Click here to load reader

Holborn; Kultura i Identitet ( Iz Sociologije)

  • View
    170

  • Download
    10

Embed Size (px)

DESCRIPTION

SOCIOLOGIJA –Kultura i identitet (Poglavlje 12.)

Text of Holborn; Kultura i Identitet ( Iz Sociologije)

SOCIOLOGIJA Kultura i identitet (Poglavlje 12.)Martin Holborn

UVOD:Definicija kulture:Postoji mnotvo definicija kulture, no u svim se definicijama kultura implicitno ili eksplicitno suprostavlja prirodi. Sve to ljudi proizvode ili ine jest kultura, a sve ono to postoji ili nastaje bez ovjekova uplitanja dio je svijeta prirode. TIPOVI KULTURE koje razlikuju sociolozi:1. Visoka kultura - Tvorevine koje imaju posebno visok status, primjeri najviih razina ovjekova stvaralatva. Estetski nadmona niim oblicima kulture (opera, likovna i knjievna djela poput Leonarda da Vincija, Mozarta, Shakspearea)2. Puka kultura Kultura obinog svijeta, nastaje u irokim slojevima, autonomna je i neposredno odraava ivot i iskustva naroda (Strinati, 1995) Proizvod je predindustrijskih drutava (Puki napjevi, pripovijesti). Puku kulturu nikada se ne svrstava u umjetnost , ali se njezina osobitost prihvaa i uvaava. Ako nita drugo to je autentina, a ne umjetno stvorena kultura.3. Masovna kultura Proizvod je industrijskog drutva i masovnih medija (popularni filmovi, tv serije i pop glazba) Neki kritiari smatraju da ona kvari pojedinca i razara drutveno tkivo. Dok puku kulturu stvaraju obini ljudi , u masovnoj kulturi oni su samo njeni potroai koji nisu kadri misliti svojom glavom.4. Popularna kultura Ukljuuje svaki kulturni proizvod koji cijeni veliki broj obinih ljudi koji ne gaje pretenzije da neto znaju o kulturi (tv emisije, pop glazba, filmovi za iroku publiku) Neki smatraju da je tetna za drutvo a neki mislioci postmoderne dokazuju da je jednako vrijedna kao visoka kultura5. Supkultura Skupine ljudi koje povezuje neto zajedniko i to ih na vaan nain razlikuje od drugih skupina (glazbeni ukus, nain provoenja slobodnog vremena , etnike skupine)Identitet i kultura Identitet osjeaj vlastitosti to se razvija kada se dijete pone diferencirati od roditelja i obitelji i zauzima svoje mjesto u drutvu. Osobni identitet: predodba o sebi. Drutveni identitet: predodba drugih o nama.Moderne teorije smatraju da identitet nastaje iz ukljuenosti u pojedine kulture i supkulture. Drugo stajalite tvrdi da se identitet temelji na kulturi , ali da nije njezin proizvod. Steven Frosh vidi da je identitet neto viestruko i potencijalno fluidno, nastaje iskustvom i jezino je kodirano.

1. FUNKCIONALISTIKE PERSPEKTIVE KULTURE

Sociolozi funkcionalisti o kulturi su govorili u smislu normi, vrijednosti i naina ivljenja i njihov naglasak je na promjenjivoj prirodi kulture tijekom razvoja drutva.

1.1. EMILE DURKHEIM I MARCEL MAUSS u djelu Primitivna klasifikacija 1963. smatraju da kultura moe nastati tek kad ljudi postanu sposobni uoavati razlike meu stvarima i klasificirati ih. Da bi razvili kulturu moraju razviti neki sustav klasificiranja stvari. Tvrdili su da model klasifikacije drutva potjee iz strukture drutva. Drutvena struktura se temelji na drutvenim podjelama i u skladu s tim podjelama poinju klasificirati ostatak svijeta. Prve su, dakle, logike kategorije bile drutvene kategorije, a prve su klase stvari bile klase ljudi.Primitivni klasifikacijski sustaviSmatrali su da su australski domoroci imali najjednostavniju podjelu drutva i pruaju vane dokaze o tome kako su se razvili klasifikacijski sustavi. Bili su podijeljeni u dvije drutvene skupine (Youngaroo i Wootarooo) pa su i sve drugo dijelili u dvije skupine.Wakeburi uroenika skupina iz Queenslanda sve su kalsificirali u etiri skupine Ta je podjela utjecala i na to to se smije jesti u pojedinoj skupiniSloeni klasifikacijski sustaviS rastom sloenosti drutva raste i sloenost klasifikacije. Npr, sjevernoameriko pleme Zuni Siouxa ima osmerostruki klasifikacijski sustav i osnovica su za svaku klasifikaciju i kulturu. Oni opisuju hijerarhije, uspostavljaju odnose meu skupinama stvari i organiziraju svijet tako da im bude razumljiv.Religija i kasifikacija Durkheim ustrajno dokazuje kako kultura ima drutveno porijeklo. On ukazuje da se religija temelji na osnovnoj podjeli svijeta na sveto i profano. Smatra da je religija u jednostavnim drutvima temelj za kolektivnu svijest, premda tu kolektivnu svijest ne naziva kulturom. Ukupnost uvjerenja i osjeaja zajednikih prosjenim graanima istoga drutva tvori sustav koji ima vlastiti ivot koji naziva kolektivnom ili zajednikom svijesti. Ljudi su u jednostavnim drutvima bili slini jedni drugima i ta drutva obiljeila je mehanika solidarnost. U sloenijim drutvima podjele su bile izraenije i meuovisnost je bila izraena i to Durkeim naziva organskom solidarnou. U drutvu organske solidarnosti kolektivna svijest- kultura je nuna. Specijalizirana podjela rada po njemu moe izazvati ekstremni individualizam egoizam ili situaciju odsutnosti normi koju naziva anomijom. I pored anomija drutvo moe odrati kolektivnu svijest. Obrazovni sustav i strukovne udruge mogu pripomoi solidarnosti u industrijskim drutvima. Zakljuno, Durkheim smatra da bi drutvo nesmetano funkcioniralo prijeko je potrebna zajednika kultura ili kolektivna svijest.

1.2. TALCOTT PARSONS Kultura i drutvena strukturaU djelu Drutveni sustav, 1951., definirao je kulturne objekte kao simbolike elemente kulturne tradicije, izraajne simbole ili vrijednosne obrasce. Prema tome kultura ukljuuje jezik, simbole poput zastave, uvjerenja, kao i likovnu i knjievnu umjetnost nekog drutva. Prema njemu ljudsko drutvo nije mogue bez zajednike kulture koja omoguuje ljudima da komuniciraju, razumiju se i djeluju u skladu sa zajednikim ciljevima. Postojanje zajednike kulture preduvjet je opstanka svakog drutva. Visoka razvijenost sustava ovjekova djelovanja nije mogua bez srazmjerno razvijenih simbolikih sustava.Kultura i socijalizacijaParsons i Bales smatrali su da se kultura prenosi na djecu odgojem, posebno primarnom socijalizacijom u obitelji. Socijalizacijom ue o statusima i ulogama. Meutim nisu smatrali da se kultura nikada ne mijenja- ona zahtijeva oitu interakciju u stvarnom prostoru i vremenu sa svim tako nametnutim fizikim ogranienjima kako bi se gradila, preivjela i rasla.Kultura i drutvena promjenaUnato tomu smatrao je da se kultura openito sporo mijenja. Priznavao je da nee svi imati posve istu kulturu, ali je vjerovao da za opstanak drutva veina pripadnika mora dijeliti veinu aspekata svake pojedine kulture. S razvojem drutva dogaaju se i promjene u kulturi. U jednostavnim drutvima ljude se procjenjuje i nagrauje u skladu s time tko su (varijabla obrasca A). U sloenijim drutvima dominantne su vrijednosti varijable B koje se temelje na postignuu. Ljude se nagrauje prema onome to su postigli i to mogu. Za Parsonsa su drutva utemeljena na postignuu potenija i uinkovitija nego ona s kulturom utemeljenom na pripisivanju.

