PODRUČJA RADA

I. Znanost o odgoju i pedagogijaII. Vrste ili oblici Neznanja i spoznaja o odgoju i obrazovanju

III. Temeljne pedagogijske i pedagoške kategorije i pojmoviIV. Pedagogija kao pozivV. Suvremeni izazovi pedagogiji:

a) Ekološki problemib) Genetski inženjeringc) Odnos čovjeka i njegovih strojevad) Zdravi stilovi životae) Pitanja tjelesnog u pedagogijif) Interkulturalni odgojg) Alternativne i antipedagogijeh) Proces globalizacije

I.a) Odgoj i obrazovanje kao materijalni i formalni objekt spoznaje različitih znanstvenih

disciplinab) Osobitost pedagogijskog pristupa odgoju i obrazovanjuc) Diferencijalna pedagogija ili sustav pedagogijskih disciplina (zdravstvena ili

pedagogijska kriza)d) Odnos pedagogijske i drugih znanostie) Mjesto praktične pedagogije u pravcima znanosti o odgojuf) Modeli odnosa između teorije i prakse u pedagogiji

II.a) Predsznanstveno, izvanznanstveno, znanstveno

Svakodnevno ili praktično znanjeProfesionalno znanjeImplicitno (prešutno) znanje

b) Slike, koncepti i modeli odgojac) Teorije znanosti o odgoju i obrazovanju (oblici i stupnjevi pedagoškog mišljenja)

III.a) Odgoj i obrazovanje, učenje i proučavanje

Nastava i instrukcija, znanje i držanje, curriculum i didaktikab) Pedagoški takt, pomoć, potpora i ohrabrenjec) Odgojno - obrazovni ciljevi, norme i vrijednostid) Suodnos osnovnih pedagogijskih pojmova s drugim srodnim pojmovima (učenje,

socijalizacija, personalizacija, razvoj, komunikacija i samospoznaja)e) Kriteriji razlikovanja odgoja i obrazovanja od sljedećih pojmova: indoktrinirati,

treninga, manipulacije, psihoterapije.

1

IV.a) Temeljni oblici pedagoškog djelovanja:

Komuniciranje, nastava, informiranje, aranžiranje, ohrabrivanjeb) Više pedagoških situacijac) Područje djelovanja profesionalnog pedagogad) Osobitost i logika pedagoškog prosuđivanja, argumentiranja, djelovanja i reflektiranjae) Pedagoške ili nastavničke kompeticijef) Odnos znanstvenog znanja, držanja i pedagoških umijeća

ODGOJ I OBRAZOVANJE KAO MATERIJALNI I FOMALNI OBJEKT SPOZNAJE RAZLIČITIH ZNANOSTI

Odgoj i obrazovanje kao fenomeni i kao stvarna praktična djelatnost su pred-meti /pred mene stavljeno/ (objekti), spoznaja različitih znanstvenih disciplina

Suprotno od spoznaje su praktična umijeća ili djelatna znanja Osnovno pitanje koje se pritom postavlja kad je riječ o relaciji između spoznaja i

umijeća glasi: «Mogu li se iz znanstvenih spoznaja izravno izvoditi upute za praksu?» Različite znanosti (filozofija, sociologija, psihologija, ekonomija i dr.) pored

pedagogije ili znanosti o odgoju kao matične discipline imaju također za predmet svog znanstvenog spoznavanja i istraživanja odgoj i obrazovanje

Sam predmet se, dakle, može spoznavati na različite načine, tj. iz različitih perspektiva Odgoj i obrazovanje nisu fenomeni koji se mogu lako identificirati, npr. ne mogu se

vidjeti ili osjetiti čulima Ovi fenomeni se sami po sebi ne pokazuju/prikazuju Odgoj obrazovanje rijetko samo traži ili nudi objašnjenje svoje naravi Odgoj je mnogima poznat, ali to ne znači da je on od mnogih spoznat Samorazumljivost odgoja se često pretpostavlja iz razloga što je ona rezultat

nereflektiranog osobnog iskustva Možemo razlikovati odgoj kao «materijalno» - predmet ili područje zbilje – od odgoja

kao formalnog pristupa različitih znanstvenih disciplina Jednom te istom predmetu (materijalni aspekt) možemo pristupiti na različite načine

