PREDUZETNIČKA EKONOMIJA

1. Šta je savremeno preduzetništvo i zašto nema cjelovite ekonomske teorije preduzetništvu? (str. 7, 26)

Prema klasičnoj definiciji preduzetništvo je skup ljudskih aktivnosti na kombinovanju resursa radi ostvarivanja određenog poslovnog poduhvata. U svakom, konkretnom slučaju, traži se najpovoljnija kombinacija, odnosno ona koja štedi oskudne resurse, a obezbjeđuje najveći obim poslovanja.

Pojmom preduzetnik i preduzetništvo bavili su se: sociolozi, psiholozi i politikolozi i to mnogo više nego ekonomisti. Stoga se postavlja pitanje: Da li uopšte postoji ekonomska teorija preduzetništva?

Dva osnovna razloga nepostojanja cjelovite ekonomske teorije preduzetništva u okviru preovlađujuće neoklasične teorije.

1. Prvi razlog je u tome što ortodoksna neoklasična teorija polazi od vrlo čvrste pretpostavlje o tome da svaki pojedinac ima potpuno slobodan pristup informacijama koje su mu dovoljne za donošenje ekonomskih odluka. Ova pretpostavka redukuje donošenje odluke na prostu mehaničku primjenu matematičkih pravila za optimatizaciju.

2. Drugi razlog se može naći u okviru austrijske ekonomske škole koja tretira preduzetnika mnogo ozbiljnije, ali ga svodi na ekstremni subjektivizam čime onemogućava predviđanje ponašanja preduzetnika. Austrijski naučnici smatraju da onaj koji ima informaciju neophodnu za predviđanje ponašanja preduzetnika – ima i jak podsticaj da prestane da teoretiše, te postane i sam preduzetnik.

Na osnovu prethodnih razmatranja o razlozima za nepostojanje teorije o preduzetništvu, moglo bi se zaključiti da postoji malo interesovanja za takvom teorijom – što je potpuno pogrešno. Za proučavanje ekonomskog razvoja, rasta firme i pitanje raspodjele dohotka jedno od suštinskih pitanja je: zašto neki uspijevaju a neki ne? Suština teorije preduzetništva bi tako bila u objašnjavanju neuspjeha većine, a ne uspjeha nekolicine preduzetnika. Uspjeh se analizira na nivoima preduzeća, regiona ili države.

Sve je više ekonomskih teoretičara koji u preduzetništvu vide četvrti faktor proizvodnje – pored rada, kapitala i prirodnih resursa. Preduzetnički napor usmjeren je ka razvijanju novih i boljih kombinacija resursa.

Kada se ekonomski rast i razvoj posmatraju u istorijskoj perspektivi, mnogo se jasnije vidi uloga preduzetnika. Može se uočiti da su pojedini ljudi bili u pravu kada su svi ostali griješili.

Vukmirovi ć : p-štvo nije običan biznis. Potrebno je 1.osnovati preduzeće, 2. da se to uradi na nov način 3.da resurse p-ik ne samo kombinuje već u kreira (potrebe potrošača, tehnologiju, itd.), 4. da firma ima eksponencijalni rast.

Nema teorije, nego 2 pristupa. Subjektivistički pristup je da se ne mogu meriti u p-štvu sve komponente. Važne su sve komponente: i pravo i ekonomija, psihologija, tehnika itd.P-štvo je multidisciplinarno. Nije dovoljna samo ekonomija: bitne su i druge discipline.

Postoje 2 osnovna pristupa: pristup koji vidi p-ka u njegovoj ek.f-ji pristup koji identifikuje p-štvo sa individualnim osobinama p-ka

Savremena teorija ide dalje: P. Drucker: nije dovoljno smo da se na nov način kombinuju resursi, neophodno je da se oni i kreiraju - Gilder.Novo p-štvo se razvija u 2 pravca:

individualno p-štvo korporativno p-štvo

2 pravila p-ka: 1. nepriliku pretvoriti u priliku, 2. od ničeg napraviti nešto.

1

2. Šta sačinjava preduzetnički ambijent i šta su mu osnovni ciljevi i zadaci? (str.177)

V: Postoji vidljivi i nevidljivi deo p-čkog ambijenta:

Vidljivi deo čine: društveni institucionalni prostorno tehnički ili fizički

Nevidljivi deo čine: mere koje se preduzimaju u p-čkoj infrastrukturi

Cilj novog p-čkog pristupa poslovanju jeste da se ograničenim resursima, pomoću novih ideja postignu neočekivani rezultati. Za ovo su potrebna 2 uslova:

1. P-čki ambijentStvaranje p-čkog ambijenta i jačanje p-čkog duha i kulture treba da omoguće oslobađanjep-čkog potencijala kod kreativnih pojedinaca i grupa koji će nesputanom realizacijom svojih ideja i planova otkriti da ne postoje granice rasta i da se mogu probiti granice ekonomije očaja. Kada većina prihvati tekuće stanje kao konačno, borbenim ljudima treba otkriti krivu učenja da bi sa više znanja i manje rizika iskoristili svoju hrabrost u otkrivanju novog horizonta.

2. P-ci: hrabri i kreativni pojedinci

Da bi se p-štvo moglo razvijati neophodno je da budu ispunjeni sledeći uslovi: ekonomski uslovi - tržišne institucije kao što su privatno vlasništvo, kapital, konkurencija i

motiv sociološki uslovi - socijalna mobilnost ljudi i trajno obrazovanje kao faktor njiove društvene

promocije i uspešnosti u privredi politički uslovi - osnovne političko-ek.vrednosti (demokratija, liberalizam, pluralizam i

sloboda)Glavni cilj države treba biti namera da svojom pravnom regulativom i ek.razvojnom politikom stimuliše pozitivna a spreči negativna razmišljanja (monopole, prevelika poreska opterećenja, pravnu nesigurnost...). P-čka infrastruktura mora biti na zadovoljavajućem nivou (društvena, stručna i fizička).

3. Kakvu ulogu je imala preduzetništvo u dosadašnjem razvoju privrede (primjer privrede SAD)? (str. 9)

U proučavanju dugoročnih poslovnih ciklusa u istoriji tržišnog društva može se uočiti nekoliko ključnih prelaznih razdoblja: a) prelaz iz agrarne u industrijsku civilizaciju u XV i XVI vijeku,b) prelaz iz industrijske u postindustrijsku civilizaciju, krajem XX vijeka.

Smatra se da su u tim prelaznim razdobljima preduzetnici imali ključnu ulogu. Jozef Šumpeter je poslovne cikluse vezivao za talase inovacija i preduzetništva.

Preduzetništvo je predstavljalo glavni faktor u američkim privrednim ciklusima: od početnog uslova krajem XIX vijeka, kada su pokretači razvoja bile preduzetničke

aktivnosti izuzetno sposobnih i prodornih pojedinaca i preduzetničkih grupa, zatim, kasnije, preduzetničke aktivnosti u okviru velikih američkih korporacija, da bi danas to bilo „novo preduzetništvo“.

Novo p-štvo se pojavljuje kao dinamična razvojna kombinacija ideja, talenata, kapitala, znanja i rizika.Ishodište preduzetničke funkcije je ljudski kapital, jer je u stvarnosti svaki čovjek potencijalni preduzetnik. Njegova uspješnost ili neuspješnost, pored njegovih individualnih sposobnosti i poslovne sreće, prvenstveno će zavisiti od njegovog širokog okruženja (društva) i užeg (preduzeća).

2

Novo preduzetništvo se razvija u dva pravca: Kao individualno (eksterno) p-štvo - zasniva se na konkurenciji MSP a predstavlja

spoj svojine, upravljanja i rizika u jednoj osobi ili p-čkoj grupi Kao interno (korporativno) p-štvo - povezano sa ograničenom konkurencijom i

podelom svojinskih, upravljačkih i rizičnih f-jaP-štvo vremenski prethodi preduzeću. Pojavilo se između XII i XV veka. Karakteristični tipovi

tadašnjeg p-štva su: p-štvo gusara p-štvo feudalaca p-štvo drž. činovnika p-štvo špekulanata p-štvo trgovaca p-štvo obrtnika

U to vreme trgovina nije bila specijalizovana, pa su trgovci vršili i usluge prevoza. Radi sigurnosti transporta robe, trgovci su se na moru udruživali u flote, a na kopnu u karavane.

U XIV v. dolazi do osnivanja trgovačkog preduzeća koja su prethodila današnjim. Ova trgovačka društva treba razlikovati od trg. gildi koja predstavljaju udruženja koja su osnovali trgovci radi uzajamne pomoći gde je svaki trgovac obavljao poslove u svoje ime i za svoj račun.

Preduzeće je nastalo kad se privredna aktivnost osamostalila od p-ovog domaćinstva i kad se ona po određenoj ceni mogla kupovati i prodavati.Masovna pojava ovog osamostaljivanja se desila u XV v.

U XVIII v. kao posledica autonomije preduzeća, pojavilo se tzv. stvaralačko p-štvo koje je omogućilo snažan privredni razvoj. Vremenom se menjalo i shvatanje pojmova p-ik i p-štvo. Ranije se p-štvo povezivalo sa osnivanjem malog preduzeća. Moderno shvatanje objašnjava da svako malo preduzeće nije p-štvo. U početku se p-štvo poistovećivao sa vlasnikom.

Današnje karakteristike p-štva: on uvek traga za promenama reaguje na njih i koristi ih kao povoljnu priliku

Reč p-ik je prvi upotrebio Richard Cantillon 1725 god. u svom delu "Esej o trgovini".

4. Koja je razlika između naučnog koncepta preduzetništva J. Shumpeter-a i Baumol-a? (str. 15, 29, 30) - predstavnici Klasične teorijske misli o p-štvu

Jozef Šumpeter je definiciji preduzetništva dodao važan koncept inovacija. Preduzetništvo je naziv za smisao i usluge u izvođenju (realizaciji) inovacija i ostalih dostignuća koja znače napredak privrednih subjekata, a pojedinci koji nose te aktivnosti nazivaju se preduzetnicima. Prema Šumpeteru, preduzetnik je nosilac inovacija i resursa, on je pokretač, primjenjivač inovacijskih dostignuća. Postoji pet osnovnih tipova inovacija:

Uvođenje novih proizvoda Uvođenje novih metoda proizvodnje Otvaranje novih tržišta Osvajanje novih sirovina i njihova primjena Kreiranje novog tipa industrijske organizacije

Preduzetnik sam ne mora da bude inovator, nego onaj ko odlučuje da locira resurse da bi iskoristio inovaciju. On nije nužno nosilac rizika, to je kapitalista koji posuđuje sredstva preduzetniku. Za firmu su inovacije neophodne ako želi da izdrži konkurenciju.

Šumpeter razlikuje preduzetničku funkciju, čiji je zadatak donošenje važnih dugoročnih odluka o inovacijama, od menadžerske funkcije koja predstavlja održavanje rutinskog djelovanja preduzeća.

U Šumpeterovoj interpretaciji kapitalizma preduzetnik ima centralno mjesto. On je agens ekonomskih promjena i razvoja, on primjenjuje nove kombinacije faktora proizvodnje.

3

Baumol – U neoklasičnoj teoriji naglasak je na perfektnoj informaciji, tako da se manja važnost pridaje donošenju strateških odluka i menadžmentu, odnosno preduzetništvu.

Ekonomski model preduzetnika neoliberalne škole zasniva se na paradigmi:

(S-P-E)struktura – ponašanje – efikasnost privređivanja

s tim što struktura, po njima, zavisi od tehnologije, a ekonomska efikasnost od mogućnosti prostog ulaska i izlaska preduzeća sa tržišta.

Baumol se više bavio preduzetništvom kao aktivnošću koja u sebi sadrži nove stvari ali koja može biti ne samo konstruktivna, nego i destruktivna.

On se zalagao za nešto “modifikovan” pristup konceptu preduzetništva. Radi se o dvije teze. Po prvoj – preduzetnik ne doprinosi porastu produktivnosti i dohotka per capita jedino

inoviranjem već i “putem agersivne imitacije koja je ključni instrument međunarodnog transfera tehnologije”.

Po drugoj – na porast produktivnosti rada ne utiče samo ponuda preduzetničkih aktivnosti. Kako kaže Baumol: “Vjerovatnije je da bogatstvo društva u većoj mjeri zavisi od pravca preduzetničkih aktivnosti nego od broja osoba koji je nose”.

Po Baumolu, imitacija postaje sve značajnija posebno ukoliko se posmatra s međunarodnog aspekta (aspekt koji je Šumpeter zanemario) i sa stanovišta dugog roka.

Baumol se u svojim radovima mnogo bavio troškovima u preduzetništvu, a posebno transakcionim troškovima.

Minimalizacija ukupnog troška držanja novca, fiksni plus varijabilni dio, može se prikazati:

min. troš. pribavljena kol. prof. stopa koju fiksni troš. pribavljena kol. novca udržanja = novca u 1 transakciji x preduzeće izgubi + po 1 transak. x svim trans. u toku godinenovca 2 zbog investiranja pribavljena kol. novca u 1 transakciji

M - količina novca pribavljena u 1oj transakcijiT . - II - u toku godine dana u svim transakcijamaF - fiksni trošak po jedinici transakcijeK - oportunitetna profitna stopa koju preduzeće izgubi zbog neinvestiranja novca u bezgotovinsku aktivu

Ukupni trošak opada sve do vrijednosti gotovog novca koja je definisana jednakošću fiksnog i varijabilnog dijela tih ukupnih troškova.

ZAKLJUČAK: optimalna količina potrebnog novca u malim preduzećima raste sa drugim korenom iz broja transakcija (sporije). Velikim preduzećima treba manja količina novca od manjih preduzeća koje one mogu da nadoknade kroz svoje prednosti.

4

5. Šta su najvažnije komparativne prednosti proizvođača novih proizvoda po T. Peters-u i kakav koncept razvoja preduzetništva predlaže za zemlje u tranziciji? (str. 27, 46, 142.)

Najvažnije komparativne prednosti proizvođača novih proizvoda su: kvalitet, dizajn i servis. (stalne inovacije da bi bili uspešni na tržištu).

Danas se govori o novom preduzetništvu u svim oblastima privrede i društva.

T. Piters ističe deset osnovnih karakteristika razvoja bitnih za analizu savremenog preduzetništva:

Postoji izuzetna neizvjesnost savremenih promjena na ekonomskom planu (cijena, proizvodnja, dizajn, distribucija, organizacija...) što traži izuzetnu ekonomsku dinamiku, inovativnost i neprekidno prilagođavanje. Nijedno od starih pravila menadžmenta i stabilnosti nije više upotrebljivo.

Vrijeme postaje srednji faktor i područje konkurentske borbe jer neizvijesnost traži brzinu, fleksibilnost i adaptabilnost na bazi informacionih tehnoloških promjena. Firme doslovno iz sata u sat mjenjaju svoj proizvodni program uz potrebu neke od novih visoko-sofistikovanih tehnologija.

Tržišta postaju fragmentirana, a proizvodi se borba za poznatog kupca, što podrazumjeva kompjuterski dizajn, fleksibilni fabrički sistem, elektronsku obradu podataka. Ne postoje više „tržišne niše“ na kojima je gradio svoju strategiju tradicionalni menadžer.

Kvalitet, dizajn i servis su najvažnije komparativne prednosti proizvođača novih proizvoda.

U toku je proces prestrukturiranja velikih kompanija na osnovu konkurencije kvaliteta, dizajna i usluga, organizaciono-tehnološke fleksibilnosti. Velika preduzeća mogu postati fleksibilna samo uz kreiranje nove linije autonomnih preduzeća.

Nova organizaciona struktura preduzeća negira tradicionalnu hijerarhiju, pošto ona nije više u stanju da prati konkurenciju u pogledu vremena, kvaliteta, dizajna i usluga. Zato se organizacije decentralizuju, raspadaju na mrežu spoljašnjih i unutrašnjih autonomnih jedinica, dok u preduzeću prevoladava tzv. preduzetnička anarhija.

Mijenjaju se stare ideje o ekonomiji velikog obima, promjene zahtijevaju tržišnu strukturu i koncentraciju i jača trend formiranja malih i srednjih preduzeća (MCP). Velika kompanija postaje zbir malih firmi i novih organizacionih kombinacija, gdje je informaciona tehnologija jedan od vezanih uslova nove mreže poslovne povezanosti.

Pojedinačna organizacija postaje dio kooperativnih mreža, preduzeća svoje poslovne partnere sve više smatraju poslovnim saradnicima (proizvodi i usluge za poznate kupce) i često dolazi do tzv. partnerstva dodatne vrijednosti (VAP – value added partnership).

Internacionalizacija svih ekonomskih procesa znači da svi ekonomski subjekti postaju međusobno povezani i zavisni na svjetskom tržištu tako da proizvodnja, distribucija, razmjena i potrošnja postaju internacionalni, a konkurencija i informacioni tokovi čine preduzeće sastavnim dijelom svjetske proizvodnje.

Dešavaju se značajne promjene u procesu rada položaju radnika u preduzeću gdje se iz repetitivnog rada, koji proizvodi kvalitet umjesto kvantiteta i obično smanjuje apsentizam radnika i povećava produktivnost i ekonomičnost proizvodnje.

5

6. Kakav model ekonomske politike predlaže P. Drucker za razvoj savremenog preduzetništva? (str. 20.)

Model koji je potreban morao bi shvatiti privredu kao „ekologiju“, „okoliš“, „konfiguraciju“ i to sastavljen od nekoliko sfera u interakciji:

„mikroprivredu“ pojedinca i firme, „makroprivredu“ državnih vlada i svjetsku privredu.

U svijetu: marginalne koristi neoklasika makroprivreda pojedinca i firmi kontroliše makro

privredu vlade. u kejnzijanskom i postkenzijanskom svetu makroprivreda državnog novca i kredita

kontroliše mikroprivredu pojedinca

Drucker konstatuje da se glavni događaji u ekonomiji u vremenskom intervalu od petnaest godina, između 1975. do 1989. godine, ne mogu protumačiti ni jednom postojećom ekonomskom teorijom. Ni jedna ih nije mogla predvidjeti. Stvarnost je prerasla postojeće teorije.

Da bismo dobili ekonomsku teoriju koja funkcioniše, potrebna nam je nova sinteza, koja stvari simplifikuje. Bez toga nema „privredne politike“ u onom smislu u kojem se taj termin sada shvata, to jest nikakvog temelja za djelovanje vlade u upravljanju poslovnim ciklusima i ekonomskim uslovima uopšte. Autentična ek.teorija zahtevala bi jedno novo objedinjeno načelo koje predviđa i kontroliše ek. ponašanje u sve 4 privrede:

mikroprivredu pojedinca i firme makroprivredu nac. države privredu transnacionalnih poslova svetskoj privredi

Bez takvog sveobuhvatnog načela ekonomija bi nam mogla dati samo teorijska tumačenja događaja i odgovore na specifične probleme

Ali ako se opet ne pojavi jednostavna ek. teorija ii bar neka koja se može simplifikovati mogle bi postojati samo ek. strategije usmerene na specifičan problem.

7. U čemu se pokazala kompleksnost i nepredvidivost efekata

podsticanja preduzetništva u razvijenim zemljama? (str. 18, 22.)

Sam Džon Majnard Kejnz je uporedio ekonomiju savremene nacionalne države sa savršenim gasom u fizici. Molekule gasa se naočigled kreću, i to često žestoko - to je tzv. Braunovo gibanje.Ali gibanje slučajno i nasumično. Ono nema nikakvog uticaja na sam gas. Jedino što je u savršenom gasu važno jeste temperatura i pritisak, a Braunovo gibanje molekula ne utiče ni na jedno ni na drugo. Na isti način možda se čini da pojedinci i firme donose neke odluke i djeluju. Novac, krediti i kamatne stope za nacionalnu ekonomiju su isto što i temperatura i pritisak za savršeni gas.

Drucker konstatuje da se glavni događaji u ekonomiji u vremenskom intervalu od petnaest godina, između 1975. do 1989. godine, ne mogu protumačiti ni jednom postojećom ekonomskom teorijom. Ni jedna od njih ih nije mogla predvidjeti:

- 70tih godina XIX v. neoklasici su svojom Teorijom o marginalnoj koristi stvorili modernu ek.nauku. 60 godina kasnije velika ek.kriza je pobila neoklasičnu teoriju.

- Tad je Kejns stvorio ek.teoriju nacionalne države u kojoj je prethodna teorija o marginalnoj koristi bila cigla prekrštena u mikroekonomiku.

Svi oni i kejnzijanci i neokejnzijanci i neoklasici smeštaju ekonomiju u model u kojem nekoliko konstanti tera ceo aparat.

Drucker navodi primer 70tih god XX v. do 1985. Primer spuštanja USD od strane američkog predsednika Dž. Kartera u nameri da podstakne izvoz i stvori nova radna mesta. Međutim, on je uspeo povećati izvoz a nije smanjio nezaposlenost, nego povećao, a i povećao inflaciju.

6

Posle njega R. Regan je povećao K.S. da zaustavi inflaciju. Inflacija je zaustavljena ali je povećan i USD (vraćen na pređašnji nivo), što je ugrozilo izvoz a povećalo uvoz. Došlo je do pada nezaposlenosti!!! što nije bilo objašnjivo u nijednoj ek. teoriji (trebalo je obrnuto).

1985 Regan je smanjio kurs. Svi su očekivali da će masovno nastupiti beg od USD i da će svi pokušati da ograniče svoje gubitke posedovanjem USD. Umesto toga, Japanci su povećali svoje pozajmice u USD, a što je još karakteristično da cene sirovina uopšte nisu rasli u USD, nego su padale. Japanci su i pored toga zadržali svoje tržište u SAD, što je značilo da su za svoju izvoznu robu dobijali 50% manje u vlastitoj valuti. Ovo što se dogodilo u Japanu ne može se objasniti ni jednom teorijom.

Poput neoklasika, ekonomisti postuliraju nepromjenjivu ekonomiju, ekonomiju u ravnoteži. Ekonomisti su nekoliko puta pokušavali unijeti tehnologiju i promjene u svoj model. Svi ti pokušaji su propali i to iz istog razloga: nema gotovo nikakve veze međusobne veze između monetarne politike, kredita i kamatnih stopa s jedne strane i preduzetništva, izuma i inovacija, sa druge strane. Ma šta vladalo ovim posljednjim, ne zavisi o makroekonomiji. A ipak, preduzetništvo, izumi i inovacije mogu u nevjerovatno kratkom vremenu izmjeniti ekonomiju. Oni su gospodari, a ne makroekonomija.

8. U čemu je prednost, a u čemu slabost malih preduzetničkih organizacija u odnosu na velike sisteme? (str. 225, 97.)

a) Mala preduzeća povećavaju konkurenciju na tržištu koje potiče na veću efikasnost poslovanja, stabilizaciju cijena na tržištu.

b) Mala preduzeća predstavljuju izvor novih radnih mjesta, pa su stoga ona faktor novog zapošljavanja i prestrukturiranja privrede.

c) Mala preduzeća omogućavaju lakše zadovoljavanje preduzetničkih inicijativa s obzirom da ne zahtijevaju anganžovanje velikog obima kapitala.

d) Mala preduzeća povećavaju pokretljivost stanovništva na cijelom nacionalnom prostoru s obzirom da takvo preduzeće nije teško osnovati u svakom dijelu zemlje.

e) Malo preduzeće koristi nove tehnologije koje ujedno i omogućavaju osnivanje malih preduzeća, pa su stoga ona važan činilac tehnološkog napretka.

f) Mala preduzeća povezuju se sa velikim preduzećima, te čine sastavni dio mreže preduzeća oko velikih firmi.

I velika, kao i mala preduzeća, imaju svoje prednosti koje se najlakše ogledaju iz postojećih razlika malih i velikih preduzeća.

VELIKO PREDUZEĆE MALO PREDUZEĆE1. Ekonomija obima2. Globalna orijentacija3. Kruta neelastična organizacija4. Visoka i duboka organizacija5. Složena organizacija6. Timski rad, profesionalni specijalisti i

menadžeri

1. Proizvodnja u malim količinam2. Regionalna orijentacija3. Organska struktura4. Fleksibilna organizaciona struktura5. Niska i plitka organizacija6. Jednostavna organizaciona struktura7. Velika uloga preduzetnika

Glavne prednosti malog preduzeća objašnjavaju se činjenicom da se male firme:

lakše prilagođavaju zahtijevima tržišta,

uspješnije prevazilaze nastale poremećaje u okruženju,

ostvaruju veću profitabilnost u odnosu na velike,

mogu uspješno raditi i sa relativno malim obimom kapitala.

Njihova ekonomsko-finansijska stabilnost i zadovoljavajući stepen profitabilnosti jačaju ekonomsku snagu društva i pozitivno utiču na njegovu stabilnost i razvoj.

7

9. Kakvim pravnim i ekonomskim mjerama se može otkloniti hendikep malih u odnosu na velika preduzeća? (str. 142, 149, 158.)

Da bi svojim ekonomskim mjerama podstaklo savremeni razvoj, prema T. Pitersu društvo bi trebalo da preduzme sljedeće (OPŠTI USLOVI):

Zahtijevati više, a ne manje konkurencije. To znači sve manje protekcionizma i zaštite. Stara i nova istorija pokazuju da se u zaštićenim granama nije realizovao razvoj.

Omogućavati preduzetničku inicijativu na svim područjima, posebno privrednom i obrazovnom.