2. MARKSISTIKE TEORIJE KULTURE I IDENTITETA Karl Marx drao je da kultura potjee iz ljudskog rada. Kao materijalist smatrao je da materijalni uvjeti i ekonomska djelatnost oblikuju ljudsku svijest. U Ekonomsko filozofskim rukopisima (prvo izdanje 1844.) dokazuje da je ivotinja neposredno uronjena u svoju ivotnu djelatnost. ovjek svoju ivotnu djelatnost ini predmetom svoje volje i svijesti. On ima svjesnu ivotnu djelatnost. Kad se ljudi udrue i ponu tvoriti drutvene skupine ukljuuju se u proizvodnu djelatnost ak i kad ne moraju. Po njemu ovjek proizvodi i kad je slobodan od fizike nude i proizvodi istinski jedino kad je slobodan. Proizvodi i u skladu sa zakonima ljepote. Nakon to ljudi formiraju drutvene skupine, proizvode vie nego to je dovoljno za fiziki opstanak, stoga oni poinju stvarati proizvode zbog njihove estetske privlanosti, zato to u njima uivaju. Za Marxa kultura potjee iz ovjekove proizvodne djelatnosti. Na temelju toga ljudi mogu djelatno stvarati vlastitu kulturu.ovjek svoj proizvod, za razliku od pela i ostalih ivotinja, najprije izgradi u glavi i u svojem stvaralatvu gleda svoju svrhu.Otuenje i kulturaKada ljudi ive u slobodi ispunja ih stvaralaka djelatnost proizvodnje predmeta iz mate. Meutim potekoe nastaju kada privatno vlasnitvo poinje ugroavati ovjekovu slobodu. Pojedinci poinju gomilati privatno vlasnitvo i poinje ugroavati slobodu. Nevlasnici ne posjeduju sredstva za proizvodnju i moraju raditi za druge i postaju otueni. Otuenje ukljuuje osjeaj otuenosti od rada to ga obavljaju od drugih radnika, od onog to proizvode, jer ga vie ne posjeduju, ak i od vlastite biti. Otueni radnici ne mogu slobodno izraavati svoju ljudsku bit sluei se matom u radu.Kultura kao ideologija vladajue klaseMarx je tvrdio da je kultura u klasno stratificiranim drutvima ideologija vladajue klase. Vladajua klasa vlasnici sredstava za proizvodnju, koristi svoju ekonomsku mo kako bi odreivala kulturu nekog drutva. U slavnome ulomku iz Njemake ideologije 1846. Marx i Engels tvrde da su misli vladajue klase u svakoj epohi vladajue misli. Klasa koja je vladajua materijalna sila drutva istovremenoj je i vladajua duhovna silaRadnika klasa ima lanu klasnu svijest pa e stoga njezina uvjerenja i kulturu oblikovati vladajua klasa. Ta se teorija naziva tezom o dominantnoj ideologiji. Kultura kao odraz klasnih razlikaU jednoj drugoj interpretaciji Marxovih teza naglaavaju se klasne razlike izmeu kultura. Prema tom e gleditu razliite klase tendencijski imati razliite kulture zato to su materijalni uvjeti njihova ivota razliiti. Tako e knjievnost radnike klase biti drukija od knjievnosti koju stvara vladajua klasa. Engels je prihvaao mogunost da se neki aspekti kulture npr. knjievnost u djelu nekih pisaca uzdignu nad pievo klasno podrijetlo i prue nove uvide u drutvo.Marx i Engels mislili su naposljetku da e se promijeniti kultura drutva kao cjeline, da e se u radnike klase razviti klasna svijest i prepoznati iskrivljenu ideologiju vladajue klase, da e na mjesto kapitalizma doi komunizam, a kad ne bude eksploatacije i dominacije vladajue klase, da e se ljudi vratiti proizvodnji stvari koje izraavaju njihovu pravu ljudsku bit.

3. MARKSISTIKE TEORIJE UMJETNOSTIJohn Berger Ulja na platnu i privatno vlasnitvo

U djelu Naini vienja dokazuje da je slikanje uljanim bojama od 1500. 1900. prevladavajua slikarska tehnika, poelo odraavati svjetonazor vladajuih klasa. On smatra da su ulja na platnu imala posebnu sposobnost da prenesu opipljivost, teksturu, sjaj, vrstou onoga to prikazuje. Ono daje materijalnost osjeaju vlasnitva koje je vladajua klasa htjela prikazati na svojim slikama. Vladajua klasa mogla je nametati vlastiti svjetonazor iz jednostavnog razloga to su slike naruivali pripadnici te klase. Berger kae da narueno djelo nije rezultat ni nespretnosti ni provincijalizma ve je rezultat injenice da su zahtjevi trita jai od zahtjeva umjetnosti. Primjer Gainsboroughova slika Gospodin i gospoa Andrews prikazuje zemljoposjednike, to je vidljivo u njihovom dranju i izrazu lica. Neke su slike uspjele nadii uske interese buroazije: primjer slikar Rembrandt.Lucien Goldmann klasa i knjievnostU svom djelu Skriveni Bog donosi socioloki prikaz francuskih pisaca Pascala i Racinea. On ne misli da su umjetniki proizvodi tek odraz ideologije vladajue klase, ve dokazuje da umjetnika djela odraavaju svjetonazor odreene drutvene klase. On kae da je najvanija skupina kojoj bilo koji pojedinac moe pripadati sa stajalita umjetnike djelatnosti i stvaralatva jest drutvena klasa ili klase kojih je pripadnik. Za njega veina ljudi ima nekoherentnu i djelominu klasnu svijest, dok rijetki pojedinci imaju veu sposobnost percepcije- to su iznimni pojedinci koji postiu potpuno integrirana i koherentna shvaanja drutvene klase kojoj pripadaju. Pisci i filozofi tu viziju izraavaju na imaginativnom ili konceptualnom planu. Pascal i Racine u njima vidi primjere takvih pojedinaca. Odraavali su poloaj specifine klasne skupine u 17. st. u Francuskoj. Goldmann tu klasu naziva noblesse de robe. Oni su pripadnici pravnikih i inovnikih zanimanja koji nisu bili u izravnoj slubi monarhije nego su bili vezani uz dravu koja je djelomino bila pod nadzorom monarhije. Posao koji su obavljali usmjeravao ih je drukijem svjetonazoru, vie racionalistikom i manje sklonom prihvaati tradicionalni autoritet monarhije. Prema Goldmannu ta se proturjena ideologija odrazila na njihovo pisanje - tragedije. Njihovo knjievno djelo izravno je odraavalo proturjeja klasnog poloaja noblesse de robe.

4. NEOKMARKSISTIKE TEORIJE KULTURESvi neomarksistiki pristupi su pod utjecajem marksizma, ali oni svi dokazuju da kultura ima znatan stupanja autonomije ili neovisnosti o ekonomskim utjecajima te da klasa i kultura nisu neposredno meuovisne. Raymond Williams Kultura i drutvoNajutjecajniji autor kulturnih studija u Britaniji. Ispituje odnose izmeu drutva, kulture i umjetnosti, slui se nekim aspektima marksistikih teorija.Klasna svijest i drutvoU knjizi Kultura i drutvo propituje dva glavna aspekta marksistikih teorija. 1. Dokazuje da primjena teze o bazi i nadgradnji navodi na pogrean put. On kae da baza i nadgradnja kao analogni pojmovi izraavaju istodobno apsolutni nepromjenjiv odnos Ne slae se da kulturu neposredno determiniraju ekonomski imbenici, ali ne porie njihov utjecaj.2. Williams smatra da se marksistike teorije previe bave likovnom umjetnou i knjievnou. Usko podruje umjetnosti i knjievnosti ne bi smjelo biti sinonim za kulturu, bilo bi logino da marksisti rabe pojam kultura u smislu ukupnog naina ivljenja.

