Author
others
View
6
Download
0
Embed Size (px)
SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU
ELABORAT O OPRAVDANOSTI OSNUTKA I NAČINU USTROJA
SVEUČILIŠNOG CENTRA ZA BIBLIOGRAFSKO-DOKUMENTACIJSKU GRAĐU O
JOSIPU JURJU STROSSMAYERU I CRKVENOJ POVIJESTI
(prijedlog)
Osijek, ožujak, 2013.
2
KAZALO
1. UVOD..........................................................................................................................2
1.1. Osijek - grad bogatog kulturnog nasljeđa.............................................4
1.2. Biskup Josip Juraj Strossmayer ............................................................5
2. ZAKONSKE PRETPOSTAVKE ZA OSNIVANJE SVEUČILIŠNOG CENTRA ................ …...11
2.1. Institucionalni okvir ........................................................................... ...11
2.2. Status i ustroj Sveučilišta u akademskoj 2012./2013. godini. ......... ...12
2.3. Pravna utemeljenost osnivanja Centra ............................................ ...16
3. KRATKI POVIJESNI PREGLED OSNIVAČA CENTRA .............................................. .....17
4. RAZLOZI ZA OSNIVANJE CENTRA .......................................................................... ...21
5. USTROJ CENTRA ..................................................................................................... ...24
6. MISIJA I VIZIJA RAZVOJA ...................................................................................... ...25
7. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA .................................................................................. ...26
3
1. UVOD Elaborat o opravdanosti osnutka i načinu ustroja Sveučilišnog centra za bibliografsko-
dokumentacijsku građu o Josipu Jurju Strossmayeru i crkvenoj povijesti (u daljnjem tekstu:
Elaborat) temelji se na Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne
novine“ br. 123/03., 198/03.,105/04.,174/04., 46/97. i 63./11), Statutu Sveučilišta Josipa Jurja
Strossmayera u Osijeku - pročišćeni tekst, te Strategiji Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera
u Osijeku 2011.-2020. godine, i Inicijativi Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu.
Osnivanje Sveučilišnog centra predstavlja, dakle, proširenje integrativne funkcije Sveučilišta
Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Strategija Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku 2011. – 2020. programatski
je dokument osječkog Sveučilišta koji određuje razvoj Sveučilišta u sljedećem desetljeću;
sadrži, dakle, dugoročni plan i program razvoja Sveučilišta od 2011. do 2020. godine u kojem
se definiraju strateški ciljevi u sveučilišnim djelatnostima: u nastavnom procesu i visokom
obrazovanju, glede studenata, zatim ciljevi u znanosti i znanstvenoistraživačkom radu,
međunarodnoj i međusveučilišnoj suradnji, te doprinosu Sveučilišta u okruženju u kojem
djeluje, ljudskim i materijalnim resursima, i posebice obnovi i izgradnji Sveučilišta.
Strateški ciljevi definirani su dugoročnom desetogodišnjem razdoblju kojim su
utvrđene smjernice razvoja Sveučilišta, te mogućnost ostvarenja strateških ciljeva u
srednjoročnom razdoblju od 2011. do 2016. godine. U posebnom poglavlju utvrđena je
provedba strategije prema utvrđenim strateškim ciljevima s jasno definiranim zadacima te
ustrojbenim jedinicama Sveučilišta kao i osobama koje su zadužene za provedbu i izvršenje.
Znanstvenoistraživačka djelatnost zasniva se na temeljnim, primijenjenim i razvojnim
istraživanjima i provodi se putem znanstvenog i istraživačkog rada znanstvenika na visokim
učilištima u okviru znanstvenih projekata i osposobljavanju znanstvenih novaka.
Istraživanje i razvoj doprinose stvaranju visokokvalitetnog znanstvenoistraživačkog i
visokoobrazovnog prostora kao potpori gospodarskom, društvenom i humanom napretku
društva temeljenog na znanju.
Znanstvenoistraživačka djelatnost obuhvaća znanstvena i razvojna istraživanja,
objavljivanje rezultata, znanstveno osposobljavanje, te održavanje i razvoj
znanstvenoistraživačke infrastrukture.
Strateški cilj je dakle na poseban način:
4
• uključivanje u zajednički europski istraživački prostor koji podrazumijeva
realiziranje glavnih ciljeva zacrtanih u Strategiji inozemnih znanstveno-
istraživačkih projekata (2008.);
• zatim daljnje jačanje inozemnih znanstveno-istraživačkih aktivnosti,
obrazovanje i usavršavanje mladih znanstvenika posredstvom znanstveno-
istraživačkog rada na međunarodnoj razini.
Profiliranje Sveučilišta kao istraživačkog sveučilišta zahtjeva prioritetna znanstvena
istraživanja; interdisciplinarne znanstvene programe i projekte, povećanje znanstvene
produkcije, ustrojavanje doktorskih škola radi internacionalizacije doktorskih studija i
povećanje broja mladih znanstvenika s istraživačkom karijerom te širenjem znanstveno-
istraživačke baze i nove napredne mreže u diseminaciji novih znanja sa ciljem razvoja
Sveučilišta.
Istraživanje i razvoj doprinose stvaranju visokokvalitetnog znanstvenoistraživačkog i
visokoobrazovnog prostora kao potpori gospodarskom, društvenom i humanom napretku
društva temeljenog na znanju.
Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku prema postignutoj razini razvoja teži
novom iskoraku prema konkurentskoj prednosti i poželjnom mjestu studiranja i rada.
Svoj razvoj temelji na bogatom kulturnom i povijesnom nasljeđu u užem regionalnom
kontekstu i širem (srednje)europskom kontekstu. Isto tako nastoji očuvati tradicijske
vrijednosti i posebnosti visokog obrazovanja koje baštini preko tri stoljeća.
U ovom uvodnom dijelu treba nadalje istaći da je 6. svibnja 2011. godine na
Sveučilištu svečano obilježeno 150. godina utemeljenja Hrvatske akademije znanosti i
umjetnosti, svečanost koja je bila posvećena njezinu utemeljitelju biskupu Josipu Jurju
Strossmayeru.
U povijesti osječkog Sveučilišta značajno mjesto zauzima 1990. godina kada
Sveučilište mijenja svoj naziv i s ponosom već 22. godine nosi ime Josipa Jurja
Strossmayera, velikog Osječanina, biskupa, prosvjetitelja, političara, velikog dobrotvora,
humanista, vizionara i zasigurno jedne od najutjecajnijih osoba na prijelazu 19. u 20. stoljeće,
stoga njegovo ime ulazi u red hrvatskih velikana i zauzima jedno od najznačajnijih mjesta u
hrvatskoj povijesti. Časno ime biskupa Josipa Jurja Strossmayera u nazivu osječkog
Sveučilišta je stalni podsjetnik za cjelokupnu osječku akademsku zajednicu da znanstveni i
nastavni rad treba biti na dobrobit svoga naroda i na dobrobit Sveučilišta.
5
U svom razvoju osječko Sveučilište je svojim radom i napretkom u proteklim
desetljećima postalo je prepoznatljivo u hrvatskoj i europskoj znanstvenoj i akademskoj
zajednici i dostojno je časnog imena svoga nositelja Josipa Jurja Strossmayera.
U viziji razvoja osječkog Sveučilišta temeljena odrednica jest, dakle, razvoj
modernog, autonomnog, istraživačkog, obrazovanog i inovacijskog središta koje će
omogućiti:
• postizanje prepoznatljivosti u pojedinim znanstvenim poljima i znanstvenim granama,
• osnivanje sveučilišnih centara,
• profiliranje Sveučilišta kao istraživačke znanstvene ustanove.
1.1. Osijek-grad bogatog kulturnog nasljeđa
Osijek se nalazi na istoku Hrvatske u plodnim slavonskim ravnicama. Smješten je na
desnoj obali rijeke Drave. Najveći je grad u Slavoniji, četvrti po veličini grad u Hrvatskoj te
sjedište Osječko-baranjske županije. Grad je industrijsko, upravno, sudsko i kulturno središte.
Osijek se sastoji od starog grada - Tvrđe, izgrađene većinom u 18. stoljeću, zatim
Gornjeg grada, Donjeg grada i Novog grada (s naseljima Jug I i Jug II), te Retfale i
Industrijske četvrti. Osijek je grad s puno zelenila; na području grada nalazi se 17 parkova u
ukupnoj površini od 394.000 m². Šetališta i mostovi koji spajaju dravske obale također su dio
riznice ljepote grada Osijeka.