Zahtijevati internacionalnu povezanost, jer bez toga nema uslova za razvoj. Sindikat mora voditi brigu o zaposlenima i to prije svega o mogućnostima prekvalifikacije,

te osposobljavanja za rad u novim uslovima.

Neophodno je stvoriti i održati SPECIFIČNE USLOVE za razvoj malog preduzeća:1. Malim preduzećima treba pomoć države, prije svega da bi se mogla koristiti onim naučnim

i tehničkim tekovinama koje bi ih dovele u ravnopravan položaj s krupnim preduzećima. Zbog toga im je svakako potrebna državna pomoć da bi mogli opstati u konkurenciji s velikim preduzećima i na taj način onemogućiti stvaranje monopolističke i oligopolističke tržišne strukture. Naravno, ova pomoć se odnosi na preduzeća koja se već nalaze u tržišnoj konkurenciji.

2. Za ona mala preduzeća koja tek treba da uđu u konkurenciju potrebna je još intenzivnija i sve obuhvatnija pomoć dok ne postanu ravnopravan takmičar na tržištu. Takava mala preduzeća država bi trebala da, sve dok njihovi prihodi ne budu takvi da se iz njih mogu normalno vraćati uložena sredstva, oslobodi:

svih društvenih davanja, vraćanja kredita, plaćanja najma u državnom poslovnom prostoru i sl.

Za osnivanje novih malih preduzeća od izuzetne su važnosti dve stvari:

1. stavljanje na raspolaganje pristupačnog rizičnog kapitala2. pružanje svestrane besplatne stručne pomoći u obučavanju novog preduzetnika da vodi svoje malo

preduzeće.

Najčešći uzroci neuspjeha malih preduzeća: osnovni razlog je lakoća i brzina donošenja odluka za ulazak u svijet malog biznisa. loš menadžment je uglavnom manifestacija odsustva odgovarajuće primjene.

Tri propusta koja toliko opterećuju finansijsko poslovanje da vrlo često dovedu u pitanje opstanak malih preduzeća:

1. nedostatak kapitala2. slaba ili pogrešno vođena politika kreditiranja kupca3. prevelika ulaganja u osnovna sredstva

Uzroci koji vode neuspjehu preduzeća: donošenje odluka o lokaciji preduzeća bez solidnog proučavanja, istraživanja i planiranja prevelike ili preniske zalihe, odnosno nestručno upravljanje zalihama neadaptirane radne navike u privatnom, preduzetničkom biznisu ignorisanje ili nemarno tretiranje finansijskog planiranja nerazumjevanje finansijskih izvještaja zbog odsustva odgovornosti edukacije iz oblasti

računovodstva odsustvo iskustva iz oblasti personalnog menadžmenta, specifičnog za mala preduzeća

Pravne pogodnosti: osnivačke pogodnosti u osnovi čine pojednostavljenje administrativnog

postupka oko registracije tih preduzeća, kao i omogućavanje dobijanja odgovarajućih kredita. Ovome se pridružuju i

druge finansijske organizacije preko selektivnog kreditiranja programa u koje imaju povjerenja

8

države razvijenih zemalja podržavaju mala preduzeća prvenstveno preko njegovog oslobođenja od plaćanja raznih poreza i dažbina u prvih nekoliko najkritičnijih godina.

10. Po čemu se razlikuje računovodstveni izvještaj o dohotku inokosnog vlasništva od izvještaja korporacije? (str. 146.)

Izvještaj o dohotku (bilans uspjeha) se bitno ne razlikuje u pogledu forme i sadržaja od bilansa uspjeha korporacije u okviru iste branše. Razlike se ispoljavaju samo u sljedećem:

Izvještaj o dohodku inokosnog vlasništva ne uključuje zarade (plate) vlasnika – menadžera. Ovo, stoga, što su oni u mogućnosti da sami odrede visinu plate po želji.

Ovaj izvještaj ne uključuje i porez na dohodak kao trošak. Za razliku od korporacije koja mora popuniti prijavu i platiti porez na dohodak, inokosno vlasništvo ne podliježe oporezivanju dohotka. Ono je oslobođeno od poreza na dohodak iz razloga što se ne posmatra kao posebna pravna jedinica odvojena od njenog vlasnika. Međutim, vlasnik nekorporacijske firme mora platiti porez na dohodak na cijeli zadržani neto dohodak bez obzira na iznos povučen u toku godine.

Inokosno vlasništvo umjesto izvještaja zadržane zarade koji je karakterističan za korporaciju, sastavlja izvještaj o vlastitom kapitalu koji je u pogledu forme sličan njemu. On pokazuje, pored ostalog, i dodatne investicije od strane vlasnika kao „zadržane zarade“ u poslovanju.

11. Koji su najčešći naučni, a koji normativni kriterijumi za definisanje malih i srednjih preduzeća (MSP)? (str. 130)

Pri definisanju malog preduzeća većina zemalja uglavnom koristi sljedeća tri kriterijuma:

1. Kvantitativni kriterijum

Unutar statističkog ili kvantitativnog kreiterijuma, pristup određenju malog preduzeća prema broju zaposlenih radnika varira od svega nekoliko do sto i više zaposlenih. Kriterijum zaposlenosti, kao i drugi kriterijumi, variraju za različite zemlje u zavisnosti od stepena razvoja i strukture određene nacionalne privrede.

U manje razvijenim zemljama (Egipat, Turska,...) malim preduzećem se smatra ono koje zapošljava do 10 radnika.

Za većinu azijskih zemalja obično se uzima do 20 zaposlenih ako upotrebljavaju mehanizaciju, odnosno do 50 radnika ako se radi o pretežno ručnom karakteru proizvodnje. U najrazvijenijim zemljama svijeta se sve više umjesto termina malo preduzeće upotrebljava termin mala i srednja preduzeća.

U najrazvijenijim zemljama (Japan) malim preduzećem se smatraju, u privrednim djelatnostima, ona čiji broj zaposlenih ne prelazi 100 radnika (srednja preduzeća do 300 zaposlenih), u trgovini i uslugama 20 osoba (za trgovce na veliko limit je 100, a za trgovce na malo i uslužne djelatnosti je 50).

U SAD, u grupu malih i srednjih preduzeća spadaju sva preduzeća koja koja imaju manje od 500 zaposlenih. Kao mala preduzeća označavaju se ona koja broje do 250 odnosno 100 i manje zaposlenih, što zavisi od djelatnosti kojoj pripadaju.

9

2. Funkcionalni ili kvalitativni kriterijum

Funkcionalni ili kvalitativni kriterijum za definisanje malog preduzeća polazi od specifičnosti koje ona imaju u odnosu na velika preduzeća i funkcije koje imaju u privrednom razvoju.

a) Kao kvalitativni kriterijum za definisanje malih preduzeća, najčešće se navode njihove sljedeće karakteristike: Proizvode pretežno za uže, lokalno tržište. Imaju manje anganžovanih radnika i materijalnih resursa. Imaju naglašenu ulogu živog rada. Proizvodnja im je često po narudžbi i/ili podređena krupnoj industriji. Njima obično rukovodi jedan čovjek (mendžer koji je često vlasnik) neposrednim kontaktom sa

svim djelatnostima. Imanentna im je elastičnost obima proizvodnje. Imaju izraženu mogućnost mobilnosti i otvorenosti za djelovanje tržišnih zakonitosti. Imaju bitno smanjene troškove administracije i druge režijeu odnosu na velika preduzeća. Imaju bolje uslove za humanizaciju rada nego u velikom preduzeću.

b) Kvalitativni kriterijumi definisanja prema ulozi i funkciji malih preduzeća u privrednom razvoju su sljedeći: Popunjavaju nedostajuću teritorijalno – granske karike u lokalnim zajednicama do kojih ne

doseže krupna industrija. Predstavljaju ekonomsko – tržišni činilac antimonopolskog organizovanja privrede. Glavni su stvaraoci novih poslova i novih zaposlenosti. Zakonito prate savemena tehničko-tehnološka dostignuća i u tom smislu se bitno razlikuju od

nosilaca sitne proizvodnje.

3. Institucionalni kriterijum

Institucionalni kriterijum definisanju pojma malog preduzeća polazi od pripadnosti instituciji kod koje je preduzeće registrovano. Komitet za ekonomski razvoj utvrdio je četiri osnovna uslova, od kojih je preduzeće moralo ispuniti najmanje dva da bi se moglo smatrati malim preduzećem.

To su sljedeći uslovi: Samostalno rukovođenje preduzećem, njegovom imovinom i njenom normalnom kontrolom od

strane vlasnika. Osiguranje početnog kapitala preduzeće vrši se samostalno ili na temelju partnerstva. Osnovna djelatnost preduzeća, kao i tržište njegovih proizvoda i usluga, po pravilu, ne prelazi

lokalne granice. Preduzeće mora biti malo u pogledu obima poslovanja u odnosu na obim poslovanja velikih

preduzeća iz domena iste ili slične privredne djelatnosti.

P. Drucker STRUKTURA RUKOVODSTVA posebno top menadžmenta je jedini pouzdani kriterijum veličine preduzeća

Ostali kriterijumi veličine su: broj zaposlenih u preduzeću veličina ostvarenog profita veličina ostvarenog prihoda vrednost osnovnih sredstava udeo preduzeća na tržištu

10

12. Kako J.S.Bain i F.M.Scherer objašnjavaju optimalnu veličinu preduzetničke firme? (grafički ilustrovati i objasniti) (str. 83.)

Širer postavlja dva pitanja:

Zbog čega preduzeća upravljaju naoko premalim postrojenjima da bi postigla potreban nivo ekonomičnosti?

Zbog čega često rukovode brojnim malim kapacitetima radije nego jednim velikim ili više velikih kapaciteta?

U odgovoru na pomenuta pitanja, Širer polazi od dvije empirijske pretpostavke, obično zanemarene u standardnim tumačenjima teorije preduzeća.

Prvo, proizvodnja i distribucija proizvoda je rasprostranjena na šire područje. Kada je područje koje opslužuje veliko, profitabilno je da se rukovodi sa nekoliko odvojenih kapaciteta nego sa jednim većim, centralizovanim.

Drugo, preduzeća u stvarnim svjetskim industrijama često nude niz proizvoda od kojih svaki zahtijeva vlastiti, posebno prilagođeni proizvodni proces.

Ključno pitanje, po Širer, jeste obim u kojim preduzeća postižu najveću ekonomičnost u proizvodnji.

Mjere ekonomičnosti na nivou jednog kapaciteta određene su funkcijom dugoročnih jediničnih troškova. Nivo pri kojem kriva dugoročnih jediničnih troškova prvo postiže globalni minimum – tj. pri outputu OX1 zove se nivo minimalnog optimuma (minimum optimal scal - MOS) ili nivo minimalne efikasnosti. Izvan nivoa minimalne efikasnosti, jedinični troškovi mogu biti konstantni, kada se grade i upravlja većim postrojenjima (podričje X1X2) ili mogu rasti zbog neekonomičnih mjera (područje OX2).

Grafikon 4.

jedinični troškovi

0 x1 x2 output

Bain je uočio da neke industrije imaju relativno veliki broj malih preduzeća, a druge relativno mali broj velikih preduzeća, a da i jedni i drugi posluju efikasno. To je obrazložio promjenama u karakteru tehnike proizvodnje, veličine i karaktera tržišta, važnosti transportnih troškova i drugog.

LURC = long run unit

costs-dug. jed. troškovi

11

Bain je zapazio je tri karakteristična alternativna odnosa veličine preduzeća i njegove efikasnosti:

I. Prvi odnos se javlja kada preduzeće progresivno raste, prosječni troškovi proizvodnje progresivno opadaju, ali čim prestanu padati počinju rasti. (grafikon 5)

Preduzeće postaje efikasnije kako raste prema optimalnoj veličini proizvodnje (Q0) i manje efikasno kada prate tu veličinu. Na taj način ono bi imala jednu jedinu veličinu optimalne proizvodnje (Q0) i ne bi moglo biti ni manje ni veće od nje ako želi postići maksimalnu efikasnost.

II. Preduzeće dostiže minimalnu efikasnost tehnološki obim kod kojeg pojedinačni troškovi prvi put postaju minimalni, a iza toga dolazi ograničeno područje alternativnih nivoa između tačke minimalnog optimuma (Qmin) i jedne druge tačke maksimalnog optimuma (Qmax). Pri svakom od nivoa između te dvije tačke preduzeće će biti jednako efikasno sa minimalnim prosječnim troškovima. Ako veličina preduzeća postane veća od Qmax prosječni troškovi će porasti i ono postaje manje profitabilno. Područje između Qmin i Qmax postaje „neutralno područje“ mogućih alternativnih veličina pri kojima preduzeće može biti jednako efikasno i poslovati sa minimalnim troškovima.

Grafikon 6.

12

III. Nakon postizanja nivoa minimalnog optimuma (Qmin) preduzeće se može širiti neograničeno bez povećanja ili sniženja troškova.

Grafikon 7.

Dovedeno do ekstrema, na grafikonu bi kriva prikazivala situaciju u kojoj bi bilo koja veličina preduzeća između veličine minimalnog optimuma i veličine dovoljne za jedno preduzeće da monopolizuje industriju bilo jednake efikasnosti.

14. Navedite ključne faktore koji prema T.Petrin određuju optimalnu veličinsku strukturu privrede? (str. 81.)

T. Petrin je dala jedno sve obuhvatno određenje optimalne veličine strukture: „Pod veličinskom strukturom neke privrede podrazumjeva se broj i raspodjela preduzeća prema veličini. Postoji niz mogućih veličinskih struktura, od najkoncentrovanijih do najdecentralizovanijih.Teoretski su moguće dvije krajnosti:

u prvoj bi privredna aktivnost u nekoj privredi bila organizovana tako da svaki pojedinac bude samostalna ekonomska jedinica, a

u drugoj bi sva privredna aktivnost bila usredotočena u jednoj jedinoj organizaciji. U stvarnosti nijedna privreda nije potpuno koncentrisana niti potpuno decentralizovana. Kada se neka privreda odluči za određenu ekonomsku organizaciju, između datih mogućnosti mora izabrati optimalnu. To je pak ona koja pri dotičnim proizvodnim faktorima omgućuje najveću količinu proizvoda i kod koje proizvodna struktura odgovara strukturi potreba.“ Sa troškovnog aspekta, to je moguće kada su troškovi na jedinici učinka u svakoj

proizvodnji najmanji. Sa aspekta veličine preduzeća, to znači da sva preduzeća proizvode u tehnološki

efikasnom obimu, ili pak veći od njega. Minimalni efikasni tehnološki obim je onaj kod koga prosječni troškovi prvi put postaju najniži (grafikon 3.)

Kada će prosječni troškovi biti manji, zavisi od stepena razvoja tehnologije pa je taj minimum u različitim proizvodnjama dosegnut kod različitih obima preduzeća.

Tehnologija nije jedina, iako je najvažnija determinanta optimalne veličinske strukture preduzeća određene privrede. Druge važnije odrednice su:

broj stanovnika, nivo razvijenosti privrede, veličina domaćeg tržišta,

stepen diferencije proizvoda, otvorenost privrede, društveno-ekonomsko uvjerenje, itd.

13

15. Koja su pitanja u svakom od četri osnovan upitnika Lloyd’s bank najvažnija za evaluaciju novog preduzetničkog poduhvata? (str. 114.)

Testovi iz Vodiča za preduzetnike Lloyd’s Bank polaze od bogate spoznaje gospođe S. Williams, savjetnice čuvene Lloyd’s Bank, da su šanse za uspjeh veće ako budu ispunjena barem dva zahtjeva:

prvo da čovjek sam realno procjeni sve prednosti i nedostatke – kako svoje sopstvene, tako i posla kojim se bavi, te

drugo, da pravilno procijeni svoju zamisao i tržište na kojem želi nastupitiSvaki potencijalni preduzetnik prije svoje konačne odluke treba razmotriti sve faktore:

Jeste li prava osoba za to? Posjedujete li potrebne kvalifikacije? Hoćete li moći zaraditi dovoljno za život? Da li je vaša ideja najbolja?

Sve se to može ispitati kroz sljedeća četiri upitnika koja se odnose na: vas, vašu porodicu, vaše sposobnosti i vaše ideje.

I. Upitnik: ViMože li dugo raditi?Jeste li uporni i istrajni?Ako posao preživi pet godina, hoćete li nastaviti?Mislite li da možete preživjeti?Ako ste u teškoćama, možete li naći orginalno rješenje?Jesu li za vas problemi svojevrsni izazov?Imate li samopouzdanja?Kako podnosite kritiku?Volite li biti lider kad je to moguće?Uspjevate li naći prave osobe koje vam mogu pomoći?Razlikujete li bitne od nebitnih odluka?

II. Upitnik: Vaša porodicaVaša porodica može biti značajan faktor uspjeha. Ona vam može pomoći u svim poslovima

koje bi ste obavljali sami: radu u kancelariji, pomoćni poslovi, rješenje dilema i sl. Jeste li planove za početak svog posla razmatrali u porodici?Da li je porodica spremna da pomogne ako bude potrebno?Da li je porodica spremna na nesigurnost zaposlenja ili plate?Može li vaša porodica bez vas obavljati svakodnevne poslove?Zarađuje li neko u vašoj porodici na drugi način, što može pomoći čitavoj porodici?Jeste li radno sagledali sve finansijske tokove u svom domaćinstvu i usporediti prihode sa rashodima?

III. Upitnik: Vaše sposobnostiOvaj bi upitnik trebao omogućiti da do kraja sagledate šta možete raditi bolje, a šta lošije, ili

šta možete raditi dobro a šta loše. Ako postoje vještine i sposobnosti s kojima ne raspolažete , to ne znači da ne možete napredovati. Ali to ćete morati nadoknaditi na jedan od tri načina:

- da se osposobite ili potražite savjet od neke agencije,- pokrenete svoj sopstveni posao tako da iskoristite sposobnosti sa kojima sami raspolažete,- koristite profesionalne savjetnike.

Jeste li ikada vodili poslovne knjige, knjigu prodaje, knjigu blagajne?Da li ste ikada uzimali kredit?Kakvo je vaše iskustvo u vođenju finansija?Kakvo je vaše iskustvo u kontroli prihoda i rashoda?Jeste li koristili računovodstvene tehnike i kontrole?Znate li kako ćete li obezbjediti dugoročna finansijska sredstva?

14

Kakvo je vaše iskustvo u oblasti reklamiranja, odnosa sa javnošću, distribucije proizvoda?Jeste li nekada ranije formirali tim za menadžment?

IV. Upitnik: Vaše idejeOvo je prilika da konačno provjerite svoje ideje prije nego što uđete u formalizaciju svojih

zamisli i uložite određena sredstva za početak svog posla.Jeste li definisali svoje ideje u vezi sa proizvodnjom?Jeste li svoje ideje istražili na tržištu?Jeste li istražili osobine svojih potencijalnih kupaca?Jeste li upoznati s gubicima i dobicima na svom segmentu?Znate li u čemu se vaš problem razlikuje od konkurencije?Jeste li testirali mogućnost prodaje i jesu li vaše procijene realne?Jeste li izračunali cijenu po kojoj se proizvod može prodavati?Možete li barem približno utvrditi troškove?

Nakon odgovaranja na upitnike, preostaju tri mogućnosti:1. Da odustanete, jer niste osoba za samostalni posao ili vaša ideja nije dobra.2. Da nastavite sa istraživanjem, pronađete bolju ideju ili se bolje osposobite.3. Krenete dalje u pripreme za pokretanje posla.

16. Kojim redosljedom i na koji način se delegiraju ovlašćenja preduzetnika na menadžent preduzetničke firme? (str. 65.)

Pravovremeno i kvalitetno delegiranje ovlaštenja preduzetnika na menadžera je presudno za razvoj i opstanak novoformiranog malog preduzeća. Taj proces prema Micheal Gerber-u, prolazi kroz tri faze (preduzetnička faza, faza traženja pomoći i faza gubljenja kontrole) razvoja malog preduzeća:

I. Preduzetnička faza razvoja firmePodrazumijeva se da biznis kao i ljudi treba da rastu, a sa rastom dolaze i promjene. Većina poslova se rukovodi prema onome što želi vlasnik, a to je u suprotnosti sa onim što je potreba biznisa. Ono što želi stručnjak koji vodi kompaniju nije rast ili promjena, već upravo suprotno. On želi mjesto gdje će ići da radi, slobodu da radi što hoće, kada hoće. Ono što želi stručnjak osuđuje njegov biznis na propast i prije nego što je počeo.

U početku ništa vam nije teško da uradite za svoj biznis. Kao stručnjak navikli ste da „plaćate za svoja priznanja“. Sva vaša osjećanja vrte se oko vašeg posla, ne možete da prestanete da razmišljate o njemu. Potpuno vas je okupirao; sada preduzetnik ne radi samo posao koji zna, već i posao koji ne zna kako se radi.

Ima više posla nego što vi možete postići. Bez obzira koliko se trudili, jednostavno ne možete sve da stignete. Proizvod počinje da pokazuje znakove pohabanosti. Čini se da ništa ne funkcioniše kao na početku.

Rano djetinjsvo preduzeća se završava kada vlasnik uvidi da biznis više ne može da vodi na način na koji je to ranije činio do tada, i da će, radi preživljavanja, taj način morati da mijenja.

II. Faza u kojoj je preduzetniku potrebna pomoć vođenju firmePreopterećeni vlasnik neizbježno krene da traži pomoć (najčešće u fazi ranog detinjstva a niko ne zna kad će to da se desi) i to stručnu pomoć osobe sa iskustvom u biznisu kojim se sam bavi. Istog trenutka kada preda posao drugome, u vlasniku se budi menadžer, a stručnjak privremeno miruje.Vlasnikovim brigama naizgled je došao kraj. Neko drugi će sada brinuti.

„Onda se desi. Mušterija nazove da se požali na loš tretman koji je doživjela od jednog od vaših ljudi.“

To je početak procesa pogoršavalja u biznisu. Vlasnik uviđa da je mnogo ranije trebao znati da nikome nije trebao vjerovati već provjerama saradnika i prenošenjem iskustva na njih svesti rizik promašaja i nepovjerenja na minimum.

Međutim, nije stvar u vašim ljudima. Riječ je o tome da vi ne znate jednostavno drugačije da radite. Da bi ste se ponašali drugačije, biće vam potreban čitav niz vještina: vještina menadžera i

15

vještina preduzetnika. Ali stručnjak u vama još dugo neće dozvoliti da se to dogodi. Haos je posledica nesposobnosti stručnjaka da se menja brzo kao što posao zahteva.

16

III. Faza u kojoj preduzetnik počinje da gubi kontroluSvaki biznis u fazi „puberteta“ dosegne tačku na kojoj želi da prodre dalje od vlasnikove zone udobnosti – granice unutar koje se on osjeća sigurnim u svojoj sposobnosti da kontroliše okruženje, a izvan koje počinje da gubi tu kontrolu.

Po Gerberu postoje samo tri pravca akcije koja mogu da se preduzmu, samo tri puta kojima biznis može da krene:

može da se vrati u fazu ranog djetinjstva, ili da krene u propast, ili da nastavi ka svijetloj budućnosti.

Jedna od najdosljednijih i najpredvidljivijih reakcija vlasnika biznisa koji je prvenstveno stručnjak kada se nađe u haosu puberteta, jeste odluka da ponovo „postane mali“. Vraća se u vrijeme kada je biznis bio jednostavan, u vrijeme ranog djetinjstva. Međutim, sada se tek suočavaju sa neizbježnom istinom. Ne mogu se prestatu bavizi ovim poslom, jer ako prestanu, neće imati zaradu. Ne mogu ga ni prodati kad to žele, jer niko ne želi da kupi običan posao.

IV. Faza u kojoj treba spriječiti put u propastBiznis u fazi „puberteta“ ima još jednu alternativu. On može da nastavi da raste sve brže i brže, sve dok ga ne uguši njegov sopstevni impuls. Najtragičnija od svih mogućnosti za biznis u fazi „puberteta“ je ona da vlasnik ostaje u poslu – on u stvari samo preživljava. Biznis ga troši kao i mogućnost da izgubi. Na kraju, ne eksplodira njegov biznis - već on.

Zaključak: preduzetnik mora na vrijeme shvatiti kada je pravi moment da prenese svoja ovlaštenja na kompetentne menadžere koji to mogu raditi bolje od njega. On treba da zadrži svoju vlasničku kontrolu nad razvojem preduzeća, a sam razvoj treba postati zadatak menadžera na koje je on prenio svoja ovlašćenja.

V. Faza zrelosti i model preduzetnikove perspektivePrimjeri za treću fazu u rastu kompanije, zrelost, jesu najbolje kompanije na svijetu (Mc Donald’s, Gillette, Yohnson & Yohnson, ...). Zreli biznis zna kako treba da se radi tamo gdje se trenutno nalazi i šta mora da uradi da bi dospio tamo gdje želi da ide. Ali zrelost nije neizbježan rezultat prve dvije faze. Navedene kompanije nisu završile kao zrele kompanije. One su staratovale kao takve.

17. Šta je biznis plan, koje dijelove treba da sadrži prema S.Williams i koja dva segmenta su ključna? (str. 120, 168.)