(formalni aspekt) Riječ «formalni» znači specifični pristup, kut, perspektiva ili stajalište iz kojeg

različite znanosti istražuju, definiraju fenomene odgoja i obrazovanja Riječ «pristupiti» znači vidjeti objekt u posebnu svijetlu, upitati se o nečemu na

određeni način Otuda postavljanje znanstvenog pitanja predstavlja bitno obilježje tzv. formalnog

aspekta O aspektu možemo govoriti kao i o načinu promatranja, odnosno, postavljanja pitanja

koji su karakteristični za određene znanosti Različite znanosti se razlikuju u odnosu na isti predmet obzirom na pitanje koje

postavljaju o njemu *primjer termičkih svojstava banana (proljev)

2

Budući da predmet, odgoj i obrazovanje nije predmet u tradicionalnom značenju te riječi – ne može se neposredno opažati, on se kao predmet mora uvijek iznova rekonstruirati uz pomoć posebnih pitanja uporabom različitih pojmova i kategorija, odnosno različitih metoda spoznaje tog predmeta. Otuda govorimo o različitim pravcima unutar pedagogije kao znanosti o odgoju (duhovno-znanstvena, empirijsko-analitička i kritična znanost o odgoju). Temeljem ovih pravaca, ali i drugih kriterija odgoja, navode se različite pedagogijske poddiscipline – npr. opća, školska, andragogija, obrazovanje odraslih

Za razliku od znanstvenih disciplina treba razlikovati: strukovna usmjerenja (pedagogija slobodnog vremena, interkulturalna, seksualna..)

Polja prakse (npr. eko-odgoj, odgoj za ljudska prava) Koncepcije (npr. psihoanalitička, fenomenologijska) Različita «učenja» (npr. Montessori, Waldorf, Freinet) – ne znanost, već zatvorena

učenja koja podliježu vjerovanjima, ne doživljavaju znanstvene provjere

Pedagogija kao matična znanost i odgoju i obrazovanju je upućena iz razloga kompleksnosti ovih fenomena na suradnju s drugim znanostima. Taj odnos između pedagogije i drugih znanosti objašnjava se pojmovima i terminima kao što su: MULTIDISCIPLINARNOST, INTERDISCIPLINARNOST, TRANSDISCIPLINARNOSTTreba razlikovati pedagogiju kao znanost od praktičnog pedagoškog umijeća. Pojam «pedagogijski» označava znanstveni pristup, a pojam pedagoški praktično djelovanje.Znanost o odgoju proučava odgoj i obrazovanje s posebnog spoznajnog stajališta, a pedagogija kao praktična pristupa odgoju i obrazovanju s ciljem njegovog poboljšavanja (optimiranja).Pedagogija se bavi istraživanjem struktura (biti), fenomena odgoja i obrazovanja, a pedagogija kao pragmatična disciplina usmjerena je na rješavanje praktičnih problema u procesu odgajanja. Osim podjele na znanost o odgoju i pedagogiji, važno je ukazat na još jednu podjelu:

A. PEDAGOŠKU TEORIJUB. PEDAGOŠKO DJELOVANJE/PRAKSUC. PEDAGOŠKE VJEŠTINE

A.Pedagoška teorija može biti usmjerena znanstveno – na otkrivanje biti, onog što stoji iza ped. dj. ili se pod tim pojmom podrazumijevaju različita učenja (Waldorf..)Razlikujemo TEORIJU O PRAKSI (praksa predmet teorije) i TEORIJU PRAKSE (teorija koja izranja iz izučavanja same prakse – orijentirana na upute, naputke, recepte kako primjereno reagirati u određenim praktičnim situacijama).Pedagoška teorija se često navodi u svezi s filozofijom odgoja i obrazovanja – Mrezinge dijeli ped. disc. na:

1) Filozofiju odgoja i obrazovanja – pitanje biti odgoja, svrhama i cilju2) Znanost /empirijska o odgoju3) Praktična ped. - koja odgovara na pitanje što i kako treba postupiti