Krase ga mnoge povijesne građevine kao i sakralni objekti, koji su uspjeli preživjeti do
danas kako bi nam ispričali tajne prošlosti. Među najznačajnijim znamenitostima ističe se
Tvrđa, koju čini cijeli sklop povijesnih građevina u baroknom stilu iz 18. stoljeća. Barokna
osječka Tvrđa poseban je spomenik kulture te zaslužuje biti uvrštena u registar svjetske
kulturne baštine. Svojom građevinskom planskom cjelovitošću, Tvrđa spada u najsačuvanije
barokne cjeline. Posebna je vrijednost Tvrđe što je to bio civilno-vojni grad, dakle svojevrsna
urbana građanska i fortifikacijska cjelina. Središnji trg u Tvrđi s prekrasnim kipom presvetog
Trojstva, poznatiji kao Spomenik kugi, podignut je 1729. u znak zavjeta protiv kuge koja je
ranije često pogađala Slavoniju. Okolne barokne zgrade plijene pozornost mnogih posjetitelja.
Palača Generalkomande izgrađena kao sjedište vojnog Generalata i Zemaljske uprave
Slavonije, danas je dom Rektorata Sveučilišta i Odjela za kulturologiju. Zgrada Glavne straže,
karakteristična po zvoniku s terasom s koje se pružao pogled na cijelu okolicu, danas je
6
Arheološki muzej. Zgrada Gradskog magistrata iz 1702., odnosno bivša gradska vijećnica,
danas je Muzej Slavonije i Baranje. Osim navedenih ustanova, u Tvrđi su se smjestili Gradsko
poglavarstvo grada Osijeka, Prehrambeno-tehnološki fakultet, Državni arhiv, više srednjih
škola, te brojni ugostiteljski objekti. Sakralni objekti u Tvrđi žive su riznice prošlosti Osijeka i
okolice. Župna crkva sv. Mihovila (1725.-1748.) barokna je crkva s dva zvonika građena za
osječke isusovce. U njoj su bogati oltari i oltarne pale austrijskog slikara Wagenschöna.
Franjevačka crkva Sv. Križa i samostan značajan po tome što je u njemu djelovao studiji
filozofije i teologije (1709.-1735.), nakon čega je u njemu osnovana prva visoka škola u
Slavoniji. Uz brojne navedene građevine i spomenike kulture, u ovoj posebnoj urbanoj cjelini
nastanili su se mnogi građani Osijeka uz čiji dnevni život stara Tvrđa oživi, a navečer utone u
svoj stari spokoj.
Osim Tvrđe – starog dijela Osijeka, poznatiji kulturni i sakralni spomenici u Gornjem gradu
su konkatedrala Sv. Petra i Pavla građena 1894.-1899. u neogotičkom stilu na poticaj biskupa
Josipa Jurja Strossmayera, Palača županije izgrađena 1834.-1846. u neoklasicističkom stilu,
Zgrada Hrvatskog narodnog kazališta, sagrađena 1866., najznačajnija kazališna ustanova u
Slavoniji, kapucinski samostan (1706.-1710.) i crkva sv. Jakova (1723.-1727.). U ulici
Europske avenije, najljepšoj osječkoj ulici s raskošnim secesijskim zdanjima, smještena je
zgrada Kina Urania, najoriginalnije secesijsko ostvarenje s početka 20. stoljeća, te zgrada
Hrvatske pošte i Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek.
Tijekom 20. stoljeća Osijek je doživio znatna razaranja u 1. i 2. svjetskom ratu. U
prošlosti Osijeka, nakon 1945. posebno treba spomenuti osnivanje pojedinih fakulteta i
visokih škola, te osnivanje Sveučilišta u Osijeku 1975. Tijekom Domovinskog rata (1991.)
Osijek je pretrpio znatna razaranja, a nakon Domovinskog rata i proglašenjem samostalne
Republike Hrvatske zakoračio je u novi politički, gospodarski i kulturni život.
7
1.2. Biskup Josip Juraj Strossmayer (*Osijek, 4/2/1805., posv. za b. 10/5/1850. +Đakovo, 8/4/1905.) Život i djelo
Josip Juraj Strossmayer je rođen u Osijeku, osnovnu i srednju školu pohađa u rodnom
gradu, a želeći postati svećenik, odlazi u đakovačko Bogoslovno sjemenište da započne studij
filozofije, koji je tada imao pravo javnosti te su s njim studirali i laici. Kao najbolji student
poslan je na daljnji studij u centralno sjemenište u Peštu. I tamo je vrlo brzo upao u oči i
studentima i profesorima, jer je redovito bio ne samo izvrstan student nego eminens primus,
prvi među izvrsnima. Iz tih studentskih dana sačuvana je vrlo znakovita anegdota. Na kraju
jednog ispita pred ispitnom komisijom jedan je od članova komisije primijetio: Strossmayer aut
primus haereticus saeculi XIX. aut prima columna Ecclesiae catholicae – Strossmayer će biti ili
najveći heretik 19. stoljeća ili prvi stup Katoličke crkve. I u tom znaku, kao signum
contradictionis, živjet će cijeli svoj život.
U Pešti je upoznao nekoliko ljudi koji su ga usmjerili za cijeli život. Bili su to otac
ilirizma, Ljudevit Gaj i Slovak-panslavist Jan Kollár. Pod njihovim je utjecajem zavolio Južne
Slavene i slavenski svijet, ali nije bio panslavist. Tu su bili i slavonski ilirci: Mato Topalović,
Stjepan Ilijašević, Stjepan Mlinarić te Fran Kurelac.
U srpnju 1837. završio je Strossmayer svoj filozofsko-teološki studij i kao mladi
doktor filozofije vratio se u Đakovo. No nije bio odmah ređen za svećenika. Naime, nije imao
potrebnu dob za ređenje i bio je ozbiljno bolestan pa ga biskup Josip Kuković nije mogao i
nije htio rediti za svećenika, iako je mladi Strossmayer molio da, ako mora umrijeti, želi
umrijeti kao svećenik. Ređen je 16. veljače 1838. godine, a mladu misu služio u Osijeku u
župnoj crkvi Sv. Petra i Pavla u kojoj je bio i kršten.
Službovao je više od dvije i pol godine kao kapelan u Petrovaradinu, a zatim je poslan
na viši studij teologije u Beč. Stanovao je u carskom zavodu Sv. Augustina. Bila su to za njega
vrata u život. Doktorat iz teologije s rigorozima iz 4 teološka predmeta postigao je do 1842.
godine. Vratio se u đakovačko sjemenište i do 1846./47. u njemu ostao kao profesor i
odgojitelj, a tada je pozvan u Beč da bude jedan od trojice direktora u Zavodu sv. Augustina i
kapelan carskog dvora. Ubrzo je postao privremeni suplent kanonskog prava na Bečkom
sveučilištu. Tamo je ostao do imenovanja za đakovačkog biskupa 18. studenoga 1849. godine.
U Beču je ušao u krug bečkih Hrvata, ali bio je rado viđen i u visokom društvu bečke
aristokracije, a pohađanjem plesne škole i aristokratskog bečkog vladanja usvojio je njemu
8
svojstven „bečki stil vladanja“, koji mu je otvarao sva vrata u Beču, u Rimu za vrijeme
koncila, ali i u Europi. U godini revolucije mladi Strossmayer je vrlo povezan s banom
Josipom Jelačićem, i upravo će on nositi banu carsko pismo - molbu da krene na Mađare.
Njegov biskup Josip Kuković, kako je bio plahe naravi, zahvalio se na biskupskoj
službi osjećajući da je ona u novim vremenima za njega preteška. I između nekoliko
kandidata na prijedlog bana Jelačića, biskupa Kukovića i bečkih Hrvata car imenuje mladog
Strossmayera bosansko-đakovačkim i srijemskim biskupom sa sjedištem u Đakovu. Bio je tek
u 35. godini života. A kad mu je prvi direktor Augustineuma, Ignacije Feigerle donio vijest o
imenovanju izgovorio je one proročke riječi: „Moje je imenovanje jedina dobit našega naroda
za godinu 1848. Ja sam prvi narodni biskup“.
Papinska je potvrda carskog imenovanja uslijedila 20. svibnja 1850., kada se papa Pio
IX. vratio iz izbjeglištva u Rim.
Za biskupa ga je posvetio tadašnji papinski nuncij u Beču Michael Viale Prelà 8. rujna
iste godine na blagdan Male Gospe u zavodskoj crkvi Sv. Elizabete. Upravu biskupijom i
biskupskim vlastelinstvom preuzeo je 29. rujna 1850. i tom je prigodom održao jedan od
svojih najljepših govora. U njemu je izložio kao svoj program ideje francuske revolucije:
sloboda, jednakost i bratstvo – ali ne ostvareno krvlju nego Kristovim Evanđeljem. Za svoje
je biskupsko geslo uzeo „Sve za vjeru i domovinu“, kojemu je uskoro dodao i drugo
„Prosvjetom k slobodi“. Označio je tako svoju biskupsku službu. I postat će otac
suvremenoga hrvatskog školstva i kulture. Nije li bio proročkog duha? – znanjem do slobode!