Poslovni plan znači: stavljanje na papir svih dugoročnih planova, procjena i ocjena. Kada se jednom sačini plan, to ne znači da će on postati i realnost. Najvažnije je oslanjati se na svoje najbolje procjene i na sve raspoložive informacije. Po mišljenju S. Williams, u planu bi trebalo biti:

1. Rezime plan, koji ukazuje na najvažnije prednosti posla:a) o kakvu je planu riječ b) na koje tržište se istupac) mogućnostid) procjena profita e) koliko je sredstava potrebnof) izgledi za investitora, kreditora

2. Prošlosta) kada ste počelib) rezime prošlih rezultatac) koliko su bitni/nebitni prošli rezultati

3. Menadžmenta) prošlo zaposlenje i rezultati dostignuća, a ne samo hronologijab) rezultati drugih koji su radili sa vamac) ima li propusta u menadžmentu i kako ćete to riješiti

17

4. Proizvodi ili uslugea) jednostavni opis, čemu služib) po čemu je proizvod posebanc) kratak opis konkurencijed) kako će se proizvod razvijati, koji će novi proizvodi biti uvedenie) jesu li potrebni patenti

5. MarketingA) Tržište

a) veličina, prošli i budući razvojb) analiza tržišta po sektorima – sektori na koje ciljatec) potencijalni kupci: ko, tip i brojd) konkurencija: ko, jačina, pozicija na tržištu, odgovor na vaše izazove

B) Podaci o 4P (proizvodnja, promocija, prodaja, cena) a) promocije, reklamab) ko će prodavatic) prednosti proizvodad) kako će se odrediti cijena

6. Operativni detaljia) gdje je locirana djelatnostb) dobavljačic) osnovna obilježja radnog procesad) potrebna oprema

7. Finansijska analizaa) rezime procjeneb) mjesečna dobit procjena gubitka za dvije godinec) mogućnost profita za tri godined) mjesečni gotovinski tokovi za dvije godinee) prognoze biznisa uspjeha za dvije godinef) poslovne knjige u posljednje tri godineg) prolazne osnove prognozah) prognoza gotovinskih tokova u iduće tri godine

8. Izgledia) ciljevi: kratkoročni i dugoročnib) visina i namjera potrebnih sredstavac) mogućnost akcionarstvad) izgledi za investitora, kreditore

Dva najvažnija ciljna plana:1. dokazati onima spolja da treba da ulažu novac,2. obezbjediti da se posao odvija po skladno planiranom scenariju i da se istovremeno mogu

preduzeti potrebne akcije, ako stvari ne idu svojim tokom.

18. U čemu se sastoji razvojna paradigma informatičkog društva i koje du njegove osnovne karakteristika? (str. 155, 289.)

Krupne promjene u svijetu vođene ubrzanom kompjuterizacijom, uzrokuju stvaranje tzv. informatičkog društva. Informatičko društvo, sada dominantna razvojna strategija većine čovječanstva i generalna orjentacija modernog preduzeća, ima svoje asiptomatske ciljeve koji se do kraja ne mogu ostvariti.

Vodeće protagoniste njegove izgradnje čine najrazvijenije zemlje, koje su ujedno i najdalje otišle u ostvarivanju principa ove aktuelne razvojne strategije. One, po inerciji stečene prednosti, zadržavaju svjetsku lidersku ulogu, nemećući drugim zemljama određene standarde. Putem globalizacije i standardizacije se praktično materijalizuje osnove tzv. informatičkog društva.

Informatičko društvo predstavlja posljedicu dugug djelovanja savremene tržišne ekonomije, pa zato ono i ima karakter vodeće tehnologije, a ne neke konkretizovane ideologije.

18

Globalizacija obuhvata sferu ukrupnjavanja i usmjeravanja privrednih kretanja preko kojih se vrši uticaj na razvoj svjetske tehnologije i ekonomije. Postoji:

Ekonomska globalizacija predstavlja trend objedinjavanja razvoja svjetske ekonomije preko djelovanja određenih međunarodnih organizacija (IMF, WB, WTO).

Tehnološka globalizacija zasniva se na opštem regulisanju materijalizacije naučnih saznanja preko kojeg se stvaraju nove tehnologije i vrši njihova difuzija u sve veći broj zemalja.

Standardizacija se svodi na univerzalno normiranje rada i društvenih odnosa. Postoji: Radna standardizacija - definisanje formi i kvaliteta proizvoda i usluga, unificiranje

radnih odnosa Standardizacija društvenih odnosa - selektivno insistiranje na uvažavanju određenih

normi ljudskih prava i sloboda izvedenih iz međunarodnih konvencija i konteksta trž. privređivanja.

Preko tehničkih svjetskih globalizacija i standarda nacija postižu se određeni pozitivni rezultati koji se ogledaju u tome što se preko njih nesporno doprinosi društveno-ekonomskom razvoju, naročito manje razvijenih zemalja. Međutim, kroz te procese neminovno slabi suverenitet naročito nerazvijenih zemalja što dovodi do ekonomske i političke dominacije i do opasnosti od jednopolarnog vođenja firme.

Ključnu ulogu u sada uspostavljanim međunarodnim ekonomskim odnosima i izgradnji informatičkog društva ima naučno-tehnološki razvoj, koji se odlikuje sve dinamičnijim razvojem informacionih, generičkih i primijenjenih tehnologija. Ove tehnologije od preduzeća zahtijevaju da budu fleksibilna i tržišno konkurentna. Savremeno preduzeće je životno upućeno da svoju tehnologiju adekvatno mijenja i stalno prilagođava tržišno direktnim promjenama. Ta nova informaciona infrastruktura omogućiće i novi tip preduzetništva, u tome će prevagu imati individualno preduzetništvo i mala preduzeća.

Nove razvojne paradigme (Kober)- uspostavljanje nove strategije ekološkog i humanog razvoja savremene civilizacije- ta nova strategija postindustrijskog društva mora biti dinamična, globalna, integralna i korektna

Globalne promjene u postindustrijskom društvu su:

- humanizam

- individualizam

- standardizacija

- neformalne grupe

- okretnutost budućnosti

- simbolični proizvodni faktori (znanje, informacije, komunikacije)

- informacijsko-tržišna ekonomija

- demokratizacija i zaštita manjina

- mrežna upravljačka struktura

- mir i ekologija

Uvođenjem novih info. tehnologija u preduzeće, sve je više karakterističan pomak sa industrije na obradu info. Tako industrijska preduzeća postaju informatička. Nastupa integracija života i rada a na kao u industrijskoj epohi. Uspostavlja se veza između radnog i ostalih aspekata života.

Stara deviza rimskog kluba "misli globalno deluj lokalno" postaje vodilja društvenih aktivnosti.

19

19. (63) Koja preduzetnička strategija stvara (kreira) potrošača, na koje načine to postiže i za svaki način pokazati po jedan primjer? (str. 289, 61, 55, 65)

Strategija “promjene vrijednosti i karakteristika“ sama po sebi predstavlja inovaciju. Proizvod ili usluga koje ona nosi sa sobom mogu biti prisutni na tržištu duže vrijeme a ova strategija mijenja njihovu upotrebnu vrijednost i ekonomske karakteristike i time ih pretvara u nešto novo.Ova startegija kreira potrošača, što je krajnji cilj svake poslovne strategije.Ona to čini:

1. Stvaranjem koristi za klijente - POŠTA (primjer: u Engleskoj je Roulen Hill 1836. stvorio ovo što danas nazivamo poštom.On je predložio da poštarina bude ista u cijeloj Velikoj Britaniji, bez obzira na udaljenost na koju se pošiljka šalje, kao i da se poštarina plaća unaprijed, tako što će se na pošiljku lijepiti odgovarajuća markica.Tako je pošta preko noći postala pogodna za funkcionisanje i jeftina).

2. Utvrđivanjem odgovarajućih cijena - ŽILETI (milioni ljudi u svijetu su koristili svakodnevo “Žiletove“ nožiće za brijanje.Žilet nije pronašao aparat za brijanje koji je mnogo bolji od drugih a bio je mnogo skuplji za proizvodnju (to je brijač po principu uradi sam).Ono što je Žilet uradio bilo je da utvrdi punu cijenu za ono što mušterija kupuje, a to je usluga brijanja, a ne da određuje cijenu onoga što proizvođač prodaje. Kupac je možda platio i više nego što bi platio da je kupio konkurentski aparat za brijanje ali je to bilo mnogo prijatnije i sigurnije, a mnogo jeftinije od brijanja u berbernici.

3. Prilagođavanjem društveno-ekonomske realnosti (potrošačka realnost) - ŽETELICE (američki farmeri početkom XIX vijeka nisu raspolagali kupovnom snagom. Međutim, pojavljuju se žetelice i mogućnost kupovine na kredit, na rate tako da su farmeri mogli sebi da priušte i mašine). Sve što mušterije kupuju mora da odgovara njihovim potrebama.

4. Isporukom onoga što za klijenta predstavlja pravu vrijednost - NAMEŠTAJ posljednja od ovih inovativnih strategija isporučuje ono što predstavlja proizvod za proizvođača. Firma “Herman Miller“, američki proizvođač namještaja, je prvo poizvodila stolice modernog dizajna.Kada su i drugi proizvođači počeli proizvoditi iste stolice, ova firma se orijentiše na proizvodnji i prodaju čitavih kancelarija i radionica u bolnicama.Naizad osniva institut za upravljanje sredstvima, koji savjetuje kompanije o rasporedu prostorija za kancelarije i opremu koja je neophodna za odvijanje radnog procesa.Ono što radi kompanija “Herman Miller“ jeste definisanje vrijednosti za potrošače,Ona kaže svojim potrošačima “vi možda plaćate namještaj ali ustvari kupujete red, moral i produktivnost“.

20. (59.) Objasniti izvor inovacija – nepodudarnost, navesti najvažnije vrste nepodudarnosti i za svaku pokazati po jedan primjer! (str. 56.)

Sistemska inovacija sastoji se od svrsishodnog i organizovanog traganja za promjenama tako da se one u okviru sistematske analize mogućnosti takvih promjena mogu prihvatiti kao ekonomske ili socijalne inovacije. Sistematska inovacija na svoj specifičan način znači i kontrolisanje, po

Drakeru, 7 izvora inovativne mogućnosti:

1. neočekivanost2. nepodudarnost3. inovacije zasnovane na potrebi nekog procesa4. promene u strukturi privrede ili tržišta 5. demografske6. promene u opažanjima, raspoloženjima i značenjima7. nova saznanja (naučna ili nenaučna)

Prva tri izvora nalaze se u okviru samog preduzeća, odnosno u okviru sektora proizvodnje ili sektora usluga.Oni su u osnovi samo naznake.

Drugi set izvora inovativne mogućnosti (tri izvora) obuhvata promjene van preduzeća.

20

NEPODUDARNOST

Nepodudarnost (jedan od prva četiri izvora) je neslaganje između: onoga što jeste i onoga što bi trebalo da bude ili, između onoga što jeste i onoga što svako (ili većina) pretpostavlja da jeste.

Nepodudarnost je simptom mogućnosti za inovacije, ona nagovještava postojanje neke važne greške a to je poziv za inovaciju. Ona je jasno vidljiva.

Postoji nekoliko vrasta nepodudarnosti:а) nepodudarnost između ekonomskih realnosti jedne privredne djelatnosti (ili sektora javnih

usluga). Slučaj mini - čeličane: u ratu radi dobro, a u mirnodopskim uslovima ne iako tržište čelika

raste.б) nepodudarnost između realnostui jedne privredne djelatnosti (ili sektora javnih službi) i

pretpostavke o njoj. npr. prekookeanski brod smatran je umirućim (1950 godine); prognoze su govorile da će biti

zamjenjen vazdušnim transportom.Brodarstvo se koncentrisalo na ekonomičnost brodova dok su u plovidbi na moru ili se nalaze u tranzitu između dvije luke. Međutim brod je kapitalno dobro; pravi najveće troškove kada nisu u upotrebi.

Riješenje: odvojiti utovar od ležanja tereta. Pravite utovar na kopnu, koncentrišite se na troškove broda “dok ne radi“ a ne na one “dok radi“.

в) nepodudarnost između napora jedne privredne djelatnosti i vrijednosti očekivanja njihovih mušterija

TV prijemnik nije samo obična roba “stvar“ za siromašne mušterije.To za njega predstavlja prozor u novi svijet, možda i prozor u čitav novi život.

г) interna nepodudarnost u okviru ritma ili logike samog procesa W. Konor je uspio da nađe sredstvo za očuvanje koje je enzim (koji rastvara ligament prilikom

operacije oka) produžilo život na polici bez uništavanja njegovog potencijala.S tim pronalaskom hirurzi nisu više morali da mjenjaju ritam procesa rada prilikom operacije (jer su do tada primjenjivali mnogo stresniji proces prije korištenja tog enzima).

21. (61.) Koja tri glavna fokusa postoje za inovaciju zasnovanu na znanju; koje firme i na koji način su ili primjenjivale (str. 49, 81)

1) Koncentracije pažnje na razvoj “kompletnog sistema“ = Edvin Leud – Polaroid koji će imati dominantan položaj u sektoru. To je upravo bilo ono šro je IBM uradio, u svojim ranim godinama kada je izabrao metod da ne prodaje kompjutere nego da ih izdaje u zakup svojim mušterijama (koje je snabdevao softverima, programima)

2) Drugi jasno izražen fokus jeste “tržišni fokus“. To je “Dipon“ uradio sa najlonom.On nije “prodavao“ najlon; on je stvorio tržište potrošača najlona: za žensku pletenu robu i žensko donje rublje, tržište za automobilske gume koje koriste najlon.

3) Treći fokus je pokušaj da se “zauzme strateška pozicija“ putem koncentrisanja na ključnu funkciju.Tako je upravo mislio “Pfizer“ u SAD – u kada je čvrsto odlučio da se koncentriše na ovladavanje procesom fermentacije, što mu je zaista i omogućilo da osvoji od početka vodeću poziciju kod pencilina.

21

22. Kako je menadžerski tim “LEXMARK“ – a definisao formulu za uspješne promjene u preduzeću? (str. 234)

Preduzeće LEXMARK poznato po kvalitetnim štampačima, počelo je ostvarivati proizvodne i poslovne uspjehe tek nakon što su pogoni za proizvodnju štampača i odgovarajućeg potrošnog materijala odvojeni od glomaznog IBM-a i prodati. Fabrike, razvojni i istraživački centri koji su bili u sastavu IBM-a nisu mogli brzo i uspješno pratiti promjene koje je nametalo svjetsko tržište.

Osnivanje nove firme 1991. godine sa velikim dugogodišnjim IBM tehnološkim sistemom bilo je jedino ispravno riješenje.

Vrlo mlad i motivisan menadžerski tim definisao je formulu uspješne promjene:

VIZIJA + VJEŠTINA+ PODSTICAJ + RESURS + AKCIONI PLAN = promjena

1. vizija = konfuzija2. vještina = zbunjenost3. resurs =frustracija4. poticaj = tromost5. akcioni plan = loš start

Leksmark menadžerski tim rukovodio se sledećim načelima:

svi smo mi jedan tim svako mora raditi da bi se ostvarila vizija napustiti stare paradigme individualna inicijativa radnici rade za svog šefa konkurencija unutar firme timski rad šef radi za i sa radnikom kooperativnost vozi bez straha osposobljenost, uvježbanost, podrška i uzajamna pomoć

Za uspješan timski rad, prema menadžerima firme treba upotrebiti ovaj recept: svima u timu moraju biti jasni ciljevi mora postojati plan unapređenja svima moraju biti jasne uloge svakog člana tima koristi se jasna govorna komunikacija dobro definisana procedura donošenja odluka uravnoteženo učestvovanje u radu tima koristiti naučni pristup i znanja

23. Koja je razlika u ocjeni sposobnosti ekonomske nauke da predviđa rezultate preduzetničkog poduhvata između M. Friedmana i F. Machlup-a? (str. 247)

Sposobnost ekonomske nauke da predviđa rezultate preduzetničkog poduhvata ima prednost u dvije bliske koncepcije: 1) jedna posmatra princip maksimizacije kao pretpostavku ponašanja2) a druga kao element metodologije.

Pošto je teško provjeriti stepen simplifikacije koja ostvaruje pretpostavka maksimizacije profita da bi se procijenila validnost teorije , potrebno je osloniti se na njenu sposobnost predviđanja. naime ako se ona pokaže kao dobra, a da pretpostavka nije statistički provjerena može se zaključiti da se preduzetnik ponaša kao da teži maksimalnom profitu.

22

On pri tom postupa slično kao igrač bilijara koji uspješno ostvaruje serije pogodaka na koje djeluju njemu nepoznati fizički zakoni.Tu koncepciju max. profita brani M Friedman:

Sposobnost teorije firme da predviđa, zasnovana na principima maksimizacije, čini se da je manje značajna i manje univerzalana nego što misli Friedman. Ova ograničenja objašnjavaju pojavu alternativnih teorija, koje u nekim domenima za razliku od modela maksimizacije omogućavaju bolja predviđanja:

npr. teoretičar se ne može zadovoljiti modelom koji je zasnovan na očigledno netačnim pretopostavkama, čak i ako nam one obećavaju neka određena prihvatljiva predviđanja. Naime, u tom slučaju model ne objašnjava posmatrane pojave.

F. Meklop kao kriterijum validnosti uzima sposobnost predviđanja, i to ne samo zbog teškoća na koje se nailazi prilikom empirijske provjere “realizma“ principa max profita već i zbog beskorisnosti takve provjere.

I zaista namjena teorije firme nije da predviđa realno ponašanje preduzetništva.Ona treba da omogući da se objasne i predvide uticaji promjene varijable (nadnice i kamatne stope na tržišne cijene).

Preduzeće je samo karika koja omogućava da se u logičkom procesu, pređe sa uzroka na posljedicu.

Pretpostavka max profita se koristi zbog metodoloških razloga, jer omogućava praktičnu primjenu diferencijalnog računa.

Za Friedmana validnost teorije proizilazi iz njene sposobnosti da predviđa a po Meklop-u, teorija firme koja se zasniva na max profitu nema univerzalni domen. Zbog toga treba predvidjeti alternative koje će razmatrati sve one probleme koje ova teorija ne može da riješi.

24. Kakvu ulogu imaju inovativne grupe, a kakvu preduzet. timovi u preduzetničkom upravljačkom podsistemu? (231. str.)

misija: uvođenje novog načina korišćenja resursa u preduzeću i načinu razmišljanja u celokupnom poslovanju

ciljevi-kreiranje preduzetničkih poduhvata sa kojima će se ostvariti konkurentna prednost na tržištu,-obezbjetiti brzu oplodnju kapital,-visok rast standarda zaposlenih i -otvoriti nove poslove za radnike koji su privremeno zaposleni

zadaci su stvaranje ideje za: uvodjenje poslovnih inovacija, pronalaženje novih tržišta, stvaranje novih potreba kod kupaca, novih proizvoda i usluga, drugačiji raspored korišćenja resursa, formiranje novih poslovnih jedinica, saradnja i pomoć rukovodstva u realizaciji preduzetničkih poduhvata.

Inovativne grupe i preduzetnički timovi su sastavni dio preduzetničkog upravljačkog podsistema koji je integralni dio poslovnog sistema preduzeća.

Inovativne grupe: Predsjednik vijeća za preduzetništvo je odgovoran da i grupa profunkcioniše, poziva kreativne radnike da se uključe u rad grupe, saziva prvu sjednicu, a dalje vodjenje grupe preuzima kordinator koga izabere grupa. Njegova uloga je da usklađuje i povezuje rad inovativnih grupa, razmenjuje iskustva, i rešava probleme. Najčešće koriste metode bazirane na otvorenoj diskusiji: brainstorming, delphi, morfološka. Broje 5-7 članova.

Preduzetnički timovi: Za veće i složenije ideje treba formirati preduzetnički tim koji, u saradnji sa spoljnim i unutrašnjim stručnim službama treba da preduzetničku ideju dovede do realizacije. Formira ga direktor preduzeća. Uz tim se formira posebna služba za razvoj i čuvanje intelektualne svojine. Takva služba se u svetu naziva Business security, a glavna uloga je sakupljanje i obrada što većeg broja informacija. Broji 8-10 članova.

23

25. Koje su osnovne razlike u organizaciji izmedju velikih i malih preduzeća?(224. str.)

Velika preduzeća organizuju veći broj samostalnih funkcija nego što to čine mala preduzeća, a kojima pojedine funkcije mogu da obavljaju spoljne institucije (naročito istraž. rad, uvoz, izvoz).

Kod malih preduzeća preovladava proizvodni proces sa karakteristikama pojedinačne proizvodnje, dok je kod velikih preduzeća prisutna masovna i serijska proizvodnja.Mala preduzeća imaju pliću i jednostavniju organizacionu strukturu za razliku od velikih koji imaju “dublju“ i složeniju organ. strukturu.

Velika preduzeća treba da primjene decentralizaciju kao neophodan proces. Zbog većih finansijskih sredstava veća preduzeća će u svojoj organizaciji imati posebne službe za istraživanje i razvoj, što nije slučaj s malim preduzećima.

Specifičnosti malih i velikih preduzeća s obzirom na formalizaciju, decntralizaciju i složenost:

VELIKO PREDUZEĆE MALO PREDUZEĆE1. Organizacija je u većoj mjeri

formalizovana2. Decentralizacija organizacije 3. Vertikalna složenost4. Horizontalana složenost

1. Organizacija u manjoj mjeri formalizovana

2. Centralizacja organizacije3. Vertikalna jednostavnost 4. Horizontalana jednostavnost

26. Kakva je razlika izmedju novčanog i nenovčanog vredovanja zaposlenih? ( 210. str.)

Pri vrednovanju zaposlenih, računovodstvo kadrovskih potencijala se koristi novčanim i nenovčanim mjerilima. I jedna i druga su namjenjena za vrednovanje zaposlenih kao pojedinca i zaposlenih kao cijeline.

Rezultati nenovčanog vrednovanja su lako primjenjivi:1. pri donošenju poslovnih odluka, za koje nisu potrebne novčane informacije 2. kao zamjena za novčano vrednovanje, npr. rangiranje zaposlenih 3. kao najava (predvidjanje) za novčano mjerenje vrijednosti zaposlenih, odnosno kao njena

korekcija.

Kod novčanog vredovanja zaposlenih pokušava se vrednovati:1. znanje i iskustvo zaposlenih 2. efikasnost u radu zaposlenih3. potencijali zaposlenih4. znanje zaposlenih5. subjektivno očekivanje koristi

Modeli nenovčanog vrednovanja su: Mičigenski, Flamholzov i Oganov model.

Nenovčani model vrednovanja zaposlenih, određuje poznate (naučne) i organizacione sposobnosti. Te promjenljive sigurno nisu novčano izražene, ali je na osnovu njihovih kvalitativnih promjena ipak moguće izvesti zaključke o povećanju, odnosno smanjenju vrijednosti zaposlenih u preduzeću.

U poređenju sa nenovčanim, novčano vrednovanje zaposlenih je među istraživačima pobudilo mnogo veću pažnju. Novac je ipak zajednički imenilac, koji veoma olakšava međusobno upoređivanje teško mjerljivih ekonomskih kategorija.

24

Modeli novčanog vrednovanja su:- Klasični modeli su:

- model nedokazanog priznatog modela- model korigovane sadašnje vrijednosti- model kapitalizacije istorijskih troškova- model nadoknadivih troškova- model oportunih troškova- model diskontovanih plata

- Savremeni modeli su:- model odnosa tržišne i knjigovodstvene vrijednosti- model Q- model izračunate neopredmećene vrijednosti.

27. Objasniti odnos između agenatai principala po pitanju rizika i grafiči predstaviti optimalnu podjelu rizika između njih! (273 str.)

Ugovori između principala se razlikuju po: distribuciji nagrađivanja distribuciji rizika

Kod distibucije rizika postoje 2 slučaja: kad principal preuzima rizik (kod fiksne plate) kad agent snosi rizik

- Ugovor o nadnici - podrazumeva fiksnu platu- Ugovor o renti - podrazumeva uplate minus dogovorena fiksna plata

Ukoliko i principal i agent imaju neutralana stav prema riziku, smatra se da je najbolja struktura nagrađivanja; tzv. ugovor o renti koji pruža agenstu maximum podsticanja za snošenje rizika.

Ukoliko agent nema sklonosti ka riziku onda je neophodan trade – off (nagodba) između njega i principala, kojim će agent (putem većeg očekivanog prihoda) biti podstaknut da snosi veći rizik.

Na grafikonu je prikazan optimalan ugovor za principala koji uključuje podjelu rizika između njega i agenta

GRAFIKON 8.

U uslovima kada je principal neutralan a agent nema sklonosti ka riziku, agent snosi rizik koji je jednak V2,a aprincipal rizik koji je jednak V1- V2.

Ako se izvrši poređenje između situacija kojima su svojstvene simetrične, odnosno asimetrične informacije kao na grafikonu 9, gdje kriva CS predstavlja riješenje principalnog problema u slučaju informacione simetrije; što je prvo najbolje riješenje a kriva CA riješenje tog problema kad postoji informaciona asimetrija, odnosno drugo najbolje riješenje. Razlika između prvog i drugog najboljeg riješenja je prouzrokovana nemogućnošću praćenja skrivenih akcija (tj. tzv. moralnim hazardom)

25

GRAFIK 9.

U uslovima neizvjesnosti na mogu se anticipirati sve promjene, pa se formulišu odgovarajuća očekivanja. Tako je Neu, postavivši statički model za firmu u uslovima savršene konkurencije, došao je do sledećih zaključaka:

za firme nesklone riziku, output u uslovima neizvjesnosti je manji od onoga u uslovima izvjesnosti

neutralan stav prema riziku daje za rezultat identičan output u obje situacije, dok kada je riječ o

firmi sklonoj riziku njen output je veći u uslovima neizvjesnosti.

