Marija Trapi

Marija TrapiHrv/ped, II. god.

VI. IZVJEEZakljuna razmatranja

Brz tempo ivota koji sve vie obuzima nae drutvo, a i drutvo u cijelosti, nosi sa sobom odreene posljedice. Mnogo se ui, radi i putuje i sve manje vremena ostaje za brigu za djecu i to onda kada ih okolina u kojoj se nau ponajvie determinira. ivot koji nas tjera da mu se prilagodimo uinio je vrti nunom institucijom u kojoj e dijete provoditi radne dane, a nerijetko i subote. To je jako mnogo vremena i svatko bi se trebao zapitati kako i emu se dijete ondje odgaja te iznad svega: usreuje li ga to mjesto? Prvotno su nastali za roditelje kako bi im pomogli smjestiti dijete kada ne mogu biti s njim, a nov ivotni standard i drutvena potranja zahtijevaju transformaciju vrtia u mjesto za djecu. Da bi se dijete to bolje opremilo za daljnji ivot potrebno ga je uiniti samostalnim, aktivnim i odgovornim, a da bi se to moglo postii ono prije svega mora biti zadovoljno!Upravo je pitanje djejeg (ne)zadovoljstva bilo generalno usmjerenje akcijskog istraivanja koje se provodilo u vrtiu Izvor kako bi se poboljala odgojna praksa. Prva etapa akcijskog istraivanja zahtijevala je da se analizira postojee stanje u vrtiu i utvrde njegove znaajke koje uzrokuju i zato djeje nezadovoljstvo. Odgojna praksa je uglavnom odraavala opu praktinu tradiciju djejih vrtia u Hrvatskoj: voene aktivnosti koje se baziraju na izravnom pouavanju, odnosno prenoenju znanja koje (posve nekreativno) djeca moraju reproducirati to vjernije odgajateljici, konstantna odgajateljiina pitanja koja ometaju djeju aktivnost, stroga organizacija aktivnosti koja djeci ne doputa slobodu u izboru sadraja, materijala, partnera u igri, namjetaj neprilagoen djeci koji im ograniava pristup igrakama, propisano spavanje i posluivanje obroka, zatvorenost vrata odgojnih grupa tj. onemoguavanje djetetu da se slobodno kree izmeu grupa, pronalazi sebi zanimljive sadraje i drugu djecu. Ovakve znaajke odraz su velikog nepovjerenja u djeje mogunosti, a uzrokuju smanjenju kreativnosti, samopouzdanja, odgovornosti i inicijativnosti kod djece. Ne gledaju se interesi djece koja se na takvom mjestu mogu samo dosaivati i osjeati sputano te mu se uglavnom nee radovati.

Kako postojee stanje nije zadovoljavalo bilo je potrebno uvoditi i ispitati nove naine rada koji bi djeci poboljali ivot u vrtiu. No, da bi se promijenio poloaj djeteta u odgojno-obrazovnom procesu bilo je potrebno prvo promijeniti poloaj odgajatelja. Dotadanji poloaj pasivnog izvrioca vie volje vie nije dolazio u obzir! Postavio se zahtjev za odgajateljem koji svjesno sudjeluje u stvaranju odgojno-obrazovne prakse na temelju promatranja djece- njihovih mogunosti i interesa, biljeenja, iskuavanja postojeih teza, kompariranja i komentiranja s drugim praktiarima. Bilo je vano uspostaviti dobru klimu meu osobljem kako bi odgajatelji oslobodili kroz rasprave iznijeti svoje miljenje, ideje i opaanja. S omoguenom sigurnou i potovanjem odgajatelji su mogli jaati svoje samopouzdanje i kreativnost te postati autonomni odgajatelji koji e to isti razviti kod svoje djece.

U drugoj etapi akcijsko je istraivanje obuhvatilo cijelu ustanovu obuhvativi sve njene djelatnike (odgajatelji, pedagozi, ravnatelji i struni tim). Pisani materijal, verbalna izlaganja i rasprave nisu bili dovoljni da odgajateljice promijene svoju implicitnu pedagogiju. I one su, poput djece, najvie nauile iz vlastite prakse koju su osmiljavale u dogovoru sa voditeljicom, odnosno mentorom, te snimale i kasnije komentirale s drugima. No niti tako to nije ilo sasvim glatko! Nije bilo lako osvijestiti odgajateljice i potaknuti ih da se oslobode prosjenog praktinog znanja i same shvate kako su velike djeje mogunosti. Bilo im je potrebno vie ciklusa aktivnosti da primijete svoju greku i onda da ju promijene- pr. aktivnost s vodom koja se nekoliko puta izjalovila zbog dominacije odgajatelja i inzistiranja na unaprijed postavljenim ciljevima. Pri tome u aktivnostima se manje vanosti pridodavalo sadraju, a vie nainu na koji su ga odgajateljice iznosile (jesu li same radile aktivnosti ili su pustile djecu, jesu li postavljale previe pitanje, koliko su se mogle vidjeti pred kamerama) i kakav su odnos uspostavile sa djecom (potiu li ih da sami izvode aktivnosti i rjeavaju sukobe i probleme, ukljuuju li djecu u prikupljanje materijala ra radionice).Odgajateljice su ponajbolje osvjetavale situacije koje bi ih okirale kao to je to bio est sluaj kod jaslike grupe koja povlai za sobom najvie predrasuda i nepovjerenja u djeje sposobnosti. Vjerovalo se da tako mala djeca mnogo toga ne razumiju, da su previe usmjerena na sebe da meusobno komuniciraju i surauju Nemalo su se iznenadile kad su uoile kako se, ukoliko imaju dovoljno materijala i slobodu, djeca jako dobro slau, nema svaa, pronalaze kreativna rjeenja, dogovaraju se i ue jedan od drugog i to sve ne samo unutar jedne grupe ve i sa drugom djecom- svoje dobi ili starijom. I njihove su sposobnosti nadmaile oekivanja (sami su mijesili tijesto, posluili obrok, a ak su pokazali i interes za slova) to je pak dovelo do zanimljivog pitanja primjerenosti sadraja- tj. ne podcjenjuje li postojei izbor sadraja djeje sposobnosti i interese?