I odmah se dao na posao razvivši rijetko viđenu široku i bogatu djelatnost. U prvi ga je
mah Bachov apsolutizam cijelog usmjerio na pastoralni rad u biskupiji. Mnogi zaboravljaju da
je on bio prvo duhovni pastir, neki su ga čak i optuživali da je za račun velikih ideja i vizija
zanemario svoje pastoralno djelovanje. Tim je radom veliku i prostranu biskupiju preporodio i
osuvremenio.
I upravo pastoralno djelovanje bilo je temelj cjelokupnoga biskupova djelovanja. On
je na prvome mjestu biskup svoje biskupije.
Iako je biskupija imala dobre biskupe i sve središnje ustanove, potrebni su joj bili novi
suvremeni zahvati. Biskup Strossmayer gradi novu katedralnu crkvu u Đakovu, Osijeku daje
novu modernu vertikalu, gornjogradsku crkvu Sv. Petra i Pavla, gradi desetak župnih i oko
pedeset filijalnih crkava po biskupiji, osniva deset novih župa, obnavlja stare crkve, uređuje i
gradi marijanska svetišta, Aljmaš, Ilaču i Tekije kod Petrovaradina. Osniva ili oživljuje
9
vjerske udruge, bratovštine: Društvo katoličkih gospođa, Presvetog oltarskog sakramenta,
Srca Isusova, Društvo sv. Josipa, Sv. Obitelji, Isusova djetinjstva, Misijsko društvo, Društva
sv. krunice, Marijine kongregacije… Izdaje nekoliko izdanja katekizma za djecu i mlade,
organizira pouku djece i mladih. Za odgoj ženske mladeži dovodi u biskupiju najprije
Milosrdne sestre sv. Vinka Paulskog, a zatim Milosrdne sestre sv. Križa, koje i danas imaju u
Đakovu svoju matičnu kuću za cijelu Hrvatsku pa i šire. U duhovni odgoj unosi marijansku
pobožnost – samo se u katedrali Marijin lik pojavljuje na 23 mjesta! Kako je bio vrlo zauzet
za jedinstvo crkava na temeljima duhovne baštine sv. Ćirila i Metoda, vjerskom životu
utiskuje i biljeg ove duhovne baštine. Obilazi u pastoralnim pohodima sve župe biskupije od 5
do 10 puta osobno, a u 55 godina svog biskupskog služenja imao je 6 pomoćnih biskupa.
Godine 1873. pokreće biskupijsko glasilo “Glasnik biskupije bosanske i sriemske”, u njemu
objavljuje svoje lijepe i sadržajne pastirske poslanice s crkveno-teološkim, nacionalnim i
kulturnim temama, daje komentare papinskih enciklika… Godine 1880. nabavlja biskupijsku
tiskaru i razvija lijepu izdavačku djelatnost. Organizira hodočašća, napose u Rim, Loreto…
Vodi skrb za odgoj svećenika, za kandidate otvara Dječačko sjemenište u Osijeku,
bdije nad Bogoslovnim sjemeništem u Đakovu u kojem je odgojio i redio 300 mladih
svećenika. Za svećenike u pastvi organizira njihovu permanentnu duhovnu i teološku
izobrazbu.
Sav taj rad našao je odjeka i u cijeloj Hrvatskoj. Neki europski povjesničari znaju kazati
da je život i djelovanje biskupa Strossmayera zapravo personifikacija života i djelovanja
Crkve u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća.
U njegovu pastoralnom djelovanju vrlo je živu ulogu imala njegova životna aktivnost,
a to je djelovanje na sjedinjenju crkava, napose slavenskih Pravoslavnih crkava s Katoličkom
crkvom. Na tom je području Strossmayer preteča suvremenoga ekumenskog pokreta. Smatrao
je da to jedinstvo treba graditi na temeljima duhovne baštine Apostola Slavena, sv. Ćirila i
Metoda, a ti temelji imaju tri bitna dijela: slavenstvo, kršćanstvo i zajedništvo s Rimom - uz
poštovanje svih vlastitosti, tradicija i nacionalnih osobina. Biskup se Strossmayer napose
zalagao za uporabu staroslavenskog jezika u liturgiji. U tom je svjetlu želio dobiti dopuštenje
upotrebe staroslavenskog jezika, koje su povijesno imale mnoge župne zajednice u Dalmaciji,
Primorju i Istri, i za sve hrvatske krajeve. Ova je biskupova usmjerenost imala velikog
utjecaja i na njegovo političko djelovanje.
O biskupu Strossmayeru najčešće se govori kao političaru. Nažalost, njegove su
političke vizije vrlo ispolitizirane i mi još imamo krivotvorenog Strossmayera. On je od
10
mladosti bio kroatocentričan – Hrvatska je južnoslavenska Toskana, a Zagreb Firenca. Njegov
južnoslavenski svijet obuhvaća i Bugarsku, i nikad nije zacrtavao i odredio norme neke
južnoslavenske države. On nije samo južnoslavenski otvoren, nego sveslavenski. On za
Slavene vidi mesijansku ulogu u europskom svijetu.
U političkom razvoju traži mjesto i put do obnove državnosti, sjedinjenja Trojednog
kraljevstva Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, priključenje Rijeke i vraćanje Međimurja.
Najprije vidi Hrvatsku u monarhiji, sad više oslonjenu na Beč, drugi put na Peštu. Zatim je
federalist i traži ravnopravnost triju etničkih pripadnosti, Germana, Mađara i Slavena. Poslije
austro-ugarske nagodbe više se okreće južnoslavenskom i slavenskom svijetu da pod kraj
života sklapa s Antom Starčevićem koaliciju oporbe sa zajedničkim programom, samostalna
Hrvatska.
Svakako je biskup Strossmayer najjači kao mecena hrvatske kulture. I nisu to samo
najveće kulturne i prosvjetne ustanove: Akademija, moderno Sveučilište i Galerija kao temelj
istočnojadranske Toskane, nego i hrvatske gimnazije, stručne i osnovne škole, narodne
čitaonice, mnoštvo stipendiranih mladih ljudi. Doista, nema u Hrvatskoj druge polovice 19.
stoljeća osobe javnog života, a da nije primila od biskupa-mecene moralnu i materijalnu
pomoć. No, bio je on i dobrotvor, napose kad se pojavila u Hercegovini ili Dalmaciji glad i
neimaština. Na sebi je škrtario, ali za Zagreb i Hrvatsku je uvijek imao otvorene ruke.
Njegovo se hrvatstvo napose vidi u korespondenciji sa sarajevskim nadbiskupom
Josipom Stadlerom, don Mihom Pavlinovićem, Ivanom Mažuranićem te s iseljenim Hrvatima
u prekooceanske zemlje. On je prvi hrvatski biskup koji je uspostavio vezu s iseljenim
Hrvatima, poslao im svećenika, posredovao kod osnivanja prve hrvatske nacionalne župe u
Pittsbourgu, kumovao posveti župne crkve, te time omogućio organiziranje iseljenika, jer su
se svi europski iseljenici u novom svijetu organizirali oko svojih nacionalnih svećenika i
župa. Zato su ga 1894., kad su osnovali Hrvatsku zajednicu, prvoga iz stare domovine izabrali
za počasnog člana novoosnovane nacionalne zajednice.
Biskup Strossmayer je svega sebe ugradio u hrvatski Kaptol i Gostinjac sv. Jeronima u
Rimu. Najprije ga je financijski sanirao darovavši mu kod prvog službenog posjeta Svete
Stolice 1859. svotu od 20.000 forinti, zahvatio u njegov život i spasio ga da ne postane
talijanski, postavio kanonike povjerljive ljude iz domovine, pazio na nj sve do pod konac
stoljeća, kad je zajedno s nadbiskupom Josipom Stadlerom isposlovao kod Svete Stolice da
papa Lav XIII. ukine Gostinjac i Kaptol sv. Jeronima, a uspostavi Zavod za postdiplomski
studij mladih svećenika iz domovine pod imenom Collegium Hieronymianum pro Chroatica
11
gente. No tada se digla politika i balkanska i europska pa je papa morao ukinuti hrvatsko ime
zavoda i nazvati ga ilirskim. Tek će kardinal Franjo Šeper uspjeti s papom Pavlom VI. da
zavod dobije hrvatsko ime, što više, postat će Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima u Rimu.
Tako se želja Strossmayera i Stadlera ipak ispunila.
