karika u lancu usuli-fikha u kojima nalazimo naznaku ciljeva erijata i pojanjenje nekih njihovih aspekata, a koje u otpoeti, s Boijom pomoi, s karikom El-Duvejnija i El-Gazalija, elim ukazati da ti koje u spomenuti, nesumnjivo, imaju pretee koji su jo ranije uoili ciljeve islamskog prava, kao i to da im prethode velika nauna pregnua u oblasti fikha i usuli-fikha openito. Ograniio sam se na spominjanje samo onih tipova uenjaka usuli-fikha koji su govorili o ciljevima erijata, i to iz sljedeih razloga: 1. zato to su oni objedinili i obuhvatili u svojim djelima izuzetno mnogo miljenja, stavova i teorija koje su prije njih bile rairene; 2. mnoga usulifikhska djela iz treeg i etvrtog stoljea po Hidri su zagubljena ili, u najmanju ruku, teko dostupna; 3. moja panja, u ovom i drugim poglavljima, usmjerena je ka onome to je napisano o ciljevima erijata. Ono to nije napisano i nije pojanjeno u djelima, ne ulazi u ovo istraivanje, osim da se uzgred spomene u nekim djelima koja e biti predmet nae panje; 4. ono to e biti spomenuto u ovom radu, rezultat je onoga to sam ja uspio dosegnuti svojom rukom i znanjem. Meutim treba znati da se radi o stoljeima i stoljeima prethodnog rada tako da je neophodno uloiti mnogo truda i napora u njegovom rasvjetljavanju.37


Rani krugovi Prije nego to krenemo s istraivanjem klasinog usulifikhskog lanca koji se u neprekidnom jasnom nizu protee od El-Gazalija i njegovog uitelja El-Duvejnija do Ibn es-Subkija i njegovog uitelja Es-Subkija Oca, neophodno je ukazati na usulifikhske i naune krugove koji prethode ovom lancu. Ograniit u se samo na iroko poznatu ulemu i usulifikhske uenjake koji su ostavili oit trag u oblasti koju istraujemo, ili su snano utjecali na kasnije uenjake koji su govorili o temi mekasida, to nam namee pretpostavku da je mogue da su o nekim aspektima ciljeva erijata koje su eksplicirali kasniji uenjaci ve govorili, ili su raniji uenjaci pripremili teren za to. Et-Tirmizi el-Hakim (Ebu Abdullah Muhammed b. Ali) Postoji veliko razilaenje u datumu njegove smrti. Meutim jedinstven je stav da je on uenjak treeg stoljea po Hidri. Sporno je da li je ivio do kraja toga ili do poetka etvrtog stoljea. El-Hakim et-Tirmizi ne smatra se juristom ni usulifikhskim uenjakom (u uem strunom smislu), budui da je poznat kao sufija i filozof (el-hakim). Meutim i pored toga zasluuje da bude spomenut, zapravo treba da bude spomenut na elu uleme koja je posveivala panju ciljevima erijata, makar i na njegov osobit nain. Spada meu one uenjake koji su posveivali najveu panju razlonosti propisa erijata i istraivanju njihovih tajni. On je jedan od najranijih uenjaka koji je upotrijebio termin el-mekasid, a vjerovatno je prvi koji je napisao posebno djelo o erijatskim intencijama, stavljajui termin el-mekasid u naslov svoje knjige (mislim na njegovu knjigu Namaz i njegovi ciljevi Es-Salatu ve mekasiduha), koja je, na sreu, tampana i dostupna.57 Ova knjiga pogaa samu sr nae teme, iako njen autor u svojim obrazlaganjima naginje vie duhovnim i aluzivnim znaenjima nego57 Nauno ju je obradio prof. Husni Nasr Zejdan.

38


konzistentnoj naunoj obradi teme. Evo nekih primjera njegovih obrazlaganja i analize ciljeva rijei i djela u namazu: Spominjanjem Allaha srce se smiruje i raznjeuje, dok ga strasti ine tvrdim i suhim. Ukoliko ga strasti odvrate od spominjanja Allaha, ono je poput drveta ija vlanost i gipkost dolazi od vode. Ako mu se onemogui dotok vode, njegove ile se osue i grane uvehnu. Takoer ako bi povukao sebi granu, ona se ne bi povinovala ve bi se slomila. Od sasuenog drveta nema koristi osim da se posijee i loi u vatru. Isto tako srce se osui kada ne spominje Allaha, pogaa ga vrelina nefsa, postaje utoite strasti te odbija biti pokornim. Ako ga pokua ispraviti, razlomi se i nije podesno nizata, osim da bude gorivo za Veliku vatru.58 Zatim kae: Svaki namaz jeste pokajanje, a vrijeme izmeu dva namaza nemar i otuenost, poskliznua i grijehovi: s nemarom se udaljava od svoga Gospodara, pa kada se udalji, razuzda se i uzobijesti zato to mu nedostaje bojazni i straha; s otuenjem postaje strancem, dok s pokliznuem pada, noga mu se izvre i lomi, a s grijehovima naputa sigurno mjesto i neprijatelj ga zarobljava. Djela u namazu se razlikuju shodno razliitosti stanja ovjeka: stajanjem izlazi iz stanja odlutalosti, jer kada se njegovi udovi razmau, predanost se smanji i odluta od svoga Gospodara. A kada stane pred Njega, smiri ih, vrati stanje predanosti i napusti stanje odlutalosti. Usmjerenjem prema kibli izlazi iz stanja okretanja i naputanja, uenjem tekbira izlazi iz stanja kibura (oholosti), a hvaljenjem Uzvienog uenjem Subhaneke izlazi iz stanja gafleta (nemarnosti). Uenjem Kurana u namazu obnavlja predanost due i prihvatanje zavjeta, injenjem rukua (pregibanje u namazu) izlazi iz stanja otuenosti, dok seddom naputa stanje grijeha. Sjedenjem i uenjem teehuda izlazi iz stanja gubitnitva a predajom selama oslobaa se velike opasnosti.5958 59 Es-Salatu ve mekasiduha, 9-10. Isto, 12.