3

B.Podrazumijeva ne samo određeno pedagoško znanje nego i razvijene sposobnosti opažanja, promatranja i sposobnosti prosudbe. Praksa je ćudoredno ili moralno djelovanje, primjereno odnosno odgovorno djelovanje.Ne poistovjećuje se s rješavanjem praktičnih problema u smislu primjene teorijskih znanja ili tehnologije. Praksa kao djelovanje obuhvaća 3 vrste prosuđivanja:

1. Razumski sud/sposobnost racionalnog izbora sredstava2. Moralni sud/ sposobnost prosudbe zadanih normi, vrijednosti, standarda, očekivanja3. Estetski sud/sposobnost opažanja drugih u njegovim životnim situacijama

C.Pedagoške vještine/ umijeća podrazumijevaju razvijene kompetencije za rješavanje konkretnih pred. problema. Razvijena ped. umijeća pretpostavljaju teorijska znanja, ali ona nisu dovoljna za razvoj tih umijeća – i tjelesno uklopljena (izraz tjelesnog). Obrazovanje se ponekad određuje kao balans znanja i umijeća.

Pais/ago – voditi dječaka iz škole = pedagogijaPaidea- fundamentalno/opće znanje

1. VRSTE I OBLICI ZNANJA2. VRSTE I RAZINE (PEDAGOGIJSKOG I PEDAGOŠKOG) MIŠLJENJA

1. Odgoj pripada u elementarna ljudska životna područja. Naime, svi su bili odgajani, svi imaju neko iskustvo i neko mišljenje o odgoju ili raspolažu nekim znanjem o odgoju. Odgoj, dakle, nije izum pedagogije. On je kao djelatnost postojao i prije pedagoške refleksije o odgoju u formi tzv. zdravorazumskog izvanznanstvenog ili iskustvenog znanja. Tek u doba znanosti o odgoju stjecala su se i u okviru raznih institucija za odgajanje. Uz sve ove oblike, u posljednje vrijeme javlja se i potreba za profesionalnim, stručnim znanjem o odgoju. Ova vrsta znanja nastaje kao sinteza znanstvenog i praktičnog (umijeća). Tu je važna razlika između deklarativnog znanja (KNOW WHAT) i proceduralnog znanja (KNOW HOW). U raspravama o odgoju kao i u praktičnom pedagoškom radu, postavlja se pitanje uzajamnog utjecaja različitih vrsta znanja. Pritom se konstatira potreba uvažavanja s jedne strane razlika između pojedinih formi znanja i potreba njihovog relacioniranja.

2. U okviru te teme, tematizirat ćemo:a) 12 životnih principa ili načelab) primjena principa ili načelac) misaoni polaritetid) vrijednosni kvadrat i razvojni kvadrat ili vježbanje uravnoteženom

(bi)polarnom mišljenju

4

a. G. Schafek – biolog koji je radio i kao metodičar:1) načelo POLARITETA2) načelo PREOBRAZBE3) načelo REDA4) načelo AUTONOMIJE (da li se baviti ili se sam usmjeravati)5) načelo OGRAĐIVANJA (otvoriti ili zatvoriti granice)6) načelo UPLITANJA7) načelo VARIJACIJE (standardizirati ili varirati)8) načelo PRILAGODBE (prilagoditi se/ustrajati)9) načelo KRETANJA (aktivno se kretati ili aktivno mirovati)10) načelo TUMAČENJA (suzdržati se/tumačiti, interpretirati)11) načelo INFORMACIJE (izbrisati)12) načelo VREDNOVANJA (vrednovati ili ne)

META NAČELO POLARITETASuprotno od načela polariteta jer je mišljenje u dualitetima ili suprotnostima. Dualizam je učenje o suprotnostima putem racia. Primjer polarnosti – lijepo i ružno s ove ili one strane. Polaritet jest dopunjavanje koje sluti cjelinu.Primjer suprotnosti su život i smrt.

odnos napetosti: 1 2 pretjerivanje: 24obezvrjeđujuće: 1 3nadkompezacija: 34

1 2

3 4

štedljivost darežljivost

škrtost rasipnost

5

2 vrline – jedna drugu dopunjuje

1 ili 2 i 2 3 ili 4 ne označava se kao nešto loše, zlo ili bolesno, ne kao nešto što treba iskorijeniti – npr. škrtost

otuda iz vrijednosnog kvadrata nastaje razvojni – ako je osoba škrta (3), pravac njenog razvoja ide prema 2

umjesto iskorjenjivanja, naglašava se proširenje vrlina

Samo neosviješteni roditelj/profesor dopušta ulizivanje.