Nastup na Prvom vatikanskom saboru 1869. - 1870. godine učinio je biskupa
Strossmayera europskim i svjetskim čovjekom, i to već tada, ali još više danas. Otkrio nam je
Strossmayera karizmatika i vizionara. Povjesničari redovito vole isticati skandal kojem je bio
izvrgnut i na njemu graditi biskupovu veličinu. Bio je, naime, kod svog 4. govora, a branio je
protestante i njihovu dobronamjernost, uz velike prosvjede saborskih biskupa maknut sa
saborske govornice. Stvoren je slučaj - sukob Strossmayera s Papom. Istina, Strossmayer je
bio protiv proglašenja dogme o papinoj nepogrešivosti i obrazložio je svoje protivljenje
dogmi u svom 5. govoru, čak je u znak prosvjeda zajedno s 54 biskupa istomišljenika napustio
sabor. Iako je bio posljednji biskup iz saborske oporbe koji je prihvatio novodefiniranu
dogmu, ipak je to učinio i dokazao svoje katolištvo.
No, njegov je nastup na saboru velik zbog svega onog lijepog i pozitivnog što je rekao
i učinio, a toga je bilo vrlo mnogo. Govorio je o pravima i položaju biskupa, o reformi
središnjih crkvenih ustanova, o internacionalizaciji kardinalskog zbora, pa čak i papinstva, o
kolegijalnom upravljanju Crkvom, o svećenicima i reformi njihova odgoja i obrazovanja, o
položaju laika u Crkvi, o nužnosti rada na sjedinjenju kršćanskih crkava… Sve te njegove
želje i prijedloge prihvatio je sto godina kasnije Drugi vatikanski sabor.
Zato suvremeni crkveni povjesničari i teolozi vole biskupa Strossmayera nazivati
biskupom ne Prvog, nego Drugog vatikanskog sabora. Vrijeme je pokazalo da je u svom
nastupu na saboru imao pravo, da je doista bio prorok i vizionar.
Mnogi bi, pa i veliki, europski narodi voljeli da su imali biskupa Strossmayera. To se
od mnogih čulo. Ponosili bi se njime, učili od njega i poštivali ga. Mi smo, nažalost drugačiji,
ne tražimo u svojim velikanima ono veliko i vrijedno nego ono slabo, krhko ili što se ne slaže
s našim nazorima i onda ga odbacujemo.
Strossmayerov suvremenik ministar u vladi mlade Italije, Marko Minghetti reče:
Prošao sam Europom, upoznao se gotovo sa svim velikim ljudima i svi su oni ljudi kao mi,
samo dvojica, kancelar Bismarck i biskup Strossmayer pokazuju da pripadaju jednoj drugoj
vrsti.
Biskupu Strossmayeru već su njegovi suvremenici dali počasni naslov Otac domovine,
12
zaslužio je to ime. Pa makar ga danas suvremena Hrvatska ne naziva tim imenom, on joj je
uistinu Otac. Da nije bilo njega, Zagreb i današnja Hrvatska ne bi bili ono što jesu. Treba
samo poznavati noviju povijest Hrvatske.
Dne 8. travnja 1905. umro je u Đakovu veliki Osječanin, ali iste se te godine u Gradu
na Dravi rodio novi velikan i Domovine i Crkve, kardinal Franjo Šeper.
Dr. sc. Andrija Šuljak
(Tekst objavljen u monografiji Sveučilišta 1975.-2010.)
13
2. ZAKONSKE PRETPOSTAVKE ZA OSNIVANJE SVEUČILIŠNOG CENTRA
2.1. Institucionalni okvir
Djelovanje Sveučilišta određeno je Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom
obrazovanju i Statutom Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Statutom Sveučilišta uređeno je ustrojstvo, djelatnost i poslovanje Sveučilišta Josipa
Jurja Strossmayera u Osijeku, ovlasti i način odlučivanja sveučilišnih tijela, način ustrojavanja
i izvođenja sveučilišnih studija, status nastavnika, suradnika, znanstvenika i drugih
zaposlenika, status studenata i druga pitanja značajna za Sveučilište, a u skladu sa Zakonom o
znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju.
Sveučilište ima svojstvo pravne osobe sa statusom javne ustanove i upisuje se u
registar ustanova pri Trgovačkom sudu u Osijeku te u Upisnik visokih učilišta i Upisnik
znanstvenih organizacija, koje vodi Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Naziv
Sveučilišta je Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku na hrvatskom jeziku i na
latinskom jeziku Universitas Studiorum Josephi Georgii Strossmayer Osijekensis.
Osnivač i nositelj osnivačkih prava Sveučilišta je Republika Hrvatska.
Sveučilište je javno visoko učilište koje ustrojava i izvodi znanstveno, umjetničko i
razvojno istraživanje, posebice ostvarivanje znanstvenih programa od strateškog interesa za
Republiku Hrvatsku, umjetničko stvaralaštvo i stručni rad te na njima utemeljeno
preddiplomsko, diplomsko i poslijediplomsko obrazovanje. Svoje zadaće Sveučilište
ostvaruje u skladu s potrebama zajednice u kojoj djeluje.
Svrha Sveučilišta proizlazi iz sadržaja osnovnih djelatnosti Sveučilišta utvrđenih
Statutom Sveučilišta:
- visokoškolsko obrazovanje,
- ustrojavanje i izvođenje sveučilišnih preddiplomskih, integriranih preddiplomskih i
diplomskih, diplomskih i poslijediplomskih studija te stručnih studija,
- ustrojavanje i izvođenje sveučilišnih interdisciplinarnih studija,
- ustrojavanje i izvođenje programa stručnog usavršavanja u okviru cjeloživotnog
obrazovanja,
- istraživanje i eksperimentalni razvoj u području prirodnih znanosti, tehničkih znanosti,
biomedicine i zdravstva i biotehničkih znanosti,
- istraživanje u području društvenih znanosti, humanističkih znanosti te području
umjetnosti,
- obavljane znanstvenog i visokostručnog rada uz uvjete utvrđene posebnim propisima,
14
- izdavačka, knjižnična i informatička djelatnost za potrebe nastave, znanstvenog i
stručnog rada,
- izrada stručnih mišljenja i vještačenja.
Misija Sveučilišta je sustavno promicanje visokog obrazovanja zasnovanog na
znanstvenom istraživanju i umjetničkom stvaralaštvu, kao i obrazovanju studenta u svrhu
unaprjeđenja spoznaje, ostvarivanja interesa države i društva te poštivanje i afirmacije
ljudskih prava. Sveučilište svoju misiju obavlja u interakciji s društvenom zajednicom,
promičući socijalni utjecaj vlastite obrazovane, znanstvene i umjetničke djelatnosti.
2.2. Status i ustroj Sveučilišta u akademskoj 2012/2013. godini
2.2.1. Status Sveučilišta
Status Sveučilišta određen je Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom
obrazovanju i Statutom Sveučilišta.
„Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku je javno visoko učilište i obrazovna
ustanova koja povezivanjem znanstvenog istraživanja, umjetničkoga stvaralaštva, studija i
nastave razvija znanost, struku i umjetnost, priprema studente za obavljanje profesionalnih
djelatnosti na temelju znanstvenih spoznaja i metoda, kao i umjetničkih vrijednosti, obrazuje
znanstveni i umjetnički podmladak, sudjeluje u ostvarivanju društvenih interesa studenata te
promiče međunarodnu, posebice europsku, suradnju u visokom obrazovanju te znanstvenoj i
umjetničkoj djelatnosti. O ispunjavanju svojih zadaća, posebno u izgradnji hrvatske
nacionalne kulture, Sveučilište u Osijeku obavještava javnost najmanje jednom godišnje.
Sveučilište osigurava unutarnju i vanjsku mobilnost studenata i nastavnika, racionalno
korištenje ljudskih i materijalnih resursa, razvoj multidisciplinarnih studija te nadzor i stalni
rast kvalitete, kao i konkurentnosti nastavnoga, znanstvenoga, umjetničkog i stručnog rada te
razvija jedinstveni informacijski i knjižnični sustav.“
Ustroj Sveučilišta određen je Statutom Sveučilišta.