39


Zatim je nastavio razraivati ove sumarne znakove u ostalim poglavljima knjige. Et-Tirmizi el-Hakim ima jo jednu knjigu slinog sadraja kao i prethodna pod naslovom Had i njegove tajne. Iako jo nije nauno verificirana i objavljena, jedan istraiva nam je potvrdio postojanje njenog rukopisa.60 Najvanije to je ovaj autor napisao o naoj temi vjerovatno je djelo koje se javlja pod naslovima: El-Ilel, Ilelu--eria i Ilelu-l-ubudijja. Prof. Muhammed Osman el-Hit kae da je autor pokuao racionalno obrazloiti erijatske propise.61 Mogue je da se prof. El-Hit oslonio u ovome na ono to je napisano u poznatoj enciklopediji Dairetu-l-mearifi-l-islamijja, u kojoj se navodi: Et-Tirmizi je elio racionalno obrazloiti erijatske obaveze u svojim djelima: Ilelu-l-ubudijja, erhu-s-salati i El-Hadd ve esraruhu.62 Naalost, koliko je meni poznato, niko ne spominje da li postoji i gdje djelo Ilelu-l-ubudijja, koje je Es-Subki imenovao kao Ilelu--eria. Sve to se spominje u vezi njega jeste da je ovo kao i djelo Hatmu-l-vilaje63 bilo uzrokom njegovog iskuenja i protjerivanja iz Tirmiza64 Moda je to bio razlog da je ovo djelo rano bilo uniteno. El-Hakim et-Tirmizi ima jo jedno djelo koje potvruje njegovu pionirsku ulogu openito, a to je djelo El-Furuk, za koje60 Prof. Muhammed Ali el-Bidavi u Uvodu u verifikaciju Et-Tirmizijevog djela El-Emsal mine-l-Kitab ve-s-Sunna (str. 12-13) spominje da se ovo djelo nalazi u sabranim Et-Tirmizijevim djelima. Postoje dva primjerka njegovih sabranih djela od kojih se jedan nalazi u Nacionalnoj biblioteci u Parizu a drugi u Biblioteci Air-efendije u Istanbulu. Njihove kopije se nalaze u Nacionalnoj biblioteci u Egiptu. Uvod u njegovu verifikaciju Et-Tirmizijevog djela El-Menhijjat, str. 13. To je zabiljeio prof. El-Bidavi u svom gore spomenutom Uvodu, str. 12. Prof. El-Bidavi spominje ih kao jedno djelo unato jasnoj razliitosti dvije teme, dok ih Es-Subki i drugi spominju kao dvije razliite knjige. Es-Subki, Tabekatu--afiijjeti-l-kubra, 2/20.

61 62 63 64

40


je Es-Subki kazao: Ovome djelu nema ravnog u predmetnoj oblasti: u njemu autor povlai razliku izmeu laskanja i obmanjivanja, argumentirane rasprave i puke polemike, disputacije i nadvladavanja, pobjede i osvete, i tome slino.65 Oito je da je El-Karafi ideju i naziv svoje knjige preuzeo iz ovog izvora! Ebu Mensur el-Maturidi (umro 333. H.) Imama El-Maturidija ne treba predstavljati. Dovoljno je da irok krug uleme i obinog svijeta slijede njegov (maturidijski) akaidski pravac. Svi sljedbenici hanefijskog mezheba slijede ElMaturidijev pravac u kelamu, kao i neki drugi uenjaci. Ono to je sada vano za mene jeste da ovaj istaknuti imam ehli-sunneta ima usulifikhskih djela koja se smatraju izgubljenim. Pozicija i imamet El-Maturidija ini nas da s velikim potovanjem gledamo na njegova usulifikhska djela, posebno to se radi o djelima iz ranog perioda. Vjerovatno je najvanije meu tim njegovim djelima djelo pod naslovom Mehazu--eraia. Prema izjavi jednog istraivaa koji se zanima za Ebu Mensura i njegovo nauno naslijee, ovo kao i druga njegova usulifikhska djela spadaju u izgubljeni dio El-Maturidijevih djela. Dr. Fethullah Hulejf je, govorei o njegovim djelima i njegovom tefsiru Tevilat ehli-s-sunne, rekao: Vrijeme je za nas sauvalo ovaj tefsir, kao to je sauvalo Kitabu-t-Tevhid i Kitabu-l-Mekalat. Sve druge njegove knjige su zagubljene.66 Ebu Bekr el-Kaffal e-ai (El-Kaffal el-Kebir, u. 365. H.) Spada u red velikih ranih usulifikhskih strunjaka, neprikosnoveni imam sljedbenika afijskog mezheba i jedan od komentatora E-afijevog djela Er-Risala. Napisao je, izmeu ostalih,65 66 Isto, 2/20. Iz njegovog Uvoda u El-Maturidijevo djelo Kitabu-t-Tevhid, iji je prireiva.