Logičko mišljenje – intuitivno, vizionarsko mišljenjeFrustrirajuće ili produktivno – tekuće, procesualno mišljenjeAnalitičko sintetičko – holističko (cjelovito), mišljenje diskontinuiteta/ kontinuiteta

sustavno – fenomenološkotehnomorfno – biomorfnotipološko – varijabilitetnonačelno – situacijskoaksiomatsko – emprijiskokauzalno – koincidencijskolinearno – kompleksnokonvergentno – divergentnoeksklutivno – inkluzivno

ljubav suprotstavljanje

Umrtvljenost osjećaja

Neprijateljsko ocrnjivanje

kritika omalovažavanje

uvažavanje ulizivanje

6

ljubav

SLIKE ILI METAFORE O ODGOJU

Neodređenost ima neko značenje koje ne možemo verbalno ili pismeno izraziti. U metaforama je upravo riječ o tom višku značenja. One nisu samo prethodnice još nepronađenih pojmova nego su viši izraz potreba da se na neki drugi način dokuči narav fenomena o kome je riječ. Otuda metafore imaju spoznajne vrijednosti. Za razliku od mat. ideala egzaktnosti, metafore ili slike uključuju i čulne, tjelesne aspekte. To ne znači neprimjereno tematiziranje fenomena nego ukazuje na našu nesposobnost da narav fenomena izrazimo u egzaktnim ili razlikovnim pojmovima. Metafore se koriste u svim znanostima i one nisu samo posebnosti pedagogije.

O slikama i analogijama odgoja

Neke od dominantnih slika o odgoju:1. odgajanje kao izvlačenje (Platonova špilja)2. odgajanje kao vođenje3. odgajanje kao upravljanje i stega4. odgajanje kao pustiti rasti (može se shvatiti i pozitivno i negativno)5. odgajanje kao prilagođavanje ili socijalizacija6. odgajanje kao pomoć u životu

riba nikad neće otkriti tko -> ne postoji bez toga

Tipovi vježbanja:

stajati uspravno i biti uspravnokralježnica ≠ kičma (moralna vertikala)

biti uzemljen (imati dobar kontakt s podlogom) – biti realan unutarnji motilitet (moći vibrirati) napeta opuštenost i opuštena napetost puni opseg funkcija

napet opušten

prenapet mlohav

2 ?

3 4

7

vlastito tijelo osjećati i na vlastitom tijelu druge i situaciju osjetiti

MODELI ODGOJA

1. Funkcionalni i internacionalni odgoj (dopunjen pojmom ekstenzionalnog)2. Odgoj kao pedagoški odnos3. Odgoj kao promjena ponašanja4. Odgoj kao simbolička interakcija

Teškoća da se opiše predmet znanosti o odgoju, sastoji se u tome što odgoj nije unatoč uobičajenom shvaćanju vidljiv predmet nego to postaje tek razumijevanjem i rekonstrukcijom pedagoških situacija. Odgoj se razumije iz različitih perspektiva (iz osobnog iskustva), iz praktičnih odnosa (trudna studentica), iz perspektive znanstvenika. Otuda je svako određenje odgoja rezultat perspektiva iz koje se on promatra, pretpostavki od kojih se polazi i razina na kojima se definira (ne postoji jedinstveno značenje pojma odgoj).Modeli odgoja se smatraju predstupnjem ped. teorija iako im se ponekad pridružuje neko znanstveno stajalište.U prvom modelu odgoj se definira kao internacionalni, funkcionalni ili ekstenzionalni.Internacionalni odgoj podrazumijeva namjernost utjecavanog, a motiviran je i legitimiran je namjerom pomaganja, namjernost ne implicira dodatni uspjeh u odgoju.Internacionalnost pretpostavlja nazočnost 2 osobe. U okviru ovog pojma odgoja nedostaje eksplicitno definiranje što on jest.Funkcionalni odgoj ili socijalizacija se tako naziva, a nije namjeran, postojanje društvenim bićem je po svojoj naravi funkcionalno i ostavlja «tragove» (i željene ili neželjene nuspojave).Ekstenzionalni odgoj proširuje ili proteže odgojnu namjeru prostorno i vremenski na situacije u kojima odgajatelj sam nije fiz. Nazočan. O eks. odgoju govorimo kad odgajatelj odluči namjerno funkcionalno djelovat. (poslat dijete van na školovanje da se sam snađe)