15
2.2.2. Ustroj Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u akademskoj 2012./2013. godini
Prema pregledu ustroja Sveučilišta u akademskoj 2012./2013. godini evidentno je da
je osječko Sveučilište mješovitog tipa i u svom ustroju ima 11 fakulteta, 1 Umjetničku
akademiju. Isto tako prema Pregledu vidljivo je da Sveučilište ima ustrojeno pet sveučilišnih
odjela te se u proteklom desetogodišnjem razdoblju (Odjel za matematiku) i petogodišnjem
razdoblju (odjeli za biologiju, fiziku, kemiju, te 2010. Odjel za kulturologiju) u ustrojbenom
smislu pokazala potpuna opravdanost osnutka sveučilišnih odjela u znanstvenim poljima:
matematike, fizike, biologije i kemije u okviru znanstvenog područja prirodnih znanosti te
SVEUKUPNO SVEUČILIŠTE 16 znanstveno-nastavnih sastavnica 1 umjetnička-nastavna sastavnica 1 sveučilišni centar
SVEUKUPNO SVEUČILIŠTE 3 infrastrukturne ustanove 1 trgovačko društvo
SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU
FAKULTETI
1. Ekonomski fakultet u Osijeku 2. Elektrotehnički fakultet Osijek 3. Filozofski fakultet Osijek 4. Građevinski fakultet Osijek 5. Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu 6. Medicinski fakultet Osijek 7. Poljoprivredni fakultet u Osijeku 8. Pravni fakultet Osijek 9. Prehrambeno-tehnološki fakultet Osijek 10. Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu 11. Učiteljski fakultet u Osijeku
INFRASTRUKTURNE USTANOVE
1. Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek 2. Studentski centar u Osijeku 3. Studentski centar u Slavonskom Brodu
TRGOVAČKO DRUŠTVO
1. Tehnologijsko-razvojni centar Osijek d.o.o.
SVEUČILIŠNI ODJELI
1. Odjel za biologiju 2. Odjel za fiziku 3. Odjel za kemiju 4. Odjel za matematiku 5. Odjel za kulturologiju
UMJETNIČKO-NASTAVNA SASTAVNICA
1. Umjetnička akademija u Osijeku
SVEUČILIŠNI CENTAR
1. Centar za unaprjeđenje i osiguranje kvalitete visokog obrazovanja
16
ustroj prvog sveučilišnog odjela u interdisciplinarnom znanstvenom području društvenih i
humanističkih znanosti - Odjela za kulturologiju.
Isto tako Sveučilište je 26. lipnja 2012. godine osnovalo prvi Sveučilišni centar pod
nazivom Centar za unaprjeđenje i osiguranje kvalitete visokog obrazovanja.
2.2.3. Pregled ukupnog broja zaposlenika na Sveučilištu J. J. Strossmayera u akademskoj godini 2012./2013.
Tablica 1.
RB Znanstveno-
nastavna/umjetničko-nastavna sastavnica
Nastavnici i suradnici
Laboranti i tehničari
Stručno-administr.
osoblje
Tehničko i pomoć. osoblje
Ukupno
1. Ekonomski fakultet 57 0 23 10 90 2. Elektrotehnički fakultet 84 12 24 15 135 3. Filozofski fakultet 124 0 25 13 162 4. Građevinski fakultet 59 5 18 9 91
5. Katolički bogoslovni fakultet + Studentski dom u Đakovu
25 0 10 8 43
6. Medicinski fakultet 159 8 24 9 200 7. Poljoprivredni fakultet 140 17 24 24 205 8. Pravni fakultet 49 0 20 12 81
9. Prehrambeno-tehnološki fakultet
58 13 15 10 95
10. Strojarski fakultet 48 2 15 8 73 11. Učiteljski fakultet 65 0 16 5 86 12. Umjetnička akademija 52 1 19 7 79 13. Odjel za biologiju 39 2 10 5 56 14. Odjel za fiziku 16 1 6 2 25 15. Odjel za kemiju 16 4 8 4 32 16. Odjel za matematiku 29 0 11 3 43 17. Odjel za kulturologiju 23 1 13 4 41 18. Rektorat 0 0 30 13 43
SVEUKUPNO SVEUČILIŠTE
1043 66 310 161 1580
17
2.2.4. Pregled broja znanstvenika, nastavnika i suradnika na Sveučilištu J. J. Strossmayera
u akademskoj godini 2012./2013
Tablica 2.
Prema Pregledu zaposlenika te nastavnika i suradnika u tablicama 1. i 2. vidljivo je da je na
Sveučilištu zaposleno 1580 zaposlenika od toga 1043 nastavnika i suradnika.
U znanstveno-nastavnim zvanjima je 566 nastavnika, u nastavnim zvanjima 100 nastavnika, u
suradničkim zvanjima 330 suradnika, i u stručnim zvanjima 44 suradnika.
Znanstveno-nastavna/ umjetničko-nastavna sastavnica
Red
ovit
i pro
feso
r
Izva
nre
dn
i pro
feso
r
Doc
ent
Viš
i pre
dav
ač
Pre
dav
ač
Pro
feso
r vi
sok
e šk
ole
Viš
i lek
tor
Lek
tor
Viš
i asi
sten
t
Asi
sten
t
Str
učn
i su
rad
nik
Viš
i str
učn
i su
rad
nik
Str
učn
i sav
jetn
ik
UK
UP
NO
Ekonomski fakultet 21 3 8 5 0 0 0 0 16 4 0 0 0 57
Elektrotehnički fakultet 10 5 20 5 5 1 0 0 5 27 3 3 0 84 Filozofski fakultet 16 15 34 4 3 0 6 0 18 28 0 0 0 124
Građevinski fakultet 9 11 6 9 3 0 0 0 6 13 1 0 1 59 Katolički bogoslovni fakultet 1 5 8 1 1 0 0 0 3 6 0 0 0 25
Medicinski fakultet 34 38 37 1 5 0 0 0 10 32 2 0 0 159 Poljoprivredni fakultet 50 19 21 11 0 0 0 0 7 13 8 5 6 140
Pravni fakultet 10 8 11 5 0 0 0 0 2 13 0 0 0 49
Prehrambeno tehnološki 13 12 15 2 0 0 0 0 3 8 4 1 0 58 Strojarski fakultet 16 5 7 3 0 0 0 0 1 12 0 3 1 48
Učiteljski fakultet 1 11 9 6 1 1 0 1 5 30 0 0 0 65 Umjetnička akademija 3 6 15 4 8 0 0 0 3 13 0 0 0 52
Odjel za biologiju 5 4 5 0 0 0 0 0 0 20 1 2 2 39
Odjel za fiziku 1 3 4 0 5 0 0 0 1 2 0 0 0 16 Odjel za kemiju 2 0 7 0 0 0 0 0 3 4 0 0 0 16
Odjel za matematiku 4 4 9 1 0 0 0 0 5 6 0 0 0 29 Odjel za kulturologiju 2 1 5 2 1 0 0 0 0 11 1 0 0 23 SVEUKUPNO SVEUČILIŠTE 198 150 221 59 32 2 6 1 88 242 20 14 10 1043
18
2.3. Pravna utemeljenost osnivanja Sveučilišnog centra .3.1. Zakonske odredbe:
Člankom 54. stavkom 2. određeno je:
„ Sveučilište, kao sastavnice (podružnice, ustanove ili pravne osobe) može imati
fakultete, umjetničku akademiju, sveučilišne odjele, sveučilišne institute te druge
sastavnice, i to: studentske centre, knjižnice, zaklade, fondacije, udruge, zdravstvene
ustanove, tehnologijske centre, informatičke, kulturne i sportske te ostale sastavnice
(ustanove ili trgovačka društva) koji služe zadovoljavanju potreba studenata i
Sveučilišta.“
2.3.2. Statutarne odredbe:
Člankom 23. Statuta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku određeno je:
„Sveučilište osniva znanstvene, informatičke, tehnologijske, sportske i druge sveučilišne
centre kao svoje sastavnice, koji su podružnice Sveučilišta.
Sveučilišne centre osniva i ukida Senat.
Unutarnji ustroj Sveučilišnog centra, tijela i ovlasti te ostala pitanja uređuju se aktom o
osnivanju i općim aktom Sveučilišnog centra.“
Slijedom navedene zakonske odredbe Statutom Sveučilišta je u ustroju Sveučilišta predviđeno
osnivanje sveučilišnih centara kao sastavnica Sveučilišta.
Slijedom navedenih zakonskih i statutarnih odredbi vidljiva je pravna utemeljenost osnivanja
Sveučilišnog centra.