Kada su odgajateljice osvijestile i ispravile pretjeranu dominaciju u aktivnostima te shvatile da djeca mogu mnogo vie od onoga to se smatralo u praktinoj tradiciji, u njima se budilo oduevljeno zanimanje za propitkivanje prakse. Ono to mi se osobno svia kod akcijskog istraivanja jest ciklinost tj. to da se poinje s jednom idejom koja se promatra u praksi, a saznanja i ideje koje se pri tome javljaju otvaraju nove pretpostavke koje se propitkuju u novom ciklusu. Na taj nain se proiruju osnovna saznanja i kroz vremenski odmak (jer akcijska istraivanja mogu trajati dulji niz godina) promatraju i usporeuju odreeni postupci i reakcije te kvalitetnije vrednuju. Tako su i odgajateljice, kada su uvidjele mo djeje slobode provele niz istraivanja o tome kako se djeca snalaze sa geometrijskim znakovima i slovima. Potrajalo je vie ciklusa dok odgajateljice nisu proanalizirale i osvijestile ono to se dogaalo te uzroke tome i tek tada su bile spremne da dalje testiraju hipoteze. Nova su im saznanja jo produbile spoznaje i omoguile da krenu u jo ozbiljnije naruavanje pedagoke tradicije istraivanjima o samostalnom djejem posluivanju. Ponovno je jaslika grupa bila ta koja je razoruala one koji su sumnjali! Djeca su u aktivnost jela ulagala mnogo panje i suradnje, a mogunost izbora uinila im je jelo jo slaim. Saznanja koja su stekle odgajateljice ovim istraivanjem vjerojatno su ih potakla da na nov nain pristupe i drugim podrujima odgoja i obrazovanja dotad pod okriljem tradicije za koji su djeca pokazala interes i tako se akcijsko istraivanje nastavlja.

U ovome istraivanju zapoelo se od mikro promjena- mijenjanja odnosa odgajateljica prema djeci, da bi se u treoj etapi prelo na makro promijene- organizacija unutar cijele ustanove, i ponovno vratilo na mikro promijene istraivanjem utjecaja odreenih sadraja na djecu (pr. slova). Na makro planu nastojalo se organizirati da sve grupe imaju samostalno djeje posluivanje obroka, neobavezno poslijepodnevno spavanje te otvaranje vrata grupa i spajanje prostorija ureivanjem hodnika. To su velike promjene i meni osobno najdrae jer odaju slobodu i veliku vjeru u djeje mogunosti te doista prikazuje vrti kao djeju kuu, ali treba istaknuti da se do njih ne bi moglo doi bez rada na mikro organizaciji i oslobaanju odgajatelja.Kroz ovo istraivanje otvorilo se jedan drugaiji pristup djetetu, ali i odgajatelju. Omoguilo im se mnogo vie slobode, kreativnosti i sudjelovanja u odgojno-obrazovnom procesu i pokazalo da drutvo ima povjerenja u njih. Transformacija odgajatelja iz pasivne u aktivnu ulogu nije lak proces i treba razumjeti da ne e svim odgajateljima ii podjednako lako, ali svaki trud se isplati jer je za dobrobit djeteta. Vrti Izvor je unaprijedilo svoju praktinu tradiciju na razini ustanove, a ja se svakako nadam se da e se jo vrtia ukljuiti u istraivanje i stvoriti mreu kojom e se transformirati profesionalna kultura odgajatelja u Hrvatskoj na viu razinu. Potrebno je humanistiki pristup kurikulumu uiniti opom tradicijom kako bi se djeci omoguilo kvalitetnije ivljenje. Literatura:

Arjana Miljak: Humanistiki pristup teoriji i praksi predkolskog odgoja, Model Izvor; Persona, Velika Gorica- Zagreb, 1996; str. 141-156

dgovornosti i inicijativnosti kod djece.uju smanjenju kreativnosti, samopuzdanja, ljive sadraje i drugu djecu. e doputa sloboPAGE - 3 -