STUPNJEVI PEDAGOŠKOG MIŠLJENJA1. Stupanj neposrednog mišljenja i reagiranja2. Stupanj metodičkog mišljenja3. Teorija o odgoju4. Filozofija odgoja i ocjenjivanje teorije odgoja

1. Primjer jedne pedagoške situacije:Trogodišnje dijete se igra na podu u sobi lego kockama. U jednom trenutku on ugleda majku koja upravo namjerava otići u kupovinu i postavlja joj pitanje: «Mogu li s tobom?»Majka odgovara: «Naravno, ali prvo pospremi igračke.»

Majka reagira spontano i instikitvno. Ključna riječ je «pospremi» što upućuje na normu ili vrijednost značajnu za majku. Majka se nalazi U situaciji, a ne iskazuje znanje O ovoj situaciji.

3 pretpostavke:1. sadržaj pedagoškog zahtjeva2. da je onaj zahtjev također smislen za dijete3. da ovim zahtjevom majka postiže cilj

Ako dijete ne posluša: majka može primijeniti silu, podići glas, reducirat zahtjev, pospremit mjesto

8

Majka može promijeniti metodu – 2.stupanj Na 3. stupnju razlikujemo praktična učenja o odgoju i teorije znanosti o odgoju:

1) Znanost o odgoju kao normativna disciplina2) Znanost o odgoju kao empirijska znanost o ponašanju3) Znanost o odgoju kao hermeneutička disciplina4) Znanost o odgoju na osnovi teorije sustava

DUHOVNOZNANSTVENA PEDAGODIJA

Glavne teze duhovno-znanstvene pedagogije: Polazna točka za pedagošku teoriju je odgojna stvarnost (Maja – konkretan slučaj) Pod odgojnom stvarnošću podrazumijevamo «smislena cjelina» => sudionici u

situaciji svom ponašanju pridaju određeno značenje ili da se smisao same te situacije odražava u njihovim mislima, u njihovim djelima i namjerama i o njihovim stavovima i osjećanjima

Zadaća pedagogije kao hermeneutičke discipline je spoznati značenje odgojne stvarnosti

Odgojna stvarnost je rezultat pov. razvitka Na osnovi povijesnog/vremenskog promatranja odgojne stvarnosti i razabiremo

razvojne mogućnosti i obrazovne ideale.

Metodologija: Promatranje konkretne situacije Posezanje za vlastitim iskustvom (strah..) Posezanje za zajedničkim iskustvima (umj. djela, romani..) Uvažavanje pov. razvitka

Tradicija individualne psihologije – predstavnici: Alfred Adler – kompleks manje vrijednosti

Rudolf Dreikurs

Njihove osnovne postavke: ljudski postupci se ne mogu uzročno objasniti jer oni posjeduju značenje (točno navesti uzrok)

Značenje za osobu sastoji se u tome da su ljudske radnje usmjerene na ostvarivanju određenih ciljeva (motiv koji tjera na nešto – kao kod male Maje)

Da bismo shvatili nečije ponašanje moramo raspolagati znanjem o tome zašto se neko ponašanje manifestira kad je riječ o ponašanju djece. Po Adleru:

Svako ponašanje je svrhovito i usmjereno cilju Cilj ponašanja je njegov uzrok jer namjera da se dostigne neki cilj objašnjava samo

ponašanje Motivacijska snaga bilo kojeg ljudskog djelovanja je cilj kojeg osoba slijedi Ljudi su socijalna bića i njihov najvažniji cilj je pronaći svoje mjesto u zajednici,

tj. u njoj steći uvažavanje i priznanje Svatko je za svoje ponašanje sam odgovoran jer sve što mu se događa, događa mu

se i temeljem vlastitih potreba i ciljeva Svatko ima svoju privatnu logiku u smislu da svatko različito opaža i interpretira

(daje različito značenje) svoju okolinu ili konkretnu situaciju

9

Tokom života svaka osoba razvija određene društvene obrasce ponašanja kako bi osigurala svoje mjesto u zajednici ili da bi u njoj preživjela.