41


djela Usulu-l-fikh i Mehasinu--eria. Oigledno je da je posebno ovo njegovo drugospomenuto djelo usko povezano sa tematikom ciljeva erijata budui da nije mogue isticati ljepote (mehasin) erijata bez otkrivanja njegovih mudrosti i ciljeva. Vanost ovog djela potvruje i injenica da se o njemu veoma pohvalno izrazio imam Ibnu-l-Kajjim.67 To osnauje pretpostavku da je djelo postojalo, u najmanju ruku, u Ibnu-l-Kajjimovo vrijeme. Ebu Bekr el-Ebheri (umro 375. H.) Najvanija injenica koja privlai panju itaoca njegove biografije68 jeste da je ovaj uenjak temeljito poznavao fikh i usuli-fikh te da je pisao djela u obje discipline. El-Hatib el-Bagdadi kae: Autor je djela u kojima komentarie mezheb imami-Malika, argumentira njegove stavove i odgovara njegovim oponentima.69 Napisao je sljedea usulifikhska djela: Kitabu-l-Usul, Kitab Idma ehli-l-Medina, a po svoj prilici i djelo pod naslovom Meseletu-ldevab ve-d-delail ve-l-ilel. Ako se pokae tanim da je njegova posljednja knjiga iz usuli-fikha, a to je izvjesno, termin el-ilel ima naroitu vanost za nau temu. Isto tako, u njegovoj biografiji panju nam privlai veliko potovanje koje je uivao kod uleme u svim fikhskim mezhebima, pa se ak spominje da su mu se obraali i afijski i hanefijski pravnici u sluaju razilaenja o stavovima osnivaa njihovog mezheba prihvaajui njegov sud o tome.70 to se tie malikija, bio je njihov neprikosnoveni imam. Najbitniji podatak koji je privukao moju panju u njegovoj biografiji jeste taj da su pred njim uili mnogobrojni istaknuti67 68 69 70 U njegovom djelu Miftah dari-s-seada ve menur vilajetu-l-ilm ve-l-irada, 2/42. Vidi: El-Kadi Ijad, Tertibu-l-medarik ve takribu-l-mesalik li marifeti elam mezheb Malik, 6/183-192. Isto, 6/188. Isto, 6/185.

42


pravnici i teoretiari islamskog prava koji su imali dalekosean utjecaj u svom i kasnijem vremenu. El-Kadi Ijad je kazao: Niko u Iraku nije imao toliko uenika, nakon Ismaila el-Kadija, kao to ih je imao Ebu Bekr el-Ebheri.71 Najpoznatiji njegovi uenici bili su: imam El-Usajli, Ibn Huvejz Mindad, Ebu el-Hasan b. el-Kassar, El-Kadi Abdulvehhab, El-Kadi Ebu Bekr b. et-Tajjib el-Bakillani, koji je najpoznatiji i najvaniji meu njima za nau temu. El-Bakillani (umro 403.H.) Oslovljavali su ga kao ejh sunneta i jezik ummeta, imam svoga vremena72; smatra se obnoviteljem vjere u etvrtom stoljeu po Hidri. Samo ove naznake dovoljno govore o poziciji ovog ovjeka i njegovom ivotu punom naunog pregalatva na razliitim poljima. Meutim ono to nas posebno interesira jeste njegova pozicija u usuli-fikhu. ini mi se da on predstavlja drugu prekretnicu u razvoju nauke usuli-fikha nakon prve prekretnice koju je predstavljao imam E-afii. Ako je E-afii bio taj koji je uveo nauku usuli-fikh u razdoblje pisanja i biljeenja, El-Bakillani ju je uveo u razdoblje sveobuhvatnog proirenja, razdoblje mijeanja i interakcije s ilmi-kelamom.73 Ta interakcija je poluila odreene koristi, ali i tete. Indicije i pokazatelje svojevrsne transformacije koju je doivjela nauka usuli-fikha, zahvaljujui djelu El-Bakillanija, nalazimo u sljedeem:71 72 73 Isto, 6/187-188. Isto, 7/44. To ne znai da je dodir i meusobni utjecaj izmeu nauka usuli-fikha i kelama zapoeo s El-Bakillanijem, ali je oigledno da je to s njim poprimilo irok razmjer, kao to emo vidjeti, izmeu ostaloga zato to je on objedinio imamet u fikhu i njegovoj metodologiji (u okviru malikijskog mezheba) i imamet u ilmi-kelamu (earijske provenijencije).

43


1. njegovom grandioznom djelu Et-Takrib ve-l-irad fi tertib turuki-l-idtihad. Da je rije o grandioznom djelu kazuje nam i injenica da ga je sam autor dva puta ekscerpirao, i to u djelu El-Iradu-l-mutevessit i El-Iradu-s-sagir. Dr. Muhammed Hasen Hito74 citirao je rijei Ibnu-s-Subkija o ovom djelu: To je najvrednije njegovo usulifikhsko djelo, kratki ekscerpt u etiri toma za koji se pria da mu je izvornik bio u dvanaest tomova. Ovoj velikoj ekspanziji u pisanju usulifikhskih djela nije prethodila slina aktivnost u ranijem periodu, a rijetko je bila zabiljeena i u kasnijem periodu. Njegova su djela, takoer75: El-Mukni fi usuli-l-fikh, El-Ahkam ve-l-ilel i Kitabu-l-Bejan an feraidi-d-din ve eraii-l-islam. Sva ova djela su vezana i moe biti da su imala utjecaja na kasnije izreene stavove o ciljevima erijata. 2. O snanom utjecaju El-Bakillanija u njegovom, a i kasnijem vremenu, svjedoi injenica da su njegova usulifikhska djela i miljenja bila predmet interesovanja usulifikhskih znalaca i da su bila predominantna u njihovim djelima: Imamu-l-Haremejn je saeo svoje djelo Et-Takrib u knjizi pod naslovom Et-Telhis. O kojoj god temi govorio u svom djelu El-Burhan, osjeti se prisustvo El-Kadija (El-Bakillanija). Njegovi stavovi su u sreditu govora El-Duvejnija, bilo da ih podrava ili kritikuje, pojanjava ili nadopunjuje. Slino stanje je i sa djelima iz petog stoljea po Hidri, kao to se moe vidjeti kod E-irazija, El-Gazalija i drugih, kao i u djelima iz kasnijih stoljea. 3. ejh Mustafa Abdurrezzak zabiljeio je iz Ez-Zerkeijevog djela u rukopisu El-Bahru-l-muhit citat u kojem on govori o razvoju usuli-fikha nakon E-afiija: Nakon njega su uslijedili uenjaci koji su eksplicirali i pojanjavali, razlagali i komentarisali, a onda su dola dvojica kadija: Kadi-s-sunne Ebu Bekr b. etTajjib i mutezelijski kadija Abduldebbar, koji su proirili opser74 75 U svom Uvodu u djelo El-Menhul, str.8. Vidi: Tertibu-l-medarik, 7/69-70.