Kultura radnike klase i graanska kulturaU temelju radnike kulture leala je privrenost prema kolektivnom djelovanju. Kao pojedinci bili su suvie slabi pa se kultura radnike klase oblikovala putem kolektivne demokratske institucije bilo u sindikatima, pokretu zadrugarstva ili nekoj politikoj stranci. Premda povlai opu razliku izmeu kolektivne kulture radnike klase i individualistike graanske kulture ne misli da je ta razlika apsolutna i otra nego da se u nekim pogledima preklapaju.Rezidualna i nastajua, alternativna i oporbena kulturaPorie da postoji neka monolitna, potpuna dominantna kultura vladajue klase. Premda dominantna ideologija moe postojati, alternativne ideologije e je vjerojatno uvijek stavljati u pitanje. Zato moe postojati rezidualna ideologija (klase koja slabi, ali je jo vana) i nastajua ideologija (ideologija novih skupina izvan vladajue klase). Rezidualne i nastajue ideologije mogu biti ili oporbene protivne vladajuoj ideologiji ali i alternativne - supostoje s dominantnom ideologijom i ne stavljaju je u pitanje

Birminghamski Centar za suvremena kulturna istraivanja

Najutjecajnije mjesto irenja neomarksistikih pogleda na kulturu bio je u Britaniji tijekom 1970 ih i 1980-ih. U knjizi Otpor kroz rituale John Clarke, Hall, Jefferson, Roberts izlau teorijski pristup istraivanju kultura mladih. Polazei od ireg marksistikog okvira tvrde da su materijalni uvjeti granice u kojima se mogu razviti pojedine kulture. Ostavljaju prostor za element stvaralatva u proizvodnji kulture.

Kulture i materijalni ivotPojedinci se raaju u odreenoj kulturi, a ona utjee na to kako e vidjeti svijet- ona oblikuje njihove mape znaenja, no mape znaenja mijenjaju se tijekom povijesti kao i aktivnim stvaranjem kultura i inovacijama pripadnika drutvenih skupina. Kulture su uvijek povezane s materijalnim uvjetima ali ne vjeruju da e kulturom ukupnog drutva dominirati jedna ideologija vladajue klase.

Hegemonija, Clarke et al. oslanjaju se na talijanskog marksista Gramscija koji je dokazivao da se vladajue klase moraju neprestano boriti protiv suparnika i ulaziti u kompromise s drugima kako bi postigle politiku dominaciju koju je nazvao hegemonija

Supkulture mladih Prema Clarke et al. to su kreativna nastojanja mladih da se pokua odrati ili osvojiti autonomija ili zaseban prostor izvan dominantnih kultura. Oni osvajaju kulturni prostor u susjedstvu i institucijama, realno vrijeme za dokolicu i zabavu, aktualan prostor na uglu ulice. Stvaraju vlastiti stil odijevanja, sluanja glazbe. Stilovi koje prihvaaju jest pokuaj da se problemi rijee na imaginaran nain, dok na konkretnoj materijalnoj razini ostaju nerijeeni.

Tony Jefferson- Teddy boysDokazuje da je tzv. Teddy boys kultura bila pokuaj oivljavanja osjeaja zajednitva radnike klase, koji su nakon Drugog svjetskog rata ugrozili gradogradnja i rastue bogaenje pojedinih dijelova radnike klase. Mladi iz nekvalificirane radnike klase smatrali su da je njihov drutveni status ugroen te da njihovu teritoriju prijete planeri gradova i sve vea prisutnost etnikih manjina u susjedstvu. Na to su odgovorili stvaranjem skupina lanovi koji su bili spremni boriti se za svoj teritorij. Imali su poseban stil odijevanja.

5. KULTURA I CIVILIZACIJA

Matthew Arnold (1822.-1888.) napisao knjigu Kultura i anarhija ( prvo izdanje 1869.) prvi znaajniji pisac u tradiciji kulture i civilizacije.Kultura uenje usavravanja koje vodi ''skladnom usavravanju, koje razvija sve strane nae ljudskosti'' i ''opem usavravanju koje razvija sve dijelove naega drutva''. Kljunu ulogu za njega u tome igra itanje. Dobro je samo ono najbolje tivo , a popularni ukus irokih slojeva zacijelo ne djeluje na duhovno uzdizanje i kultiviranje. Smatrao je da je radnika klasa u gradovima opasna i uglavnom nekulturna skupina. Rjeenje problema radnike klase jest njihovo kolovanje.

F. R. Leavis kultura i civilizacija u 1930-imaPisao je o propadanju kulture, oslanjao se na Arnoldov rad. U knjizi Kultura i okolina (prvo izdanje iz 1930.-ih) Leavis i Thomson hvale kulturu predindustrijskog doba. Dokazuju kako je obina kultura nastajala prirodno, iz njihova svakodnevnog ivota. No, unitile su je industrijalizacija i modernizacija.

Slabljenje kultureU radu Masovna civilizacija i manjinska kultura (prvo izdanje 1930.), ispituje propadanje puke kulture. Tvrdi kako je u prolosti ono to se smatralo visokoparnom kulturom bilo dostupno irokim slojevima. To stanje u 1930- ima se promijenilo- samo je mala manjina mogla razlikovati veliku umjetnost od prizemne. Tek neto ira grupa mogla je nauiti razlikovati izmeu dobre i loe knjievnosti, meutim oni nikada ne mogu preuzeti vodstvo u donoenju sudova o novim umjetnikim djelima.

Kultura elite i kultura masaPrema Leavisu ouvanje kulture ovisilo je o opstanku elitne manjine s najistananijim ukusom. No u 1930- ima elitnu kulturu ugrozilo je stvaranje mase proizvoda koja je premaivala mogunost konzumacije. Dokazivao je da je kultura pretrpjela tetu zbog posljedica modernizacije, npr. izuma motornog vozila, irenja amerike kulture, raspada obitelji... Bio je vrlo kritian prema radiju i filmu i smatrao da je film preputanje uvjetima hipnotike receptivnosti, sudovima najjeftinijih emocija.

6. MASOVNA KULTURA

Bernard Rosenberg masovna kultura u AmericiPropadanje kultureB. Rosenberg iznio je jedan od najotrijih napada na masovnu kulturu u Americi. Premda je ivotni standard u amerikom drutvu vii nego ikad, postigao se na raun propadanja kulture. Zahvaljujui novoj tehnologiji i vie dokolice ljudi su se osjeali manje ispunjeni nego prije.Tehnologija i masovna kulturaPojedinci su raspolagali znatnim slobodnim vremenom i u taj prostor stupili su masovni mediji, jeftina popularna knjievnost, sapunice kao oblik nestandardizirane i nezahtjevne zabave. Prema njemu ljude se vie nije poticalo da misle svojom glavom i bili su u opasnosti da postanu nekritina masa kojom se lako manipulira.

