Vrste sociologije

Objašnjenje Razumijevanje

Holizam Marksizam, funkcionalizam

Wittgensteinove “igre”

Individualizam Teorija igara Etnometodologija

Individualističko “objašnjenje”Načela teorije racionalnog izbora

• Pojedinci su racionalni djelatnici, a kolektiv je zajednica racionalnih pojedinaca (metodološki individualizam)

• Racionalnost se mjeri kalkulacijom ciljeva i sredstava (troškova i dobiti; ugode i boli)

• Ljudi slobodno donose odluke o svom ponašanju• Izbor će se se rukovoditi maksimalizacijom

ugode/koristi za pojedinca (maximin načelo)• Izbor se može kontrolirati kaznom ili boli –

društveni ugovor.

Primjer: društveni ugovor

• Sebični interes

• Maksimalizacija dobiti

• Strah od kazne

• Ulog tj. ograničenje suvereniteta/slobode aprox. jednak koristi

Primjeri II:teorija racionalnog izbora

• Podjela uloga u braku (Gary Becker)• “Tragedija seljaka” (Garrett Hardin)

– “racionalizacija potrošnje vode”

• Nastanak korupcije (rent-seeking behaviour)• Ponašanje kolektiva (stranaka) • Mehanizmi sklapanja koalicija • Isplativost ovisnosti (Becker), rasne

diskriminacije

Popper: “načelo racionalnosti”

• Smisao NR: opća premisa “logike situacije”• Formulacije:

– "Subjekti uvijek djeluju primjereno postojećoj situaciji“– "Svaka je akcija racionalni odgovor na neku problemsku

situaciju“– "Svaka osoba u problemskoj situaciji racionalno odgovara na

nju“– “u problematičnim situacijama osobe najčešće racionalno

reagiraju na njih“

• Problem s načelom racionalnosti: što je neistinit

Sociobiološka teorija

• Hamiltonovo načelo inclusive fitness (Dawkinsova teorija sebičnog gena):– žrtvovanje za srodnike u mjeri genetske srodnosti

(srodnička selekcija)– Maksimalizacija dobiti za gen: činiti sve da se umnoži

identičan genski pool

• Trivers: “recipročni” altruizam: – “pozitivno” samo ako donosi korist u budućnosti– (teorija igara – Axelrod)

Razmjeri objašnjenja na temelju teorije sebičnoga gena

• spolni dimorfizam• diferencijalni reproduktivni uspjeh:

– Agresivnost– altruizam

• Spolna distribucija kriminala (Daly/Wilson)• Vremenska raspodjela kriminala• Diferencijalni roditeljski ulog (M/Ž, Trivers-

Willard, pubertet)• Odnos među braćom, blizancima i sl.• Udvaranje, ljubomora, brak, silovanje...

Individualističko razumijevanje

• Ljudske socijalne interakcije su iznimno fleksibilne i raznolike.

• Razlog: mi svjesno interpretiramo svijet kao smislen – simboličan:: ovisan o situaciji

Značenja u tumačenju akta ili događaja

• Akt

• Situacija

• Definicija

• Stvorena emocija kod žrtve

Pljuska

Dva se čovjeka svađaju

Glumci u dramiOtac je ošamario

dijete zbog laži malo dijete

dalo pljusku ocu

Uvreda Gluma Kazna Veselje

Bijes i ljutnjaNikakva ili hinjena

Stid Zabava

Tumačenje (hermeneutika)

• Mogućnost tumačenja tuđih djela i namjera: iz pojma “jastva”, “unutrašnje osobnosti” koja nam dopušta da o sebi i drugima mislimo kao da su “izvan” nas.

• Taj osjećaj “jastva” (self) omogućuje nam da shvatimo da i drugi ljudi imaju “ja” i da preuzmemo ulogu drugih u našoj mašti, da vidimo stvari iz njihove perspektive – i da predvidimo njihove odgovore na naše akcije.