44


vacije, razloili naznake, rastumaili ono to je sumarno kazano i otklonili nejasnoe. Ostali su slijedili njihov put76 Ako znamo da je El-Kadi el-Bakillani stariji od El-Kadija Abduldebbara (umro 415. H.) i da je mnogo vie proirio nauku usuli-fikha od njega, znamo da je za transformaciju na koju je ukazao Ez-Zerkei mnogo zasluniji El-Bakillani nego neki drugi uenjaci. Isto tako, na njega se mnogo vjernije nego na Abduldebbara odnose rijei ejha Mustafe Abdurrezzaka: da su apologetiari (el-mutekellimun) ve od etvrtog stoljea po Hidri preuzeli nauku usuli-fikh, da je njihov pravac nadvladao pravac jurista (tarikatu l-fukaha), te su u nju prodrli utjecaji filozofije i logike i postala je usko povezana s njima.77 Nema dvojbe o tome da je El-Bakillani uenjak iz etvrtog stoljea po Hidri, dok je El-Kadi Abduldebbar znatan dio ivota proivio u petom stoljeu tako da se nesumnjivo moe ubrojati u uenjake iz tog stoljea. Takoer, Abduldebbarovo djelo El-Umed sauvano je u njegovom komentaru pod naslovom El-Mutemed, iji je autor Ebu-l-Husejn el-Basrijj el-Mutezilijj (umro 436. H.). Pregledao sam njegova razliita poglavlja, ali u njima nisam nita naao u vezi sa ciljevima erijata. Sada prelazim na znamenite krugove usulifikhskih uenjaka koji su se, manje-vie, doticali ciljeva erijata, prezentirajui njihove najvanije stavove do kojih sam mogao doi. Imamu-l-Haremejn (umro 478. H.) Imamu-l-Haremejn (Ebu-l-Meali Abdulmelik b. Abdullah el-Duvejni) smatra se bitnom karikom i vanom prekretnicom u razvoju usuli-fikha. To je opepoznata i opeprihvaena inje76 77 Vidi: Temhid li tarihi-l-felsefeti-l-islamijja, str. 249. Isto, 249.

45


nica u historiji ove nauke. Ne treba vei dokaz za to od samoga djela El-Burhan78, koje je postalo polazna osnova za pisanje usulifikhskih djela nakon njega, kao to je E-afiijeva Er-Risala bila ishodite usulifikhskih djela tokom treeg i etvrtog stoljea po Hidri, tanije sve do vremena Ebu-l-Mealija, iji je otac (umro 438. H.) bio jedan od komentatora djela Er-Risala. Dovoljan pokazatelj vanosti Imamu-l-Haremejna u usuli-fikhu jeste to to je imao presudan utjecaj na svoga uenika imama Ebu Hamida el-Gazalija, koji je kasnije postao poznatiji i istaknutiji od svoga uitelja. Prvo El-Gazalijevo usulifikhsko djelo El-Menhul nije nita drugo do vjerni saetak Ebu-l-Mealijevih miljenja.79 Kada je rije o naoj temi ciljevi erijata El-Duvejni ima, do sada, neospornu pionirsku ulogu. ak i El-Gazali svoju pionirsku ulogu u ovoj oblasti dobrim dijelom duguje svome uitelju Imamu. El-Duvejnijeva pionirska uloga u oblasti mekasida manifestira se, prije svega, u njegovom uestalom spominjanju ovog pojma i skretanju panje na njeg. Upotrijebio je termine el-mekasid, el-maksud i el-kasd desetinama puta u svome djelu El-Burhan, koristei katkada, umjesto termina el-mekasid izraze el-gared i el-agrad (svrha svrhe). Primjera radi, dotakao se pitanja obrazlaganja istoe (et-tahare) i njene svrhe, da bi zatim preao na pojanjenje tejemmuma, vrste ienja koju je teko racionalno obrazloiti, pa je upotrijebio jezik jurista: Tejemmum je nadomjetaj koji nije po sebi cilj; ko duboko razmisli, postane mu jasno da tejemmum predstavlja odrava78 79 To je najvanije usulifikhsko djelo Imamu-l-Haremejna. Priredio ga je za tampu prije nekoliko godina dr. Abdulazim ed-Dib; tampano je u dva toma. To je istakao sam El-Gazali na kraju El-Menhula rekavi: Ovo je zavretak knjige () uz sustezanje od preopirnosti, pridravajui se onoga to je neophodno i ograniavajui se na ono to je spomenuo Imamu-l-Haremejn, Allah mu se smilovao, u svojim komentarima, bez mijenjanja i dodavanja.