19
3. KRATKI POVIJESNI PREGLED OSNIVAČA CENTRA
3.1. 305 godina visokog školstva
Osijek (povijesni latinski naziv Essekinum; mađarski Eszek, njem, Essegg) grad je na
rijeci Dravi, sjedište Osječko-baranjske županije te najveći grad na području istočne Hrvatske,
a s ponosom ističemo, i sveučilišni grad. Osječka barokna Tvrđa izgrađena je na početku 18
stoljeća na osnovama turskog Osijeka i to je spomenička baština iznimne vrijednosti ne samo
u Hrvatskoj već i u srednjoj Europi. Skladan spoj vojne utvrde i pravilno organiziranog
gradskog života, prožet s elementima vjerskog i duhovnog života, koji se rijetko susreće i u
svjetskoj kulturnoj baštini baroknog razdoblja. Danas je Tvrđa zaštićena kulturno-spomenička
cjelina. Upravo u Tvrđi započinje povijest visokog školstva u Osijeku, prije gotovo tri stoljeća
i to 1707. godine kada je Osijeku osnovana prva visokoškolska ustanova i to prva bogoslovna
visoka škola, koja je započela svoj redoviti rad školske 1707/1708. godine kao Studium
Philosophicum Essekini, trogodišnji visokoškolski studij, odnosno učilište filozofije. Druga
bogoslovna visoka škola osnovana je u također u Osijeku 1724. godine kao Studium
Theologicum Essekini. Obje visoke škole uzdignute su 22. siječnja 1735. godine odlukom
povjerenika franjevačkog reda Josipa ab Ebore na stupanj generalnih visokoškolskih učilišta
prvog razreda: Studium Generale Theologicum primae Classis tj. na zavodsku visoku školu
najvišega fakultetskog stupnja s pripravnim odjelom za filozofiju. Ova dva visoka učilišta
obrazovala su visokoškolovane bogoslove i srednjoškolske profesore za rad u klasičnim
gimnazijama. Na filozofskom studiju u Osijeku apsolviralo je oko 150 studenta i oko 300 na
teološkom studiju. Značaj ovih prvih visokih učilišta u Osijeku je izniman doprinos
hrvatskom jeziku i književnosti te širenju humanističkog obrazovanja i poznavanju jezika i
književnosti starih klasika.
Dijecezansko bogoslovno učilište Biskupijskog sjemeništa u Đakovu osnovao je
utemeljitelj Sjemeništa, đakovački biskup Antun Mandić 1806 godine. Prvo je otvoren
dvogodišnji studij filozofije, a kasnije i dvogodišnji studij teologije. Danas Katolički
bogoslovni fakultet nastavlja tradiciju studija filozofije i teologije u nadbiskupskom gradu
Đakovu dugu više od dva stoljeća.
Novija povijest visokoškolstva na ovim prostorima započinje 1959. godine kada je
Ekonomski fakultet iz Zagreba, uz suglasnost zagrebačkog Sveučilišta, osnovao Centar za
izvanredni studij u Osijeku kao dislocirani studij Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Prve
visoke škole započinju svoj rad 1960. godine i to osnivanjem Više ekonomske škole u Osijeku
te Visoke poljoprivredne škole u Osijeku, kao prve visokoškolska institucije na području
20
Istočne Hrvatske. Već sljedeće 1961. godine je zbog velikih potreba za visokoobrazovnim
kadrom na području Istočne Hrvatske, otvara se Pedagoška akademija u Osijeku i
Slavonskom Brodu, Pravni fakultet u Zagrebu osniva Centar za izvanredni studij prava u
Osijeku, te se osniva Viša tehnička škola u Slavonskom Brodu i Viša ekonomska škola u
Vukovaru. Isto tako valja istaknuti da 1961. godine Viša ekonomska škola prerasta u
Ekonomski fakultet u Osijeku, a 1963. osniva se Studentski centar u Osijeku, 1967. godine
osniva se Centar za studij proizvodnog strojarstva u Slavonskom Brodu kao dislocirani studij
Visoke tehničke škole u Slavonskom Brodu i Više ekonomska škola u Vukovaru, a prije 31.
godinu, i to 1969. izgrađen je Studentski dom u Osijeku. Isto tako valja istaknuti da se 1970.
godine visokoškolstvo na području Istočne Hrvatske sve više razvija te je osnovan
prehrambeno-tehnološki smjer na Poljoprivrednom fakultetu, uz postojeći ratarski i stočarski.
U Osijeku se 1971. godine upisuju prvi redoviti studenti na Odjelu Više građevinske škole iz
Zagreba, 1972. godine osnovana je Viša komercijalna škola u Slavonskom Brodu, a 1973.
godine na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, započinje s radom i studij prava u Osijeku.
3.2. 37 akademskih godina osječkog Sveučilišta
U ovom je sažetom prikazu istaknut razvitak visokog školstava do 1975. godine kada
je pokrenuta inicijativa za osnivanje Sveučilišta u Osijeku te valja istaći da je 26. ožujka 1975.
Hrvatski Sabor donio Odluku o davanju suglasnosti za osnivanje Sveučilišta u Osijeku, a dva
mjeseca kasnije, 31. svibnja 1975. godine, potpisan je Sporazum o osnivanju Sveučilišta u
Osijeku, a potpisnici su bili: Ekonomski fakultet, Poljoprivredno-prehrambenotehnološki
fakultet, Poljoprivredni institut, Fakultet strojarstva i brodogradnje iz Zagreba za studij
strojarstva u Slavonskom Brodu, Pedagoška akademija u Osijeku, Muzička akademija u
Zagrebu za Odjel glazbe u Osijeku, Gradska knjižnica i Povijesni arhiv u Osijeku. Stoga 31.
svibnja obilježavamo kao dan osnivanja Sveučilišta.
Nadalje, nužno je podsjetiti na još nekoliko značajnih godina: 1975. osnovan je Pravni
fakultet u Osijeku; 1976. osnovan je Prehrambeno tehnološki fakultet; 1977. Pedagoški
fakultet; 1979. godinu i osnivanje Strojarskog fakulteta u Slavonskom Brodu te osnivanje
Studija medicine u Osijeku, kao dislociranog studija Medicinskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu; 1982. osnovan je Fakultet građevinskih znanosti, a 1990. godine studij
elektrotehnike prerastao je u Elektrotehnički fakultet. U povijesnom pregledu Sveučilišta valja
istaknuti da od 1990. godine Sveučilište u svom nazivu nosi ime biskupa Josipa Jurja
Strossmayera, hrvatskog političara, prosvjetitelja, velikog mecene i jedne od najutjecajnijih
21
osoba na prijelazu 19. u 20 stoljeće i iznimno značajne osobe za hrvatsku i europsku kulturu.
Sveučilište u Osijeku jedino je hrvatsko Sveučilište koje je teško stradalo u Domovinskom
ratu, poginula su 24 osječka studenta i 5 sveučilišnih nastavnika. Uz velike materijalne štete,
koje u pretrpjeli fakulteti i sveučilišne ustanove, treba posebno istaknuti da su dva naša
fakulteta: Poljoprivredni i Prehrambeno-tehnološki ostali bez svojih fakultetskih zgrada.
U novijoj povijesti Sveučilišta valja istaknuti da je 1995. godine osnovan Studentski
centar u Slavonskom Brodu, 1998. osnovani su; Medicinski fakultet i Visoka Učiteljska škola,
1999. Odjel za matematiku, 2002. Tehnologijsko-razvojni centar kao trgovačko društvo
Sveučilišta, Osječko-baranjske županije i Grada Osijeka. Tehnologijsko-razvojni centar u
Osijeku je društvo s ograničenom odgovornošću za promicanje novih tehnologija, inovacija i
poduzetništva i uspostavljanje suradnje znanosti i gospodarstva radi uključivanja znanstvenika
u gospodarski razvitak.
U prošlom desetljeću, u akademskoj 2004.2005. godini osnovani su: Umjetnička
akademija, sveučilišni odjeli: biologije i fizike; u akademskoj 2005.2006. godini Katolički
bogoslovni fakultet u Đakovu i Odjel za kemiju, te Visoka učiteljska škola prerasta u
Učiteljski fakultet. U akademskoj 2009.2010. osnovan je prvi sveučilišni odjel u
interdisciplinarnom području društvenih i humanističkih znanosti - Odjel za kulturologiju i u
akademskoj 2010/2011. godini prva Doktorska škola u interdisciplinarnom području
društvenih i humanističkih znanosti na osječkom Sveučilištu. U listopadu 2011. otvoren je
novi Studentski dom u Đakovu. Odlukom Senata od 26. lipnja 2012. osnovan je privi
sveučilišni centar pod nazivom Sveučilišni centar za unaprjeđenje i osiguranje kvalitete
visokog obrazovanja
3.3. Katolički bogoslovni fakultet i Đakovo
Povijest Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu1
»Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu u sastavu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u
Osijeku nastavlja tradiciju studija filozofije i teologije u biskupskom gradu Đakovu dugu
gotovo dva stoljeća. Biskup Antun Mandić je, naime, 6. studenoga godine 1806. otvorio u
zgradi nekadašnjeg franjevačkog samostana Bogoslovno sjemenište i Lyceum episcopale. Uz
velike teškoće osnovan je najprije studij filozofije, koji su, iako je osnovan i uvijek ostao
biskupski zavod (kao i cjelokupan Lyceum episcopale) počeli pohađati ne samo mladići,
svećenički kandidati, nego i veći broj svjetovnih đaka i to ne samo iz Slavonije, nego i iz
1 Preuzeto s web stranice istog kbf : http://www.djkbf.unios.hr/kbf-povijest
22
daljih krajeva, npr. iz južne Ugarske.