28. Koja je vrsta inteledžensa potreban za kreiranje preduzetničkih poduhvata – strateški i zašto služi cost-benefit analiza? (str. 306, 314.)

Cost-benefit analiza vodi računa o tome kakvi su efekti preduzetničkog poduhvata, odnosno nove investicije na širem društvenom planu.Ona polazi od stava da individualni interesi ne moraju biti podudarni sa društvenim. Zato se prilikom svake značajne investicije mora voditi računa o društvenim koristima i troškovima dobijanja nekog dobra.Za procjenu društvene koristi i troškova osnovno je poznavanje dvije kategorije:

- potrošački višak- oportunitetni trošak

1. Potrošački višak polazi od toga da se korist nekog dobra može ocijeniti preko spremnosti potrošača da plati veći iznos novca od tekuće tržišne cijene samo da bi došao u posjed tog dobra.To je razlika između maksimalnog iznosa koji su potrošači spremni da plate za neko dobro ili uslugu i stvarno plaćene cijene.

GRAFIK 11.

Ako društvo raspolaže količinom q1 nekog dobra, potrošači su spremni platiti za poslednju jedinicu cijenu p1 i ona će važiti za cijelokupnu količinu na tržištu. Ako bi količina bila manja, potrošači bi bili spremni platiti veću cijenu. Najviša cijena koju bi platitli O-A. Ako bismo sabrali OABq1 i od njega oduzeli OP1Bq1 dobili bismo P1AB.OAB q1 – ukupan iznos koji su potrošači spremni da plateOP1 Bq1 – stvarno plaćeni iznos P1AB – potrošački višak.2. Oportunitentni trošak jednog preduzetničkog poduhvata su propuštene koristi nekog drugog projekta koji nije mogao biti realizovan usljed opredjeljenja za prvi.

26

Cost-benefit analiza želi da izrazi društvene preferencije između alternativa, pa će zato s jedne strane izračunati koristi investiranja u projekat, a s druge strane će kao troškove uključiti propušteno povećanje koristi na osnovu projekta B, u koji se nije moglo investirati usljed ograničenosti sredstava.

Kod CBA treba imati u vidu da se koristi i troškovi mogu protezati u dužem periodu sve dok traju efekti neke investicije i ne moraju biti ravnomjerni od jednog do drugog vremenskog perioda. Zato ih moramo svesti na uporedive veličine diskontovanjem.

(Bi - Ci) / (1+r)i > 0gdje je 1 / (1+r)i diskontni faktor.

Znanje, odnosno ljudski resdursi koji kreiraju novi pristup razvoju presudni su. Osnovna alatka pri tome je strateški intelidžens.

29. Šta je elektronski točak poslovanja i čemu on služi u savremenom poslovanju? (str. 295, 291)

Osnovni razlog postepenog uvođenja elektronskog poslovanja u firmama jeste postepeni razvoj automatizacije poslovnog procesa. Za automatizaciju bilo kojeg poslovnog procesa potrebno je ispuniti dva uslova:

- prvo – opis svih radnih mjesta po poslovnim procesima koji se automatizuju mora biti definisan; odnosno mora postojani pisani dokument u elektronskom obliku u kome se nalazi spisak zadataka za svako pojedinačno radno mjesto.

- drugi uslov je postojanje opisa tokova informacija između radnih mjesta za svaki poslovni proces ili scenario poslovnog procesa.E - Business Wheel (točak elektronskog poslovanja opisuje najbitnije procese elektronskog poslovanja)Sastoji se iz 7 dijelova koji okružuju klijenta kao polaznu osnovu svih savremenih poslovnih procesa. Scenario elektronskog poslovanja sastoji se iz dva osnovna dijela: strategije elektronskog poslovanja i primjene elektronskog poslovanja (operativni proces).

Strateško operativno poslovanje čine:

1. filozofija, strategija i poslovi elektronskog poslovanja

2. e – marketing i e – PR

3. informaciona i komunikaciona infrastruktura

Operativno elektronsko poslovanje čine:

1. e – proizvodnja i e – proizvodi

2. e – tehnologija

3. distributivni lanac

4. elektronska zaštita i pravo

Kada govorimo o koncepciji e – točka potrebno je naglasiti da se strategijama elektronskog poslovanja definišu svi poslovni procesi koji imaju za krajnji cilj zadovoljstvo klijenta i profit firme. Međutim, da bi se ostvario cilj elektronskog poslovanja, potrebno je kreirati i voditi operativne procese koji u suštini čine elektronsko poslovanje.

27

30. Prikazati šematski organizacionu strukturu preduzetničke firme i objasniti odnose između najvažnijih poslovnih funkcija preduzeća uz pomoć «PAEI» sistema! (str. 201, 198, 199)

Za preduzetničku firmu je karakteristika da njena organizaciona struktura podstiče kreativnost i preduzetnički duh. Ako se razlike u orijentaciji pojedinih polsovnih funkcija pokažu linijama različite dužine to izgleda ovako:

ŠEMA (str.201)

Orijentacija svakog od ovih sektora najbolje se može opisati ako se koriste 4 uloge menadžmenta: postizanje (P); administriranje (A); preduzetništvo (E)i integrisanje (I).

Sektor prodaje je usko orijentisan na zadovoljavanje potreba kupca tj. postizanje, a to zadovoljavanje treba da bude efikasno što je u funkciji administriranja, pa će stil biti PAei. Isti izbor stila postaće i u sektorima proizvodnje i personalnog odjeljenja.

Marketing sektor je orijentisan na potrebe kupaca tj. na postizanje, ali u sklopu kreativnih riješenja i na preduzetništvo. Tako je stil koji će odgovarati ovom sektoru PaEi, koje vječno odgovara projektnom odjeljenju, sektoru za istraživanje i razvoj, finansijskom odjeljenju ili sektoru za razvoj stručnjaka.

Za sektor računovodstva primjenjuje se znak administriranja ali je potrebno i preduzetništvo (stil pAEi), se primjenjuje i u pravnoj službi i u sektoru za kompjutersku obradu podataka.Najveći broj nesuglasica i konflikata koje moraju uskladiti imaju:

- prodajni sektor sa marketing sektorom- proizvodni sektor i sektor za istraživanje i razvoj i sektor za projektovanje i konsalting

proizvoda- računovodstveni, pravni i sektor obrade podataka sa svim ostalim sektorima- personalni i sektor za razvoj kadra.

31. Grafički prikazati i objasniti normalne faze prvog dijela životnog ciklusa preduzeća (od faze stvaranja do stabilnosti) kao i patološka odstupanja u pojedinim fazama izražena uz pomoć PAEI sistema! (str. 38, 39)

Prema Adižesu preduzeće ima životni ciklus sličan ljudskom organizmu. Na krivu životnog ciklusa presudan uticaj ima preduzetništvo.

GRAFIK!

28

29

U ranim fazama elementi preduzetništva su stalno prisutni i to firmu čini mladom i vitalnom. Organizacija je fleksibilna i njeno ponašanje je pod kontrolom. Već u fazi stabilnosti dolazi do gubljenja preduzetničkog duha i organizacija počinje da stari. Više nije fleksibilna i zapada u krizu poslovnih rezultata.

Kako organizacija mijenja svoj položaj u životnom ciklusu, tako su joj potrebni drugačiji stilovi vođenja. Osnovne komponente stilova vođstva: Postizanje P, administriranje A, preduzetništvo E i integrisanje I. Dominantna komponenta u pojedinim stilovima se označava velikim slovom, a ako nije malim.

Stadijum UDVARANJA – zahtjeva vođstvo koje kreativno razmišlja, a potom stvara preduzeće. Mora biti orijentisano na akciju i pri tom da ne gubi svoju viziju PaEi (postizanje preduzetništva).

Stadijum DOBA POVOJA – stil PaEiStadijum GO-GO - stil pAEi u toku go-go stadijuma potrebno je preduzetništvo i

administracija da “hlade“zahuktalost “go-go“organizacije da se ne bi opteretili.U ADOLESCENCIJI treba uvesti A, ali kompaniju rastzaju konflikti za koje se treba

pobrinuti. Da bi se prešlo u “Top formu“potrebno je uvesti stil pAeI.Prelazak u TOP FORMU traži da se poveća I, gubi se preduzetništvo E kao dio organizacione

kulture pa vođstvo mora da ga obezbjedi. Zato stil vođstva koji je neophodan da bi se ostalo u top formi je paEI.

Kada organizacija napusti top formu gubi fleksibilnost (E). Funkcionalni stil koji će usporiti propadanje u STABILNOSTI je PaEi, koji se razlikuje od istog stila u doba povoja.

Ono što može da izazove starenje preduzeća – da izazove da se ono ponaša patološki, a ne normalno je vođstvo koje nije funskcionalno za potrebe preduzeća u odnosu na poziciju u životnom ciklusu. U stabilnosti i aristokratiji i kasnim stadijumimam preduzeće se stalno oslanja na A, a potrebni su mu preduzetnici E i I ljudi.

32. Paralelno navesti najvažnije sistemske karakteristike socijalističkog, kapitalističkog i preduzeničkog društva! (str 351, 353)

Sistemska svojstva Bivše socijalističko društvo

Sadašnje kapitalističko društvo

Nastupanje preduzetničkog

društva1. OSNOVNI KONCEPT DRUŠTVA

društvo je dobro zatvorena organska

tvorevina u kojoj sve mora biti čvrsto

povezano

društvo je jedna visoko indiferencirana tvorevina sposobna da

opstaje uz znatne neuravnoteženosti

društvo je jedna asocijacija ljudi sa

izraženom inicijativom za

individualnošću i različitim potrebama

2. FUNKCIJE DRUŠTVENOG PORETKA

održavanje socijalnog mira

max blagostanje vlasnika kapitala

max blagostanje većine članova

društva3. DOMINANTNI INTERESI

cjelokupne društvene zajednice

legitimni interesi vlasnika kapitala

Prioritetni interesi su interesi preduzetnika, a zajednički interesi

društva osiguravaju se njihovim

povezivanjem4. centralna sfera društva i društvene figure

politikapolitičari

ekonomijakapitalisti

preduzetništvopreduzetnici

5. legitimni učesnici u političkom društvu

Političari na funkcijama i

vladajuća koalicija

Državljani i njihove institucije i

organizacije za političko djelovanje

Slobodni građani i njihove asocijacije za društveno djelovanje

30

6. organizacija snaga društva

država poslovne organizacije (preduzeća)

preduzetničke jedinice, pojedinci i

firme7. preokupacija vlasti održavanje

uspostavljenog poretka

usklađivanje interesa članova i grupa u

društvu

stvaranje preduzetničke klime

8. ključne institucije vlasti

Izvršna vlast, upravlja društvom na bazi

predpostavljene volje naroda

Na demokratskim izborima

uspostavljaju se institucije

zakonodavstva, izvršne i sudske vlasti

Jačaju nevladine organizacije i druge

slobodne asocijacije i neformalni oblici

društvenog djelovanja

9. model dobrog člana društva

Lojalni podanik Građanin koji djeluje na pravno regulisan

način

Preduzetnici i kreativni pojedinci u

svim oblastima društvenog života i

rada

10. osnovni svojinski status dobra

društvena svojina osim dobara u ličnom

posjedu

dobra imaju poznatog vlasnika sa zakonski uređenim pravima i

obavezama

participacija pojedinaca o vlasništvu i upravljanju

proizvodnom imovinom društva.

11. osobine ekonomskog poretka

odlučivanje o upotrebi društvene imovine i raspodjelai efekata je centralizovano

odlučivanje o upotrebi vlasničkih dobara je ekonomsko decentralizovana i fleksibilna

resursi se nastoje optimalno

kombinovati i u što većoj mjeri kreirati

12. odnos prema inovacijama

inovacije uvode nadležni

važno sredstvo za realizaciju interesa vlasnika kapitala

svi akteri u poslovnim djelatnostima imaju slobodu da unose

inovacije13. osobine kulturnog poretka

ohrabrivanje konformizma, težnja za ograničavanjem

individualnosti

pragmatično mišljenje i ponašanje kod ljudi se cijeni ozbiljnost,

predanost radu

ohrabrivanje težnje za inovacijom,

kreativnošću, podsticanje

individualne akcije

33. Koja su to ključna sastavna elementa kod tehnoloških parkova, a koje kod klastera? (str. 370)

Tehnološki park je novi oblik preduzetničke infrastrukture. U njemu su dovedeni u funkcionalnu vezu:

- fizička infrastruktura (zgrade i drugi uređeni poslovni prostori)- nauka (istraživački centri, laboratorije)- novi poslovni subjekti (nova mala preduzeća, finansisjko – računovodstveni servisi).

Prvi naučni park osnovali su na Stenford univerzitetu 50 – tih godina talentovani pojedinci koji su radili u laboratorijama i istraživačim centrima. Osnovno obilježje naučnog parka je u tome što stvara ambijent preduzetništva visoke uspješnosti i kvaliteta. U Evropi su se naučni parkovi pojavili tokom 70 – tih (naučni park Kembridž).

31

Dvije značajne okolnosti du doprinijele razvoju parkova posebno u Evropi: Prva okolnost je to što se shvatilo da je značajno obezbjediti višenamjensku fizičku

infrastrukturu od strane države. Partnerstvo se sastojalo od :

1. univerziteta ili istraživačkog centra2. regionalne vlade ili grada3. agencija za razvoj ili fondacija

Druga značajna okolnost vezana je za praksu u Francuskoj gdje se razvila koncepcija tehnopola.

Posljednja faza ovog smjera razvoja naučnih parkova je formiranje tehnopolisa ili tehnogradova gdje se novi “grad“ formira oko jednog ili više naučnih parkova.

Klasteri: Riječ klaster potiče od eng. riječi cluster što znači groz ili jato sličnih ili komplementarnih malih preduzeća okupljenih oko zajedničkih službi za poslovne transakcije, distribuciju, izvoz, marketinšku promociju i dr.

U ovom udruženju – klasteru se pokreće razvoj malih i srednjih preduzeća na lokalnom i regionalnom nivou.

To je noviji oblik povezivanja malih preduzeća u poslovnu mrežu kako bi se postigao sinergetski poslovni efekat. Taj efekat treba da omogući konkurentske sposobnosti malih i srednjih preduzeća kako bi ona mogla izaći uspješno na svijetsko tržište.

Razvoj klastera je vrlo složen proces pa za njegovo osnivanje i opstanak potrebna je saradnja firmi koje se kandiduju za takav oblik organizovanja, predstavnika vlasti, finansijske institucije i dr. organizacija.

Svrstavaju se u različite vrste po principu: djelatnosti (klaster proizvodnje namještaja); teritorijalnom principu (lokalni, regionalni, transnacionalni); stepenu primjene informacionih tehnologija (virtuelni).

34. Kroz koje faze evolucije je bilo potrebno da prođe savremeni preduzetnički inkubator? (str. 374, 358, 368)

Preduzetnički inkubatori su se kao samostalne profitne i neprofitne organizacije pojavile u razvijenim privredama 80tih godina kao reakcije na dešavanja u 70tima (naftni šok i nove tehnologije).

Ciljevi:pomoć u osnivanju malih preduzeća i njihovom poslovanju u početkupodsticanje ek. razvoja na lokalnom nivou

Uloga je da omogući: kapital i finansijska sredstva poslovni prostor i ostalu potrebnu dokumentaciju međusobne kontakte kupaca i dobavljača

Zahtevaju posebna znanja i značajna materijalna sredstva

Osnivanje je slično osnivanju novog preduzeća tj. zahteva:

primenu određene tehnologije angažovanje sredstava (obično kredita) korištenje napuštenih poslovnih prostora zbog oskudice u finansijama.

Proces evolucije PI od organizacije koja se bavi izdavanjem poslovnog prostora u org. koja osniva nova preduzeća bio je rezultat sledećih faktora:

tehnologija se prenosi uglavnom pomoću ljudi raspoloživost tehnologije skoro da nema granice visok stepen komercijalno neiskorištenih teh.inovacija vodio je ka istraživanju procesa

transformacije korisne teh.ideje u korisnu upotrebu pripremiti projekat do kraja pripremiti info o tržištu

Od nastanka PI do danas razvile su se 2 osnovne vrste PI:32

PI koji se povezuju sa adaptacijom starih ili praznih prostorija u nove prostore za proizvodno poslovne namene

PI sa stragegijom novih proizvoda

U savremenom svetu se javljaju sledeće vrste PI koje imaju strategiju novih preduzeća: državni inkubatori inkubatori korporacija inkubatori franšizinga univerzitetski PI

35. Navedite i objasnite najvažnije teorije M. Portera za povećanje konkurentnosti nacionalne privrede? (str. 400)

Porter je pokušao objasniti izvore stalnog prosperiteta države u modernoj globalnoj ekonomiji. On tvrdi da bogatstvom upravlja produktivnost ili vrijednost stvorena po danu rada, po uloženom dolaru kapitala i po iskorištenoj jedinici fizičkih resursa u državi.

Poboljšanje produktivnosti države prema Porteru zavisi od: istovremenog unapređenja stepena sofisticiranosti strategije kompanije i kvaliteta poslovnog okruženja u državi.

Napredak prema njemu, zavisi od: unapređenja i specijalizacije lokalnih faktora proizvodnje, od sofostikovanja domaće potražnje u državi i načina kako se lokalnim proizvođačima pomaže da previde međunarodne potrebe i

odgovore na njih. podsticanja lokalnog rivalstva u veoma naprednim konkurentnim dimenzijam i od izgradnje klastera povezanih firmi i industrija koje se međusobno podržavaju.

Porter u svojoj teoriji o konkurentskoj prednosti nacije tvrdi da je od velike važnosti da vlada jedne zemlje svoje djelovanje zasniva na 7 obrazaca:

1. izbjegavanje pretjeranog oslanjanja na prirodne faktore prednosti2. poboljšanje razumjevanja potreba svjetskog tržišta3. spoznaja relativnog konkurentskog položaja zemlje4. prepoznavanje situacije kada se treba napredno integrisati na širem području5. unapređenje saradnje izneđu firmi koje čine poslovni lanac6. prevazilaženje pasivnog odbrambenog stava prema spoljnoj konkurenciji7. izbjegavanje paternalizma u privredi

36. U čemu se sastoje i u kakvoj su međusobnoj vezi I i IV načelo međunarodnogp-štva? (str. 380)

Načelo I: Preobrazi hijerahiju u interne preduzetničke jediniceUmjesto da posmatramo organizacione jedinice kao “sektore“, «odjele» i druge hijerahijske

koncepte; logika internih tržišta rekonstruiše proizvodne, administrativne i sve ostale jedinice u njihove preduzetničke ekvivalente – “interna preduzeća“.

HP poznat je po svom preduzetničkom shvatanju koji jedinice smatra odgovornim za rezultate ili im daje široke proizvodne slobode, čime se pojačava kontrola i sloboda radi postizanja dviju odgovornih snaga:1. osigurana je odgovornost za rezultate za sve jedinice2. potaknut je procvat kreativnog preduzetništva

Važno je dati svim jedinicama slobodu vođenja poslovnih transakcija i unutar i izvan preduzeća.

Preduzeće Sajprs Semikonduktor je jedan od najboljih primjera internog tržišta. Svaka poslovna jedinica posebna je korporacija sa svojim sopstvenim nadzornim odborom, i sve jedinice pomoći od proizvodnih ispostava do ispitnih centara prodaju svoje usluge proizvodnim jedinicama.

33

Načelo IV: Posluj brzinom misli uz pomoć IT-aUmjesto tradicionalne organizacije stalnih zaposlenih koji rade od 9 do 17 časova unutar

određenih prostora nekem zgrade, privredna organizacija je promjenljivi sklop privremenih saveza među preduzetnicima koji rade zajedno s bilo kojeg mjesta korištenjem svjetske mreže globalnih informacionih mreža.

Preduzeća poput Boinga i 3M sada koriste interaktivne telekonferencije, smanjujući vrijeme potrebno za dovršenje tipičnog projekta za 90 %.

Agencija za oglašavanje u Los Anđelesu Čejt Dej pretvorila je svoje kancelarije u centre za susrete i zabavu, za povremeno okupljanje zaposlenih, jer svako radi iz svoje kuće preko kompjuterske mreže.

41. Koje su osnovne razlike teorije preuzetništva:41.1. Teorija preduzetništva: J.Schumpeter-a, W.J.Baumol-a i

J.Sundbo-a. (str. 29, 30, 47.)

Jedan od najpoznatijih sledbenika Šumpeterove teorije inovacija je Sandbo (tvorac Teorije inovativne organizacije). Tri osnovne paradigme teorije inovacija istorijske se smjenjuju i povezuju neposredno sa konkretnim pitanjima razvoja trgovine i industrije tokom različitih talasa.

Tri paradigme se odnose na tri bazične teorije inovacija i nazvane su:1. preduzetnička paradigma (izrazito je procesualna) - sagledava inovacije kao rezultat napora

pojedinca2. tehnološko-ekonomska (najracionalnija teorija) - polazi od tehnologije kao osnovne razvojne

determinante3. strateška paradigma (obuhvata svojstva obe) - ovu teoriju karakteriše tržišna orijentacija

kompanije, strateški proces planiranja za kompaniju...

1. i 3. govore o svim tipovima inovacija a 2. samo o inovacijama proizvoda i procesa

Strateška paradigma sadrži objašnjenje za inovativno ponašanje kompanije u savremenim uslovima. Povezanost sa smjenjivanjem dugih talasa Kondratjeva, Sambo polazi od pretpostavke da je svaki novi talas zasnovan na novom načinu generisanja inovacija u kompanijama i da nastaju nove determinante inovacionog procesa. Tako se zaključuje da svaki novi talas dovodi do pomjeranja, promjene paradigme inovacione teorije. Svaka od paradigmi nastala je u određeno istorijsko vreme omeđano dugim talasima, tako da:

preduzetnička paradigma vezuje za kraj XIX vijeka i prelazak u XX vijek; tehnološko-ekonomska paradigma za period od 1930. do 1960., a tržišno orijentisana strateška paradigma u periodu koji nastupa i čiji smo savremenici.

Ključni uzroci pojave dugih talasa i njihove smjene su inovacije, opšte investiciono ponašanje i faktori tražnje.

41.2. Koje su osnovne razlike teorije preduzetništva F.H Knight-a (neizvesna konkurencija) i P.Hawken-a (informacija/masa) ? (str. 239., 32, 39.)

Osnova Najtovog učenja je uvođenje rizika i neizvesnoti u središte preduzetničke ekonomije kao i teze o elastičnosti ponude preduzetnika. Najt je prvi napravio razliku između neizvesnosti i rizika:

rizik - slučaj kad pojedinac može da odredi verovatnoće svakog od mogućih ishoda (imamo neke info)

neizvesnost - verovatnoće svakog pojedinačnog ishoda se ne mogu odrediti (imamo jako malo ili nikakve informacije)

Najt je identifikovao preduzetništvo kao primaoca čistog profita. Profit je nagrada preduzetnika za snošenje troškova neizvjesnosti. Neizvjesnost je situacija gde se ne mogu predvideti verovatnoće alternativnih rezultata ni apriornim rezonovanjem niti statistički.

34

Predviđanje je glavni kvalitet koji se traži za donošenje poslovnih odluka. Pojedinci se razlikuju po sposobnosti predviđanja, a konkurencija obezbjeđuje da se pojednici sa najvećim stepenom ove sposobnosti specijalizuju za donošenje proizvodnih odluka.

Najt je isticao da se poslovna neizvjesnost može redukovati kroz proces “konsolidacije“.Konsolidacija je za neizvjesnost ono što je osiguranje za rizik: to je metod smanjivanja ukupne

neizvjesnosti putem objedinjavanja pojedinačnih neizvjesnosti i dodjeljivanjem svakom pojedincu udjela u zajedničkom riziku.

Najveća neizvjesnost ne odnosi se na tržište, koliko na izbor pravih menadžera koji treba da donose odluke. Kada se jednom zaposli u firmi neko ko ima sposobnost predviđanja, eliminiše se veliki dio neizvjesnosti.

Povjerenje u sopstvenu procjenu možda je najvažnija osobina preduzetnika. Elastičnost ponude samouvjerenih ljudi po Najtovom mišljenju je najvažnija determinanta nivoa profita i broja preduzetnika.

P. Hawken smatra da se ključna promjena u savremenom poslovanju tiče odnosa između rada (ljudi) i kapitala, novca i sirovina – energije. Ključno je što se menja učešće mase-energije u proizvodu.Rad koji se koristi tim novim tehnologijama sve je produktivniji. S manje živog rada stvara se više.

Hawken smatra da su resurs i informacija sinonimi. Najvažniji pojedinačni trend koji se mora prihvatiti je mijenjanje proporcionalnog odnosa mase i informacije kod proizvoda i usluga.Na osnovu ovakvih Hawen-ovih pristupa, dolazi se do sledeće formule:

Vrednost isporučenog =informacija / masa

U promjeni odnosa informacije i mase krije se suština preduzeništva zasnovana na informacionoj tehnologiji. Suština savremenog ekonomskog djelovanja nije više u robi nego u procesima stvaranja u kojima ključnu ulogu ima kreativni ljudski rad.

41.3. Teorija preduzetništva: I. Adižes i Cassan (str. 37, 100, 266.)

Mark Cassan je pokušao da identifikuje preduzetnika kao nekoga ko se specijalizuje u preuzimanju odluka o alokaciji rijetkih resursa.

Nema pravila koje bi se mogla primjenjivati, a da budemo sigurni u ispravnost odluke.Pošto je odnos prema informacijama različit, ljudi donose različite odluke u istim situacijama.