Dwight Macdonald Teorija masovne kultureTipovi kultureOn razlikuje puku umjetnost, visoku kulturu i masovnu kulturu. Pod pukom umjetnou podrazumijeva kulturu obinih ljudi u predindustrijskim drutvima. Visoku kulturu nije izrijekom definirao i njezino je znaenje uzimao kao samorazumljivo. U primjer djela visoke kulture nije uvrstio samo klasina djela velikih glazbenika, slikara i knjievnika nego i djela avangardnih umjetnika 20. st. Masovna kultura veoma se razlikuje i od puke i od visoke kulture. Ona gotovo da nema nikakvu vrijednost. Njezin je cilj svidjeti se najniem zajednikom nazivniku. Smatrao ju je prijetnjom visokoj kulturi i da donosi rizik totalitarizma.Problem masovne kulture: istisnut e dobru, a stvarati e jednu homogeniziranu kulturu, dovest e do veeg otuenja, stvara starmalu djecu i infantilne odrasle, razara drutveno tkivo u kojemu su pojedinci atomizirani i ne ukljuuju se u skupine.

Herbert J. Gans Napao je pretpostavku da strunjaci za kulturu imaju ikakvo pravo nametati drugima svoje sudove o kulturi. Svi ljudi imaju pravo na kulturu koja im se svia.Prema Gansu visoka kultura namijenjena je vrlo uskoj publici i istie vanost kreativnosti stvaralaca te kulture.Via srednja kultura namijenjena je pripadnicima visoko obrazovanih profesija koji nemaju osobito znanje o umjetnosti i knjievnosti.Nia srednja kultura- dominantna u SAD, privlai ljude na niim profesionalnim razinama; ta kultura ukusa eli sadraje koji se lako razumiju i u kojima se moe uivati. Nia kultura kultura starije nie srednje klase, no uglavnom kvalificiranih i polukvalificiranih radnika u tvornicama i uslunom sekoru; naglaava se sadraj; prie s moralnim poukamaKvazipuka niska kultura- mjeavina puke kulture i komercijalne niske kulture iz razdoblja prije Drugoga svjetskog rata; popularne su komedije, stari vesterni i sapunice.Dob i etnika pripadnostUz pet klasno utemeljenih kultura Gans razmatra i kulture koje se temelje na dobnim i etnikim skupinama. Po njemu kulture mladih postojale su i prije 1960 ih.Cjelovite kultureGans uoava pet glavnih tipova cjelovite kulture: kultura droge i glazbe, kultura komune, politika kultura, religijska kultura, neodadaistika kultura. Djelomine kulture djelomine inaice cjelovitih kultura. Crnaka kultura i etnike kulture su primjeri djelominih kultura.Hijerarhija ukusaGansu je bilo jasno da te kulture nisu otro odijeljene. Pojedinci su mogli odluiti konzumirati kulturne proizvode iz razliitih kultura ukusa. U hijerarhji ukusa visoka kultura nalazi se na vrhu, a ostale ispod nje.

Domnic Strinati Kritika teorije masovne kulture

Kritiniji je od Gansa i teoriju masovne kulture kritizira iz vie razliitih razloga:smatra da je teorija masovne kulture podjednako elitistika kao i gledita koja zastupaju Leavis i Arnold. Sva je popularna kultura homogena-ista. On smatra da ne postoji jasna granica izmeu visoke i masovne kulture, ne slae se da s jedne strane postoji autentina i superiorna puka kultura, a na drugoj strani neautentina i inferiorna masovna kultura.

7. STRUKTURALIZAM Pristup u izuavanju kulture koji je potekao iz lingvistikih teorija. Jezik se smatra kljuem za razumijevanje drutvenog svijeta. Vei dio drutvenog ivota odvija se putem jezika koji ga i oblikuje. Zapoeo je djelom francuskog lingvista Ferdinanda de Saussurea

Ferdinand de Saussure semiologijaZnakoviSausser (1857.- 1913.). Utemeljitelj semiologije. Definira ju kao znanost koja prouava ivot znakova unutar drutva. Znak definira kao kombinaciju nekog pojma i zvukovne slike. Upotrebljava rije oznaeno za pojam, a rije oznaitelj za zvukovnu sliku. Dokazivao je da je odnos izmeu oznaitelja i oznaenog proizvoljan. On kae da nita nee sprijeiti povezivanje bilo koje predodbe s bilo kojim nizom zvukova. Premda oznaitelj nije u nunoj vezi s oznaenim pojedinac ne moe odluivati o tome koju e rije koristiti za odreeni pojam. Npr. ne moe drvo odluiti zvati psom.Smatra da su jezici drutveni fenomen koji je zajedniki pripadnicima neke drutvene skupine i koji oni prenose na svoju djecu. On je uglavnom nepromjenjiv; ima tendenciju da se uvrsti i ne mijenja, no neke su promjene mogue.

Langue i paroleSvaki jezik ima strukturu koja se sastoji od gramatikih pravila, rijei, znaenja koja povezuju rijei, itd.Tu ukupnu strukturu Saussure naziva langue. Razlikuje ju od parole, koja se odnosi na aktualnu upotrebu jezika. Reenice, razgovori u kui sve su to primjeri parole.LingvistikaZa Saussera lingvistika ukljuuje ispitivanje parole -primjera upotrebe jezika kako bi se razumjelo strukturu jezika langue.

Dick Hebdige Supkultura: znaenje stila

Supkultura i stilPrimijenio je semiotiku kako bi pokuao razumjeti znaenje niza poslijeratnih supkultura u Britaniji. Prema njemu mogue je razumjeti znaenje frizure koju su nosili teddy boys, pankerskig ziherica ili glazbe koju sluaju minkeri mods.Obini se predmeti mogu magino prisvojiti i uiniti da prenose skrivena znaenja koja izraavaju oblik otpora poretku koji jami njihovu trajnu podreenost. Punkeri su promijenili znaenje ziherica, Teddy boys iljastih cipela

Skinheads i modsZnaenja nastaju iz unutarnjih sustava razlika. Npr. skinheads nose kratku kosu, remenje, kratke i iroke levisice ili hlae, jednobojne i prugaste koulje i ulatene martinsice, njihova je vanjtina neka vrsta prenaglaene verzije fizikog radnika i izraava imid vrstog mukarca iz radnike klase.Mods su se s druge strane pristojno odijevali to je izraavalo tenju za drutvenim usponom i pridruivanjem srednjoj klasi, no ipak su se jako razlikovali od veine pripadnika srednje klase .

Crnake supkultureU Britaniji prvi doseljenici iz zapadne Indije nosili su neupadljivu odjeu, meutim, kasnije im je odjea postala upadljiva, kiasta, to im je oteavalo proces uklapanja u britansko drutvo. Razoarenja proistekla 1970-ih iz rasizma i nezaposlenosti poela su se izraavati u odjei i supkulturnom stilu rastafarijanaca noenjem jednostavne odjee koja ih je podsjeala na Afriku. Kljune teme stila otpor dominaciji bjelake kulture i izraavanje crnakog identiteta. PunkReggae, rastafarijanstvo i s njima povezani stilovi utjecali su na kulturu bjelake mladei. Hebdige smatra da je punk gotovo ponovo napisao pravila semiologije mijenjajui u nekim pogledima nain na koji se znakove upotrebljavalo za prenoenje znaenja. Iza punka stajao je zahtjev da se govori za zanemareno birako tijelo bjelake siromane mladei. Punk je elja da se prikae otuenje. Iziao je iz neprivlanih stambenih etvrti i nije nudio nadu u budunost. Oni su takoer bili u stanju odvojiti simbole od njihovih konvencionalnih znaenja. Njihov kukasti kri nije simbol rasizma sluili su se njime jednostavno zato da oznae odsutnost znaenja. Konvencionalna semiotika je nemona kad se govori o punku.