• “Uživljavanje” (empatija)• Svaka interakcija je moguća jer se ponašanje može

uklopiti u definicije i očekivanja koja dijelimo s drugima

Simbolični interakcionizam• Što sve može biti simbol? Sve – ako se ljudi slože – ili ako mogu

priopćiti svoje značenje.• Interakcionizam: mi ne reagiramo na druge ljude izravno, već

tumačimo svakodnevni život pomoću kategorija i definicija koje nam je dala naša kultura i koje smo naučili u interakciji s drugima

• Najveći broj takvih interakcija prolazi nezapaženo, jer ih uzimamo zdravo-za-gotovo.

• Ali svatko ima svoj način izražavanja koji treba uklopiti u širi kontekst značenja.

• “Self” ili “ja” je različito s obzirom na različite osobe i različite situacije. Neka su ponašanja svojstvena formalnim prilikama, neka neformalnim ili pak posve intimnim.

• To ne znači da smo neiskreni: neiskreni smo samo kada se prikazujemo onakvima kakvi ni sami ne želimo biti.

Simbolični interakcionizam II

• Katkada (štoviše često) mi nismo ni svjesni da se ponašamo na određeni (ne)konvencionalan način. Tek kada počnemo razmišljati da nas drugi vide na određeni način, počinjemo shvaćati te implicitne konvencije.

• Kako ljudi rade svoje dojmove? –• Status i uloga: status: muškarca, žene, vozača,

studenta. Tim je statusima pripisana određena uloga – određen tip ponašanja. Stoga svaka “javnost” promatra različite “uloge” našeg “ja”.

Simbolični interakcionizam III• Ponekad su ta ponašanja jasna, a ponekad su dvosmislena ili ih čak

niti nema. Mi često ne znamo kako se ponašati u određenoj situaciji stoga aktivno kreiramo svoju ulogu, ili zamišljamo različite situacije s obzirom na to kako nas drugi vide tj. kako mi smatramo da nas drugi vide.

• Najčešće uzimamo u obzir očekivanja koja drugi imaju o našem ponašanju. Ta očekivanja stvaraju bezbroj malih pravila o kojima ne razmišljamo ozbiljno.

• Goffman: primjeri neizrečenih pravila: “građanska nepažnja” prema strancima: svjesni smo prisutnosti drugih, ali izbjegavamo kontakt očima i sl.

• Ta pravila vidimo samo kada ih netko prekrši: ako buljimo u nekoga u liftu, uskoro ćemo vidjeti da smo prekršili neko trivijalno pravilo prema bijesnoj reakciji drugoga.

• Potpuna slika društva mora uključivati objašnjenje tih nepisanih, malih pravila, a ne samo onih za koje znamo.

Dramaturški pristup• “Dramaturški pristup” (Goffman): ljude brine tzv. Impression

management: oni pokušavaju kontrolirati dojmove koje čine na druge kako bi se prikazali u najboljem svjetlu. Oni paze i na konstrukciju “okoline”,kako bi se njihov “ja” u nju najbolje uklopio. Recimo, paze na odijevanje koje će se uklopiti u određenu situaciju (s prijateljima, pri zapošljavanju i sl.)

• Postoji “prednji” i “stražnji” dio pozornice za naše “ja”. (Konobarica: glumi jednu ulogu sa kupcima i mijenja svoju ulogu kada dođe u kuhinju. Roditelji glume pred djecom da se ne svađaju; parovi kada su sami komentiraju vlastiti i tuđi “učinak” na nekoj zabavi; profesori ne pokazuju svoj prijezir prema kolegama; politički vođe glume “zadovoljstvo” ili “samouvjerenost” pred javnošću; )

• Katkada predstava ne uspijeva, i ljudi su vrlo sposobni raspoznati tuđu “glumu”, preko znojenja, lošeg prostornog rasporeda…Unatoč tome, rijetko izazivamo kredibilitet “glumca”: svi radije održavaju “obraz” drugoga. Loša “gluma” je neugodna za sve. I stoga participiramo u “pomnom nepromatranju” potencijalno neugodnih okolnosti (kruljenje u želucu, kopanje nosa, izgled disfigurirane osobe, loše izgovore itd.) Takozvani “bonton” nije ništa drugo doli implicitni dogovor da jedni drugima pomažemo u “čuvanju obraza”.