Studij teologije u Đakovu odgovarao je ondašnjim propisima. Potpunim teološkim studijem
smatrao se onaj licej koji je imao četiri sistematizirana profesorska mjesta i isto tako četiri
ispitana i odobrena profesora, što je Lyceum episcopale u Đakovu imao. Takav model studija
bio je na snazi do reforme 1849., odnosno 1850. godine kad je ministar kulta i nastave grof
Leo Thun donio zakon o reorganizaciji školstva, po kojoj je filozofijski odsjek postao
gimnazija. Ta se reforma poklapa s imenovanjem Josipa Jurja Strossmayera za đakovačkoga
biskupa 1849., koji je odmah filozofski studij dao prilagoditi učevnoj osnovi 7. i 8. razreda
gimnazije, dodavši neke predmete iz filozofije. Osim toga Strossmayer se kroz 22 godine
(1853.-1875.) brinuo i za studij i uzdržavanje franjevačkih bogoslova iz provincije Bosne
Srebrne. Thunova reforma školstva ostaje na snazi sve do apostolskog pisma Pape Pija XI.
“Deus scientiarum Dominus” 1931. Tada je filozofsko-teološki studij produžen na pet godina,
a škola je dobila ime Visoka bogoslovna škola (VBŠ).
Duh obnove Drugoga vatikanskog sabora uvodi nove predmete, dolazi generacija novih
profesora, a model školovanja je najviša teološka ustanova u Hrvata, Katolički bogoslovni
fakultet u Zagrebu (KBF). Prema njegovom Statutu izrađen je 1974. i Statut VBŠ u Đakovu.
Odlukom profesorskog zbora VBŠ i molbom dijecezanskog biskupa te KBF Kongregaciji za
katolički odgoj odobrena je afilijacija KBF-u u Zagrebu, 10. siječnja 1987.
Povratkom Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu u državno Sveučilište i VBŠ
doživljava određene reforme, pa je tako 1994. uslijedila i promjena imena. Visoka bogoslovna
škola mijenja naziv u Teologija u Đakovu, usklađujući nazivlje sa Zakonom o visokim
učilištima Republike Hrvatske iz 1993. Statut Teologije u Đakovu, usklađen s crkvenim i
državnim propisima, Statutom Sveučilišta u Zagrebu i Statutom Katoličkog bogoslovnog
fakulteta u Zagrebu, prihvaćen je 6. rujna 1999. godine na 7. redovitoj sjednici profesora
Teologije u Đakovu. Biskupski ordinarijat u Đakovu je 16. rujna 1999. godine potvrdio Statut
Teologije u Đakovu, a Fakultetsko vijeće Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu
prihvatilo je Statut Teologije u Đakovu na 1. redovitoj sjednici 29. listopada 1999. godine.
Statut Teologije u Đakovu je 28. veljače 2000. godine stupio na snagu.
Nakon molbe dijecezanskog biskupa mons. dr. Marina Srakića 7. studenoga 2003.
Kongregaciji za katolički odgoj u Rimu o pastoralnoj potrebi uzdignuća Teologije u Đakovu
na razinu Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, Kongregacija je prihvatila molbu te
Dekretom br: 194/2004. od 4. lipnja 2005. godine osnovala Katolički bogoslovni fakultet u
Đakovu u sastavu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Prvi Statut KBF-a,
odobren “ad experimentum” na pet godina od Kongregacije za katolički odgoj 4. lipnja 2005.
23
godine, prestao je važiti 20. travnja 2010. godine. Toga datuma stupio je na snagu novi Statut
KBF-a odobren od Kongregacije za katolički odgoj 25. ožujka 2010. godine.«
4. RAZLOZI OSNIVANJA SVEUČILIŠNOG CENTRA
Osnivanje Sveučilišnog centra u kojem bi se prikupljala arhivska građa i bibliografija
o Josipu Juraju Srossmayeru i crkvenoj povijesti obavljala bi se znanstveno-stručna djelatnost
u znanstvenom području Društvenih i Humanističkih znanosti u više srodnih znanstvenih
polja.
Svrha osnivanja:
- povezanost znanosti i visokog obrazovanja
- povezanost znanstvenih istraživanja u društvenim i humanističkim znanostima
- znanstveni projekti i programi – povezivanje znanstvenika i istraživačkih ustanova u
Hrvatskoj i inozemstvu
- interdisciplinarnost.
Strateški dokument Ministarstva znanosti obrazovanja i športa od 13. svibnja 2012.
godine pod nazivom Smjernice za strategiju odgoja, obrazovanja, znanosti i tehnologija u
poglavlju 3.4.6. pod nazivom Prioriteti istraživanja u humanističkim znanostima posebno
ističe u poglavlju 3.2. Hrvatski identitet u istraživačkom prostoru, uloga društvenih i
humanističkih znanosti (kultura, kapital, demografija, sustav vrijednosti).
»U Europskoj uniji u kojoj uskoro pristupamo uvažavaju se različita i specifična
povijesno uvjetovana kulturna obilježja zemalja članica te njegovati načelo zajedništva
kroz različitost onih obilježja koja djeluju objedinjavajuće.
Istraživanje obilježja hrvatske povijesti, društva i kulture mora biti istaknuta
komponenta istraživačkog prostora. Kultura leži u središtu svakog razvoja. Ona
obilježava pojedina društva i društvene skupine. Sustavnoj brizi o hrvatskoj baštini
mora se stoga posvetiti posebna pažnja kako bi se u globalizacijskim procesima sačuvao
hrvatski identitet. «
Zatim je istaknuto da hrvatski istraživački prostor mora biti sastavni dio europskog
istraživačkog prostora i istovremeno mora sadržavati komponente bitne za hrvatsku sredinu,
poštovati nacionalne prioritete u svim područjima znanosti koje postoje.
U poglavlju 3.4.6. Prioriteti istraživanja u humanističkim znanostima istaknuto je:
24
»U humanističkim znanostima vrijedilo bi poticati prioritete u istraživanju:
prikupljanje dokumentacije, snimanje i digitalizaciju hrvatske književne, umjetničke,
muzikološke, znanstvene, filozofske i teološke baštine te arhivske građe, odnosno
njihovu obradu i istraživanje; prikupljanje, istraživanje i dokumentaciju hrvatske
arheološke, povijesne, povijesnoumjetničke, antropološke, etnološke i etnomuzikološke
baštine radi očuvanja hrvatskog nacionalnog identiteta; istraživanja svjetske kulture
(jezične, književne, umjetničke) baštine bez koje nijedna nacionalna kultura ne može
ravnopravno sudjelovati u europskoj i svjetskoj kulturi.«
4.1. Osnovna obilježja
Josip Juraj Strossmayer kao izbor i obaveza
»Njemačko dijete i najljepši primjer naše asimilacione snage, Esseker i hrvatski rodoljub, velikaš Crkve i pionir
nauke, najomraženiji i najmiliji sin roda, bez sumnje najslavniji, naša dika ... « (A. G. MATOŠ o Strossmayeru).
Biskup Josip Juraj Strossmayer dao je hrvatskom identitetu svoj poseban pečat ne
samo u nacionalnom, kulturnom i vjerskom polju, nego i u svim njegovim sastavnicama. Bio
je, što je danas sve očitije, komplementarna, a nekad i alternativna opcija za rješenje životnih
pitanja ne samo hrvatskog nego i nekih drugih slavenskih naroda. Kao takav postao je,
današnjih rječnikom rečeno brand, odnosno prepoznatljiv i prihvatljiv znak hrvatskog
identiteta posebno u inozemstvu.
Značenje i veličinu Strossmayerove osobe i djela prepoznali su i osnivači Sveučilišta u
Osijeku kada su odlučili da se ono nazove upravo njegovim imenom. Za pretpostaviti je da
takav izbor implicitno znači ne samo određeno poštovanje nego i obavezu prema svemu što
Osječko sveučilište veže sa Strossmayerom.
Okvirno je uglavnom poznat njegov životopis i mnogostruko djelovanje (v. gore
Uvod, 1.2.). Ono što je specifično za Strossmayera jest da su njegova nekad i vrlo
kontroverzna rješenja crkvenih, političkih i kulturnih pitanja danas uglavnom prihvaćena.
Posebno se to odnosi na njegove kontroverzne teološke i političke stavove.
Kao protivnik proglašenja dogme nepogrešivosti rimskog pape upozoravao je na
poteškoće koje će nastati u odnosima prema protestantima i pravoslavcima, a time i na
slabljne političkih i kulturnih veza osobito prema drugih slavenskim narodima. Po tom svom
25
stavu preteča je današnjih ekumenskih nastojanja i dijaloga, koja ipak ne smiju narušiti
odnose u vlastitoj narodnoj i vjerskoj zajednici, što je on javno pokazao svojim stavom.