46


nje discipline u primjeni principa istoe. Putovanja su esta u ivotima ljudi80, a nedostatak vode nije rijetka pojava. Ako bi ovjek klanjao namaz bez abdesta ili onoga to ga nadomjeta, navikao bi se na klanjanje namaza bez ienja, jer se dua privikne na ono na to je navikava. Onda to moe dovesti do toga da se povede za svojim hirom i da zanemari obrede kojima je zaduena i njihov smisao81 Kao primjer njegovih ukazivanja na vanost pridavanja panje mekasidu mogu se navesti njegove rijei izreene u kontekstu odgovora El-Kabiju el-Muteziliju, koji je postao poznat po negiranju normativne kategorije doputenog (mubah) u erijatu82: Ko ne moe proniknuti u ciljeve naredbi i zabrana, taj ne moe razumjeti smisao odredaba erijata.83 Meutim najvaniji doprinos Ebu-l-Mealija u skretanju panje na ciljeve erijata i aktualiziranju govora o njima, jeste ono to je naveo u poglavlju Podjele razloga i osnova u Odjelu o analogiji.84 Nakon to je predoio miljenja uleme o propisima erijata, koji su razloni a koji nisu, spomenuvi primjere njihovog obrazlaganja i utjecaja na proces analogijskog normiranja, on kae: Ovo to su oni rekli predstavlja osnove erijata. Mi ih dijelimo na pet kategorija85 Oito je da eli ovim svojim rijeima sugerirati da je ova podjela njegovo djelo i da ga niko u tome nije pretekao. Prije nego to spomenem njegovu petokategorijalnu podjelu razloga i ciljeva erijata, elim ukazati da on njome smjera razluiti ono u80 81 82 83 84 85 Isto tako i bolesti. Vidi: El-Burhan, 2/913. Vidi odjeljak o mubahu u sljedeem poglavlju pod naslovom: Dimenzije teorije. Vidi: El-Burhan, 1/295. Isto, 2/923-964. Isto, 2/923.

47


emu je valjano upotrijebiti analogiju od onoga u emu nije. Pet kategorija zakonskih razloga, prema njemu, jesu: Prva kategorija: ono to se odnosi na nune vrijednosti, poput propisa o odmazdi (kisas), iji je zakonski razlog zatita zatienih ivota i odvraanje od njihovog ugroavanja.86 Druga kategorija: propisi koji se odnose na opu potrebu, ali koja ne dosee nivo nunosti. To je ilustrirao primjerom ugovora o iznajmljivanju.87 Trea kategorija: vrijednosti koje ne spadaju ni u kategoriju nunosti ni u kategoriju ope potrebe, ve u domen poeljnog ponaanja. Ilustrirao je to primjerom propisa o istoi.88 etvrta kategorija: vrijednosti koje ne spadaju u kategoriju potrebnog ni nunog, ali je ispod nivoa tree kategorije, tako da se ograniava samo na pohvalne i poeljne vrijednosti.89 Ova kategorija je u osnovi kao i trea o kojoj smo okonali govor, tj. smisao koji se u njoj nasluuje jeste poticanje na lijepo ponaanje koje nije obligatno nareeno ve samo preporueno90 Peta kategorija: propisi iji razlog nije jasan niti cilj definiran, koji ne spadaju u kategoriju nunih, potrebnih ili poeljnih vrijednosti, to je veoma rijetka pojava91 istie on. Tj. ova je kategorija veoma rijetka u erijatu budui da svi njegovi propisi, uglavnom, imaju jasne ciljeve i uoljive koristi. Zato on, unato injenici da je ilustrirao ovu kategoriju propisa, koja se ne obrazlae, tjelesnim obredima koji nemaju smisao odvraanja niti pribavljanja koristi92, tj. u kojima nije uoljivo otklanjanje tete ili pribavljanje koristi, brzo sugerira da se ovi obredi mogu u glo86 87 88 89 90 91 92 Isto, 2/923,927. Isto, 2/924,930. Isto, 2/924,937. Isto, 2/925,947. Isto, 2/947. Isto, 2/926. Isto, 2/926.

48


balu obrazlagati na nain da oni privikavaju ljude na pokornost Uzvienom Bogu, da se Njegovim spominjanjem obnavlja zavjet dat Njemu, to rezultira spreavanjem razvrata i grijeha, ublaavanjem pritiska pretjeranog povoenja za ovozemnim prohtjevima i podsjeanjem na potrebu pripremanja za Onaj svijet. Ovo su ope stvari kae on i ne moemo nijekati da su one u globalu cilj koji je Zakonodavac namijenio vrenju tjelesnih obreda. Na to su ukazali neki kuranski ajeti poput rijei Uzvienog: Zaista namaz odvraa od razvrata i grijeha93.94 Ostaju jedino jo neki pojedinani propisi kojima je teko nai racionalno obrazloenje, to onemoguuje primjenu analogijskog zakljuivanja, poput naina obavljanja namaza, broja rekata, odreivanja mjeseca i vremena posta95 Vratimo se petokategorijalnoj podjeli zakonskih razloga i ciljeva. Ve je naznaeno, na osnovu rijei samog Imama, da se trea i etvrta kategorija mogu spojiti u jednu kategoriju. To potvruje injenica da je, spominjui petu kategoriju, izriito naglasio da ona ne ulazi ni u nune ni u potrebne niti u poeljne vrijednosti.96 Ostale kategorije je sveo na ove tri. Ako obratimo panju na ovu petu kategoriju, uoit emo da ju je, implicitno, podijelio na dva dijela: dio koji je u globalu podloan obrazloenju i dio koji nije podloan obrazloenju. Dakle, ono to je razlono treba pripojiti jednoj od tri kategorije: ili je nuna, ili potrebna, ili poeljna vrijednost. Ono to nije podlono obrazlaganju, ne tie se naeg istraivanja, tj. kategorizacije razloga. Tako se provjerom moe potvrditi postojanje samo tri kategorije. Ono to elim zakljuiti na osnovu svega reenoga jeste da Imamu-l-Haremejnu, Allah mu se smilovao, pripada zasluga i93 94 95 96 Kuran, El-Ankebut, 45. Vidi: El-Burhan, 2/958. Isto, 2/958. Vidi iscrpnije pojanjenje u Poglavlju o obrazlaganju propisa u treem dijelu.