U tržišnoj ekonomiji pojedini, kojima nedostaje samopouzdanje u njihovom prosuđivanju, mogu da povjere donošenje odluka preduzetnicima, koji alociraju njihovo bogatstvo u skladu s sopstvenim prosuđivanjem. Radi se o povjerenju.

Odluke se ne donose samo na bazi 1. objektivnih informacija, nego i na osnovu 2. subjektivnih vrednovanja i intuicije.Vrednosni sudovi pojedinaca zavise od njegovog kulturnog okruženja, religije i dir. iskustva u

životu. Izgleda, smatra Cassan, da neke kulture sadrže više podsticaja za preduzetničko ponašanje nego neke druge.

U kratkom roku preduzetnik može da dobije i monopolsku rentu za superiorno rasuđivanje.U dugom roku ulazak u preduzetništvo će zavisiti od očekivanog prinosa koji mora da bude

veći od očekivanog prinosa od nepreduzetničkih aktivnosti.

Isak Adižes- preduzeće ima životni ciklus sličan ljudskom organizmu. Pri tome na krivu životnog ciklusa preduzetništvo ima presudan uticaj.

U ranim fazama (Povoj, Go-go, Adolesencija, Top forma) elementi preduzetništva su više ili manje stalno prisutni i to firmu čini vitalnom. Međutim, već u fazi stabilnosti dolazi do gubljenja preduzet. duha i ogranizacija počinje da stari.

35

Preduzet. duh, kako kod pojedinca tako i organizacije funkcija je dispariteta izmedju željene i očekivane svijesti. 4. faktora koja utiču na disparitet onoga što očekujemo:

- mentalna svijest vođstva firme- funkcionalnost stila vođstva- očekivani relativni udio na tržištu- funkcionalnost organizac. strukture.

Sistem nagrađivanja u preduzetničkoj firmi razradio je Adižes. Nagrade se po njemu dele na spoljne i unutrašnje. Adižesova ideologija nagrađivanja deli se:

NAGRADAspoljna unutrašnja1.ekon. (novčana) nagrada 1.nagrada zadatka2. nenovčana nagrada 2.nagrada svemoćnosti

3.nagrada misije

spoljne nagrade – traže spoljnu verifikaciju svoje vrijednosti unutrašnje nagrade - odnose se na unutrašnje zadovoljstvo usljed obavljanja zadatka, vršenja

misije, ili osjećaja.

Ponašanje pojedinaca se objašnjava pomoću čuvene crne kutije koja ima: ulaze (ljudsko ponašanje), prelaze (ono što se dešava u organizaciji) i izlaze (interakcija ljudi i strukture).

42. Navesti po jednog teoretičara koji posebno važnu ulogu daje:

Individualizam preduzetništva (44,45 str.)

Džordž Gilder - se u svojoj teoriji prvenstveno bavio ulogom preduzetnika, pojedinca i davao mu mnogo važniju, odnosno kreativniju ulogu u odnosu na druge autore. Po Gilderu preduzetnik je:

stvaralac tržišta, kreator poslovnih mogućnosti, onaj ko podstiče resurse i stvara novu tehnologiju.

Preduzetnik ne kombinuje proizvodne faktore na klasičan način, nego ih inovira i razvija. Preduzetnik ne zavisi o tržišnoj tražnji i tehnologiji, nego on prilagođava tržište i tehnologiju svojim potrebama.

Po Gilderu suština preduzetništva je u traženju šanse za dobitak tamo gdje je na prvi pogled nema i da je to vještina pretvaranja nepovoljnih okolnosti i nedostataka u prednosti.

Gilder u svojim radovima daje nedvosmislene poruke da je najveće bogatstvo u razvoju preduzetništva bogatstvo ideja i preduzetničkog duha a ne kapital.

Gilder je smatrao da pravi pruduzetnik ne zna šta je ekonomska kriza i da pravo preduzetništvo ne poznaje ekonomsku depresiju, naprotiv da preduzetnici u depresiji vide svoju šansu. Pored preduzetničkog duha za preduzetnika je od izuzetne važnosti i kriva iskustva.

Korporativnom preduzetništvu (str. 46, 39, 40, 239)

Među najplodnije autore u literaturi korporativng preduzetništva spada Tom Piters.Tom Piters podjednako je bio uspješan i kao konsultant mnogih velikih korporacija. U preduzetničku literaturu je uveo novi pristup:

investiranje u preduzetničke poduhvate, podsticanje eksperimentalne proizvodnje u korporacijama, „kreativne krađe“ tehnoloških inovacija,

36

izgradnju sposobnosti čitave firme da inovira i drugo.Piters smatra da je zbog izuzetne neizvjesnosti, najvažniji faktor u poslovanju i razlikovanju

preduzetničkog reagovanja u odnosu na klasično poslovanje, brzina i proaktivno djelovanje u haotičnim uslovima.

Piters je tvorac pojma P-e revolucije u načinu razmišljanja i poslovanja. On pobija sve što se mislilo da se zna o upravljanju, a na mnogim mestima odbacuje pravila američke tradicije stare više od sto godina. Smatra da nova vremena zahtevaju od nas da ljubavlju prema promenama zamenimo dugo prisutnu naklonjenost serijskoj proizvodnji i masovnim tržištima. Smatra da će se oni, kojima pripada sutrašnjica, baviti haosom proaktivno i posmatraće haos kao izvor tržišnih prednosti, a na kao problem kog treba zaobići. Haos i neizvesnost biće i jesu tržišne prilike za mudre, a sticanje dobiti od tržišnih anomalija predstavljaće najveća dostignuća uspešnih preduzeća i poslovanja. 5 pitanje

Proces preduzetničke reorganizacije velikih korporacija je postao jedini uslov njihovog opstanka. Proces reorganizacije velikih korporacija je dvosmjeran (decentralizacija i integracija), a cilj toga procesa je da se forma preduzeća od krute i rigidne strukture pretvori u fleksibilnu mrežu segmenata poslovanja.

42.3. Državnom preduzetništvu

Bajt polazi od pretpostavke da u proizvodnji učestvuju 3 faktora: kapital (fiksan), rad (varijabilan) i P-štvo (unutar firme nedeljivo a između njih diferencirano). Sa stanovišta:

jedne firme, njen proizvod je isključivo f-ja rada, različitih firmi njen proizvod je isključivo f-ja p-štva.

Za objašnjenje svoje teorije dao je grafički prikaz koji razlikuje 2 osnovna tipa P-čkih odluka: Prvi tip se odnosi na tehnologiju Drugi na marketing

Pretpostavlja da su P-ima objektivno dostupne sve postojeće tehnologije kao i svi oblici marketinga. Koje će izabrati, zavisi od njihovih sposobnosti. I tip p-čkih odluka: različite tehnologije, marketing je jednako uspešanII tip p-čkih odluka: ista tehnologija, marketing različit

42.4 Informatičkom preduzetništvu- Draker ( 18 pitanje)

42.5 Preduzetništvu slobodnog tržišta

Fridrih fon Hajek, austrijski ekonomista - je dao doprinos teoriji p-štva već samim isticanjem da je odsustvo p-ka u neoklasičnoj ekonomiji usko povezano sa pretpostavkom tržišne ravnoteže. Prema njemu, postulat ravnoteže je ekvivalent za postulat potpune informacije, a to ne u smislu kompletne informacije o svakom detalju, već pune informacije u smislu da nije potrebno ništa više da bi se promenila bilo čija odluka. Glavna hipoteza je da se pod izvesnim uslovima, znanje i namere različitih članova društva sve više usaglašavaju, odnosno očekivanja ljudi, a posebno p-ka, postaju sve ispravnija. Njegov stav je da je decentralizovani proces dobrovoljne razmene zasnovan na sistemu cena, efikasniji nego centralizovani proces zasnovan na birokratskoj organizaciji. Sistem cena treba posmatrati kao mehanizam za razmenu info ako želimo da razumemo njegovu osnovnu f-ju koja se ostvaruje manje perfektno ukoilko cene postaju rigidne. Najznačajnije za sistem cena je da funkcioniše na bazi ekonomije znanja. On svet vidi tako da u njemu postoji kontinuirani proces otkrića, i to ne samo glavnih (tehnološka), već najviše malih otkrića o individualnim željama na različitim mestima u različito vreme. Ta otkrića su lokalna, tako da različiti ljudi imaju pristup različitim info. Tržišta pomažu ljudima da razumeju svoja otkrića i da uče o otkrićima do kojih su došli drugi. Ovo omogućava pojedincima da koordiniraju svoje odluke, i tako se kreću ka stanju ravnoteže.

37

Izrael Kirzner, američki ekonomista, smatra da je osnovna uloga p-ka u prilagođavanju ceni. Ako pogrešna cena preovladava na tržištu, to je šansa za profit. Uvek negde na tržištu postoji frustrirani kupac ili prodavac koji bi želeo da plati višu cenu ili prihvati nižu. Ako različite cene preovladavaju na istom tržištu, postoji prostor za profitabilnu arbitraću između dva segmenta tržišta. Isto tako, ako su cene inputa neusklađene sa cenama GP-a, otvara se prostor za proširivanje proizvodnje nekih proizvoda na račun drugih. Prema njemu, nedostatak opreznosti prema ravnnoteži, je ono što razlikuje p-ka od ostalih. Neopreznost omogućuje nekim pojedincima da intervenišu na tržištu menjajući cene dok ostali pojedinci jednostavno odgovaraju na to, prosto menjajući svoje planove o kupovini, tj.prodaji, što zavisi od njihove cene.

43. Po čemu se praktično razlikuju naučne koncepcije preduzetništva P. Drakera i Dž.Gildera ( 42.1 pitanje) (39.,44. str.)

Draker smatra da glavno mjesto i ulogu u preduzetništvu imaju inovacije.Medjutim, smatra da to nisu prevashodno tehnološke inovacije već prvenstveno organizacione, poslovne i socijalne inovacije. Ima interesantno zapažanje o organizacionim inovacijama zasnovanim na informacijama.

Promjene se dešavaju u naučno-istraživačkim centrima u preduzetničkim korporacijama, s tim što se znanje sve više prenosi medju direktne proizvodjače.

Tako on nabraja da u oblasi farmaceutske industrije, telekomunikacija, tradicionalni rasporedi se zamjenjuju sinhronizovanim radom specijalista svih odjeljenja i to od samog početka istraživanja pa sve do iznošenja proizvoda na tržište.Taj preokret on naziva reinžinjeringom.

Preduzetništvo nije samo osnivanje vlastitog malog preduzeća, nego je preduzetništvo i stvaranje novog tržišta , novog potrošača, mobilizacija tudjeg novca da bi se uložio u područje više produktivnosti i veće dobiti.

Ne postoji veći resurs u nekoj ekonomiji od kupovne moći, rekao je Draker. Međutim, kupovna moć umnogome je delo preduzetnika, inovatora.

Tri osnovna preduzetnička zadatka :1. podizanje uspješnosti postojećeg poslovanja 2. pronalaženje i aktiviranje novih potencijala3. obezbjeđivanje budućnosti poslovanja

G. Gilder je po sociolog, ali se u velikoj mjeri bavi i psihoekonomskom problematikom.U svojoj teoriji se prvenstveno bavio ulogom preduzetnika, pojedinca i davao mu je mnogo važnosti, kreativniju ulogu u odnosu na druge. Po Gilder-u preduzetnik je stvaralac, kreator poslovnih mogućnosti, onaj ko podstiče rasurse i stvara novu tehnologiju. Preduzetnik, kako je rekao Gilder, daje vrijednost zemlji, kreira kapital i nudi svoj rad dajući efekat amorfnom radu drugih.

Preduzetnik ne kombinuje proizvodne faktore na klasičan način, nego ih inovira i razvija. Preduzetnik ne zavisi o tržišnoj tražnji i tehnologiji, nego on prilagođava tržište i tehnologiju svojim potrebama.

Po Gilder-u suština preduzetništva je u traženju šanse za dobit tamo gdje je na prvi pogled nema i da je to vještina pretvaranja nepovoljnih okolnosti i nedostatka u prednosti. Stoga se i njegovo glavno djelo naziva „Duh preduzetništva“.

Duh preduzetništva se, po Gilder-u, najviše iskazuje u odstupanju od uobičajnih prognoza kretanja privrednog razvoja, što je potkrijepio činjenicom da su prve prognoze bile da će proizvodnja kompjutera rasti sporije i imati manje učešće u bruto društvenom proizvodu SAD od proizvodnje kozmetičkih proizvoda.

Gilder smatra da pravi preduzetnik ne zna šta je ekonomska kriza i da pravo preuzetništvo ne poznaje ekonomsku depresiju, naprotiv da preduzetnik u depresiji vidi svoju šansu.Pored preduzetničkog duha, za preduzetnika je od izuzetne važnosti i „kriva iskustva“. On je uticaj ove krive objasio na komercijalnim potezima Forda u proizvodnji automobila. Naime, tajna Fordovog uspjeha je u tome što je uočio vrlo visoku elastičnost između promjene cijene auta i njihove prodaje.

38

Da bi osvojio veći dio američkog tržišta, snizio je cijenu svojih automobila za 30%, i osvojio čak 60% cjelokupnog tržišta automobila SAD. Druga poslovna inovacija koju je Ford primijenio na bazi „krive učenja“ jeste da nije nespojivo povećanje profita sa povećanjem nadnice.

Gilder je svoje teorijske zaključke crpio iz analize uspjeha osnivača poznatih američkih i japanskih kompanija (pored Forda to su GM, GE, Honda, Sony i dr.)

44. Kako se određuje relativna veličina p-ke firme ( str. 78, 80.)

Neki autori pored pojma malo, srednje i veliko preduzeće koriste pojmove „veće“ i „manje“ preduzeće. Ti pojmovi označavaju „relativnu vrijednost“ tj. odnos veličina izmedju raznih preduzeća u suparništvu, a dobijaju se ukrštanjem dva kvalifikacijska kriterijuma.

Mala Velika (manja preduzeće) (veća preduzeća)

Velika

Apsolutna vrijednost

Mala

Kvadrat A - u njemu se nalaze ona mala preduzeća koja zauzimaju krajnje pozicije u sektorskoj klasifikaciji, i nasuprot, Kvadrat C - u njemu se nalaze velika preduzeća koja su „vođe“. Ali takođe postoje i kvadrat B i D . Kvadrat B - u njemu se nalaze velika preduzeća koja se po postojanju smatraju manjim, unutar istog sektora, od preduzeća mnogo većih od njih To je bio slučaj Alfa Romeo prije nego li je postao dio Fiata.Kvadrat D - u njemu se nalaze preduzeća, koja su po apsolutnoj vrijednosti mala, ali zauzimaju vodeće pozijcije u vrlo specijalizovnim segmentima ponude, ali su malih dimenzija (malo preduzeće u okolini Milana konstruiše strojeve za „poliranje rubova nadgrobnih spomenika“- malo je ali zauzima vodeće mjesto jer se bave baš tim zanimanjem).

45. Zašto po T: Peters-u nijedno od starih pravila menadžmenta i stabilnosti nije više upotrebljivo? (46. str.)

Piters je tvorac pojma „preduzetničke revolucije“ u načinu razumjevanja i poslovanja. Piters pobija sve što se mislilo da se zna o upravljanju, a na mnogim mjestima odbacuje pravila američke tradicije stare više od stotinu godina. Smatra da nova vremena zahtjevaju od nas da elastičnošću i ljubavlju prema promjenama zamjenimo dugo prisutnu naklonjenost serijskoj proizvodnji i masovnim tržištima. Haos i neizvijesnost, po njemu, biće (i jesu) povoljne tržišne prilike za mudre a sticanje dobiti od tržišnih anomalija predstavljaće najveća dostignuća uspješnih preduzeća i poslovanja.

Posebno su prepoznatljivi njegovi stavovi vezani za investiranje u praktične „male startove“, kvantifikacija inovacijskih ciljeva i deset glavnih karakteristika savremenog preduzetništva.

Bvelika preduzeća koja se po postojanju smatraju manjim unutar istog sektora od preduzeća mnogo veća od njih

Cvelika preduzeća koja su ‚‚vođe"

Amala preduzeća koja zauzimaju krajnje pozicije u sektorskoj klasifikaciji

Dpreduzeća koja su po apsolutnoj vrednosti mala, ali zauzimaju vodeće pozicije u vrlo specijalizovanim segmenita ponude

39

10 glavnih karakteristika savremenog preduzetnika:1. postoji izuzetna neizvjesnost savremenih promjena na ekonomskom planu (cijene,

tehnologija, marketing) što traži individualnu kreativnost svakog zaposlenog pojedinca2. zbog izuzetne neizvijesnosti, najvažniji faktor u poslovanju i razlikovanju preduzetničkog

reagovanja u odnosu na klasično poslovanje je brzina i proaktivno reagovanje u haotičnim uslovima

3. proces preduzetničke reorganizacije velikih korporacija je postao jedini uslov njihovog opstanka

4. proizvodnja i pružanje usluga zahtjevaju poznatog kupca kojega je neophodno uzeti u poslovni proces od samoga početka

5. orginalnost i kvalitet proizvoda postaju njegove najvažnije konkurentske prednosti6. proces reorganizacije korporacija je dvosmjeran (decentralizacija i integracija), a cilj toga

procesa je da formu preduzeća od krute i rigidne strukture pretvori u fleksibilnu mrežu segmenata poslovanja

7. mala i srednja preduzeća nisu više u inferiornom položaju ukoliko su međusobno povezana na racionalan način

8. umjesto klasične konkurencije javlja se partnerska saradnja među preduzećima u cilju proizvodjenja dodatne vrijednosti

9. internacionalizacija i globalizacija ekonomskog procesa postaje osnovno pravilo u poslovanju

10. inovativni rad se traži od svakog pojedinca i postaje uslov njegovog opstanka.

47. Duh preduzetništva i uloga znanja u stvaranju preduzetničke svijesti

( 236, 248, 252, 254. str.)

Preduzetnički duh, kultura, znanje i motivacija postaju ključni nematerijalni faktor razvoja savremenog p-štva.

P-čki duh je posebno važan i dominantan u društvu koje se nalazi pred velikim i važnim socijalnim promjenama. Preduzetništvo je određeno prirodnim atributima čovjeka, njegovom potrebom da djeluje, da se afirmiše i prosperira. U želji za uspjehom čovjek uz naporan rad razvija svoje sposobnosti, afirmiše ih kroz uspjeh kao idealne vrijednosti.

Čovjek - pojedinac nije sam. On živi u brojnim zajednicama i s brojnim pojedincima, različitog mentaliteta i preduzetničkog duha. U takvom ambijentu, pojedinac prenosi dio vrijednosti i svoj mentalitet na njih. Na taj način multidimenzionalne vrijednosti, svojim multidjelovanjem, formiraju inegralni preduzetnički duh.

Preduzetnički duh u firmi treba da se sastoji iz sledećih komponenti:- svi mislimo i svi radimo- dobro i loše se tiče svih- uvijek i svuda traži nove mogućnosti- misli, izmisli, radi i zaradi- svaka korist je uspjeh, ekonomija je zbir malih koristi- vrijeme je novac- svaki novi posao je nova šansa- klijent je uvijek u pravu, nastoj da to pravilo komercijalizuješ- svaka dobra ideja ili program uvijek ima kupca

Kako održati p-čki duh u firmi: ostati dalje od upravljanja pomoću pravila treba se čuvati tzv. radnih timova uvek biti spreman na akciju održavanje preduzeća kao p-čke organizacije treba biti spreman na prihvatanje neuspeha

40

treba biti voljan da se prihvate promene

Uloga znanja (P. Drucker):Za savremeno društvo slobodno se može reći da se sve više pretvara u društvo znanja,

inovacija i preduzetništva. Najveći pomak u razvoju zapažen je upravo u oblasti novih znanja, koje po Drakeru imaju sledeće karakteristike:

težište se premjestilo na umnog radnika

znanje postaje kapital u razvijenim preduzećima

menadžment se pojavljuje kao centralna društvena funkcija

školovanje je postalo najbrži i najlakši put do dobrog i sigurnog zaposlenja

pojavljuje se novi sektor nenovčanih, neprofitabilnih institucija koje prodaju inelektualne usluge na temelju rada dobrovoljaca

New Age - fizički resursi postaju sve oskudniji, pa postaje sve očitije da treba više ulagati u ljude.Razvoj treba sve više usmjeravati ka permanentnom učenju, stalnom dopunjavanju znanja, kako bi se odgovorilo uvijek novim izazovima.

Šta zahteva inovacija zasnovana na znanju? Primer? zahteva pažljivu analizu svih neophodnih faktora - bilo samog znanja, bilo socijalnih,

ekonomskih, ili perceptivnih faktora. Analiza mora utvrditi koji faktori još nedostaju, tako da preduzimač može da odluči da li se to fatkori mogu proizvesti ili bi bilo bolje odložiti inovaciju kao neizvodljivu

jasna koncentracija pažnje na stratešku poziciju inovator baziran na znanju treba da uč i pratktikuje p-čki menadžment (p-čki menadžment je

važniji za inovaciju zasnovanu na znanju nego za bilo koju drugu)

48. Efikasnost ekonomske politike u podsticaju preduzetništva – sistem „klime“ i „vremena“ (str. 23, 24.)

U kompleksnim sistemima „klima“ je predvidiva i ima visoku stabilnost. „vrijeme“ nije predvidivo i nema nikakve stabilnosti. Međutim, nijedan kompleksni privredni sistem ne sme uključiti ništa kao izvanjsko. Naime, iako se kod vremena radi o kratkoročnoj pojavi koja sistem čini veoma haotičnim, ove kratkoročne mere su ipak neophodan element sistema podsticanja p-štva.

Ekonomija i ek. politika bave se kratkoročnim pojavama. One se bave recesijom i promjenama cijena. Savremena ekonomija i ek. politika pretpostavljaju da se dugoročni sistem sastoji od kratkoročnih poteza kao što su promjene u kamatnoj stopi, državnoj potrošnji, poreskim stopama itd.

To naprosto ne vrijedi za kompleksni sistem, što je dokazala i moderna matematika („efekti leptira“). To takođe objašnjava zašto toliki potezi (američke) vlade poslije II sv. rata nisu bili uspješni.

Nova matematika kompleksnost, prema Drakeru, postavlja pitanje koje još više zbunjuje: Može li uopšte postojati ek. politika? Ili je pokušaj da se kontroliše „vrijeme“ privrede, dakle recesije i druge ciklične fluktuacije, unaprijed osuđen na propast?

Ekonomija je stekla zavidan ugled u XX vijeku upravo zato što je obećavala da će kontolisati vrijeme.

Nije vjerovatno da će se drževna vlast ikada moći osloboditi odgovornosti za privredno stanje u zemlji. Političari koje glasači najsnažnije podržavaju okreću se politici koja stvara klimu, umjesto da nastoje da kontrolišu vrijeme. Ima znakova takvih pomaka prema klimi u preokupaciji privredne politike mnogih država. Zato se sve više govori o privrednom sistemu, o proizvodnosti, konkurentosti, ulozi istraživanja, odnosima država itd.

41

49. Vrste rizičnog kapitala i njegova uloga u razvoju preduzetništva (str. 21)

Rizični kapital se definiše kao kapital čiji je glavni zadatak stvaranje profita kroz podsticaje i razvoj preduzetništva.

Karakteristike rizičnog kapitala:

1. to je finansiranje putem dioničkog (akcijskog) kapitala

2. podrazumjeva stalnu pomoć u menadžmentu

3. obezbjeđuje superioran povraćaj uloženog kapitala

4. zahtjeva strpljenje (ne može se očekivati brz povraćaj)

Najčešći oblik rizičnog kapitala:

1. SJEMENSKI KAPITAL – ulaže se kao sjeme da bi se pomogla neka ideja koja je drugačija od postojećeg biznisa.Najčešće preduzetnici kojima je potreban ovaj oblik kapitala nemaju uslove za dobijanje kredita iz standardnih izvora i uglavnom zavise od raspoloživih ličnih izvora.

2. STARTNI KAPITAL – razlikuje od prethodnog u tome što ovdje investitor više učestvuje u razvijanju preduzeća u koje ulazi.Potreban je da bi se finansirao razvoj proizvodnje, početni marketing i poslovanje proizvodnih kapaciteta.

3. KAPITAL ZA FINSIRANJE RANE FAZE RAZVOJA PREDUZEĆA – finansijska sredstva su potrebna manjim i srednjim preduzećima da bi kompletirale ranu fazu poslovanja, odnosno razvoj proizvoda i otpočele komercijalnu fazu proizvodnje i samu prodaju proizvoda.

4. KAPITAL ZA FINANSIRANJE DRUGE FAZE RAZVOJA PREDUZEĆA – dopuna ranije obezbjedjenog kapitala. Prethodi ozbiljna provjera šansi za uspjeh privrede.

5. KAPITAL ZA EKSPANZIJU – služi za finansiranje fonda, za proširenje proizvodnje ili rast preduzetničke firme koja ostvaruje vrlo mali profit.Ovaj kapital koristi se za proširenje kapaciteta, razvoj tržišta ili proizvoda ili za obezbjedjenje dodatnog obrtnog kapitala za neki drugi projekat.

6. KAPITAL ZA OTKUP FIRMI OD STRANE MENADŽERA IZNUTRA – grupa koja otkupljuje firmu aktivno je uključena u te procese i akviziciju vrše da bi postali aktivni vlasnici-menadžeri.