Claude Levi-Strauss strukturalizam, mitovi i srodstvo

StruktureLevi-Strauss (1963.) je prvi razvio strukturalizam i primjenio ga za razumijevanje, izmeu ostaloga, sustava srodstva i mitova. Strukturalizam analizira temeljnje strukture koje su u ovjekovu miljenju i ljudskim drutvenim skupinama. Razliiti se mitovi ili sustavi srodstva mogu u pojedinostima vrlo razlikovati, no osnovna je struktura ista.SrodstvoPrema Levi- Straussu, svi rodbinski sustavi imaju skupove odnosa i, poput jezika, svaki dio toga sustava ima znaenje jedino u odnosu prema drugim elementima. Primjerice, poloaj majke postoji jedino u odnosu prema poloaju sina. To su opi zakoni, vrijede za sva drutva.

Binarne opozicijeZa Levi- Straussa, sustavi srodstva nisu jedini univerzalni aspekti kulture. On tvrdi kako je uoio neke binarne opozicije, ili parove suprotnosti, koje strukturiraju svekoliko ljudsko miljenje. Primjeri binarnih opozicija: priroda- kultura, mukarac- ena, dobro zlo. MitoviOn dokazuje da se osnovne strukture mita nalaze u vrlo razliitim i iroko rasprenim drutvima. Levi- Strauss zakljuuje da mitovi slue kao ''posredujui entitet'' izmeu parole (odreenih pripovijesti ili mitova) i langue (osnovnih stuktura miljenja i ovjekova mozga).

Will Wright struktura amerikog vesternaNadahnut Levi-Straussovim strukturalizmom, Wright u svojoj knjizi Revolveri sa est metaka i drutvo (1975.) analizira vestern filmove. Iako je pod Levi- Straussovim utjecajem, ipak ima drugaiji pristup. Prema Wrightu, vesterni odraavaju strukturu drutva u odreenom trenutku, a ne nepromjenjive mentalne strukture. Drugo, Wright se ne slae s Levi-Straussom da je svekoliko ljudsko miljenje pod utjecajem binarnih opozicija.Budui da je dosta ''fleksibilniji'' od Levi-Straussa, Wrightovu se radu ne upuuju optube za redukcionizam i determinizam (za koje se optuuje Levi-Straussa). On bolje uoava nain na koji odreene povijesne okolnosti mogu utjecati na prirodu vesterna. Meutim, moda je ipak previe dogmatian kad tvrdi da su neke pripovijedne strukture vezane za odreena razdoblja.

8. POSTSTRUKTURALIZAMPoststrukturalizam je prilino openit izraz kojim se podrazumijeva rad autora poput Jacquesa Deride, Jacquesa Lacana i Michaela Foucaulta. Derride se bavi znaenjem jezika te mu se rad temelji vie na lingvisitici, Lacan je pod utjecajem psihoanalize i zanimaju ga rodne razlike u poecima ljudske povijesti, dok se Foucault bavi irokim spektrom tema od povijesti zatvora, seksualnosti, ludila, i, ire, odnosa izmeu moi i znanja. Oni se smatraju poststrukturalistima jer su ta djela nastala iz odbacivanja strukture. Unato tome, mnogo duguju naglasku na jeziku, koji nalazimo u radu semiologa i strukturalista poput Saussera i Levi-Strausssa. Poststrukturalizam i Levi- StraussPoststrukturalisti odbacuju Levi-Straussovo uvjerenje da se u drutvu mogu ustanoviti vrste strukture koje odraavaju strukturu ljudskog uma. Odbacuju takoer maksistiko gledite da drutvo ima stanovite strukture koje oblikuju drutvene odnose. Foucault je, primjerice, smatrao da je mo/znanje klju za razumijevanje nastanka drutva. Mo/znanje nema vrst oblik i tijekom interakcije neprestano se mijenja. Mo se ne nalazi u drutvenim strukturama: ona je tijesno povezana s nainom na koji ljudi misle o stvarima i na koji stvaraju odreene diskurse.Jezik, znaenje i subjektivnostSvi se poststrukturalisti slau da jezik odreuje nain na koji ljudi razumiju drutvo i nain na koji drutvo funkcionira. ''Jezik je ono mjesto na kojemu se zbiljski i mogui oblici drutvene organizacije i njihove vjerojatne drutvene i politike posljedice definiraju i pobijaju (Weedon). Jezik stvara zbilju, a nije njezin odraz. Madan Sarup tvrdi: ''Dok strukturalizam dri da je istina 'iza'' ili 'unutar' teksta, poststrukturalizam naglaava interakciju itatelja i teksta.Poststrukuralistiki feminizamPremda poststrukutralisti ne misle da iza znakova i jezika moe nai neku istinu, mnogi vjeruju da su od kljune vanosti odreena znaenja koja postanu iroko prihvaena. Chris Weedon, poststrukutralistika feministica, daje za to primjere: ishod suenja u Ujedinjenom Kraljevstvu uvelike odreuje znaenje to se pridaje pojmu ''prirodne pravde'' u znaenje pripisano rijei ''silovanje''. Dominacija mukih definicija prirodne pravde vodi do toga da je malo vjerojatno da e mukarci biti osueni za silovanje. Kao poststrukutralistica, Weedon smatra da raspre o jeziku imaju kljunu drutvenu i politiku ulogu.Poststrukturalizam i identitetUz odbacivanje miljenja da znakovi imaju bilo kakvo vrsto znaenje, poststrukturalisti odbacuju i pretpostavku da pojedinci imaju vrst osjeaj tko su- to jest osjeaj identiteta. Oni dokazuju da pojedinci nemaju jedinstvenu, vrstu i koherentnu predodbu o tome tko su. Idenitet se pojedinaca oblikuje putem ukljuivanja u odreene diskurse.Uzdrmavi uobiajene pristupe u drutvenoj znanosti, poststrukturalizam je utro put za postmoderne teorije drutva i kulture, koje emo sada promotriti.

Lawrence Grosseberg Dekonstrukcija mladostiGrossebergov rad (1986.) o promjenjivu znaenju ''mladosti'' primjer je poststrukutralistike analize. Znaenje mladosti nije tek odraz odraz promjenjive zbilje, ve to znaenje pripomae stvaranju zbilje. Dakle, kada ljudi ponu o mladosti razmiljati na odreeni nain, tada e se oni koji se smatraju mladima ponaati u skladu s tim stajalitem. Tri glavne faze u razvoju diskursa i praksi mladih:1. Nakon industrijske revolucije, diskursi o mladim ljudima bili su vie zaokupljeni pojmovima djetinjstva i zrelosti negoli idejom mladosti.2. Nakon Drugoga svjetskog rata naglo je skoila stopa nataliteta, pa da ne bi dolo do porasta nezaposlenosti trebalo je odgoditi ulazak tog narataja na trite rada. Sve je vanija postajala ideja mladosti ili adolescencije; sve vie mladih sve je dulje ostajalo u obrazovnom sustavu. Mladi su uspjeli stvoriti vlastiti prostor i kulture, posebno one vezane za rock and roll.3. Potkraj 70-ih dolazi do polaganog prelaenja oznaitelja ''mlade'' s rock and rolla na video- kompjutore. Meu mladima dotadanji duh pobune zamjenjuje cinizam; mladi su postali upueniji u svijet odraslih i zaokupljala ih je elja da mu se to prije pridrue.

9. MODERNA, POSTMODERNA I KULTURA

Stephen Crook, Jak Pakulski i Malcolm Waters postmodernizacijaStephen Crook, Jan Pakulski i Malcolm Waters (1992.) tvrde da suvremena drutva doivljavaju proces postmodernizacije. Dakle, nalaze se u prijelazu iz modernih u postmoderna drutva.