49


pionirska uloga u trokategorijalnoj podjeli ciljeva erijata (nune, potrebne i poeljne vrijednosti), koja e kasnije postati polaznom osnovom govora o mekasidu. Takoer, pripada mu zasluga to je prvi ukazao na temeljne nune vrijednosti koje e kasnije biti identificirane pod imenom pet nunih vrijednosti: vjera, ivot, razum, potomstvo i imovina. U tom kontekstu je i njegova opaska u rijeima: erijat sadri ono to je nareeno, zabranjeno i doputeno. U nareene stvari najveim dijelom spadaju obredi, a to se tie zabranjenih stvari, erijat je za teka krivina djela propisao estoke sankcije. Openito, ivot se titi propisom o odmazdi, potomstvo i ast sankcijom iz kategorije hududa (fiksnih sankcija), dok je imovina zatiena od kradljivaca kaznom za krau.97 Ebu Hamid el-Gazali (umro 505. H.) Imam El-Gazali je, kao to sam maloprije kazao, sljedbenik i podraavalac svoga uitelja Ebu-l-Mealija. Bio je nadahnut njegovom idejom i miljenjima i pod snanim utjecajem njegovog naunog metoda. Meutim i pored svega toga nije ostao na granicama na kojima je stao Imam, kako u usuli-fikhu openito tako i kada je rije o ciljevima erijata posebno. Naprotiv, on je preradio odreene stvari i modificirao ih, razvio i ukljuio neke nove pristupe, pa je i sam stekao zasluge i pionirsku poziciju i zauzeo istaknuto mjesto u razvoju usuli-fikha, posebno u oblasti zatite ciljeva erijata. Njegovu poziciju u odnosu na njegovog uitelja vjerno oslikava ono to je rekao njegov uitelj tragajui za faktorima proteiranja afijskog nad ostalim mezhebima98: Iako prethodnik polae pravo na poziciju utemeljitelja i osnivaa, kasniji istraiva ima pravo dopune i dovrenja. Svaki problem u svom poetku podloan je mogunosti da njegovi principi sadre odreene nejasnoe i nedostatke koje kasniji istraiva postepeno otklanja i popravlja. Zato je97 98 Vidi: El-Burhan, 2/1151. Osobito u odnosu na hanefijski i malikijski mezheb.

50


pree njega slijediti budui da je on spojio potonja stajalita s onim to je prethodnik utemeljio. To je jasno i kada je rije o zanatima i vjetinama, a da i ne govorimo o znanostima...99 Ako imam El-Gazali i nije doao s neim novim u svom prvom usuli-fikhskom djelu El-Menhul bi talikati-l-usul, mnogo je napredovao u profiliranju i razvijanju ideja u svom djelu ifau-lgalil fi bejani--ebeh ve-l-muhil ve mesaliki-t-talil da bi potom dosegao jo jasnije i zrelije ideje u djelu El-Mustasfa min ilmi-l-usul. U djelu ifau-l-galil spomenuo je mekasid u kontekstu govora o metodu prikladnosti (mesleku-l-munasebe), kao jednom od metodi obrazlaganja propisa. Ovaj metod se temelji na obrazlaganju erijatskih propisa pribavljanjem koristi i otklanjanjem tete. Zato je rekao: Prikladna znaenja jesu ona koja ukazuju na vrste interesa i njihova obiljeja. Interes se opet vezuje za pribavljanje koristi ili otklanjanje tete. Obuhvatnim iskazom kazano: prikladnost (el-munaseba) odnosi se na zatitu ciljane stvari.100 Interesni razlozi kojima je valjano obrazlaganje jesu oni koji podrazumijevaju zatitu cilja Zakonodavca, a ono to je odvojeno od zatite ciljane vrijednosti nije prikladno, ve je prikladno ono to ukazuje na zatitu ciljane vrijednosti.101 Ovo ogranienje koje je postavio za interesno obrazlaganje, ili obrazlaganje prikladnim razlozima, tj. da ono treba podrazumijevati zatitu nekog cilja Zakonodavca, nalazimo u djelu ElMustasfa u izriitijoj i jasnijoj formi. To se vidi prilikom obrade pitanja argumentativnosti istislaha ili ope dobrobiti (el-maslehatu-l-mursela), gdje je definirao interes koji se uvaava rijeima: Pod pojmom dobrobit (el-masleha) mislimo na zatitu cilja Zakonodavca102 Na kraju svog izlaganja o opoj dobrobiti (el99 100 101 102 Vidi: El-Burhan, 2/1147. Vidi: ifau-l-galil, 159. Isto, 159. Vidi: El-Mustasfa, 1/286.

51


maslehatu-l-mursela), ponovo je ustvrdio ono to se moe smatrati konanim stavom u vezi argumentativnosti istislaha (opi interes), rekavi: Svaki interes koji se ne temelji na zatiti nekog cilja odreenog u Kuranu, sunnetu i konsenzusu (idma)103, koji je nepoznat i neprikladan zakonodavnoj upotrebi, nitavan je i treba ga odbaciti. A svaki interes koji se zasniva na zatiti erijatskog cilja definiranog Kuranom, sunnetom i konsenzusom, nije izvan ovih osnova, ali se ne naziva analogijom (kijas), nego opom dobrobiti (masleha mursela)104 Zatim je rekao: Ako protumaimo interes kao zatitu cilja erijata, nema opravdanja spor u vezi s njegovom primjenom, dapae mora se definitivno prihvatiti kao dokaz105 U djelima ifau-l-galil i El-Mustasfa precizirao je temeljne ciljeve erijata, u ijoj orbiti krui svaki erijatski cilj i svaki erijatski interes. U prvoj knjizi on razvrstava cilj erijata na vjerski i svjetovni106, da bi potom rekao: Kategoriki je poznato da je zatita ivota, razuma, potomstva i imovine cilj erijata.107 Zatim je naveo za svaki od spomenuta etiri cilja dokaze koji ukazuju na njega: - zatita ivota: na nju ukazuje propisivanje sankcije za ubistvo; - zatita razuma: nju potvruje zabrana konzumiranja opojnog sredstva; - zatita spolnih organa: nju potvruju zabrana bluda i sankcija za njega; - imovina je zatiena zabranom ataka na tuu imovine, propisivanjem odtete i sankcioniranjem krae.103 Prema mom miljenju, ispravnije bi bilo rei: odreenog u Kuranu, ili sunnetu, ili konsenzusu. 104 Vidi: El-Mustasfa, 1/310-311. 105 Isto, 1/311. 106 Vidi: ifau-l-galil, 159. 107 Isto, 160.