7. KAPITAL ZA OTKUP FIRMI OD STRANE MENADŽERA SPOLJA

8. KAPITAL ZA TZV. MEZANIN FINANSIRANJA (između spratova) – to su sredstva za finansiranje na pola puta izmedju akcionarstva i kredita u odnosu na rizik i zaradu.

To je posljednja faza finansiranja putem rizičnog kapitala (može da bude u vidu HOV)

Putem rizičnog kapitala odvijaju se aktivnosti u okviru koje investitori sa finansijskim sredstvima i poslovnim znanjem podržavaju preduzetničke talente u njihovoj težnji da što bolje iskoriste tržišne mogućnosti a da pri tome sebi obezbjede sebi visoke profite u dugom roku

50. Ključne tehnologije budućnosti kao izvor inovacija i preduzetništva (372. str.)

Buduće tehnologije ne mogu se izjednačiti sa visokom ili vrhunskom tehnologijom (high tech). To je tehnologija čija primjena ima raznovrsna dejstva i podsticaje za razvoj ne samo tehnike, nego i privrede i društva uopšte.

42

1. Najvažnije ključne tehnologije 80-ih godina:- dalji razvoj i primjena mikroprocesora- automatizacija proizvodnje- banke podataka i informacioni sistemi- biološki postupci prečišćavanja, postupak recikliranja, tehnologije racionalne upotrebe

energije- površinska saobraćanja sredstava za masovne prevoze- laserska tehnologija.

2. Najvažnije ključne tehnologije 90-ih godina:- CIM uključujući robotiku- novi pristup mjerenja i analize, upotreba senzova- ekspertski sistem- telekomunikacije- sistem za administrativno komuniciranje- postupci u biotehnici- tehnologija za saniranje(zaštitu) čovjekovog okoliša- primjena lasera

3. Tehnologija od 2000-2001- primjena superprovodnika- tehnologija za skladištenje energije- teh. za sirovine koje rastu- tehnologija gena- telekomunikacija na „širokoj traci“- dobijanje el. struje iz sunčeve energije- prerada otpadaka putem pirolize- djelotvorna terapija kanceroznih oboljenja- optička obrada podataka

4. Ključne tehnologije poslije 2010 god.- dobijanje energije putem fuzije jezgra- ekološki ispravni procesi za dobijanje procesa, proizvodnju i zbrinjavanje otpadaka- teh. na bazi vodonika- molekularna elektronika (bio-čipovi)- uticanje na klimu.

51. Novo shvatanje i ocjenjivanje uspješnosti preduzetničke organizacije

Profit se veoma dugo smatrao glavnim i jedinim ciljem poslovanja svake organizacije, pa s tim i jedini kriterijumom za kreiranje uspješnosti poslovanja predizeća.

U posljednje vrijeme javljaju se sve više stavovi koji profit ne smatraju jedinim kriterijumom iz razloga što preduzeća nemaju samo jedan već više poslovnih ciljeva:

- profit- konkurentska sposobnost- poboljšanje uslova rada- rast preduzeća- opšte blagostanje

Profit i dalje ima prioritet ali se on dovodi u pitanje.Draker smatra da je ideja o max. profitu loša stoga jer se u savremenom preduzeću integrišu interesi svih bitnih konstitutivnih faktora preduzeća: vlasnika, dioničara, zaposlenih, kupaca, prodavača i druš. zajednica, pa ciljevi preduzeća moraju odražavati te različite interese.

Profit je i dalje veoma važan ako se ne ostvaruje na štetu drugih, jer to dovodi u pitanje njegovu upotrebljivost u mjerenju uspješnosti.

43

Uspješan menadžment je onaj koji ostvaruje pozitivne rezultate bez obzira na način i sredstva kojima ih postiže. Menadžment je uspješan ako te rezultate ostvaruje pravovremenim i pravovaljanim rešavanjem nastalih problema ili sprečavanjem njihovog nastanka. U današnjim uslovima samo sposoban menadžer može da ispuni svoj zadatak, jer je sposoban da iz mnoštva informacija formuliše adekvatnu poslovnu politiku prilagođenu promjenama koje su se dogodile. On može da obezbjedi dugoročnu efikasnost preduzeća:

pronalaženjem pravih proizvoda, upotrebom odgovarajuće tehnologije i optimalanim korištenjem resursa.

On se sa poštovanjem odnosi prema saradnicima i podređenima, pravilno ili raspoređujući i nadogradjujući te stručno obrazujući.

52. Funkcionalnost stila vođstva u p-čkoj organizaciji

Kako organizacija mjenja svoj položaj u životnom ciklusu, tako su joj potrebni drugačiji stilovi vođstva. Osnovne komponente stilova vođstva su:

-P (postizanje) – to je postizanje svrhe postojanja organizacije, a to nije profit već pružanje usluga i zadovoljavanje potreba klijenata

-A (administriranje) – sistematizovanje i programiranje aktivnosti organizacije da bi se prave stvari uradile u pravo vrijeme i sa pravim intezitetom

-E (preduzetništvo) – za ostvarivanje ove funkcije preduslov su kreativnost i preuzimanje rizika; preduzetništvo čini organizaciju djelotvornom na duge staze time što joj obezbjeđuje proaktivno ponašanje

-I (integrisanje) – stvaranje uzajamne zavisnosti među sastavnim djelovima i identifikacije svakog pojedinog dijela sa višim ciljevima cjeline.

Dominantna komponenta u pojedinim stilovima se označava velikim slovom, a ako nije, malim.Stadijum udvaranja - stil PaEi – potrebna je preduzetnička osoba(zbog zahtijeva da vođstvo prvo kreativno razmišlja, a potom stvara preduzeće), neko ko će pokrenuti akciju i pri tome da ne gubi svoju vizijuStadijum doba povoja - stil PaEi – rad, a ne pričaStadijum Go-Go - stil pAEi – kompanija više nije opterećena gotovinom i počinje ponovo rasteStadijum adolesencije - stil pAei – u ovom stadiju kompanija mora biti organizovana, sistematizovana i stabilizovana; kvalitet je važniji od kvantiteta; važno se usmjeriti ka A.Stadijum „top forma“ - stil paEI – prelazak u ovaj stadijum zahtjeva uvođenje I. Stil vođstva neophodan da bi se ostalo u top formi je paEI. Lider treba da ima veliku viziju, i da može objediniti ljude sa P i A, koji će tu viziju slijediti. Stadijum „stabilnost“ - stil PaEi

U fazi „aristokratije“ preduzeće je već u ozbiljnim teškoćama, Njemu više nije potrebno samo (E) nego i (P).

Mora se vratiti nazad u teške odluke, blokade i savladavanje teškoća.Preduzeće mora da se približi svojim kupcima i obrati pažnju na ZAŠTO i ŠTA više nego na

KAKO. Vođstvo preduzeća mora da izvede KAKO iz ZAŠTO i ŠTA.U sledećem stadijumu (I) će takodje opasti (kvalitetni ljudi će početi napuštati preduzeće).Ono

što se u momentu traži je stil vodjstva Paei (neko ko može da integriše).Za „ranu birokratiju“ tipična greška je ta što se ne postavlja (P) rukovodilac da izvede

prduzeće iz teškoće već (A) ili (I) rukovodilac. I umjesto da podmlade organizaciji (A) i (I) stvaraju veću birokratiju koja ubrzava slabljenje kompanije.

44

53. Zajedničke karakteristike visoko uspješnih preduzetničkih korporacija

(T. Peters) (340. str.)

Američki istraživači i teoretičari preduzetničkog menadžmenta Tom Piters i Robert Voterman radili su istraživanja u najuspješnijim američkim kompanijama, vezano za uzroke njihovog brzog rasta i ostvarivanje preduzetničke dobiti. Na osnovu višegodišnjeg istraživanja utvrdili su osam zajedničkih karakteristika preduzetničkih kompanija u SAD-u.

1. „Akcija prije svega“ sadržana je prevenstveno u prelasku sa riječi na dijela. Pokazalo se da su uspješne kompanije najveći eksperimentatori. Umjesto da više stotina inžinjera i stručnjaka dugo vremena radi na novom proizvodu, one podstiču formiranje manjih grupa koje se spontano formiraju oko pojedinaca koji imaju ideja i liderske sposobnosti.

2. Usredsređenost na „mušteriju“ – najuspješnje kompanije uče od ljudi koji uslužuju. što im omogućuje stalno povećanje kvaliteta proizvoda, usluga i pouzdanosti u poslovima.Njihov osnovni mot:“kupca treba slušati. netremice i stalno“.

3. Autonomija i preduzetništvo – odnosi se na praksu najuspješnijih kompanija da posebno podstiču lidere i inovatore u organizaciji. One prosto vrve od onih koji se kratko nazivaju „šampionima“.Poslovna atmosfera je takva da korporacija, više liči na slobodnu mrežu laboratorija i kabineta „naseljenih“ grozničavim inovatorima i neustrašivim preduzetnicima koji su „pustili mašti na volju“

4. Produktivnost pomoću ljudi – vrhunske kompanije smatraju svoje zaposlene osnovom kvaliteta i poslovnog uspjeha. Glavni koncept njihovog menadžmenta jeste poštovanje pojedinca..Oni na svakog radnika gledaju kao na izvor ideja, a ne samo kao na „aktivan par ruku“.

5. Stalno imati na umu vrijednost korporacije – većina vrhunskih kompanija imala je svoje preduzetne vodje koje su uveli i razvili odredjene trajne vrijednosti u poslovanju. Te vrijednosti koje se najčešće tiču posebnog odnosa i ljubavi prema proizvodu, kupcu ili slobodi stvaranja, postale su zajedničke za sve zaposlene i osjećaju se decenijama nakon njihovog odlaska.

6. Drži se onog što znaš – ova karakteristika pokazuje nadmoć vrhunskih kompanija koje razumno ostaju u poslu koji znaju i pri tome teže ka većoj finalizaciji.

7. Jednostavna forma i malobrojno osoblje – osnovna struktura oblika i sistema upravljanja vrhunskih kompanija je sasvim jednostavna, a vrhunsko osoblje je malobrojno, često manje od sto ljudi vodi multimilijardersku korporaciju.

8. Pomiriti strogost i elastičnost – vrhunske kompanije su istovremeno centralizovane i decentralizovane. Njihova orgenizaciona strukura trpi stalne i sinhronizovane dvosmjerne promjene koje su u ravnoteži, istovremeno se odvija multidiviziona segmentacija i inovativna integracija.

Za menadžment ovih kompanija je karakteristično da imaju smisao za: - brzu akciju, - uslugu kupcima, - praktične inovacije, - istinsku predanost kompaniji, odnosno njenoj misiji i - prednost preduzetničkim poduhvatima koji doprinose njenom izbijanu na lidersku poziciju

45

54. Koje su najvažnije razlike izmedju: preduzetnika, menadžera i stručnjaka

(342. str)

Svako ko krene da se bavi biznisom u stvari oličava tri osobe u jednoj: preduzetnika, menadžera i stručnjaka.

Glavni zadatak preduzetnika je kreiranje resursa i snošenje rizika za njihovu upotrebu, menadžera da optimalno kombinuje faktore proizvodnje a stručnjaka da bude kompetentan za posao koji mu je povjeren.

U biznisu preduzetnik je inovator, veliki strateg, tvorac novih metoda na tržištu, div koji potčinjava svijet. Preduzetnik živi u budućnosti, nikada u prošlosti, rijetko u sadašnjosti. On je kreativna ličnost, uvjek u najboljem izdanju kada ima posla sa nepoznatim, stvaraju izvjesnosti iz mogućnosti, pretvaraju haos u harmoniju. Svaka jaka preduzetnička ličnost ima potrebu za kontrolom i da mijenja u velikoj mjeri.

Za preduzetnika „običan čovjek“ je uvijek problem koji mu stoji na putu.Bez menadžera ne bi bilo planiranja, rada, predvidljivosti. Ako preduzetnik živi u budućnosti,

menadžer živi u prošlosti. Tamo gdje preduzetnik teži za haosom, menadžer teži za redom.Tamo gdje preduzetnik teži ka promjeni, menadžer se obavezno drži status quo-a. Preduzetnik stalno vidi šansu u onome što se dešava, menadžer stalno vidi probleme.

Posao menadžera ja dovodjenje stvari u red, a posao prduzetnika je kreiranje onoga što menadžeri dovode u red. Da nema menadžera ne bi bilo biznisa, a onda ni društva. Da nema preduzetnika, ne bi bilo inovacija.Upravo napetost izmedju preduzetnikove vizije i menadžerovog pragmatizma stvara sintezu iz koje se radje sva velika djela.

„Ukoliko nešto želiš da uradiš kako treba, uradi to sam“ – to je moto stručnjaka. Stručnjak živi u sadašnjosti. On radi samo jednu stvar u datom trenutku, zbog toga radi složeno i najzadovoljniji je kada kontroliše tok posla. Za stručnjaka razmišljanje je neproduktivno ukoliko to nije razmišljanje o poslu koji treba da se obavi.

Stručnjak je oslonac svake kulturne tradicije, pa i naše vlastite. Da on ne završava stvari one ne bi bile ni završene Stručnjaku menadžer predstavlja problem. Menadžer je odlučan da uvodi red, pa tako i u stručnjakov posao. Za menadžera stručnjak predstavlja problem kojim treba rukovoditi. Za stručnjaka menadžer postaje nametljivac koga treba izbjegavati, za njih obojicu preduzetnik je neko ko ih je od samog početka uvalio u nevolju.

Ono što treba istaći je da u svakom čovjeku postoji preduzetnik, menadžer i stručnjak. Kada bi odnosi između njih mogli biti podjednako izbalansirani imali bi kompletnu osobu.

55. Preduzetnička ekonomija i demokratija (str. 102.)

Država mora da omogući razvoj slobodnog tržišta , ona propisuje pravila igre, ali ostavljanje prostora za nesmetanu konkurenciju, osnovni je uslov za razvoj preduzetništva

To znači da na strani ponude i tražnje djeluju autonomni subjekti preduzeća. Političke stranke moraju biti potpuno izgurane iz oreduzeća.

Privatizacija je preduslov oblikovanja demokratije.Bez tržišta nema slobode. Slobodni potrošači šire slobodno društvo. Sloboda potrošačkog

ponašanja prisiljava preduzetnike da se prilagodjavaju potrošačima, da im nude odgovarajući proizvod ili uslugu uz cijenu koja se formira na tržištu. Smitova „nevidljiva ruka“ mora da nadje potpunu primjenu.

Razvoj p-štva je uslovljen osnovnim ek.pol.vrednostima: demokratija, liberalizam, pluralizam i sloboda. P-čka sloboda je uslovljena ek. slobodom a ona dalje uslovljava razvoj p-štva. Pol.pluralizam uslovljava razvoj različitih p-čkih odluka. Osnovi uslov: postojanje vladavine prava.

Država treba biti pravni okvir: znači neutralna prema konkurentskim poduhvatima grupa ili pojedinaca. Preterana državno pravna regulativa privrednih procesa može doneti više štete nego koristi.

Glavni cilj države: namera da svojom pravnom regulativom i ek.pravnom politikom stimuliše i pomogne pozitivna razmišljanja a spreči negativna. P-štvu treba instutucionalni okvir koji će uvažavati načela tržišne ekonomije, demokratije, pravne i socijalne države te političkog i sociokultlurnog liberalizma.

46

56. Uključivanje drževe u preduzetništvo i stvaranje preduzetničke infrastrukture

Sve dok biznis ne prihvati potpunu društvenu odgovornost dobrovoljno i bez „izvrdavanja“ uključivanje države u biznis je neizbježno. Država treba da obezbjedjuje zdravo okruženje u kome preduzetničko prduzeće može da se „rodi i raste“. Problem nije u tome da li država treba da bude prisutna na tržištu, već koliko je prisutna i da li njeni programi ispunjavaju ciljeve ekonomske politike.

Državno stimuliranje – politika ima 4 glavna cilja:1. obezbjeđenje odgovarajuće poslovne klime2. olakšavanje tokova kapitala potrebnog za mali biznis3. deregulacija i smanjenje drugih tereta biznisa4. obezbjedjenje dir. pomoći, najčešće kroz razne podsticajne programe.

Država je prisutna u gotovo svim aspektima života biznisa. I vrlo važni razlozi za to su:- promovisanje javnog dobra- ohrabrivanje kreiranja poslova

Postojanje vladavine prava u državi je osnovni uslov za uspješan razvoj preduzetništva. Pravni sistem mora svakome pružiti jednake uslove rada i spriječiti nelojalno ponašanje na tržištu.Funkcionalni infrastrukturu koju obezbeđuje država čine:

- DRUŠTVENA infrastruktura- FIZIČKA infrastruktura- INSTITUCIONALNA infrastruktura

Država treba da: osigura siguran okvir i stabilne uslove za poslovanje: cijene, valutu, stimulativnu poresku

politiku, razvijeno finans. tržište, bankarki sistem i mrežu institucionalnih investitora da omogući transfer znanja i tehnologije, formiranje tehnoliških parkova i mreža za razvoj

inovacija. da napusti neka riješenja, vezana za zajedničke potrebe, tj. socijalne službe da pretvara državu blagostanja u preduzetničko društvo. poreska politika ne treba da bude prepreka novim preduzetničkim poduhvatima. treba smanjiti rastući pritisak administracije.

Savremena država zalaže se za:1. pol. monetarne stabilnosti i ekonomske efikasnosti2. pol. deindustrijalizacije3. pol. fiskalne decentralizacije4. pol. socijalne individualizacije5. pol. ekon. privatizacije6. pol. podsticanja preduzetništva

57. Preduzetnička metoda rada s kupcima „ kupac stvara vrijednost“ (str. 31.)

Decenijama je kod nas osnovni cilj postojanja preduzetništva bio proizvodnja, a prodaja je bila u drugom planu. U tržišnim privredama ključna funkcija preduzeća je prodaja. Proizvešće se samo ono što se može prodati. Kupac ima centralno mjesto. Najuspješniji kadrovi se usmjeravaju u komercijalni, prodajni sektor. Na zapadu, direktorima je sve dopušteno ako se roba dobro prodaje. Kupac, klijent, je najvažniji partner u okruženju preduzetničke firme. Oni su „bosovi“ u firmi.

U jednoj firmi je na istaknutom mjestu stavljen poster sa tekstom „Šta je kupac, klijent?“1. najvažnija osoba sa kojom smo u kontaktu2. kupac ne zavisi od nas-mi zavisimo od njega3. kada dođe kupac, on nas ne prekida u poslu- on je svrha našeg posla.4. ne treba se svađati s njim-niko nikad nije pobjedio kupca

47

5. kupac je osoba koja nama donosi svoje želje-naš je posao da te želje tretiramo tako da profitiramo i on i mi.Sve dobre komanije nastoje da uoče greške u isporuci prije nego što ih kupac primjeti. Jedna

kompanija je uvela praksu da direktor provjerava da li su kupci koji su kupili robu prije 6 nedelja zadovoljni kupljenom robom.

Cilj je:- da se kupci uvjere da su nam važni- da se otkriju eventualni problemi sa opremom prije nego što se kupac zbog toga iznervira- da direktori shvate da je naš stvarni svijet sa našim kupcima.

Mnoge kompanije prihvataju da pozovu svoje velike kupce da vide proces proizvodnje i da daju sugestije za poboljšanje. Ponekad se formiraju i zajednički odbori koji rade na usavršavanju proizvoda.

Pored kupaca, velika pažnja se posvećuje snadbjevačima. Od kvaliteta sirovine, opreme i sl. bitno zavisi kvalitet proizvoda. Jedna firma je formirala tim inspektora koji posjećuju prostorije snadbjevača da bi se uvjerili u dogovoreni nivo kvaliteta.

58. Faze ulaske u mali posao „Mali strart“ i metodologija izrade biznis plana (str. 34, 103, 168.)

Mali start

Velike firme se često nalaze pred dilemama: da li je potrebno da se bave sitnim poslovima i da li je neophodno da na čelu imaju preduzetnika.

Neophodno je i jedno i drugo ukoliko takve velike kompanije ne žele da dožive poslovni pad ili možda bankrot umjesto rasta i razvoja.

Za uspješnu karijeru preduzetnika ranije se smatralo da je najvažnije urodjeno liderstvo. Danas se smatra da se liderstvo u velikoj mjeri može naučiti uz pomoć znanja, informacije, obuke. Neophodan je preduzetnički talenat i sklonost donošenja odluka

Analiza Bernarda Topi u trgovini Bil Gejtsa u informatici pokazuje da je uz talenat još mnogo važnije znanje o metodama i tehnikama preduzetničkog uspjeha, a posebno osposobljenost za procjenjivanje mogućnosti pokretanja raznih malih poslova oko velikog posla a to se u preduzetničkom konsaltingu naziva pravilima „malog starta“.

- Važnost pokretanja posla „na sitno„ pokazalo se kod mnogih velikih kompanija, kao što su Tojota, Mercedes, Fijat i sl. ali isto tako u velikim kompanijama informatičke tehnologije (Microsoft).Dogadja se da veliko preduzeće često zapada u zamku startajuci proizvodnju velikog obima. Da bi se uspjelo treba se okružiti velikim brojem malih poslova.

- Mali start je neminovnost i za male firme. Male uspješne firme bilježe neuspjeh zato što nisu razvile dobar drugi proizvod (uslugu), već nastoje da ponove proces koji im je donio prvi uspjeh.

Pod malim startom se podrazumjeva:

a) da se „veliko“ okruži „malim“

b) ulazak u proizvodnju (na tržište) preko „malih niša“ (segmenata) usmjerenih na promjenu

c) da se zajedno sa potrošačima i kooperantima dolazi do inovacija

d) da menadžeri podstiču i podržavaju grupe u radu na alternativnim rješenjima (proizvodima i uslugama)

e) da koriste timove u koje treba uključiti potrošače i dobavljače koji će kreirati povoljnu priliku na nekom novom tržištu.

Preduzetnički menadžment treba da podstiče preuzimanje inicijative kako bi se odgovorilo na promjene. Konstantno se insistira da saradnici preuzmu odgovornost za rješavanje problema i pružanje prvoklasne usluge klijentu (potrošaču)

48

Faze ulaska u mali posao - od ideje do poslovnog zamaha1. motivacija – traženje stimulacije da bi se uopšte postavili ciljevi 2. traženje ideje – traži se ideja koja je prihvatljiva za razradu u budućnosti3. vrednovanje ideja - kroz testiranje proizvoda ili usluga, kroz stimulisanje očekivanih

tržišta, te tehničkih i tehnoloških uslova.4. identifikacija resursa – potrebno je razviti plan ulaska u novi posao, identifikovati i

specifikovati potrebne resurse, vremenski operacionalizovati plan, izvršiti analizu dobavljača, sirovina, materijala

5. pregovori za ulazak u posao – pregovori se odnose na finansiranje posla, pribavljanje raznih vrsta dozvola,priprema ugovora, izbor poslovnih partnera, registrovanje preduzeća

6. početak i opstanak – završne aktivnosti,pripreme i ulazak u posao.

Metodologija izrade biznis plana

Biznis plan kao izraz osmišljenog poslovanja predstavlja nezaobilazni i ključni dokument na osnovu kojeg se preduzetnik opredjeljuje za konkretno organizovanje biznisa, odnosno za osnivanje i vodjenje sopstvenog malog preduzeća ili radnje.

Veoma važna činjenica je i ta da biznis plan može biti sačinjen isključivo uz korištenje postojećeg kapitala preduzetnika ili uz dodatak novih manjih ulaganja.Namjenjen je odredjenim internim i eksternim subjektima

Struktura biznis plana:a) naslovna strana plana – osnovne informacije o tome ko je investitor, koji naslov nosi plan,

gdje i kada je sačinjen biznis plan

b) sadražaj biznis plana

c) rezime biznis plana – osnovni podaci i rezultati u konkretnom biznis planu ( naziv investitora, naziv autora plana, cilj plana, osnovni proizvod i usluge terminski plan aktivnosti, vijek trajanja projekta, obim investicija, finansijeri investicija, finans. tok projekta, vrijeme povratka ulaganja, kritična tačka proizvodnje, ekonomska, društvena i zaključna ocjena investicije)

d) karakter i opredeljenje – ističe se stručni profil preduzetnika, lični motiv za pokretanje biznisa, raspoloživi kapital i ispunjenje zakonskih uslova da se može samostalno baviti odabranim biznisom.

e) rezultati tržišnog istraživanja – opis proizvoda (usluga) koji će se nuditi određenom tržištu, ponude i tražnje, prisutne kokurencije, način realizacije i prodaje proizvoda i sl.

f) plan proizvodnje i tehnologije – definisanje obima proizvodnje u jedinici vremena

g) plan organizacije zaposlenih

h) plan izvodjačkih aktivnosti

i) vođenje planiranog poslovanja – principi i postupci u vođenju buduće posl. politike

j) plan ulaganja i ulagača – sva potrebna ulaganja u proizvodnju i to kako u osnovna tako i u obrtna sredstva

k) plan bilansa sredstava – projektovati bilanse uspjeha i stanje budućeg preduzeće za odabran period na osnovu prethodno izračunatih očekivanih prihoda i rashoda.

59. = 20

49

60. „Neočekivani interni i eksterni dogadjaji“ kao izvori svrsihodnih inovacija – navesti primjere i objasniti ih

1. Neočekivani uspjeh

Nijedna druga oblast ne nudi takvo bogatstvo mogućnosti za uspješne inovacije kao što to pruža neočekivani uspjeh. Neočekivani uspjeh je skoro potpuno zanemaren, još gore, menadžment pokazuje tendenciju njegovog aktivnog negiranja. Jedan od razloga jeste u tome što svi mi težimo vjerovanju da je „normalno“ i da će vječno trajati samo ono što je već trajalo u praksi jedno duže vrijeme.