Moderna kulturaPrema trojici navedenih autora tri su glavna obiljeja moderne kulture: diferencijacija, racionalizacija, komodifikacija. Diferencijacija podrazumijeva razdvajanje razliitih dijelova drutva: ekonomska, politika, drutvena i kulturna sfera postaju sve udaljenije. Racionalizacija je takoer oblikovala modernu kulturu, ali ne onako sveobuhvatno kao diferencijacija. Primjer racionalizacije: tiskarska tehnologija omoguila je racionalizaciju reprodukcije umjetnikih djela da bismo vidjeli neku sliku, ne moramo se vie oslanjati na napore pojedinih umjetnika. Komodifikacija kulture ukljuuje pretvaranje kulturnih proizvoda u robu koja se moe lako kupiti i prodati.PostmodernizacijaU modernim je drutvima kultura diferencirana od drugih podruja drutvenoga ivota, a visoka kultura diferencirana je od popularne kulture. Postmodernizacija taj trend obre. Intenzifikacija nekih procesa rada u moderni vodi do postmodernizacije, tako da diferencijaciju, racionalizaciju i komodifikaciju zamjenjuju hiperdiferencijacija, hiperkomodifikacija i hiperracionalizacija. Premda se intenzificiraju procesi iz moderne, oni djeluju tako da obru neke od trendova koji se uoavaju u modernosti. Tu novu kulturu Crook et al. nazivaju postkulturom.HiperkomodifikacijaHiperkomodifikacija znai da su sva podruja drutvenog ivota postala roba. U moderni neka podruja drutvenog ivota nisu bila komercijalizirana i bila su glavnim izvorom identiteta. Obitelji iz razliitih klasa i razliitih mjesta jele su drukiju hranu, drukije se odijevala, etc. Hiperkomodifikacija brie te razlike: sva su podruja drutvenog ivota preplavljena robama. Dovodi i do toga da lanovi iste obitelji odabiru razliite ivotne stilove, tj. stilove oblikuje osobna preferencija svatko moe biti to god izabere.HiperracionalizacijaHiperracionalizacija podrazumijeva upotrebu racionalizirane tehnologije za proirenje kulturne potronje i za njenu privatizaciju. Javni kulturni dogaaji u kazalitima i koncertnim dvoranama postaju manje vani, jer zahvaljujui tehnologiji moemo konzumirati kulturne proizvode kasa i gdje elimo.Hiperdiferencijacija''U postmodernizaciji cvate tisuu cvjetova'', tvrde Crook et al. Razvija se mnotvo razliitih kulturnih oblika i ne dominira nijedan odreeni tip.ZakljuakCrook et al. tvrde da postkulturu najvie obiljeava fragmentacija. Raznolikost i izbor su glavna obiljeja postkulture, u kojoj preferencije ivotnih stilova zamijenjuju hijerarhiju ukusa utemeljenu na klasnim i drugim drutvenim razlikama.Dominic Strinati postmodernizam i popularna kulturaGlavne odlike postmodernizma1. ''slom razlike izmeu kulture i drutva''; dolazi do razvoja ''drutva zasienog medijima''. Masovni su mediji iznimno moni: oni ne odraavaju zbilju, nego, u svojoj sveprisutnosti, stvaraju na doivljaj zbilje. 2. ''naglasak na stilu na tetu sadraja''; npr. film e biti uspjean ako je vizualno privlaan, bez obzira na to je li radnja dobra ili nije.3. ''brisanje razlike izmeu umjetnosti i popularne kulture''; postmoderna popularna kultura odbija potivati pretenzije i osobitost umjetnosti; u drutvima kojima vladaju znakovi, umjetnost je inkorporirana u svakodnevni ivot- kao posljedica, u umjetnosti nema niega osobitog.4. Nastanak zbunjenosti u pogledu vremena i prostora; brzina putovanja, brzina informacija i kapitala, etc. vode do te zbunjenosti5. Dovodi do ''slabljenja metapripovijesti''; postmodernizam je skeptian prema svakom apsolutnom, univerzalnom i sveobuhvatnom polaganju prava na znanje kakvi su religija, znanost, umjetniki modernizam i marksizam.Razlozi nastanka postmodernizma1. Zbog toga to su kapitalistika drutva sve vie naglaavala konzumerizam.2. Razvila su se nova zanimanja srednje klase (dizajn, marketing, oglaavanje i kreativni poslovi u razliitim medijima), kojima je u interesu promicati postmodernu kulturu.3. Zbog erozije kolektivnog i individualnog identiteta; no nisu ih zamijenili alternativni izvori ideniteta

Jedna evaluacija postmodernih teorijaDominik Strinati iznosi i evaluaciju postmodernih teorija.1. Strinati tvrdi da postmodernisti silno pretjeruju kada govore da masovni medji ''preuzimaju zbilju.'' On kae: '' Masovni mediji jesu vani, ali ne toliko.''2. Postmoderna teorija takoer preuveliava vanost utjecaja medija na ono to ljudi troe.3. Strinati stavlja u pitanje logiku tvrdnje postmodernizma da metapripovijesti slabe. Naime, on dokazuje da je sam postmodernizam metapripovijest.4. Strinati ima vie razumijevanja za tvrdnju postmodernista kako na pojmove vremena i prostora utjeu bre putovanje, komunikacije i slino.5. Strinati misli da tvrdnje postmodernista o brisanju razlike izmeu umjetnosti i popularne kulture imaju stanovitu vjerodostojnost. Kae kako postmodernizam ne rui hijerarhiju estetskog i kulturnog ukusa, nego prije gradi novu, stavljajui sebe na vrh.6. Tvrdi da su postmoderni elementi najprisutniji u oglaavanju i arhitekturi, ali u drugim podrujima imaju manji utjecaj.Zakljuno Strinati kae kako je upitno jesu li mo i kontrola nad proizvodnjom sami po sebi dostatni da odrede obrasce kulturne potronje.

10. IDENTITET

Uvod priroda drutvenog identiteta Richard Jenkins tvrdi da je drutveni identitet nae razumijevanje onoga tko smo i tko su drugi ljudi te, reciprono, razumijevanje drugih ljudi toga tko su oni i drugi. Identitet se stvara u toku ljudske interakcije.Ljudi se mogu odnositi prema drugim ljudima jedino razlikovanjem identiteta razliitih skupina. Jenkins zakljuuje da bez drutvenog identiteta zapravo, nema drutva.

Stuart Hall tri koncepcije identiteta U radu Pitanje kulturnog identiteta, 1992. Hall dokazuje da su predodbe o identitetu prole tri glavne faze u kojima je razmiljanjem o drutvu dominirala odreena koncepcija identiteta:1. Prosvjetiteljski subjekt, 2. Socioloki subjekt, 3. Postmoderni subjektPredmoderni identitetiHall dokazuje da su prve faze modernosti potaknule nastanak jednog novog i odlunog oblika individualizma, u sreditu kojega je stajala nova koncepcija individualnog subjekta i njegova identiteta. U predmodernim drutvima identiteti su se uglavnom temeljili na tradicionalnim strukturama, posebno onima vezanima za religiju.Prosvjetiteljski subjektIzmeu 16. i 18. st. nova koncepcija identiteta. Individualni subjekt se smatrao nedjeljivim (svaka osoba ima vlastiti, jedinstven identitet). Ta je koncepija, prema Hallu, proizala iz ideja francuskoga filozofa Decartesa (1596.- 1650.). Decartes je tvrdio da je koncepcija ovjeka dualistika: ovjek je od uma i tijela. Zasebnost i osobitost individualnog uma izraava Decartesova izjava: ''Cogito, ergo sum.'' ( Mislim, dakle jesam).Socioloki subjektU 19. stoljeu poela se razvijati vie socioloka koncepcija subjekta i individualnog identiteta, kao rezultat promjena u drutvu nastalih zamahom industrijalizacije i urbanizacije. Pojedinca se vie nije smatralo tako jedinstvenim i odvojenim od drugih. Odnos izmeu pojedinca i drutva posredovan je putem grupnih procesa i kolektivnih normi.Simboliki interakcionizam i identitetS gledita simbolikog interakcionizma, individualni se identitet oblikuje jedino u interakciji s drugima. Interakcionist, Charles Cooley, smatrao je da ljudi imaju ''zrcalno ja'': njihova predodba o tome tko su odraava reakcije drugih ljudi na njih. S tog gledita, ljudi i dalje imaju svoju individualnost, no ona nije posve drukija od drutva. Identitet djeluje kao most izmeu drutvenog i isto pojedinanog.Promjena u kasnoj moderni postmoderni subjektPrema Hallu suvremena drutva sve vie odlikuje postojanje fragmentarnih identiteta. Ljudi posjeduju nekoliko, katkada proturjenih ili nerazrijeenih, ideniteta.