52


Zatim kae: Na vrijednosti vjere je ukazano rijeima Uzvienog: Zaista namaz odvraa od razvrata i grijeha. Ono to odvraa od razvrata objedinjuje vrijednosti vjere. Mogue je, takoer, da se uz ovaj interes vee i neki ovozemaljski.108 U djelu El-Mustasfa ponovio je ove univerzalne ciljeve, ali u sreenijoj i dotjeranijoj formi, ne razvrstavajui ih na vjerske i svjetovne, moda zato to je osjetio mogunost iznoenja primjedbe da su svi ovi ciljevi i vjerski i svjetovni istodobno. Posebno ako se ima u vidu da je on ukazao na to na kraju svog preanjeg govora. Odvraanje od razvrata i grijeha istodobno je odvraanje od ubijanja, opijanja, bluda, krae Zato je, umjesto pozicioniranja vjerskih interesa nasuprot svjetovnim, zatitu vjere stavio na prvo mjesto nunih erijatskih ciljeva. Interes vjere ili nunost vjere ovdje znai: temelj vjere predstavljen u vjerovanju u Allaha i Njegovu Jedinost i posveivanju obreda/ibadeta samo Njemu. Dokaz tomu jesu njegove rijei: Primjer zatite vjere jeste odredba erijata prema kojoj se ubija kafir koji zavodi ljude na krivi put te kanjavanje novatora u vjeri koji propagira svoju novotariju, zbog toga to odvraa ljude od njihove vjere.109 Na taj nain je izbjegao dilemu i primjedbu u vezi s podjelom interesa na vjerske i svjetovne. Takoer, odustao je od termina el-bud (spolni organ), koji je upotrijebio u djelu ifau-l-galil zamijenivi ga preciznijim i jasnijim terminom en-nesl (potomstvo). Tako su oblikovane osnovne intencije sljedeom formulacijom: Cilj erijata u odnosu na ljude jeste da im zatiti pet vrijednosti: vjeru, ivot, razum, potomstvo i imovinu.110 Jedno od njegovih miljenja, iji osnov nalazimo u djelu108 Isto, 161. 109 Vidi: El-Mustasfa, 1/287. 110 Isto, 1/287.

53


ifau-l-galil, a koje je preciznije uobliio u djelu El-Mustasfa, odnosi se na zatitu nunih vrijednosti u prethodnim vjerozakonima. U djelu ifau-l-galil o zatiti ivota kae: Nije doputeno da se to pitanje odvoji od zakona kod onih koji zastupaju miljenje da je mogue razumom odrediti ta je dobro, a ta zlo,111 mislei pritom na mutezilije. Meutim ubrzo potom on sam prihvata ovo miljenje bez potrebe da ga pripie sljedbenicima odreivanja dobra i zla putem uma. U pogledu zatite razuma i zabrane konzumiranja opojnog sredstva zbog spomenutog razloga, on kae: Takoer, ni ovo nije doputeno odvojiti od razuma umnih ljudi, niti je doputeno da vjerozakon, iji je cilj zatita vjerskog i svjetovnog interesa ljudi, o tome uti. Nikada se nije desilo da je neka religijska zajednica odobrila upotrebu opojnog sredstva, mada se moe desiti da odobrava konzumaciju koliine opojnog pia koja ne dovodi do opijanja. Isto se moe rei u pogledu zatite spolnog organa, imovine i drugih vrijednosti iz ove kategorije.112 Potom sveobuhvatnim i odsjenim iskazom konstatira u djelu El-Mustasfa, u pogledu zatite pet temeljnih vrijednosti: Nemogue je da ju ne ukljuuje bilo koja religijska zajednica i vjerozakon iji je cilj dobrobit ljudi. Zato se vjerozakoni ne razlikuju u pogledu zabrane nevjerovanja, ubijanja, bluda, krae i pijenja opojnog pia.113 Povodei se za svojim uiteljem Imamu-l-Haremejnom, klasificirao je erijatske interese prema stepenu njihove snage i jasnoe. Shodno tome, neki interesi su na stepenu nunih, neki na stepenu potrebnih, dok su neki na stepenu poeljnih vrijednosti. Svaki od ovih stepeni ima svoje dopunske, komplementarne vrijednosti114111 112 113 114 Vidi: ifau-l-galil, 162. Isto, 164. Vidi: El-Mustasfa, 1/288. Vidi: ifau-l-galil, 161-172 i El-Mustasfa, 1/286-293.