Etnometodologija

• Proučavanje konstrukcije i konvencionalne definicije stvarnosti u svakodnevnim interakcijama.

• Razotkrivanje nepisanih pravila ponašanja i konvencija. • 1. eksperiment: uputa studentima da se prema

roditeljima ponašaju kao prema nepoznatim osobama (15 minuta). Reakcija roditelja: konsternacija, začuđenost, bijes, šok, živčanost, nelagoda – ali očajnički pokušaj da se “situacija vrati u normalu”. Roditelji se nisu zabavljali, niti smatrali da je takvo razotkrivanje konvencija posebno poučno.

• 2. eksperiment: razgovor oca i djeteta: “Kuda ideš”/”Van”/”Što ćeš raditi?”/”Ništa”/”Kad ćeš se vratiti?”/”Kasnije”

Etnometodologija

• 3. eksperiment (“što misliš…?”): “Pukla mi je guma”/”Kako to misliš – pukla ti je guma?”/”Kako to misliš, kako to mislim? Probušena guma je probušena guma. Upravo sam to i mislio. Ništa posebno. Kakvog li pitanja.”

• Ili: “Kako si?”/”Kako sam s obzirom na što? Na zdravlje, financije, rad u školi, moju duševnu nepomućenost, moj…?”//”Čuj samo sam htio biti uljudan. Iskreno, uopće me ne zanima kako si!”

Neverbalna komunikacija (“body language”)

• geste, izrazi, pokreti, gestikulacije licem, manipulacija fizičkim prostorom među ljudima.

• Edward Hall (“Nijemi jezik”): Za stolom, fizička “distanca” (do 5cm intimna; do 1m osobna; do 3m socijalna; iza 3m – javna). (Pretpostavka: da su geste i “distance” kulturno uvjetovane)

• Razlike s obzirom “tko” narušava distancu. Muškarci sjede odvojenije jedan od drugoga nego žene; kada prijatelj naruši prostor reagiramo blaže nego kada ga naruši stranac; kod distance različitih spolova – reakcija je različita.

Problematične interakcije• Smisao: uvid u situacije koje ne možemo objasniti “makro” teorijama• H. Becker o korištenju marihuane• Muški liječnik, ženski pacijent (Henslin, Briggs) – formiranje rituala:

kreiranje različitih “scena”: 1. prihvaćanje uloge pacijenta; 2. liječnik pristupa “profesionalno”, gleda u oči, pažljivo sluša; odlučuje da je ispitivanje nužno i odlazi; 3. ulazi sestra – pretvaranje “osobe” u “neosobu” – “kliničko (neosobno) ispitivanje”; tješenje; liječnik je još uvijek odsutan; 4. sestra; ulazi liječnik; deseksualiziranje interakcije; pružanje “pravnog svjedoka” o primjerenosti (neosobnosti) situacije; pacijent ne govori, izbjegava kontakt očima…5. Liječnik izlazi. Sestra pomaže da se uloga neosobe pretvori ponovno u osobu.

• Slučaj ubojstva Kitty Genovese: primjer nevoljkosti da se uplićemo u problematične situacije – apatija promatrača. Ljudi prvo promatraju “ključeve tumačenja situacije kod drugih promatrača”. Nitko ne želi pretjerano reagirati i time “izgubiti obraz”.

• Takooshian/Bodinger: lažne provale• Milgramovi eksperimenti s poslušnošću

Fenomenologija:Socijalna konstrukcija zbilje

• Schutz: danost stvarnosti problematična; ona je samo interpretacija naših dojmova, i različite kulture različito interpretiraju svijet

• Berger – Luckman: proces socijalne konstrukcije: – 1. eksternalizacija (proizvođenje predmeta, simbola

itd.) – 2. objektivacija (gubitak svijesti da smo mi stvorili

predmete svijeta); – 3. internalizacija (navodno “objektivne” činjenice

postaju dio naše “unutrašnjosti” – svijesti)