„Dipon“ – najveća svjetska hemijska kompanija se tokom 130 godina posvetio proizvodnji municije i eksploziva.

Sredinom 1920-ih godina kompanija je organizovala prve istraživačke napore u sektoru hemijskih polimera, ali sve do 1928 nije bilo rezultata. Jedan dan je asistent slučajno ostavio svjetiljku upaljenu preko vikenda. U pon. ujutro dežurni hemičar je otkrio da se tkanina u kotlu smrzla, odnosno pretvorila u vlakna.

Od tada je prošlo još čitavih 10 godina prije nego što je „Dipon“ pronašao kako da proizvodi najlon.

Isti slučaj se dogodio više puta u laboratorijama njemačkih hemijskih kompanija, ali znatno ranije. Međutim pošto nisu planirali taj eksperiment, oni su odbacili slučajno proizvedena vlakna i ponovo započinjali testove.

2. Neočekivani promašaj

Za razliku od uspjeha, promašaji se ne mogu odbaciti, zanemariti, proći nezapaženo. Ali se oni često vide kao simptomi mogućnosti.

Primjer – FORD je zbog promašaja u proizvodnji model „Edsel-a“ odlučio da „izadje napolje“ i istraži stvar.Utvrdili su da je segmentacija tržišta doživjela velike promjene i da se pojavila i „segmentacija po stilu života“.

Neočekivani spoljni (eksterni) događaj – su oni događaji koji nisu registrovani u setu informacija i podataka kojim raspolaže menadžment određene institucije. Spoljni događeji su veoma važni, ponekad čak i značajniji od internih.

Knjige u SAD-u se ne kupuju mnogo.50-ih godina sa pojavom TV-a, izdavači su predviđali da će se prodaja knjiga dva puta smanjiti. Međutim umjesto kolapsa, prodaja se naglo povećala.

Niko ne zna šta se stvarno dogodilo. Knjige su još rijetkost u prosječnoj američkoj kući, kao i ranije. Postavlja se pitanje na koje nema odgovora – Kuda sve te knjige odlaze?

Ovaj neočekivani spoljni dogadjaj, iskoristili su neki maloprodavci (robne kuće u Los Andjelosu). Niko od tih ljudi nikada se ranije nije bavio knjigama ali su dobro znali svoj posao maloprodaje – formirali su lance knjižara.

61.(21) Svrsihodne inovacije zasnovane na znanju i povezanost sa odgovarajućim strategijama

Inovacija zasnovana na znanju je „superzvijezda“ preduzetništva. Ona dobija veliki publicitet i donosi novac. Razlikuje se od svih drugih inovacija po svojim karakteristikama:- vremenskom rasponu- stopi slučajnosti i predvidljivosti- izazovima koje postavlja preduzetnicima

50

Karakteristike inovacija zasnovanih na znanju

1. Inovacija zasnovana na znanju ima najduže vrijeme realizacije od svih inovacija. Postoji dug vremenski period izmedju pojave novog znanja i početka njegove primjenjivosti na tehnologiju.Zatim postoji još jedan dug preiod, prije nego što se nova tehnologija preobrati u proizvode, procese ili usluge na tržištu.Vrijeme realizacije – vrijeme potrebno da jedno znanje postane primjenljiva tehnologija koja će biti prihvaćena na tržištu – 25-30 god.

2. Inovacija zasnovana na znanju skoro nikad nije zasnovana samo na jednom faktoru nego na konvergenciji više raznih vrsta znanja među kojima ima i onih koja nisu naučna ili tehnološka.

62. Preduzetnička strategija „ekološke niše“ – povezati ovu strategiju sa najadekvatnijim izvorom inovacija

Ima za cilj sticanje praktičnog monopola u jednoj užoj oblasti tržišta ili proizvodnje. Cilj je da svoje uspješne praktičare učini imunim na konkurenciju. Realizatori ove strategije ostaju u anonimnosti. Gotovo je najvažnije ostati neupadljiv tako da niko i ne pokuša da im konkuriše.

Tri različite strategije:1. strategija „ NAPLATNE RAMPE“ – kompanija Alkom stvaranjem i patentiranjem enzima

(koji je pojednostavio proces pri operaciji oka) stekla je poziciju „naplatne rampe“. Nijedan očni hirurg nije mogao da radi bez primjene tog enzima, bez obzira na njegovu cijenu.Tj. trošak je bio beznačajan u odnosu na troškove te operacije, a nikako se ne bi isplatilo da pokuša da napravi drugi proizvod.

2. strategija SPECIJALIZOVANIH VJEŠTINA – ZNANJA – kompanija osvaja kontrolnu poziciju u oblasti specijaliz. znanja i vještina a zatim tu poziciju i zadržava uz stalno usavršavanje. Osvajanje ovakve niše uvijek zahtjeva nešto novo, što predstavlja istinsku novinu. Niša specializ. znanja i vještina je ograničena i po obimu i vremenski.

3. strategija SPECIJALIZOVANOG TRŽIŠTA – se zasniva na poznavanju užeg tržišta, tržište je malo pa nije alternativno za drugog proizvođača. Najveća opasnost je situacija kad tržište postane masovno ili izgubi svoju ekskluzivnost.

63. = 19

64. Osnovna pravila svojinske transformacije u zemljama „tranzicionog preduzetništva“. (str. 375, 378.)

Cilj privatizacije: je ekonomska efikasnost, društveni progres, širenje ličnih sloboda. Oblici privatizacije: prodaja, besplatna distribucija (vaučeri) i kompenzacija. Tipovi: interna, eksterna, priv.sa besplatnom podelom deonica građanima i preko holding kompanija

Na osnovu mnogih istraživanja, autori su zaključili da je privatizacija neophodna za preduzetničku slobodu i njegov razvoj, ali da njeno provođenje u regijama u tranziciji i razvoju ima određena pravila kojih bi se trebalo pridržavati da bi privatizacija bila uspješna.

Pravila su:1. Sposobnost ostvarivanja političkog konsenzusa o neophodnosti i programu stabilizacije je

osnovna pretpostavka za njegovu uspješnu realizaciju, s tim što u ZUR program je vezan za ravnotežu privatnog i javnog sektora.

2. Vlade ne smiju odmah očekivati finansijske efekte privatizacije.3. Privatizacija je najčešće opšti program ekonomske reforme usmjeren na stvaranje stabilnog

makroekonomskog okruženja.4. Vlade često preferiraju rekonstrukciju privrede prije privatizacije, što nije uvijek moguće, pa

nekad onemogućavaju privatizaciju da bi izbjegle gubitke.5. Važna raznolikost u postupcima i pristupima privatizaciji.6. Za privatizaciju je neophodna transparentnost „pravila igre“.

51

7. Privatizacija je važna poluga produbljivanja domaćeg tržišta kapitala i diverzifikacije oblika vlasništva.

8. Za uspjeh privatizacije važno je ustupanje, tj. prodavanje dijela akcija radnicima čime se povećava zainteresovanost radnika i menadžera ali i zbrinjava višak radne snage.

9. Kod prodaje preduzeća treba prvo izvršiti tehnološku obnovu.10. Vlade samo izuzetno trebaju postavljati rokove za određene faze privatizacije jer se u slučaju

prekoračenja rokova gubi kredibilitet aktera privatizacije.11. Nedvosmisleno definisanje svojinskih pravila je srce privatizacije.12. Upravljanje informisanjem javnog mnjenja je ključno za javni odziv i obavještavanje aktera

u procesu i rezultatima privatizacije; prerano objavljivanje datuma prodaje i očekivanje vrijednosti akcija mogu navesti publiku da misli da privatizacija ide loše.

65. Ekonomske krize, inovativno-razvojni ciklus i preduzetništvo

Od 80-tih na ovamo, posebnom dinamikom se odvijaju procesi koncentracije i centralizacije kapitala. To dovodi do modernizacije preduzetničke korporacije. Modijalizacija znači prelijevanje kapitala preko nacionalnih granica što se odvija na berzama, kroz finansijske operacije, fizičkim preuzimanjem firmi i fuzija. U razvijenim privredama uz koncentraciju ide i prestruktuiranje velikih korporacija. Cilj koncentracije je ujedinjenje oko pojedinih proizvoda gdje se od jedne korporacije ne preuzimaju sve faze proizvodnje nego samo one u kojima one imaju komparativnu prednost.

Preuzimanjem i fuzijama se smanjuju rizici i veliki triškovi istraživanja, pa se zbog toga čak i sa konkurencijom sarađuje u određenim fazama R&D. Korporacije kupuju male preduzetničke firme jer su one fleksibilne i primjenjuju intenzivnu tehnologiju.

Velika koncentracija i centralizacija kapitala, proizvodnje i drugih aktivnosti dovode i do opasnih tokova globalizacije svjetske privrede, a to je prvenstveno smanjenje inovativnosti korporacija. Dolazi do pomanjkanja ideja jer čelnici korporacija nisu dovoljno otvoreni prema novim idejama nego se prvenstveno bave sitnim problemima u kompaniji. Tako više od 70% novih ideja dolazi iz malih grupa ili od kreativnih pojedinaca a ne od menadžmenta i R&D. Jedan njemački akademik smatra da ¾ njihovih korporacija svoj uspjeh i rejting ostvaruju zahvaljujući upravo vizionarima i pronalazačima.Osnovni tokovi globalizacije krize svjetske privrede i traženje mogućih izlaza

Danas postoji strah od ponavljanja krize 30-tih. Globalna finansijska kriza je već zahvatila pola svijeta. Njeni uzroci se razlikuju od zemlje do zemlje ali su opšti problemi:

1. prezaduženi bankarski sistem2. precijenjene valute3. veliki vladini troškovi4. preveliko oslanjanje na strane kredite

Ovi problemi postojali su i u SRJ, a izlaz je moguć povratom domaćeg kapitala plasiranog u inostranstvo i povećanjem interesovanja stranih ulaganja. Godine 1997. u JI Aziji su se javili potresi na deviznim berzama akcija; došlo je do recesije i nezaposlenosti. Smatra se da je uzrok nagli odliv kapitala iz regije kao posljedice lošeg informisanja investitora koji nisu mogli razlikovati dobre i loše banke i firme. Kriza se proširila i na Rusiju; u Japanu – bankarski problemi; Brazil – valutna kriza.

Pola sjetske privrede je u krizi i recesiji, a najviše su pogođene ZUR i nerazvijene zemlje. Nerazvijene zemlje su do 1997. imale natprosječnu stopu rasta, ali su tada pale cijene njihovih izvoznih sirovina, razvijene azijske zemlje su smanjile ino-ulaganja, a desile su se i vremenske katastrofe. Za ZUR važno je uključivanje u WTO, ali one ne mogu da snose iste odgovornosti kao i velike zemlje. Konačno je shvaćeno da se IMFmora reorganizovati, ali prema interesima svih zemalja. To će ukazati i na potrebu rekonstrukcije dosadašnje svjetske ekonomijeako se žele riješiti postojeće i buduće ekonomske krize.

Svjetska privreda je stvarnost za sebe, ima uticaj na nacionalne privrede a nekad i vlada njima. Globalizaciji nedostaje ulaganje u zdravstvo, obrazovanje i sl. Ono što ekonomisti smatraju ekonomijom se mora promjeniti. Svako pomjeranje fokusa sa potrošača u ime radnih mjesta je pogrešno, jer to uskoro ugrožava radna mjesta. Međutim, od sada kratkoročni fokus na potrošaču će morati nalaziti i protivtežu u dugoročnoj zaokupljenosti proizvodnjom i konkurentnosti.

52

Sprečavanje potresa svjetske privrede podrazumjeva integraciju tri sfere:

1. makrokekonomije novca, kredita i kamatnih stopa2. mikroekonomske odluke o brzini obrtanja novca3. inovacije, ideje i preduzetništvo

Ekonomisti znaju važnost inovacije, ideje, preduzetništva i tehnologije. Oni su pokušali unijeti tehnologiju i promjenu u svoj model, ali su pokušaji propali jer ne postoji skoro nikakva veza između monetarne politike, kredita i kamatnih stopa i preduzetništva, ideja i inovacija s druge strane. A ipak preduzetništvo, ideje i inovacije mogu u nevjerovatno kratkom vremenu izmjeniti ekonomiju. Oni su gospodari, ane makroekonomija.

Efikasnost tržišta opada postojanjem monopolskih preduzeća. Iako monopoli zapošljavaju mnogo ljudi, konkurenti su na svjetskom tržištu i koriste razvijene tehnologije, njihovo diktiranje cijena je negativno za ekonomiju zemlje. Zato se antimonopolskim mjerama treba:

1. zaštiti mala preduzeća2. spriječiti nelojalna konkurencija3. spriječiti špekulacija

Uz to važno je i uključenje u svjetsko tržište, ali uz jaku ulogu države koja treba djelovati samo kao institucionalni okvir u kome se odvija regularna konkurencija. Savremena država se zalaže za politiku monopolne stabilnosti i ekonomske efikasnosti, politiku deindustijalizacije, fiskalne decentralizacije, socijalne individualizacije i ekonomske privatizacije i podsticanja preduzetništva.

66. Specijalne mjere ekonomske politike za podsticanje preduzetništva u razvijenim zemljama (str. 158, 162.)

1. Mjere za infosfere – proizvodnja neophodnih besplatnih informacija za razvoj i oplođivanje biznisa, i viših oblika kao što su preduzetnički inkubatori, TP, preduzetničke radionice, gdje su pored informacija potrebni i značajni materijalni uslovi za pokretanje novog biznisa.

2. Mjere ekonomske pomoći i stavljanje u ravnopravan položaj malih preduzetničkih firmi u odnosu na velika preduzeća – najčešće se pomoć sastoji u državnim narudžbama, ali i drugim oblicima (dobavljanjem uz lizing ili besplatno korišćenje savremene opreme).

3. Kreditna politika – grejs period, namjenski povoljni krediti, specijalni rizični kapital, posebne banke, specijalna odjeljenja u velikim bankama za pomoć i podršku malim preduzetničkim firmama.

4. Mjere poreske politike – koje se zasnivaju na rezonu da je na početku realizacije preduzetničkog poduhvata potrebno blaže oporezivati biznis ili ga potpuno osloboditi do 5 godina, ako se radi o potpuno novom sporo rastućim djelatnostima, i pružanje informativne pomoći kako platiti što manji porez državi; država blagom progresijom poreskog nereda, informisanjem poreskih obaveznika i pružanjem svih mogućih instrumenata, proširuje broj poreskih obaveznika, a ujedno ubire znatno više poreza i pored poreskih olakšica, oslobođenja i edukacije poreskih obaveznika.

5. Mjere u oblasti politike poslovnog prostora – izgradnja preduzetničkog centra, zona male industrije, ekskluzivnih centara posebne namjene u užim gradskim djelatnostima, besplatnog prostora, objavama i sl., u napuštenim industrijskim zonama, ruralnim područjima.

53

67. Plan uvođenja programa unutrašnjeg preduzetništva i oživljavanje „mrtvog kapitala“ u razvijenim privredama (primjer njemačkih kompanija) (str.191)

Njemačka privreda je dobar primjer za analizu manjka ideja i recesije.Tamo se desila sistemska kriza (bolest današnjice).

Ona se izražava u tome: što se problemi od sutra sudaraju sa mentalitetom od prekjuče i „alatom“ iz 60-tih (Bert, direktor poslovne akademije iz Dizeldorfa).

Polazeći od tog stava, Bert je izradio studiju u kojoj analizira tok slabljenja inovacijske snage njemačke privrede i naznačava put izlaska iz te krize. On smatra da postoji niz strateških faktora uspješnosti koji mogu poboljšati efikasnost i rezultate preduzeća (npr. iskorišćavanje potencijala radnika).

Bert tvrdi, da su na čelu korporacija uglavnom „lovci na sitniš“ kojima nedostaje otvorenost prema novom. 84% svih njih je kreativno tromo i kreće s promjenama kasno. Samo ostatak od 16% potiče promjene. ¾ njemačkih preduzeća može svoj ugled i održavanje na tržištu zahvaliti stručnjacima, vizionarima i pronalazačima. Problem je što se oni u velikim preduzećima često ne prepoznaju i ne podstiču.Plan uvođenja internog preduzetništva je sljedeći:1. dijagnostička studija2. pregled mogućnosti generisanja novih problema i oblikovanja novih ekonomskih jedinica, a sa

time i grupne poslovne uspješnosti matične firme3. upoznavanje menadžmenta sa ciljevima programa4. odluka top menadžmenta da sarađuje u programu5. određivanje užeg tima za izvođenje programa6. sakupljanje podataka o poslovanju, organizaciji i strategiji preduzeća7. odvojeni intervjui sa rukovodiocima o poslovanju8. identifikacija postojećih i novih programa9. ispunjavanje obrazaca sa detaljnim opisom novih ideja10. pregled i analiza obrazaca11. izbor perspektivnih programa i nastavak rada12. izbor manjeg broja pilot programa i prijedlog njihove realizacije13. zaključni izvještaj o poslovanju preduzeća

Unutrašnje preduzeće zasnovano na novim idejama biće u narednom periodu glavni pokretač napretka.

68. Metode i modeli preduzetničke reorganizacije velikih međunarodnih korporacija (IBM, FORD, GE, TOYOTA, GILLETTE, VW) (str. 317, 325.)

Preduzetnički menadžment je relativno noviji pojam, a označava menadžerske strukture koje su osavremenile način vođenja biznisa, da bi mogle uspješno voditi korporaciju u opštoj preduzetničkoj konkurenciji. Preduzetnički menadžment preduzeto restruktuiranje korporacija postaju aktuelni u vrijeme krize, iako bi bilo efikasnije da se to uradi prije nastupanja krize. SAD više ulaže u primjenu nego u pronalaženja poslovnih inovacija.Najpoznatiji primjeri preduzetničke relativizacije su:

Ford - je preduzeo sljedeće mjere:- postizanje najvišeg kvaliteta je zadatak broj 1- nekada svemoćne finansije dobijaju manje dominantnu ulogu- proizvodnja, kao osnovni izvor kvaliteta, dolazi na viši nivo u opštem organizacijskom

ustrojstvu- uveden je reinžinjering i timski pristup razvoju proizvoda

54

- uvedena je praksa uključivanja značajnih sugestija i inputa od strane dobavljača, radnika, dilera i potrošača

55

General Elektric’s (GE)- upravljanje kompanijom kao malim biznisom- orjentiše se na unutrašnji kreativni potencijal- daje novu ulogu menadžmentu (savjeti, podrška, stimulacija)- obučava zaposlene kroz novu „kulturnu revoluciju“- vlastita poslovna škola (Harvard američkih preduzeća)- nove tehnike menadžmenta

- razrešavanje situacija- praksa najboljih primera- mape procjene

General Motors (GM)- selektivno zatvaranje / otuđivanje pogona- sporazum sa sindikatom o novoj ulozi radnika u korporaciji- racionalizacija asortimana i polaganje u nove neočekivane proizvide- strateška koordinacija na nivou korporacije- uvođenje decentralizacije odlučivanja i participacije u upravljanju kompanije od strane

radnika, a posebno njihovo informisanje o finansijama- uključivanje finansija u timski rad i davanje potpune slobode kreativnim timovima u

stvaranju poslovnih inovacija- uvođenje dvosmjernog procesa stalne multidivizione segmentacije i inovativne integracije

korporacije

69. Preduzetništvo u uslužnim djelatnostima – poslovi budućnosti

Ustanove iz sektora javnih usluga kao što su uslužne agencije, sindikati, crkve, univerziteti, škole, bolnice i sl. treba da budu što više preduzetničke i inovativnije.

U praksi se pokazalo da je ovim ustanovama znatno teže da budu inovativnije.„Postojeće“ se nekad pokazuju još većom preprekom u tom pogledu. Javne ustanove žele da budu što veće (veličina, rast). Stopiranje ovih ustanova u radu i uticaj da se pređe na nešto novo, predstavlja za njih veliku osudu ili bolno iskušenje. Najveći broj inovativnih ustanova je nametnut (izumiranje tradicionalnih nacionalnih koledža, jer ne privlače studente).

Vojne inovacije došle su uz i poslije sramnih i nefunkcionisanja ili teških poraza.U oblasti državne uprave najveće inovativno razmišljanje, odnosno plan takvog razmišljanja je

New Deel, 1933-1936. , izazvan depresijom tako ozbiljnom da je skoro uništila društveno tkivo zemlje. Kritičari birokratije stavljaju krivicu za otpor ustanova javnih službi uvođenju preduzetništva i inovacija na „plašljive birokrate“ i na „štediše vremena“.

Postoje uglavnom tri glavna razloga zbog kojih postojeće preduzeće predstavlja znatno veću prepreku inovacijama u javnim ustanovama, nego što to čini tipična privredna ustanova preduzeće.

1. Većina ustanova javnih službi bazira se na budžetu, 2. Uslužna ustanova zavisi od mnoštva sastavnih dijelova. 3. Najveći razlog je taj što javne ustanove postoje da bi činile dobro.

Malo javnih ustanova utvrđuje svoje ciljeve u apsolutnim iznosima. One teže da maksimiziraju stvari, a ne da ih optimatiziraju, ali ipak, ako se za cilj postavi maksimizacija ona se ne može nekada postići. Bilo da uspijeva ili promašuje, ona će svaki zahtjev za inovacijama i za činjenjem koje je različito od njenog dotadašnjeg načina, osjećati kao napad na njeno osnovno anganžovanje, na razlog postojanja i vrijednost. To su zaista ozbiljne prepreke inovacijama. To su objašnjenja zašto inovacije u javnom sektoru pokazuju tendenciju da potiču od novih poslovnih poduhvata, nego od postojećih ustanova.

Radnički sindikati postigli su veliki uspjeh. Slično je i sa univerzitetima.

56

Poslovi budućnosti

- Kod postojećih preduzeća (bez obzira da li se radi o privrednim organizacijama ili javnim institucijama) kontrolna riječ u terminu „preduzetnički menadžment“ je „preduzetnički“. Kod ovih preduzeća, glavnu prepreku preduzetništvu predstavlja upravo to „postojeće“.

- Kod novih poslova i preduzeća kontrolna riječ je „menadžment“. Kod ovih poslova i preduzeća glavna prepreka je samo nepostojanje preduzetništva.

70. Preduzetničko računovodstvo i njegovo modeliranje zavisno od veličine preduzetničke organizacije.

Računovodstvo se smatra jednim od najvažnijih delova informacionog sistema p-čke firme. Računovodstvena organizacija u p-čkoj firmi prvenstveno zavisi od veličine firme i delatnosti kojoj pripada. Za p-čku firmu, posebno je važno rač.planiranje i aktiviranje skrivenih rezervi u poslovanju. (p-čki projekat kao specifični poslovni poduhvat, poslovne knjige prihoda i rashoda, poslovne knjige o.s., itd.). Knjiže se prihodi i rashodi koji se odnose na poslovne radnje vezane za ostvarenje prihoda. Knjiženje se vrši hronosloški.Predloženi UNCTAD-ov sistem računovodstva je rač. sistem

za mikropreduzeća (do 5Z), knjiženje na bazi novčanih tokova, mala preduzeća (od 6 do50Z) - standardni kontni plan sa pojednostavljenom strukturom,

sistem koji obezbeđuje upravljačke info srednja preduzeća (51-250Z) akrualski rač.sistem koji je konzistentan sa MRS, te

kompleksniji kontni plan velika preduzeća koja ne kotiraju na berzi (250+) što potpunija primena MRS velika preduzeća koja kotiraju na berzi (250+) - potpuna primena MRS

71. Preduzetnička kultura pojedinca i korporacije – teorija i praksa (str. 250, 253, 350.)

Preduzetnička kultura pojedinca i korporacije predstavlja sistem vrijednosti na osnovu kojih korporacija nastoji da savlada probleme eksterne adaptacije i interne integracije.

Elementi strukture preduzetničke kulture korporacije su:1. vrsta i kvalitet vertikalne a posebno horizontalne komunikacije

2. odgovornost, odnosno samostalnost u radu uz snošenje sankcija za neučinjeno (lakše je dobiti oprost nego saglasnost)

3. sistem nagrađivanja mora biti takav da djeluje jednostavno i podsticajno na način da za uspjeh daje raznovrsne nagrade a za neuspjeh kaznu

4. tolerancija i otvorenost prema različitom mišljenju sa nastavkom komunikacije

5. prihvatljivost rizika, odnosno smisao za izazov i ukalkulisani rizik u biznis

6. podrška, povjerenje i kooperativnost u radu (uzajamno povjerenje i poštovanje)

7. jasnoća ciljeva preduzeća i otvorena mogućnost istovremenog ostvarivanja ličnih ciljeva

8. osjećaj privrženosti ciljevima preduzeća i ljubav prema svom poslu u preduzeću

9. nivo komunikacije i način odvajanja mora biti takav protok informacija ide bez barijere i „šumova“

10. stil upravljanja, odnosno otvorenost rukovodstva prema osoblju, konsultacije i učešće osoblja u odlučivanju (pogledati, odnosno slušati predavanje o 13 fatalnih grešaka)

57

Efikasnost upravljanja po metodama i tehnikama preduzetničkog menadžmenta u korporaciji u velikoj mjeri zavisi od toga, koliko je zaživjela preduzetnička kultura u korporaciji, pa se ta efikasnost može simbolično predstaviti kao odnos „spoljnog i unutrašnjeg marketinga“.