54


Ova klasifikacija kod imama El-Gazalija je dosegla zavidan nivo jasnoe i stabilnosti, ukljuujui i njegovo isticanje vrijednosne gradacije i komplementarnosti ovih triju kategorija vrijednosti, kao i zadovoljavajue egzemplificiranje svake od tri kategorije osnovnih i njihovih dopunskih vrijednosti, iako je pitanje klasifikacije erijatskih normi u okviru ovih kategorija, posebno u okviru kategorija potrebnih i poeljnih vrijednosti, idtihadskog karaktera i nita vie. Ovi iskoraci koje je nainio imam El-Gazali i principi koje je iskristalisao i iznijansirao glede ciljeva erijata postali su polazite i krajnji domet usulifikhskih uenjaka koji su doli poslije njega. Tako je bilo sve do imama E-atibija, koji predstavlja treu prekretnicu u historiji usuli-fikha. Moda uzroke koji su ovjekovjeili El-Gazalijeve rijei o ciljevima erijata, uinivi da usulifikhski uenjaci, tokom nekoliko narednih stoljea, ne idu dalje od njihovog ponavljanja, treba traiti u tome to su one uslijedile kao kruna ranijih nagovjetaja i naznaka o ovoj temi, i kao vrhunac njegovih iskoraka. Zato se one karakteriziraju, kao to je ve istaknuto, visokim stepenom rafiniranosti, kondenzacije i jasnosti. Mislim na njegovo posljednje djelo El-Mustasfa. Fahruddin er-Razi (umro 606. H.) Moe se rei, ukratko, da je imam Er-Razi u svoje djelo ElMahsul uvrstio sve to je ranije kazano o ovoj temi kod El-Duvejnija i El-Gazalija. Tome se ne treba uditi, budui da je ovo njegovo djelo saetak El-Mutemeda Abu-l-Husejna el-Basrija, El-Duvejnijeva El-Burhana i El-Gazalijeva djela El-Mustasfa.115 Ono to se Er-Raziju, Allah mu se smilovao, moe pripisati kao zasluga jeste to to je iscrpno i veoma dobro branio ideju obrazlaganja propisa, u vremenu kada je ona ve bila dovedena115 Vidi: El-Esnevi, Nihajetu-l-sul, 1/4.

55


u poziciju povlaenja i dvojbenosti. O ovom njegovom stavu bit e rijei kasnije.116 Primjetno je da se on ne pridrava El-Gazalijeva redoslijeda pet nunih vrijednosti, tavie ne pridrava se ni jedinstvenog redoslijeda. Jednom ih spominje sljedeim redoslijedom: ivot, imovina, porijeklo, vjera i razum.117 Drugi put ih spominje na sljedei nain: ivot, razum, vjera, imovina, porijeklo.118 Uoljivo je, takoer, da je upotrijebio termin neseb (porijeklo) umjesto termina nesl (potomstvo), iako je izraz nesl adekvatniji. Zatita potomstva je cilj koji je na stepenu nunih vrijednosti, dok zatita porijekla nadopunjuje zatitu potomstva. Sejfuddin el-Amidi (umro 631. H.) El-Amidijevo djelo El-Ihkam fi usuli-l-ahkam predstavlja drugi saetak tri gore spomenuta djela (El-Mutemed, El-Burhan i El-Mustasfa). Korisna novina kod El-Amidija je ta to je on mekasid uvrstio u poglavlje o proteiranju, i to ba u proteiranje meu suprotstavljenim analogijama, to e postati lijepa praksa kod kasnijih teoretiara islamskog prava. Izriito je naglasio da se nune vrijednosti preferiraju u odnosu na potrebne, a ove u odnosu na poeljne. Isto tako, preferiraju se osnovne u odnosu na dopunske vrijednosti, te one koje nadopunjuju nune u odnosu na one koje nadopunjuju poeljne vrijednosti.119 Zatim se upustio, moda prvi put, u pojanjenje redoslijeda i gradacije pet nunih vrijednosti i preferiranje meu njima na osnovu toga, branei redoslijed koji je odabrao. Unato injenici da je kod prvog spominjanja nunih vri116 117 118 119 Vidi: Kraj prvog poglavlja u treem dijelu. Vidi: El-Mahsul, 2//2/217-218. Isto, str. 612. Vidi: Al-Ihkam, 4/376.

56


jednosti, prihvatio El-Gazalijev redoslijed rekavi: Pet ciljeva/ vrijednosti koje svaki millet i svaki vjerozakon titi jesu: vjera, ivot, razum, potomstvo i imovina120, on je prilikom detaljnog obraivanja pitanja proteiranja meu njima stavio zatitu potomstva ispred zatite razuma kao to je sluaj sa davanjem prioriteta zatiti ivota u odnosu na zatitu razuma. Razlog tome je to je zatita razuma ogranak zatite ivota i potomstva. Njihovom zatitom titi se i razum, a njihovim gubitkom, nestaje i njega. S druge strane, zatita razuma ne podrazumijeva zatitu ivota i potomstva, ve se upravo ta vrijednost ne moe zamisliti bez zatite ove druge dvije vrijednosti.121 Nadugako i nairoko je branio davanje prioriteta zatiti vjere u odnosu na zatitu ivota. U tom smislu je, izmeu ostalog, rekao: Ono to ima za cilj zatitu temelja vjere ima prioritet uzimajui u obzir njegov cilj i rezultat, a to je ostvarenje vjene sree u blizini Gospodara svjetova. Drugi ciljevi, poput zatite ivota, razuma, imovine i dr., u funkciji su ovog prvog cilja, kao to se uoava u rijeima Uzvienog: Dine i ljude stvorio sam samo zato da se klanjaju Meni.122 Potom je veoma opirno odgovorio na mogunost davanja prioriteta zatiti ivota u odnosu na zatitu vjere, osporivi moguu argumentaciju takvog redoslijeda prioriteta. Novi momenat kod El-Amidija je i njegovo izriito naglaavanje da se nune vrijednosti ograniavaju na ovih pet: Ograniavanje na ovih pet vrsta temelji se na realnosti i iskustveno steenom znanju da ne postoji nuna vrijednost mimo spomenutih.123 Poslije njega su uenjaci usuli-fikha poeli otvoreno zastupati stav o svoenju nunih vrijednosti na spomenutih pet te da to ima potvrdu u induktivnom istraivanju, dok se imam El-Gazali,120 121 122 123 Isto, 3/394. Isto, 4/380. Isto, 4/377. Isto, 3/394.

57


koji je nominirao ove nune vrijednosti, ograniio na njihovo implicitno svoenje na navedene, bez izriitog spominjanja. U svakom sluaju, svoenje nunih vrijednosti na ovih pet, to je skoro predmet suglasnosti, treba nanovo razmot

Documents

Ciljevi šerijata