Modernost i promjeneU drutvima kasne moderne ubrzava se ritam promjena i ljudima je teko zadrati jedan i jedinstven osjeaj tko su.Novi drutveni pokretiU prolosti je drutvena klasa davala svojevrstan glavni idenitet, koji je natkriljivao druge identitete i tvorio temelj za politiki sukob, no tijekom 1960- ih i 1970-ih ljudi su se poeli organizirati i oko drugih, ne samo klasnih, pitanja. Idenitet ljudi se, dakle, fragmentirao prema rodu, etnikoj pripadnosti, religiji, dobi, odnosu prema ekologiji, etc.Politika identitetaS usponom novih drutvenih pokreta, sam je identitet postao politikim pitanjem. Politika ideniteta, kako je nazvana, bavi se razlikama izmeu skupina ljudi i mogunostima pojedinaca da izraze te razlike.FeminizamFeminizam je utro put javnoj raspravi o nekim pitanjima koja su se prije smatrala privatnima (npr. kuanski red, nasilje u obitelji). Izloio je kao politiko i drutveno pitanje temu kako smo formirani i proizvedeni kao rodni subjekti. Politizirao je subjektivitet, identitet i proces identifikacije. U prvim je fazama feminizam nastojao rod postaviti kao glavni identitet, dok u novije vrijeme istie razlike meu enamaMo kanjavanja i nadzorPrema Foucaultu, u fragmentiranju identiteta vana je i mo kanjavanja i nadzor, koji sve vie odlikuju drutva. Ljude se prati i tretira kao pojedince, stoga postaju sve vie izolirani.