Kao političar imao je za cilj ostvariti uvjete za slobodu južnoslavenskih naroda i u
političkom i u crkvenom smislu. Hrvatska je u tom kontekstu bila u osobito nepovoljnom
položaju. Naime, pripadnost većine hrvatskog naroda internacionalnoj katoličkoj Crkvi, zatim
kroz nekoliko stoljeća višenacionalnoj Austrougarskoj monarhiji i Venecijanskoj republici, te
činjenica da smo slavenski narod, dakle sudbonosno vezani na druge slavenske narode, faktori
su koji su u Strossmayerovo vrijeme određivali, a i danas određuju hrvatsko političko,
kulturno i crkveno djelovanje. S jedne strane težnja za vlastitom slobodom izgledala je kao
reakcionarna politička opcija, s druge, održavanje stanja u navedenim državama, osobito u
razdoblju nacionalnih revolucija, na Zapadu bila jedina napredna politička opredijeljenost.
Strossmayer je 1848. bio uz „reakcionarnog“ Jelačića protiv „napredne“ mađarske
revolucije i kao takav zajedno s njima za revolucionarnu Europu smatran je „reakcionarnim“;
za nas je, naprotiv, bio „napredan“ jer je za vlastiti narod i druge južnoslavenske narode želio
istu slobodu i nezavisnost. Djelomična, samo crkvena nezavisnost, čiji je začetnik bio upravo
Strossmayer, ostvarena je crkvenim osamostaljenjem i uzdizanjem Zagrebačke biskupije na
nadbiskupiju (1852.) i samostalnu crkvenu pokrajinu.
Slične se paralele mogu povući i glede poznatih crkveno-političkih pitanja u kojima je
Strossmayer bio protagonist: glede spomenute papine nepogrešivosti i drugih crkvenih pitanja
(osobito staroslavenskog bogoslužja i upotrebe glagoljice), glede političkih stranaka u
Hrvatskoj, glede kulturnih i umjetničkih ostvarenja i podizanja odgovarajućih struktura...
Riječju, opisano stanje hrvatskog političkog statusa, a često i drugih slavenskih naroda može
se nazvati „inverzna politička konjunktura“ koja je na osobit način bila prisutna sve do
nedavnih političkih promjena i postizanja samostalnosti.
U takvoj crkveno-političkoj konjunkturi Strossmayer je bio jedan od rijetkih koje je
znao naći najbolja rješenja, kao što je već naglašeno, prihvatljiva današnjoj crkveno-
političkoj, znanstvenoj i kulturnoj javnosti. Unatoč tome, njegova osoba i djelo sve do danas
nisu dovoljno istraženi i dosljedno tome niti dovoljno poznati u domovini i još manje u
inozemstvu. Istraživanje svega onoga što se odnosi na Strossmayera bilo bi, dakle, određeni
doprinos afirmaciji, poznavanju ne samo njega, nego Osječkog sveučilišta i rasvjetljavanju
hrvatske i južnoslavenske povijesti u njezinim manje poznatim segmentima.
26
5. USTROJ CENTRA
Centar se ustrojava Odlukom Senata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku
na prijedlog Rektora Sveučilišta.
Centar je podružnica Sveučilišta u skladu sa Zakonom o ustanovama i Statutom
Sveučilišta.
Unutarnji ustroj Centra, tijela i ovlasti te ostala pitanja uređuje sa aktom o osnivanju i općim
aktom Centra.
Centar je podružnica Sveučilišta.
Tijela Centra su: Pročelnik Centra i Vijeće Centra.
5.1. Pročelnik Centra:
„Centar predstavlja i zastupa voditelj Centra i ima sva prava i obveze sukladno ovom
Statutu i Pravilniku Centra.
Za pročelnika Centra može biti izabran nastavnik u znanstveno-nastavnom zvanju
docenta, izvanrednog ili redovitog profesora, koji ima ugovor o radu na Sveučilištu.
Pročelnika na prijedlog Vijeća Centra imenuje i razrješava Senat.
Voditelj se imenuje na vrijeme od četiri godine. Ista osoba može biti ponovo imenovana za
voditelja najviše dva puta uzastopce.
Pročelnik ima pravo poduzimati sve pravne radnje u ime i za račun Centra do iznosa
od 300.000,00 kn uz suglasnost rektora.
Za pravne radnje iznad iznosa od 300.000,00 kn pročelniku je potrebna suglasnost
Senata.
Pročelnik Centra za svoj je rad odgovoran rektoru, stručnom vijeću Centra i Senatu.
Postupak predlaganja, imenovanja i razrješenja pročelnika Centra, ovlasti i djelokrug
rada pobliže se uređuju Pravilnikom Centra.“
5.2. Vijeće Centra
„Stručno vijeće Centra je Vijeće Centra.
Sastav Vijeća, djelokrug i ovlasti Vijeća pobliže se uređuju Pravilnikom Centra.“
5.3. Ustrojbene jedinice Centra:
Centar u svom sastavu može imati ustrojbene jedinice koje se pobliže određuju
Pravilnikom Centra. (Područni centar).
27
6. MISIJA I VIZIJA RAZVOJA
6.1. Misija Prvotna misija Centra je sustavno prikupljanje svih Strossmayerovih djela (objavljenih i
neobjavljenih), izrada retrospektivne i praćenje tekuće bibliografije o Strossmayeru, te
sustavno istraživanje arhivske građe o njemu i o crkvenoj povijesti uopće. Posebnost takvog
rada bila bi u tome što bi se bibliografija i arhivski izvori povezivali unakrsno u jednoj
datoteci.
Glede opsega, datoteka bi, dakle, imala internacionalni karakter budući da bi povezivala sve
bibliografske jedinice (i cjelovite dokumente, u prijepisu i presliku) koje bi se nalazili u
arhivima u Hrvatskoj i inozemstvu i to posebice s Povijesnim institutom u Rimu.
Na temelju prikupljenih podataka i dokumenata (u širem smislu) Centar bi objavljivao
odgovarajuće znanstvene radove.
Kao takav Centar bi bio pouzdana i prepoznatljiva znanstvena ustanova i partner na
nacionalnom i internacionalnom planu, posebno na području jugoistočne i srednje Europe.
Svojoj djelatnošću Centar bi, dakle, ne samo preko izučavanja Strossmayerovo života i djela,
nego i srodnih tema iz crkvene povijesti, dao osobit doprinos očuvanju hrvatske kulturne
baštine i hrvatskog identiteta, a istovremeno i doprinos hrvatskom visokom obrazovanju koje
se temelji na europskoj humanističkoj tradiciji.
6.2. Vizija Vizija Centra je biti regionalna, nacionalna i internacionalna sveučilišna znanstvena ustanova
za izučavanja gore navedenih područja na temelju znanstvenih i međunarodnih normi, te
objavljivanje postignutih rezultata i povezivanje sa srodnim istraživačkim ustanovama u
domovini i inozemstvu.
28
7. ZAKLJUČNA RAZMATRANJA U Elaboratu o opravdanosti osnutka i načinu ustroja Sveučilišnog centra za bibliografsko-
dokumentacijsku građu o Josipu Jurju Strossmayeru i crkvenoj povijesti prikazana je
opravdanost osnutka i način ustrojavanja Centra,.
U ovom Elaboratu u skladu sa Strategijom Sveučilišta i Smjernicama za strategiju
obrazovanja, znanosti i tehnologije Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (2011.)
utvrđeno je postoji opravdana potreba za osnivanjem navedenog Sveučilišnog centra
osječkom Sveučilištu.
Isto tako je utvrđeno da postoje uvjeti za osnivanje Centra kao nove sastavnice osječkog
Sveučilišta u skladu Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. Zakonom o
ustanovama i Statutom Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Osnivanje Centra je u skladu sa Strategijom Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku i
utvrđenim strateškim ciljem i zadatcima u znanstvenoistraživačkoj djelatnosti Sveučilišta
Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Svrha osnivanja Sveučilišnog centra je prikupljanje dokumentacije, snimanje i digitalizacije
arhivske građe o Josipu Jurju Strossmayeru i crkvenoj povijesti radi očuvanja hrvatskog
nacionalnog identiteta a posebice kako bi osječko Sveučilište bilo prepoznatljivo i
konkurentno u europskom istraživačkom prostoru.
Osnivanja Sveučilišnog centra temelji se na povezanosti znanosti i visokog obrazovanja,
povezanost znanstvenih istraživanja u društvenim i humanističkim znanostima te
interdisciplinarnim područjima znanosti te povezivanje znanstvenika u interdisciplinarnim
znanstvenim istraživanjima te posebice u provedbi istraživanja u Doktorskoj školi Društveno-
humanističkih znanosti te Katoličko bogoslovno fakultetu u Đakovu, Filozofskom, Pravnom
fakultetu te Odjelu za kulturologiju.