Te obrasce ponašanja Dreikus naziva životnim stilom i on navodi 4 životna stila ili 4 različita cilja za kojima se dijete povodi kako bi od drugih steklo uvažavanje i priznanje.

1. pokušava pobuditi pozornost: «želim da na mene obratite pozornost»2. pokušava pokazati nadmoć: «pokazat ću vam tko je jači»3. pokušava izvršiti odmazdu, osvetiti se: «želim vam nanijeti bol»4. pokušava iskazati nemoć: «želim da me ostavite na miru»

Svaki od ovih ciljeva može se postići na 4 različita načina: aktivno – konstruktivno aktivno – destruktivno pasivno – konstruktivno pasivno – destruktivno

1. Intervencija se sastoji se sastoji od 2 skupa postupaka:a) postupci koji se odnose na dijagnozu ponašanja djeteta

Pritom je od odlučujućeg značenja shvaćanje ponašanja djeteta, odnosno otkrivanja ciljeva koje dijete želi pokazati, a cilj je moguće dokučiti na temelju odgajateljeve reakcije na ponašanje djeteta

b) cilj ponašanja djeteta je moguće dokučiti i na temelju reakcije djeteta na odgajateljevu intervenciju

2. Intervencije se mogu sastojati u tome da djetetu pokaže drugačije i time bolje ponašanje. Tim postupcima autori navode:

uzajamno povjerenje priznanje ohrabrenje snošenje posljedica

ODGOJNA ZNANOST

Teorija nastave u tradiciji BatesonaPaul Watzlawick i Virginia Satir

elementi društvenog sustava su osobe koje djeluju u tom sustavu bilo koji problem bilo koje osobe u tom sustavu jest simptom bolesti sustava, a ne

pojedinca svaka osoba u društvenom sustavu tumači zbilju različitoWaltzlawick je čuven po svojim askiomima komunikacije:

1. Ne možemo ne komunicirati2. U svakoj komunikaciji možemo razlikovat apekt sadržaja i aspekt odnosa3. Odnosi među osobama su uzrokovani interpretacijom (kružna interakcijska kultura)4. U komunikaciji ljudi se u komunikaciji služe digitalnim i analognim (neverbalni)

načinima komunikacije5. Ljudska komunikacija je uvijek simetrična ili komplementarna, ovisno o tome

počivaju li odnosi na jednakosti ili nejedednakosti

10

Hamburški modelF.S. von Thun – Komunikacijski kvadrat- svaka obavijest (svaki iskaz, verbalni ili neverbalni) ima formu kvadrata- predmetni sadržaj/ono o čemu se govori

pošiljatelj – samo očitovanje <----------(apel) primatelj

a) samopredstavljanjeb) samootkrivanje

pošiljatelj---- -------------primatelj

Problem samoodobravanja

mišljeno≠primljenosve ima 4 strane

Bračni par u autu. Žena vozi. Muž kaže: «Tamo naprijed je zeleno»Tamo naprijed je zeleno

Daj gas! Dobra si vozačica

Prvi bračni ručak. Jede se juha. Suprug kaže: «Što je to zeleno u juhi?»