GlobalizacijaGlobalizacija je vrlo vaan imbenik u stvaranju fragmentiranih ideniteta. Ljudi vie ne moraju graditi identitete koji se temelje na mjestu u kojem ive i umjesto toga mogu izabrati iz iroke lepeze razliitih identiteta.S druge strane, globalni konzumerizam moe voditi i sve veoj homogenizaciji, ili slinosti, meu ljudima.Globalizacija i razliiti izvori idenitetaNacionalni identitet s globalizaciojom dolazi u pitanje, odnosno gubi na vanosti. Tri su glavna odgovora (reakcije) na globalizaciju vezana na nacionalnost:1. Na nekim mjestima ljudi su pokuali reafirmirati nacionalni idenitet kao obrambeni mehanizam.2. Etnike manjine u procesu globalizacije se osjeaju takoer ugroeno, pa i one katkada reagiraju obrambeno.3. Stvaranje novih identiteta (npr. ''crnaki'' identitet u Britaniji)Prva dva odgovora na globalizaciju mogu dovesti do ekstremnog nacionalizma, utemeljena na stvarnim ili zamiljenim etnikim razlikama. Hall tvrdi da je ideja etnike istoe uglavnom mit.ZakljuakHall zakljuuje da je u skladu s postmodernom teorijom, identitet postao decentriran., odnosno da pojedinci ne mogu vie nai neku sr ili sredite svoga identitetam utemeljeno na klasi ili naciji.Zygmunt Bauman ''Od hodoasnika do turista ili kratka povijest identiteta''Prema Baumanu, identitet nije postao tek fragmentiran, nego vie nema nikakav vrst temelj.Moderni identitet kao hodoasnitvoPrema Baumanu, identitet se u modernom dobu moe usporediti s hodoasnitvom. U hodoau ovjek iscrtava neki cilj: stii na mjesto hodoaa. Tako su i ivoti ovjeka u modernim drutvima usmjereni ka ostvarenju eljenog identiteta. Taj je identitet obino vezan za njihovo zanimanje.Postmoderna ''svijet negostoljubiv prema hodoasnicima''U postmodernim su drutvima promjene tako brze da ne moemo biti sigurni da e odreeni poloaji ili zanimanja postojati za 10, 20 ili 30 godina. U takvim okolnostima, ne nema smisla odabirati odredite hodoaa, to jest traiti eljeni identitet - uspjenu karijeru.Postmoderne ivotne strategijeBudui da je teko ili nemogue stvarati, kako se vidi, jedinstven, sredinji ili trajan identitet ljudi svojevoljno mijenjaju identitet i ne posveuju se stvaranju identiteta koju u svakom trenutku moe postati zastario. Bauman nabraja 4 postmoderne ivotne strategije:1. Skita (ili flaneur) je postmoderni zaigrani potroa koji je zamijenio junakog proizvoaa (ili radnika) moderne2. Vagabund je onaj koji luta od mjesta do mjesta, od identiteta do identiteta, ne zadravajui se nigdje. Uvijek je stranac, kamo god iao, i nema svoje mjesto u svijetu.3. Turist je 3. strategija. Poput vagabuna ide iz mjesta u mjesto, no njegovo je kretanje malo svrhovitije. On jednostavno odlazi na druga mjesta kako bi stekao nova iskustva, vidio neto drukije, odnosno iskuao neki novi identitet.4. Strategija igraa: igra gleda na ivot kao na igru. Jedno vrijeme igra kao jedan identitet, potom prelazi na drugi.Evaluacija Halla i BaumanaHall i Bauman se slau da je u tijeku ope kretanje od razmjerno stabilnih identiteta prema fragmentiranijim. Bauman posebno istie stupanj do kojeg ljudi mogu birati identitete, dok Hall vie naglaava sve veu vanost etniciteta u oblikovanju identiteta. Jenkins misli da autori poput Baumana veoma preuveliavaju stupanj u kojem su identiteti u suvremenom drutvu fragmentirani, kratkovjeni i slobodno izabrani. Jenkins, nadalje, tvrdi da je veina onih koji se bave postmodernom na nekoj historicistikoj misiji i staru priu o napretku zamjenjuju metapripovijesti o fragmentaciji. U potrazi za tako velikim temama postoji vjerojatnost da ono svakodnevno previdi.Richard Jenkins identitet kao drutveni proizvodIndividualni i kolektivni identitetJenkins dokazuje da identiteti sadre elemente individualno jedinstvenoga i kolektivno zajednikoga. Individualni elementi naglaavaju razliku, a kolektivni elementi slinosti, no to je dvoje tijesno povezano. Identitet je unutarnji to mislimo da na identitet jest- i izvanjski kako nas drugi vide. Identiteti se oblikuju i uvruju u dijalektikom odnosu izmeu unutarnjih i izvanjski imbenika- svojom interakcijom proizvode identitet.Mo i identitetSposobnost pripisivanja identiteta za sebe i pripisivanje odreenih identiteta drugima u biti je pitanje moi. Postojanje identiteta vezanih za odreene drutvene skupine i poloaje u organizacijma znai da identitet nikada nije potpuno fluidan i da nije tek pitanje izbora. Drutveni identiteti postoje, stjeu se i raspodjeljuju unutar odnosa moi. Idenitet je neto oko ega vlada borba i to stvara stratifikaciju.Zakljuak i evaluacijaJenkins, ini se, ima pravo kad tvrdi da ljudi nemaju potpunu slobodu izbora vlastitog identiteta, da neke identitete nije lako mijenjati (poput roda) i da su identiteti drutveni kao i individualni. On dokazuje sa se precjenjuju promjene u prirodi identiteta povezane s navodnim prijelazom u postmodernu. No, neki se sociolozi zalau za stajalite koje je izmeu Baumana i Jenkinsa. Slijedi jedan od njih: Harriet BradleyHarriet Bradley Razlomljeni identitetiBradley dokazuje da ni moderne ni postmoderne koncepcije identiteta same za sebe nisu primjerene. Ona kae: ''Kljuan je cilj spojiti klasine ili modernistike pristupe razumijevanja nejednakosti s novijim perspektivama nadahnutim postmodernizmom i poststrukturalizmom.Modernistiki i postmodernistiki pristup identitetu1. Modernistiki pristupi objanjavanju identiteta naglaavaju vanost struktura, a postmoderni naglaavaju izbor2. Modernistiki naglaavaju da su drutva polarizirajua, postmoderni drutva i identiteti su fragmentirani3. Moderna: klasa i rod kljuni izvori identiteta, postmoderna: klasa iezava, razliiti izvori identiteta, vie su naglaeni: rasa, etnicitet, kultura i religija4. Moderna: drutva su razmjerno predvidljiva i imaju neki stupanj reda; postmoderna: u drutvu kaos i zbrka5. Moderna: istie materijane izvore moi, posebno novac; postmoderna: vanost kulturnog i simbolikog., mo proistjee iz kontrole nad diskursom- nad time kako ljudi govore i misle.Problemi modernistikih i postmodernistikih pristupaBradley, dakle, smatra da treba uzeti elemente od moderne i postmoderne. Npr., ona kae:''Drutva su kaotina, aili i ureena: ponaanje je beskrajno varijabilno, ali i redovito i predvidljivo, drutveni se odnosi mijenjaju, no takoer su stabilni i trajni.''etiri aspekta nejednakostiBradley u svojoj studiji ispituje 4 aspekta nejednakosti: klasu, rod, ''rasu'' /etnicitet te dob. Bradley smatra da nijedan izvor nejednakosti nema primarnu vanost. Sve ih smatra vanima.Nejednakosti i identitetiBradley prihvaa da postmodernisti imaju pravo kad tvrde da je identitet u prilinoj mjeri pitanje izbora i da su oni donekle fragmentirani. No, ona ipak smatra da su identiteti ukorijenjeni u lanstvo u drutvenoj skupini. Npr. mlada karipska crnkinja teko e sebe doivljavati kao bjelkinju, pripadnicu vie klase, staricu ili mukarca.Tri razine identitetaIdentiteti najee poivaju na nejednakostima, drutvenim podjelama i razlikama. Tri su razliite razine identiteta:1. Pasivni identitet je ''potencijalni identitet''- to je onaj identitet koji postoji, ali je uglavnom neaktivan. Npr. svijest o klasnoj pripadnosti kod Britanaca.2. Aktivni identitet: onaj kojeg je pojedinac svjestan i koji ine temelj njegove akcije.3. Politizirani identitet: postoji ondje gdje ini stalniju osnovu za djelovanje i gdje ljudi stalno misle o sebi u terminima nekog identiteta; nastaje putem politike agitacijeKlasa i identitetBradley smatra da je klasa u Britaniji uglavnom izvor pasivnog identiteta, no ne slae se s potmodernistima da klasa izumire. Ona iznosi dokaze da se klasa polarizira i fragmentira. Bogati postaju bogatiji, a siromani siromaniji, ime klasa potencijalno postaje sve vanijim izvorom identiteta.Rod i identitetRazmatrajui teorije roda, Bradley uoava pomak od teorija koje su u enama vidjele jedinstvenu skupinu, ujedinjenu zajednikim iskustvom tlaenja, prema teorijama koje tvrde da su ene fragmentirane u razliite skupine. Smatra da je i ope iskustvo loijeg poloaja i seksizma osnova za zajedniki identitet ene. Iako rod smatra vanim izvorom identiteta, on uvijek djeluje u interakciji s drugim izvorima identiteta.Rasa/etnicitet i identitetPoput roda, i rasa/etnicitet postala je u suvremenom drutvu vanijim izvorom identiteta nego klasa i vea je vjerojatnost da e ona stvarati aktivne i politizirane identitete. Vanost rase /etniciteta kao izvora identiteta u znatnoj mjeri ovisi o tome kako se ona politiki koristi da bi se skupine mobilizirale i da bi im se dao osjeaj pripadnosti i povijesti.Dob i identitetDob Bradley opisuje kao zanemarenu dimenziju nejednakosti. Pojedincima je dob vaan izvor identiteta. No, dob kao tema nalazi se vrlo nisko na politikom dnevnom redu. Dob je, prema Braleyjevoj, prvenstveno dio individualnog identiteta i tek rijetko postaje dijelom aktivna ili politizirana identiteta. 2 su razloga za to: 1. Pojedinci su svjesni privremenosti dobne skupine kojoj pripadaju, 2. Najmonija je skupina u sredini, dok su mladi i stari u loijem poloaju, i imaju premalo zajednikog da bi inili osnovu za ujedinjenje u zajednikoj borbi.Bradley spominje kako ponekada dob postaje aktivnim idenitetom. Primjerice, 1960- ih, tijekom radikalnih studentskih pokreta, i 1990- ih u Britaniji kada je stvorena svojevrsna koalicija razliitih interesa mladih u borbi protiv kaznenog zakona.ZakljuakBradley zakljuuje da se stratifikacijski sustavi i identiteti u suvremenim drutvima i polariziraju i fragmentiraju. Kao posljedica, ljudi u suvremenim drutvima imaju razlomljene idenitete. Nemaju neki identitet koji natkriljuje sve druge. Ipak, identiteti ljudi i dalje su zapravo drutveni.

11. KULTURA, IDENTITET I VRIJEDNOSTI (zakljuak)

Ne zauuje da su sociolozi kulture pri istraivanju kulture spoznali kako im je teko osloboditit se vlastitih kulturnih vrijednosti ili odgoja. Vlastite kulture esto smatraju superiornima drugim kulturama. Ili zbog svoga elitnoga odgoja, kritiari masovne kulture u 20. stoljeu, poput Macdonalda, njeguju predrasude u korist elitne kulture. Prema nekim prijanjim naratajima sociologa, klasa je bila najvanija odlika drutva, a kulturu se moglo objasniti i vrednovati samo kad glavnu ulogu u analizi ima klasa. U novije vrijeme, klasa je donekle izala iz mode kako objanjenje sociolokih fenomena ili kao sredinji izvor identiteta. Dapae, neki sociolozi smatraju vanijom potronju za osjeaj identiteta, stoga ne zauuje to su tako zduno prigrlili postmoderne ideje. Za zagovornike postmodernizma, sve su kulture podjednako valjanje. Ne postoji nikakva razlika izmeu visoke kulture i masovne kulture. No, sociolozi bi trebali obratiti pozornost na injenicu kako nemaju svi ljudi jednake izglede da po volji oblikuju svoj identitet i da izaberu kulture kakve oni imaju. Nejednakosti i dalje utjeu na ivotne anse ljudi i kulture to ih oni razvijaju, na umjetnike oblike koje preferiraju i na identitete koje grade.29