Opstanak preduzeća u promjenljivom okruženju preduzetnik rješava često promjenom pravca akcije. Međutim, u praksi se često dešava nesklad, tj. preduzeće kao kompleksan sistem, ne može lako stalno mjenjati pravce akcije. Zbog toga zahtjevi za fleksibilnost i brzinu koji su karakteristični za savremeno poslovanje stavljaju preduzetnike u procjep. - sa aspekta fleksibilnosti poželjna je česta promjena pravca akcije, a - sa aspekta brzine, dopušteno vrijeme za implementaciju promjena sve je manja. Pored toga implementacija zahtjeva najmanje dva uslova:- malu razliku između potrebnih i stvarnih sposobnosti zaposlenih- saradnju zaposlenih kao komponentu preduzetničke kulture

Očigledno je potrebno izuzetnu pažnju posvetiti preduzetničkoj kulturi, posebno u turbulentnom okruženju iz koga prijete brze, neočekivane i nepoželjne promjene.

72. Preduzetnička upravljačka tehnologija – sve se ubrzava (str. 338.)

Sa stanovišta upravljanja korporacijom razlikuju se 2 osnovna pristupa klasično konkurentsko ponašanje (uslovljeno prethodnim iskustvom menadžmenta) preduzetničko poslovno ponašanje (usmereno ka novitetima, diskontinuitetu i riziku p-ka)

Bez obzira koji od modela ponašanja korporacija treba da odabere, ona treba da radi na kreiranju menadžerskih timova.

Korporacija koja se transformiše iz konkurentske u preduzetničko ponašanje, a što uslovljava savremeno turbulentno okruženje, treba istovremeno da mijenja i ponašanje čitavog menadžmenta i zaposlenih. Pri tom tehnologiju preduzetničkog menadžmenta je potrebno kontinuirano usaglašavati sa turbulentnim okruženjem, pridržavajući se sljedeća 4 kriterija:

1. upravljanje pomoću kontrole koja odgovara klasičnom turbulentnom ponašanju

2. upravljanje pomoću prognoziranja koje uključuje različite tehnike budžetiranja i dugoročnog planiranja

3. upravljanje pomoću preticanja događaja koje odgovara preduzetničkom ponašanju i radikalno mjenjanje pozicija poslovnog sistema

4. upravljanje pomoću fleksibilnog i brzog odazivanja na događaje, koje uključuje i tehnike odazivanja na jasne izazove i odazivanje na prikrivene izazove te iznenadjenja i prepreke

Najveći broj preduzeća propada jer nisu pripremljena da brzo reaguju na nepredviđene događaje, odnosno nemaju dovoljno razrađenu metodologiju rada koji bi bio otporan na negativna iznenađenja.

Kod izbora menadžment tehnologije i menadžmenta najvažnije je da do izražaja dodje kombinovanje karakteristika i slabosti članova menadžmenta kako be se ostvario sinergetski efekat. Da bi se to postiglo treba imatu u vidu dvije osnovne grupe upravljačkih tehnologija.

prvu grupu čine operativne menadžment tehnologije, a drugu preduzetničke menadž. tehnologije.

Operativne menadžment tehnologije su one koje omogućuju bitno praćenje efikasnosti preduzeća, ali ne mogu da doprinesu povećanju njegove efektivnosti i obrnuto, a obuhvataju sljedeće menadžment tehnike:

- kontrola troškova poslovanja prema kriterijumu“i tamo gdje to na prvi pogled izgleda nemoguće“

- motivisanje i kontrolisanje kadrova prema kriterijumu da daju max. u iskorištavanju postojećih resursa i „konkretnih šansi na tržištu“.

- aktiviranjem svih raspoloživih resursa i sredstava prema kriterijumu „konkretnih šansi na tržištu“

58

73. Inovativno računovodstveno utvrđivanje organizaciono-ekonomske efikasnosti preduzetničke firme (str.227.)

Ocjenjivanje i mjerenje preduzetničke organizacije (korporacije) je jedan od ključnih problema preduzetničke ekonomije. Odgovoriti na pitanje koliko organizaciona struktura neke preduzetničke organizacije odstupa od optimalne, znači imati veoma visok pristup projektovanju organizacije. Zato računovodstveni podaci, informacije i izvještaji imaju sve veći značaj (računovodstvo je osnovni izvor internih informacija u preduzeću).Treba razraditi metod koja bi trebalo da uz pomoć račun.tehnika i rač. izveštaja pomogne ocenjivaču da oceni efikasnost postojeće strukture p-čke organizacije i uticaja na vrednost njenog goodwilla.Pri ocenjivanju org.efikasnosti neke organizacije treba poći od veze sa rezultatima poslovanja koji mogu biti:

kvantitativni (količina proizvoda, ukupan prihod ...) kvalitativni (input/output).

P-čka firma koja ostvaruje veći prinos po jedinici ulaganja je u boljem položaju.

Za ocenu efikasnosti najbitnije je dati odgovor na pitanje: Uz koje se ulaganje ostvaruje dati efekat?Ako se Er uzme kao glavni pokazatelj (Er=D/S tj.rentabilnost=dobit/angažovna sredstva) utvrđivanje ocene preduzetničke firme se sastoji iz 4 faze:

I Eropt - optimalna je ona efikasnost koja se ostvaruje na nivou grade

II Erst se izračunava na temelju završnog računa

III Erst, Eropt moguće su 3 relacije:

Erst < = 0 egzistencija firme nije opravdana

Erst > 0 egzistencija firme je opravdana

0 < Erst >= Eropt mora biti zadovoljena relacija da p-čka firma ne bi bila dovedena u pitanje

IV ocena nivoa organizacije Nst

Nst = (Erst : Eropt) x Nopt

Nopt - može imati max ocenu 10

Rezultat poslovanja u visokom stepenu zavisi od efikasnosti organizacije poslovanja. To znači da rezultatu poslovanja odgovara postojeća efikasnost preduzetničke organizacije.

Relacija zavisnosti efikasnosti preduzetničke organizacije i rezultata poslovanja:

Rst : Ropt = Nst : NoptRst – stvarni rezultat poslovanjaRopt – optimalni rezultat poslovanjaNst – stvarni nivo organizacijeNopt – optimalni nivo organizacije

Efikasnost poslovanja preduzetničke firme zavisi od: stepena korišćenja kapaciteta, ekonomije trošenja faktora proizvodnje i vremena angažovanja obrtnih sredstava,

a sve su to veličine na koje se može djelovati odgovarajućim preduzetničkim aktivnostima tj. organizacijskim mjerama, čime se i dokazuje međuzavisnost efikasnosti poslovanja i efikasnosti organizacije. Najbitnije da se otkriju faktori koji su usko grlo pred.organizacije

59

(73.) Preduzetničke menadžerske tehnologije – orijentisane na duži rok i krupnije (strateške) ciljeve (str. 227.)

Jedan od ključnih zadataka da bi se postigao stalan napredak jeste izgradnja menadžerskih timova (radi što veće sinergije) preduzetnika. Menadžerske timove čine grupe rukovodilaca koji rukovode preduzećem i pojedinim segmentima kao i menadžere preduzetničkih poduhvata koji igraju najvažniju ulogu u timu:

PT= Pu Pt (preduzetnički tim = problem prilika)

Karakteristike preduzetničkih menadžerskih timova:- tim kao cijelina je identifikovana sa preduzetničkom vizijom, misijom

- struktura tima je fleksibilna i sastavljena od ljudi sa komplementarnim menadžerskim stilovima

- članovi tima kreiraju procese koji će doprineti identifikovanju zaposlenih sa preduzetničkom vizijom i misijom

- sistem motivisanja- inoviranje nagradnog sistema čija je karakteristika da se razvija

74. Mjerenje inovativnih performansa i kvaliteta razvoja u preduzetničkoj organizaciji po „Balances Scarcad“ (BSC) metodu (str. 97, 89.)

Da bi jedno preduzeće bilo prihvatljivo za preduzetništvo, inovativne performanse, odnosno ostvarenje pomoću inovacije, moraju da budu uključena u mjere kojima preduzeće kontroliše samo sebe. Preduzetništvo će postati akcija samo onda kada ocijenimo preduzetničke performanse našeg preduzeća (posla).

U okviru ocijenjivanja uspješnosti poslovanja našeg preduzeća vidljiv je nedostatak inovativnih performansi.1. Prvi korak - se sastoji u ugrađivanju povratnih informacija od rezultata do očekivanja u svaki

inovativni projekat jedne kompanijeJedna od najuspješnijih svjetskih velikih banaka duguje svoj uspjeh upravo povratnim informacijama. Izrađujući sistem povratnih informacija na bazi analize od rezultata do očekivanja, u svim njenim novim poduhvatima banka i njen vrhovni menadžment takodje su naučili šta mogu da očekuju od novih poslovnih poduhvata.

2. Sljedeći korak - sastoji se u razvoju sistematskog pregleda svih mogućih inovatinih napora kompanije, uzete zajedno. Ovim korakom kompanija može sagledati koji od preduzetih napora treba više podržati i dalje podsticati, a koji na drugoj strani ne ostvaruju rezultate koje smo od njih očekivali.

3. Konačno - preduzetnički menadžment obavezno preduzima ocjenjivanje ukupnih inovativnih performansi kompanije u odnosu na inovativne ciljeve na tržištu, i u odnosu na njene performanse preduzeća u cijelini posmatranog.

Svakih pet godina vrhovno rukovodstvo kompanije sjedne za sto sa svojim saradnicima u svakoj od važnijih oblasti ukupne aktivnosti kompanije i pita: Šte je bio naš doprinos ovoj kompaniji tokom prethodnih pet godina? Šta se zaista može smatrati posebnim doprinosom i korišću za kompaniju? Šta u tom smislu planirate kao svoj doprinos tokom sljedećih pet god.

Vjerovatno da je najvažnije pitanje koje se postavlja za preduzeće u ovoj vrsti poslovnih aktivnosti: Da li smo ostavarili inovativno liderstvo ili ga održali?

60

Kako se inovativni napori mogu uopšte izmeriti?U većini slučajeva se više radi o proceni, na osnovu koje se i donose poslovne odluke, nego o

konkretnom merenju prednosti inovacije. Te procene zato ne smeju biti arbitrarne ili subjektivne. One moraju biti ozbiljne, jer trebaju da nas osposobe da preduzmemo svrsishodnu akciju zasnovanu na znanju, ne mišljenju.BS: merenje uspešnosti za interesne grupeBS: ukazuje menadžmentu na uspešnost preduzeća baziranu na stepenu do kog su zadovoljene potrebe interesnih grupa. BS daje menadžmentu sagledavanja kompanije iz perspektive internih, eksternih klijenata, zaposlenih i akcionara.

75. Ograničenost računovodstvenih izvještaja u iskazivanju kadrovskih potencijala preduzetničke organizacije (str. 219, 216.)

Korporacijama i ostalim velikim i složenim preduzećima stalno prijeti organizacioni haos, zbog:

sporosti knjigovodstvene i druge poslovne nemogućnosti donošenja pravovremenih poslovnih odluka.

Zbog toga su potrebna stalna mjerenja, poboljšavanja efikasnosti preduzetničke organizacije. To je složen i dinamičan posao koji traži primjenu najsavremenije kompjuterske tehnologije mnogo značajniju i kreativniju ulogu računovodstvene funkcije.

Postoji pet ključnih pitanja na koje računovodstvo kadrovskih mogućnosti nije uspelo dati pravi odgovor:

1. korisnost informacije o zaposlenim rukovodiocima i/ili moguće ulaganje kapitala2. formiranje odgovarajućeg modela vrednovanja zaposlenih3. kreiranje operativnih sistema računovodstva kadrovskih mogućnosti 4. organizacijski uticaj računovodstva kadrovskih mogućnosti5. saopštenje informacija o zaposlenima i njihovim korisnicima.

Zbog toga današnji računovođa treba da, pored računovodstvenog iskustva i znanja, bude mnogo šire obrazovan iz oblasti preduzetništva, finansijskog menadžmenta, analize tržišta, globalne ekonomije i specijalnih znanja za pojedine privredne oblasti.Za takvo nešto potrebna je kadrovska baza računovodstva, novi obrazovni program, novi preduzetnički menadžment spreman da prihvati takvog računovođu, i novo menadžersko preduzetničko računovodstvo.

76. Vrste preduzetničkih projekata, ocjena njihove efikasnosti i analiza izvodljivosti (str. 205, 175.)

Ocena efikasnosti projekata sastoji se iz:

1. ekonomska ocena projekta

2. ocena rizika projekta

3. društvena ocena projekta

4. zaključna ocena projekta

61

1. Ekonomske ocjena projekata predstavlja veoma značajno područje teorije investiranja. Ona se u praksi vrši na osnovu statičkog i dinamičkog pristupa.

1. Statički pristup se svodi na neuvažavanje rasta vrijednosti uloženog kapitala u narednom periodu, pa se najčešće koristi pri ocijeni investicionih projekata konkretnih preduzeća sa manjim ulaganjima i kraćim vremenom posmatranja

2. Dinamički pristup uvažava porast vrijednosti uloženog kapitala u obuhvaćenom budućem periodu, zbog čega je njegovo korišćenje vezano za veće investicione poduhvate u preduzećima i društvenoj zajednici.

- Statička ocijena ekonomske efikasnosti projekta vrši se korišćenjem raznih ekonomskih pokazatelja. Medju njima izrazitu važnost imaju:

- akumulativnost projekta –odnos izmedju ulaganja u konkretan biznis i eventualnog plasmana tog kapitala na tržište novca.

- ekonomičnost projekta - odnos između očekivanih prihoda i rasoda u vijeku trajanja projekta

- vrijeme vraćanja ulaganja pokazuje za koliko godina će se investitoru vratiti uloženi kapital uz zadržavanje startnog uloga

- Dinamička ocjena ekonomske efikasnosti se ostvaruje preko odredjivanja i interpretiranja:- tokova sredstava – koji se u planskom periodu projektuju da bi se na osnovu njih

sagladala finansijska likvidnost preduzeća i da bi se pratila njegova neto dobit- NSV projekta se dobija diskontovanjem neto primitka iz ekonomskog toka- vrijeme vraćanja ulaganja po dinamičkoj ocijeni ima značenje kao i stopa

akumulativnosti kod statičke ocjene

2. Ocena rizika projekta se svodi na utvrđivanje otpornosti projekta prema delovanju nepovoljnih budućih uticaja na planirano poslovanje. Ocena rizika se bazira na odmeravanju elastičnosti projekta prema dejstvu negativni uticaja na njega u planskom periodu. Određivanje elastičnosti se vrši pomoću reproduktivne, tržišne i pogonske elastičnosti.

3. Društvena ocena projekta se zasniva na upoređivanju postavki i efekata planiranog biznisa sa interesima šire društvene zajednice.

4. Zaključna ocena projekta se izvodi iz prethodne 3 i ona mora biti pozitivna da bi se prihvatila.

Preduzetnički poduhvati se manifestuju u 4 oblika:1 pokretanju novog posla unutar postojećeg preduzeća2 osnivanje nove poslovne jedinice unutar postojećeg preduzeća/korporacije3 osnivanje novog malog preduzeća4 preduzetnička revitalizacija (transformacija) postojećeg preduzeća/korporacije

- Analiza izvodljivosti: Razvojni ciklus projekata sadrži 3 osnovne faze:

predinvesticionu investicionu operativnu

Posebno se ističe značaj predinvesticione faze, koje treba da uputi na samu odluku o investiciji. Ova faza se sastoji od nekoliko etapa:

identifikacija investicionih mogućnosti (studija mogućeg) treba da identifikuje mogućnosti ili projektne ideje koje će biti predmet daljeg istraživanja, dok se ne dođe do perspektivnog programa

prethodna selekcija projekata (predstudija izvodljivosti) - treba da odredi da li je mogućnost investiranja pouzdana i da li se može doneti odluka o investiciji na bazi informacija kroz predstudiju izvodljivosti, te da li je neki projekat kritičan i traži detaljnije istraživanje kroz funkcionalne i pomoćne studije)

formulacija projekata (studija izvodljivosti) mora da obezbedi tehničku, ekonomsku i komercijalnu osnovu za investicionu odluku

procena odluka o investiciji - na kraju se donosi odluka o investiranju samog projekta na bazi osnovnog kriterijuma projektnog finansiranja: projekat mora da se otplati

62

77. Porodični biznis – specifičnosti, prednosti i nedostaci (183. str)

U okviru malog biznisa , porodični biznis se odredjuje kao preduzeće u porodičnom vlasništvu u kome su članovi porodice direktno uključeni u njegovo funkcionisanje.

Karakteristike:

- osnivač ostavlja dubok pečat na kulturu porodične firme

- porodičnu poslovnu kulturu čini poseban obrazac vjerovanja i ponašanja

- do promjene u kulturi dolazi prelaskom liderstva na novu generaciju

- članovi porodica bi trebalo da se tretiraju na fer način i u skladu sa njihovim sposobnostima i rezultatima

- poslovni interesi se preklapaju sa porodičnim interesima

- motivacija zaposlenih koji nisu članovi porodice može biti pojačana otvorenom komunikacijom i korektnim odnosom

Prednosti porodičnog biznisa:

- očuvanje humanih aspekata radnog mjesta u smislu pokazivanja veće brige za pojedinca - usmjeravanje na dug rok i na izgradnju tradicije određenog porodičnog biznisa- naglasak na kvalitetu u smislu tradicionalnog obezbeđenja kvaliteta i vrijednosti za kupce

Na porodični biznis se mogu odnositi i određeni nedostaci:o vezani za neformalnu organizacionu strukturu, o porodične rasprave, o paternalistički manadžment, o finans. probleme i o izazove nasleđivanja.

Sa aspekta PM-a značajne specifičnosti su:

o prihvatanje vizije osnivača od strane ostalih članova porodiceo nastavljanje kreativnosti i inovativnosti osnivača firmeo strategije za ostvarenje rasta biznisa i porodičnog bogatstva i njihovo usaglašavanjeo uticaj vrednosti i prioriteti firme na prirodu poslovanjao balansiranje rizika i inovativnostio delovanje članova porodice kao agenata promenao itergeneracijsko strategijsko razmišljanjeo značaj životnog ciklusa porodice za dugoročan opstanak porodične firmeo kompatibilnost organizacionih i porodičnih životnih ciklusao intergeneracijsko p-štvo koje vodi transformaciji porodične firme

78. Porodični biznis u našim uslovima – velika šansa za ruralni razvoj (str. 106.)

Privredni razvoj RS/BiH u budućem razdoblju nije moguće preciznije prognozirati, zbog prelaska na tržišni način privređivanja, zbog posljedica ratnih dogadjaja i sl., ali se temeljne odrednice tog razvoja mogu naznačiti:

- dio privrednih kapaciteta koji su ratim razaranjima uništeni neće se obnavljati, jer za njima na tržištu neće biti potrebe

- RS/BiH težiće ka tome da razvije mnoge druge djelatnosti koje do sada nisu imale, ili nisu bile povoljno razvijene

- dosadašnja neravnoteža privredne strukture mora se ubrzano uklanjati razvojem malih privrednih jedinica, temeljenih na maternoj tržišno fleksibilnoj proizvodnji.

63

Konkretne privredne grane i privredne djelatnosti koje već imaju konkurentske prednosti i razvojne mogućnosti su: turizam, ugostiteljstvo, poljoprivreda, prehrambena industrija, trgovina, zanatstvo i razne usluge.

Posebnu pažnju zaslužuje poljoprivreda koja je uvrštena u jednu od najprioritetnijih privrednih djelatnosti u dugoročnim smjernicama razvoja RS.Hrana postaje sve više strateški proizvod, a potreba za deurbanizacijom i povratkom radno sposobnog stanovništva na zapuštena seoska imanja vrlo je važan cilj razvojne politike.

Za urbana područja su vrlo interesantni i manji pogoni iz drvnoprerađivačke, elektronske i farmaceutske industrije, te raznih usluga među kojima posebnu perspektivu ima turizam.Za poslove za koje je potrebna stručna pomoć najbolje se obratiti već provjerenim malim privrednicima, poljoprivrednim i zanatskim zadrugama, specijalizovanim agencijama ili državnim organima.

79. Evropska povelja o razvoju malih preduzeća i „index“ primjene zadataka iz povelje u RS i BIH. (str.279)

Evropska povelja o razvoju MP-a je usvojena na samitu EU u Feiri 19-20 juna 2000 godine. Predstavlja institucionalizovani mehanizam razmene informacija između država potpisnica.Povelju se potpisali 25 članica EU, članice EFTA, zemlje zapadnog Balkana, te Moldavija, Bugarska, Rumunija i Turska.Članice EU, kandidati, i potencijalni kandidati za članstvo, putem pristupanja Povelji razmenjuju informacije o:

inicijativama, razvoju MSP-a, reformi legislative i realizaciji politika

Povelja poziva Evropsku komisiju i države članice da pomažu i podržavaju MP-a u 10 ključnih oblasti:

1. edukacija i trening za p-štvo2. jeftiniji i brži start biznisa3. bolja legislativa i regulativa4. pristup veštinama5. unapređenje on line pristupa6. veća korist od jedinstvenog tržišta7. oporezivanje i finansijska politika8. jačanje tehnoloških kapaciteta MP-a9. iskorištavanje uspešnih biznis modela10. razvoj vrhunske podrške malom biznisu11. razvoj efikasnog predstavljanja malog biznisa na nivou EU i na nivou država

Evropska komisija jednom godišnje dostavlja državama upitnik i sistematizuje odgovore u konsolidovani izveštaj koji predstavlja sliku stanja malog biznisa u EU, i drugim zemljama potpisnicama Povelje. Komisija se oslanja na informacije koje dobija direktno od preduzetnika, tj od malog i srednjeg biznisa. Rezultati anketa se redovno objavljuju u Eurobarometru i predstavljaju osnovu za formulisanje politika i donošenje mera.

BIH je prihvatila Povelju na Samitu u Solunu juna 2003.god što joj omogućava učešće u intenzivnoj razmeni informacija i politikama i rezultatima razvoja MSP-a sektora u većni evropskih zemalja.

64

80. Mogućnosti jačanja konkurentskih prednosti RS i BIH kroz strateško usmeravanje razvoja MSP-a?

Strategija razvoja MSP-a u RS za period 2006-2010 godine ima za cilj da kreira okvir za stvaranje dinamičnog, konkurentnog i izvozno orijentisanog sektora MSP-a.

Najznačajniji društveni i privredni efekti koji će se postići uspešnom realizacijom Strategije biće:

o povećanje zaposlenosti, o povećanje izvoza, o smanjenje platnog deficita, o ravnomerniji regionalni razvoj, i o jačanje materijalne osnove za obrazovanje, zdravstvo i druge važne delatnosti.

Analiza stanja u oblasti MSP-a sa predlogom mera za poboljšanje uslova poslovanja, koja čini polaznu osnovu za Strategiju, pokazuje da su S ciljevi realni i ostvarivi.

Strategiju je obradila Republička agencija za razvoj MSP-a u saradnji sa naučnim stručnjacima. Obradili su ključne segmente Strategije: potencijali za razvoj MSP-a, prepreke, izvozna konkurentna sopsobost MSP-a, i vizija dugoročnog razvoja MSP-a sa ključnim programima koje trebaju stvoriti poslovni ambijent za razvoj MSP-a u RS.

Metodološki pristup u izradi Strategije polazi od sledećih principa:

1. Usklađenost sa Evropskom poveljim za mala preduzeća(ogleda se naročito kroz jeftinije i brže pokretanje MP-a, bolje zakonodavstvo i propise, oporezivanje i finansijsku podršku, obrazovanje i obuku za p-štvo, razvijanje tehničko-inovativnih i organizacionih znaja, bolje korišćenje jedinstvenog tržišta, efikasnije predstavljanje interesa na međunarodnom i državnom nivou itd.)

2. Sektorski pristup razvoju MSP-a (u cilju što efikasnijeg i racionalnijeg korištenja nedovoljnih finansijskih sredstava, neophodno je fokusirati podsticajne mere na mali broj privrednih sektora, i to prvenstveno na prehrambeni, drvoprerađivački, turistički, maloprerađivački, i sektor inform.kom.tehnologija).

3. Ujednačenje regionalnog razvoja RS(s obzirom na vrlo neujednačen regionalni razvoj RS, u Strategiji je predviđeno posebno podsticanje manje razvijenih i pograničnih područja, za šta je potrebn formiranje regionalnih razvojnih centara Agencije i usmeravanje sredstava u zavisnosti od stepena razvijenosti regija)

4. Jačanje lokalnih inicijativa(za razvoj MSP-a, od prioritetne važnosti je stvaranje razvojnog ambijenta na lokalnom nivou, pa je u Strategiji poklonjena velika pažnja razvoju lokaln, institucionalne i preduzetničke infrastrukture- lokalne agencije, odjeljenja za privredu, info pultovi, poslovni inkubatori, i poslovne zone).

U odnosu na sadašnje stanje, broj MSP će se do 2010 godine povećati preko 3x, a broj zaposlenih u MSP najmanje 1,2 x. To će se pozitivno odraziti na povećanje izvoza i ukupnog prihoda MSP-a, kao i ukupnog BDP-a RS.

Strateški ciljevi su povećanje:o broja MSP-ao ukupnog broja zaposlenih u sekoru MSP-ao konkurentosti MSP-a u cilju jačanja njihovog izvoznog potencijala i stepena

internacionalizacije i učešća MSP-a u bruto dodatoj vrednosti (BDV)

65