*Očituje da ne zna što je to odnos -- reci mi što je to

Ako ti ne valja, idi materi

Majka posprema krevet svog sina pubertetlije i kaže: «Tvoja je plahta uvijek puna mrlja» (ono što se misli ne proizlazi iz ničega)

Tvoja je plahta opet puna mrlja

Majka se postavlja kao majka, ona to želi riješiti APELOMDRŽANJE I TAKT(Temeljna pedagoška iskustva)

11

obavijest

Kada je riječ o odnosu između teorijskih ili znanstvenih znanja, stručnih ili profesionalnih znanja i praktičnog djelovanja ili umijeća, odnosno kada je riječ o hijatusu (jazu) između navedenih vrsta znanja (ped. umijeća su implicitna znanja). Držanje i takt su načini prevladavanja tog hijatusa. Teorijska znanja ne iscrpljuju sadržaj i bit stručnih znanja, ali za uspješna praktična djelovanja nisu dostupna stručna znanja. Držanje i takt su temeljna ped. umijeća koja omogućavaju da ped. djelatnik nije bespomoćno izložen nepredvidivim situacijama. Naime, držanje i takt omogućavaju ped. pokretljivost u dinamičkim, nepreglednim i nepredvidivim ped. situacijama. To su one situacije kad na znanje kojim raspolažemo ne pomaže u primjerenom reagiranju.

Držanje je tjelesna i duhovna sveukupnost stavova, vrijednosti, mogućnosti djelovanja koja uključuje i oblike tjelesnog izražavanja, a koje se stječe u procesu životne i pozivne socijalizacije. Držanje se taloži realno doživljenih i tjelesno određenih međuljudskih interakcija koje uključuju i društvene i grupne odnose.

Držanje: spram drugih (što držim o drugima) Spram samo sebe (što držim o sebi) Spram sadržaja (što držim o određenoj temi) Držanje u situacijama (kako se držim u neodređenoj situaciji)

Treba razlikovati položaj tijela od držanja tijela. Riječ je o razlici između kralježnice i kičme. Svi imamo kralježnicu, ali ne i kičmu za postaviti se u određenoj situaciji. Pojmovi kojima se označava nečija osobnost sadrže i pojam tijela (everybody, anybody).

Držanje može biti vjerodostojno, uravnoteženo i primjereno. Zauzeti položaj, zauzeti stajalište ukazuje na značenje držanja. Usvojeno pedagoško znanje određuje što znam, ali ne i do kraja što mogu. Umijeće ovisi o držanju i taktu. Morate ostati pri sebi, kako bi drugi došli k sebi.

TAKT

Tematiziranje takta u pedagogiji (ped. je strukturirana kao takt):1. Ped. takt kao među-član između teorije i prakse2. Takt u duhovnim znanostima3. Takt u međuljudskim odnosima (kon-takt)4. Takt kao oblik djelatnog, implicitnog znanja

O pedagoškom taktu ovisi hoće li netko biti dobar ili loš odgajatelj.Takt pripada (i općem) obrazovanju jer u njemu leži čulo za mjeru i odstojanje prema sebi i utoliko je uzdizanje iznad sebe do općenitosti. Takt je vrsta kombinatorike znanja, držanja i umijeća primjerena odgajanima i situaciji.Takt se određuje i kao određena osjetljivost i sposobnost osjećaja za situacije i ponašanja u njoj. Pritom se ne radi o primjeni značenja u situacijama nego ponajprije o tome koliko primjereno odgovaramo na zahtjeve samo situacije.Biti taktičan znači dotaknuti nekoga ili biti dirnut. Neka stvar o kojoj vodimo razgovore mora me pogoditi, dodirnuti pokrenuti da bi postala moja.Takt pripada i općem obrazovanju jer u njemu leži čulo za mjeru i odstojanje prema sebi.Ironija i humor (i na vl. Račun) su sastavnice ped. takta. Prihvaćanje samog sebe, biti pri sebi, imati mjeru, biti uzdržan (suzdržan) – sve su obilježja takta.

12

Takt je uzdržana predanost i promišljena neposrednost.Takt se stječe samo putem iskustava što ne znači da teorijska znanja nisu njegova sastavnica.

Pedagoški takt se može razmatrati kao oblik odgojnog djelovanja kao oblik didaktičnog djelovanja:

1. Oblik odgovornog djelovanja očituje se u: Ljudskoj komunikaciji Prirodnosti ponašanja Izbjegavanju povređivanja djeteta i mladih Osiguranju potrebne distance

2. kao oblik didaktičnog djelovanja izražava se: kao sigurnost u vladanju situacije kao dramaturška sposobnost vještine kao dar improvizacije kao smjelost u primjeni slobodnijih oblika školskog djelovanja

13